SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA

POLJOPRIVREDNI FAKULTET U OSIJEKU

Mateja Jakobović, apsolvent

Preddiplomski studij smjera Hortikultura

VAŽNIJI TEHNOLOŠKI ČINITELJI I EKONOMSKI REZULTATI PRI UZGOJU KUPUSA NA OBITELJSKOM GOSPODARSTVU

Završni rad

Osijek, 2013.

0

SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA

POLJOPRIVREDNI FAKULTET U OSIJEKU

Mateja Jakobović, apsolvent

Preddiplomski studij smjera Hortikultura

VAŽNIJI TEHNOLOŠKI ČINITELJI I EKONOMSKI REZULTATI PRI UZGOJU KUPUSA NA OBITELJSKOM GOSPODARSTVU

Završni rad

Povjerenstvo za ocjenu i obranu završnog rada:

1. prof. dr. sc. Jozo Kanisek, predsjednik

2. prof. dr. sc. Mladen Jurišić, mentor

3. doc. dr. sc. Irena Rapčan, član

Osijek, 2013.

1

SADRŽAJ

1. Uvod 1

1.2. Povijest kupus 2

1.3. Hranidbena, zdravstvena i gospodarska vrijednost 2

1.4. Morfologija kupusa 4

2. Agroekološki uvjeti za uzgoj kupusa 5

2.1. Temperatura 5

2.2. Svjetlost 5

2.3. Vlaga 5

2.4. Tlo 5

3. Agrotehnika kupusa 6

3.1. Plodored 6

3.2. Obrada tla 6

3.3. Gnojidba kupusa 7

4. Sjetva 9

4.1. Uzgoj direktnom sjetvom 9

4.2. Uzgoj u zaštićenom prostoru 9

4.3. Uzgoj iz prijesadnica 10

4.4. Uzgoj sjemenog kupusa 14

4.5. Sortiment 16

4.6. Zaštita usjeva 20

5. Zaštita kupusa od štetočinja 22

5.1. Štetnici kupusa 22

5.2. Bolesti kupusa 26

5.3. Zaštita od korova 28

6. Berba kupusa 31

6.1. Tehnološki kvalitet 32

6.1.1 Pakiranje i otprema 32

7. Opis gospodarskog poljoprivrednog gospodarstva 33

7.1. Povijest i ustrojstvo OPG-a 33

7.2. Opremljenost poljoprivrednom mehanizacijom 33

8. Troškovi i ekonomski rezultati proizvodnje kupusa 34

2

8.1. Troškovi proizvodnje 34

8.2. Ekonomika proizvodnje kupusa 35

8.3. Ekonomski pokazatelj uspjeha proizvodnje 36

9. Zaključak 38

10. Literatura 39

11. Sažetak 40

12. Summary 41

13. Popis tablica 42

14. Popis slika 43

Temeljna dokumentacijska kartica 44

Basic document card 45

3

1. UVOD

Kupus je dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice krstašica (Brassicaceae, Cruciferae) koja

razvija veliki pup koji je nastao savijanjem lišća. Potječe iz Sredozemlja, odnosno iz

Mediteranskog gen centra. Po površinama i proizvodnji u Svijetu je na četvrtom mjestu, iza

rajčice, luka i lubenice. Statistika u ovu skupinu ubraja još i kelj, kineski kupus, raštiku i kelj

pupčar. Prosječni prinos u Svijetu je 24 t/ha. U Hrvatskoj je po površinama na visokom

mjestu s oko 10.000 ha, ali sa niskim prinosom (16 t/ha). U kontinentalnom dijelu uzgaja se

za jesensku berbu i preradu, a u primorskom dijelu uzgaja se u proljeće. U 2010. godini u

Hrvatskoj je proizvedeno 36.597 t kupusa.

Kupus je jedna od najvažnijih vrsta lisnatog povrća. U Hrvatskoj se uzgaja u okolici

Varaždina, Koprivnice, Ogulina, Sinja. Troši se tijekom cijele godine, svjež (sladak) ili

konzerviran (kiseli). Od njega se prave salate, različita jela i poslastice. Prve godine formira

vegetativne organe (korijen, stabljiku, listove), a druge generativne (cvjetnu stabljiku,

cvjetove, plodove i sjeme). Kupus se uzgaja radi velikog pupoljka, koji nastaje porastom lišća

na skraćenoj stabljici (kocenu) te obavijajući termalni pup tvori "glavicu kupusa".

Kupus je jedna od glavnih povrtnih kultura u Svijetu, po površinama i proizvodnji ispred

njega su samo rajčica, luk i lubenica. Od cca. 2 milijuna ha u Svijetu, na Europu otpada 560

tisuća ha, a od toga najviše na Rusiju, Ukrajinu i Poljsku. Prosječan prinos u svijetu je 24 t/ha

dok je u Europi 21.9 t/ha, no najveći prosječni prinos imaju Njemačka s 51.6 t/ha i Poljska s

39.6 t/ha. Treba se također uzeti u obzir da su velike oscilacije među regijama, te su prinosi

varijabilni.

4

1.2 POVIJEST KUPUSA

Kupus potječe sa vapnenačkih stijena na obalama Sredozemlja, gdje je uspijevao zbog svoje

otpornosti prema soli i kalcijevom karbonatu (CaCO3). Njega su još prapovijesni stanovnici

obalnog područja upotrebljavali u prehrani. Uzgaja se već 2,500 godina, a prvi su ga uzgajali

Grci, u 4. st. prije Krista. Već tada Grci su razlikovali 3 vrste kupusa. Prvi rimski zapisi o

kupusu datiraju iz 3. st. prije Krista i kod njih je kupus uživao veliki ugled. Kanton Stariji u

svom djelu „De agricultura“ hvali kupus kao najbolje povrće i daje mnoštvo kuharskih i

medicinskih uputa.

Srednjom Europom se počeo širiti u 8. st. i već tada su bili poznati bijeli i crveni tipovi

kupusa. Cijelom Europom se proširio do 15. st., a nakon toga se širio i po ostatku Svijeta

putem pomoraca i trgovaca, od Sjeverne Amerike pa nadalje. Pošto je prilagodljiv rastao je

svugdje i tijekom godina su se razvili brojni tipovi. U početku se kupus uporabljivao kao

ljekovita biljka; listovi su se stavljali na gnojne rane, oblozi od svježih listova su se koristili

protiv glavobolje, a jela od kupusa za želučane probleme. Grci su ga čak preporučivali kao

protuotrov kod trovanja gljivama. Tek kasnije prehrambena uloga prevladava.

1.3 HRANIDBENA, ZDRAVSTVENA I GOSPODARSKA VRIJEDNOST

Hranidbena uloga je glavna uloga kupusa danas. Koristi se u svježem stanju kao salatu ili u

različitim kuhanim jelima, posebno popularna je sarma. Kupus je također jedna od

najučestalijih kultura koje se kisele u pripremi zimnice i kiseli kupus je jedna od glavnih

namirnica u zimskoj prehrani u mnogim krajevima. Može se i konzervirati, bilo samo ili

mariniranjem uz drugo miješano povrće.

Zdravstvena vrijednost kupusa je značajna, osim navedenih bolesti za koje se upotrebljavao u

antička vremena, već u srednjem vijeku je bilo poznato njegovo antiskorbutno djelovanje

zbog kojeg su ga pomorci redovito imali među zalihama. James Cook je na svoje putovanje

ponio 60 bačvi kiselog kupusa prema savjetu njemačkog prirodoslovca Georga Forstera i nije

izgubio niti jednog člana posade zbog skorbuta, što je nekada desetkovale posade na dugim

putovanjima. Danas se ona sve više prepoznaje. Koristi se u različitim dijetama i to kao svježi

kupus, sok od kupusa, kiseli kupus i rasol. Svježi listovi kupusa ili namočeni u maslinovo ulje

5

se koriste za obloge koji pospješuju zacjeljivanje rana ili opeklina, protiv reumatskih bolova,

za otekline, protiv glavobolja i migrena. Svježi sok je dobar protiv čira na želucu i

dvanaestniku, protiv ateroskleroze, proširenih vena te općenito poboljšava otpornost.

Kupus sadrži 91% preporučene dnevne doze vitamina K i 11% više vitamina C nego naranče,

kao i visoku razinu antioksidansa sulforafana koji se bori protiv slobodnih radikala. U

kineskoj medicini koristi se za liječenje zatvora, kašlja, prehlade pa čak i depresije.

Slika 1. Sok od bijelog (lijevo) i crvenog (desno) kupusa

http://weight-losss-diets.com/10.09.2013.

Kupus ima malu energetsku vrijednost, kao i ostalo lisnato povrće: 100 grama slatkog kupusa

ima 104 kJ ili 25 kcal, a kiselog 92 kJ ili 22 kcal. Njegova najveća vrijednost je bogatstvo

mineralnim sastojcima i vitaminima. Prehrambeni je značaj kupusa u povoljnom

aminokiselinskom sastavu i visokom sadržaju vitamina C. Bijeli kupus sadrži 7,7–10 % suhe

tvari, 4,4–6 % ugljikohidrata, 1,8–1,9 % sirovih proteina, 0,08–0,18 % biljnih ulja, 0,8–1,6 %

sirove celuloze i 0,6–1,2 % mineralnih tvari (Poljoprivredna enciklopedija, 1973.). Količina

slobodnih aminokiselina u kg svježe glavice kupusa je 280 mg arginina, 90 mg histidina,

80 mg metionina, 160 mg fenilalanina, 60 mg tirozina i 30 mg triptofana (Pavlek, 1979.) uz

500 mg vitamina C, 3 mg vitamina PP, 0,6 mg vitamina B1, 0,5 mg vitamina B2 i 0,3 mg

karotena (Matotan, 1994.).

6

1.4 MORFOLOGIJA KUPUSA

Kupus je dvogodišnja zeljasta biljka koja prve godine formira jestivi dio tj. vegetativne

organe (korijen, stabljiku, listove), a druge generativne organe (cvjetnu stabljiku, cvjetove,

plodove i sjeme). Uzgaja se radi velikog pupoljka, koji nastaje porastom lišća na skraćenoj

stabljici (kocenu) te obavijajući terminalni pup tvori „glavicu kupusa“. Terminalni pup je

aktivan i zatvoren, što znači da raste i razvija lišće, ali ono ne tvori rozetu već glavicu.

Korijen kupusa razvija se u površinskom sloju zemljišta tako da mu najveća masa bude na

40-50 cm. Razvija se od debljih žila iz kojih izbija velik broj bočnih žila i žilica. Korijen

kupusa brzo se regenerira pa se prijesadnice dobro primaju i pri lošijim uvjetima presađivanja.

Stabljika je obično visoka od 15 do 30 cm, širine od 3 do 5 cm. Dio stabljike koji se nalazi

unutar glavice naziva se kocen. Bolji je kraći kocen jer je onda razmak između listova mali i

formiraju se čvrste glavice.

Listovi su različitog oblika, a veličina i boja zavise od sorte. Donje lišće je na peteljkama, a

gornje je sjedeće; lišće obavija vršni pup i tvori glavicu. Glavice su različitog oblika, veličine

i čvrstoće; rane sorte imaju sitnije, a kasne krupnije glavice. Cvjetna stabljika je razgranata i

može biti do 2 m visine. Na njenom vrhu se nalazi cvat koji je grozdast. Cvijet je žute boje i

sastoji se od 4 lapa i 4 latice, 6 prašnika, od kojih su 2 vanjska kraća i 4 unutrašnja duža, te 2

plodnička lista. Plod je oblika komuške s 0-10 sjemenki. Sjeme je smeđe boje, jajastog oblika,

čija masa 1,000 zrna iznosi 2-4 g. Oprašuje se pomoću kukaca.

Slika 2. Cvijet kupusa (crveni kupus)

http://healthyhomegardening.com/10.09.2013.

7

2. AGROEKOLOŠKI UVJETI ZA UZGOJ KUPUSA

2.1. Temperatura

Minimalna temperatura klijanja sjemena je 1-5°C, optimalna oko 20°C, a maksimalna 28°C.

Optimalna temperatura rasta do formiranja glavice je 15-20°C, a u razdoblju formiranja glavice

15-18°C, dok je minimalna 4°C, a maksimalna 25°C.

Otpornost prema mrazevima je mala u fazi nicanja i fazi mladih biljaka, a posebno u drugoj

godini u fazi cvjetanja i formiranja plodova. Najotpornije na mrazeve su odrasle biljke, koje bez

znatnijih šteta podnose -12°C.

2.2. Svjetlost

Kupus je biljka dugog dana. Najviše svjetlosti treba u fazi mladih biljaka i fazi formiranja

listova. Ako nema dovoljno svjetlosti, glavice ostaju sitne i rastresite.

2.3. Vlaga

Zahtijeva puno vlage, pa se uglavnom uzgaja u riječnim dolinama. Najviše vode treba kada se

razvija lišće i zavijaju glavice, pa je tada optimalna relativna vlažnost zraka 85-90%, a optimalna

vlažnost tla 75-80% PVK.

2.4. Tlo

Dobro uspijeva na većini plodnih tala dobrih fizikalnih svojstava. Za rani kupus najbolja su laka,

pjeskovita tla izložena sunčevoj svjetlosti, dok su za kasni najbolja teža, plodnija i vlagom

osigurana tla. Najbolje prinose daje na plodnim, nanosnim tlima u riječnim dolinama sa

propusnijom zdravicom, jer ne podnosi duže zadržavanje vode na površini kao niti

zamočvarivanje tla. Optimalna reakcija pH iznosi 5,5-6,5.

8

3. AGROTEHNIKA KUPUSA

3.1. Plodored

Kupus obvezatno treba uzgajati u plodoredu, jer dosta strada od bolesti i štetnika. Na istu

površinu može doći tek nakon 3-4 godine. Dobri predusjevi za rani kupus su: rajčica, krastavci,

paprika, mrkva, grah, grašak a za kasni kupus: rani krumpir, grah, grašak, pšenica, ječam.

Dolazi na prvo mjesto u plodoredu, jer dobro reagira na gnojidbu organskim gnojivima. U

Hrvatskoj se pretežno uzgaja kao postrni usjev poslije graška, mladog krumpira, ječma, pšenice i

drugih. Uzgaja se i udružen s nekim povrćem. Dobar je predusjev za većinu drugih povrtlarskih

kultura, jer ostavlja tlo nezakorovljeno.

3.2. Obrada tla

Za kvalitetnu proizvodnju kupusa tlo valja već prethodne godine dobro obraditi. Ako su

pretkulture bile strnine ili povrtne kulture koje napuštaju tlo u slično vrijeme kao i strne

žitarice, tlo je neophodno potrebno plitko preorati da bi se spriječilo prekomjerno isušivanje te

potakao razvoj sjemenskih korova. Tijekom jeseni na takvo preorano tlo, dovozi se stajnjak

koji se zaore na 30 cm dubine. U brazdama tlo ostaje tijekom zime. Za kasne jesenske i

zimske sorte, koje se presađuju tijekom srpnja, koristi se tlo na kojem je iste godine bio

uzgajan grašak, rani krumpir ili neka od strnih žitarica. Na tim površinama dobro je zaorati

stanjak na 30 cm dubine.

Tlo namijenjeno za ranu proizvodnju potrebno je u rano proljeće kada se površinski sloj prosuši

podrljati, da bi se spriječilo suvišno isušivanje tla od vjetra, koji u ovo vrijeme često puše.

Neposredno pred sadnju tlo se površinski prorahli i poravna.

9

3.3. Gnojidba kupusa

Kupus, kao i ostale kupusnjače ima velike zahtjeve prema hranivima u tlu.

Pomanjkanje dušika uzrokuje zaostajanje u rastu; listovi su blijedozeleni, kako stare postaju

broncasti ili ružičasti i na kraju otpadnu. Manjak fosfora također uzrokuje zaostajanje u rastu,

no bez izrazitih znakova; na starijem lišću pojavljuje se tamnoljubičasta boja. U slučaju

manjka kalija starije se lišće suši na rubovima i zavrće prema gore, moguće su i nekroze.

Pomanjkanje kalcija čini mlado lišće zdjeličasto i zašiljeno; listovi su često deformirani, a

može doći i do nekroze. Manjak magnezija kod starijeg lišća uzrokuje pojavljivanje kloroze i

lišće može postati izrazito narančasto prije svoje tehnološke zrelosti.

Slika 3. Pomanjkanje dušika kod mladog kupusa

http://gardener.wikia.com/(14.09.2013.)

Slika 4. Pomanjkanje kalcija kod kupusa

http://gardener.wikia.com/(14.09.2013.)

10

Potrebe po hektaru iznose (čista hraniva): 

- za rani kupus: 120 kg N, 51 kg P2O5, 200 kg K2O; 

- za kasni kupus: 180 kg N, 100 kg P2O5, 300 kg K2O, 300 kg CaO, 50 kg MgO.

Dovoljna količina dušika u početku vegetacije dovodi do brzog razvoja korijena i lišća, ali uz

uvjet da ima dovoljno fosfora i kalija. U protivnom se razvijaju rahle, nedovoljno čvrste

glavice. U to vrijeme raste potreba za fosforom i kalijem o čemu zavisi količina i kakvoća

proizvoda. Kupusnjače vrlo dobro reagiraju na gnojidbu organskim gnojivima i to kako

stajskim gnojem tako i kompostiranim fekalijama i kompostiranim gradskim otpacima. Stajski

gnoj daje se u količini od 20-40 t/ha u jesen prilikom dubokog oranja.

Mineralna gnojiva daju se u proljeće na dubinu od oko 20 cm prije predsjetvene pripreme tla

u količini od oko 1.000 kg/ha NPK 10:20:30 te još 500 kg/ha KAN-a s tim da se jedan dio

KAN-a daje poslije sadnje, a drugi dio prije početka formiranja glavica. Ako je potrebno

kalcificirati, kalcij se daje u jesen, ali tako da ne dođe na istu dubinu s organskim gnojivom.

Dodavanjem smjese soli mikroelemenata (bor, mangan, molibden, bakar, cink i magnezij)

povećava se sinteza bjelančevina. U posljednje vrijeme primjenjuju se metode predsjetvenog

namakanja sjemena u otopinu mikroelemenata te prihranjivanje biljaka u raznim fazama.

11

4. SJETVA

4.1. Uzgoj direktnom sjetvom

Na dobro pripremljenom tlu sjetva se obavlja sredinom travnja, za srednje kasnu proizvodnju,

odnosno krajem svibnja i početkom lipnja za kasnu proizvodnju. Sjetva se obavlja preciznim

sijačicama i potrebno je oko 1,500 g/ha sjemena. Sjetva se obavlja na dubinu od 1-2 cm,

razmak između redova iznosi 50-70 cm, a razmak unutar reda oko 50 cm; on se ostvaruje

poslije 1-2 prorjeđivanja (u fazi prvih listova). Poslije sjetve kupus se zalije. Nekoliko dana

poslije sadnje se vrši kontrola; ako nedostaje 5-10% biljaka vrši se popunjavanje praznih

mjesta.

Međurednom obradom razbija se pokorica, uništavaju korovi i stvara se povoljna struktura tj.

dobre vodozračne uvjete. Na manjim površinama to se vrši okopavanjem, a na parceli

kultivatorima na dubinu od 5-10 cm. Prva međuredna kultivacija obavlja se 3-5 dana poslije

sadnje tj. u fazi 4-6 pravih listova.

4.2. Uzgoj u zaštićenom prostoru

Tijekom kasne jeseni i zime kupus se može uspješno uzgajati u tunelima, bez dodatnog

zagrijavanja, jer odrasle biljke u fazi razvijene rozete mogu podnijeti - 5°C, a u fazi glavice

-8°C, ali se bolji rezultati postižu u objektima sa zagrijavanjem. Prijesadnice kupusa za

zaštićeni prostor proizvode se u kontejnerima na kvalitetnom supstratu, a rasađuju se u fazi sa

3-4 prva lista.

Presadnice se sade na razmak 50-60 cm između redova i 35-40 cm unutar reda. Poslije sadnje

se zalije s dosta vode. Tijekom vegetacije zalijeva se svakih 7-10 dana s 15-20 l/m2. U

objektima sa zagrijavanjem održava se optimalna temperatura od 18°C do 20°C (za vrijeme

sunčanih dana), odnosno oko 15°C (za oblačnih). Noću temperatura treba biti niža za 4-5°C.

U objektima bez grijanja, pri izrazito niskim temperaturama, može se izvršiti dopunsko

pokrivanje biljaka plastičnom folijom (dopunski tunel) ili češće neposrednim prekrivanjem

agrotekstilom, bez noseće konstrukcije.

12

Tijekom proizvodnje po potrebi se primjenjuje zaštita od bolesti i štetnika te se izvrše 1-2

okopavanja (uz blago ogrtanje usjeva pri prvom okopavanju, neposredno poslije sadnje).

Pored mehaničkog uništavanja korova moguće je suzbijanje korova herbicidima. Prvo

prihranjivanje vrši se neposredno poslije sadnje, a drugo pred početak formiranja glavice.

Ovisno o stanju usjeva, može se primijeniti folijarno prihranjivanje kompleksnim gnojivima

(vuksal, fertigal, fertikare).

Slika 5. Uzgoj kupusa u zaštićenom prostoru

http://gardener.wikia.com/(14.09.2013)

4.3. Uzgoj iz prijesadnica

Kod rane proizvodnje prijesadnice se presađuju za 45 dana (bez pikiranja), odnosno 70 dana

(sa pikiranjem), kod srednje rane za 35-50 dana, a kod kasne za 30-40 dana. Kod rane

proizvodnje sa ili bez pikiranja prijesadnice se uzgajaju u objektima s dodatnim zagrijavanjem

koje omogućuje optimalnu temperaturu za rast. Kod srednje rane proizvodnje presadnice se

uzgajaju u objektima bez dodatnog zagrijavanja. Kod kasne proizvodnje otvorena lijeha se

pripremi unošenjem komposta ili zrelog stajnjaka. Za veliku proizvodnju prijesadnica, pred

sjetvu se unosi zreli stajnjak (40-70 t/ha) i NPK (60-80 kg/ha). Uz površinsku pripremu tla

sjetva se obavlja u trake s razmakom traka od 70 cm i razmakom redova 10-20 cm. Jedan od

načina uzgoja prijesadnica koji se uvelike koristio je uzgoj u niskim tunelima, ali njega polako

istiskuju suvremene metode.

13

Slika 6. Uzgoj u niskim tunelima

http://apfmo.org/(14.09.2013.)

Slika 7. 8. i 9. Strojno punjenje kontejnera supstratom

http://apfmo.org/(14.09.2013.)

Za ranu proizvodnju najčešće se uzgaja pikirani rasad. Sjetva se obavlja u sandučiće za sjetvu

(1.5-2 g sjemena) ili u lijehu (oko 6 g sjemena/ m²). Pikiranje (u fazi prvog pravog lista) vrši

se u hranljive kocke ili kontejnere. Prije pikiranja, kontejneri s mladim biljkama idu u komoru

za naklijavanje, gdje se održava optimalna temperatura. Prije se pikiranje obavljalo ručno, no

u suvremenoj tehnologiji se sve više koriste strojevi. Strojevi za pikiranje uz pomoć fotoćelija

odabiru samo dobro razvijene neoštećene prijesadnice iz kontejnera manjeg volumena

sjetvenog mjesta i presađuju ih u kontejnere većeg volumena sjetvenog mjesta. Strojevi rade

vrlo brzo, točno i kvalitetno zamjenjuju velik broj radnika. Kontejneri s pikiranim

prijesadnicama se smještaju u zaštićene prostore i tamo ostaju do presađivanja. Za srednje

ranu proizvodnju, sjetva se vrši u lijehu ili kontejnere, a za kasnu na otvorenoj leji. Srednje

rani i kasni rasad proizvodi se bez pikiranja, sa sjetvom u redove ili omaške. Za proizvodnju

prijesadnica na površini od 1 ha potrebno je 300-500 g sjemena.

14

Slika 10. Komora za naklijavanje

http://apfmo.org/(14.09.2013.)

Slika 11. i 12. Mlade biljke prije pikiranja (lijevo) i strojno pikiranje (desno)

http://apfmo.org/(14.09.2013.)

Slika 13. Zaštićeni prostor za pikirane prijesadnice

http://apfmo.org/(14.09.2013.)

15

Pri presađivanju rane sorte imaju 5-8 dobro razvijenih listova, dok srednje rane i kasne imaju

4-5 listova uz dobro razvijen korijenov sustav. Rane sorte presađuju se poslije opasnosti od

jačih mrazeva (kraj ožujka). Sadnja se na manjim površinama obavlja ručno, uz prethodno

obilježavanje redova, dok se za veće površine koristi mehanizacija. Rane sorte obično se sade

na razmak između redova 50 cm i unutar reda 30-40 cm, a srednje rane i kasne na razmak

između redova 60-70 cm i razmak unutar reda 50-60 cm. Sadnja kupusa obavlja se u dobro

pripremljeno tlo; najbolje ako je ono prethodno zaliveno i ako se zaljeva još tijekom sadnje.

Hidroponski sustav uzgoja predstavlja unaprijeđenu proizvodnju prijesadnica u hidroponu.

Razlikuje se uzgoj prijesadnica kasnog kupusa u dva hidroponska sustava, u usporedbi s

uzgojem u kontejnerima, u standardnom supstratu za kupus i uzgojem prijesadnica golog

korijena na gredici. Plivajuća gredica je metalno korito s hranidbenom otopinom u kojem

plivaju polisterinski kontejneri s lončićima napunjenim vermikulitom, u koje je posijano

sjeme kupusa na 2 cm dubine.

Drugi je sustav modifikacija prvoga, kada se hranidbena otopina svakih 6h po 1h ispumpa, da

bi se poboljšao zračni režim u zoni korijena prijesadnica; taj se sustav pokazao boljim. Bazen

za uzgoj prijesadnica na hranjivoj otopini može biti izrađen od raznih materijala, od drveta do

željeza, no unutrašnjost mu je obložena folijom. Bazen se puni vodom do 2/3 njegove dubine

te se u vodi otopi gnojivo poput Kristalona. Osim gnojiva, dodaju se i fungicidi da bi se

spriječila pojava bolesti koje u ovim uvjetima mogu prouzročiti velike štete. U slučaju

posebno niskih temperatura, bazen se može dodatno natkriti folijom.

Prednosti hidroponskog sustava uzgoja su: izbjegavanje fumigacije tla na gredicama, precizna

kontrola hraniva u otopini, smanjena je mogućnost lisnih bolesti (lišće se nikad ne kvasi),

izbjegnuti su troškovi navodnjavanja, nema plodoreda i biljke brzo rastu jer je korijen stalno u

hranidbenoj otopini. Nedostaci su: biljke mogu slabije podnijeti šok presađivanja, veće

početno ulaganje, kroz hranidbenu otopinu se mogu brzo proširiti bolesti i polisterinski

kontejneri nisu biorazgradivi pa u proizvodnji predstavljaju problem.

Najveća prednost uzgoja prijesadnica u kontejnerima je činjenica da se tako omogućavamo

presađivanje s grudom supstrata na korijenu. Kupus iz prijesadnica uzgojenih kontejnerskim

načinom dospijeva nešto ranije za berbu i u pravilu daje veće prinose.

16

Slika 14. i 15. Bazen za uzgoj prijesadnica; ispunjen vodom (lijevo) i natkriven (desno)

http://apfmo.org/(14.09.2013.)

4.4. Uzgoj sjemenskog kupusa

Kupus je dvogodišnja stranooplodna biljka i sjeme se proizvodi iz izvodnica, uz obaveznu

prostornu izolaciju od 2,000 m ili 600 m (ako ima prepreke između parcela).

Sjeme se može proizvesti na 2 načina: 1. Jednokratno, što znači bez vađenja i ponovne sadnje

izvodnica, i 2. Dvokratno s vađenjem izvodnica u jesen i ponovnom sadnjom u jesen ili

proljeće. Dvokratni način se primjenjuje kod proizvodnje sjemena visokih kategorija i za

potrebe selekcija.

Proizvodnja izvodnica se vrši na isti način kao i proizvodnja konzumnog kupusa. Sjetva,

odnosno sadnja, kvalitetnog rasada kod ranih sorti se vrši 30-40 dana kasnije, odnosno 15-20

dana kasnije kod kasnih sorti, u odnosu na proizvodnju konzumnog kupusa. Time se

omogućuje da se do kraja vegetacije oblikuju glavice, ali ne dostignu tehnološku zrelost.

Takve biljke najbolje prezimljuju. U fazi oblikovanja glavice izvršava se izbor izvodnica;

odbacuj se netipične, oštećene, oboljele i nedovoljno razvijene biljke.

Sadnja izvodnica u jesen obavlja se prije no nastupe jači mrazevi, što omogućava

ukorjenjivanje biljaka. Sadnja izvodnica se vrši ručno ili pod plug. Kod ručne sadnje

prethodno se otvaraju brazde dubine 30 cm (razmak 80 x 80 cm) u koje se sadi kupus na način

da je 2/3 glavice ispod razine tla, a zatim se biljka ogrne zemljom. Sadnja pod plug obavlja se

na način da se plugom otvaraju brazde i u svaku treću ili četvrtu brazdu (ovisno o sorti) ručno

sade izvodnice na međusobnu udaljenost 60-70 cm. Pri otvaranju sljedeće brazde odmah se i

17

ogrne sa zemljom (10-20 cm). Ako su izvodnice visoke, sade se koso u brazdu. Sadnja u

proljeće obavlja se u ožujku, pod plug bez ogrtanja.

Radi bržeg rasta cvjetne stabljike, kod gustih glavica, može se izvršiti zasijecanje vrha glavice

u obliku križa, dubine 2-3 cm. Pri proljetnoj sadnji mogu se isjeći listovi glavice, ostavljajući

unutrašnji kocen s vršnim i bočnim pupoljcima.

U proljeće se biljke odgrnu i vrši se prvo kultiviranje; tijekom vegetacije obavljaju se dva do

tri kultiviranja. Za proizvodnju sjemenskog kupusa, u tlo se unosi 90-120 kg/ha NPK gnojiva.

Najviše zalijevanja treba izvršiti u fazama intenzivnog rasta cvjetne stabljike, cvjetanja i

nalijevanja zrna. Kod guste sadnje (40-50 cm) biljke se naslanjaju jedne na druge, no inače ih

se veže za kolce u fazi punog rasta.

Slika 16. Sjeme kupusa

http://poljoprivreda.info/ (14.09.2013.)

18

4.5. Sortiment

Sorte kupusa obično se dijele na sorte bijelog (Brassica olaraceae capitata alba) i crvenog

(Brassica olaraceae capitata rubra) kupusa. Sorte bijelog kupusa služe za uporabu u svježem

stanju i kiseljenje dok sorte crvenog kupusa isključivo koristimo u svježem stanju. Sorte

bijelog i crvenog kupusa još dijelimo na rane i na kasne sorte.

Od ranih sorti bijelog kupusa najpoznatija je sorta Ditmar koju koristimo u svježem stanju, a

dosegne masu do 1.5 kg. Tu su još Juni Giant, Golden Acre i drugi. Kod kasnih sorti

najpoznatiji je Futoški Domaći koji može doseći masu od čak 4 kg i posebno je dobar za

kiseljenje. Ostale sorte kasnog bijelog kupusa su Braunschweiger, Varaždinski kupus,

Ljubljansko Zelje i drugi. Postoje i srednje rane sorte bijelog kupusa čiji predstavnici su

Kopenhaški, Likoriški Bijeli, Slava i drugi. Najpoznatiji predstavnik ranih sorti crvenog

kupusa je zasigurno Erfurtski kupus koji je prilično mali i koristi se isključivo u svježem

stanju. Što se kasnijih sorata tiče najčešće su sorte Holandskog kupusa koji ima velike

glavice, no isto kao i Erfurtski, namjenjen je za uporabu u svježem stanju.

Uzgajaju se i hibridi kupusa, koji također mogu biti bijele i crvene glavice. Hibridi kupusa su

otporniji na bolesti te imaju veće prinose i kvalitet. Postoje i hibridi križanci između kupusa i

kelja koji su izuzetno otporni na niske temperature. Predstavnici hibrida bijelog kupusa su

Bravo F1, Falcon F1, Arena F1 i drugi; predstavnici hibrida crvenog kupusa su Sombrero F1,

Roxy F1, Rodeo F1 i drugi. Hibridi križanci između kupusa i kelja su Celsa F1 i Polecap F1.

Posebna vrsta hibrida kupusa su hibridi šiljastog oblika glavice. Najpoznatiji su Prospera F1 i

Hispi F1. Uzgajaju se uglavnom za potrošnju tijekom zime i to u svježem stanju.

DitmarVegetacija: 110 - 120 danaTežina glavice: 1.5 kg

Slika 17. Kupus sorte Ditmarhttp://paprika.com.hr/10.09.2013.

19

Golden AcreVegetacija: 80 danaTežina glavice: 1.5 - 2 kg

Slika 18. Kupus sorte Golden Acrehttp://www.genericseeds.com/10.09.2013.

SlavaVegetacija: 120-130 dana

Slika 19. Kupus sorte Slavahttp://paprika.com.hr/10.09.2013.

KopenhaškiVegetacija: 120 - 125 danaTežina glavice: 1.5 – 2 kg

Slika 20. Kupus sorte Københavnhttp://www.agrocoop.co.rs/10.09.2013.

FutoškiVegetacija: 160 - 170 danaTežina glavice: 3 - 4 kg

20

Slika 21. Futoški kupushttp://www.povrce.com/10.09.2013.

VaraždinskiVegetacija: 150 - 160 danaTežina glavice: 2 kg

Slika 22. Varaždinski kupushttp://paprika.com.hr/10.09.2013.

Ljubljansko ZeljeTežina glavice: 4 kg

Slika 23. Kupus sorte Ljubljansko Zeljehttp://www.semenarna.si/10.09.2013.

ErfurtskiVegetacija: 100 - 120 dana

Slika 24. Erfurtski kupushttp://i675.photobucket.com/10.09.2013.

Holandski

21

Slika 25. Holandski kupushttp://paprika.com.hr/12.09.2013.

Bravo F1Vegetacija: 90 danaTežina glavice: 2.5 - 3 kg

Slika 26. Hibrid Bravo F1http://www.povrce.com/12.09.2013.

Arena F1Vegetacija: 100 danaTežina glavice: 1.5 - 2 kg

Slika 27. Hibrid Arena F1http://www.povrce.com/12.09.2013.

Rodeo F1Vegetacija: 95 danaTežina glavice: 1 - 1.5 kg

Slika 28. Hibrid Rodeo F1http://www.povrce.com/12.09.2013.

22

Prospera F1Vegetacija: 150 danaTežina glavice: 1 kg

Slika 29. Hibrid Prospera F1http://www.povrce.com/12.09.2013.

4.6. Zaštita usjeva

Tlo se u klijalištu kao i ona s gredica mora dezinficirati. Na dan sjetve tlo treba dobro zaliti.

Prvi put se tlo obrađuje nekoliko dana nakon sjetve ili nakon razvoja prvih listova. Poželjno je

rahljenje poslije svake kiše ili natapanja. Jedan do dva tjedna nakon presađivanja sva mjesta s

propalim sadnicama se posade, a nove biljke se sade 8-10 cm od stare. U tu svrhu se uvijek

uzgoji 5-10% više prijesadnica. Glavna svrha kultiviranja je da se suzbije korov i prozrači tlo.

Ne smije biti duboko, jer je korijen relativno plitko. Nakon što biljke dostignu polovinu

veličine, kultiviranje više nije važno, jer su biljke zatvorile sklop, a time je otežano isušivanje

tla (evaporacije).

Prvo prihranjivanje vrši se pri sadnji ili 15-20 dana nakon sadnje prijesadnica, a drugo prije

zavijanja glavica i to dušičnim gnojivima. Nakon presađivanja kupus bi trebalo zaliti. Dobri

rezultati postižu se kada se ponovo zalijeva do 10 dana nakon presađivanja.

Ukoliko je područje hladnije i vlažnije, tlo teže i obrada tla bolja, utoliko razmaci između

natapanja moraju biti veći.

23

5. ZAŠTITA KUPUSA OD ŠTETOČINJA

5.1. Štetnici kupusa

a) na korijenu i vratu korijena: žičnjaci, rovac, kupusna muha, kupusna pipa šiškarica, te

kupusna nematoda.

Kupusna nematoda (Heterodera cruciferae) - pri jačem napadu odumire donje korijenje, a u

konačnoj fazi korijen se sastoji od mnoštva sitnih korjenčića smještenih plitko pri površini tla.

Donje lišće prijesadnica žuti i opada. Ličinke se oslobađaju iz jaja i ubušuju u korijen, gdje se

nastavlja ciklus razvoja. Ekonomskim pragom štetnosti smatra se 25 jaja/g tla.

24

Slika 30. Štete od kupusne nematode

Foto : AgBase (17.09.2013.)

Suzbijanje se obavlja pridržavanjem pravilnog plodoreda, suzbijanjem korova, uzgojem sorti

s kraćom vegetacijom (80 dana). Potrebno je uzgajati otporne, odnosno tolerantne sorte,

uništavati korijen u tlu nakon razvoja glavica, te primijeniti nematocide (Basamid granulat ili

Mocap G u dozi od 40-100 kg/ha, te Soil Fumigant i Vydate G).

b) na stabljici i peteljci: repičine pipe, zeleno plavi barid;

c) na lišću i glavicama: kupusni buhači, kupusna muha, velika kupusna muha, kupusna lisna

uš, kupusni moljac, lisne sovice, kupusne stjenice.

Kupusni buhači (Phyllotreta nemorum, Phyllotreta atra, Phyllotreta nigripes) - mali su

kornjaši, dugi 1,5-3 mm, sjajnocrni, tamnoplavi ili tamnozeleni. Neke vrste imaju žutu

uzdužnu prugu na svakom pokrilju. Dobro skaču. Štete čine odrasli kukci (imaga) izgrizajući

brojne okrugle rupice na lišću. Najveće štete čine na mladim biljkama, pogotovo na

prijesadnicama.

Slika 31. Kupusni buhač

Foto: AgBase(17.09.2013.)

25

Suzbijanje se obavlja primjenom insekticida (Karbaril S-50, Malation E-50, Zolone PM,

Nexagan EC 40, Dursban E-48, Radotion E-50, Diazinon WP 20, Ekamet, Pinazon WP 20,

Diazol 60, Basudin 20 i ostalima);

Kupusna muha (Phorbia brassicae) - slična je kućnoj muhi, sive je boje, duga 5-7 mm.

Ličinke su bjelkaste do svijetložućkaste boje, duge do 10 mm, nemaju nogu niti vidljive

glave. Napadnutoj biljci potamni vrat korijena i korijenje, pojedini dijelovi gnjilje, a mlade

biljke propadaju. Starije biljke zaostaju u razvoju, ne formiraju glavicu ili je ona mala, lišće

postaje olovnosivo ili plavoljubičasto, a biljke venu i poliježu. Pri temperaturama iznad 12 °C

izlijeću muhe. Nakon 3-8 dana poslije polijeganja jaja, izlaze ličinke koje se ubušuju u vrat

korijena.

Slika 32. i 33. Jaja kupusne muhe-lijevo i ličinke kupusne muhe na korijenu-desno

Foto: AgBase (17.09.2013.)

Suzbijanje se vrši uništavanjem biljnih ostataka te primjenom insekticida u klijalištu prije

sjetve (Nexion EC 40, Nexagan EC 40, Dursban E-48, Basudin 10 granulat, Dyfonate G-10,

Dursban G-7,5). Obavlja se primjena insekticida prije presađivanja (Nexion EC 40, Diazol EC

60, Rogor 40, Diazinon ulje, Diazinon 20, Diazinon 20 EC, Basudin 20 WP te Basudin 40).

Primjena insekticida obavlja se u tijeku razvoja biljke i za vrijeme ljeta te odlaganja jaja

(Rogor 40, Fosfamid 40, Bi 58 EC, Nexion EC 40, Nexagan EC 40, Diazinon ulje, Diazinon

20, Radofon SL-80, Pinofos, Dipterex).

Lisne sovice (Kupusna sovica, Mamestra brassicae; Povrtna sovica, Mamestra oleracea; Sovica

gama, Antographa gamma) - noćni leptiri smeđe boje. Gusjenice žive na biljkama izgrizajući lišće,

zelene su ili smeđe boje, duge do 40 mm. Najveće štete čine nezakorovljenim usjevima. Leptiri odlažu

jaja na biljke kojima se gusjenice hrane u lipnju, a onda se kukulje u tlu i daju leptire, koji lete u srpnju

i kolovozu. Čim se utvrdi napad koji bi mogao uništiti više od 10% lisne mase, potrebno je suzbijanje.

Neki autori smatraju da prag štetnosti iznosi 0,5-1 gusjenica po biljci. Gusjenice treba suzbijati dok su

26

manje od 20-25 mm. Suzbijanje se vrši primjenom insekticida (Dimilin WP-10, Ekamet, Radofon

SL-80, Dipterex 80%, Danex SP 80, Pinofos, Karbaril 50, Fastac 10 EC i ostalim).

Slika 34. Gusjenice kupusne soviceFoto: AgBase (17.09.2013.)

Kupusna lisna uš, (Brevicoryne brassicae ) - prljavozelena, duga 2 mm. Kolonije uši

pokrivene su voštanom prevlakom pepeljaste boje. Napadnutim biljkama deformira se list,

žuti i suši se a biljke zaostaju u razvoju te propadaju. Štete čine prenošenjem viroza. U ožujku

izlaze ličinke, a u svibnju krilati oblici sele na kupusnjače u polju. Najčešće se nalaze na

naličju donjeg lišća, gdje formiraju kolonije. Suzbijanje se vrši uništavanjem biljnih ostataka

te primjenom insekticida (Nexagan Ec 40, Dimecron, Difos E-50, Rogor 40, Fumigan E-50,

Fosfamid 40, Pirimor, Decis EC 25, Lebaycid, Nexion EC 40, Nogos 50).

Slika 35. Kolonija kupusne lisne uši

Foto: AgBase (17.09.2013.)

Kupusna ciganka (stjenica) Eurydem ventrale i E. oleraceum – spljoštene su i tamnocrvene,

odnosno zelene boje. Zbog sisanja na listu javljaju se bjeličaste pjege, unutar kojih se tkivo

suši, a za jačeg napada osuše se i listovi pa i cijela biljka. Redovito se javljaju u usjevima

kupusnjača. Najveće štete nanose u klijalištima i na mladim biljkama. Stjenice imaju dvije

generacije godišnje, a pojavi ovog štetnika pogoduje toplo i suho vrijeme. Suzbijanje se

27

obavlja primjenom insekticida a zavisi o broju stjenica i razvoju napadnutih biljaka. Na

rasadu štete mogu biti znatne, te se preporučuje tretiranje rasada čim se uoče stjenice, jer je

tada tretman najučinkovitiji i najjeftiniji (Radotion E-50, Actelic 50, Rogor 40).

Slika 36. Štete od kupusnih ciganki (stjenica).

Foto: AgBase (17.09.2013.)

5.2. Bolesti kupusa

a) gljivične

Polijeganje rasada, venuće izazvano fuzarijumom, plamenjača, bijela rđa, suha trulež

kupusa, prstenasta pjegavost, pjegavost kupusnjača, pepelnica.  Polijeganje rasada - može

uzrokovati više gljiva. Neke parazitiraju pojedinačno, a vrlo često dolaze zajedno.

Pythium sp. - u zoni korijenovog vrata biljka postaje tanja, vodenasta i lomi se. Prijesadnice

padaju tvoreći plješinu ovalna ili eliptična oblika. 

Rhizoctonia solani - u tlima slabe strukture, pri više vlage i na glinastim tlima zaraza je veća.

Na mladim biljkama u rasadu izaziva usukanost stabljike pri površini tla. Biljke se na tom

mjestu prelome i polegnu. Izuzetno mogu biti napadnute i biljke kupusa s već formiranom

glavicom. 

28

Olpidium brassicae - za zarazu je potrebna voda. Simptomi se javljaju na prijesadnicama

kupusa, kelja i cvjetače i to u ranoj fazi razvoja. Napadnuti dio vrata korijena potamni i

razmekša se. Biljka prestaje rasti, poliježe i propada. Potrebno je stvoriti uvjete pogodne za

razvoj prijesadnica (dobro tlo i dobra predsjetvena priprema tla), tretiranjem sjemena

fungicidima samo se umanjuje zaraza, a sklop ne smije biti pregust, jer veća vlaga tla

pogoduje parazitima. Primjenjuju se fungicidi (Captan 50, TMTD Župa S-80, Ortocid 50,

Cineb S-65, Ortocid 83, Radocineb, Radotiram WP 80, Cineb S-80, Temetid S-80 i ostali).

Venuće izazvano fuzarijumom, Fusarium oxysporum-conglutinans - tipičan parazit

provodnih snopova, koji je najzarazniji na temperaturama od 24-28 stupnjeva Celzijusa. Ispod

17 stupnjeva bolest se ne javlja. Prenosi se preko tla zaraženim rasadom, oruđima za rad te

vodom za navodnjavanje. Na zaraženom tlu korijen se zarazi preko mehaničkih ozljeda i

ozljeda koje nanose štetnici (kupusna pipa šiškarica). Gljiva zahvaća parenhim kore, ulazi u

provodne snopove i njima se širi. Najčešće su napadnute mlade biljke 2-4 tjedna nakon

presađivanja. Prvi simptom je gubitak turgora u listovima, koji su već poprimili žutozelenu

boju. Najprije žuti donje lišće, a poslije se simptomi vide i na gornjim dijelovima. Kako takvo

lišće stari, postaje smeđe, suši se i opada. Biljke zaostaju u razvoju. Osim primjene plodoreda

potrebno je sadnja relativno otpornih sorata, odnosno hibrida (Hispeta, Hitoma, Hinova,

Predena, Renova, Empire, Glory i drugih).

Slika 37. Venuće izazvano fitoftorom.

Foto: AgBase (17.09.2013.)

Plamenjača kupusa (Peronospora parasitica) - bolest se javlja skoro svake godine.

Ugrožene su mlađe biljke u rasadu. Na kotiledonima se opaža gubitak boje, a ta mjesta kasnije

požute, listovi se savijaju i venu. Na naličju kotiledona i hipokotila nastaje siva prevlaka od 2

konidiofora i 1 konidija. Na listovima se uočavaju klorotične poligonalne pjege, koje kasnije

29

obamru. Ako je napadnut veći broj listova, čitava se prijesadnica može osušiti. Starenjem

listovi postaju otporniji. Zaštita se obavlja tako da sklop ne smije biti pregust (relativna vlaga

zraka ne smije biti visoka). Obavlja se sterilizacija klijališta te primjena fungicida kada je

parazit u fazi kotiledona (Antracol, Propineb S-70, Chromoneb S-70, Dithan M-45, Pinozeb,

Cineb S-65, Radocineb, Plavi cineb S-65). Potrebno je obaviti kasniju primjenu sistemičnih

fungicida (Aliette, Ridomil-zineb 58 WP, Ridomil Z-72).

Pjegovost kupusnjača - uzrokuju tri vrste roda Alternaria: A. brassica, A. raphani, A.

brassicicola: - Alternaria brassicicola - na lišću se stvaraju ograničene koncentrične pjege,

čiji promjer iznosi od 1-10 mm. U unutrašnjosti pjega je baršunasta i tamnosmeđa do crne

boje. Na stabljici i komuškama pjege su izdužene. Sjeme u komuškama može biti zaraženo

površinski i u unutrašnjosti. Zaraženo sjeme često je smežurano i slabije klijavosti. Zaštita se

obavlja tretiranjem sjemena (jer se prenosi sjemenom) toplom vodom i fungicidom za

tretiranje sjemena te plodored. Potrebno je primijeniti fungicide, (Antracola, Chromoneba,

Ronilana, Sumilexa).

Pepelnica kupusnjača (Erysiphe cruciferarum) - parazit koji obično ne čini veće štete na

kupusu i uglavnom se javlja samo na nekim lokalitetima. Prvi znak zaraze je mjestimična

pojava prljavobijelog micelija, koji prvo zahvaća naličje, a poslije i gornju stranu lišća.

Listovi su svjetlije zeleniji od nezaraženih. Na nježnim listovima na vrhu glavice mogu nastati

nekroze, nakon čega se naseljavaju saprofiti te takvi listovi odumiru. Zaštita se provodi

primjenom fungicida (Cosan koji sadrži 8o% elementarnog sumpora te Bayleton special).

b) bakterijske: crna trulež provodnih snopova, bakterijska pjegavost, vodenasta gnjiloća.

c) virusne: virus mozaika cvjetače, virus crne prstenaste pjegavosti kupusa, virus žutog

mozaika postrne repe, virus mozaika rotkve.

5.3. Zaštita od korova

Mehanička obrada nije moguća zbog sitnog sjemena i sjetve širom u klijališta, a plijevljenje je

skup proces, pa su herbicidi jedino prihvatljivo rješenje. Herbicidi su nedovoljne

30

selektivnosti, uskog spektra djelovanja i relativno kratke otpornosti, pa se moraju primjeniti u

više navrata. Pri uzgoju iz prijesadnica kultura se sadi u redove, pa je omogućena kultivacija.

Vegetacija kulture je kraća, pa i manje perzistentni herbicidi daju bolje rezultate. 

Na prinos i kvalitet svog povrća, tako i kupusa, u manjoj ili većoj mjeri utječe prisustvo

korova, jer smanjuju opskrbu biljaka vodom i hranjivim tvarima te su izglednije pojave nekih

bolesti. Veći broj korovskih biljaka je poznat kao domaćin nekih patogenih virusa, gljiva i

fitoplazmi. Suvremene mjere borbe protiv korova obuhvaćaju agrotehničke (obrada tla) i

kemijske mjere (primjena herbicida). Potreba suzbijanja korova u kupusnjačama ovisi o

načinu uzgoja (izravna sjetva ili iz prijesadnica), vremenu sjetve (sadnje) i o dužini vegetacije.

Cijena sjemena F1 hibrida je visoka da bi se šire prihvatila često upitna sjetva u polje na

konačni sklop. Herbicidi jednokratnom primjenom ne daju zadovoljavajuće rezultate. Zbog

toga se herbicid primjenjuje u više navrata u različitim fazama rasta i razvoja kulture i korova.

Kad se uzgaja iz prijesadnica, kultura je barem u početku vegetacije u prednosti pred

korovima. Sadi se u redove, pa je omogućena kultivacija. Sadnjom se korijen polaže dublje u

tlo, pa su i herbicidi selektivniji. Vegetacijski ciklus je kraći pa i slabije perzistentni herbicidi

daju bolje rezultate.

Unatoč svim nedostacima koje imaju, herbicidi su neosporno unaprijedili proizvodnju kupusa.

Njihovim uvođenjem omogućen je uzgoj izravno iz sjemena. Važno je znati da svi herbicidi

nisu dovoljno selektivni prema svim kupusnjačama; npr. kupus, kelj i kelj pupčar podnose

veće doze herbicida, dok su cvjetača i korabica osjetljivije, pa je potreban i veći oprez.

Kada se uzgaja iz sjemena, prije sjetve translokacijski se koristi Roundup ili Cidokor, 2-5 l/ha,

3 do 5 dana prije pripreme za sjetvu. Suzbijaju višegodišnje korove u većim dozama, a

jednogodišnje u manjim dozama. Prije sjetve rezidualno se koristi Treflan EC i druga sredstva

na osnovi trifluralina u količini od 1.5-2 l/ha. Suzbija veći broj jednogodišnjih širokolisnih i

uskolisnih korova.

Na lakom pjeskovitom tlu i u nepovoljnim klimatskim prilikama (suša ili obilne oborine)

može reducirati ponik kupusa. Nakon sjetve kontaktno se koristi Gramoxon, Reglon Forte,

Basta 15, 3-5 l/ha nakon ponika korova, a prije nicanja kupusa. Nakon sjetve, prije nicanja

rezidualno se koristi Propaklor T-50 i Dacthal W-75. Propaklor T-50 u količini od 8-10 l/ha;

najveću djelotvornost postiže ako se primijeni u vrijeme nicanja korova. Dacthal W-75 u

količini od 5-12 kg/ha; suzbija određen broj jednogodišnjih korovskih trava i širokolisnih

31

vrsta, no spektar mu je prilično ograničen. Nakon sjetve, prije nicanja, kontaktno i rezidualno

koristi se Gramoxone + Propaklor T-50, 3-5 + 8-10 l/ha. Tretirati treba neposredno prije

nicanja kulture jer na taj način Gramoxone uspješno suzbije do tada ponikle korove, a

Propaklor će rezidualno djelovati na korove čiji će ponik tek doći. Nakon nicanja koristi se

Propaklor T-50 8-10 l/ha i to kada biljka razvije 3-4 prava lista. Na iznikle korove ne djeluje,

već suzbija samo korov čiji će ponik tek slijediti. Nakon nicanja kontaktno se koristi Illoxan u

količini od 3-4 l/ha, a protiv jednogodišnjih korovskih trava. Tretira se kada korovne trave

razviju 2-3 prava lista. Nakon nicanja, kontaktno i rezidualno, rabi se Semeron 25 WP (1-1.5

kg/ha), Mesoranil 50 (3-4 kg/ha), Lentagran WP (1-2 kg/ha) i Lontrel 300 (0.2-0.4 l/ha).

Kada se kupus uzgaja kupus iz prijesadnica, prije presađivanja kontaktno, translokacijski i

rezidualno, koristi se Roundup, Cidokor, Treflan i druga sredstva na osnovi trifluralina (kako je

navedeno u uzgoju iz sjemena), Goal 2 E (2-3 l/ha, nakon pripreme tla za sadnju), Devrinol 50

WP (2-4 kg/ha) i Stomp 330 E (3-4 l/ha, na dobro pripremljeno tlo). Nakon presađivanja

rezidualno rabi se Propaklor T-50 u količini 8-10 l/ha. Tretira se nakon što se prijesadnice prime,

a najbolje rezultate daje kad su korovi u fazi klice. Nakon presađivanja, kontaktno i rezidualno,

koristi se Mesoranil 50 u količini od 3-4 kg/ha. Upotrebljava se 10-14 dana nakon sadnje kupusa;

manje doze na lakšim, a veće na težim tlima. Najbolje rezultate daje na mladim, tek poniklim

korovima; rezidualno spriječava ponik jednogodišnjih širokolisnih korova. Također koristi se

Semeron 25 WP (1-1.5 kg/ha), najranije 2 tjedna nakon sadnje. Ostala sredstva su: Illoxan

(3-4 l/ha), Lentagran WP (2 kg/ha, 2 tjedna nakon presađivanja), Butisan S (2-2.5 l/ha, 8-10 dana

nakon presađivanja), Lontrel 300 (0.2-0.4 l/ha) i ostale.

Suzbijanje korova zavisi o načinu uzgoja, vremenu sjetve odnosno sadnje i o dužini vegetacije.

Pri uzgoju prijesadnica kultura se sadi u redove, pa je omogućena kultivacija, a korijen se polaže

dublje u tlo, pa su i herbicidi selektivniji. Vegetacija kulture je kraća, pa i manje perzistentni

herbicidi daju bolje rezultate.

32

6. BERBA KUPUSA

Berba kupusa vrši se kada je dostignuta tehnološka zrelost glavice, znači kada glavica

dosegne veličinu i čvrstoću predviđenu za sortiment. Odgađanje berbe, čak i nekoliko dana,

nekoliko dana može dovesti do pucanja glavica i pojave bolesti. Berba nedozrelih glavica

smanjuje prinos, glavice su mekane i neotporne na udarce te takve glavice imaju kraći vijek

čuvanja. Kada se berba obavlja ručno onda je to najčešće u 2-3 puta, a ako je berba

mehanizirana onda se obavlja jednokratno. Ručna berba obavlja se nožem ili odgovarajućim

uređajem za odsijecanje. Kupus namijenjen za transport bere se sa 2-3 lista rozete.

Berba se obavlja pri suhom vremenu jer vlažan kupus brzo trune, a pri jako toplom vremenu

glavice brzo venu. Kod kasnog kupusa može doći do smrzavanja; tada se on bere tek nakon

odmrzavanja. Prinos ranih sorti je od 20-40 t/ha, srednje rane mogu imati do 50 t/ha, a kasne

čak do 80 t/ha. Neki hibridi mogu dati i veći prinos. Nakon berbe glavica ostaje 10-20 t/ha

zelene mase koja je odlična kao stočna hrana ili zeleno gnojivo ( siderat ).

33

Slika 38. Berba kupusa

http://www.agf.nl/ (17.09.2013.)

Slika 39. Uređaj za berbu kupusa, Ploeger KS4R

http://www.ammac.de/ (17.09.2013.)

6.1. Tehnološki kvalitet

Kupus se može čuvati u trapovima, specijalnim spremištima i u skladištima s uređajima za

hlađenje. Kasne sorte mogu se čuvati 7-8 mjeseci, srednje kasne oko 3 mjeseca, a rane jedan

mjesec. Pri temperaturi od +0,5 °C kupus zadržava svjež izgled oko 3 mjeseca. Kupus nakon

berbe treba brzo ohladiti da se sačuvaju rezervne tvari. Temperatura za trajno skladištenje je

+0,5 °C (neznatno iznad točke smrzavanja), te optimalna relativna vlaga zraka je 80-85%.

Uslijed nedovoljne cirkulacije može doći do gubitaka zbog plijesni. Kupus se može čuvati i u

kondicioniranoj atmosferi (CA), koja je povoljna kod temperature preko 0 °C, jer se bolje

očuva kvalitet. Preporučuje se atmosfera 4-5% CO2 i 2-3% O2. Kupus za vrijeme čuvanja

može izgubiti na težini od 7,5-26,5% (u prosjeku 16%). Sa dužim čuvanjem i višom

temperaturom tijekom čuvanja gubitci su veći.

6.1.1. Pakiranje i otprema

34

Kasni kupus pakira se i otprema u letvaricama u manjim količinama, a u većim količinama u

rasutom stanju. Glavice ranih sorata rukama se oprezno slažu u letvarice, a zatim u dvostruke

nizozemske letvarice.

7. OPIS GOSPODRSKOG POLJOPRIVREDNOG GOSPODARSTVA

7.1. Povijest i ustrojstvo OPG-a

Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo nalazi se u Punitovcima a osnovano je 2007. godine.

Gospodarstvo se bavi uzgojem žitarica, brokula, cvjetača te uzgojem kupusa.

Sve radove na gospodarstvu obavljaju članovi obitelji. Radnici se plaćaju za sadnju i berbu

uljane repice te za sadnju i berbu kupusa.

Tablica 1. Struktura proizvodnje na OPG-u

Kultura Površina u ha

Uljana repica 15,0

Pšenica 15,0

Kupus 1,0

35

Ukupna obradiva površina 31,0

7.2. Opremljenost poljoprivrednom mehanizacijom

Gospodarstvo posjeduje sva suvremena sredstva mehanizacije za obradu tla, gnojidbu,

transport, sjetvu i sadnju za uzgoj ratarskih kultura kao i za proizvodnju kupusa.

Tablica 2. Priključna oruđa koja posjeduje gospodarstvo

Vrsta oruđa Katergorija, marka Tip, radni zahvatFreza traktorska

Plug Nošeni, Kunov Trobrazni; 121 mRasipač Mali rasipač 300 kgPrskalica Nošena, Agrotehnika Kranj 12 redi; 450 lSadilica Nošena četveroredna; 2,8 mTanjurača OLT Osijek 3,60 m

8. TROŠKOVI I EKONOMSKI REZLTATI PROIZVODNJE KUPUSA

8.1. Troškovi proizvodnje

Tehničko tehnološki činitelji i ekonomski rezultati pri uzgoju kupusa istraživani su na

obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu Milanović iz Punitovaca. Na temelju prikupljenih

podataka o utrošenom radu i materijalu, te razini ostvarenog prinosa, izračunati su ukupni

troškovi, vrijednost proizvodnje i ostvarena dobit pri proizvodnji. (Tablica 3.) Predusjev za

uzgoj kupusa na OPG-u Milanović u načelu je pšenica.

Pri proizvodnji kupusa utrošeno je ukupno 47.812,26 kn/ha. Sadnja je obavljena na međuredni

razmak 70 cm, a razmak u redu bio je 35 cm, te je ukupno posađeno 36.500 sadnica, za iste je

utrošeno 14.600,00 kn/ha, a to predstavlja 35,5 % ukupnih troškova proizvodnje. Osnovna i

precjetvena gnojidba te prihrana obavljene su s utroškom 650 kg/ha mineralnih gnojiva. Time

je usjevu osigurano 113,5 kg/ha N, 62 kg/ha P2O5 i 78 kg/ha K2O.

36

Za troškove mineralnih gnojiva izdvojeno je 2.402, 00 kn/ha, a njihov udjel u ukupnim

troškovima iznosi 5%. Nasad kupusa zahtijeva zaštitu od korova, biljnih bolesti i štetnika a

ista je obavljena utroškom 10,5 l/ha pesticida. Kako se u Hrvatskoj pretežito koristi uvozna

aktivna tvar, pesticidi su relativno skupi te je na OPG-u Milanović za primijenjena zaštitna

sredstva utrošeno 4.385,50 kn/ha, a to predstavlja čak 9,2 % ukupnih troškova.

Osnovnu obradu, pripremu za sadnju i sadnju te mjere njege i zaštite gospodarstvo je obavilo

sa vlastitim traktorom. Za navedene radove utrošeno je ukupno 52,7 sati/ha rada traktora za

koje je izdvojeno 6.138,16 kn/ha. Proizvodnja povrća je radno intenzivna djelatnost jer u

našim uvjetima zahtjeva veliki utrošak rada ljudi po jedinici površine. To je bio slučaj i pri

proizvodnji kupusa na istraživanom gospodarstvu. Ono je tijekom proizvodnje od osnovne

obrade a posebno pri okopavanju usjeva i berbi glavica utrošilo preko 639 sati/ha rada ljudi.

Troškovi rada u ovom slučaju iznose 17. 905,72 kn/ha. Ako su rad obavili članovi obiteljskog

gospodarstva tada su i ovi troškovi njegov prihod, jer predstavljaju naknadu za vlastiti utrošen

rad. Uz navedene troškove gospodarstvo je podmirilo troškove zakupa zemljišta, nabavu

vreća za otpremu uroda, kamate i ostale troškove sa iznosom od 2.380,88 kn/ha.

Prodajom 35.000 kg uroda po cijeni od 1,80 kn/kg gospodarstvo je ostvarilo 63.000 kn/ha

vrijednosti proizvodnje. Nakon podmirenja ukupnih troškova od 47.812,26 kn/ha utvrđena je

ostvarena dobit od 15.187,74 kn/ha

8.2. Ekonomika proizvodnje kupusa

Tablica 3. Troškovi i rezultati proizvodnje kupusa u kn/ha

Redbroj

Stavka troškova Jedinicamjere

Količina Cijenau kn

Vrijednostu kn

Udjelu %

1. Sadnice kom 36.500 0,40 14.600,00 30.52. Mineralna gnojiva

NPK 8:16:24 kg 200 4,78 956,00 2.0NPK 15:15:15 kg 200 4,34 868,00 1.8KAN 27% kg 250 2,89 578,00 1.2

2.402,00 5.03. Sredstva za zaštitu

Goal 48 EC l 3 680,00 2.040,00 4.3Score 250 EC l 1,5 773,00 1.159,50 2.4Actellic 50 EC l 1 357,00 357,00 0.8Rogor 40 l 2 105,00 210,00 0.4Decis 1,25 EC l 1 345,00 345,00 0.7Etalfix pro l 2 137,00 274,00 0.6

37

4.385,50 9.24. Rad strojeva

Srednji traktor sat 52,67 116,54 6.138,16 12.85. Rad ljudi sat 639,49 28,00 17.905,72 37.56. Zakup zemlje kn 730,00 730,00 1.57. Vreće kn 1200,00 0,90 1080,00 2.38. Kamate kn 280,58 280,58 0.69. Ostali troškovi kn 290,30 290,30 0.6

Ukupni troškovi kn 47.812,26 100.010. Vrijednost proizvodnje kn 35.000 1,80 63.000,0011. Financijski rezultat kn 15.187,74

8.3. Ekonomski pokazatelji uspjeha proizvodnje

Ekonomski uspjeh proizvodnje ovisi o iznosu ukupnih troškova i vrijednosti proizvodnje

ostvarene prodajom prinosa na tržištu. Pri raščlanjivanju ekonomske uspješnosti proizvodnje,

najčešće se koriste slijedeći pokazatelji:

proizvodnost rada ljudi,

ekonomičnost proizvodnje i

rentabilnost proizvodnje.

Proizvodnost rada može se izračunati naturalno i novčano. U ovom slučaju korišten je

naturalni način proizvodnosti rada, te je utvrđeno da gospodarstvo proizvodi 54,7 kg/sat

kupusa a za 1 t troši 18,31 sat izraz je efikasnosti korištenja ljudskog rada u proizvodnji.

Q Prinos u kg/ha 35 000 kg/haP = = = 54,7 kg/sat

T Rad ljudi sat/ha 639,49 sati/ha

T sati/ha 639,49 sati/ha

38

P = = = 18,31 sati/tQ Prinos u t/h 35 t/ha

Ekonomičnost proizvodnje izračunata je na temelju elemenata obračunske kalkulacije. Ona u

načelu predstavlja pokazatelj štedljivosti i korisnog djelovanja utroška svih čimbenika pri

procesu proizvodnje. Izračunava se stavljanjem u odnos vrijednosti proizvodnje i ukupnih

troškova u kn/ha. Na istraživanom gospodarstvu proizvodnja kupusa 2012. god. bila je

ekonomična, jer je izračunavanjem utvrđen koeficijent ekonomičnosti 1,32.

Vrijednost proizvodnje kn/ha 63.000,00 kn/haE = = = 1,32

Ukupni troškovi kn/ha 47.812,26 kn/ha

Ekonomičnost proizvodnje je pokazatelj štedljivosti i korisnog djelovanja utroška proizvodnih

čimbenika pri procesu proizvodnje. Na navedenom gospodarstvu 2012. godine proizvodnja

kupusa bila je ekonomična, a koeficijent ekonomičnosti je 1,32. Uz proizvedenu količinu

kupusa od 35, 000 kg/ha i cijenu od 1,80 kn/kg, ostvarena je vrijednost proizvodnje od 63,000

kn. Kako su ukupni troškovi iznosili 47.812,26 kn, ostvarena je dobit od 15.187,74 kn/ha.

Rentabilnost proizvodnje kupusa izračunata je na temelju ostvarene dobiti i ukupnih troškova.

Ona se izražava stopom, a pokazuje dobit u kunama na 100 kn ukupnih troškova uloženih

tijekom procesa proizvodnje.

Dobit kn/ha x 100 15.187,74 kn/ha x 100R = = = 31,7 %

Ukupni troškovi kn/ha 47.812,26 kn/ha

Pri proizvodnji kupusa rentabilnost iznosi 31,7 % što znači da je na 100 kn uloženih u

proizvodnju ostvareno 31,7 kn dobiti. Istraživanjem je utvrđeno da je proizvodnja kupusa na

OPG-u Milanović rentabilna jer se na 100 kuna ukupnih troškova ostvaruje 31,7 kn dobiti, te

smatramo da će i njegovi članovi u budućnosti zadržati njegov uzgoj u strukturi sjetve.

39

9. ZAKLJUČAK

Proizvodnja kupusa značajno je dohodovna na OPG-ima. Manje površine na gospodarstvima

dobro su iskorištene kao i navedena poljoprivredna mehanizacija. Članovi gospodarstva

angažirani su u cijelom procesu proizvodnje dok je povremena radna snaga korištena samo u

vrijeme sadnje i berbe.

 Najčešći tip uzgoja kupusa je uzgoj prijesadnica u zatvorenom te njihovo presađivanje na

otvoreno polje. Za ukupnu proizvodnju kupusa na OPG-u u Punitovcima 2012. godine

utrošeno je 53,67 sati rada strojeva i 639,49 sati rada ljudi. Iz toga se vidi da je ova

proizvodnja radno intenzivna, te je potrebno uložiti puno ljudskog rada.

Ukupni troškovi iznosili su 47.812,26 kn/ha, a vrijednost ostvarene proizvodnje iznosila je

63.000,00 kn/ha. Proizvodnost rada iznosila je 54,7 kg/sat kupusa po satu ljudi, te utrošak od

18,31 sati rada ljudi po toni kupusa. Ostvarena je dobit u iznosu od 15.187,74 kn/ha uz

koeficijent ekonomičnosti proizvodnje od 1,32. Na 100 kn uloženih u proizvodnju ostvareno

je 31,7 kn dobiti.

40

10. LITERATURA:

1. Poljoprivredna enciklopedija (1973.): Kupus glavičar i kupusno povrće.

Poljoprivredna enciklopedija. JLZ, Zagreb, 75-81.

2. Pavlek, P. (1979.): Specijalno povrćarstvo. Sveučilište u Zagrebu, Fakultet

poljoprivrednih znanosti, Zavod za povrćarstvo, Zagreb.

3. Jurišić, M. (2009.): AgBase – Priručnik za uzgoj bilja, II. Tehnologija ( agrotehnika

važnijih povrćarskih kultura, MPŠVG, VIP projekt broj VII-5-16/07, Zagreb

4. Matotan, Z. (1994.): Proizvodnja povrća. Nakladni zavod Globus, Zagreb.

http://www.povrce.com. 10.09.2013.

http://opg.com.hr. 10.09.2013.

http://www.agroklub.com/sortna-lista/povrce/kupus-142.12.09.2013.

http://www.syngenta.com. 12.09.2013.

http://www.poljoberza.ne. 12.09.2013.

http://www.agroinfotel.net.10.09. 2013.

http://www.zdravlje-bilje.com.10.09.2013.

41

11. SAŽETAK

Istraživanja su provedena tijekom 2012. godine na površinama OPG-a u Punitovcima. Kupus

se uzgajo na ukupno 1 ha. Uzgajana je kasna sorta kupusa Bravo F1. Sjetva kupusa obavljena

je sredinom svibnja, u tunelima prekrivenim plastičnom folijom.

Ekonomska analiza proizvodnje kupusa pokazala je izuzetno dobre financijske rezultate.

Troškovi proizvodnje od 47.812,26 kn/h uz vrijednost proizvodnje od 63.000,00 kn/ha

doveli su do dobiti od 15.187,74 kn/ha, što je za uvjete proizvodnje na otvorenom i

provedenih ulaganja izuzetno isplativa proizvodnja.

Ključne riječi: kupus, prinos, kvalitet, agrotehnika

42

12. SUMMARY

The research was carried out on the fields of the family farm in Punitovci in 2012. Cabbage

was grown on 1 hectare. It was the late crop Bravo F1 which was sown in plastic row tunnels

in mid-May.

The economic analysis of the cabbage production showed good financial results. The

production costs of 47.812,26 kn/ha with the production value of 63.000,00 kn/ha brought a

profit of 15.187,74 kn/ha, which is an extremly cost- effective production taking into account

manufacturing conditions in the open and investments.

Kewords: cabbage, yield, quality, soil management

43

13. POPIS TABLICA

Tablica 1. Struktura proizvodnje na OPG-u

Tablica 2. Priključna oruđa koja posjeduje gospodarstvo

Tablica 3. Troškovi i rezultati proizvodnje kupusa na obiteljskom poljoprivrednom

gospodarstvu u kn/ha

44

14. POPIS SLIKA

Slika 1. Sok od bijelog (lijevo) i crvenog (desno) kupusa

Slika 2. Cvijet kupusa (crveni kupus)

Slika 3. Pomanjkanje dušika kod mladog kupusa

Slika 4. Pomanjkanje kalcija kod kupusa

Slika 5. Uzgoj kupusa u zaštićenom prostoru

Slika 6. Uzgoj u niskim tunelima

Slika 7. 8. i 9. Strojno punjenje kontejnera supstratom

Slika 10. Komora za naklijavanje

Slika 11. i 12. Mlade biljke prije pikiranja (lijevo) i strojno pikiranje (desno)

Slika 13. Zaštićeni prostor za pikiranje prijesadnice

Slika 14. i 15. Bazen za uzgoj prijesadnica; ispunjen vodom (lijevo) i natkriven (desno)

Slika 16. Sjeme kupusa

Slika 17. Kupus sorte Ditmar

Slika 18. Kupus sorte Golden Acre

Slika 19. Kupus sorte Slava

Slika 20. Kupus sorte København

Slika 21. Futoški kupus

Slika 22. Varaždinski kupus

45

Slika 23. Kupus sorte Ljubljansko Zelje

Slika 24. Erfurtski kupus

Slika 25. Holandski kupus

Slika 26. Hibrid Bravo F1

Slika 27. Hibrid Arena F1

Slika 28. Hibrid Rodeo F1

Slika 29. Hibrid Prospera F1

Slika 30. Štete od kupusne nematode

Slika 31. Kupusni buhač

Slika 32. i 33. Jaja kupusne muhe-lijevo i ličinke kupusne muhe na korijenu-desno

Slika 34. Gusjenice kupusne sovice

Slika 35. Kolonija kupusne lisne uši

Slika 36. Štete od kupusnih ciganki (stjenica)

Slika 37. Venuće izazvano fitoftorom

Slika 38. Berba kupusa

Slika 39. Uređaj za berbu kupusA, Ploeger KS4R

46

TEMELJNA DOKUMENTACIJSKA KARTICA

Sveučilište J. J. Strossmayera

Poljoprivredni fakultet u Osijeku

Završni rad

VAŽNIJI TEHNOLOŠKI ČINITELJI I EKONOMSKI REZULTATI PRI UZGOJU KUPUSA NA OBITELJSKOM

GOSPODARSTVU

Mateja Jakobović

Sažetak

Istraživanja su provedena tijekom 2012. godine na površinama OPG-a u Punitovcima. Kupus

se uzgajo na ukupno 1 ha. Uzgajana je kasna sorta kupusa Bravo F1. Sjetva kupusa obavljena

je sredinom svibnja, u tunelima prekrivenim plastičnom folijom.

Ekonomska analiza proizvodnje kupusa pokazala je izuzetno dobre financijske rezultate.

Troškovi proizvodnje od 47.812,26 kn/h uz vrijednost proizvodnje od 63.000,00 kn/ha

doveli su do dobiti od 15.187,74 kn/ha, što je za uvjete proizvodnje na otvorenom i

provedenih ulaganja izuzetno isplativa proizvodnja.

Ključne riječi: kupus, prinos, kvalitet, agrotehnika

Summary:

The research was carried out on the fields of the family farm in Punitovci in 2012. Cabbage

was grown on 1 hectare. It was the late crop Bravo F1 which was sown in plastic row tunnels

in mid-May.

The economic analysis of the cabbage production showed good financial results. The

production costs of 47.812,26 kn ha-1 with the production value of 63.000,00 kn ha-1 brought

a profit of 15.187,74 kn ha-1, which is an extremly cost- effective production taking into

account manufacturing conditions in the open and investments.

Kewords: cabbage, yield, quality, soil management

47

48