Naela branog prava -na kojima se zasniva ureenje braka i branih odnosa, izvedena su iz: 1. naih ustava 2. meunarodnih ugovora I to su: 1. PRAVO NA BRAK (naelo monogamije i heteroseksualnosti i slobodnog stupanja u brak) 2. RAVNOPRAVNOST BRANIH PARTNERA 3. POTOVANJE PRIVATNOG I PORODINOG IVOTA 1. Pravo na brak (i zasnivanje porodice)

Se zasniva na naelima monogamije, heteroseksualnosti i slobodnog stupanja u brak To pravo je normirano u Ustavu BiH kao pravo koje uivaju sva lica na teritoriji BiH Prvo na brak, kao jedno od osnovnih ljudskih prava, je u velikom broju meunarodnih ugovora priznato samo u korist: dvije osobe, razliitog spola. U uporednom(komparativnom pravu) je dozvoljeno sklapanje samo monogamnog heteroseksualnog braka. Pravo na brak i zasnivanje porodice se priznaje samo punoljetnim, odnosno brano zrelim mukarcima i enama, zavisno od terminologije koju koristi odreeni meunarodni ugovor. Prema sljedeim ugovorima, pravo na brak se priznaje samo mukarcu i eni. 1. Evropska konvencija o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda ovo pravo priznaje samo enama i mukarcima u doba brane zrelosti, dok se ureenje vrenja ovog prava se preputa nacionalnim zakonodavstvima.

2. Univerzalna deklaracija o pravima ovjeka i graanina normira da svi punoljetni mukarci i ene bez ikakvih ogranienja u pogledu rase, dravljanstva i vjere, imaju pravo sklopiti brak(i zasnovati porodicu)

3. Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima priznaje pravo da stupe u brak(i zasnuju porodicu mukarcu i eni u dobi brane zrelosti.

4. Konvencija o eliminisanju svih oblika diskriminacije ene normira pravo na sklapanje braka kao jedno od jednakih prava, koja se osiguravaju na osnovi ravnopravnosti mukaraca i ena.

5. Konvencija o saglasnosti za brak, minimalnim godinama za brak i registraciji brakova takoer regulie ovo pravo. Ti uslovi koje normiraju su : bioloke, socijalne i psiholoke prirode. Spolna razliitost se normira kao uslov za punovanost ili uslov za postojanje braka u veini prava. Osobama homoseksualne orjentacije se daju mogunost: - da zasnuju zajednicu ivota kojoj se priznaju dejstva slina dejstvima braka - dok tek u dio zakonodavstava legalizirao istospolne brakove (Holandija, Belgija, panija) Naelo slobodnog stupanja u brak Smisao ovog naela je u tome da u brak stupaju samo osobe -koje to ele i -koje slobodno izraze svoju volju Zakonodavac ovo treba normirati kao uslov za punovanost braka, a nadleni organ za sklapanje braka da u svakom konkretnom sluaju sprijei sklapanje braka ukoliko primjeti da se ne radi o slobodnom pristanku za sklapanje brak. Ovo naelo je naglaeno u sljedeim dokumentima: 1.Univerzalna deklaracija o pravima ovjeka 2.Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima 3.Konvenciji o eliminisanju svih oblika diskriminacije nad enama. Slobodno stupanje u brak nije izrito postavljeno kao naelo u PZ-u, ve kao jedan od uslova za punovanost braka, odnosno razlog za ponitenje braka. 2. Naelo ravnopravnosti branih partnera U naem pravu su partneri potpuno ravnopravni, imaju isti poloaj, prava i dunosti. Kako nai ustavi ne normiraju izriito ravnopravnost branih partnera, ve samo opu ravnopravnost, zato se ravnopravnou u oblasti branog prava osigurava primjena ustavnih odredbi o opoj ravnopravnosti.2 Dakle, ovo naelo nije izriito proklamovano u naim ustavima, ve se izvodi iz ope ravnopravnosti.

PRAVNA PRIRODA BRAKA O pravnoj prirodi braka postoje 2 razliita shvatanja, koncepcije: 1. Brak je ugovor.

Javilo se u francuskoj pravnoj teoriji i zakonodavstvu. Posljedica je uenja kole prirodnog prava i prodora individualistikih ideja, koje su insistirale na slobodi ugovaranja. Bio je to odgovor na shvatanje kanonskog prava o braku kao ustanovi boanskog prava, odnosno o braku kao sakramentu. Def. Brak je ugovorni odnos graanskog prava, koji nastaje i prestaje kao i svaki drugi ugovor. 2. Brak je institucija.

Javilo se u francuskoj teoriji. Def. Brak je ureen kao drutvena ustanova, kao trajna ivotna zajednica, koja nastaje na nain predvien zakonom. Ova teorija vodi rauna o sadraju braka, o pravima i dunostima branih partnera koja nisu statina, ona su ureena zakonom i nisu predmet ugovaranja. Veliki broj meusobnih obaveza se ne mogu mijenjati sporazumom. Institucionalna priroda braka proizlazi iz imperativnog karaktera branih odnosa. Obje teorije sadre razloge zbog kojih mogu biti prihvaene, ali odvojeno ne mogu dati odgovor o pravnoj prirodi braka.ZAKONSKA DEFINICIJA BRAKA PZ definie brak kao: zakonom ureenu zajednicu ivota ene i mukarca. Iz ove definicije proizlaze osnovne karakteristike braka: 1.) Brak je zakonom ureena zajednica Brak se zasniva na osnovi zakona i ureuje zakonom. Brak moe nastati: a.) samo uz ispunjenje zakonom predvienih uslova b.) na nain predvien zakonom

Zakon odreuje: -sadrinu braka, odnosno prava i dunosti branih partnera -nain prestanka braka 2.) Brak zasnivaju 2 lica razliitog spola

Razliitost spolova je: - konstitutivna osobina braka - odraava bioloku komponentu braka

3.) Brak je ivotna zajednica ene i mukarca

Brak kao ivotna zajednica je takva zajednica u kojoj treba da se ispuni niz zadataka. U braku se zadovoljava itav niz potreba emotivnih, seksualnih, etikih... Kako postoji mnogo prava i dunosti, normirana su samo ona najznaajnija, kako line tako i imovinske prirode. Ostala su ostavljena branim partnerima da se o njima sporazumijevaju. Mnoge je nemogue pravno regulirati. SKLAPANJE BRAKA Sredinom 20.stoljea priznato je pravo na brak i osnivanje porodice na globalnom nivou. Postalo je sadrajem globalnih, a zatim i regionalnih meunarodnih dokumenata. Opa deklaracija o pravima ovjeka iz 1948. propisuje u lanu 16.: 1. da pravo na zakljuenje braka i osnivanje porodice imaju punoljetni mukarac i ena, bez ikakvih ogranienja u pogledu, rase, vjere ili vjere, te da su ravnopravni prilikom zakljuenja, za vrijeme trajanja i prilikom razvoda braka. 2. brak se moe zakljuiti samo uz slobodan i potpun pristanak osoba koje zakljuuju brak 3. porodica je osnovna i prirodna elija drutva i zato ima pravo na zatitu drutva i drave.

Zakonska def. Brak je zakonom ureena zajednica ivota ene i mukarca. Uz to je trajna ivotna zajednica koja se zasniva uz ispunjenje zakonom propisanih uslova i u stogo odreenoj formi. PZ predvia 2 grupe uslova za sklapanje braka: -uvjeti za postojanje braka ili bitni uvjeti; -uvjeti za punovanost braka.UVJETI ZA POSTOJANJE BRAKA (bitni uvjeti) To su najosnovnije pretpostavke za nastanak braka kao pravnog odnosa. Ovi uvjeti su normirani u lanu 8. PZ: Brak zakljuuju 2 lica suprotnog spola slobodnim pristankom pred matiarem Da bi brak postojao, u naem pravu moraju biti ispunjeni sljedei uslovi: 1. razliitost spolova 2. pristanak lica koja zakljuuju brak 3. sklapanje braka pred matiarem Bez ispunjenja ovih uslova, brak se ne smatra zakljuenim, brak je nepostojei.

NEPOSTOJEI BRAK Ukoliko prilikom zakljuenja braka nije ispunjen neki od uvjeta za zakljuenje braka, smatrae se da brak nije ni nastao.5 Postupak utvrivanja da brak ne postoji, pokree se tubom. Pravo na tubu pripada: 1. svakom licu koje ima neposredan pravni interes 2. organu starateljstva

Nepostojei brak ne proizvodi nikakve pravne posljedice, pa zato: 1. djeca roena u takvom braku imaju status vanbrane, njihovo oinstvo se utvruje na nain predvien zakonom (priznanjem ili odlukom suda. 2. na brane partnere u takvom braku ne odnose se pravne posljedice koje nastaju zakljuenjem braka.

UVJETI ZA PUNOVANOST BRAKA Uvjeti za punovanost braka su injenice ili okolnosti koje ometaju zakljuenje punovanog braka. Ovi se uvjeti u pravnoj teoriji nazivaju i branim smetnjama. Te okolnosti su tano odreene zakonom. Postojanje tih okolnosti u trenutku zakljuenja braka, ima za posljedicu njegovu nitavost. Neispunjenje nekih uvjeta za punovanost ima za posljedicu i krivinu sankciju. Nae zakonodavstvo predvia sljedee uvjete, odnosno brane smetnje: 1. ve postojei brak 2. oduzeta poslovna sposobnost ili nesposobnost za rasuivanje 3. srodstvo: krvno srodstvo, srodstvo po usvojenju i srodstvo po tazbini 4. maloljetstvo5. nedostatak volje Pravna teorija ove uvjete klasificira po razliitim osnovama: a.) otklonjive i neotklonjive ova podjela je izvrena prema: mogunosti otklanjanja, odnosno dispenzacije odreene smetnje Otklonjive smetnje su one: za koje sud moe dati odobrenje za zakljuenje braka, ali samo u sluajevima predvienim zakonom. Otklonjive smetnje u naem pravu su: 1. maloljetstvo 2. srodstvo po tazbini 3. nesposobnost za rasuivanje.

Ostale su neotklonjive i za njih se ne moe dati dispenzacija. b.) trajne i privremene: Trajne mogu prestati samo smru, npr. krvno srodstvo Privremene mogu prestati vremenom. c.) apsolutne i relativne onemoguavaju zakljuenje braka sa bilo kojim licem apsolutne (branost, nesposobnost za rasuivanje, maloljetstvo) onemoguavaju zakljuenje braka samo sa odreenim licem relativne (srodstvo)

BRANOST Brak ne moe zakljuiti osoba koja je ve u braku. To je posljedica naela monogamije. Brak se nee ponititi kada je zakljuen u vrijeme trajanja ranijeg braka jednog od branih partnera ako je taj raniji brak u meuvremenu prestao na jedan od naina prestanka braka.

ODUZETA POSLOVNA SPOSOBNOST ILI NESPOSOBNOST ZA RASUIVANJE Brak ne moe zakljuiti osoba kojoj je oduzeta poslovna sposobnost ili koja je nesposobna za rasuivanje. Oduzeta poslovna sposobnost je jedan od razloga zbog kojeg se ne moe zakljuiti punovaan brak. Razlozi za oduzimanje poslovne sposobnosti su u zakonu taksativno nabrojani: 1. duevna bolest 2. zaostali duevni razvoj 3. prekomjerno uivanje alkohola i opojnih droga 4. i drugi razlozi zbog kojih se jedna osoba ne moe brinuti o zatiti svojih prava i interesa.

Sud je duan pravomonu odluku o oduzimanju poslovne sposobnosti bez odlaganja dostaviti organu starateljstva. Organ starateljstva e u roku od 30 dana od prijema odluke, staviti pod starateljstvo osobu kojoj je oduzeta poslovna sposobnost.

1. OBAVEZA IZDRAVANJA I NJENA OBILJEJA Obaveza izdravanja branih partnera normirana je u PZ-u, zajedno sa obavezom izdravanja vanbranih partnera, roditelja i djece, ostalih srodnika po krvi, te srodnika po tazbini. Izdravanje lanova porodice i drugih srodnika je njihova dunost i pravo. Ono je izraz porodine solidarnosti i u interesu je drutvene zajednice. Kada se ne moe ostvariti meusobno izdravanje (bilo potpuno, bilo djelimino), tada je dunost drutvene zajednice da pod zakonom odreenim uvjetima obezbijedi sredstva neophodna za izdravanje. Zakonsko izdravanje je pravo i dunost lanova porodice koje zakon obavezuje da obezbijede redovna davanja za podmirenje: a.) egzistencijalnih potreba b.) i drugih potreba

licima koja nisu u stanju sama to uiniti. Obaveza davaoca izdravanja zavisi od: a.) njegovih mogunosti i b.) njegovih sposobnosti,

tako da davalac izdravanja nee biti u stanju uvijek potpuno izvriti svoju obavezu. I potrebe izdravanog lica (primaoca izdravanja) su razliite od sluaja do sluaja. Obaveza dunika izdravanja e biti manja, ukoliko je povjerilac izdravanja u stanju da bar djelimino snosi trokove svog izdravanja. Zbog mogunosti promjena na strani dunika i povjerioca izdravanja, izdravanje se moe: 1. sniziti 2. poveati i 3. potpuno ukinuti.

Obiljeja koja odreuju pravnu prirodu obaveze jesu:da je obaveza izdravanja: 1. zakonska obaveza 2. strogo line prirode 3. ureena imerativnim normama 4. se moe mijenjati 5. pravo na izdravanje je nezastarivo 6. izdravanje se daje za budunost 7. isplaeno izdravanje se ne vraa 8. izdravanje se ne moe plijeniti u postupku prinudnog izvrenja.

IZDRAVANJE U TOKU BRAKA I NAKON RAZVODA BRAKA Savremena zakonodavstva u skladu sa principom ravnopravnosti branih partnera predviaju obostranu obavezu branih partnera na izdravanje. U naem pravu je obaveza izdravanja branih partnera regulirana propisima imperativne prirode. Brani partneri ne mogu: 1. sporazumno mijenjati ovu obavezu, 2. niti se mogu odrei prava na izdravanje.

Brani partneri mogu ugovoriti samo : 1. visinu doprinosa za izdravanje i 2. nain njegovog davanja. U toku braka, u pravilu, se pitanje izdravanja ne postavlja. U sluajevima kada izostane ispunjenje obaveze izdravanja (uslijed meusobnih nesporazuma, poremeenosti branih odnosa ili faktikog prekida brane zajednice), tada se ono, u pravilu, ostvaruje putem suda ukoliko su ispunjeni zakonom predvieni uvjeti.8 Brani partner koji: 1. a.) nema dovoljno sredstava za ivot ili

b.) ih ne moe ostvariti iz svoje imovine, a 2. a.) nesposoban je za rad b.) ili se ne moe zaposliti, ima pravo na izdravanje od svog branog partnera srazmjerno njegovim mogunostima. Ova odredba normira izdravanje branih partnera: 1. u toku braka i 2. nakon razvoda braka.

Izdravanje branih partnera je zasnovano na dunosti meusobnog pomaganja branih partnera i predstavlja njen produetak. Ova obaveza je obostrana. Ona postoji: 1. u vrijeme postojanja braka i 2. izmeu bivih branih partnera u korist onoga koji ne moe sam obezbijediti sredstva za egzistenciju.

POJAM I PREDMET BRANOG PRAVA Brano pravo, kao i porodino pravo u cjelini, moe se posmatrati kao dio pozitivnog prava, odnosno grana prava i kao nauna disciplina. Kao grana prava u okviru pravnog sistema, brano pravo je skup pravnih normi koje ureuju brak i odnose u braku. Odredbe branog prava normiraju: materijalne i formalne uslove za sklapanje braka; dejstva braka; naine prestanka braka; uzroke i postupak njegovog ponitenja; uzrok, naine pokretanja i postupak razvoda; te dejstva prestanka braka.

IZVORI BRANOG PRAVA Formalni izvori branog prava su pisana pravna pravila koja ureuju brak i odnose branib partnera. Ova su pravila sadrana u domaim, ali i u meunarodnim ugovorima. Od domaih akata, izvori branog prava su:ustavi izakoni, a od meunarodnih ugovori . Ovi akti su direktni izvori branog prava. Karakter posrednog (supsidijarnog) izvora branog prava ima sudska praksa, a odreeni znaaj u stvaranju i primjeni direktnih izvora ima pravna nauka. USTAVI Ustav BiH i FBiH nemaju posebne odredbe koje se odnose na brak i odnose izmeu branih partnera. Oni su ipak izvori branog prava zato to se u njima, meu ljudskim pravima i osnovnim slobodama, navode i ona koja se tiu braka i odnosa koji nastaju njegovim sklapanjem. Ustav FBiH u katalogu prava i sloboda, ije se uivanje garantuje svim osobama koje ive na teritoriji FBiH, normira zabranu svake diskriminacije i pravo na privatnost (II, lan 2. stav 1, t. d i g). Ustav Republike Srpske normira da se brak i odnosi u braku i porodici ureuju zakonom (lan 36. stav 2.). MEUNARODNI UGOVORI Na brak i odnose branih partnera se odnose odredbe jednog broja meunarodnih ugovora, koje u skladu s Aneksom Ustava FBiH imaju snagu ustavnih odredaba, odnosno za koje se u Aneksu I Ustava BiH kae da e se primjenjivati u BiH. Najvaniji meu njima su oni koji normiraju pravo na brak i zasnivanje porodice, pravo na potovanje porodinog i privatnog ivota, te zabranu, odnosno uklanjanje diskriminacije. Evropska konvencija o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, Univerzalna deklaracija o pravima ovjeka, Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima, Konvencija o eliminisanju svih oblika diskriminacije ene, Protokolu broj 7 Evropske konvencije o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, Konvencija o dravljanstvu udatih ena, Meunarodna konvencija o zatiti prava svih radnika - migranata i njihovih porodica. ZAKONI Zakoni koji su izvor branog prava se pojavljuju kao:osnovni i kaodopunski izvori. Osnovni izvor je Porodini zakon Federacije Bosne i Hercegovine (iz 2005. godine), koji u potpunosti: ureuje brak - njegov nastanak, dejstva, prestanak i posljedice prestanka. U zakonima koji su, u odnosu na Porodini zakon, dopunski izvori, ureuju se samo neki aspekti odnosa branih partnera, odnosno zatita braka. To su slijedei zakoni: Zakon o matinim knjigama Zakon o linom imenu Zakon o dravljanstvu BiH i FBiH Zakon o vlasnikopravnim odnosima Zakon o nasljeivanju Zakon o notarima Zakon o parninom postupku PODZAKONSKI AKTI Izvori branog prava su podzakonski akti na ije je donoenje Porodinim zakonom obavezan federalni ministar rada i socijalne politike, a tiu se postupka posredovanja. Po isteku roka odreenog u Zakonu, navedeni ministar je donio: Pravilnik o uvjetima koje mora ispuniti fiziko i pravno lice ovlaeno za posredovanje izmeu branih partnera prije pokretanja postupka za razvod braka (Slubene novine FBiH, broj 5/2006); Pravilnik o osnovnim elementima koje mora sadravati struno miljenje u postupku posredovanja prije pokretanja postupka za razvod braka (Slubene novine FBiH, broj 5/2006).

NAELA BRANOG PRAVA Naela na kojima se zasniva ureenje braka i branih odnosa, izvedena iz: naih ustava, meunarodnih ugovora i Porodinog zakona, jesu: pravo na brak (naelo monogamije i heteroseksualnosti i slobodnog stupanja u brak), ravnopravnost branih partnera i potovanje privatnog i porodinog ivota.

PRAVNA PRIRODA BRAKA O pravnoj prirodi braka u pravnoj teoriji postoje uglavnom dva razliita shvatanja: -Prema jednom, brak je ugovor. -Drugu koncepciju, o braku kao instituciji, zagovaraju takoer francuski teoretiari. U prvi plan istiu da je brak ureen kao drutvena ustanova, kao trajna ivotna zajednica koja nastaje na nain predvien zakonom.

TEORIJSKE DEFINICIJE BRAKA Prema Justinijanu, brak je veza izmeu mukarca i ene koja predstavlja ivotnu zajednicu (Institutiones 9,1). Prema Modestinu "Brak je veza izmeu mukarca i ene ujedinjenih za cijeli ivot, ustanova boanskog i ljudskog prava" (Modestin, Digesta 23, 2, 1.). Ova definicija nije tipina za Rimsko pravo, ona je mjeavina rimske i kranske doktrine o braku. Kranski utjecaj proizilazi iz dijela definicije koji govori o braku kao ustanovi boanskog i ljudskog prava, te vezi za cijeli ivot. U naoj predratnoj naunoj literaturi bila je opeprihvaena definicija V. Bakica, tzv. teorija ugovornog statusa. "Brak je priznata i ureena zajednica jednog mukarca i jedne ene, zakljuen u sveanoj formi, po njihovom slobodnom pristanku, raskidiv samo u sluajevima predvienim zakonom.

ZAKONSKA DEFINICIJA BRAKA Porodini zakon definira brak kao zakonom ureenu zajednicu ivota ene i mukarca (lan 6.). Definicija je kratka i koncizna i izraava sutinu braka. Iz navedene definicije proizilaze osnovna obiljeja braka: a) Brak je zakonom ureena zajednica, b) Brak zasnvaju dva lica razliitog spola, c) Brak je ivotna zajednica ene i mukarca.

SKLAPANJE BRAKA Opa deklaracija o pravima ovjeka iz 1948. god. u lanu 16. propisuje: Punoljetna ena i mukarac bez ikakvih ogranienja, s obzirom na rasu, dravljanstvo ili vjeru, imaju pravo zakljuiti brak i zasnovali obitelj. Oni su ravnopravni prilikom zakljuenja braka, za vrijeme trajanja i prilikom razvoda, Brak se moe zakljuiti samo uz slobodan i potpun pristanak osoba koje stupaju u brak, Porodica je prirodna i osnovna elija drutva i ima pravo na zatitu drutva i drave. Porodini zakon predvia dvije grupe uvjeta za sklapanje braka. To su: uvjeti za postojanje braka ili bitni uvjeti i uvjeti za punovanost braka.

UVJETI ZA POSTOJANJE BRAKA Uvjeti za postojanje braka ili bitni uvjeti, kako se u literaturi u pravilu imenuju, normirani su u lanu 8. PZ: "Brak zakljuuju dva lica suprotnog spola slobodnim pristankom pred matiarem". Bez njihovog ispunjenja brak se ne smatra zakljuenim, on je nepostojei. Da bi brak postojao, u naem pravu moraju biti ispunjeni sljedei uslovi: razliitost spolova, pristanak lica koja zakljuuju brak i sklapanje braka pred matiarem. RAZLIITOST SPOLOVA Razliitost spolova izraava bioloku komponentu braka i izraz je davno prihvaenog naela monogamije. Sve definicije braka, od onih najstarijih do savremenih, definiraju brak kao ivotnu zajednicu ene i mukarca. U literaturi se zastupa miljenje da je normiranje ovog uvjeta gotovo nepotrebno, zbog monogamnosti braka, odnosno mogunosti da brak zakljue samo ena i mukarac. Pritom se istie da se pitanje spolne pripadnosti moe postaviti samo izuzetno, kada doe do medicinske promjene spola, kao i zahtjeva lica istog spola da zakljue brak, zbog ega se, ipak, opravdava zadravanje ovog bitnog uvjeta.PRISTANAK BRANIH PARTNERA Izjave branih partnera, odnosno njihov pristanak, jeste sljedei uvjet za postojanje braka. Potrebno je da pristanak bude dat na nain predvien zakonom.

NADLENOST ZA ZAKLJUENJE BRAKA "Brak sklapaju saglasnom izjavom ena i mukarac pred matiarom" (lan 7. stav 1.). Matiar ima svojstvo dravnog slubenika. Brani partneri koji ele nakon sklopljenog braka pred matiarem sklopiti brak pred vjerskim slubenikom, duni su mu predati izvod iz matine knjige vjenanih.

NEPOSTOJEI BRAK Ukoliko prilikom zakljuenja braka nije bio ispunjen neki od uvjeta za zakljuenje braka (lan 8), smatrat e se da brak nije ni nastao. Postupak za utvrivanje da brak ne postoji pokree se tubom (lan 272. stav 1.). Pravo na tubu pripada svakom licu koje ima neposredan pravni interes, kao i organu starateljstva (lan 9.).

UVJETI ZA PUNOVANOST BRAKA Uvjeti za punovanost braka su injenice ili okolnosti koje ometaju zakljuenje punovanog braka. Za ove uvjete se u teoriji koristi i termin brane smetnje. Ove okolnosti su tano odreene zakonom. U sluaju neispunjenja nekih uvjeta za punovanost braka, predviena je i krivina sankcija.Nae zakonodavstvo predvia slijedee uvjete, odnosno brane smetnje: ve postojei brak (lan 10.); oduzeta poslovna sposobnost i nesposobnost za rasuivanje (lan 11.); srodstvo: krvno srodstvo (lan 12.); srodstvo po usvojenju (lan 13.); srodstvo po tazbini (lan 14.); maloljetstvo (lan 15.) i nedostatak volje (lan 16.). Brane smetnje mogu biti: Otklonjive i neotklonjive

BRANOST "Brak ne moe sklopiti osoba koja je ve u braku" (lan 10.). Ovo je posljedica naela monogamije kao jednog od osnovnih naela branog prava. Ako je, ipak, zakljuen brak u vrijeme trajanje ranijeg braka jednog od branih partnera, on se nee ponititi, ukoliko je raniji brak u meuvremenu prestao na jedan od naina prestanka braka.

ODUZETA POSLOVNA SPOSOBNOST ILI NESPOSOBNOST ZA RASUIVANJE Nema sumnje da je stanje mentalnog zdravlja jedne osobe relevantno kada je u pitanju zakljuenje punovanog braka. "Brak ne moe zakljuiti osoba kojoj je oduzeta poslovna sposobnost ili koja je nesposobna za rasuivanje" (lan 11.). Oduzeta poslovna sposobnost, Nesposobnost za rasuivanje, Duevna bolest, Duevna nerazvijenost i SRODSTVO Porodini zakon predvia: krvno srodstvo, srodstvo po osnovu potpunog i nepotpunog usvojenja te srodstvo po tazbini kao smetnju za sklapanje punovanog braka.

Srodstvo po krvi i srodstvo nastalo potpunim usvojenjem Ouvanje dunog potovanja izmeu najbliih srodnika, ouvanje reda u porodici te bojazan od raanja psihiki i fiziki bolesnogpotomstva, razlozi su za zabranu zakljuenja braka izmeu bliskih krvnih srodnika. Blizina krvnog srodstva mjeri se linijama i stepenima. U pravoj liniji (linea recta) nalaze se srodnici koji potjeu raanjem jedan od drugog npr. otac ili majka sa kerkom ili sinom, djed ili baba / nena sa unucima (ascedenti ili descedenti). U pobonoj liniji (linea eolateralis) su lica koja potjeu od zajednikog pretka. Srodnici meu sobom mogu biti u odnosu punorodnog ili polurodnog srodstva, prema tome da li su im zajednika oba roditelja ili samo otac ili majka. Blizina srodstva se u okviru linija mjeri stepenima. Stepen je odreen brojem roenja, prema pravilu: koliko roenja, toliko stepena (tot gradus-quot generationes).

MALOLJETSTVO U smislu lana 15. stav 1.: "Brak ne moe sklopiti osoba koja nije navrila 18 godina ivota." Od pravila da brak mogu zakljuiti samo punoljetne osobe dozvoljava se se izuzetak, koji zakon predvia u anu 15. stav 2. U smislu ove odredbe, sud moe u vanparninom postupku dozvoliti sklapanje braka osobi koja je navrila esnaest godina ivota, ako utvrdi da postoje opravdani razlozi, da je ta osoba tjelesno i duevno spsobna za vrenje prava i dunosti koje proizilazi iz braka i daje brak u njenom interesu. Zakon je, znai, odredio donju granicu, odnosno uzrast od esnaest godina, ispod koje se ne moe dati odobrenje za zakljuenje braka.

NEDOSTATAK VOLJE Lica koja zakljuuju brak treba da izraze svoju volju za zakljuenje braka. "Brak nije punovaan ako je na njegovo sklapanje brani partner pristao u strahu izazvanom ozbiljnom prijetnjom ili u zabludi o linosti drugog branog partnera ili o njegovoj bitnoj osobini" (lan 16.). 1.Brak nije punovaan ako je brani partner pristao na njegovo zakljuenje u strahu izazvanom ozbiljnom prijetnjom. 2.Brak nije punovaan ako je na njegovo zakljuenje brani partner pristao u zabludi o linosti drugog branog partnera ili o njegovoj bitnoj osobini. Zabluda o linosti branog partnera, u smislu lana 16. stav 2, postoji kada je brani partner mislio da stupa u brak s jednim licem, a stupio je u brak s drugim. Zabluda o bitnoj osobini branog partnera postoji kada se radi o osobini, odnosno okolnosti koja bi drugog branog partnera odvratila od sklapanja braka da je za nju znao, a naroito u sluaju krajnje opasne ili teke bolesti, trajne i neizljeive spolne nemoi, trudnoe ene s drugim mukarcem i ranije osude zbog krivinog djela uinjenog protiv dostojanstva osobe i morala.

POSTUPAK SKLAPANJA BRAKA Za sklapanje braka predviena je posebna sveana forma. Pod formom za zakljuenje braka podrazumijeva se ne samo slobodan pristanak buduih branih partnera, ve i itav niz radnji koje se moraju obaviti, a koje zakon regulira u odredbama lanova 17-29. U savremenom pravu brak postoji samo ako je zakljuen u formi predvienoj zakonom. Brak se moe zakljuiti u graanskoj i vjerskoj formi. Zakljuenju braka prisustvuju oba brana partnera, matiar i dva svjedoka. U izuzetnim sluajevima, zakon dozvoljava zakljuenje braka putem punomonika (lan 24.).

POJAM I PODJELA LINIH PRAVA I DUNOSTI BRANIH PARTNERA Brak, kao trajna ivotna zajednica ene i mukarca, proizvodi odreene posljedice od momenta njegovog zakljuenja. Odnosi koji nastaju zakljuenjem braka vrlo su razliiti po svojoj prirodi i svome znaaju. Oni mogu biti: iskljuivo line prirode, ali i imovinske, odnosno lino-imovinske prirode.

PRAVA I DUNOSTI O KOJIM SE BRANI PARTNERI NE MOGU SPORAZUMIJEVATI 2.1. VOENJE ZAJEDNIKOG IVOTA Zakon izriito ne govori o ovom pravu, ali ono proizlazi iz prirode braka, odnosno njegovog pojma kao ivotne zajednice ene i mukarca. Jedino u ivotnoj zajednici mogu se ostvariti osnovni ciljevi braka i realizirati prava i dunosti koje iz braka proistjeu. Ako brak nije zakljuen s ciljem voenja zajednice ivota, sankcija je nitavost braka (lan 35.).2.2.RAVNOPRAVNOST Ustav BiH u dijelu o ljudskim pravima i slobodama garantuje uivanje prava i sloboda predvienih u lanu 11. U sporazumima navedenim u Aneksu I Ustava, bez diskriminacije po bilo kojem osnovu, kao to su: spol, rasa, boja, vjera i dr., proizilazi i ravnopravnost mukarca i ene. 2.3.OBAVEZA VJERNOSTI, UZAJAMNOG POTOVANJA I POMAGANJA "Brani partneri su duni jedan drugom biti vjerni, uzajamno se potovati i pomagati" (lan 30. t. 2.). O vjernosti kao branoj dunosti u pravnoj teoriji se govori kao o vjernosti u: uem i irem smislu.

PRAVA I DUNOSTI O KOJIM SE BRANI PARTNERI MOGU SPORAZUMIJEVATI 3.1. ODREIVANJE MJESTA STANOVANJA "Brani partneri sporazumno odreuju mjesto stanovanja" (lan 30. stav 3.). Obaveza zajednikog stanovanja proizilazi iz braka kao ivotne zajednice branih partnera. U skladu s naelom ravnopravnosti, zakon priznaje branim partnerima mogunost sporazumnog odreivanja mjesta stanovanja, pa se sporazum moe postii o zajednikom ili odvojenom mjestu stanovanja.

3.2. ODLUIVANJE O PODIZANJU DJECE I OBAVLJANJU POSLOVA U BRANOJ ZAJEDNICI Brani partneri sporazumno i ravnopravno odluuju o raanju i podizanju djece, o ureenju meusobnih odnosa i obavljanju poslova u branoj, odnosno porodinoj zajednici (lan 31. stav 4.). Sporazumno planiranje porodice i odluivanje o raanju djece je poprilian garant za ostvarivanje kvalitetnih porodinih odnosa. Dakle, roditelji bi trebali odluivati o raanju i podizanju djece, prema svojim eljama, potrebama i mogunostima.

3.3. IZBOR PREZIMENA Izbor prezimena spada u lina prava o kojim se brani partneri mogu sporazumijevati (lan 31.). U odnosu na rjeenje ranijeg Porodinog zakona, izrene su izvjesne inovacije, odnosno zakon predvia da se brani partneri mogu sporazumjeti da e nakon zakljuenja braka: a. svaki brani partner zadrati svoje prezime; b. kao zajedniko prezime uzeti prezime jednog od njih; c. kao zajedniko uzeti prezimena oba brana partnera, o ijem e se redoslijedu sporazumjeti; d. svaki od njih ili samo jedan brani partner svom prezimenu dodati prezime drugog branog partnera; e. svaki od njih ili samo jedan brani partner prezimenu branog partnera dodati svoje prezime.

IMOVINSKI ODNOSI BRANIH PARTNERA Imovinski odnosi se ureuju propisima graanskog prava. Meutim, onda kada su subjekti ovih odnosa brani i vanbrani partneri, roditelji i djeca, te roditelji vanbranog djeteta (u sluaju snoenja trokova trudnoe i poroaja vanbranog djeteta), oni su tradicionalno predmet normiranja porodinog zakonodavstva. U naem pravu su imovinski odnosi izmeu branih partnera i ostalih navedenih osoba ureeni Porodinim zakonom FBiH. Imovinski odnosi branih partnera se tiu imovine branih partnera i njihove odgovornosti za dugove prema treim osobama. Ovi su odnosi ureeni Porodinim zakonom, dok su odredbe koje su u ranijem zakonu ureivale pitanje vraanja poklona, izostavljene iz njega. Stoga e se ovo pitanje rjeavati primjenom pravila graanskog prava. Porodini zakon Federacije Bosne i Hercegovine je imovinske odnose branih partnera uredio na dva naina, ostavljajui mogunost branim partnerima da biraju izmeu dva ponuena imovinska reima - zakonskog i ugovornog.

ZAKONSKI IMOVINSKI REIM Zakonodavac je pri ureenju imovinskih odnosa branih partnera poao od naela porodine solidarnosti i ravnopravnosti branih partnera. U okviru zakonskog imovinskog reima postoje brana steevina i posebna imovina. Naime, zakon normira da brani partneri mogu imati branu steevinu i posebnu imovinu (lan 250.). Kriteriji za razdvajanje ove dvije imovine su, u pravilu, porijeklo i vrijeme stjecanja prava, odnosno preuzimanja obaveza koje ulaze u njihov sastav.

BRANA STEEVINA 2.1.1. Pojam brane steevine Brana steevina je imovina koju su brani partneri stekli radom za vrijeme trajanja brane zajednice, kao i prihodi iz te imovine (lan 251. stav 1. PZ). U ovoj zakonskoj odredbi nastanak brane steevine se vee za postojanje dva elementa: za nain njenog stjecanja i za vrijeme njenog stjecanja. Izuzeci od pravila o radu kao nainu stjecanja brane steevine su slijedei: U odredbi koja odreuje pojam brane steevine (lan 251. stav 1.) normirano je da steevinu ine i prihodi iz imovine koja je steena radom (imovine koja ini branu steevinu). U branu steevinu ulaze pokloni koje su tree osobe uinile za vrijeme trajanja brane zajednice (lan 251. stav 2.). U zakonu se izriito normira da u branu steevinu ulazi dobitak od igara na sreu (lan 251. stav 3.) Prihodi od intelektualnog vlasnitva ostvareni za vrijeme trajanja brane zajednice su brana steevina (lan 251. stav 4.). Drugi konstitutivni element brane steevine jeste vrijeme njenog stjecanja: ona se stjee tokom trajanja brane zajednice. Iz toga to se u zakonu ne normira stjecanje "u braku", ve "u branoj zajednici", proizlazi da za njen nastanak nije dovoljno samo postojanje braka.

2.1.2. Priroda brane steevine Brana steevina je po svojoj prirodi suvlasnitvo. U lanu 252. PZ normira se da su brani partneri "u jednakim dijelovima suvlasnici u branoj steevini ako nisu drukije ugovorili". Porodini zakon predvia jednake suvlasnike dijelove branih partnera u branoj steevini. 2.1.3. Predmet brane steevine Predmet brane steevine mogu biti stvarna i obligaciona prava.

Upravljanje i raspolaganje branom steevinom Porodini zakon normira da se na upravljanje branom steevinom primjenjuju odredbe stvarnog i obligacionog prava, ako ovim zakonom nije drugaije odreeno (lan 253.). U skladu sa lanom 15. stav 2. ZOSPO, svaki brani partner (kao suvlasnik) ima pravo stvar koja je predmet steevine posjedovati i njom se koristiti, srazmjerno svom dijelu. Primjenom odredaba stvarnog prava (lana 16. ZOSPO), brani partneri imaju pravo zajedniki upravljati branom steevinom, a upravljanje mogu povjeriti jednom od njih ili treoj osobi.

2.1.5. Podjela brane steevine Porodini zakon normira mogunost podjele brane steevine ugovorom branih partnera ili u sudskom postupku (lan 255. stav l.). Podjela steevine se moe izvriti u toku braka i nakon njegovog prestanka. O podjeli brane steevine odluuje sud onda kada nije zakljuen brani ugovor. Sudski postupak se pokree zahtjevom branih partnera ili povjerioca branog partnera (lan 255. stav 2.). Odluka o podjeli se moe donijeti u parninom ili u vanparninom postupku. Podjeli brane steevine sud pristupa nakon to utvrdi ta ini diobnu masu, odnosno koja stvarna i obligaciona prava ulaze u nju, te od nje odvoji posebnu imovinu branih partnera. to se tie naina podjele, brani partneri, kao suvlasnici, imaju mogunost da ga odrede svojim sporazumom, odnosno u branom ugovoru (lan 19. stav 1. ZOSPO). U sluaju nepostizanja sporazuma, o tome odluuje sud, na zahtjev svakog branog partnera (kao suvlasnika- lan 19. stav 2. ZOSPO).

2.2. POSEBNA IMOVINA Posebna imovina branog partnera je imovina koju on ima u momentu sklapanja braka (lan 254. stav 1.) i ona koju za vrijeme trajanja brane zajednice stekne po pravnom osnovu drugaijem od onog kojim se stie brana steevina (lan 254. stav 2.). Tako u ovu imovinu ulazi ono toje steeno: nasljeivanjem, poklonom namijenjenim jednom branom partneru, novana nagrada, stipendija, potraivanje na ime naknade tete prouzrokovane na posebnoj imovini ili prema linosti jednog branog partnera. Ako je imovina steena prije sklapanja braka, irelevantan je nain njenog stjecanja bez obzira na to kako je steena, ona ostaje posebna imovina branog partnera koji ju je imao u momentu sklapanja braka. Meutim, ukoliko je imovina steena u toku trajanja brane zajednice, za utvrenje da li se radi o steevini ili posebnoj imovini upravo je odluujui nain njenog stjecanja.

UGOVORNI IMOVINSKI REIM Polazei od izmjena koje su se desile u naem privrednom sistemu u kojem privatna svojina ima daleko vei znaaj od onog koji je imala ranije, kao i od potrebe i zahtjeva da brani partneri sami ureuju meusobne imovinske odnose, u nae pravo je uvedena mogunost ugovaranja branih imovinskih odnosa. Uvoenje ove mogunosti znai uporedno postojanje dva imovinska reima: zakonskog i ugovornog, o ijoj primjeni brani partneri odluuju (ne)zakljuenjem branog ugovora. Ureenje imovinskih odnosa ugovorom zasniva se na porodinoj solidarnosti, pa se njime, pored zatite jednog partnera u odnosu na drugog, postie i zatita u odnosu na srodnike drugog branog partnera, odnosno osobe s kojima e konkurisati na naslijee u sluaju smrti branog partnera. Branim ugovorom imovinskopravni odnosi branih partnera se mogu urediti prilikom sklapanja braka, kao i tokom trajanja brane zajednice (lan 258.). Brani ugovor je pravni posao kojim brani partneri ureuju imovinske odnose. Porodini zakon (lan 258. stav 2.) je normirao zakljuenje branog ugovora u formi notarski obraene isprave.

UGOVOR O POKLONU IZMEU BRANIH PARTNERA Ugovorom o poklonu jedan brani partner besplatno (bez naknade) prenosi pravo svojine na nekoj stvari ili imovinskom pravu drugom branom partneru, a ovaj drugi to prihvati, odnosno tu stvar ili pravo prima u svojinu. Vaei Zakon o obligacionim odnosima (u daljem tekstu: ZOO) ne ureuje ugovor o poklonu, tako da e se na nj, do donoenja ZOO BiH primjenjivati pravila prihvaena u sudskoj praksi i teoriji. Odredbe o ugovoru o poklonu sadrane u Prednacrtu ZOO (iz 2004. godine) ne razlikuju se puno od ovih pravila, pogotovo u dijelu o opozivu poklona. Na vraanje poklona se primjenjuju pravila o opozivu poklona. U Prednacrtu ZOO BiH opoziv poklona je rijeen na slian nain kao u pravilima koja se sada primjenjuju. Do opoziva poklona moe, znai, doi: Ako brani partner - poklonoprimac svojim ponaanjem prema branom partneru - poklonodavcu ili nekoj njemu bliskoj osobi pokae veliku nezahvalnost. Po ovom osnovu brani partner ima pravo opozvati poklon ukoliko je njegov brani partner uinio krivino djelo prema njemu. Ako brani partner - poklonodavac osiromai tako da ne moe osigurati svoje nuno izdravanje ili ispunjavati zakonsku obavezu izdravanja.

ODGOVORNOST BRANIH PARTNERA ZA OBAVEZE PREMA TREIM OSOBAMA Brani partneri mogu prema treim osobama preuzeti obaveze vezane za buduu ili za ve postojeu branu zajednicu. Njihova odgovornost za obaveze preuzete prema treim osobama i zavisi, u prvom redu, od vremena njihovog nastanka - od toga da li su preuzete prije sklapanja braka ili u toku braka. Za obaveze koje su nastale prije sklapanja braka odgovara onaj brani partner koji ih je preuzeo, bez obzira na to radi ega su one nastale. Ukoliko su obaveze nastale u toku braka, odgovornost za njih zavisi od toga radi ega su preuzete. Iz odredbe lana 262. PZ, koja normira zajedniku odgovornost oba brana partnera, proizlazi da za obaveze preuzete za podmirenje linih potreba odgovara brani partner koji ih je zasnovao. Obaveze za koje brani partneri odgovaraju zajedniki su normirane drugim propisima. Tako, Zakon o obligacionim odnosima normira solidarnu odgovornost branih partnera (tj. roditelja) za tetu koju drugom prouzrokuje njihovo maloljetno dijete (lanovi 165-166. i lanovi 168-169.), te za tetu koju sami oni zajedno prouzrokuju (lan 206.).