MONETARNA POLITIKA

RAZVOJ NOVCA

Od robnog (naturalnog), preko metalnog, do papirnog i depozitnog novca. Temeljna funkcija novca je da služi kao sredstvo plaćanja-razmjene roba i usluga.

NOVČANI SUROGATI

Novčani surogati ili zamjena za novac se pojavljuju kao posljedica robnog prometa još u starom vijeku, a prije papirnog novca (mjenice čekovi i dr) zamjenjuju novac i daju imatelju pravo na određenu količinu zlata. Razvijeniji oblik novčanih surogata su banknote koje daju pravo potraživanja od banke određene količine zlata.

VALUTA

Valuta i važenje je zakonska odredba kojom se jedan metal (zlato ili srebro) određuje za metal važenja iz kojeg se kuje novac sposoban da cirkulira kao sredstvo plaćanja.

Glavni valutni sustavi su:

-bimetalistički (paralelna i dvojna valuta)

-monometalistički (zlatna ili srebrena valuta i zlatni standard)

TEORIJE EMISIJE I POKRIĆA NOVČANICA

Currency teory –sve novčanice (banknote) moraju imati potpuno pokriće u zlatu, osim dijela unaprijed određenog zakonom

Banking theory – nemoraju imati pokriće u zlatu već i u dobrim kratkoročnim mjenicama

SUSTAVI EMISIJE I POKRIĆA NOVČANICA

Četiri osnovna sustava emisije i pokrića novčanica:

- engleski sustav (100% pokriće u zlatu)

- francuski sustav (određuje samo gornju granicu novca u pticaju)

- sustav postotnog pokrića (kompromis između prethodna dva)

- sustav indirektnog kontigiranja (sličan engleskom, ali dopušta veći iznos nepokrivenog dijela uz oprezivanje istog)

SAVREMENI NOVČANI SUSTAV

Prvi svjet.rat označio jepočetak kraja zlatnom standardu, a nestaje sa drugim svjet.ratom. Zlatni sustav bio je završna faza u razvoju jedinstvenog svjetskog monetarnog sustava. Danas imamo sustav papirne valute koja postoji ako su papirna platežna sredstva u prometu valutni novac i ako se njima obavljaju neograničena plačanja.

EKONOMSKO I MONETARNO ZNAČENJE KREDITA

Danas je depozitni novac najvažnija komponenta novca. Odobravanjem kredita stvara se novac, a banke to provode upisivanjem u knjige, a ne isplatom gotovine koja ostaje i dalje u banci, a plaćanje se obavlja prijenosom s računa na račun. Tako dolazi do multipliciranja depozita i ekspanzije kredita (kredit stvara depozit).

KREDITNI NOVAC

Kreditni novac nastaje iz kreditnih odnosa iz kojih se pojavljuju obveznice, mjenice i slično koji mogu biti korišteni kao sredstvo plačanja ili se lako mogu pretvoriti u gotov novac, a nastaje kada nedostaje novca.

Oblici kreditnog novca su:

-novčanica (ona je obaveza banke da će isplatiti određene količine metalnog novca deponentu)

-depozitni novac (ravojem kreditnog sustava dolazi do toga da zajam netreba biti isplaćen u novčanicama ili metalnom novcu, već je dovoljan upis u bankarske knjige na račun zajmotražioca)

Danas je depozitni novac najvažnija komponenta novca.

MULTIPLIKACIJA DEPOZITA I KREDITNA EKSPANZIJA

Svaka banka kada primi depozit u vidu gotovine mora određeni dio zadržati kao rezervu likvidnosti kako bi po zahtjevu komitenta mogla isplatiti ista. Preostali dio pologa ona će koristiti za odobravanje kredita i što je taj dio veći veća je i njena kreditna mogućnost.

mora određeni dio zadržati kao rezervu likvidnosti, a preostali dio iskoristiti za odobravanje kredita i što je taj dio veći veći je i proces expanzije kredita i multiplikacije depozita.

KREDITNI POTENCIJAL

Višak likvidnih sredstava banke predstavlja njen kreditni potencijal, tj.maximalan iznos kredita koji ona može odobriti a da pri tom ostane likvidna. Izvori bankarskih sredstava mogu se svrstati u 3 grupe:

-fondovi banke (svaka banka da bi počela sa radom mora raspolagati nekim početnim kapitalom)

-depoziti ( banka prikuplja slobodna novčana sredstva iz kojih odobrava kredite)

-međubankarski krediti (da bi prebrodile poteškoće banke traže kredite od drugih banaka ili centralne)

MIKROMULTIPLIKACIJA I MIKROKREDITNI MULTIPLIKATOR

Mikromultiplikacija je kada banka od primljenog depozita izdvaja rezervu likvidnosti i obaveznu rezervu, a pored toga dio sredstava iz odobrenog kredita ponovo se vraća banci čime se povečavaju njeni depoziti.

MAKROMULTIPLIKACIJA I MAKROKREDITNI MULTIPLIKATOR

Makromultiplikacija je proces gdje dolazi do lančanog prijenosa sredstava iz banke u banku.

OSNOVA I GRANICE KREDITNE EXPANZIJE

Novac centralne banke je osnova kreditne funkcije banaka, a do njeg banke dolaze preko realnih pologa i po osnovu kredita od centralne banke. Granice su određene mogućnostima gospodarstva, a kada se granica ređe nastaju poremećaji, a zovu se makroekonomskom granicom kreditne expanzije. Formalna granica te expanzije određena je stopom obavezne rezerve. Granicu takođe definiše i rizik koji su banke spremne snositi.

POJAM I STRUKTURA MONETARNIH AGREGATA

Monetarne agregate možemo definisati kao skup finansijskih instrumenata istog stupnja likvidnosti, to je gotovina u opticaju izvan centralne banke i blagajni komercijalnih banaka. Djele se u 3 grupe:

-primarni novac (kreira ga centralna banka i iskazuje se samo u njenoj bilanci. Definiše se pomoću dvije metode: prema metodi upotrebe monetarne baze i prema metodi kreiranja monetarne baze.

-novčana masa u užem smislu (predstavlja sve one instrumente plaćanja koji služe kao definitivno sredstvo plaćanja u zemlji)

-novac kao dio imovine

MONETARNI AGREGATI U NEKIM ZEMLJAMA

U SAD-u sedamdesetih godina novčana masa je uključivala gotovinu i depozite po viđenju, a osamdesetih se dodaju i ostali čekovni depoziti (NOW računi, super NOW računi, ATS i CUSD računi, depoziti po viđenju u štednim institucijama i putnički čekovi).

QUASI NOVAC I ŠIRI MONETARNI AGREGATI

Quasi novac obuhvata sredstva koja koja neobavljaju funkciju prometnog sredstva, ali se svakog trena mogu pretvoriti u isto, štedni depoziti bez roka su najtipičniji predstavnik quasi novca.

ANALIZA NOVČANE MASE METODOM MONETARNOG MULTIPLIKATORA

Novčana masa je jednaka proizvodu primarnog novca i moetarnog multiplikatora M=B*m, što prizilazi iz definicije monetarnog multiplikatora koji je odnos novčane mase i primarnog novca M=M/B.

LIKVIDNOST

Likvidnost se može posmatrati kao:

-međunarodna ili externa (sposobnost zemlje da u roku izvršava obaveze plaćanja prema inozemstvu)

-domaća ili interna (sposobnost domaćih subjekata da međusobno izvršavaju svoje obaveze plaćanja)

Komponente likvidnosti:

-brzina opticaja novca (stvarni efekat novčane mase nezavisi samo od velčine te mase nego i od brzine njenog opticaja, tako da smanjivanje brzine može paralizirati uticaj rastanovčane mase i obratno.

-ostali faktori (BDP, Inflacija, deflacija)

NOVAC I GOSPODARSKA AKTIVNOST (tri koncepcije)

-monetarna (monetarni faktori su osnovni faktori gospodarskog razvoja. Povećanje novčane mase izaziva gospodarsku expanziju i obratno.

-nemonetarne (monetrni faktori neodređuju gospodarki razvoj, već obratno)

-kompleksno shvaćanje (kombinacija prethodna dva)

KEMBRIDŽSKA FORMULACIJA KVANTITATIVNE TEORIJE NOVCA (dohodna varijanta)

Po Marshalu nnovac se netraži zbog novca već zbog njegove kupovne moći, a na cijene najsnažnije utiče odnos između ukupnog dohodka i dijela dohodka zadržanog u novcu.

MODEL INFLATORNOG JAZA

Po marxu prometna vrijednost proizvoda zavisi od njegova izobilja ili njegove rijetkosti, ali uvijek u odnosu prema potražnji

Po Wickselu roba se razmjenjuje za novac i potražnja se možemijenjati, a da se nemjenja ponuda.

Po Keynesu inflatorni jaz pojavljuje se kao posljedica porasta globalne potražnje koji neprati odgovarajući porast globalne ponude.

TEORIJA INFLACIJE

Keynes je prvi značajni teoretičar inflacije. Po njemu cijene su niže ako je S>I i obratno (S=štednja, I=novčani dohodak ostvaren proizvodnjom investicijskog dobra), Znači nesklad između I i S izaziva rast ili pad cijena pri čemu glavnu ulogu igra kamatna stopa ( niska KS stimulira I a destimulira S, što rezultira porastom cijena)

ŠKOLSKI PRIMJER MONETARNOG INTERVENCIONIZMA

Pri ravnomjernom kretanju proizvodnje i potrošnje gospodarstvo se nalazi u stanju ravnoteže, tu porastom dohodka raste štednja, što narušava ravnotežu potrošnje i proizvodnje, pri čemu se stvara deflatorni jaz (višak štednje nad ukupnom potrošnjom) koji se treba popuniti intervencijom države.

IS-LM MODEL (Hick-Hansenov dijagram)

Objašnjava učinak fiskalne i expanzivne monetarne politike na investicije, štednju kamatne stope i dohodak. Dijagram pokazuje da postoji samo jedna tačka ravnoteže dviju parcijalnih krivulja LM i IS pri određenoj stopi dohodka, kamate, ponude i potražnje novca, investicija i štednje.

graf

L=potražnja novca

M=ponuda novca

I=investicije

S=štednja

KLjUČNE POSTAVKE MONETARIZMA

Postojanje sklada između stope rasta kolčine novca i stope rasta nominalnog dohodka. Ovaj odnos je vidljiv tek nakon određenog vremena. Promjena stope rasta kolčine novca izaziva promjenu u stopi rasta nominalnog dohodka tek za 6-9 mjeseci. Najprije se odražava na prizvodnju, a na cijene tek 6-9 mjeseci nakon učinka na dohodak i proizvodnju tako da je inflacija uvijek i svuda monetarni fenomen. Jedna od bitnih poruka monetarizma je „pravilo 5%“ a to je zalaganje za rast novčane mase po stabilnoj stopi, da nebi bila izvor nestabilnosti.

MONETARNI TRANSMISIJSKI MEHANIZAM

Defiira se kao prijenosni mehanizam uticaja monetarnih kretanja na realna kretanja u gospodarstvu i izuzetno je važan segment normalnog funkcioniranja gospodarstva i postizanja monetarne ravnoteže. Monetarna ravnoteža je stanje u kojem je ponuda novca (MS) jednaka potražnji za novcem (MD), ako se naruši ovaj odnos doći će do monetarne neravnoteže, a ponovna ravnoteža uspostavlja se preko monetarnog transmisijskog mehanizma koji djeluje kroz monetarne i realne trasakcije.

PSIHOLOŠKA OBJAŠNJENJA INFLACIJE

Po Aftalionu pojedinci će plaćati robu po skupljim cijenama ako se njihovi prihodi povećavaju, a cijena će se mjenjati kao posljedica budučih očekivanja kako kupaca tako i prodavaca.

Teorije ponašanja kažu da ponašanje različitih društvenih grupa određuje cijene.

Teorija dominacije kažu da dominantne tvrtke utiču na kretanja cijena.

INFLACIJA TROŠKOVA

Glavna teza Redcliffeovog izvještaja je ta da dok se u tradicionalnom smislu količine novčane mase koje utiču na tražnju smatraju preljevom novčanih prihoda, komitet je nesmatra takvom već je posmatra samo kao jedan dio likvidnosti privrede.

BANKE

Banke su glavni posrednici ne samo u platnom prometu nego i bitan segment transmisijskog mehanizma preko kojeg se odvija proces emisije novca, ali i proces prijenosa svih poteza i mjera središnje banke.

Osnovni bankarski poslovi su: pasivni, aktivni i neutralni.

Pasivnim poslovima banka dolazi do sredstava kao dužnik, a aktivni u kojima se pojavljuje u ulozi vjerovnika, neutralni u kojima banka ima ulogu kosionara. Postoje još i vlastiti poslovi koje banka obavlja za vlastiti račun.

Pasivni kratkoročni poslovi su depozitni poslovi kojima se prikupljaju slobodna sredstva. U takve poslove spadaju: štednja, polozi, čekovni i žiro depozit.

Aktivni kratkoročni poslovi su poslovi u kojima se banka pojavljuje kao vjerovnik. Na osnovu njih ona naplačuje kamate, a to su: kontokerentni kredit, eskontni, lombardni, akceptni krediti.

EMISIJSKA BANKA

Smatra se jednim od najvećih izuma čovječanstva pored vatre i kotača. Swedish risk bank je prva koja je osnovana u svijetu 1668. Ona je od države ovlaštena ustanova koja emitira novac i uporedo su organ odgovoran za provođenje monetarne politike i kreditni su oslonac bankarskom sustavu i regulator njegove likvidnosti. Takođe su odgovorne za međunarodnu likvidnost zemlje, devizne rezerve i politiku tečaja nacionalne valute. Razlukuju se od komercijalnih jer njima rukovode ljudi koji su tjesno povezani sa vladom, nepostoje da bi osigurale maximalan profit i vrše uticaj na komercijalne banke kako bi izvršile vladine ekonomske politike. Nikada nemže biti nelikvidna, velčina pasive određuje njenu aktivu dok je kod komercijalnih obrnuto, emitiraju novac putem primarne emisije, obavlja samo kratkoročne transakcije, služe kao oslonac bankama.

INSTRUMENTI MONETARNE POLITIKE

To su:

-politika otvorenog tržišta (tržište novca i kapitala utemeljeno je na impersonalnoj osnovi)

-javni dug (efikasnost primjene ovisi od razvijenosti finansijskog tržišta. Za potrebe države centralna banka emitira vrijednosnice (kda ih prodaje ona povlači novac iz opticaja i obratno). Javni dug je postao modus operandi monetarne politike razvijenih zemalja koje ga koriste za upravljanje ponudom novca. repo ugovori su najvažniji instrument politike otvorenog tržišta, a podrazumjevaju pozajmljivanje trenutno raspoloživih sredstava, te prodaju vrijednosnica zajmodavcu s obavezom ponovnog otkupa istih u dogovoreno vrijeme i po dogovorenoj cijeni.

-politika refinanciranja (kada neka banka icrpi sve svoje izvore sredstava , dodatno se može zadužiti kod centralbe nabke tako što će joj ponuditi vrijednosnice. Primjera radi banka odobri kredit nekom preduzeću ns temelju mjenice, a tu mjenicu eskontira kod središnje banke jer joj treba novac to je eskontna ili diskontna politika. Kupnjom mjenica centralna banka emitira dodatnu količinu primarnog novca. Diskontna stopa je stopa po kojoj centrala banka prima mjenice na eskont od poslovnih banaka. Ta stopa se podiže kada se na tržištu osjeća višak novčanih sredstava i pred inflaciju. Diskontna politika nije samo manipuliranje visinom diskontne stope, već i određivanje ostalih uvjeta reeskonta (rokovi, kvalitet mjenica, određivanje plafona do kojeg centralna banka dopušta refinansiranje.

-politika rezervi likvidnosti (svaka banka mora držati dio sredstava u likvidnoj formi, da bi mogla udovoljiti obavezama za isplatu gotovine. Ta sredstva su rezerve likvidnosti, a dijele se na primarne i sekundarne.

Primarne rezerve su: gotovina u blagajni, sredstva položena kod centralne banke, potraživanja od ostalih banaka, čekovi.

Sekundarne: najlikvidnija aktiva koja nije ušla u primarne rezerve npr. Mjenice i drugi vrijednosni papiri sa rokom dospjeća do jedne godine.

U periodima recesije se praktikuje smanjenje stopa obaveznih rezervi da se poboljša likvidnost banaka i unaprijedi kreditiranje i obratno u inflaciji.

INSTRUMENTI MONETARNE POLITIKE U PRAKSI EUROPSKE CENTRALNE BANKE

Evropska banka u provođenju monetarne politike koristi: politiku otvorenog tržišta, ustaljene olakšice (standing facilities) i politiku rezerve likvidnosti. Najvažnija je politika otvorenog tržišta, jer se njome upravlja kamatnim stopama, likvidnošću, i određuje pravac monetarne politike.

Operacije na otvorenom tržištu

-Operacije refinanciranja (kratkoročne do 3 mjeseca i dugoročne preko 3)

-Operacije finog prilagođavanja (poduzimaju se s ciljem ublažavanja iznenadnih oscilacija kamatnih stopa)

-Operacije strukturalne naravi ( odnose se na emisiju zadužnica direktne i reversne transakcije)

Ustaljene pogodnosti kreditiranja

Standing facilities provode s e s ciljem upravljanja likvidnošću, a putem prekonoćnog kreditiranja uz unaprijed određenu kamatnu stopu (ako neka banka završi dan sa minusom na računu kod evropske centralne banke koja je tretira kao tražitelja kredita, a odobreni kredit banka je obavezna vratiti sutradan. ECB te kredite odobrava iz depozita koje su joj stavile na raspolaganje druge banke i na taj način stiče prihod od kamata.

Politika rezervi likvidnosti

ECB nalaže bankama držanje minimalnog iznosa novca na računu kod nacionalne centralne banke.

NOVAC U MEĐUNARODNIM PLAĆANJIMA

DEVIZNI SUSTAV I DEVIZNI TEČAJEVI

Nacionalna valuta zakonsko je i jedino sredstvo plaćanja samo na području jedne države. Kupovna moć te valute u inozemstvu dolazi do izražaja tek pri razmjeni za stranu valutu i to posredstvom deviznog ili intervalutnog tečaja. Intervalutni tečaj je razmjena domaće za stranu valutu, a devizni tečaj je cijena domaćeg novca izražena u stranoj valuti, odnosno koliko jedinica domaćeg novca treba za jedinicu stranog novca i to je sustav direktnog kotiranja. Indirektno kotiranje primjenjuje samo velika britanija i tu je devizni tečaj broj jedinica stranog novca koje treba dati za jednu jedinisu domaćeg novca.

Dijeli se na:

Nominalni (promjena cijene domaće valute izraženu u stranoj valuti bez uvrštavanja inflacije)

Realni (je nominalni korigiran za stopu inflacije i on je mnogo važniji jer inflacija obezvrjeđuje novac)

Efektivni (prosjek deviznih tečajeva između domaće valute i njenih najvažnijih trgovinskih partnera)

TEORIJE O FORMIRANJU DEVIZNIH TEČAJEVA

-Teorija bilance plaćanja (po njoj deficit bilance plaćanja izaziva porast deviznog tečaja, a kasnije i porast cijena)

-Monetaristička teorija ((smatra da je porast deviznih tečajeva uzrokovan porastom kolčine novca u opticaju)

-Teorija pariteta kupovne moći (smatra da kretanje deviznog tečaja zavisi od kretanja kupovne moći novčanih jedinica koje se upoređuju)

NOVI SUSTAV KALISIFIKACIJE DEVIZNIH TEČAJEVA MMF-a

MMF razlikuje sljedeće vrste deviznih tečajeva:

-devizni tečaj bez domaće valute u opticaju

-devizni tečaj u uvjetima valutnog odbora (currency board)

-ostali konvencionalni aranžmani fixno vezanog tečaja

-fixni devizni tečaj unutar zadanog raspona plivanja

-devizni tečaj unutar promjenjivih granica plivanja

-upravljano plivajući

-slobodno plivajući

-puzeće prilagođavanje

SIDRA MONETARNE POLITIKE

-Sidro tečaja (monetarna vlast spremna je kupiti ili prodati stranu valutu po službenom tečaju kako bi tečaj domaće ostao na unaprijed određenoj razini)

-sidro monetarnih agregata (monetarna vlast koristi monetarne instrumente kako bi postigla određenu stopu rasta monetarnih agregata)

-Sidro inflacje (obaveza monetarnih vlasti da ograniči srednjoročnu inflaciju)

DEVIZNO VALUTNI PROBLEMI NAJRAZVIJENIJIH ZEMALJA

Sustav „tunela“ (osciliranje središnjeg tečaja prema dolaru u rasponu od +-2,25% stvorilo je mogučnost da da osciliranje između valuta zapadnoevropskih zemalja naraste i do 9%. Npr ako se njemačka marka popenje sa dna tunela na vrh to bi iznosilo 4,5%, a istovremeno francuski franak spadne sa vrha na dno za 4,5%.

Sustav „europske zmije“ dopuštao je fluktuacije među domačim valutama 1,12%, tako da su osciliranja marže bila maximalnih 2,25% a prema dolaru 2,25%. 1979.godine napušten je sustav zmije a na scenu stupa Evropski monetarni sustav i njegova valutna jedinica ECU.

PUT DO EVROPSKE MONETARNE UNIJE –EMU

1950. evropska platna unija-EPU

1958. evropski monetarni sporazum –EMA (čime prestaje sa radom EMU)

1979. evropski monetarni sustav –EMS (valutna jedinica je ECU koja će 1981.zamjeniti valutu EUA)

MEHANIZAM DEVIZNIH TEČAJEVA UNUTAR EUROPSKOG MONETARNOG SUSTAVA (erm i.) zasnovan na ECU

ECU je predstavljao košaricu valuta kuju su činile valute zemalja članica, a njegova vrijednost izračunavala se svakodnevno na temelju devizih tečajeva valuta iz košarice. 1999. dvanest od petnaest članica evropske unije prihvačaju jedinstvenu valutu EURO. I u naredne 3 godine fiksiraju devizne tečajeve svojih valuta za euro.

POSLJEDNJE 3 ETAPE U RAZVOJU EURA (1990-2002)

1990-1994 prva etapa - liberalizacija kretanja kapitala

1994 druga etapa – osnovan je evropski monetarni institut EMI i on je prethodnica Evropskog susava centralnih banaka

1999 treća etapa – fiksiranje deviznih tečajeva zemalja članica prema euru i zamjena nacionalnih valuta za euro

MEHANIZAM DEVIZNIH TEČAJEVA (erm ii.) U EMU

Euro je četvrta i posljednja valuta, preuzevši isti sustav košarice valuta kao što je to imao i ECU u odnosu 1 ECU za 1 Euro. Od tog trenutka odgovornost za stabilnost eura preuzima ECB i jedino ona ima pravo emitirati novac.

MANIPULIRANJE DEVIZNIM TEČAJEVIMA I GLEDANJE mmf-A NA DEVIZNA OGRANIČENJA

Manipuliranje se provodi na različite načine, a izražava se deprecijacijom ili aprecijacijom domaće valute. Devizna kontrola je sredstvo kojim se efektivna potražnja za devizama ograničava i održava u granicama raspoloživih deviza. Protekcionističke mjere se djele na:

Mjere kojima se regulira uvoz

Mjere kojima se regulira izvoz

Mjere kojima se regulira kretanje kapitala

Mjere vezane za devizni tečaj

SVJETSKI NOVAC U ZLATNOM STANDARDU I U SUSTAVU mmf-A

U zlatnom standardu zlato je bilo svjetski novac i sredstvo plaćanja. Njegovim slomom zlato negubi na značenju, naime svaka zemlja radi osiguranja svoje platežne sposobnosti mora imati rezervu međunarodne likvidnosti bilo u zlatu ili nekoj drugoj valuti.

MMF OSNIVANJE I MEHANIZAM FUNKCIONISANJA

Prihvaćanjem Keynesovog i Whiteovog plana izrađen je zajednički plan čijim je prihvačanjem 1944. godine osnovan MMF sa 29 zemalja dok danas broji 183 članice. MMF čine: odbor guvernera, međunarodni monetarni i financijski komitet i izvršni odbor. Osnovan je s ciljem unapređenja međunarodne monetarne saradnje. U početku su devizni tečajevi bili fiksni da bi se sedamdesetih godina prihvatila politika fluktuirajučih deviznih tečajeva. Maximalan iznos sredstava koje jedna zemlja može povući iznosi 300% njezine kvote koje na račun MMF-a uplaćuju zemlje članice. Stand by aranžmani uvedeni su radi skraćivanja procedure dobijanja kredita (rok dospjeća 12-18 mjeseci a povrata 2-4 godine nakon svakog povlačenja koje se obavlja kvartalno. Fond i sam može povlačiti sredstva tako da je sa 10 najbogatijih zemalja napravljen sporazum o posuživanju zvani GAB(general agrements of borow). Kreiran je i sporazum o posuđivanju sa 25 zemalja zvani NAB (new agrements of borow). Sredstva iz NAB-a mogu se aktivirati samu uz jednoglasnu odluku svih sudionika GAB-a i Izvršnog odbora.

UOBIČAJENE FINANSIJSKE OLAKŠICE mmf-A

-Stad by aranžmani (kratkoročne pomoći pri uklanjanju privremenog cikličkog deficita bilance plaćanja 12-18 mjeseci).

-dopunske olakšice (srednjoročne olakšice (do tri godine, a valuta se otkupljuje 4-7godina)

-dodatna pomoć (kao glavni instrument pomoći zemljama sa niskim dohodkom prestaje biti privremena i postaje trajna olakšica)

-prgf (olakšice za smanjenje siromaštva i poticanje rasta)

-hipc (program za visoko zadužene siromašne zemlje)

-ostale finansijske olakšice

-kreditne linije za iznenadne događaje

MEĐUNARODNA LIKVIDNOST I MEĐUNARODNA PLAĆANJA

-Kreiranje rezervne valute ( koja nije samo sredstvo međunarodne likvidnosti već je istovremeno i interno sredstvo plaćanja jedne zemlje.

-specijalna prava vučenja (koja bi imala svaka članica fonda i dobivala posebnu vrstu kredita, danas su to prvorazredne međunarodne monetarne rezerve i osnova sustava MMF-a. Namjena im je povećanje međunarodne likvidnosti. Od 2001. godine čini ih košarica od 4 valute: euro, dolar, funta i jen)

-međunarodna plaćanja (KLIRING) osnovno načelo klirinškog sustava je da se uvoz plaća izvozom i on je isključio potrebu za svjetskim novcem, a svjetsku razmjenu počeo vraćati na metodu trampe.

EUROIZACIJA/DOLARIZACIJA

(danas se sve češće čuju zahtjevi za napuštanjem domaćih valuta i uvođenje u opticaj neke od zdravih svjetskih valuta. Ostvarenje se preporučuje putem Curency boarda kao prijelaznog rješenja do do trenutka potpunog prelaza na euro koji slijedi nakon ulaska u EU. Prednosti su: stabilnije cijene, tečaj i sigurnost za strane investitore. Nedostaci: gubljenje monetarnog suvereniteta, centralne banke i monetarne politike. Korištenje strane valute u nekoj zemlji danas se popularno zove dolarizacija jer se dolar najviše i koristi. Tri varijante dolarizacije: službena, poluslužbena i neslužbena.

CURRENCY BOARD

Je etapa pri euroizaciji u kojoj zemlja još uvijek zadržava centralnu banku i domaću valutu. CBBiH počela je djelovati 1997. i zbog načela Curency boarda djeluje drugačije (neodobrava kredite i nije davatelj posljednjeg utočišta, neregulira rad bankama, kamatne stope, kao ni platni i financijski sustav. Konvertibilnost BiH marke osigurana je na temelju njenog 100%-tnog pokrića u njemačkim markama, tako da CBBiH može emitirati samo onoliko KM koliko ima deviznih rezervi u DEM, a od 2002. godine EUR-a)

MONETARNI AGREGATI U BiH

To je novčana masa koju čine: novac (gotov novac izvan banaka i depoziti po viđenju u domaćoj valuti) i quasi novac (oročeni i štedni depoziti u domaćoj valuti i ukupni depoziti u inozemnoj valuti).