Spomenik Mitrej u Jajcu nalazi se na području poznatom kao lokalitet Bare, oko 200 m jugozapadno od srednjovjekovnog grada Jajca, na lijevoj obali Plive.

Kult su nepobjedivoga boga Sunca - Mitre širili vojnici, robovi i trgovci podrijetlom iz Orijenta, ili vojnici koji su na Istoku došli u dodir sa pristalicama ovoga kulta. Kao vjera koja je obećavala više socijalne pravde i zagrobni život, privlačila je niže slojeve društva i ozbiljno ometala širenje kršćanstva. Kult je bio raširen po svim provincijama Rimskoga carstva, uključujući i provinciju Dalmaciju u čijim je granicama bio i najveći dio današnje Bosne i Hercegovine.

Pripadnici su mitraizma nastojali smjestiti svoja kultna mjesta, po mogućnosti, u pećinama, a u pomanjkanju takovih mjesta izgrađivali su male jednoćelijske hramove - speleje, te ukoliko je teren dopuštao, ukopavali u zemlju da bi se pojačao dojam pećine.  Upravo je u Jajcu takav slučaj.

Ostaci su Mitreuma u Jajcu pronađeni prilikom izgradnje jednoga privatnoga objekta. Zemljište je otkupilo Društvo za očuvanje starina u Jajcu i pod nadzorom inženjera F. Štajnera zaštitilo lokalitet. Prvo je podignuta drvena ograda, a ubrzo zatim je sagrađen zaštitni kameni objekt koji je do danas očuvan.

Mitrej u Jajcu je najvjerojatnije sagrađen početkom IV stoljeća n.e.

Spelej je  izdubljen u stijeni, sa podnom površinom oko 2.80 m ispod razine tla. Priroda su tla, vlaga i taloženje sedre djelomice učinile nejasnim plan mitreja. Hram se sastojao od nepravilne četverokutne prostorije – cele, duge oko 7 m. Aparatorij nije ustanovljen. Zidovi su mitreja bili bez temelja. Zidani su od lapora, bez vezivne žbuke. Bili su neožbukani. Pretpostavlja se da su krovna konstrukcija i pokrov bili od pruća.  Voda i taloženje sedre doveli su do rušenja i zatrpavanja zidova, te se jedino razaznaju ostaci južnoga i istočnoga zida. Zapadni zid na kojem je centralni reljef, je gotovo u cjelosti bio isklesan iz stijene. Sjeverni zid je obrušen, a prostor ispunjen naslagama sedre. Dio praga je pronađen u sjeveroistočnome kutu, u sekundarnome položaju. Pretpostavlja se da je ulaz bio na istočnome zidu, gdje je nađen kamen (vapnenac) koji je služio kao prag. Ostaci kamenih stuba, pronađeni na jugozapadnome kutu cele, ukazuju na to da da je tu vjerojatno bio izlaz. Pod je mješavina vlažne zemlje i pijeska