mpp-materijal za zavrsni ispit(1)

7/26/2019 Mpp-materijal Za Zavrsni Ispit(1)

http://slidepdf.com/reader/full/mpp-materijal-za-zavrsni-ispit1 1/24

MEDJUNARODNO PRIVATNO PRAVO



UVOD

1. MPP U NASTAVI NA PRAVNOM STUDIJU

1.1. Pojam medjunarodnog privatnog prava, njegov predmet i znacaj

Izraz «medjunarodno privatno pravo», mada opceprihvacen u doktrini, ipak je nepodesan za oznacavanjeove pravne discipline. To pravo nije «medjunarodno», jer vecinu njegovih pravila donose nacionalna

zakonodavstva. Ono takodje nije ni «pria!no», jer njegova pravila ne sadrze direktna materijalna

rjesenja. Medjunarodno privatno pravo "ai #e pria!nopranim odno#ima #a e$emen!om ino#!rano#!i.

Ono je pozvano da odgovori na najmanje 4 osnovna pitanja:

. !a li stranac uopce moze "iti su"jektom privatnopravnog odnosa#

$. %iji organi su nadlezni za raspravljanje o takvom odnosu#

&. %ije je zakonodavstvo mjerodavno za uredjenje takvih odnosa#

4. Moze li odluka suda jedne drzave "iti priznata i izvrsena u drugoj, odnosno drugim drzavama#

Odgovori na navedena pitanja dati su u pojedinim dijelovima 'o"lastima( medjunarodnog prava ) privatnopravni polozaj stranaca, suko" jurisdikcija, te suko" 'kolizija( zakona.

1.2. Izvori medjunarodnog privatnog prava

M** ima unutrasnje 'interne( i vanjske 'medjunarodne( izvore. Unutrasnji izvori su domaci ustav, zakoni

i podzakonski akti. + pogledu unutrasnjih izvora u praksi postoje dva rjesenja: prema jednom, norme

M** o"uhvacene su pose"nim zakonom, ili se nalaze u uvodnom dijelu gradjanskog zakonika. + drugoj

grupi zemalja norme M** su ragmentarno rasporedjene u zakonima kojima se uredjuju pojedine o"lasti

privatnog prava. + -/0 je 12$.godine donesen 3akon o rjesavanju suko"a zakona sa propisima drugih

zemalja u odredjenim odnosima '3M**(, koji je i5 preuzela u svoj pravni poredak. Ovaj zakon gotovo

u potpunosti regulise o"last kolizije zakona, kolizije jurisdikcija, ali je van njegovog domasaja ostala

materija privatnih prava stranaca. *ored ovoga, za M** su znacajni i: 3akon o autorskom pravu i srodnim pravima u i5, 3akon o industrijskom vlasnistvu u i5, 3akon o osnovama vlasnickih odnosa, 3akon o

stranim ulaganjima, 3akon o vanjskotrgovinskom poslovanju itd.

Vanjski izvori M** su multilateralni i "ilateralni ugovori. Medju "ilateralnim ugovorima pose"no su

znacajni ugovori o pravnoj pomoci, o priznavanju i izvrsavanju sudskih ili ar"itraznih odluka, ugovori o

uzajamnom pravnom sao"racaju, konzularni ugovori, trgovinski ugovori itd.

Od multilateralnih konvencija pose"no su znacajne one koje je donijela 5aska konerencija za

medjunarodno privatno pravo. i5 je clanica mnogih konvencija od kojih su najznacajnije: *ariska

konvencija o zastiti industrijske svojine iz 22&, ernska konvencija o zastiti knjizevnih i umjetnickih

djela iz 226, +niverzalna konvencija o autorskom pravu iz 17$, 5aska konvencija o gradjanskom

sudskom postupku iz 174, 5aska konvencija o ormi testamenta iz 16, 5aska konvencija o ukidanju potre"e legalizacije stranih javnih isprava iz 16, ecka konvencija o ugovornom pravu iz 161 itd.

Multilateralne konvencije mogu se podijeliti na dvije vrste:

. 8onvencije koje sadrze materijalnopravne norme, tj. koje na direktan nacin uredjuju odnose iz svog

djelokruga ) susrecu se uglavnom u o"lasti poslovnih i komercijalnih odnosa 'medjunarodni

transport, trgovina, prava intelektualnog vlasnistva i sl(9

$. 8onvencije koje sadrze kolizione norme, tj. odnose iz svog djelokruga regulisu na indirektan nacin.

%ilj takvih konvencija nije postizanje saglasnosti o tome kako ce se regulisati neko pravno pitanje,

vec po kom pravu ce se to pitanje urediti. Ovakve konvencije susrecu se u o"lasti statusnih,

porodicnih i nasljednih odnosa.

a osnovu navedenog, u medjunarodnom pravu se razlikuju direktni i indirektni metod regulisanja.

!irektni se vrsi materijalnim, a indirektni kolizionim pravnim normama. Indirektna regulacija tipicna je u

$



o"lasti suko"a zakona, dok se direktna regulacija primjenjuje u o"lasti suko"a jurisdikcija i pravnog

polozaja stranaca.

+ situaciji kad je isto pravno pitanje na razlicite nacine uredjeno vanjskim i unutrasnjim pravnim

izvorima, u M** vazi princip da medjunarodni izvori imaju prednost u primjeni u odnosu na unutrasnje

zakonodavstvo. *ritom "ilateralne konvencije imaju prednost u odnosu na multilateralne.

%. PRIVATNOPRAVNI ODNOSI SA E&EMENTIMA INOSTRANOSTI

2.1. Pojam privatnopravnih odnosa

M** je sveo"uhvatno pravo, jer su mu podvrgnuti razliciti tipovi privatnopravnih odnosa. jegova

differentia specifica je prisustvo stranog elementa, a ne pose"an karakter odnosa kojima se "avi 'kao sto

je to npr. u gradjanskom, porodicnom, o"ligacionom i drugim pravima(. Izraz «privatnopravni odnosi» u

M** predstavlja z"irnu oznaku za statusnopravne, porodicnopravne, nasljednopravne, stvarnopravne,

o"ligacionopravne i dijelom radnopravne i privrednopravne odnose.

2.2. Strani element ili internacionalno obiljezje

-trani element je odredjena cinjenica ili okolnost koja jedno cinjenicno stanje ili vec oormljeni pravni

odnos vezuje sa inostranim suverenitetom. *rivatnopravni odnos moze "iti povezan sa stranim

suverenitetom po osnovu su"jekata, o"jekata ili samog sadrzaja tog odnosa 'prava i o"aveza(. ;ko je

jedan od su"jekata pravnog odnosa stranac 'izicko ili pravno lice(, strani element je prisutan u su"jektu i

vezuje se za personalni suverenitet drzave. ;ko se stvar koja je predmet 'o"jekat( privatnopravnog

odnosa nalazi u inostranstvu, strani element se vezuje za o"jekat. ;ko je privatnopravni odnos nastao ili

tre"a "iti realiziran na stranoj teritoriji, strani element postoji u sadrzini takvog pravnog odnosa. + o"a

posljednja slucaja radi se o vezanosti za teritorijalni suverenitet drzave.

2.. Posljedice prisustva stranog elementa

;ko jedan privatnopravni odnos sadrzi inostrane elemente, postavlja se pitanje koji ce suverenitet 'koja

drzava( imati jurisdikciju nad njim. Odgovor na to pitanje mora dati sama drzava pred cijim organima se

ono postavlja. !a "i taj odgovor "io prihvacen i od drugih drzava za koje nije o"avezujuci, on mora

postici internacionalnu prihvatljivost.

&



I ' SU(O) *A(ONA

1. OSNOVNI PRO)&EM MPP ' PRAVNO RE+U&ISANJE INJENINI- STANJA SA

MEDJUNARODNIM O)I&JE*JEM

*ojedinacna drzavna zakonodavstva djeluju samo u vlastitim granicama, a pojedinacni privatnopravni

odnosi koji imaju vezu sa vise drzava tre"a da djeluju na medjunarodnom planu. Istovremeno, u o"lasti privatnopravnih odnosa nema medjunarodnih pravila koja "i vazila za sve odnose sa internacionalnim

o"iljezjima. + takvoj situaciji, nuznu mjeru saradnje izmedju razlicitih zakonodavstava predstavljaju

kolizione norme medjunarodnog privatnog prava, koje cine dio unutrasnjeg pravnog poretka svake

zemlje. One predstavljaju izraz volje domace drzave da situacije sa inostranim elementima izuzme iz

redovnog pravnog rezima i dozvoli da se na njih pod odredjenim okolnostima primijeni i neko strano

zakonodavstvo. *rema tome, unkcija kolizionih normi jeste da uputi na pravo odredjene drzave kao

mjerodavno za regulisanje jednog pravnog odnosa sa inostranim elementima.

+ medjunarodnom privatnom pravu vaze dva najopstija principa:

. Odgovor na pitanje koje je pravo mjerodavno za regulisanje privatnopravnih odnosa sa stranim ili

internacionalnim o"iljezjima daju uvijek i samo norme medjunarodnog privatnog prava 'kolizione

norme( drzave u kojoj se pitanje postavlja9

$. Mjerodavno moze "iti samo jedno od zakonodavstava sa kojima je slucaj povezan, i to ono sa kojim

je povezanost najznacajnija. jega suvereno odredjuje drzava u kojoj se pitanje postavlja, i to upravo

svojim kolizionim normama.

O"zirom da su kolizione norme za pojedine vrste privatnopravnih odnosa nacelno slicne u razlicitim

zemljama, moze se postaviti jos nekoliko opcih principa medjunarodnog privatnog prava:

< pitanja licnog statusa, porodicni i nasljedni odnosi sa inostranim o"iljezjima su po pravilu

podvrgnuti pravu drzave cije su osobe drzavljani !le" nationalis# ili drzave u kojoj je njihovo

pre"ivaliste 'lex domicilii);

< pitanja vlasnistva i druga stvarna prava po pravilu su podvrgnuti zakonima drzave u kojoj se stvar nalazi 'lex rei sitae(9

< obligacioni odnosi 'ugovorne o"aveze, o"aveze na naknadu stete i sl( po pravilu su podvrgnuti

zakonodavstvu drzave u kojoj su preduzeti akti vezani za nastanak obaveze 'lex loci actus(, ili njeno

izvrsenje, npr. drzave u kojoj je zakljucen ugovor ' lex loci contractus(, drzave u kojoj tre"a nastupiti

izvrsenje ugovorne o"aveze 'lex loci solutionis(, drzave u kojoj je izvrsena protivpravna radnja na

kojoj se zasniva zahtjev za naknadu stete 'lex loci delicti( ili drzave u kojoj su nastupile stetne

posljedice takve radnje 'lex loci leasionis(.

< $ormalna !proceduralna# valjanost svakog pravnog posla po pravilu je podvrgnuta propisima zemlje

u kojoj je pravni posao nastao 'pravilo locus regit actum(9

-uko" 'kolizija( zakona je pojava koja nastaje kad cinjenicno stanje pruza osnova za primjenu dvaju ilivise razlicitih zakonodavstava na jedan isti slucaj, odnosno privatnopravni odnos. aime, cinjenicno

stanje moze "iti takvo da "i po osnovu teritorijalnog suvereniteta tre"alo primijeniti jedno, a po osnovu

personalnog suvereniteta drugo pravo 'npr. pravni posao se zakljucuje na teritoriji doticne drzave, a

istovremeno jedan od su"jekata je strani drzavljanin(. -tvara se dilema koje od prava primijeniti.

1.1. Problem prostornog domasaja pravnih normi

Medjunarodno privatno pravo u osnovi se "avi pro"lemom prostornog vazenja pravnih normi. aime,

drzava pomocu kolizionih normi svog medjunarodnog privatnog prava utvrdjuje da odredjeni pravni

propisi, "ilo domaci ili strani, djeluju i izvan teritorije drzave koja ih je donijela. + tom smislu, M**

omogucava da organi jedne drzave u odredjenim okolnostima primjenjuju 'ili "arem uzimaju u o"zir(

neko strano zakonodavstvo.

4



Medjutim, osim donosenja kolizionih normi, postoje $ nacina da se iz"jegne suko" zakona, a to su: '(

iskljuciva primjena domaceg prava i '$( ujednacavanje zakona pojedinih drzava.

%. MO+UNOST I*)JE+AVANJA PRO)&EMA

2.1. Iskljuciva primjena domaceg prava

Ovakvo rjesenje ignorisalo "i inostrane elemente ili medjunarodna o"iljezja slucaja i na njegovorjesavanje primjenjivalo samo domace pravo. /jesavanje osnovnog pro"lema M** na ovakav nacin

ustavri predstavlja negaciju samog M**. a taj nacin "i citav sistem kolizionih normi postao nepotre"an.

Ovakvo rjesenje ima izvjesne opravdavajuce argumente:

. eo"oriva je tvrdnja da ce domaci organi na osnovu svog znanja i iskustva najkorektnije primijeniti

domace pravo. - druge strane, tesko je odrzivo stanoviste da je neko strano pravo u "ilo kom pogledu

"olje od domaceg9

$. O"zirom da se ne postavlja po"lem saznanja ili dokazivanja stranog prava, postupak "i "io

jednostavniji, ekspeditivniji i jetiniji9

&. *rimjena legis fori najpotpunije odgovara principu teritorijalnosti prava i doktrini o teritorijalnom

suverenitetu.

Iskljuciva primjena legis fori i danas uziva znacanu teorijsku podrsku u americkoj doktrini. Medjutim,

ona implicira stanoviste koje je za danasnje vrijeme neprihvatljivo, a koje domaci pravni poredak priznaje

kao jedino istinsko pravo. Iskljuciva primjena domaceg prava, kao nacin iz"jegavanja prostornog suko"a

zakona, primitivna je i neprimjerena razvijenim pravnim sistemima. *otvrdjeno je da civilizirano drustvo

moze unkcionirati samo u internacionalnim okvirima. Iskljuciva primjena legis fori ne spada u taj

internacionalni kontekst savremenog svijeta i prijeti ugrozavanjem opcih koncepcija pravde i pravicnosti,

kao i ugrozavanjem pravne sigurnosti stranaka koja se danas moze shvatiti jedino kao internacionalna

kategorija.

2.2. Uni$ikacija nacionalnih !drzavnih# zakonodavstava

Uni$ikacija materijalnog prava. 8ao nacin rjesavanja suko"a zakona, uniikacija zakona na

medjunarodnom planu mogla "i se postici samo saglasnoscu drzava. Medjutim, imajuci u vidu "azicne

razlike izmedju zakona pojedinih drzava, sveo"uhvatna uniikacija nema izgleda na uspjeh. To

prvenstveno vazi za ona podrucja privatnopravnih odnosa cije pravno regulisanje je uslovljeno nizom

historijskih, etnickih, vjerskih, socijalnih i drugih pose"nosti 'npr.pitanja "raka i porodice, nasljedjivanja

itd(.

- druge strane, u nekim pravnim o"lastima gdje je uniikacija moguca i potre"na, postignuti su znacajni

rezultati kroz "rojne multilateralne konvencije i sporazume kojima je uniicirano npr. pravo

medjunarodnog transporta, mjenicno i cekovno pravo, pravo industrijskog vlasnistva, te autorsko pravo.

+ teoriji su sve prisutnija misljenja da se teziste glavnog pro"lema M** postepeno pomjera ka podrucju

medjunarodne nadleznosti, odnosno priznanja stranih odluka. + prilog tome najuvjerljivije govore eekti

riselske konvencije. iz 162 '8onvencija =+ o nadleznosti i izvrsenju presuda u gradjanskoj i

trgovackoj materiji(. *resude donesene od suda koji se po konvencijama smatra medjunarodno nadleznim

se imaju priznati i izvrsiti u svakoj zemlji clanici, "ez o"zira na to koje pravo je u konkretnom slucaju

primijenjeno.

Medjutim, univerzalna svjetska jednoo"raznost privatnog prava ipak nije ostvarljiva ideja jer "i

podrazumijevala ukidanje razlika proizaslih iz speciicnosti pojedinih drzava 'etnickih, vjerskih,

geograskih, socijalnih itd(. Osim toga, pravne norme koje vaze na vecem prostoru "rze zastarijevaju, a

evidentne su i razlike u tumacenju postojecih konvencijskih normi izmedju pojedinih drzava.

Uni$ikacija kolizionog prava. apori medjunarodnih organizacija, prvenstveno 5aske konerencije zaM**, pokazali su da ni uniikacija kolizionog prava nije mnogo jednostavnija od uniikacije materijalnog

prava. *ostalo je jasno da se ne moze doci do univerzalnog kodeksa M** cije "i kolizione norme "ile

o"avezujuce za sve zemlje. Osnovni razlog su razlike izmedju zemalja %ommon >a? tradicije i

7



evropskog kontinentalnog prava, pose"no u o"lasti porodicnog prava. Ocit primjer su kolizione norme

koje regulisu status lica i porodicne i nasljedne odnose sa stranim elementom. ;ngloamericke zemlje

insistiraju na tome da ova pitanja mjerodavno "ude domicilno pravo oso"a ' lex domicilii(, dok vecina

kontinentalnih zemalja preerira lex nationalis ) pravo drzavljanstva oso"a.

Ipak su i ovdje postignuti znacajni rezultati na planu uniikacije, pa su donesene haske konvencije koje

npr. na jedinstven nacin rjesavaju koliziju zakona u o"lasti testamentarnog nasljedjivanja i deliktne

odgovornosti u drumskom sao"racaju. *ored ovih konvencija, zakljuceni su i mnogi "ilateralni ugovori.=vropska unija se takodje javlja kao aktor uniikacije M** svojih clanica, pa je tako [email protected]

donesena 8onvencija o ugovornim o"ligacijama.

. I*)OR MJERODAVNO+ PRAVA (AO RJESENJE PRO)&EMA

Iz naprijed navedenog proizilazi da za osnovni pro"lem M** nema radikalnog niti idealnog rjesenja, te da

je jedini nacin da se izvrsi iz"or medju zakonodavstvima koja kolidiraju, te da se jedno od njih kao

mjerodavno primjeni na konkretan slucaj. To znaci da se otvara mogucnost da se umjesto domaceg prava

'lex fori( eventualno primijeni neko strano pravo.

-ustina M** je razmisljanje o tome kako oda"rati pravo koje ce regulisati privatnopravne odnose sa

medjunarodnim o"iljezjem, a karakteristican metod M** postaje metod AusmjeravanjaB na pravni

poredak koji ce "iti mjerodavan. Taj metod naziva se vezivanje, lokalizacija, alokacija ili atribucija.

3asniva se na stavu da u situaciji kad je slucaj povezan sa vise drzava, te veze po pravilu nisu iste vrste

niti istog znacaja, te je najcesce moguce izdvojiti jednu vezu kao odlucujucu za iz"or prava koje ce se

primijeniti.

Ovakav oda"ir mjerodavnog prava morao "i "iti zasnovan na odredjenom kriteriju preerencije, koji "i

morao "iti internacionalno prihvatljiv ako se zeli osigurati medjunarodna sta"ilnost privatnopravnih

odnosaa, sto i jeste krajnji cilj M**.

.1. %etod vezivanja u medjunarodnom privatnom pravu

;ko je jedan privatnopravni odnos istovremeno cinjenicno povezan sa razlicitim zemljama, pa tre"a

odluciti koja je od tih veza najvaznija, regulacija se ocito mora osloniti na neki element vezivanja ) aktor

lokalizacije, odlucujucu cinjenicu, tacku najtjesnje veze. 8oja ce cinjenica "iti uzeta kao odlucujuca

zavisi od vrste privatnopravnog odnosa, te su na osnovu toga i postavljeni ranije navedeni opci principi

M**. !akle, radi se o nastojanju da se iksira tzv.naj"liza, najznacajnija, najtjesnja veza koju dato

cinjenicno stanje 'ili vec ormirani pravni odnos( ima sa odredjenom drzavom, odnosno pravom.

.2. Pojam najtjesnje povezanosti

Iz"or mjerodavnog prava metodom vezivanja vrsi se u korist onog prava sa kojim je konkretan odnos

najuze i najrealnije povezan. To nacelo je opceprihvaceno u vecem "roju nacionalnih kolizionih sistema i

po mnogima predstavlja osnovni princip kolizionog prava uopce.

.. &volucija ideje o najtjesnjoj povezanosti

Ideja najtjesnje povezanosti mogla "i se prepoznati vec u principu personaliteta prava, kao prvom

poznatom kriteriju za primjenu prava koji se javio u pravnom partikularizmu nastalom nakon raspada

/imskog carstva. /azvojem eudalizma, umjesto pripadnosti grupi odredjenoj po porijeklu, tezisni kriterij

za primjenu prava postaje pripadnost zemlji, eudu, odnosno eudalnom gospodaru. Osnovni princip u

primjeni prava postaje princip teritorijalnosti.

0aco"us alduini, glosator iz prve polovine CIII vijeka, prvi je odvojio pitanje upravljanja parnicom

'ordinatoria litis( tj.procesnog prava, od odlucivanja o meritumu 'decisoria litis(.

Didi 'str.7(

6



*rincipu najtjesnje povezanosti najznacajniji doprinos dao je -avignE svojom teorijom o AsjedistuB

pravnih odnosa. Ovaj princip do"io je svoj moderni izraz u -chnitzerovoj teoriji karakteristicne cinidbe.

pr. ako se pitamo sa kojom drzavom je naj"lize povezan jedan kupoprodajni ugovor, po ovoj teoriji "i

odgovor "io da je to domicil odnosno sjediste prodavca, jer je prodavac nosilac cinid"e koja je

karakteristicna za ovaj ugovor 'predaja stvari, tj.isporuka ro"e(.;nalogno tome je moguce odrediti

mjerodavno pravo i za druge vrste ugovora.

-avremena zakonodavstva cesto kom"inuju princip najtjesnje veze sa teorijom karakteristicne cinid"e,dolazeci na taj nacin do elasticnih i istovremeno predvidljivih rjesenja koja odgovaraju zahtjevima

savremenog privatnopravnog sao"racaja.

.'. (va osnovna metoda utvrdjivanja najtjesnje veze

+ doktrini se govori o aprioristickom, deduktivnom ili sintetickom metodu, koji dominira u klasicnom

M**, te o novijem posterioristickom, analitickom ili induktivnom metodu.

)prioristicki, deduktivni metod se sastoji u tome da zakonodavac unaprijed pomocu apstraktnih

kolizionih normi iksira najtjesnju povezanost za odredjenu vrstu privatnopravnih odnosa. a taj nacin se

uspostavlja visok stepen predvidivosti mjerodavnog prava sto rezultira povecanjem pravne sigurnosti. a

ovom metodu se u najvecoj mjeri zasniva zakonodavstvo evropskih zemalja.

- druge strane, aprioristicki metod je hedikepiran cinjenicom da se zasniva na zakonodavcevom

predvidjanju "uducih odnosa i njihovom uopstavanju. 3"og toga ce uspostavljena koliziona pravila

ispoljiti odredjenu krutost u primjeni na konkretne slucajeve, pose"no u slucajevima koji se u teoriji

nazivaju apsolutno internacionalnim, cije su vezanosti sa razlicitim pravnim porecima manje<vise

ravnopravno rasporedjene. 3"og toga novija americka teorija i praksa kao osnovno pravilo za iz"or

mjerodavnog prava uvodi elasticni kriterij most significant relationship – najznacajniju ili najtjesnju

povezanost. Ove promjene u americkoj teoriji i praksi izraz su teznje ka leksi"ilnijem odredjivanju

tacaka vezivanja.Ista teznja ispoljena je i u evropskom pravu, te se odluka o iz"oru mjerodavnog prava

nastoji iz sere aprioristickog odlucivanja zakonodavca pomjeriti u seru posterioristickog sudskog

odlucivanja in concreto.

.*. +olizione norme

Dezivanje, lokalizacija ili alokacija privatnopravnih odnosa u M** vrsi se pomocu aktora lokalizacije,

tacaka vezivanja ili odlucujucih cinjenica 'tezisnih kontakata(, koje se ugradjuju u kolizione norme.

Odlucujuce cinjenice utvrdjuje zakonodavac. 8od utvrdjivanja odlucujucih cinjenica, odnosno naj"lize

veze, u evropskom M** dominira aprioristicki metod. Taj metod je zasnovan na specijalnim pravnim

normama koje se nazivaju kolizione norme, a koje na posredan nacin regulisu privatnopravne odnose sa

stranim elementom.

O"jektivni cilj kolizione norme je da odredi pravo drzave sa kojim je konkretan slucaj u najtjesnjoj vezi.

Ona dakle ne rjesava odnos meritorno, vec samo upucuje na pravo drzave koje ce "iti primijenjeno zameritorno rjesavanje slucaja. Takva norma prvenstveno mora imenovati pitanje, tj.odnos na koji se tre"a

primijeniti, te iksirati tezisnu tacku vezivanja. Tako ce koliziona norma koja se npr. odnosi na ormu

"raka glasiti ovako: Na formu zakljucenja braka primjenjuje se zakon drzave u kojoj se brak zakljucuje.

+ navedenom primjeru pitanje na koje se norma odnosi je forma zakljucenja braka, a tezisna tacka

vezivanja je mjesto zakljucenja braka. 8onacni rezultat primjene ove kolizione norme sastoji se u tome

sto ce "rak zakljucen u skladu sa propisima zemlje zakljucenja, "iti valjan i izvan zemlje zakljucenja.

Tezisna vezanost iksira se u zavisnosti od karaktera pravnog pitanja. Tako npr, ako se radi o materijalnim

pretpostavkama za zakljucenje "raka 'sposo"nost za stupanje u "rak(, koliziona norma ce iksirati drugu

tezisnu tacku vezivanja 'koja se odnosi na oso"e "uducih supruznika( i glasice npr: Materijalne

pretpostavke za zakljucenje braka sa stranim elementom ocjenjuju se po zakonu drzave ciji su drzavljanibuduci supruznici.

F



*ravna kategorija na koju se odnosi koliziona norma moze "iti manje ili vise precizna. Tako se norma

moze odnositi na ugovor u cjelini ili na pitanje sposo"nosti stranaka, na gradjanskopravni delikt u cjelini

ili samo na pitanje protivpravnosti radnje, itd.

+lasi$ikacija. 8lasicna podjela kolizionih normi je na jednostrane i dvostrane. 0ednostrana uvijek

upucuje na jedno 'najcesce domace( pravo u vezi sa odredjenim pravnim pitanjem. 'pr: Aorma "raka

propisana ovim zakonom, o"avezna je za sve "rakove koji se zakljucuju na domacoj teritorijiB(.

- druge strane, dvostrana 'ili visestrana( koliziona norma "ira mjerodavno pravo izmedju $ ili vise prava

povezanih sa slucajem i od okolnosti konkretnog slucaja zavisi na koje pravo ce ona uputiti 'npr: Aza

nasljedjivanje je mjerodavno pravo drzave ciji je drzavljanin "io ostavilac u vrijeme smrtiB(. O"zirom na

nacin upucivanja na mjerodavno pravo, kao i na stepen uopstenosti, visestrane kolizione norme su

principijelnije i pozeljnije u M**.

8olizione norme mogu se klasiicirati i na alternativne i kumulativne. ;lternativne utvrdjuju $ tezisna

kontakta, pa time $ ili vise potencijalno mjerodavna prava. 8umulativne norme upucuju na istovremenu

primjenu prava $ ili vise drzava. *rimjer alternativne kolizione norme postoji u o"lasti gradjanskopravnih

delikata, gdje se o"icno predvidja alternativna primjena prava drzave u kojoj je izvrsen delikt ili prava

drzave u kojoj je nastupila steta, pri cemu je povoljnost za ostecenog odlucujuci kriterij za iz"or

mjerodavnog prava. 8umulativne kolizione norme najcesce su kod regulisanja statusnih i porodicnih

odnosa, cime se nastoji u vise zemalja osigurati validnost pravnog odnosa. pr, da "i se razveo "rak sa

stranim elementom, potre"no je da je "rakorazvodni uzrok predvidjen istovremeno u zakonu zemlje ciji

organ razvodi "rak, i u zakonima drzava ciji su drzavljani "racni drugovi.

!akle, moderne kolizione norme nastoje premostiti jaz izmedju slijepe Akolizione pravicnostiB, tj.

uopstavanja "ez o"zira na meritorni ishod spora i materijalne pravicnosti u konkretnim slucajevima. -a

istim ciljem moderne evropske kodiikacije M** pri"jegavaju tzv.generalnim klauzulama odstupanja,

koje ovlascuju sud da izuzetno ne primijeni pravo mjerodavno po kolizionim normama, ako je slucaj

Asamo povrsno vezan sa doticnom zemljom, a pokazuje mnogo tjesnju vezanost sa nekim drugim

pravomB$.

.. +arakter i klasi$ikacija tipicnih tezisnih kontakata

Prosti tezisni kontakti !tacke vezivanja# su oni koji nedvosmisleno ukazuju na jednu drzavu i njeno pravo

kao mjerodavno. *rimjeri su: mjesto nalazenja nekretnina, mjesto izvrsenja delikta ili mjesto

zakljucenja ugovora. Ovakvih tacaka vezivanja je vrlo malo. - druge strane, kompleksne tacke

vezivanja su one koje ukazuju na najmanje $ prava. ;ko je npr. koliziono pravilo zasnovano na

drzavljanstvu oso"e kao tezisnom kontaktu, a oso"a o kojoj se konkretno radi je "ipatrid, tada je i

koliziona norma usmjerena na $ zakonodavstva. 3"og toga je u mnogim zakonodavstvima kao

dopuna utvrdjeno i pravilo po kome se u slucaju "ipatrida ili polipatrida u o"zir uzima samo

tzv.aktivno ili eektivno drzavljanstvo, tj. drzavljanstvo one drzave sa kojom je oso"a stvarno

naj"lize povezana 'pre"ivaliste, imovina, zaposlenje, sluzenje vojnog roka i sl(. ;ko se radi o

apatridu, nuzno "i "ilo upotrije"iti neku supsidijarnu tacku vezivanja, a to je po pravilu pre"ivaliste ili "oraviste apatrida.

Tacke vezivanja mogu se klasiicirati i po sirini ovlastenja koja se prepustaju sudu pri izboru

mjerodavnog prava. *o tom kriteriju razlikuju se neposredno vezujuce tacke vezivanja i tzv.okvirne tacke

vezivanja ili "olje reci koncepti vezivanja. eposredno vezujuce tacke vezivanja predstavljaju cvrste

aktore lokalizacije 'npr.drzavljanstvo, domicil, mjesto zakljucenja ugovora itd(. jima zakonodavac

iksira tacku vezivanja za sve "uduce istovrsne slucajeve. Okvirne tacke ili koncepti vezivanja prepustaju

sudu da u konkretnom slucaju odluci o mjerodavnom pravu. 3akonodavac se ovdje sluzi ormulacijom

Aprimijenice se pravo sa kojim je odnos u naj"lizoj veziB.

Mnoge tacke vezivanja po svojoj prirodi su proste cinjenice 'npr.okolnost da je radnja izvrsena na

odredjenoj teritoriji, lokacija nekretnine i sl(. - druge strane, neke od cesto koristenih tacaka vezivanja su

$ -vicarski zakon o M**

2



same za se"e pravni odnosi 'npr.drzavljanstvo, nacionalna pripadnost pravne oso"e, pre"ivaliste i

"oraviste ) domicil i rezidencija itd(.

+ medjunarodnom privatnom pravu govori se i o tzv. psiholoskom vezivanju, i to u $ konteksta. + prvom

redu, vecina savremenih zakonodavstava dozvoljava strankama da same odrede pravo koje ce "iti

mjerodavno za njihove ugovorne odnose, pa se govori o autonomiji volje kao tacki vezivanja. Osim

direktnog iz"ora prava, volja stranaka moze na iz"or prava djelovati i posredno ) putem djelovanja na

druge tacke vezivanja. -tranke npr.mogu mijenjati drzavljanstvo, pre"ivaliste, mjesto ugovaranja i sl.

ajznacajnija klasiikacija tacaka vezivanja ipak je na one koje ukazuju na vezu prava sa oso"ama

tj.su"jektima, zatim o"jektima i na kraju radnjama 'cinid"ama(.

.-. Problemi vezani za primjenu kolizionih normi

*rimjena kolizionih normi naizgled je jednostavan proces. *rva aza je kvaliikacija cinjenicnog stanja,

sto podrazumijeva da se konkretan slucaj tre"a svrstati u odgovarajucu kategoriju privatnopravnih

odnosa, zatim se oda"ire koliziona norma koja regulise takve odnose i na kraju se slijedeci kolizionu

normu dolazi do mjerodavnog prava.

+vali$ikacija cinjenicnog stanja sa stranim elementom. *onekad se jedno cinjenicno stanje u razlicitim

zemljama podvodi pod razlicite pravne institute, pa i pod razlicite o"lasti pravnih odnosa. ;ko npr.domaci

organ ima pred so"om cinjenicno stanje koje je povezano sa i5, rancuskom i ;ustrijom, a nije na prvi

pogled jasno pod koji pravni institut "i se ono moglo podvesti, pro"lem je u odluci da li pravnu

kvaliikaciju izvrsiti po shvatanjima domaceg, rancuskog ili austrijskog prava. Medjutim, ako je u

takvom slucaju nadlezan nas organ, on uvijek primjenjuje nase kolizione norme. Tada je logicno da se i

pretpostavke za primjenu kolizionih normi odredjuju po nasim pravnim shvatanjima. *ritom ne tre"a

"jezati ni od ekstenzivnijeg tumacenja, akticki od AprilagodjavanjaB cinjenicnog stanja domacim

pravnim shvatanjima. To je neiz"jezno u slucajevima kad je nemoguce naci odgovarajucu kolizionu

normu u domacem M**, z"og toga sto u domacem pravu nema odgovarajuceg instituta pod koji "i se

moglo podvesti konkretno cinjenicno stanje. Ovakvo shvatanje prve kvaliikacije danas je dominantno u

teoriji i praksi M**.

+vali$ikacija tezisnog kontakta. ;ko smo oda"rali kolizionu normu pod koju je moguce podvesti jedno

cinjenicno stanje, postoji mogucnost da je iza"rana koliziona norma neoperativna jer je tezisni kontakt na

kome se ona "azira i sam po se"i pravni odnos koji je podlozan razlicitim tumacenjima domaceg i stranog

prava. ;ko se npr pod mjestom zakljucenja ugovora podrazumijeva mjesto iz kojeg je upucen prihvat

ponude, to dovodi do odredjenog zakljucka o mjerodavnom pravu. Medjutim, ako se pod mjestom

zakljucenja ugovora podrazumijeva mjesto u kome je primljen prihvat ponude, mjerodavno je neko drugo

pravo.

O"zirom da se i ovdje radi o tumacenju kolizione norme, vazi isto pravilo: tezisni kontakt ili tacka

vezivanja se kvaliicira prema pravnim shvatanjima zemlje o cijoj se kolizionoj normi radi. !akle,

kvaliikacija se vrsi lege fori 'po domacem pravu(.

Problem drzava sa slozenim pravnim poretkom. ejedinstveni pravni poredak koji je svojstven slozenim

drzavama je za M** interesantan iz $ razloga:

. + takvim drzavama je zakonodavna nadleznost za privatnopravne odnose cesto decentralizirana i

prenesena na teritorijalne jedinice 'kantone, provincije, repu"like i sl(. - tim u vezi moguci su

tzv.interlokalni ili unutrasnji suko"i zakona 'tj.suko"i zakona pojedinih teritorijalnih jedinica(. Takvi

suko"i se rjesavaju primjenom normi medjunarodnog privatnog prava 'npr.u -paniji(, ili kroz pose"ne

zakone o rjesavanju unutrasnjih kolizija zakona.

$. ;ko koliziona norma neke strane drzave upucuje na pravo slozene drzave, postavlja se pitanje pravo

koje od ederalnih jedinica ce "iti primijenjeno. O tome u teoriji postoje $ osnovna stanovista: prema

prvom, iz"or prava tre"a prepustiti unutrasnjim kolizionim normama doticne strane drzave 'principAdvostepenostiB(. *o drugom stanovistu, neposredan iz"or vrsi se istim kolizionim pravilom koje i

upucuje na slozeni pravni poredak 'princip Ajednostepenosti(. *rincip jednostepenosti preovladava i u

1



teoriji i u praksi, izuzev u slucaju kad je pravo slozene drzave indicirano kolizionom normom ciji

tezisni kontakt je drzavljanstvo. !rzavljanstvo kao tacka vezivanja ne ukazuje na odredjenu teritoriju,

vec na drzavu kao cjelinu. + takvom slucaju koristi se neki supsidijarni kriterij kao sto su domicil ili

redovno "oraviste.

O"zirom na ustavna rjesenja u i5, prema kojima su svi privatnopravni odnosi u zakonodavnoj

nadleznosti entiteta, unutrasnja kolizija je izvjesna na nivou entiteta. Osim toga, u okviru i5 gotovo

sve o"lasti privatnih prava su na kantonalnom nivou, te je osim medjuentitetske moguce ocekivati imedjukantonalnu koliziju zakona. + situaciji kad strana koliziona norma upucuje na pravo i5, zasad je

moguce primijeniti samo princip jednostepenosti, jer unutrasnjih kolizionih normi nema. - druge strane,

kad se radi o primjeni prava neke druge slozene drzave pred domacim organima, 3M** polazi od

jednostepenosti i propisuje primjenu prava onog podrucja u slozenoj drzavi sa kojim postoji Anaj"liza

vezaB. 0edino ako nasa koliziona norma ne ukazuje na odredjeno pravno podrucje u toj drzavi, rjesenje se

prepusta unutrasnjim kolizionim normama te drzave.

.. Problemi vezani za primjenu mjerodavnog prava

;ko je koliziona norma u konkretnom slucaju uputila na primjenu nekog stranog prava, to strano pravo je

potre"no saznati i tumaciti, stosamo po se"i moze izazvati odredjene komplikacije. Osim toga, moguce je

da u konkretnom slucaju postoji neki od zakonom propisanih razloga koji o"avezuju domaci organ da

odstupi od primjene stranog mjerodavnog prava.

Problem saznanja stranog prava. + slucajevima "ez internacionalnog o"iljezja vazi maksima po kojoj

Asud poznaje pravoB 'iura novit curia(. Medjutim, kad se radi o primjeni stranog prava, postavlja se

pitanje kako saznati sadrzaj stranog zakona. + uporednom pravu postoje $ razlicita pristupa rjesavanju

ovog pro"lema, u zavisnosti od toga da li se strano pravo tretira kao ravnopravno domacem, ili se tretira

kao cinjenica. + prvom slucaju organ koji vodi postupak ima sluz"enu o"avezu da sazna strano pravo, au

drugom slucaju to "i "ila o"aveza stranaka koje dokazuju cinjenice u postupku.

Tretiranje stranog prava kao cinjenice karateristicno je za anglosaksonsko pravo. + =ngleskoj vazi

o"oriva pretpostavka da je doticno strano pravo jednako engleskom. 3ainteresirana strana mozedokazivati suprotno, tj. moze dokazivati postojanje i sadrzaj stranog prava. !okazivanje se izmedju

ostalog vrsi i pomocu svjedoka, koji imaju isti procesni polozaj kao i svjedoci koji svjedoce o drugim

procesnim cinjenicama. - druge strane, pravni sistemi zasnovani na tradiciji civilnog prava ne poznaju

dokazivanje stranog prava pomocu svjedoka, jer se stranom pravu daje tretman prava. ;ko se uzima iskaz

strucnjaka, onda on ima tretman vjestaka.

*rimjena alternativnih kolizionih normi, koje ukazuju na vise potencijalno mjerodavnih prava, namece

nuznost uspored"e razlicitih stranih prava i njihovih rjesenja kako "i se postiglo pozeljno meritorno

rjesenje. !akle, sud je prinudjen da po sluz"enoj duznosti ispita sadrzaj stranih zakonodavstava

indiciranih alternativnim kolizionim normama.

*rema nasem 3M**, sud ima o"avezu da utvrdi sadrzaj stranog mjerodavnog prava po sluz"enojduznosti, ali u tom cilju on moze upotrije"iti i javnu ispravu koju u postupku podnesu stranke. ;ko na taj

nacin ne moze saznati sadrzaj stranog prava, sud se moze o"ratiti Ministarstvu pravde.

itno je napomenuti da u praksi sudovi uvijek pokazuju tendenciju za primjenom domaceg prava, uvijek

kad za to postoje manje ili vise opravdani razlozi.

/umacenje stranog prava u praksi se svodi na $ pro"lema: '( da li strano pravo tumaciti po principima i

shvatanjima domaceg prava, ili doticne strane zemlje, te '$( kako primijeniti pravne ustanove stranog

prava koje su eventualno nepoznate domacem pravu. + teoriji i praksi vladajuce stanoviste je da pojmove

i ustanove stranog prava tre"a tumaciti prema pravnim shvatanjima i principima doticnog stranog

pravnog sistema. Ovakav stav prihvata i 3M**.

@



0azlozi za odstupanje od primjene mjerodavnog prava. 8olizione norme u nasem pravu su imperativne i

po pravilu se moraju primijeniti po sluz"enoj duznosti uvijek kad slucaj sadrzi inostrane elemente. Od

ovog pravila postoje odredjeni izuzeci i to:

Renoi /ranoa0 'uzvracanje i upucivanje na dalje pravo(. To je pojava da se umjesto mjerodavnog

stranog prava ipak primijeni domace, ili neko drugo strano pravo umjesto onog koje je oznaceno kao

mjerodavno. 3asniva se na stanovistu da domaca koliziona norma, kad upucuje na strano pravo, ne

upucuje na konkretnu o"last stranog prava, vec na strano pravo u cjelini, a time i kolizione norme tog prava. ;ko i domace i strano pravo sadrze istu kolizionu normu za konkretno pitanje, pro"lema nema.

pr. nase i austrijsko pravo sadrze istu kolizionu normu kad je u pitanju ocjena poslovne sposo"nosti

izickog lica: mjerodavno je pravo drzave cija je oso"a drzavljanin. *rema tome, ako se kod nas ocjenjuje

poslovna sposo"nost ;ustrijanca sa pre"ivalistem u i5, po nasoj kolizionoj normi mjerodavna je

starosna do" koju propisuje austrijsko pravo. Isto to predvidja i austrijska norma, pa u takvom slucaju ne

moze nastati renvoi.

- druge strane, ako se u istom slucaju radi npr. o drzavljaninu D.ritanije, nasa koliziona norma uputila "i

na englesko pravo. Medjutim, engleska koliziona norma za ocjenu poslovne sposo"nosti upucuje na

pravo pre"ivalista oso"e, tj. na nase pravo. !akle, engleska koliziona norma je uzvratila na nase pravo,

isto kao sto "i uputila na neko dalje pravo npr.rancusko, ako je pre"ivaliste oso"e u rancuskoj.

-tanovista u vezi sa renvoi su razlicita u uporednom pravu i krecu se od eksplicitnog prihvatanja 'npr. u

*oljskoj(, preko rjesenja u kojima se prihvata samo uzvracanje 'jemacka, ;l"anija, /umunija itd( do

potpunog od"acivanja 'Grcka, Italija, =gipat, razil(. as 3M** konstituise o"avezu domaceg organa da

prethodno, tj. prije primjene stranog mjerodavnog prava, ispita kolizione norme stranog prava na koje je

usmjeren i da slijedi njihovu uputu "ez o"zira na to kuda ona vodi. Ovakvo rjesenje moze dovesti do

nastanka "eskonacnog kruga. aime, moguce je da nase pravo upucuje na pravo zemlje C, ona svojom

kolizionom normom upucuje na zemlju H, ova na zemlju 3, a zemlja 3 ponovo na pravo zemlje C. Mada

"i ovakav slucaj u praksi "io vrlo rijedak, takva mogucnost se ipak ne moze iskljuciti u potpunosti.

/jesenje ovakvog slucaja nije eksplicitno dato u 3M**, a prema misljenjima strucnjaka, u takvom slucaju

"i tre"alo primijeniti pravo koje je prvo"itno indicirano nasom kolizionom normom.

Ii2raanje a3ona / $raus legis0. ;ko je tacka vezivanja u kolizionoj normi varija"ilna, stranke je

najcesce mogu mijenjati svojom voljom. pr. oso"a moze promijeniti drzavljanstvo, pre"ivaliste ili

"oraviste, sto je redovna i normalna pojava. Medjutim, ponekad se promjena tacke vezivanja vrsi u

namjeri da se iz"jegne primjena jednog i omoguci primjena drugog prava koje je za stranku pogodnije.

pr: pravo drzave C kao prepreku za zakljucenje "raka predvidja krvno srodstvo u 4.stepenu, a pravo

drzave H takvu prepreku ne predvidja. *rema kolizionim normama drzave C, za uslove stupanja u "rak

mjerodavno je pravo drzave ciji su drzavljani "uduci supruznici. + ovakvoj situaciji zainteresirani

drzavljani drzave C koji su u krvnom srodstvu u 4.stepenu, "i sticanjem drzavljanstva drzave H stekli

mogucnost stupanja u "rak.

Institut izigravanja zakona ' fraus legis( sastoji se od o"jektivnog i su"jektivnog elementa. O"jektivnielement je da je do promjene tacke vezivanja doslo legalnim putem, a su"jektivni se sastoji u namjeri da

se promjenom tacke vezivanja dodje do mjerodavnosti nekog drugog prava.

ajcesci predmet izigravanja su kolizione norme u o"lasti statusa izickih i pravnih lica, porodicnog i

nasljednog prava, ali je izigravanje prisutno i u drugim podrucjima privatnopravnih odnosa 'npr. mjesto

registracije "rodova i aviona u o"lasti stvarnopravnih odnosa, mjesto zakljucenja o"ligacionih ugovora i

sl(.

-ankcija za raudulozno 'prevarno( ponasanje sastoji se u ponistavanju pravnog posla koji je nastao uz

izigravanje zakona. as 3M** propisuje da se pravo koje "i "ilo mjerodavno po domacim kolizionim

normama ne primjenjuje ako "i njegovo primjenjivanje imalo za cilj iz"jegavanje primjene domaceg

prava. Osim toga, priznanje vec ormiranog privatnopravnog odnosa ce izostati ako domaci organ utvrdida je domace pravo raudulozno zao"idjeno.



avni poredak. Mogucnost primjene stranog prava pred svojim organima drzave ne prihvataju

"ezrezervno, vec uz tzv.rezervu javnog poretka. aime, pozivom na ovu ustanovu, domaci organ koji "i u

konkretnom slucaju na osnovu kolizione norme tre"ao primijeniti strano pravo, moze odstupiti od

primjene stranog i primijeniti domace pravo. +slov za to je da "i primjena stranog prava, odnosno rezultat

te primjene u konkretnom slucaju "io protivan temeljnim vrijednostima koje su u domacoj zemlji

zasticene pravnim poretkom i javnim moralom. itno je naglasiti da se kod pozivanja na javni poredak

radi o izuzetku. *rimjenjuje se rijetko i mora "iti do"ro o"razlozeno, jer "i se u slucaju presirokog

tumacenja i nekriticke primjene ova ustanova mogla pretvoriti u negaciju M**. *rema nasem 3M**,strano pravo se ne primjenjuje Aako bi njegovo dejstvo bilo suprotno ustavom utvrdjenim osnovama

drustvenog uredjenjaB.

enomen tzv.3normi neposredne primjene3. +nutar svakog pravnog sistema postoje propisi koji usljed

svog narocitog znacaja zahtijevaju "ezuslovnu primjenu i kao takvi moraju "iti izvan dometa kolizionog

sistema. !akle, takvi domaci propisi se pred organima domace drzave primjenjuju uvijek, "ez o"zira na

kolizione norme koje "i upucivale na primjenu nekog drugog prava. + nasoj literaturi za takve norme

koristi se termin norme neposredne primjene.

Osnovni pro"lem normi neposredne primjene je njihova identiikacija, jer zakonodavac vrlo rijetko

eksplicitno propisuje "ezuslovnu primjenu neke pravne norme. 3"og toga se norme neposredne primjene

utvrdjuju na osnovu njihovog sadrzaja i cilja. Opce pravilo je da se radi o normama koje izrazavaju

snazan interes drzave. +glavnom se radi o propisima javnopravne prirode, pa je njihova primjena za M**

znacajna samo u pogledu posljedica koje imaju na privatnopravne odnose. Takve norme su npr. one koje

se odnose na regulisanje i kontrolu trzista i nacionalne ekonomije, propisi vezani za zastitu domaceg

poljoprivrednog zemljista ili nekretnina, vazniji radnopravni propisi, propisi o zastiti okoline itd.

$



II ' ODREDJIVANJE MJERODAVNO+ PRAVA

1. &INI PRAVNI STATUS, PORODINOPRAVNI I NAS&JEDNOPRAVNI ODNOSI

+ ovoj o"lasti dominira povezivanje posredstvom oso"a, tj. mjerodavno pravo se najcesce odredjuje po

kriterijima vezanosti oso"a sa drzavama i njihovim zakonodavstvima 'drzavljanstvo, pre"ivaliste,

"oraviste, nacionalnost pravnog lica(. + pogledu iz"ora dominantne tacke vezivanja u teoriji i praksi

postoji suprotstavljenost izmedju drzavljanskog i domicilnog pristupa. +koliko je oso"a drzavljanin jedne

zemlje, a istovremeno je domicilirana na teritoriji druge, postavlja se pitanje kojim pravom je regulisan

njen licni status, porodicni i nasljednopravni odnosi. Decina evropskih kontinentalnih zemalja, 8ina,

0apan i veci "roj drzava srednje i juzne ;merikeprihvata drzavljanstvo kao osnovu personalnog prava. -

druge strane, -;!, D.ritanija, zemlje 8omonvelta, te dio latinoamerickih drzava kao osnovu prihvataju

domicil.

*rimjena drzavljanstva kao tezisnog kontakta osigurava predvidivost mjerodavnog prava. - druge strane,

domicil osigurava pravo koje je Anaj"lizeB oso"i o kojoj se radi, ali je podlozan promjenama.

!rzavljanstvo je u sustini jedan ormalno<pravni koncept vezivanja, dok je domicil zasnovan na aktickoj

povezanosti i polazi od realnih okolnosti pod kojima oso"a zivi. *od uticajem Mancinijeve teorije o

drzavljanstvu kao osnovi medjunarodnog prava, drzavljanski princip je dominirao u pocetku rada 5askekonerencije za M**. Medjutim, drzavljanstvo kao tacka vezivanja je u"rzo ustupilo mjesto pre"ivalistu,

odnosno redovnom "oravistu, koje se koristi kao kriterij u svim novijim haskim konvencijama.

ase M** uzima princip drzavljanstva kao osnovni za iz"or mjerodavnog prava u stvarima licnog

statusa, porodicnim i nasljednim stvarima,a domicilno pravo se primjenjuje kao korektiv, tj. supsidijarno.

pr.licni i imovinski odnosi "racnih drugova nacelno su podvrgnuti zakonima zemlje ciji su drzavljani

supriznici, a ako su razlicitog drzavljanstva, ti su odnosi podvrgnuti zakonima zemlje u kojoj je njihov

domicil tj. pre"ivaliste.

1.1. Pravni status $izickih lica

Pravna sposobnost. !anas postoji opca saglasnost o tome da se pitanje nastanka pravnog su"jektivitetaizicke oso"e tre"a podvrgnuti personalnom zakonu oso"e o kojoj se radi, tj. zakonu njenog drzavljanstva

'kako izmedju ostalih propisuje i nase pravo(, zakonu domicila ili zakonu njenog redovnog "oravista. +

pogledu pretpostavki za nastanak pravnog su"jektiviteta pojedina svjetska zakonodavstva se medjuso"no

razlikuju. !ominantno je stanoviste sticanja pravnog su"jektiviteta u trenutku perektuacije porodjaja, ali

ima i nesto drugacijih rjesenja, npr. u spanskom gradjanskom zakoniku je predvidjeno da pravna

sposo"nost nastaje po isteku $4 sata od trenutka izickog odvajanja majke i djeteta.

*itanje prestanka pravne sposo"nosti izicke oso"e, a koje nije posljedica medicinski ustanovljene smrti,

predstavlja povod za suko" razlicitih zakonodavstava, pose"no o"zirom na razlicite pravne ikcije u vezi

sa komorijentima 'oso"e nastradale u istom dogadjaju gdje nije moguce ustanoviti koja je od njih prije

umrla(. 8ad se radi o komorijentima, trenutak prestanka pravne sposo"nosti jedne oso"e ocjenjuje se u

najvecem "roju zemalja prema njenom nacionalnom ili pak domicilnom pravu. Medjutim, u uporednom

pravu postoji i drugacije rjesenje, tj. rjesenje o mjerodavnosti legis causae 'prema kauzi z"og koje se

odredjuje pravna sposo"nost, tj. prema pravnom odnosu koji pretpostavlja postojanje pravne

sposo"nosti(.

*ro"lem prestanka pravne sposo"nosti nestalog lica koliziono se takodje regulira na $ nacina: dominira

primjena personalnog prava nestale oso"e 'lex nationalis odnosno lex domicilii(, dok se u nekim

zemljama mjerodavnom uzima lex causae.

Poslovna sposobnost se po pravilu ocjenjuje po domovinskom pravu ili domicilnom pravu oso"e o kojoj

je rijec. Medjutim, danas se u uporednom pravu susrecu znacajne korekcije u kolizionom regulisanju tog

pitanja. Tako npr.svajcarski zakon o M** propisuje da se oso"a ne moze pozivati na poslovnunesposo"nost po pravu svog redovnog "oravista, ako ima poslovnu sposo"nost po zakonima zemlje u

kojoj je zakljucila pravni posao povodom kojeg se i to pitanje i postavlja. +slov je da druga strana u poslu

nije znala niti morala znati za nesposo"nost svog saugovaraca. -licnu korekciju predvidjaju i zakoni u

&



Turskoj, rancuskoj, jemackoj itd. as 3M** sadrzi ovakvu odred"u koja se primjenjuje samo na

ugovorne odnose, a savjesnost druge strane nije relevantna. !akle, od primjene personalnog prava

odstupa se u korist pravnog posla i sa ciljem da se zakljuceni posao odrzi na snazi uprkos tome sto se

stranka poziva na to da nije poslovno sposo"na po pravu svoje drzave.

8oliziono regulisanje poslovne sposo"nosti u angloamerickom pravu je speciicno, jer se pitanje

sposo"nosti tretira ragmentarno: tako se pose"no govori o sposo"nosti za stupanje u "rak ' capacit to

marrie(, sposo"nosti za ugovaranje 'capacit to contract (, sposo"nosti za ucesce u stvarnopravnimodnosima itd.

*itanja ogranicavanja i lisavanja poslovne sposo"nosti oso"e su takodje u principu podvrgnuta

personalnom zakonu te oso"e. + vezi sa ovim pitanjima se javlja izvjesna premoc domicilnog u odnosu

na drzavljanski princip. -vaka drzava se smatra odgovornom za do"ro"it poslovno nesposo"nih lica koje

akticki "orave na njenoj teritoriji. Otuda sva savremena zakonodavstva poznaju institut tzv.privremenih

starateljskih mjera nad oso"ama koje nisu domaci drzavljani.

O"zirom da su i drzavljanstvo i pre"ivaliste promjenjive kategorije, postavlja se pitanje da li promjena

drzavljanstva ili pre"ivalista neposredno nakon sto je stecena poslovna sposo"nost moze uticati na njenu

promjenu, ako npr.drzava novog drzavljanstva ili domicila predvidja vise godina starosti za sticanje

poslovne sposo"nosti. - tim u vezi u uporednom pravu postoji opca saglasnost da se jednom stecena

poslovna sposo"nost ne gu"i promjenom drzavljanstva ili pre"ivalista, "ez o"zira na razlicitost propisa u

AnovojB drzavi.

Starateljstvo. 8ad su u pitanju razlozi za uspostavljanje ili prekid starateljske zastite, primjenjuje se pravo

sa kojim sticenik ima naj"lizu vezu, tj. personalno pravo sticenika 'nacionalno ili domicilno, sto zavisi od

zakonskog rjesenja u konkretnoj drzavi(. +z personalno pravo sticenika, neka pravila starateljstva su u

uporednom pravu vezana i za personalni statut staratelja: npr.ona koja su vezana za duznost prihvatanja i

vrsenja starateljstva. + pogledu nadzora nad vrsenjem starateljstva najcesce je mjerodavna lex fori.

Takodje je moguce da se pitanja starateljstva rjesavaju po lex regi sitae. Takav slucaj je u

angloamerickom pravu ako se radi o nekretninama sticenika. 3a uspostavljanje privremenih starateljskih

mjera uvijek je mjerodavna lex fori.

1.2. Pravni status pravnih osoba

8ad je u pitanju pravni status pravnih oso"a, cinjenice koje "i mogle posluziti za lokalizaciju 'iz"or

mjerodavnog prava( su razlicite u odnosu na one koje se u M** koriste za iz"or personalnog statuta

izickih oso"a. + teoriji i praksi su prihvaceni slijedeci kriteriji vezivanja: kriterij drzavljanstva clanova

pravnog lica, kriterij osnivanja, kriterij sjedista i kriterij kontrole.

!rzavljanstvo clanova pravne osobe kao kriterij je danas prevazidjeno, o"zirom na multinacionalni sastav

oso"lja mnogih pravnih oso"a, kao i dionicka drustva sa dionicama na donosioca, ciji su vlasnici kapitala

anonimni.

Mjesto osnivanja pravne osobe upucuje na pravo drzave u kojoj je pravna oso"a registrirana kao pravni

su"jekt. Ovo stanoviste vladajuce je u angloamerickim zemljama, gdje se naziva sistem registracije ili

inkorporacije. Osim angloamerickih, ovaj sistem je prihvacen i u nekim zemljama latinske ;merike i

=vrope. Glavna prednost ovog sistema je sigurnost, jer se registracija pravnog lica moze lako utvrditi i to

doci do mjerodavnog prava. Glavnom sla"oscu se smatra to sto se on zasniva samo na ormalnopravnim

elementima, a zanemaruje porijeklo kapitala, stvarno sjediste uprave, mjesto djelovanja i sl. Osim toga,

ovaj kriterij je pogodan za zloupotre"u u vidu iktivnih registracija.

Mjesto sjedista pravne osobe zasniva se na shvatanju da se kod odreivanja pripadnosti pravne oso"e mora

uzeti u o"zir sredina u kojoj se njena aktivnost odvija. Taj kriterij je relativno sta"ilan, lako se

ustanovljava i nije podesan za fraus legis kao sto je to kriterij registracije. Medjutim, znacenje izraza

AsjedisteB nije isto u razlicitim pravnim sistemima.

4



Osnovno je stanoviste po kome je sjediste pravne oso"e u mjestu u kome se nalazi sjediste uprave.

-jediste uprave moze "iti statutarno i realno. -tatutarno sjediste je ono koje je navedeno u statutu ili

pravilima pravne oso"e. Ono pruza mogucnost za fraus legis, te se z"og toga vecina zakonodavstava

opredjeljuje za kriterij realnog sjedista.

asuprot stanovistu koje polazi od sjedista uprave je tzv.sistem centra eksploatacije. *rema tom

stanovistu, sjediste pravne oso"e nalazi se tamo gdje ona o"avlja svoju djelatnost, odnosno ostvaruje cilj

svog postojanja. Ovaj kriterij ocigledno nije primjenjiv kod pravnih oso"a koje svoju djelatnost o"avljajuu vise drzava, odnosno na vise lokacija. 3"og toga ovaj kriterij i u zemljama koje ga koriste najcesce

predstavlja dopunsko rjesenje, odnosno korekciju uz realno sjediste kao osnovni kriterij.

Ocito je da svaki od navedenih kriterija ima izvjesne nedostatke, te se z"og toga u praksi korite razlicite

kom"inacije tih kriterija. as 3M** nacelno prihvata kriterij mjesta osnivanja, ali se smatrati da pravna

oso"a pripada drzavi u kojoj je njeno stvarno sjediste, ako tu pripadnost ima i po pravu te drzave.

"riterij kontrole pravne osobe javio se u vrijeme I sv.rata u vezi sa sekvestracijom neprijateljske imovine.

Tada je uoceno da polazeci od kriterija sjedista, sekvestraciji izmicu mnoge pravne oso"e koje su po

porijeklu kapitala ili nacionalnosti clanova "ile njemacke ili austrijske. Otuda se javio kriterij po kome se

Aneprijateljskim strancemA smatraju sve takve pravne oso"e. *rimjena ovog kriterija je napustena nakon

rata, ali se ponovo primjenjivao u vrijeme II sv.rata.

5aska konvencija o priznanju svojstva pravne oso"e stranim drustvima, udruzenjima i zaduz"inama iz

176.godine "azirana je na kom"inaciji prinicipa registracije i stvarnog sjedista. =vropska konvencija o

uzajamnom priznavanju trgovackih drustava i prravnih oso"a iz 162.godine govori o priznavanju stranih

pravnih oso"a u zemljama =+. *ritom se prilikom priznavanja uvazavaju kriteriji osnivanja i statutarnog

sjedista.

1.. Porodicnopravni odnosi

4rak. +porednopravna analiza kolizionih normi koje se odnose na "rak pokazuje $ krupne distinkcije

opceg znacaja. *rvo, razlikuje se pitanje ormalne od pitanja materijalne valjanosti "raka. !rugo, kodmaterijalne valjanosti razlikuju se $ osnovna nacina vezivanja: posredstvom mjesta sklapanja "raka

'primjena legis loci celebrationis( i vezivanje posredstvom oso"a 'primjena leges personales "uducih

supruznika(. Osim toga, susrecu se pose"ne kolizione norme za dejstva "raka, "racno<imovinski rezim,

nistavost i razvod "raka.

#cjena materijalnih pretpostavki. + uporednom pravu se razlikuju $ nacina iz"ora mjerodavnog prava:

vezivanje za mjesto zakljucenja "raka i za personalno pravo "racnih drugova. *rvi nacin je stariji i njegov

osnov lezi u tzv.statutarnoj doktrini prema kojoj je mjesto zakljucenja odlucujuce ne samo za ormu, vec i

za sadrzaj pravnog posla. *rema toj doktrini, "rak koji je valjano zakljucen u jednoj drzavi valjan je

svuda. ;mericko pravo je i danas na ovom stanovistu.

+ engleskoj je u 1.vijeku uvedeno pravilo prema kome materijalnu valjanost "raka tre"a cijeniti prema personalnom zakonu supruznika 'u =ngleskoj to znaci prema domicilnom pravu(. Mjesto zakljucenja

ostalo je mjerodavno samo za ormu "raka.

+ vecini evropski zemalja 'sa izuzetkom !anske i orveske(, na ocjenu materijalnih uslova za sklapanje

"raka primjenjuje se personalno pravo supruznika. To podrazumijeva kumulativnu primjenu nacionalnih

zakona o"a "uduca supruznika. as 3M** navodi: «uslovi za zakljucenje "raka ocjenjuju se za svako lice

prema zakonu drzave ciji je ono drzavljanin u vrijeme stupanja u "rak».

-misao ovakvog dvostrukog vezivanja je da se osigura priznanje "raka u o"e drzave ciji su drzavljani

"racni drugovi. Ovdje se postavlja pitanje kumulativne primjene dvaju razlicitih zakona, tj. da li se radi o

o"icnoj ili distri"utivnoj kumulaciji. O"icna kumulacija "i znacila da svaki od "uducih "racnih drugova

mora ispunjavati uslove za stupanje u "rak i po svom zakonu i po zakonu svog "uduceg "racnog druga.!istri"utivna kumulacija znaci da "racni drug tre"a ispunjavati uslove za stupanje u "rak samo po svom

zakonu. !istri"utivna kumulacija je preovladjujuca u uporednom pravu, a prihvata je i nase pravo.

7



Izuzeci od primjene distri"utivne kumulacije su tzv.dvostrane "racne smetnje i rezerva javnog poretka.

!vostrane "racne smetnje sprecavaju sklapanje "raka "ez o"zira na to da li su sadrzane u jednom ili

drugom nacionalnom zakonu 'npr.krvno srodstvo(. One istovremeno djeluju prema "racnom drugu u

cijem nacionalnom zakonu su propisane, ali i prema onom drugom. *ored navedenog, odstupanje od

nacela distri"utivne kumulacije moguce je i u slucajevima primjene ustanove javnog poretka. pr. ako je

"uduci suprug vezan ranijim "rakom, ali mu to po njegovom nacionalnom zakonodavstvu nije zapreka, a

zeli stupiti u "rak sa neudatom oso"om ciji nacionalni zakon ne dozvoljava poligamiju, konsenkventna primjena distri"utivne kumulacije "i nalagala zakljucenje "raka jer o"a supruznika ispunjavaju uslove,

svako po svojim zakonima. Medjutim, ako je mjesto zakljucenja u drzavi "uduce supruge, "rak nece moci

"iti zakljucen z"og rezerve javnog poretka.

as 3M** utvrdjuje da se uslovi za sklapanje "raka nacelno prosudjuju po nacionalnom zakonu "uducih

supruznika, ali "ez o"zira na to "rak pred nasim organima nece "iti zakljucen ako postoje smetnje koje se

odnose na "racnost, krvno srodstvo i nesposo"nost za rasudjivanje 'apsolutne "racne smetnje(

Od "ilateralnih ugovora koji tretiraju ovu materiju, na snazi je konvencija sa rancuskom, koja u pogledu

materijalnih uslova za sklapanje "raka predvidja primjenu nacionalnih zakona supruznika. Izuzetak su

smetnje krvnog i taz"inskog srodstva koje se ocjenjuju prema mjestu zakljucenja "raka.

5aska konvencija o zakljucenju i priznavanju valjanosti "raka iz 1F6.godine ne utvrdjuje sama opce

koliziono pravilo za zakljucenje "raka, vec se oslanja na kolizione norme drzava ugovornica. *rema

konvenciji, "rak ce se zakljuciti:

. +koliko "uduci supruznici ispunjavaju materijalne uslove po unutrasnjem pravu drzave zakljucenja, a

jedan od njih je drzavljanin te drzave ili u njoj ima redovno "oraviste9

$. ;ko svaki od "uducih supruznika ispunjava materijalne uslove po unutrasnjem pravu na koje ukazuju

koliziona pravila drzave zakljucenja.

!ejstva braka. 8ad su u pitanju dejstva "raka sa medjunarodnim o"iljezjem, na adekvatan iz"or prava

utice cinjenica da se po svojoj pravnoj prirodi jasno razlikuju licna od imovinskih dejstava "raka. Iz toga proizilazi nuzna upotre"a razlicitih tezisnih kontakata u ovim dvjema o"lastima. Osim toga, na podrucju

licnih 'opcih( dejstava nije moguca kumulativna primjena vise prava, a airmacija principa

ravnopravnosti polova onemogucava vezivanje za personalni zakon muza. 3"og toga nacionalna

zakonodavstva nastoje iksirati tacku vezivanja koja je zajednicka za o"a supruznika. Tako iza"rano

mjerodavno pravo gu"i o"iljezje legis personalis i postaje lex familiae 'porodicni statut(. + evropskim

zemljama najcesce se polazi od zajednickog drzavljanstva supruznika. ;ko vezivanje na taj nacin nije

moguce, prelazi se na iz"or mjerodavnog prava posredstvom zajednickog pre"ivalista ili redovnog

"oravista. ;ko nije moguce doci do mjerodavnog prava pomocu jedinstvene tacke vezivanja, rjesenja u

uporednom pravu su razlicita. as 3M** predvidja slijedeci redoslijed supsidijarnosti: zajednicka lex

nationalis, zajednicka lex domicilii, posljednja zajednicka lex domicilii, te na kraju lex fori. 3a van"racnu

zajednicu takodje su predvidjena pravila vezivanja i to prvenstveno lex nationalis, a zatim zajednicka lex

domicilii.

/azmatrana koliziona pravila se u vecini zemalja primjenjuju i na imovinske odnose supruznika, osim

ako sami supruznici nisu svojom voljom iza"rale neko drugo pravo.

*o 5askoj konvenciji o zakonu koji se primjenjuje na "racnoimovinski rezim iz 1F2, "racnoimovinski

rezim regulise se zakonom koji su stranke oznacile prije stupanja u "rak, a ako iz"or nije izvrsen tacka

vezivanja je prvo zajednicko redovno "oraviste supruznika. Od toga se moze odstupiti u korist zajednicke

lex nationalis u tacno odredjenim slucajevima, a prvenstveno ako supruznici nisu zasnovali zajednicko

redovno "oraviste. ;ko stranke nemaju ni zajednicko redovno "oraviste niti zajednicko drzavljanstvo,

mjerodavno pravo se utvrdjuje o"zirom na sve okolnosti konkretnog slucaja.

$azvod. 8olizione norme koje se odnose na razvod "raka u evropskom M** se nacelno zasnivaju nazajednickom drzavljanstvu "racnih drugova. ovije kodiikacije izricito utvrdjuju da se na uzroke i

ucinke razvoda "raka ima primijeniti pravo koje je mjerodavno i za licna dejstva "raka.

6



+ angloamerickim zemljama razmatranje kolizionog regulisanja razvoda uglavnom je usmjerena na $

pitanja: pitanje medjunarodne nadleznosti za izricanje razvoda, te pitanje priznanja stranih odluka o

razvodu. /azvod se tretira kao cisto pitanje licnog pravnog statusa, pa je samo sud u domicilu tuzenog

nadlezan za donosenje odluke, i to primjenjujuci domaci zakon. +ticaj ovog rjesenja primjetan je u i

evropskom pravu.

*rema nasem 3M**, primarna tacka vezivanja je zajednicko drzavljanstvo, a supsidijarna je kumulacijanacionalnih zakona supruznika. Ovakvo rjesenje garantira priznanje odluke o razvodu u zemljama ciji su

drzavljani "ivsi supruznici. 3M** takodje sadrzi i pravila in favorem divortii koja odredjuju

mjerodavnost domaceg prava 'lex fori( ako je jedan od "racnih drugova nas drzavljanin, pa i onda kad to

nije slucaj ako je u vrijeme podnosenja tuz"e jedan od "racnih drugova imao pre"ivaliste u nasoj zemlji.

+ "ilateralnom ugovoru sa rancuskom, primarna tezisna vezanost je zajednicko drzavljanstvo

supruznika, a supsidijarno zajednicki domicil, odnosno posljednji zajednicki domicil supruznika.

5aska konvencija o suko"u zakona i nadleznosti u materiji razvoda i rastave "azirana je na principu

kumulacije nacionalnih zakona supruznika i legis fori, a uslucaju razlicitog drzavljanstva 8onvencija je

kao mjerodavno predvidjala «posljednje zajednicko zakonodavstvo supruznika».

%svojenje a podrucju kolizionog regulisanja usvojenja dominira tzv.personalni statut, i to u o"liku

kumulativne primjene nacionalnih, odnosno domicilnih zakona stranaka ili u vidu mjerodavnosti

personalnog zakona usvojitelja uz konsultaciju personalnog zakona usvojenika u pogledu potre"e i nacina

davanja njegove saglasnosti za zasnivanje usvojenja. &ex fori se ovdje javlja u korektivnoj ulozi, ukoliko

nije osnovno rjesenje.+ nekim zemljama ista pravila vezivanja vrijede za zasnivanje, prestanak i dejstva

usvojenja, dok se u drugim zemljama na dejstva primjenjuju pose"na koliziona pravila 'npr.distri"utivna

kumulacija personalnih zakona usvojitelja i usvojenika za zasnivanje i prestanak usvojenja, a legis

personalis usvojitelja za dejstva usvojenja(.

+ angloamerickom pravu u o"lasti usvojenja je dominantan princip lex fori in foro proprio, pa se pro"lem

iz"ora mjerodavnog prava svodi na o"last jurisdikcije. =ngleski %hildren ;ct iz 1F7.g kao tezisnikontakt za utvrdjivanje nadleznosti utvrdjuje domicil usvojitelja, uz izicko prisustvo usvojenika na istoj

teritoriji u trenutku zasnivanja usvojenja.

as 3M** u pogledu pretpostavki za zasnivanje usvojenja utvrdjuje kumulativnu primjenu nacionalnih

zakona stranaka. !ejstva usvojenja podvrgnuta su pravu zajednickog drzavljanstva stranaka, a ako su

drzavljanstva razlicita, onda pravu njihovog zajednickog domicila. ;ko stranke nemaju zajednicki

domicil, a jedna od njih je domaci drzavljanin, mjerodavno je lex fori 'nacionalni zakon domaceg

drzavljanina(. ;ko ni to nije slucaj, 3M** daje prevagu nacionalnom zakonu usvojenika.

Medjunarodno reguliranje. + "ilateralnom ugovoru sa rancuskom, primarna vezanost je zajednicko

drzavljanstvo stranaka, a supsidijarna zajednicki domicil, odnosno posljednji zajednicki domicil.

5aska konvencija o nadleznosti, primjenjivom pravu i priznanju odluka koje se odnose na usvojenje iz

167.godine zasnovana je na principu lex fori in foro proprio. /elevantne tacke vezivanja su redovno

"oraviste usvojitelja odnosno "racnih drugova koji zajednicki usvajaju, kao i njihovo drzavljanstvo.

acionalni zakon usvojenika mjerodavan je u pogledu njegovog pristanka, kao i pristanka trecih lica koja

nisu u srodstvu sa usvojiteljima.

'akonsko izdrzavanje izmedju srodnika je opceprihvaceno u uporednom pravu. Medjutim, prisutne su

znacajne razlike u pogledu regulisanja ove o"aveze, prvenstveno u pogledu kruga lica koja o"aveza tereti,

trajanja o"aveze, te utvrdjivanja visine i nacina njene realizacije. ajopstiji znacaj ima razlikovanje

jedinstvenog kolizionog reguliranja, koje se "ez o"zira na vrstu izdrzavanja zasniva na istoj tacki

vezivanja, i diferenciranog kolizionog regulisanja, koje se zasniva na razlicitim tezisnim kontaktima s

o"zirom na razne vidove o"aveze izdrzavanja.

F



+ sistemu jedinstvenog vezivanja kao tacke vezivanja javljaju se mjesto odlucivanja ' locus fori( ili

drzavljanstvo. *rimjena legis fori je karakteristika zemalja %ommon >a? sistema, mada u -;! nema

potpunu dominaciju. !rzavljanstvo kao tacka vezivanja nije pro"lematicno ako su i povjerilac i duznik

izdrzavanja drzavljani iste drzave. ;ko nisu, otvara se dilema izmedju primjene nacionalnog zakona jedne

ili druge strane. Deci "roj zakonodavstava opredjeljuje se za legis nationalis debitoris kao mjerodavno

pravo, zeleci avorizirati pravni polozaj duznika.

+ zemljama koje primjenjuju sistem dierencijalnog vezivanja, vaze razlicite kolizione norme za razlicitevidove izdrzavanja. Tako se moze zase"no govoriti o izdrzavanju izmedju "racnih drugova, izmedju lica u

van"racnoj zajednici, roditelja i djece, usvojitelja i usvojenika, te o izdrzavanju izmedju ostalih srodnika.

< izdrzavanje izmedju roditelja i djece – osnovno pitanje kod ovog o"lika izdrzavanja jeste opravdanost

upotre"e iste tacke vezivanja "ez o"zira na to ko se javlja u ulozi trazioca 'tj. da li izdrzavanje trazi

roditelj ili dijete(. -tanoviste koje polazi od nacela pose"ne drustvene zastite djeteta nalaze da se

dijete kao povjerilac izdrzavanja avorizira, odnosno da se tacka vezivanja oda"ere tako da indicira

pravo "lisko djetetu i njegovim interesima. Indiciranje personalnog prava djeteta ne mora uvijek "iti

naj"olje rjesenje, jer ce ponekad strano pravo nuditi povoljniji polozaj za dijete. 3"og toga neka

nacionalna koliziona pravila oznacavaju nekoliko zakonodavstava kao potencijalno mjerodavna, tako

da povjerilac izdrzavanja moze oda"rati najpovoljnije. 5aske konvencije o pravu mjerodavnom za

izdrzavanje iz 176. i 1F&.godine ne omogucavaju povjeriocu da za se"e "ira najpovoljnije pravo,

ali predvidjaju supsidijarne tacke vezivanja u slucaju da primarno mjerodavno pravo u konkretnom

slucaju ne predvidja o"avezu izdrzavanja. ;ko roditelj trazi izdrzavanje od svog djeteta, neka

zakonodavstva predvidjaju pose"nu kolizionu normu zasnovanu na drzavljanstvu roditelja kao

tezisnoj vezanosti.

< izdrzavanje izmedju usvojitelja i usvojenika – po pravilu nema pose"nih kolizionih normi.

Mjerodavnim se smatraju tacke vezivanja utvrdjene za dejstva usvojenja i odnose izmedju usvojitelja

i usvojenika.

< izdrzavanje izmedju ostalih srodnika – za ovo izdrzavanje postoje pose"ne kolizione norme, "ez

preciziranja o kojim srodnicima se radi. Dezivanje se uglavnom utvrdjuje vec pomenutim tackama.

as 3M** kad je u pitanju odredjivanje mjerodavnog prava za o"avezu izdrzavanja roditelja i djece, kao

osnovno rjesenje predvidja primjenu zajednickih legis nationalis roditelja i djece, a supsidijarne tacke su:zajednicki domicil, domace drzavljanstvo djeteta ili jednog od roditelja, te na kraju drzavljanstvo djeteta.

/adi se o opcoj kolizionoj normi za odnose roditelja i djece. 8oliziono regulisanje izdrzavanja izmedju

usvojitelja i usvojenika podvrgnuto je opcoj kolizionoj normi za eekte usvojenja.

Medjunarodno reguliranje. ilateralni ugovor sa rancuskom nema pose"nih odreda"a o pravu

mjerodavnom za izdrzavanje, pa se na ta pitanja primjenjuju kolizione norme za dejstva "raka, odnose

izmedju roditelja i djece, odnosno na dejstva usvojenja. 3a van"racnu djecu kao povjerioce izdrzavanja

mjerodavna je njihova lex nationalis, odnosno lex domicilii ako je povoljnije za dijete.

+ okviru +<a je 176.godine donesena jujorska konvencija o ostvarivanju alimentacionih zahtjeva u

inostranstvu, koja je na snazi i kod nas. + okviru 5aske konerencije za M** donesene su jos 4

konvencije, od kojih se $ odnose na priznanje odluka i izvrsenje odluka o izdrzavanju, a $ na mjerodavno pravo. *rva 'takodje potpisana 176.( sadrzi kolizione norme koje odredjuju mjerodavno pravo za

o"avezu izdrzavanja prema djeci. *rimarna tacka vezivanja je redovno "oraviste djeteta. !a "i se

odstupilo od tog osnovnog pravila i primijenila lex nationalis djeteta, moraju kumulativno "iti ispunjeni

slijedeci uslovi: da je u toj zemlji locus fori, da su i dijete i duznik izdrzavanja njeni drzavljani, te da

duznik tu ima redovno "oraviste. ;ko dijete ne "i moglo do"iti izdrzavanje po zakonu svog redovnog

"oravista, odnos se supsidijarno vezuje za pravo na koje ukazuju kolizione norme legis formi.

8onvencija o zakonu koji se primjenjuje na o"avezu izdrzavanja iz 1F&.godine odnosi se na izdrzavanje

uopce. jena rjesenja su u znatnoj mjeri uskladjena sa rjesenjima prethodne konvencije i primarna

vezanost je redovno "oraviste povjerioca izdrzavanja. Odnos se supsidijarno vezuje za zajednicku lex

natinalis stranaka, a ako ni to pravo ne omogucuje uspostavljanje o"aveze, odlucujuca je vezanost za

pravo drzave u kojoj se raspravlja o zahtjevu.

Godine 11@. 8onvencija iz 176. imala je &, a 8onvencija iz 1F&.godine @ ratiikacija.

2



1.'. 5asljednopravni odnosi

+ savremenom M** prisutna su $ pristupa kolizionom reguliranju nasljedjivanja: + zemljama koje

prihvataju sistem jedinstvene zaostavstine 'unit principle(, vezivanje se vrsi posredstvom ostaviocevog

drzavljanstva u vrijeme smrti, ili posredstvom njegovog zadnjeg domicila. + zemljama koje prihvataju

sistem podijeljene zaostavstine ' scission principle(, za nekretnine je jedinstvena tacka vezivanja njihovomjesto nalazenja ' situs(, a u pogledu pokretne zaostavstine dominira drzavljanski ili domicilni princip.

-hvatanje o jedinstvu zaostavstine zagovara se u doktrini modernog M**, sto ce u praksi osigurati

pravednije rjesenje u ostavinskom postupku. Medjutim, u novijim kodiikacijama M** primjetno je

izvjestan pomak ka principu podijeljene zaostavstine.

as 3M** kao osnovni tezisni kontakt u ovoj materiji predvidja drzavljanstvo ostavioca u trenutku smrti.

3a apatrida "i se u o"zir uzeo pre"ivaliste, odnosno "oraviste u vrijeme smrti. ;ko se ni takva vezanost

ne "i mogla ustanoviti, 3M** predvidja primjenu naseg nasljednog prava. ;ko "i se kao ostavilac pojavio

"ipatrid, domace drzavljanstvo iskljucuje strano. ;ko domace drzavljanstvo nije jedno od $ drzavljanstva

"ipatrida, u o"zir se uzima drzavljanstvo drzave u kojoj je "ilo pre"ivaliste ostavioca, odnosno one sa

kojom je ostavilac "io u naj"lizoj vezi.

+zimajuci u o"zir odred"e 3M** o medjunarodnoj nadleznosti za raspravljanje zaostavstine, vidljivo je

da pokretna i nepokretna imovina prakticno podlijezu razlicitom rezimu. ase pravosudje je iskljucivo

nadlezno samo za raspravljanje nepokretne zaostavstine koja se nalazi na domacoj teritoriji, "ez o"zira na

drzavljanstvo ostavioca. *roizilazi da 'ako ne nastupi renvoi( pokretni i nepokretni dio zaostavstine ipak

nece "iti raspravljan po istom pravu.

Medjunarodno reguliranje. + 5agu je 1$2.godine donesen acrt konvencije koji je prihvatio nacelo

jedinstva zaostavstine i drzavljanstvo ostavioca kao primarnu odlucujucu cinjenicu. Ova konvencija nije

prihvacena.

*rednacrt 5aske konvencije o zakonu koji se primjenjuje na nasljedjivanje, donesen 122, ne smatra

dovoljno tijesnom vezanost posredstvom jedne tacke vezivanja, "ilo da se radi o drzavljanstvu ili o

redovnom "oravistu ostavioca. Medjutim, ako o"je ove tacke u vrijeme ostavioceve smrti ukazuju na istu

drzavu, toce se smatrati najtjesnjom vezom, pa ce pravo doticne drzave "iti mjerodavno za nasljedjivanje.

+ nedostatku ovakve vezanosti, pravo redovnog "oravista ostavioca u vrijeme smrti "ice mjerodavno ako

je «ojacano» duzim kontinuiranim "oravkom na teritoriji te iste drzave. -upsidijarno se moze primijeniti i

lex nationalis ostavioca u vrijeme smrti, ukoliko je njegova veza sa domovinom «ojacana« drugim

vezama. a taj nacin je drzavljanstvo zapravo ostalo kao rezidualno, posljednje rjesenje ukoliko se

najtjesnja veza nije mogla ustanoviti na drugi nacin. *rednacrt donosi i mogucnost sireg koristenja legis

autonomiae voluntatis. aime, oso"a moze oznaciti pravo koje ce "iti mjerodavno za raspodjelu

cjelokupne zaostavstine.

/estamentarno nasljedjivanje. *ostojanje testamenta donekle ukida potre"u trazenja odgovarajucih

tezisnih kontakata, jer posljednja volja ostavioca u materijalnom smislu ne pripada ni jednom pravnom

poretku. Ipak, pravo mjerodavno za zakonsko nasljedjivanje ima odredjenog uticaja i kod testamentarnog

nasljedjivanja u o"lasti nuznog nasljedstva, nedostojnosti za nasljedjivanje i sl. Osim toga, M** se u

o"lasti testamentarnog nasljedjivanja koncentrira na pitanje koje je pravo mjerodavno za ocjenu ormalne

valjanosti testamenta.

+ materiji orme testamenta centralno mjesto u M** ima princip in favorem testamenti. -misao propisa o

ormi testamenta u svim drzavama jeste da osigura autenticnost ostavioceve posljednje volje, a ne da se

testatoru stvaraju pro"lemi i prepreke u ostvarenju svog nauma. Otuda nema stvarnog razloga da se

insistira na iskljucivoj mjerodavnosti samo jednog prava za ormu testamenta, ukoliko je ostavilac

zadovoljio pravila o ormi nekog drugog prava sa kojim je slucaj tako povezan da se njegova primjenamoze razumno prihvatiti.

1



3"og toga se u uporednom kolizionom pravu pitanje orme testamenta alternativno vezuje za lex loci

actus ili lex nationalis testatora u vrijeme smrti, a ponegdje se veze uz pravo koje je mjerodavno i za

zakonsko nasljedjivanje. I 5aska konvencija o suko"u zakona u pogledu orme testamentarnih

raspolaganja iz 16.godine, koja je na snazi i u i5, utvrdjuje kao primarnu tacku vezivanja mjesto

sastavljanja testamenta. !akle, primarno je mjerodavna lex loci actus, u skladu sa maksimom locus regit

actum, koja ima najsiru primjenu u uporednom pravu kad se radi o ormi pravnih akata. 8onvencija za

slucaj da testament ne zadovoljava propise o ormi zemlje u kojoj je sastavljen, predvidja dalje kaskadno

vezivanje, pri cemu je redoslijed alternativno mjerodavnih prava slijedeci: lex nationalis ostavioca,njegov lex domicilii, te zakon njihovog redovnog "oravista. O"zirom da se radi o varija"ilnim tackama

vezivanja, relevantan momenat za njihovu upotre"u moze "iti vrijeme sastavljanja testamenta ili vrijeme

smrti ostavioca, ovisno o tome sta je avora"ilnije za testament.

as 3M** preuzima alternative iz 8onvencije, u koje ugradjuje i rjesenje da se valjanost orme

testamenta uredjuje lege fori, tj. po zakonu drzave u kojoj se vodi postupak.

3"og "roja supsidijarnih rjesenja predvidjenih konvencijom, nije prihvacena ni mogucnost voljnog iz"ora

prava mjerodavnog za ormu testamenta.

%. I*)OR MJERODAVNO+ PRAVA *A STVARNOPRAVNE ODNOSE

2.1. 5ekretnine

-ama priroda nekretnina daje nepo"itan osnov za njihovo podvrgavanje pravu drzave na cijoj teritoriji se

nalaze. *ravilo lex rei sitae je jedan od najstarijih principa M**, koji je postao univerzalni princip

vezivanja kad su u pitanju nekretnine.

2.2. Pokretne stvari

Uopce. + samom pocetku razvoja M**, pokretne stvari su "ile podvrgnute personalnom zakonu vlasnika

ili drzaoca. Medjutim, takav nacin vezivanja u danasnjim uvjetima nije prihvatljiv. ;ko "i pravni rezim jedne stvari "io podvrgnut domicilnom pravu njenog vlasnika, to "i znacilo nestalnost pravnog rezima

stvari koji "i se mijenjao sa promjenama domicila vlasnika. Osim toga, to ukljucuje i neprihvatljivu

pretpostavku da kupac ili povjerilac ) znajuci da je domicil vlasnika izvan teritorije na kojoj se stvar

nalazi ) poznaje i doticno strano pravo. a taj nacin, domicilni princip "i predstavljao smetnju

medjunarodnom pravnom prometu. !omicil vlasnika mogao "i "iti prihvatljiv kao tacka vezivanja kad su

u pitanju licne stvari vlasnika, koje kao takve zaista prate vlasnika.

!anas je vladajuce rjesenje pravilo lex rei sitae 'mjesto gdje se stvar nalazi(, a pro"lemi promjene mjesta

gdje se pokretna stvar nalazi nastoji se iz"jeci tako sto se mjerodavnost lex rei sitae vezuje za momenat

perektuacije cinjenicnog stanja ili pravnog akta koji dovodi do sticanja, promjene ili gu"itka stvarnog

prava o kome se radi.

*rihvatanje principa lex rei sitae automatski namece potre"u za dodatnim pravilima vezivanja, koja tre"a

da rijese suko" zakona povodom stvari cije je mjesto nalazenja neizvjesno u trenutku prenosenja stvarnih

prava 'stvari u prevozu(, kao i povodom prevoznih sredstava.

0es in transitu !stvari u prevozu#. ajsire prihvacene tacke vezivanja za res in transitu su locus

expeditionis 'mjesto otpreme( i locus destinationis 'mjesto prijema stvari(. Mjesto otpreme je cinjenica

koja se lako utvrdjuje, ali se radi o vezanosti koja se otpremom raskida i vjerovatno se vise nece ni

uspostaviti. - druge strane, locus destinationis je veza koja jos nije nastala i samim tim je neizvjesna.

Ipak, ova tacka je prihvacena u zakonodavstvu kao "uduce mjesto pokretne stvari ' situs futurus( i u

doktrini ima najvecu podrsku.

3emlje sa znacajnijim izvozom nesumnjivo vide interes u primjeni prava mjesta otpreme ' lex lociexpeditionis( kao tezisnog kontakta, dok zemlje sa velikim uvozom radije prihvataju zakon mjesta

$@



destinacije 'lex loci destinationis(. *ojedini doktrinarni stavovi 'ol( i zakonska rjesenja '-panija i

-vajcarska( u ovu o"last uvode mogucnost ogranicene stranacke autonomije.

6snovna sredstva prevoza. Opceprihvaceno stanoviste u uporednom pravu je da se stvarnopavni rezim

osnovnih sredstava prevoza uredjuje pravom drzave ciju pripadnost sredstvo ima. Ovo se prvenstveno

odnosi na "rodove i zrakoplove, koji su podvrgnuti zakonu drzave u kojoj su registrirani. 3a stvarna prava

na zeljeznici u nasoj starijoj doktrini predlagalo se da se ona podvrgnu rezimu stvari u prevozu. 8olizione

odred"e u uporednom pravu su rijetke.

Speci$icni problemi u ovoj o"lasti odnose se na stvarna prava inkorporirana u vrijednosnim papirima i

kad se radi o nematerijalnim stvarima. 8ad je rijec o stvarnopravnim vrijednosnim papirima, postoji

siroka saglasnost o tome da se stvarna prava na samom papiru imaju upravljati lex chartae sitae, pri cemu

je lex chartae sitae samo pose"an izraz principa lex rei sitae.

as 3M** ne pravi razliku izmedju nekretnina i pokretnih stvari u pogledu mjerodavnosti legis rei sitae.

. I*)OR MJERODAVNO+ PRAVA *A O)&I+AIONE ODNOSE

.1. Ugovorni odnosi

+ danasnjem M** paralelno postoje & nacina rjesavanja suko"a zakona, odnosno iz"ora mjerodavnog

prava: vezivanje voljom stranaka, vezivanje posredstvom mjesta preduzimanja pravnih radnji, te

utvrdjivanje najtjesnje povezanosti uzimanjem u o"zir svih vezanih okolnosti i njihovim «"alansiranjem»

u konkretnom slucaju.

Psiholosko vezivanje !vezivanje voljom stranaka#. Dolja stranaka kao aktor vezivanja, odnosno kao akt

psiholoskog vezivanja najznacajnije je prisutna upravo na podrucju kolizionog reguliranja ugovornih

odnosa. Mada je u doktrini "ilo i misljenja da pravo koje su stranke sporazumno iza"rale za svoj ugovorni

odnos ne moze "iti tretirano kao mjerodavni pravni poredak, vec samo kao sastavni dio sadrzaja ugovora,

danas preovladava tzv.kolizionopravno shvatanje autonomije. *rema tom shvatanju, stranacki iz"or ima potpuno koliziono dejstvo ) predstavlja tacku vezivanja koaj oda"rano pravo cini mjerodavnim,

ukljucujuci i njegove imperativne norme.

+ doktrini i praksi -;!, autonomija volje kao kolizioni princip nikad nije zado"ila potpunu dominaciju.

a ugovore se nacelno primjenjuje praov koje su stranke iza"rale, ali to pravo nece "iti primijenjeno ako

je to pravo drzave sa kojom stranke nemaju «nikakav "itni odnos», i ako "i primjena tog prava "ila

protivna osnovnim principima pravnog poretka drzave.

3akonodavstva drugih zemalja danas gotovo univerzalno prihvataju princip psiholoskog vezivanja u seri

ugovornih odnosa. - druge strane, u doktrini su jos uvijek prisutni razliciti pogledi na neka pitanja vezana

za autonomiju volje. *rvo, voljni iz"or se "azira na sporazumu stranaka, koji i sam moze "iti uzrok

suko"a zakona. *ostavlja se pitanje kojem pravu je podvrgnuta ocjena valjanosti tog sporazuma ) pravuoruma koji raspravlja 'lex fori( ili pravu na koje se sam iz"or odnosi. + doktrini se argumentira u korist i

jednog i drugog, ali se cini da prednost ima prvo stanoviste.

!rugo pitanje je pitanje dometa autonomije volje, jer se u praksi tom principu stavljaju manja ili veca

ogranicenja 'u vezi sa ugovorima koji se odnose na nekretnine, cesijom i preuzimanjem duga, ugovorima

o prevozu, a u novije vrijeme i u vezi sa tzv.potrosackim ugovorima(.

8ad se govori o autonomiji volje kao aktu vezivanja, uglavnom se ima u vidu izricit iz"or mjerodavnog

prava u ormi ugovorne klauzule. Medjutim, doktrina i praksa poznaju i tzv. precutnu autonomiju, gdje se

namjera stranaka da svoj ugovorni odnos vezu za odredjeno pravo izvodi iz cinjenicnih vezanosti kao sto

su: domicil i drzavljanstvo stranaka, lokacija nekretnine, valuta u kojoj glase novcana potrazivanja,

upotre"a tipskih ugovora, jezik na kome je ugovor sacinjen itd.

$



Govori se i o tzv.hipotetickoj autonomiji stranacke volje, tj. o «pretpostavljenom» iz"oru mjerodavnog

prava. /adi se o pravu koje "i stranke «tre"alo da su htjele» kao razumni privrednici ili trgovci. *rema

tome, ovdje se vise ne moze govoriti o su"jektivnoj, vec o o"jektivnoj vezanosti.

Vezivanje in abstracto !objektivne tacke vezivanja#. O"jektivizirane tacke vezivanja u danasnjem M**

ugovornih odnosa imaju drugorazredan znacaj. !anas preovladava misljenje da je ugovorne odnose

o"zirom na njihov intelektualni karakter, tesko a priori lokalizirati i podvrgnuti pravnom poretku koji

vazi na jednoj teritoriji. Mogucnost takve lokalizacije vezana je samo za $ momenta u kojima jeo"ligacija «vidjiva»: momenat nastanka i momenat izvrsenja. 3"og toga se ugovorni odnos za odredjni

pravni poredak moze vezati posredstvom mjesta zakljucenja ili posredstvom mjesta izvrsenja. + statutnoj

teoriji "ilo je vladajuce misljenje o mjerodavnosti legis loci contractus. Takvo pravilo vezivanja

odgovaralo je ranijem vremenu nerazvijenog transporta i komunikacija. *ogodnost ovog pravila vazi i

danas kad su u pitanju "erzanski ugovori i javne prodaje. + svim drugim slucajevima ova tacka vezivanja

izgu"ila je svoje prednosti.

+ danasnjem M** daleko znacajniju ulogu ima mjesto izvrsenja ugovora, ali primjena i ove tacke

vezivanja proizvodi znacajne teskoce. aime, spor iz ugovora moze nastati prije izvrsenja, pa ako mjesto

izvrsenja u ugovoru nije odredjeno, to ce dati povod za pro"leme kvaliikacije i tumacenja. Medjutim,

mnogo oz"iljniji pro"lem je u cinjenici da je vecina ugovora usmjerena na izvrsenje dviju medjuso"no

vezanih o"aveza, cije izvrsenje ne moga prostorno koincidirati. *osto "i u takvoj situaciji tacka vezivanja

ukazivala na $ zakonodavstva, to "i moglo dovesti do cijepanja jedinstva ugovornog odnosa, a time i

poremecaja ravnoteze prava i o"aveza ugovornih strana.

avedeni pro"lem je u M** prevazidjen teorijom tzv.karakteristicne cinidbe kojom je locus solutionis

kao tacka vezivanja preo"razen u mjesto izvrsenja karakteristicne o"aveze. + doktrini je "ilo dilema da li

kao relevantnu vezanost uzeti samo to mjesto, ili ormirati jednu u se"i kom"inovanu tacku vezivanja:

domcil duznika karakteristicne o"aveze. Decina zakonodavstava prihvata upravo takvu izvedenu tacku

vezivanja, istovremeno precizirajuci karakteristicnu o"avezu za tipicne ugovore.

+govori koji se ticu nekretnina su u gotovo svim zakonodavstvima podvrgnuti legi rei sitae.

74alansiranje8 veznih okolnosti u konkretnom slucaju !utvrdjivanje 7najtjesnje8 povezanosti#. Opce

o"iljezje savremenog kolizionog reguliranja ugovornih odnosa je svojevrsna rezerva prema cvrstim

aktorima vezivanja. To je jasno vidljivo iz vrlo siroke prihvacenosti ideje o lokalizaciji ugovornih odnosa

a posteriori. Ova ideja zasnovana je na razmatranju svih relevantnih vezanosti jednog ugovornog odnosa

nakon nastanka spora. Ova ideja je prisutna u ovoj ili onoj ormi u gotovo svim nacionalnim kolizionim

sistemima i u novijem konvencijskom pravu. Ona predstavlja opceprihvacen nacin vezivanja u odsustvu

sporazumnog iz"ora mjerodavnog prava. ez o"zira na to da li se govori o «najtjesnjoj povezanosti»,

«hipotetickom iz"oru prava» ili o «klauzulama odstupanja», smisao je isti: iz"jeci iksno vezivanje a

priori i omoguciti da se svaki ugovor tretira individualno, tj. da se u razmatranje uzmu sve relevantne

vezanosti i donese odluka a posteriori.

3M** takodje utvrdjuje primjenu prava najtjesnje veze, u odsustvu sporazumnog iz"ora stranaka. Ovaj princip se realizira posredstvom karakteristicne radnje, i to vezivanjem za pre"ivaliste duznika

karakteristicne radnje u vrijeme prijema ponude. 3akon vrlo detaljno daje odgovarajuce prezumpcije za

pojedine tipove ugovora. *ravo predvidjeno na osnovu prezumpcija ce se primijeniti «ako okolnosti

slucaja ne upucuju na drugo pravo». !akle, ovo pravilo je «otvoreno», a princip najtjesnje veze se

akticki javlja u ormi klazule odstupanja.

.2. Vanugovorni odnosi

ajznacajnije mjesto u o"lasti kolizionog regulisanja vanugovornih odnosa ima pro"lem vezivanja

gradjanskih delikata sa medjunarodnim o"iljezjima. + uporednom M** su relativno rijetke odred"e koje

se odnose na druge o"like vanugovornih o"ligacija.

$$



Uloga proceduralnog vezivanja 9 le" $ori. 3akonodavstvo i doktrina M** na podrucju kolizionog

regulisanja gradjanskih delikata jos uvijek istaknutu ulogu daju domacem zakonu suda pred kojim se spor

raspravlja, "ez o"zira na locus delicti i druge okolnosti slucaja.

Mada je teoriju o iskljucivoj primjeni legis fori prvi potpuno ela"orirao Dehter, a -avinji je je od njega

preuzeo, ipak se -avinji smatra «ocem» priavla da se na deliktnu odgovornost ima uvijek primjenjivati

lex fori, posto su sve pravne norme koje se odnose na delikte imperativne, pa se dakle primjenjuju po

nacelu teritorijalnosti.

-avinjieva teorija uticala je na svajcarsko i rancusko pravo, ali je njen uticaj najsnazniji na pravo

angloamerickih zemalja, pogotovo =ngleske. Medjutim, i neki engleski autori vec odavno zagovaraju

napustanje dvostrukog testa protivpravnosti 'djelo za koje se tuzi mora "iti protivpravno i po zakonu suda

i po zakonu zemlje u kojoj je ono izvrseno(.

6bjektivno vezivanje 9 le" loci delicti 'mjesto izvrsenja delikta( kao tezisni kontakt, ima najznacajniju

ulogu na podrucju kolizionog reguliranja deliktne odgovornosti za naknadu stete. *rincip lex loci delicti

je suvereno vladao kod odredjivanja deliktnog statusa kako u evropskom, tako i u americkom pravu. +

danasnjem M** je dopunjen ili potisnut na mjesto dopunskog rjesenja, a u nekim zakonodavstvima

sveden je samo na jednu od indicija za pronalazenje «naj"lizeg» prava, odnosno prava sa kojim je odnos

najtjesnje povezan.

+riza pravila le" loci delicti 9 nova rjesenja. Osnovni razlozi koji vezivanje deliktnih odnosa

posredstvom mjesta izvrsenja delikta cine nepodesnim su:

< uticaj tehnickih sredstava 'pose"no sredstava prevoza i komunikacija(9

< deliktna radnja je u danasnje vrijeme cesto prostorno razdvojena od oso"e i njenih izickih akata9

< danas su vrlo cesti tzv.»dislocirani» delikti, kod kojih radnja izvrsenja prostorno ne koincidira sa

mjestom nastanka stete. *ostavlja se pitanje da li je u takvoj situaciji cjelishodnije primijeniti pravo

drzave u kojoj je izvrsena protivpravna radnja, ili one u kojoj je nastupila steta.

Ovo pravilo je u konkretnim slucajevima cesto dovodilo do necjelishodnih rjesenja, a nezadovoljstvotakvim posljedicama se najprije javilo u -;!. + !rugom /estatement<u, locus delicti danas ima ulogu

jedne od indicija koje tre"a uzeti u o"zir da "i se doslo do prava koje u konkretnom slucaju ima

najznacajniju vezu sa dogadjajem i strankama. 3a ocjenu takve vezanosti, pored mjesta izvrsenja delikta

tre"a uzeti u o"zir mjesto gdje je nastupila steta, domicil, drzavljanstvo i redovno "oraviste oso"a, mjesto

registracije i sjediste pravnih oso"a, te mjesto u kome je sjediste nekog ranijeg pravnog odnosa medju

stranakama, ukoliko je takav odnos postojao. *ored ovog opceg pravila, /estatement sadrzi i niz pose"nih

kolizionih normi za pojedine vrste delikata.

I neki evropski autori vec od 7@<tih godina zagovaraju izvjesne korekcije u primjeni legis loci delicti,

ukazujuci i na druge znacajne vezanosti, kao npr. licna vezanost kod tzv.»amilijarnih» delikata gdje su

stranke u srodstvu itd.

%edjunarodna regulacija. Odvajanje nacela najtjesnje povezanosti od pravila lex loci delicti, uocljivo je

i u konvencijskom M**. a edin"urskoj sjednici Instituta za medjunarodno pravo 161.godine, usvojeno

je stanoviste prema kojem u odsustvu stvarne povezanosti spornog slucaja i legis loci delicti, mjerodavno

pravo tre"a da se odredjuje uzimajuci u o"zir pose"ne odnose izmedju samih stranaka ili povezanost

stranaka sa samim dogadjajem.

Ocite promjene u nacinu vezivanja u"rzo zatim donose haske konvencije koje se odnose na udese u

drumskom sao"racaju i na stetu od proizvoda, koje je ratiicirala "ivsa -/0, a koje su na snazi u i5.

8onvencija o mjerodavnom pravu za nezgode u drumskom sao"racaju polazi od stanovista po kome

nacelno tre"a da je mjerodavna lex loci delicti, a da se utvrde tacno odredjeni slucajevi u kojima ce se od

tog pravila odstupiti u korist nekog drugog prava kao mjerodavnog.

8oliziona rjesenja 8onvencije o pravo mjerodavnom za stetu od proizvoda "azirana su na sticaju

'kom"inaciji( vezanih okolnosti koje tre"a da indiciraju najtjesnju vezu.

$&



8onvencija ==3 o pravu mjerodavnom na ugovorne i vanugovorne o"aveze iz [email protected] je na

stanovistu direktnog pozivanja na nacelo najtjesnje veze. &ex loci delicti ce "iti otklonjen ako nema

znacajne povezanosti izmedju posljedice i zemlje u kojoj se delikt dogodio, a s druge strane situacija

pokazuje tijesnu povezanost sa nekom drugom zemljom. + takvoj situaciji pravo mjerodavno je pravo te

druge drzave.

mpp-materijal za zavrsni ispit(1)

Documents