NA[IH DESET GODINAU godini koja je pred nama navr{it }e se desetlje}e otkako je mala gru-pa dobrovoljaca odlu~ila osnovati Hrvatski centar za dramski odgoj. Utada{njoj zbornici dramskog studija U~ili{ta Zagreba~kog kazali{tamladih u Preradovi}evoj 16, 23. velja~e 1996., okupili smo se no{eni~vrstim uvjerenjem da dramskom odgoju u Hrvatskoj pripada bu-du}nost u kojoj }e i zanimanje dramskog pedagoga postati legitimna,cijenjena i tra`ena profesija. U prvoj godini na{eg postojanja, zahvalju-ju}i inicijalnim sredstvima koja smo dobili od Instituta Otvoreno dru-{tvo – Hrvatska, realizirali smo nekoliko va`nih radionica i jedno zna-~ajno savjetovanje. Objavili smo i Izjavu o stanju dramskog odgoja ipedagogije u Hrvatskoj u kojoj smo, uz temeljne definicije i vi|enje ta-da{njeg stanja te glavne ciljeve na{e udruge, iznijeli i jedan broj prijed-loga i preporuka koje su se ticale ne tek pojedina~nih, kratkoro~nih ak-cija, kojih je bilo u obilju tijekom ovih deset godina, nego sustavnihrje{enja koja }e dramskom odgoju osigurati ~vrsto mjesto u hrvatskom{kolstvu i mlade{koj kulturi. Tako smo Ministarstvu prosvjete i {portapreporu~ili da »zapo~ne razmatrati opseg i status dramskog odgoja iscenske kulture u nastavnim i izvannastavnim programima hrvatskih{kola«. Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, tada jedinoj visokoj{koli takve vrste, predlo`ili smo »mogu}nost da se u skorom razdobljuuvede jednogodi{nji kolegij dramske pedagogije za sve studente kazali{nih odsjeka (re`ije, dramaturgije, glume)«. Metodi~arima nastave hr-vatskog jezika predlo`ili smo »da se budu}i studij metodike nastave hrvatskog jezika upotpuni kolegijem dramske pedagogije«. Tako|er smopredlo`ili da se kolegiji scenske kulture visokih u~iteljskih {kola »prilagode onome {to danas dramska pedagogija u svijetu jest«. Preporu~ilismo tako|er »da se povede vi{e ra~una o statusu, uvjetima rada i perspektivi izvan{kolskih ustanova koje se bave dramskim odgojnim radom«.Jedno desetlje}e bez sumnje je dostatno razdoblje za ocjenu u~injenog i za pitanje – jesu li na{a tada{nja i{~ekivanja bila opravdana i {to se odtih prijedloga, koje smo tada poglavito shva}ali kao na{e dobre `elje za budu}nost, zaista i ostvarilo?U na{im odnosima s Ministarstvom obrazovanja pamtimo uspone i padove, zastoje i napretke, bilje`imo ru`no iskustvo s Lidranom, ali i nep-rocjenjivu potporu susretima EDERED u Pazinu. U ovom trenutku vrijedi ~injenica da su dramske metode na{le svoje mjesto u HNOS-u, te-meljnom programskom dokumentu budu}e reforme hrvatskog {kolstva.Preporuka za uvo|enjem kolegija dramske pedagogije nije dosad na{la odjeka na zagreba~koj Akademiji, prije deset godina jedinoj viso-ko{kolskoj ustanovi za obrazovanje dramskih umjetnika. Danas, me|utim, u Hrvatskoj postoje tri takve akademije, a na onoj u Osijeku posto-ji `ivo zanimanje za pokretanjem ne samo kolegija nego i odsjeka dramske odn. kazali{ne pedagogije.Imali smo uspjeha i s nekim fakultetima i visokim {kolama gdje se obrazuju nastavnici hrvatskog. Kolegij Osnove dramske pedagogije dr`anje tijekom dvije godine na Visokoj u~iteljskoj {koli u Petrinji te na Odsjeku kroatistike Filozofskog fakulteta u Zagrebu. O~ekujemo uspje{annastavak ove suradnje.Zasigurno najuspje{niji ishod na{eg rada na visoko{kolskim ustanovama bilje`imo na Studiju socijalnog rada Pravnog fakulteta u Zagrebu,gdje je dramska pedagogija usustavljena u nastavni program kao jedan od nezaobilaznih pristupa u svakodnevnu poslu socijalnih radnika.I na visokim u~iteljskim {kolama situacija se mijenja, negdje vi{e, negdje manje. Na zagreba~koj U~iteljskoj akademiji scensku kulturu pre-daje na{a istaknuta ~lanica Iva Grui}, pisac zapa`enog priru~nika o procesnoj drami Prolaz u zami{ljeni svijet, koji sa`ima neke od temeljnihpolazi{ta suvremene dramske pedagogije.U~inci na{eg rada osje}aju se i u izvan{kolskim ustanovama koje se bave dramskim radom, poglavito u dramskim studijima za djecu i mla-de`, kojih u Hrvatskoj danas ima desetak. Prije dvije godine, u lipnju 2004. odr`ano je na Me|unarodnom dje~jem festivalu u [ibeniku prvosavjetovanje dramskih studija u Hrvatskoj gdje su postavljeni temelji uzajamne suradnje i zajedni~kog nastupa.Dodamo li ovim osvjedo~enjima i podatke o stotinama u~itelja, pedagoga, socijalnih radnika, edukatora, studenata i u~enika koji su pro{likroz na{e radionice, zatim one koji su stekli neko stru~no zvanje na{e udruge, kona~no i knjige koje smo izdali i koje se pripremaju, s pono-som mo`emo re}i da slika dramske i kazali{ne pedagogije u Hrvatskoj danas nije ista kao prije deset godina.Kako dalje? Jesu li godine zanosa iza nas? Nara{taj dramskih i kazali{nih pedagoga koji je ostvario ovaj zamah do{ao je do nekih svojih granica;intenzivan dru{tveni rad u udruzi ustupio je mjesto osobnijim, manje javnim projektima, ali ni{ta manje zna~ajnim za na{ rad.Entuzijazam ovisi o ljudima. Na redu su mla|i ~lanovi udruge, mnogi od njih na{i biv{i u~enici i polaznici na{ih studija, koji su u vlastitu `i-votu osjetili snagu drame i kazali{ta i koji su se opredijelili da se njima i nadalje bave. Glasam za njih!

Vlado Kru{i}

2

UVODNIK

Izdava~: HRVATSKI CENTAR ZA DRAMSKI ODGOJPetrova 48a, 10000 Zagreb, Tel: 01 463 55 03, e-po{ta: hcdo@hi.htnet.hr, www.culturnet.hr/hcdoBroj uredio: Vlado Kru{i}

Autori u ovom broju: Lidija Dui}, Stig Eriksson, Lavoslav Hartman, Ozana Ivekovi}, Mirjana Kazija, Katarina Kolega, Vlado Kru{i},Grozdana Laji}, Edi Majaron, Ivana Marijan~i}, Damir Miholi}, Antonija Posilovi}, Jasenka Pregrad, Antun TruhelkaTisak: M-Print d.o.o., Zagreb Naklada broja: 500 komDramski odgoj izlazi prema nov~anim mogu}nostima.

Osniva~i Hrvatskog centra za dramski odgoj. Straga, slijeva nadesno,Neboj{a Borojevi}, Simona Dimitrov-Palatinu{, Kruna Tarle-[najder,

Vlado Kru{i}, Denis Patafta, Jadranka Korda-Kru{lin, Damir Miholi},Damir Borojevi}, Mirjana Rogina. Sprijeda: Iva Grui}, \ur|a

Devi}-[egina, Ines [kufli}-Horvat.

ODLAZAK JEDNOG NARA[TAJAU svega nekoliko godina zauvijek su nas napustile \ur|a Devi}-[egina, Zvjezdana Ladika i Danica Nola, osobnosti kojesu, svaka na svoj na~in, svojim djelom oblikovale i obilje`ile jedno va`no razdoblje hrvatske dramske i kazali{ne peda-gogije.

\ur|a Devi}-[egina prva je poslije Drugog svjetskog rata po~ela sustavno uvoditi improvizaciju u dramski i kazali{ni raduvi|aju}i da, osim rezultata pokazanog u predstavi, postoji jo{ ~itav niz va`nih i korisnih odgojnih u~inaka {to ih takavrad ostvaruje kod svakog »malog ~ovjeka«, kako je zvala svoju djecu.

Zvjezdana Ladika razvila je taj rad do svjetske razine istodobno ga osmi{ljavaju}i metodi~ki i teorijski.

Danica Nola, pak, bila je osobnost koja je takvim nastojanjima omogu}avala dru{tvenu potvrdu i primjenu otvaraju}i iminstitucionalne okvire, pokre}u}i akcije, osnivaju}i ~asopise te povezuju}i istaknute znanstvenike i umjetnike na zajed-ni~kom zadatku istra`ivanja dje~je stvarala~kosti.

Da su svojim djelom postavile ~vrsti temelj dramskoj i kazali{noj pedagogiji u nas svjedo~e tisu}e negda{nje djece s ko-jima su radile, stotine u~itelja i odgajatelja koji su se educirali na njihovim radionicama, brojni voditelji dramskih dru`inakoji su nastupali na {kolskim susretima i smotrama, kona~no i na{ Centar kojeg ne bi bilo bez njihove ostav{tine.

Hvala im! Slava im!

Zvjezdana Ladika(28.5.1921.–17.8.2004.)

Ro|ena u Karlovcu, djetinjstvo je provela i {kolovala se u Va-ra`dinu. Na zagreba~kom sveu~ili{tu diplomirala je jugoslavisti-ku, francuski i ruski jezik i knji`evnost, a na Akademiji dramskihumjetnosti u Zagrebu kazali{nu re`iju.

Od 1953. pa sve do umirovljenja, te kasnije kao stalna suradnica,radila je u Zagreba~kom kazali{tu mladih, gdje je re`irala preko100 predstava s kojima je sudjelovala na brojnim kazali{nim fes-tivalima {irom Europe. Nezaboravne ostaju u sje}anju predstaveMa~ak D`ingiskan i Miki Trasi, Na koga se uvrglo ovo dijete, Ko-lo oko svijeta i mnoge druge. Tijekom pola stolje}a svog peda-go{kog rada odgojila je brojne generacije mladih ljudi od kojih sumnogi postali istaknuti kazali{ni umjetnici. Daleko je ve}i brojonih koje je odgojila ne samo da trajno zavole kazali{te, nego dabudu vrijedni i dobri ljudi.

Njezin pedago{ki rad posebno priznanje do`ivljava tijekom 70-go-dina kada biva prepoznat kao djelatnost koja je svojom inovativ-

3

IN MEMORIAM

Danica Nola(6.2.1910.–6.2.2005.)

Danica Nola, prosvjetni, kulturni i dru{tveni radnik, pe-dagog-reformator {kolstva, vizionarka u podru~ju kulturei umjetnosti za djecu, te njihovog slobodnog vremena,preminula je 6. velja~e 2005. na svoj devedesetpeti ro-|endan.Radila je kao savjetnik u Ministarstvu prosvjete NRH, teu Zavodu za osnovno {kolstvo do umirovljenja 1963. go-dine. U isto vrijeme jedan je od osniva~a Saveza dru{ta-va Na{a djeca Hrvatske i vi{egodi{nji je ~lan njegovogSekretarijata.Po umirovljenju u Zavodu za {kolstvo postaje direktoricaCentra za van{kolski odgoj Saveza dru{tava Na{a djecaHrvatske u kojem pokre}e i organizira brojne nove akci-je i aktivnosti za poticanje dje~je kreativnosti i osmi{lja-vanje njihovog slobodnog vremena: Smotre dje~jih lite-

no{}u i cjelovito{}u tada predstavljala sam vrh istra`ivanja dje-~jeg umjetni~kog stvarala{tva u svijetu.

Objavila je niz radova na temu dje~je dramske kreativnosti u ~aso-pisima u zemlji i inozemstvu, samostalno je napisala knjige Dije-te i kazali{na umjetnost te zbornik vlastitih igrokaza Kazali{ne~arolije a kao koautor potpisuje knjige Kazali{ne igre, Dijete ikreativnost i Dosadno mi je, ne znam {to da radim.

Svoje neiscrpno znanje, bogato iskustvo i velikodu{no srce nese-bi~no je poklanjala ne samo djeci s kojom je radila, nego i peda-gozima, u~iteljima te studentima u~iteljskih akademija pridoni-jev{i tako {irenju kazali{ne kulture u nas.

Jedan je od osniva~a kazali{ta Mala scena, a bila je po~asnom~lanicom Me|unarodne udruge kazali{ta za djecu (ASSITEJ) teHrvatskog centra za dramski odgoj.

Za svoj umjetni~ki rad vi{e put je nagra|ivana visokim dru{tve-nim priznanjima.

Grozdana Laji}

KAZALI[NA ^AROLIJA ZVJEZDANELADIKE»A kaj si danas krasno radila s djecom?« Tako je uvijek zapo~i-njala razgovor dok smo se za kasnih ve~ernjih sati uz rominjanjeki{e vra}ale ku}i sa na{ih satova iz ZKM-a. Dok su njezine krhkenoge nesigurno i ne~ujno kora~ale mokrim plo~nikom, o~i su jojse za~u|eno veselile odra|enom satu s djecom koji je donio novonadahnu}e i novu umjetni~ku ideju koju }e preto~iti u predstavu.Uvijek je imala ideju, mislila unaprijed, ma{tala o predstavamado posljednjeg trenutka. Aon je za sve koji su je poznavali i imali~ast i sre}u raditi s njom do{ao prerano...

Osebujna pojava Zvjezdane Ladike urezala se u srca mnogobroj-ne djece koja su tijekom gotovo 50 godina pro{la kroz dramskistudio pod njezinim vodstvom. Svoj umjetni~ko- pedago{ki radZvjezdana Ladika zapo~ela je 1953. godine u tada{njem Pionir-skom kazali{tu do{av{i u njega kao mlada diplomantica na odsje-ku za re`iju zagreba~ke Akademije dramske umjetnosti. Iste jegodine postavila u PIK-u svoju diplomsku predstavu Shakespea-reovog Romea i Juliju. No, osim {to je bila jedna od prvih kaza-li{no educiranih osoba koje su radile s djecom, Zvjezdana je bila iizvrstan pedagog. Sinteza velikog znanja, talenta, senzibilitetaspram dje~jih `elja i potreba u osobi Zvjezdane Ladike rezultiralaje ~injenicom da od tada pa sve do 2003. ona postaje i ostaje reda-teljski autoritet predstava za djecu i sa djecom tog kazali{ta.

U vrijeme Zvjezdaninog dolaska u PIK dramsko je stvarala{tvodjece i mladih ne samo kod nas nego i u svijetu brojilo svoje prvekorake, no Zvjezdana je, shvativ{i ozbiljnost i zahtjevnost takvograda, krenula u vlastita promi{ljanja i traganja. Zaljubljena u um-jetnost, u pisanu rije~, uvijek je u svom radu sa djecom birala te-me i tekstove izrazite literarne vrijednosti upu}uju}i mlade u lje-potu scenskog izraza kroz rije~. Te{ko je nabrojati sve umjetnikepera ~ija su djela kroz Zvjezdaninu ma{tovitost otvarala djecisvoja vrata i za~arala ih svojom uzvi{eno{}u. Lorca, Dr`i}, Sha-kespeare, Eshil, Marivaux, Andersen, Cesari}, Dizdar bili su go-dinama Zvjezdani i njezinoj djeci poticaj za stvarala{tvo i ona imse uvijek vra}ala. Brojna uprizorenja za`ivjela su kao prave pred-stave (Kadena od ljubavi prema motivima Dr`i}a, Hir ljubaviprema Snu ljetne no}i i mnoge druge), no najzna~ajnija su pro`iv-ljena iskustva na satovima koje je Zvjezdana oblikovala koriste}injihove motive uvijek ostavljaju}i mjesta dje~joj ma{ti. I samaZvjezdana je pisala pri~e, dramske tekstove, songove, prevodila

4

rarnih, novinarskih i dramskih grupa u osnovnim {kolama,Smotre dje~jeg filmskog stvarala{tva, Festivala djeteta u[ibeniku, Kolokvija o slobodnom vremenu mladih i jo{mnogih drugih.

Na polju afirmacije dje~je knjige i stvarala{tva inicirala jei organizirala izlo`be dje~jih knjiga, stru~na savjetovanja isimpozije, te pokrenula ideju o osnivanju ~asopisa Um-jetnost i dijete (1969-1997), ~ija je bila i dugogodi{njaurednica, a zatim i nagrade »Grigor Vitez« za knji`evna ilikovna ostvarenja u knjigama za djecu.

U svom plodnom, bogatom i dugom `ivotu predvodilaje i educirala desetine onih koji su u pameti, znanju ikreativnosti mladih vidjeli budu}nost.

Antonija Posilovi}, prof.

VIZIONARKA SEDAM KORAKAISPRED DRUGIH

Slobodni duh Danice Nole kao kreativnog pedagoga po-~eo se ostvarivati jo{ u vihoru Drugog svjetskog rata upustinjskom zbijegu Dalmatinaca u El Shattu (Sinajskapustinja), gdje je s jo{ nekolicinom entizijasta, prkose}iratu u domovini i svijetu te nesmiljenim uvjetima `ivota,igrom vra}ala djeci osmijehe na lica, radost u srca i du{e.

Bila je me|u onima koji su organizirali {kolu na pijesku,zapo~eli s objavljivanje ~asopisa, a vi{e od svega radili sdjecom u dramskim grupama, koje su bile zametak bu-du}eg dje~jeg kazali{ta.*

U materijalnom siroma{tvu pora}a Drugog svjetskog rataDanica Nola radi kao savjetnik u Ministarstvu prosvjeteNRH, te u Zavodu za {kolstvo, i svoj bogati duh utkiva uideje o novoj {koli, o {koli koja je kulturni centar svojemikro sredine, o {koli otvorenih vrata i jedinstva obra-zovnih i odgojnih sadr`aja i aktivnosti.

Kako su za Danicu Nola uvijek bili preuski okviri tadaetabliranih odgojno-obrazovnih ustanova ({kola i vrti}a)pronalazila je raznolike puteve kako da ih se prekora~i.Zato je inicirala okupljanje djece u inzvan{kolskim insti-tucijama: centrima za kulturu, dje~jim kazali{tima, bib-liotekama, stvarala~kim grupama svih izraza (literarnim,novinarskim, dramskim, filmskim, bibliotekarskim, turis-ti~kim) u kojima su djeca mogla u slobodnom vremenuiskazati sve svoje kreativne potencijale i bogatstva duha.

Mnogi stoga s opravdanjem govore da je sve dobro i {toje vrijedilo u podru~ju izvan{kolskih aktivnosti nakon Dru-gog svjetskog rata inicirala i potaknula Danica Nola – vi-zionarka odgoja i obrazovanja mladih kojem je osnovaljudska kreativnost – ta zapretana snaga duha svakoga odnas koju treba probuditi.

* Radi se o kazali{tu osnovanom u izbjegli~kom logoru El Shatt1944. godine, koje je kasnije preraslo u Dje~je kazali{te »Tito-vi mornari«, dana{nje splitsko Gradsko kazali{te mladih.

strane dje~je pisce `eljev{i uvijek obogatiti dje~ju fantaziju. Unjezinim djelima svi dje~ji izma{tani svjetovi postaju `ivi, a neo-bi~no u njima sadr`ava ogromnu koncentraciju stvarala~ke snagekoju ona sa velikom pa`njom razvija kod djece. Naslov knjigenjezinih dramoleta Kazali{ne ~arolije u potpunosti kazuje ono {toje bila sama Zvjezdana: kazali{na ~arolija. Dok su se djeca osta-lih dramskih grupa na satovima sva|ali s »roditeljima« zbog lo-{ih ocjena, mi, Zvjezdanini, govorili smo mrtvoj Ofeliji, pronala-zili ~uda u staklenim dvorcima, tragali za Gralom...

Ali osim odanosti pisanoj rije~i, Zvjezdanin nemiran duh te`io jenovim otkri}ima i istra`ivao druga~ije mogu}nosti upu{taju}i se iu sasvim posebne avanture eksperimentiranja u kazali{nom izra-zu sa djecom i mladima. Ispituju}i i pa`ljivo oslu{kuju}i bilo vre-mena i djece, Zvjezdana otkriva va`nost kazali{ne improvizacijena kojoj temelji gotovo ~itav svoj rad. Iz tog, za ono vrijeme, »a-vangardnog« pristupa radu s djecom i mladima, kasnih 70-tihnastale su vrlo neobi~ne predstave: Koraci, Srce i seks, OS 78, akasnije i Rije~i, rije~i, rije~i. Uz Slavenku ^e~uk i \ur|icu De-vi}, Zvjezdana je hrabro ispitivala mogu}nosti scenskog izrazadjece i mladih, a originalnost i detaljno razra|ena metoda njezi-nog kazali{nog rada s djecom i mladima postali su ubrzo priznatii relevantni u svjetskim razmjerima. Kao jedna od osniva~icasvjetske organizacije kazali{ta za djecu i mlade ASSITEJ (~iji jebila po~asni ~lan do kraja `ivota), Zvjezdana je kazali{ni rad zadjecu i sa djecom uzdigla na visoku estetsku i profesionalnu razi-nu te izborila njegov zna~aj u svijetu i kod nas. Jer Zvjezdana je,kako sama ka`e »@eljela razviti kod djece i mladih jedinstvostvarala{tva rije~i, pokreta, glazbe i likovnog izraza tako da pred-stava vi{e nije cilj nego rezultat stvarala~kog traganja koje u svo-joj sintezi nosi karakter totalnog kazali{ta.«

Njezini su satovi uvijek bili ispunjeni beskrajnom ljubavlju, lju-bavlju prema svim ljudima, svoj djeci, prema kazali{tu, prema mo-ralnim vrednotama, iskazuju}i stalno divljenje `ivotu. Dru`ili smose s velikom umjetnicom koja je godinama svojim otvorenim sr-cem i ogromnim znanjem vje{to modelirala dje~je li~nosti opleme-njuju}i ih i stvarala od njih prave mlade umjetnike, a ne tek repro-duktivce kazali{nog materijala. I {to je najva`nije, dobre ljude.Zama{tana, topla, radoznala, nasmijana, energi~na, Zvjezdana je unama budila na{e vlastite stvarala~ke izvore za koje ~esto ni saminismo znali da postoje. Ponekad smo imali dojam da nas poznajebolje od nas samih. I zato smo joj beskrajno vjerovali.

A vjerovale su joj i mnoge generacije prije i poslije nas jer bezuzajamnog povjerenja i po{tovanja ne bi nastale velike Zvjezda-nine predstave koje su izbrojile preko stotinu izvedbi i mnogenagrade. Omladinski mjuzikli Ma~ak D`ingiskan i Miki Trasi teU koga se uvrglo ovo dijete obilje`ili su nekoliko desetlje}aZvjezdaninog rada, `ivota ZKM-a, ali i odrastanja brojne djecekoja su u njima sudjelovala budu}i da je svaki od njih do`ivio ne-koliko razli~itih postava. Glazbenik Ladislav Tula~, koreografki-nje Branka Petri~evi} i Ivanka Cerovac zajedno sa Zvjezdanomuvodili su djecu u tajne izvedbeno vrlo zahtjevne forme mjuziklapribli`avaju}i se tako `eljenom obliku totalnog kazali{ta. I pos-ljednje dvije predstave koje je Zvjezdana re`irala u ZKM-u zasvog plodnog umjetni~kog `ivota su bili mjuzikli: Pri~e djedaAristofana i Ma~ak D`ingiskan i Miki Trasi kojeg je u ovoj posta-vi zvala »mali« D`ingiskan.

AD`ingiskanu se uvijek vra}ala. Kao {to smo se mi uvijek vra}a-li njoj. I sa ushitom ~ekali po~etak svakog njezinog sata. Zvjezda-na bi otvorila svoju lakastu torbu nalik na ~arobnu {krinjicu, izva-dila nao~ale i po~ela pri~u. Te pri~e jo{ i danas odjekuju umnogim srcima...

5

Danica Nola znala je tako|er da za bu|enje dje~je krea-tivnosti trebaju {iroko obrazovani, stru~no educirani isenzibilizirani u~itelji, nastavnici, umjetnici.Zato je pokretala i organizirala seminare, savjetovanja i{kole za osposobljavanje voditelja dje~jih kreativnih ak-tivnosti u {kolama i izvan{kolskim institucijama, kao imanifestacije na kojima }e djeca i njihovi voditelji mo}ipokazati {to znaju i umiju.Okupljala je bogate duhom, one koji }e biti kadri potica-ti u djeci njihove kreativne snage i tako, zajedno s njima,u {kolskim i izvan{kolskim aktivnostima graditi nove svje-tove zasnovane na ideji da su pamet, znanje i kreativnostdjece i mladih osnova budu}nosti.Istovremeno s radom u Zavodu za {kolstvo bila je jedanod urednika prve Dje~je enciklopedije ([kolska knjiga,Zagreb), ~lanica Savjeta u izdava~kom poduze}u Mla-dost, te jedna od osniva~ica Saveza dru{tava »Na{a dje-ca« Hrvatske – dru{tvene, humanitarne i edukativne ud-ruge (1950. godine).Po umirovljenju u Zavodu za {kolstvo, 1963. godine pos-taje direktoricom Centra za van{kolski odgoj Savezadru{tava Na{a djeca Hrvatske, gdje ostvaruje brojne svo-je ideje o bogatom i kreativnim aktivnostima ispunjenom`ivotu djece i mladih.Uz sve aktivnosti, inicijative i ostvarenja u Centru za van-{kolski odgoj, Danica Nola intenzivno se zalagala za uvr-{tenje izvan{kolskog odgoja u organizirani sistem odgojai obrazovanja djece i mladih u kojem }e odgojni i krea-tivni sadr`aji i aktivnosti s kojima se djeca i mladi bave usvom slobodnom vremenu i izvan {kole, biti izjedna~eni,jednako poticani, organizirani i valorizirani kao i obra-zovni sadr`aji i aktivnosti koje se provode u {koli, redov-noj nastavi i etabliranim institucijama.Zato je Danica Nola svje`inom svoga uma, razmi{ljanji-ma i idejama, uvijek bila sedam koraka ispred vremena idatih okvira te dostojanstveno i kreativno pro`ivjela de-vedeset i pet godina svog bogatog `ivota.Stoga smo svi koji smo s Danicom Nolom radili zahvalnina vizionarstvu kojim nas je podarila, te nam obogatiladuh i srca.

NA DJECU JAVNOST IDRU[TVO OBRA]AJUPA@NJU SAMO KADIZAZIVAJU PROBLEME

Portret Ines [kufli}-Horvat

Ro|ena sam u Puli gdje sam i `ivjela svedo odlaska u Zagreb na studij. Ono {to me,kako pozitivno tako i negativno, odredilou djetinjstvu je sloboda koju sam imala; jasam naime dijete koje raslo bez oca, dak-le, bez nekog ve}eg autoriteta. Moji rodi-telji su se razveli kad sam imala svega go-dinu dana. Pula je bio grad s mnogo sunca,malo prometa i puno slobode za dijete.@ivjela sam s majkom koja nije imala no-vaca ali je to u odnosu prema meni nado-kna|ivala velikim pedago{kim darom: pri-mjerice, mogla sam obojiti sobu uvijekkako sam ja htjela, moja je odje}a bilakreirana s »inteligentnim« intervencijama,jer nismo imali novaca za novu, pa sam ta-ko bila prva u Puli sa zakrpama na laktovi-ma i koljenima. Zatim, ostavljala mi je ve-liku slobodu: prvi put me poslala samu naljetovanje sa {est i pol godina, u sedmomosnovne me upisala u izvi|a~e, igrala samrukomet i op}enito puno sam vremenaprovodila vani. Mislim da me je takavnjezin odnos u~inio snala`ljivom, samos-talnom i prili~no neovisnom o novcu. Sdruge strane, jako rano sam joj morala po-magati. Ona je bila ~ista~ica u jednomdje~jem vrti}u i ja sam joj kao djevoj~icapomagala u ~i{}enju i pospremanju, takoda sam rano nau~ila cijeniti rad i zara|eninovac. U izvi|a~ima sam pak razvila osje-}aj odgovornosti, jer se tamo vrlo brzostariji izvi|a~i po~inju moraju brinuti zaone mla|e. U osmom razredu sam imalasvoj vod, pa onda svoj odred, a kao sred-njo{kolka sam bila i vo|a logora, tj. odgo-vorna za stopedesetoro djece i ljudi. Svemi je to itekako pomoglo kasnije u `ivotu,uklju~uju}i i posao kojim se bavim.

U Puli je kazali{te bilo zatvoreno i go-dinama obnavljano, u {kolama nije bilodramskih dru`ina, jedino sam recitirala naprigodnim proslavama. Tek u Zagrebu, ti-jekom studija jugoslavistike koju sam upi-sala 1977., zaljubila sam se u kazali{te.Naprosto sam se u studentskom domu upi-sala u dramsku dru`inu i radila predstave sNik{om Eterovi}em, Darkom Rundekom,Sandom Hr`i}, Rankom i Jasnom Mesa-

ri}. Radili smo »pomaknute« projekte,Harmsa na primjer. I{li smo po amater-skim smotrama, poha|ali radionice i to jebilo lijepo. Tada sam se bavila i kostimog-rafijom, napravila sam kostime za desetakpredstava, sve dok nisam shvatila da imaboljih kostimografa od mene i da se nemo`e sva{tariti. Ali ono {to je u tom raz-doblju bilo meni najva`nije bilo je otvore-nje SKUC-a (Studentskog kulturnog cen-tra) gdje smo imali prilike vidjeti velikbroj predstava, koncerata i filmova. Kul-turni `ivot studenata tada je bio izuzetno`iv, mogu re}i da smo na neki na~in bili utom pogledu povla{teni. Zatim, zagreba-~ki Filozofski fakultet bio je vrlo libera-lan, na studiju smo imali scensku umjet-nost kao poseban kolegij, i{li smo puno po

kazali{tima, a i na fakultetu se puno togaodvijalo. Bilo je to vrlo aktivno vrijeme.Da, moram spomenuti i Milanu Bro{, na-{u poznatu plesnu pedagoginju i koreog-rafkinju, koja je u SKUC-u vodila plesnuradionicu. Ona nam je otvorila neke pros-tore, ne samo da nam je osvijestila odnosprema tijelu, nego bi nam preporu~ila iknjige za ~itanje ili filmove za gledanje uMultimedijalnom centru ili na koji konce-rt treba oti}i.

[to sam otkrila u kazali{tu? Mi smo ipakodgojeni druk~ije nego dana{nja djeca.Bili smo idealisti, vjerovali smo da mo`e-mo mijenjati svijet i bilo nam je normalnoda neke va`ne stvari radimo besplatno, izljubavi. A sve sam to na{la u kazali{tu,ono je bila i jest bajka u koju mogu pobje-}i pred stvarno{}u.

Ja sam relativno brzo diplomirala i zapos-lila se kao nastavnica hrvatskog u osnov-noj {koli A. G. Mato{ u Zagrebu. Bila samiznimka u mojoj generaciji koja je izgra-dila nekakvu odbojnost prema radu u {ko-li. Mo`da sam imala vi{e smisla za realno-st od ve}ine mojih kolega. Odmah sampo~ela voditi {kolske dramske dru`ine.Ne{to kasnije, uz rad u {koli, po~ela sam uokviru Centra za kulturu Maksimir voditii dramsku dru`inu Matemati~ko-informa-tivnog {kolskog centra (MIOC) koju smonazvali »Kuku{ne {aradajke«. Bila je to»najpametnija« grupa koju sam ikad vodi-la. Od njih je u kazali{nim vodama ostaoaktivan Damir Miholi} koji je danas ho-norarni dramski pedagog u ZKM-u.

Ba{ nekako nakon tog iskustva s »Ku-ku{nim {aradajkama« Vlado Kru{i} mepitao bih li do{la raditi u Dramski studioZKM-a. Bio je to u prvi mah dogovor napola radnog vremena i nisam tada mislilazauvijek ostaviti {kolu. Sigurno je da jeposao u kazali{tu lak{i i kreativniji, ali idanas mislim da sam u {koli mo`da mo-gla biti korisnija. Naime, u na{ Dramskistudio djecu dovode roditelji, dakle netkotko se ve} brine o toj djeci. U {koli pakimamo mogu}nost susretati djecu neo-visno od `elja njihovih roditelja i utjecatina njihovu sudbinu. Neka djeca, da se minismo pojavili kao u~itelji u njihovu `i-votu, mo`da bi imala sasvim druk~iji `i-votni put.

Kao novope~eni dramski pedagog ja sami{la na sve seminare koji su mi bili dostup-ni, pobirala sam sa svih strana i ne mogure}i da sam i{la samo u jednom pravcu, dasam pratila samo jedan uzor. Va`no je nebiti lijen, ve} znati`eljan. U nas i nemadruge mogu}nosti nego u~iti s raznih stra-na i upijati sve {to ti se pru`a.

Kad sam definitivno pre{la u kazali{te,najprije sam mislila da su mi se otvorilerajske dveri. Kasnije sam shvatila da to ni-je ba{ tako. Ono {to me najvi{e smeta jestnebriga ovog dru{tva ne samo za dje~jekazali{te, nego za djecu i mlade op}enito.Nestrpljiva i k tome nezadovoljna osno-vala sam Dramski studio »Tirena« u ko-jem smo se bavili sli~nim stvarima, ali ine~im razli~itim, a to je odgojno kazali{te.Me|utim, nakon {est-sedam godina »Ti-rena« uop}e nije dovoljno profitabilna dabi netko u njoj mogao biti stalno zaposlen.I to je dokaz da je u ovoj zemlji te{ko radi-ti kazali{te s mladima.

6

PORTRET

Ne vidim neku presudnu razliku izme|uonoga {to sam radila u {kolskoj dramskojdru`ini i ovoga {to danas radim u ZKM-u,bolje re}i glavna je razlika u znanju i is-kustvu koje sam u me|uvremenu stekla.Ipak, u {koli smo u drugom odnosu s dje-com, puno smo im ve}i autoritet, pa sudjeca u {koli anga`iranija u radu. S drugestrane, dakako da su tehni~ki i prostorniuvjeti u {kolama daleko lo{iji nego u ka-zali{tu.

U svom radu ne postavljam unaprijed ne-ke ciljeve, oni se nametnu iz samog proce-sa. Meni je ina~e proces rada va`niji odkona~nog scenskog rezultata. On naimeza mene nije kona~an i po tome se razliku-jem od profesionalnih redatelja. Po mommi{ljenju, kad su predstave s djecom u pi-tanju, javna premijera se ne bi smjelasmatrati »rezultatom«. Predstave s dje-com, poglavito s osnovno{kolcima, prip-remaju se druk~ije nego s profesionalnimglumcima. Premijera, kao i `ivot predsta-ve kroz izvedbe, za njih je tako|er dio nji-hova sazrijevanja. Neke stvari, va`ne zauspje{nost predstave, mladi izvo|a~i osvi-jeste tek nakon odre|enog broja izvedaba.Ja ne volim prisilu u radu s djecom i smat-ram da je jedini pravi na~in da oni krozproces shvate neke stvari. Jednako takomi se ~ini da preveliko uvje`bavanje, na-ro~ito kod male djece, dovodi do kontrae-fekta, jer gube entuzijazam i motivaciju.Predstava, dakle, mo`e imati mane, ali jebitno da ih kazali{ni pedagog bude svjes-tan i da ih popravlja iz izvedbe u izvedbu.Ja tako na svakoj izvedbi pi{em bilje{ke okojima onda raspravljam s izvo|a~ima.

Iskustvo s predstavama odgojnog kaza-li{ta mi je pokazalo da dramski odgoj imaveliku mo} koja je u Hrvatskoj apsolutnonedovoljno iskori{tena. Odgojna dramamo`e otvoriti neke prostore i pokrenutineke ljude. Mi smo radili u popravnim do-movima i onima za nezbrinutu djecu i vid-jeli smo koliku nevjerojatnu mo} dramaima. Kad postavimo dramsku situaciju i unju uklju~imo tu djecu, mi o njima dobije-mo toliku koli~inu informacija, koje onapodsvjesno daju, od toga kako `ive, kakvisu im roditelji i kakav je odnos prema nji-ma, do toga kako razmi{ljaju o svijetu ikakve vrijednosti zastupaju. Problem je{to se tu ~esto puta bri{e granica izme|ukazali{nog ~ina i terapije, pa je u takvimslu~ajevima potrebna i stru~na pomo} psi-hologa koji bi osim toga morali poznavatii principe odgojne drame i kazali{ta. Uv-jerena sam da odgojna drama i kazali{temogu biti izuzetno korisni u prevencijiraznoraznih nepo}udnih pona{anja, kao

{to mogu biti i dobrodo{lo osvje`enje umetodici nastave bilo kojeg {kolskogpredmeta. Primjerice, moji u~enici u os-novnoj {koli stalno su mislili da se na satuhrvatskog samo igraju. Mi smo, me|utim,u osmom razredu uspjeli obraditi tre}inugradiva za srednju {kolu, tako smo brzonapredovali, a sve kroz nekakve igre, kvi-zove, dramatizacije.

Moja stalna zna~ajka je da volim u~iti, a tose u ovom poslu mo`e neprekidno raditi.Moram priznati da sam sad, nakon EDE-RED-a u Hrvatskoj, malo umorna, da `e-lim predahnuti i poslo`iti sve {to sam do-sad nau~ila. Imam osje}aj da ulazim unovo razdoblje svog rada kad bih poku{a-la raditi manji broj projekata, ali temeljiti-je i dora|enije. Uz to, poku{at }u i vi{e pi-sati o tome {to radim.

Smatram da je na{a dramska pedagogija usamom vrhu svjetskih iskustava. Nama,me|utim, nedostaje sistematizacija onoga{to prakti~no radimo, zatim nedostatnopo{tivanje povijesti, tj. onoga {to su pret-hodne generacije dramskih i kazali{nihpedagoga napravile, i najvi{e od svega –pisani dokazi o na{em radu. Toga sam naj-vi{e postala svjesna prije sedam godina naljetnoj {koli dramske pedagogije u Bir-minghamu. Tamo smo iz dana u dan slu-{ali o radu Dorothy Heatcote iz kojeg jeizrasla moderna dramska pedagogija uVelikoj Britaniji. Zadnjeg dana {kole ko-na~no smo vidjeli video-zapis njezinarada i ja sam se zapitala po ~emu se to bit-no razlikuje od onoga {to mi radimo uZKM-u ili od onoga {to su jo{ ZvjezdanaLadika i \ur|a Devi} radile davno prijenas. Nedovoljno smo svjesni i ne po{tuje-mo ono {to ve} imamo. To nije samoproblem dramskih pedagoga, nego i od-nosa ukupnog dru{tva prema na{em pos-lu, ali i prema djeci i mladima op}enito.

Tu negdje po~inje i pri~a o Europskimdramskim susretima (EDERED). Za mla-de ljude je va`no da upoznaju svijet. I jasam u mladosti uglavnom imala predrasu-du da je u svijetu bolje nego kod nas, da setamo doga|aju »prave« stvari. Zato samobjeru~ke prihvatila priliku da se na{a djecai mladi ljudi uklju~e u susrete EDERED,jer }e im to dati priliku da upoznaju svojeeuropske vr{njake, ali i da steknu samo-pouzdanje i sigurnost te svijest o vrijed-nostima koje donose iz vlastite zemlje.

Koncepcija EDERED-a je vrlo privla~na:djeca odn. mladi zajedno `ive tijekom dvatjedna, rade u izmije{anim grupama i nakraju prikazuju svoje ostvaraje {to ih prip-remaju kazali{ni pedagozi iz razli~itih ze-malja koji rade u parovima, a tijekom sus-

reta nacionalne grupe predstavljaju svojuzemlju i njezinu kulturu. Tu su i radionicevje{tina u koje se sudionici prijavljuju do-brovoljno. To je fantasti~na prilika za sva-kog sudionika EDERED-a da u petnaestdana nau~i o sebi i svojim vr{njacima izdrugih zemalja ono {to mnogi ina~e ne bisaznali cijeli `ivot. Moj prvi EDERED bioje u Finskoj 1998. godine. Do~ekali su nasvrlo ljubazno, ali nekako sam osje}ala daje to ljubaznost bogata{a prema siroma-{nima. No »siroma{ne male zemlje«, ame|u njima i mi, dovele su uglavnom vrlokvalitetnu djecu na taj susret. Ve} tijekomtog susreta odnos prema nama po~eo semijenjati, {to je bilo jo{ vidljivije na slje-de}im susretima na kojima smo sudjelo-vali: u Izraelu 2000., zatim u Estoniji iMad`arskoj. Vrhunac je dakako bio odr-`avanje EDRED-a kod nas, u Pazinu u lje-to 2003.

Taj susret nisam organizirala zbog toga danau~imo ne{to od Europe, ve} sam to vid-jela kao {ansu da predstavimo na{ rad i na-{u zemlju i da definitivno poka`emo kakokvalitetno radimo. Unijeli smo neke no-vitete u organizaciju: osim uobi~ajenihradionica organizirala sam i radionice umalim gradovima {irom `upanije i dalapriliku inozemnim pedagozima da se sus-retnu s doma}om djecom koja nisu sudio-nici samih susreta. Osim toga, radionicevje{tina vodili su isklju~ivo doma}i vodi-telji, te smo i na taj na~in pokazali kako sekod nas kvalitetno i raznoliko radi. Zaistasmo se predstavili na najbolji mogu}i na-~in i ostavili veliki dojam na sudionike, ta-ko da je pazinski susret progla{en dosadnajboljim dje~jim dramskim susretom.Takve ocjene stvaraju zadovoljstvo, jertreba znati da od europskih fondova nis-mo dobili nikakav novac koji ina~e zaovaj susret zemlje ~lanice Europske zajed-nice dobivaju. Iako smo taj novac urednozatra`ili i podnijeli sve potrebne doku-mente, odgovor je bio da je na{ zahtjev»preambiciozan«. Ne vrijedi se ljutiti nitisva|ati, vrijedi samo pokazati {to znamo,kao i odr`avati prijateljstva koja na susre-tima stvaraju kako sama djeca tako i mipedagozi.

Je li se napor organiziranja EDERED-a is-platio? Nau~ila sam jako puno o stavudru{tva prema na{em poslu. Ranije sammislila da su dramski i kazali{ni pedagozipreskromni u svojim zahtjevima. Me|u-tim, mi smo za EDERED imali izvrsnoosmi{ljenu promid`benu kampanju, pot-poru na va`nim mjestima, me|utim, nijese dogodilo niiii{ta! Niti jedna zna~ajnijatvrtka kojoj smo se obratili nije na{la svoj

7

ekonomski interes u tome da se reklamirana takvom velikom doga|aju kao {to jeskup od 270 ljudi iz 18 europskih zemaljakoji ~etrnaest dana zajedno `ive i rade. Odmedija redovno su nas pratili Radio Pula i»Glas Istre«, a HTV je snimila izvrstandokumentarac koji je triput bio emitiran urazli~itim programima. »Ve~ernjak«, kojinam je formalno bio medijski pokrovitelj,u~inio je sramotno malo za susret. S pu-nom odgovorno{}u potpisujem da u ovojzemlji djeca nisu dovoljno va`na! To~nije,na djecu javnost i dru{tvo obra}a pa`njusamo kad izazivaju probleme. Dakle, nakoncu smo uspjeli, ali po cijenu vlastitazdravlja. Osim toga, pokazalo se da su u

ovom poslu u ovoj zemlji ljudi jako jefti-ni, jer je cijela ekipa koja je organiziralaEDERED na koncu radila besplatno. Is-platilo se to {to je zaista velik broj ljudi re-kao da im je to bio dosad najbolji susret,zatim {to se i nakon godinu dana mnogisudionici i dalje dopisuju preko interneta i{to je 200 djece oti{lo iz Pazina s dojmovi-ma koje }e pamtiti cijeli `ivot. A to je ipaknajve}a nagrada.

Ne bih htjela da susret EDERED ne ostavitraga, pa sam stoga pokrenula akciju dasvakog ljeta u Pazinu odr`imo Kazali{nikamp kao mjesto obrazovanja kako u~i-telja i nastavnika tako i u~enika. Namaop}enito nedostaju razni oblici dodatne

dramske edukacije, od osnovnih dram-sko-pedago{kih znanja do znanja o drama-turgiji, scenografiji, kostimografiji, scen-skom pokretu, glasu, lutkarstvu, akrobati-ci, cirkusu itd. Radionice u okviru Novig-radskog prolje}a ne mogu udovoljiti svimzahtjevima, a osim toga tamo se ukidaju ismanjuju neke radionice koje su itekakopotrebne. Kazali{ni kamp }e se, uz u~ite-lje i nastavnike, usmjeriti na starije osnov-ce i naro~ito na srednjo{kolce, koji pred-stavljaju populaciju koja je nepokrivenatakvim aktivnostima. Na taj bi na~in duhEDERED-a nastavio `ivjeti ne samo u Pa-zinu nego i me|u svim budu}im sudioni-cima Kazali{nog kampa.

8

Vlado Kru{i}

OD OTTAWE DO LIME

1.5. kongres Me|unarodneudruge za dramu kazali{tei odgoj, 30.6.–8.7.2004.,Ottawa, Kanada

U razdoblju od izdavanja zadnjeg brojana{eg glasila Me|unarodna udruga zadramu/kazali{te i odgoj (IDEA) odr`ala jeu Kanadi svoj peti kongres na kojem jeizabrano i novo vodstvo. Novi predsjed-nik na{e krovne udruge je Dan Baron Co-hen, istaknuti dramski i kazali{ni peda-gog, redatelj i pisac, tijekom posljednjih

dvadesetpet godina aktivan kao kulturniaktivist u politi~kim i socijalnim pokreti-ma u Velikoj Britaniji (Sjeverna Irska) iBrazilu (Pokret bezemlja{a). Istaknuti jepromicatelj kazali{ta kao medija kultur-nog samoodre|enja i kao sredstva socio-kulturne i politi~ke akcije.

Baron Cohen odmah je pokrenuo ~itav nizinicijativa. Nakon razdoblja krize, nastalenegativnim financijskim saldom kongresaodr`anog u Keniji 1998., koji je IDEA-udoveo na rub egzistencije, te postupnogoporavka i sna`enja koje su donijelinorve{ki i sada kanadski kongres, novovodstvo zadalo si je zada}u da IDEA-upretvori u dinami~nu i fleksibilnu organi-zaciju koja }e davati poticaje, pokretatiprojekte i povezivati pedagoge i stvaraoce{irom svijeta.

[to se samog kongresa ti~e, na njemu seokupilo preko 800 dramskih i kazali{nihpedagoga iz cijeloga svijeta, program jepo obi~aju bio prebogat, a sastojao se odplenarnih skupova na kojima su sudioniciimali prilike slu{ati izlaganja najugledni-jih stru~njaka, zatim brojnih radionica, pa-nel-diskusija i referata te posebnih radnihskupina koje su bile usredoto~ene na nekeodre|ene teme. U jednoj takvoj skupinikoja se bavila teatrom mladih bio samkoordinator i jedan od referenata.

Ve~er je bila posve}ena gledanju predsta-va prikazanih u okviru kongresa. Ja samuglavnom gledao predstave mlade{kih ineprofesionalnih skupina; zanimalo mekako rade i kakvi su im dometi, a pritomsam dakako uspore|ivao vi|eno s onim{to radimo u Hrvatskoj.

Tijekom kongresa bio je organiziran i svo-jevrstan sajam dramsko-pedago{ke litera-ture na kojem sam kupio i ve}i broj knjigaod kojih }emo neke, nadajmo se, prevestina hrvatski.

U Ottawi sam izabran na novu du`nost uIDEA-i. Okupljeni predstavnici ~lanicaIDEA-e iskazali povjerenje izabrav{i meza predsjednika predsjedni{tva skup{tineIDEA-e s mandatom do sljede}eg kongre-sa koji }e se u srpnju 2007. odr`ati u HongKongu. Iako ova funkcija nije dio zada}aIzvr{nog odbora, ve} se prije svega sastojiu pripremi i vo|enju sjednica Skup{tineIDEA-e, i nadalje sam ostao ~lanom naju-`eg vodstvenog tima IDEA-e u ~ijim do-govorima i djelomice odlukama sudjelu-jem.

IZ RADA IDEA-e

Iz jedne od brojnih radionica na kongresu u Ottawi.

9

2.Zajedni~ka sjednicaizabranih tijela IDEA-e,2–7.8.2005., Lima, Peru

Kako to obi~no biva nakon izbora novogvodstva, naredna godina dana protekla jeu »konsolidaciji redova«, sagledavanjugdje smo i uzimanja zaleta za budu}e ak-tivnosti.

Prva zajedni~ka sjednica Izvr{nog odborate predsjedni{tva skup{tine i nadzornog od-bora IDEA-e odr`ana je u Limi godinu da-na nakon kanadskog kongresa. Sastanak uLimi trebao je dati ocjenu rada nove ekipe,kao i smjernice za budu}i rad. Na sastanakje do{lo 12 du`nosnika IDEA-e, uz jo{ 2~lanice radnih odbora IDEA-e, iz ukupno12 zemalja u rasponu od [vedske do No-vog Zelanda i od Kanade do Tanzanije.

Sjednice su se odvijale na Sveu~ili{tu pri-mijenjenih znanosti tijekom tri dana od8,30 do 19,00, uz prekid za ru~ak. Rad jebio vrlo intenzivan i plodan. Raspravljanasu »ugodna« pitanja, kao {to je nadasvepozitivno ocijenjen izvje{taj s posljednjegkongresa u Ottawi, ali i ona manje »ugod-na« vezana uz organizacijske slabostiIDEA-e (neaktivnost tajnika, nefunkcio-nalnost web-stranice i drugih sredstavakoja trebaju omogu}iti bolju komunikaci-ju s ~lanstvom i njihovu me|usobnu pove-zanost). Me|u izvje{tajima du`nosnika sposebnom pozorno{}u saslu{an je onaj opriprema sljede}eg kongresa koji }e seodr`ati 2007. u Hong Kongu i koji }e zna-~iti veliki iskorak IDEA-e na podru~je Ju-gisto~ne Azije te posebno Kine.

Zna~ajno postignu}e ovog sastanka pred-stavlja kona~an dogovor o preustroju in-ternetskog portala IDEA-e kao mjestaklju~nog za u~inkovitu komunikaciju s

~lanstvom. Kako je oblikovanje takvogkomunikacijskog prostora slo`en posaokoji zahtjeva prethodne jasne dogovore otome {to se ho}e i o~ekuje, pripreme supotrajale sve do velja~e 2006. kad noviportal kre}e u prostor. Mo`ete ga posjetitina adresi: www.idea-info.net.

Za hrvatskog predstavnika od naro~ite va`-nosti bila je to~ka koja se ticala izbora do-ma}ina generalne skup{tine IDEA-e 2006.godine. Me|u gradovima kandidatima bioje i Mostar, nama najbli`e odredi{te, pasamim time i dostupnije na{im ~lanovima.Na kraju je Mostar doista i izabran, zbognajpovoljnijih uvjeta koje je ponudio, kaomjesto gdje }e se od 26. do 28. svibnja2006. odr`ati sljede}a sjednica generalneskup{tine IDEA-e. Takvu odluku valjasmatrati priznanjem cijeloj regiji na aktiv-nosti i promicanju dramskog/kazali{nogodgoja koja se kroz udruge dramskih i ka-zali{nih pedagoga odvija na prostorima od

Gr~ke do Mad`arske i ^e{ke, te od Italije iSlovenije do Bugarske. U tim koordinata-ma i Hrvatski centar za dramski odgoj vidiu budu}nosti svoju mogu}u ulogu i koristza svoje ~lanove.

Nakon sjednica, u ve~ernjim satima su-dionici sastanka imali su prigodu posjetitineka od va`nijih nezavisnih kazali{ta uLimi, kao i Visoku nacionalnu {kolu dram-ske umjetnosti. U kazali{tima smo gledalipredstave, a na {koli ispitne predstave i ot-vorene satove popra}ene razgovorima ovi|enom.

Premda nije bilo vremena za turizam, su-sret s mnogomilijunskom Limom, nje-zinim gra|anima, posebice s kazali{nimstvaraocima, studentima, u~iteljima i pe-dagozima, za mene je predstavljao dra-gocjeno iskustvo upoznavanja druge kul-ture, njezinih odlika i proturje~nosti.

Radionica neverbalne komunikacije s peruanskim u~iteljima u Limi.

Ozana Ivekovi}

SLI^NI PROBLEMI KAOPUT K ZAJEDNI[TVU

Me|unarodna konferencijaRegionalna saradnja. Kakodalje?, Mostar, Bosna iHercegovina, 25.–27.02.2005.

Osje}ati neku djelatnost svojim pozivom ibaviti se njome zacijelo svakome pred-stavlja veliko zadovoljstvo. No problem

se javlja kada okolina za to bavljenje ne-ma razumijevanja te kada se dru{tvenadjelatnost korisna {iroj zajednici sistemat-ski zapostavlja i ignorira. Tada se ~ovjekosje}a sam u svojoj muci i osje}a se boljekada se mo`e povezati s ljudima u zemlji iinozemstvu koji imaju iste i sli~ne proble-me. U svakom slu~aju, kad se zajednozauzimaju za neki cilj ljudi se osje}ajuja~ima i sposobnijima da ostvare preduv-jete za bavljenje svojim poslom i slu`enjeonima kojima je to potrebno.

To je jedan od razloga za{to je dramskimpedagozima na podru~ju Balkana poseb-

no va`no da djeluju zajedno i da seme|usobno podupiru te da dobiju i potpo-ru krovne svjetske organizacije za dram-ski odgoj, IDEA-e (International Dramaand Theatre Education Association). Dabi se raspravilo kako je mogu}e ostvaritiregionalnu suradnju udruga za dramskiodgoj s podru~ja Balkana u Mostaru je or-ganizirana me|unarodna konferencijapod nazivom »Regionalna saradnja. Kakodalje?«.

Na konferenciji je bilo prisutno tridesetakljudi iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Sr-bije i Crne Gore, Makedonije i Gr~ke. Na

10

konferenciji je tako|er bio prisutan i pred-sjednik IDEA-e Dan Baron Cohen koji jedo{ao da u ime te organizacije podupre ini-cijativu balkanskih zemalja te da ponudipomo}. Program konferencije uklju~ivaoje razli~ite sadr`aje. Bilo je tu radionica,diskusija, ali i kazali{nih predstava.

Prvu radionicu vodila je Ljubica Beljan-ski-Risti}, predsjednica udruge za dram-ski odgoj Srbije i Crne Gore (CEDEUM) iiskusna dramska pedagoginja, jedna odprvih koja se na balkanskim prostorimapo~ela baviti suvremenim konceptomdramskog odgoja. Bit radionice je bila od-rediti podru~ja na kojima se mo`e ostvari-ti regionalna suradnja na Balkanu. Do{lose do zaklju~ka da se radi o pet podru~jaili o pet vrsta organizacija. To su fakulteti iakademije, kazali{ta mladih, nacionalnicentri za dramski odgoj, nevladine udrugete slobodne profesije iz kulture i umjet-nosti. Sudionici radionice su se razvrstaliu skupine po organizacijama kojima pri-padaju pa su raspravljali o kratkoro~nim idugoro~nim ciljevima regionalne surad-nje u vlastitim podru~jima.

Drugu radionicu vodio je Dan Baron Co-hen. U prvom dijelu radionice napravilismo dvije vje`be koje Dan ina~e koristi usvom radu s tzv. »bezemlja{ima«, najsiro-ma{nijim stanovnicima Brazila, gdje ve}skoro deset godina `ivi i radi.

U drugom dijelu radionice Dan je pokazi-vao dijapozitive sa svojih brazilskih ra-dionica u kojima koristi umjetnost kaosredstvo osobne i dru{tvene promjene. Od-nos koji ljudi imaju prema sebi nu`no seodra`ava na odnos prema dru{tvu. Nagla-sak dakle nije na nagloj dru{tvenoj trans-formaciji, nego na postupnim promjenamakoje trebaju proiza}i iz ljudi kao pojedina-ca. Danov rad s tim ljudima vrlo je impre-sivan. Radi se o dugotrajnom procesu u

kojima ljudi stupaju u kontakt sa samimasobom te propituju vlastiti odnos premavanjskim okolnostima u kojima `ive.

Tre}u radionicu vodio je Vlado Kru{i}.On je zapravo radio na individualnom os-vje{tavanju izazova i prepreka s kojima sedramski/kazali{ni pedagog suo~ava u nas-tojanju da svoj rad osmisli i pove`e s ra-dom drugih pedagoga i ustanova. Krozvo|enu ma{tu, unutra{nji monolog i im-proviziranje sudionici su oblikovali sva-kodnevne situacije s kojima se obi~no su-sre}emo kad `elimo ostvariti suradnju naproturje~nom i problemima optere}enompodru~ju Balkana odn. na{e biv{e dr`ave.Na kraju radionice svatko je nekim dram-skim sredstvom (pjesma, pantomima, za-le|eni prizor) trebao prikazati mjesto izkojeg dolazi tako da ga ilustrira preko ne-~ega {to smatra za njega tipi~nim. Na istije na~in trebalo pokazati cilj vlastitog radate prepreke koje u tom radu susre}emo.Takav na~in prikazivanja dobro nam jeposlu`io da pone{to nau~imo o svojim ko-legama kroz neverbalnu komunikacijukoja dobro dopunjava razgovore koje smou neformalnom dru`enju ostvarivali zastolom, pri obrocima.

Na konferenciji se odr`ala i prezentacijarada IDEA-e te diskusija o odnosu ovesvjetske i nacionalnih udruga za dramskiodgoj. Tako smo saznali da se rad IDEA-ezapravo manifestira na ~etiri podru~ja. Tosu projekti mladih pod nazivom Mladeideje, zatim Kazali{te solidarnosti, proje-kt koji je usmjeren na pomo} podru~jima iljudima izlo`enima udaru prirodnih nepo-goda i dru{tvenih previranja, projekt noveinteraktivne web stranice IDEA-e te svjet-ski kongresi. Povela se diskusija o tomekako se mo`e ostvariti ulazak centara zadramski odgoj na Balkanu u IDEA-u tekako pojedinci i skupine mogu sudjelovatiu projektima IDEA-e te prijavljivati vlas-

tite projekte kako bi ostvarili potporukrovne udruge.

U sklopu konferencije gledali smo tri kaza-li{ne predstave. Kratku neverbalnu pred-stavu organizacije Zdravo da ste iz Beo-grada, zatim ispitnu predstavu studenatatre}e godine Odsjeka dramskih umjetnostiFakulteta humanisti~kih nauka iz Mostaraprema Brechtovom komadu Pir malogra-|ana i napokon predstavu Antigona, sav-remeni mit Mostarskog teatra mladih ure`iji Seada \uli}a. Predstave su se me|u-sobno prili~no razlikovale, ali su sve bilezanimljive i pru`ale su dobar uvid u radmladih ljudi i njihovih pedagoga.

Treba svakako spomenuti dodjelu me-|unarodne nagrade za doprinos razvojudramskog odgoja »Grozdanin kikot« kojase odvijala 27. velja~e. Nagradu su dobiliFerid Karajica, glumac i profesor iz Srbijei Crne Gore, Goran Golovko, dramski pe-dagog i redatelj iz Hrvatske, Cvete Jane-va, redateljica iz Bugarske te MuhamedD`elilovi}, profesor iz Bosne i Hercego-vine. Kratko se prisutnima obratio i DanBaron Cohen kako bi se zahvalio Mostar-skom teatru mladih i Seadu \uli}u namogu}nosti da prisustvuje konferenciji teupozna mno{tvo novih i zanimljivih ljudite predao knjigu svojih drama i majicukao poklon.

Konferencija je svojim sudionicima ponu-dila puno toga inspirativnog i zanimlji-vog. No omogu}ila je i ono najva`nije.Upoznavanje velikog broja ljudi koji radeiste stvari te dijele iste ili sli~ne problemekao i mi. Iz tog se upoznavanja i dru`enjara|a mogu}nost za dogovaranje i ostvari-vanje velikog broja projekata koji }e zasi-gurno pomo}i osvje{tavanju potrebe zadramskim odgojem u mati~nim sredina-ma kao i pru`iti konkretnu pomo} ljudimakoji tu pomo} trebaju.

Molimo sve ~lanove priklju~ene na internet koji nisu u

na{em elektroni~kom adresaru, kao i one koji su u

me|uvremenu promijenili adresu, da nam po{alju svoju

e-adresu na: hcdo@hi.t-com.hr.

U SUSRETPROMJENAMA

GODI[NJA SKUP[TINA2005.

Po obi~aju, skup{tina je odr`ana u okvirugodi{njeg sabora Centra, koji se odr`ao od28. kolovoza do 3.rujna 2005 u O[ JosipaJurja Strossmayera u Zagrebu. Zadnjegdana spojili smo zavr{ni prikaz rada radio-nice forum-kazali{ta i po~etak godi{njeskup{tine.

Nakon zavr{etka predstave forum-kaza-li{ta te imenovanja radnih tijela skup{tine,radni je dio po~eo uvodnim izlaganjempredsjednika Vlade Kru{i}a. Predsjednik jepredlo`io dnevni red koji obuhva}a: finan-cijski izvje{taj, izvje{taj predsjednika, iz-vje{taj o akcijama, izvje{taj povjerenikaogranaka, raspravu i usvajanje izvje{taja,preporuke za budu}i rad te razno. Prijedlogdnevnoga reda je jednoglasno usvojen.

Na{a knjigovoditeljica Ana Sekuli} pod-nijela je izvje{taj o financijskom poslova-nju udruge, koji je jednoglasno usvojen.

Na po~etku svoga izlaganja predsjednik jeukazao na promjene u radu udruge koje suse dogodile u zadnje dvije–tri godine.Naime, u prvoj fazi rada udruga je dobiva-la sredstva za rad od Instituta Otvorenodru{tvo Hrvatska te od Europskog kultur-nog fonda pa je uspjela realizirati mnogezna~ajne akcije. Najva`niji rezultat tih ak-tivnosti je stvaranje velikog broja ljudieduciranih za dramski odgojni rad koji }epredstavljati osnovu na kojoj po~iva radudruge. No, u zadnje tri godine HCDO jeprestao dobivati sredstva od stranih fon-dova, a najaktivniji dio ~lanstva se anga`i-rao oko specifi~nih projekata kojima sepotvrdio u svojim sredinama. To je donek-le onemogu}ilo ~e{}u i bolju interakcijume|u ~lanovima HCDO-a, ali prvi rezul-tati rada na vlastitim projektima odra`ava-ju se i na udruzi.

Predsjednik je nastavio izlaganje izvje{ta-jem o akcijama naglasiv{i kako su najzna-~ajniji rezultati od pro{le godine postignu-ti na polju izdava{tva. Iza{la je knjiga100+ ideja za dramu, vrlo koristan i prov-jeren priru~nik za voditelje dramskih gru-pa, preveden s engleskog, a u pripremi sujo{ tri knjige. To su Novih 100+ ideja zadramu, Dramske metode u nastavi hrvat-skog autorskog tima koji ~ine ~lanice Cen-

tra pod uredni~kim vodstvom ValentineKamber te Dramske metode u razrednojnastavi urednice Jadranke Radeti}-Iveti},koji tako|er pi{u na{e ~lanice. Izdava-{tvom se HCDO definitivno legitimirakao udruga koja te`i unapre|enju dram-ske pedagogije te odgoja i obrazovanjaop}enito.

Druga akcija koju valja istaknuti je akcijaForum-kazali{te protiv nasilja u {koliza koju smo sredstva dobili od Ministar-stva znanosti, obrazovanja i {porta. (O ak-ciji objavljujemo podrobniji izvje{taj.)

Tre}a bitna stvar su susreti EDERED okojima su izvje{taj podnijeli Damir Miho-li} i Ines [kufli}-Horvat. Hrvatska ve}sedmu godinu sudjeluje na susretima. Ovegodine susreti su bili u Corku (Irska), aodr`avani su za djecu od 12–14 godina.(O susretu tako|er donosimo poseban iz-vje{taj.)

Uslijedili su izvje{taji ogranaka. O za-greba~kom ogranku zvje{taj je podnijelaKsenija Ro`man, tajnica zagreba~kog og-ranka koji ima sjedi{te u njezinoj mati~nojku}i, Centru mladih Ribnjak. Specifi~nostzagreba~kog ogranka je u tome {to velikidio njegovih aktivnosti pripada i sredi{nji-ci HCDO-a tako|er smje{tenoj u Zagrebu.

^lanice zagreba~kog ogranka anga`iranesu oko pisanja knjige Dramske metode unastavi hrvatskog. Dunja Jel~i} je zahva-ljuju}i suradnji s izdava~kim poduze}emProfil koji organizira edukacije radi pro-

daje svojih knjiga, odr`ala stotine radio-nica diljem Hrvatske kojima se promovi-ra dramski odgoj. Neke od ~lanica ogran-ka educirale su i u~itelje koji }e ove {kol-ske godine raditi eksperimentalno premaHNOS-u (Dunja Jel~i}, Gordana File{,Marica Motik, Valentina Kamber).

U vezi s izvje{tajem zagreba~kog ogrankapovela se i diskusija oko prisutnosti udru-ge u Ministarstvu, Zavodu za {kolstvo idrugim prosvjetnim institucijama. VladoKru{i} je istaknuo kako udruga kao takvanije dovoljno prisutna i priznata. DunjaJel~i} i Nevenka Mihovili} nisu se slo`iles takvim mi{ljenjem isti~u}i kako pros-vjetne vlasti itekako pozivaju pojedine~lanove na suradnju oko HNOS-a i okoizvannastavnih aktivnosti i da se jako do-bro zna otkuda oni potje~u i tko je njimaomogu}io edukaciju. Marija Tuksar seslo`ila da ne bi bilo lo{e biti i formalnoprisutan u Ministarstvu, jer bi tako bioolak{an ulaz u {kole, kao i edukacija onihu~itelja koji bi druga~ije te{ko stekli os-novno dramsko-pedadago{ko obrazova-nje. Ksenija Kolobari} iz Osijeka je reklada }e {kola u kojoj ona radi eksperimen-talno provoditi HNOS te da }e u~itelji izeksperimenta biti edukatori drugima koji}e tek po~eti provoditi HNOS. Smatra daje to prigoda da dramski odgoj u|e na ve-lika vrata u hrvatske {kole. Predlo`ila jeda se provjeri tko je od ~lanova HCDO-aprisutan u tih 49 {kola koje }e ove {kolskegodine biti u eksperimentu. Ti ljudi bi on-

11

Radionica forum-kazali{ta, Zagreb, 1.9.2005. »Ritam-ma{ina«

IZ @IVOTA UDRUGE

da mogli u svojim {kolama gurati dramskiodgoj i biti edukatori za dramski odgoj.Trebalo bi aktivirati autore knjiga o dram-skim metodama u nastavi da sudjeluju uedukaciji. U HNOS-u naime izrijekom pi-{e da se u nastavi preporu~uju dramskemetode.

U nastavku izlaganja Ksenija Kolobari} jegovorila o radu osje~kog ogranka. Istak-nula je sudjelovanje ~lanova osje~kog og-ranka na Festivalu podunavskih Nijemacakoji je dobra prigoda da oni poka`u i svojdramski rad javnosti te da sudjeluju u raduradionica koje se tom prigodom odr`ava-ju. Dodala je da su ~lanovi osje~kog og-ranka vrlo aktivni na stru~nim aktivimau~itelja i profesora.

O pulskom ogranku izvje{taj je podnijelapovjerenica Svetlana Gotovina. Istaknulaje da ogranak ima tridesetak ~lanova, a odtoga dvadesetak aktivnih. Poku{ali su or-ganizirati radionicu Dramske metode unastavi hrvatskog koju bi vodila ValentinaKamber, ali nije skupljen dovoljan broj{kolskih u~itelja i profesora koji bi sudje-lovali.

Katarina \uri} i Loretta Morosin su u do-mu za djecu s cerebralnom paralizom ukojemu rade napravile predstavu za djecu

mla|e dobi. Predstavu je pogledalo dvjes-totinjak djece iz pulskih privatnih vrti}a.

Ogranak sudjeluje i u organizaciji radioni-ca MKFM-a. Ove godine je bila radionicakazali{ta potla~enih koju je vodio JulianBoal te radionica pokreta koju je vodilaAndrea Gotovina.

Nakon izvje{taja povjerenika ogranaka,predsjednik je zamolio go{}u iz Beogra-da, Ljubicu Beljanski-Risti}, da ka`e ne-{to o CEDEUM-u, centru koji je u SiCGpandan HCDO-u. Ljubica je rekla kakoCEDEUM okuplja prije svega kazali{neumjetnike koji se bave dramskim radom smladima kao izvan{kolskom aktivno{}ute da u tom smislu nije kao HCDO kojiokuplja prije svega u~itelje i nastavnike.Nema nekog fiksnog ~lanstva u CEDEU-M-u, a niti ~lanarine tako da aktivno ~lan-stvo u udruzi prije svega odre|uje sudje-lovanje u projektima. Svoje projekte kao iprojekte iz drugih zemalja predstavljajuna BITEF Polifoniji i tako promovirajukazali{nu pedagogiju. 2005.godine HCDOje pozvan da na BITEF Polifoniji predsta-vi projekt Forum-kazali{te za {kolu beznasilja koji bi i oni htjeli preuzeti uSiCG.*

Skup{tina je jednoglasno usvojila sve iz-vje{taje.

Ponovo je istaknut prijedlog Ksenije Ko-lobari} koja je zamoljena da ga sro~i u pis-menoj formi kako bi se moglo ne{to podu-zeti oko realizacije njezine ideje.

Tako|er se poveo razgovor oko dramskogodgoja kao {kolskog predmeta. S tim uvezi se spomenuo rad Nevenke Mihovili}koja je prije nekoliko godina vodila dram-ski odgoj kao izborni predmet, a svoj jeprogram objavila u ~asopisu Metodika.Drugi ~lanovi su iskazali `elju da koristenjezino iskustvo kako bi i oni mogli uvestidramski odgoj kao izborni predmet i usvoje {kole. Ines [kufli} je predlo`ila dase program Nevenke Mihovili} stavi i naweb-stranicu HCDO-a.

Vlado Kru{i} je istaknuo jo{ nekoliko pri-jedloga za budu}i rad. Kao prvo, treba ob-noviti web-stranicu HCDO-a, a kao drugoizdati novi broj glasila koje se, zbog ne-dostatka sredstava, dugo nije pojavljivalo.Tre}i projekt je rad na zajedni~koj we-b-stranici regionalnih centara za dramskiodgoj (HCDO, CDOBiH, CEDEUM, tecentara Slovenije, Makedonije, Bugarske,Gr~ke i Albanije, a mo`da ~ak i Mad`ar-ske i Austrije). Na stranici bi bili prisutni isvi jezici dr`ava-sudionica, a dodatni je-zik bio bi engleski.

12

Katarina Kolega

PREGR[T IDEJA ZASTVARANJE

Anna Scher i Charles Verall,100+ ideja za dramu; Prevela:Jasna [ojer, Izdava~, Hrvatskicentar za dramski odgoj – Piliposlovi, Zagreb, 2005.

Voditelji dramskih grupa po {kolama, ka-zali{tima ili nekim drugim institucijamasvoje znanje o tom poslu u Hrvatskoj mo-gu ste}i jedino putem razli~itih kazali{nihi dramsko-pedago{kih radionica ili naru-~ivanjem inozemne literature. Na hrvat-skom je jeziku svojedobno iza{la knjigaZvjezdane Ladike, Slavenke ^e~uk i \ur-|e Devi} Dramske igre, no onaj koji danasna nju nai|e u kojem antikvarijatu iliknji`nici mo`e se smatrati pravim sretni-

kom. Tu deficitnu situaciju Hrvatski cen-tar za dramski odgoj napokon je odlu~iopromijeniti osnivanjem Bibilioteke dram-ske pedagogije u kojoj }e se izdavati upra-vo stru~ne knjige za potrebe dramskogstvarala{tva.

Za prvi naslov Biblioteke odabrana je knji-ga Anne Scher i Charlesa Veralla 100+ideja za dramu koja sustavno donosi sav-jete, vje`be i na~ine rada s djecom i mladi-ma u dramskim dru`inama.

Kao {to sami autori u uvodu nagla{avaju„ovo je knjiga recepata koja sadr`i stotineideja za dramu« i njezin je cilj ponuditisredstva kojima }e se potaknuti umjet-ni~ko stvaranje.

Budu}i da je knjiga nastala kao plod du-gogodi{njeg podu~avanja drame u kaza-li{tu Anne Scher gdje je okosnica rada im-provizacija, autori su ponudili raznolikeideje na koji se na~in i s kojim ciljevimaimprovizacija mo`e ostvariti.

* Radionicu forum-kazali{ta na BITEF Polifoniji vodila je Ivana Marijan~i}. O uspjehu radionice svjedo~i i ~injenica da je zaista i u SiCG pokrenutaakcija u {kolama po uzoru na Forum-kazali{te za {kolu bez nasilja.

Kako bi se proces dramskog rada u grupitrebao odvijati od ostvarivanja grupne ko-hezije, dinamike i povjerenja pomo}udramskih igara, preko pripremanja glum-~eva instrumenta, tijela, za rad pomo}uzagrijavanja i govornih vje`bi do kon-kretnih improvizacija verbalnog i never-balnog tipa, tako je i knjiga koncipiranaupravo tim redoslijedom, iako se ponekevje`be mogu svrstati u vi{e kategorija.

Pri tom one nisu razvrstane po dobnimskupinama jer se ve}ina vje`bi mo`e pri-lagoditi svakom uzrastu, a i, napominjuautori, »neke grupe djece jednostavno ima-ju odrasliji ukus od drugih«.

[to se ti~e tema za dramske situacije i im-provizirane kratke predstave, autori daju{iroku lepezu primjera, no uvi|a se njihova

te`nja za eti~kim, dru{tvenim i politi~kimosvje{tavanjem djece i mladih. U svimprimjerima, kao {to isti~u, postoji sna`anelement sukoba koji s obrazovnog gledi{tapoma`e djeci da nau~e rje{avati i razumije-vati konfliktne situacije. Tako daju primje-re konflikta djece i roditelja, djece me|u-sobno, ali i primjere iz svijeta odraslih, nelibe}i se neugodnih i manje lijepih `ivotnihsituacija. Kroz dramu se na taj na~in djecusu~eljava s nimalo ru`i~astim svijetomstvarnosti, ostavljaju}i im slobodu da gasvojom ma{tom razobli~e i promijene.

Voditeljima po~etnicima ponu|eni su vrlokorisni savjeti za ostvarivanje discipline ikoncentracije polaznika te idealne struk-ture sata. Autori navode i popis najneop-hodnije opreme za dramsku grupu ({to je

za ve}inu hrvatskih dramskih pedagoganeostvareni san), a na kraju knjige nalazise specifi~an dramski rje~nik koji bi naj-mla|oj djeci trebao pomo}i u razumijeva-nju onoga {to rade.

Treba spomenuti i prijevod Jasne [ojerkoja se potrudila kroatiziranim imenima inavo|enjem nekih situacija specifi~nih zana{e prilike knjigu {to vi{e pribli`iti hrvat-skom ~itatelju i korisniku ove knjige.

Budu}i da je knjiga na britansko tr`i{teiza{la prije punih trideset godina, mnogi-ma }e navedene vje`be biti poznate, nonjezina je vrijednost u tome {to nudi raz-nolike, univerzalne i uvijek aktualne poti-caje za improvizaciju te joj se i oni kojimaje sadr`aj ve} dobro poznat neprestanomogu vra}ati.

13

Damir Miholi}

SANJANJE NA KI[IHrvatska ekipa na 12.europskim dramskim susre-tima, ljeto 2005., Cork, Irska

Kada razmi{ljamo o snovima, ~ini se daIrska predstavlja pravo mjesto za takvarazmi{ljanja. Svojim prekrasnim pejza`i-ma, bogatom mitologijom, dru`eljubivimi veselim ljudima, upravo inspirira ma{ta-nje i pretapanje ma{te u dramu i kazali{te.Tema »Vrijeme sanjanja/Dreamtime« bilaje baza za mnogobrojna razmi{ljanja kojasu se doga|ala od 18. do 31. srpnja 2005.godine na 12. europskim dramskim susre-tima u Corku. Organizator je bila irskaNacionalna udruga dje~jih kazali{ta kojaod 1980.godine okuplja oko 55 kazali{nihgrupa, pojedince, dje~je i mlade{ke orga-nizacije i poti~e uklju~ivanje djece i mla-dih u dramsko i umjetni~ko izra`avanje.

Ovo je bio moj sedmi europski dramskisusret, od kojih sam u jednom bio ~lan or-ganizacijskog tima (Pazin 2003), a u osta-lima voditelj grupe ili voditelj radionice.Kada sam razmi{ljao o njemu nakon pov-ratka u Hrvatsku, zaklju~ak je bio kao inakon svakog prethodnog: 14 dana u ne-koj drugoj zemlji, okru`en ljudima iz dru-gih zemalja, uklju~en u stvaranje jednogfiktivne kazali{ne stvarnosti s grupom…sve je to bilo kao san. Prona{ao sam do`i-votne prijatelje, razmi{ljao, prezentiraodomovinu, dijelio iskustva, u~io, vidioudaljene gradove, sela, {ume i mo~va-re…, a kazali{te je bio medij koji je omo-gu}io ta sanjanja, dru`enja i stvaranja.

U Corku su se okupila djeca od 12 do 14godina i njihovi voditelji iz 15 europskihzemlja: Austrije, Belgije, Danske, Estonije,Finske, Francuske, Njema~ke, Ma|arske,Izraela, Letonije, Luksemburga, Malte, Ve-like Britanije, Hrvatske i Irske. Svaku zem-lju predstavljalo je osmero djece i dvavoditelja. ^lanovi hrvatske ekipe bili suu~enici: Adela Kolobari} (Osijek), DoloresKrmpoti} (Rijeka), Katarina Breber (Za-greb), Sena Ha{imbegovi} (Pula), BojanBraj~i} (Split), Dino Komadina (Zagreb),Karlo Mrk{a (Karlovac) i Vanja Ov~ar(^akovec). Voditelj grupe bila je Iva Mil-ley, dramska pedagoginja Zagreba~kog ka-zali{ta mladih i Dramskog studija Tirena.Ja sam bio u ulozi voditelja radionice.

Bili smo smje{teni u studentskom naselju»Brookfield«, gdje se odvijao jutarnji i

ve~ernji dio programa. Svaka zemlja ima-la je svoju ku}u, a svako dijete svoju sobu.Doru~ak je bio u »nacionalnoj« kuhinji,svakodnevno popunjenoj svje`im namir-nicama. Pripremanje hrane, pranje su|a i~i{}enje prostorija ku}e obavljala su djecai voditelji prema demokratski napravlje-nom rasporedu. Svaka zemlja imala je»svog« mladog Irca ili Irkinju kao doma-}ina. Dvije ve~eri bile su posve}eneugo{}ivanju neke druge zemlje. Jednomsmo mi i{li u »Irsku« ku}u, a jednom suIzraelci do{li u »na{u«. Spremljen je ma-leni domjenak s nacionalnom hranom izajedni~kim dru`enjem.

Dramski rad u grupama i ostali sadr`aji(tr`nica suvenira, ve~er prezentacije ze-malja kroz neku klasi~nu bajku oblikova-nu na poseban »nacionalni« na~in, ve~er

Zavr{ni nastup u Corku. Borba izme|u Zlih i Siroma{nih.

nacionalnih pjesama, disko, u~enje irskogplesa…) doga|ali su se u prekrasnom kru-gu Sveu~ili{ta, udaljenog 15 minuta hodaod »Brookfielda«. Nakon lagane jutarnje{etnje do Sveu~ili{ta, prvi dio rasporedaodra|ivali su organizatori sa svim sudio-nicima i uvje`bavali elemente koreografi-je zavr{ne prezentacije koja se posljed-njeg dana Susreta odr`ala u sredi{tu gradai koja je bila dio programa doga|anja uCorku, kao Europskog grada kulture2005. godine. Glavni dio rada odvijao se ugrupama pod vodstvom dvoje voditeljaradionice. Moja partnerica u vo|enju gru-pe od 16 malih glumaca iz 8 zemalja bilaje Dana Lia Bauman, voditeljica iz Izraela.

Po~etak svakog dramskog rada, pa tako iovog na{eg imao je standardnu osnovnustrukturu: me|usobno upoznavanje ~lano-va grupe; stjecanje povjerenja, poticanjespontanosti i interakcije koja omogu}ujeslobodno izra`avanje i razmjenu iskustava;prevladavanje jezi~nih prepreka, koje seuvijek pojavljuju u ovakvom tipu susreta;prepoznavanje nivoa vje{tina koji ~lanoviposjeduju; razumijevanje osnovne teme imogu}nosti koje ona nudi kao zajedni~kicilj… Dramske igre, pokret i ples, improvi-zacije na zadanu temu i dr., razvile su pozi-tivnu i motiviraju}u grupnu koheziju i bilesu dobar temelj za paralelan rad na osnov-noj temi – »Vrijeme sanjanja«.

Susret s temom snova bio je beskrajno in-spirativan i omogu}io je mno{tvo asocija-cija i mno{tvo materijala koje je trebalo,na kraju 14-dnevnog rada, oblikovati ukratku predstavu. Razmi{ljanja o snovimakretala su se u {irokom rasponu od snovakoji se javljaju no}u, dok spavamo, pa doniza dnevnih sanjanja, kroz koja su djecaizra`avala svoje stavove, osje}anja, `e-lje… Pisanje o snovima i pretvaranje slikesnova u crte` bio je prvi korak u sakup-ljanju tematskog materijala. Prikazivanjesnova crte`om, pokazao se kao dobar na-~in da se individualni izri~aj prika`e u cje-lovitoj formi, odnosno da se uklju~i i diokoji je nemogu}e detaljno verbalno izrazi-ti, ali je mogu}e prenijeti drugima bojom,linijom i oblikom… Javljale su se slikerazli~itih snovitih, mitskih, stvorenja; sli-ke, na razli~ite na~ine, prenagla{enih pred-meta, `ivotinja i ljudi; mnogo projekcijaosobne budu}nosti; slike problema suvre-menog Svijeta (siroma{tvo, ratovi, bole-sti…) i, istovremeno, slike idealisti~kog,sretnog Svijeta do kojeg put vodi kroz to-leranciju i ljubav. Crte`i nacrtani na foliji,

kasnije su projicirani na platno i postali suscenografija i pozadina mjesta radnje nakojem su se odigravale pojedina~ne igrupne scene. Osobni uradci, kroz disku-siju i rad u malim grupama, analizirani su,razra|ivani i pretvarani u kazali{ni jezikzvuka, glasa i pokreta. Iz mno{tva materi-jala, izdvojeni su najzanimljiviji dijelovi ipreto~eni u 10-minutnu pri~u o dje~akukoji je odlu~io sresti svoje snove. Kaomjesto izvedbe odabrano je dvori{te jednesveu~ili{ne zgrade i zamisao da u njemuiskoristimo sve {to je moglo poslu`iti ustvaranje jednog imaginarnog, snovitog,prostora: stupovi javne rasvjete, klupe,okrenuti stolovi obli`njeg kafi}a, kontej-neri i kante za otpad, vrata koja se, zbogosoba u kolicima, otvaraju pritiskom naveliku tipku… Tako|er, zamisao je bila dau prostor stavimo velike {arene balone iupotrijebimo ma{inu za stvaranje balonaod sapunice. Nekoliko dana smo vje`bali ioblikovali zavr{nu predstavu u tom pros-toru, ali je premijera, zajedno s predstava-ma ostalih radionica, zbog ki{e, koja je uirskoj dio nacionalnog folklora i koja jepadala gotovo svaki dan, odr`ana u veli-koj dvorani, pa je i osnovna zamisao osceni bila pojednostavljena i prilago|enazatvorenom prostoru. Ali i u dvorani dje-~ak je sreo snove. Do{li su oni koje je sa-njao, ali i neki novi, iznena|uju}i i nevje-rojatni. Sreo je, tako, visoko stvorenje ubijelom i ogromnu gusjenicu iz koje seporode `abe, sve zelene, osim jedne, crve-ne i koja biva odba~ena zbog svoje boje.Da bi nahranio odba~enu `abu, pekari mudonose ogroman hamburger, ali hrana jeuvijek bila meta osvaja~a, pa tako, i sada,hamburger sebi~no zaposjedaju Zli ljudi,

koji ne `ele podijeliti hranu sa Siroma{ni-ma. U jednom se trenutku i dje~ak, poku-{avaju}i pomo}i Siroma{nima, na|e uopasnosti… Bitku izme|u gladi i izobiljaprekidaju Bog i mali, rasplesani Feniks.Dje~ak se sad mo`e vratiti svojoj crvenoj`abi, koja, kada zagrize hamburger, posta-je prekrasna djevoj~ica i me|u njima sera|a ljubav. Bog i pratnja odlaze, a dje~aki djevoj~ica ostaju, gledaju}i se u o~i…*

I predstave ostalih radioni~kih grupa u se-bi su sadr`avale vje~itu borbu dobra i zla,ljubav i mr`nju, no}ne more, putovanja unepoznate prostore, susrete i rastanke…Kori{teni su elementi kostima, maske,{minka i glazba. Zvukovi i melodije stva-rani su i na sceni uz pomo} »pravih« i im-proviziranih instrumenata. Dijelovi svakepredstave ukomponirani su u zavr{nu ko-reografiju koja je 30. srpnja prikazana ucentru Corka, ispred dvorane Opere. Pros-tor trga bio je ukra{en stotinom indijan-skih »Hvata~a snova«, od kojih je po je-dan izradio svaki sudionik u umjetni~kojradionici uz pomo} hula-hopa, traka raz-nobojnog platna i {page.

U~enici iz Hrvatske dali su zamije}enidoprinos u svojim grupama. U ve}inipredstava imali su zapa`ene uloge. To jejo{ jednom bila potvrda da je kriterij pokojem u Hrvatskoj biramo sudionike Sus-reta bio uspje{an.

Posljednju ve~er sudionici su proveli ustudentskom naselju uz mno{tvo slatki{a,pjesme i plesa. Jo{ jedan Susret je zavr{io.Jo{ jednom kazali{te je spojilo mnoga sr-ca. I bilo je mnogo izmijenjenih adresa imnogo suza… Do ponovnog sanjanja, ne-gdje u Svijetu!

14

* Cjeloviti tekst predstave tiskan je u: Zbornik igrokaza »Panika u Strahogradu«, Tirena, 2005., Zagreb

Zavr{ni nastup. Ulazak u snoviti prostor.

Stig Eriksson

DRAMSKI ODGOJ UNORVE[KOJU Norve{koj termin drama ozna~ava dram-ske aktivnosti u {koli. U obveznoj osnovnoj isrednjoj {koli (od 1.–10. razreda) drama seobi~no koristi kao sastavni dio nastavnogplana, tj. kao medij u~enja. U vi{oj srednjoj{koli drama postoji kao predmet, ali ga tre-nutno ne nude mnoge {kole u zemlji.

Dramski odgoj u Norve{koj koristi razli~iteoblike dramskog izra`avanja – od dramskeigre i procesne drame do dje~jeg i odgoj-nog kazali{ta. Tijekom godina udoma}ilasu se dva, u osnovi razli~ita ali ne i me|u-sobno isklju~iva, na~ina upotrebe drameodn. kazali{ta za odgoj: prvi, tzv. nefor-malizirani, usmjeren je na proces i usredo-to~en prvenstveno na istra`ivanje teme iimprovizaciju kroz dramsku igru; drugi,formalizirani, usmjeren je na kona~ni pro-izvod i prvenstveno se bavi predstavlja-njem i profesionalnim vje{tinama u okvirukazali{ne izvedbe. U svjetlu dosada{njegrazvoja dramske pedagogije podjela na ovadva oblika nije vi{e jako produktivna i mo-`e se ~initi zastarjelom, me|utim, kao po-mo}no sredstvo u prepoznavanju tradicije itrendova (suvremenih i povijesnih), takvepostavke mogu biti od koristi.

Povijesni razvoj i sada{njausmjerenjaModerna odgojna drama u Engleskoj iSAD-u proiza{la je iz dje~jeg kazali{ta ipokreta naprednog odgoja i pedagogije,potpomognutih tradicijom studentskog ka-zali{ta i kazali{ta zajednice. Iste faze raz-voja mogu se uo~iti i u Norve{koj.

Kao rezultat pokreta za napredni odgojdrama je postala dijelom nacionalnog nas-tavnog plana ve} 1939., a tijekom drugepolovice 60-ih neformalne metode kre-ativne drame postale su alternativom tra-dicionalnom {kolskom kazali{tu. U ranim70-ima utjecaji humanisti~ke psihologije iegzistencijalisti~ke filozofije potakli su in-teres za grupnu dinamiku u u~ionici. Sre-dinom 70-ih primjetljiva je zaokupljenostsocijalno-politi~kim pitanjima, potaknutaalternativnim kazali{nim pokretom i mar-ksisti~kom filozofijom. Pojednostavljenore~eno, kasnih 70-ih mo`emo razlikovatidva glavna smjera: jedan bi se mogao naz-vati anglo-ameri~kom tradicijom, na koju

je utjecala liberalna teorija osobnog raz-voja {to su je u SAD razvile dramske pe-dagoginje Winifred Ward i Geraldine Si-ks, a u Engleskoj Peter Slade i Brian Way.Glavni skandinavski zastupnici ameri~ketradicije su [vedi Elsa Olenius i Dan Lip-schutz, kao i Norve`anka Ingrid Boman.Britanski utjecaji stigli su u Norve{ku pre-ko literature, posjeta i ljudi koji su odlaziliu Englesku kako bi nau~ili metode rada.Zapa`en napor u podru~jima mime i dra-matizacije ostvarila je Norve`anka Groet-he Nissen, koja je uvela britanske dram-ske metode i vje`be govora. Drugi pristupbio je vi{e skandinavski, inspiriran rekon-strukcionisti~kim filozofijama doma}eg ilistranog porijekla, u kojem su politi~kasvijest i bavljenje socijalnim pitanjima biliu sredi{tu. Uz kazali{ni pokret eksperi-mentalnih grupa, va`ni utjecaji dolaze odNorve`anina Johna Lilletvedta, [veda Bjor-na Magnera, Danca Janeka Szatkowskog,Nijemaca Helme Ebert i Volkharda Pari-sa, te Brazilca Augusta Boala (koji je u80-ima dolazio u skandinavske zemlje kaopredava~). Tijekom 80-ih, razvoj kojemsu na ~elu bili Dorothy Heathcote i GavinBolton, tako|er je bio utjecajan u Nor-ve{koj, ~emu treba dodati i utjecaj nekihdrugih pristupa, npr. onog koji se bavidramskim konvencijama (Jonothan Nee-lends i Tony Goode) u ranim 90-ima, teprocesne drame (John O’Toole i CecilyO’Neill) sredinom 90-ih.

Suprotstavljanja izme|u drame usmjerenena pitanja osobnog razvoja i drame koja sebavi istra`ivanjem tema zamijenjena supitanjima o prirodi i ulozi estetskog u dram-skom odgoju. Poput Davida Hornbrooka,koji je u Engleskoj htio povratiti va`nostdrame kao estetskog predmeta po sebi, ineki pedagozi u Norve{koj dramu gledajuprvenstveno kao teatarski predmet kojem

su u sredi{tu scenske vje{tine i tehnika.Drugi, pak, tvrde da drama, kao mediju~enja uporabiv u svim segmentima kuri-kuluma, predstavlja najbolji na~in povezi-vanja – i istra`ivanja – umjetnosti i zna-nja. Na kraju devedesetih suo~eni smo smnogostruko{}u dramskih puteva koji sekri`aju, ali niti jedan smjer nije dominan-tan. Kao {to je nedavno istaknuo JanekSzatkowski, drama se pojavljuje kao hib-rid mnogih kazali{nih formi, ali s dina-mi~nim interesom za istra`ivanje i razvojnovih metoda, oblika i zna~enja. Drama-turgija, kao strukturiraju}e na~elo odgoj-ne drame, va`na je referenca za na{ da-na{nji rad. Zanimanje za umjetni~ki viddramskog rada mo`da je zasjenilo zani-manje za njegovu pedago{ku dimenziju;zato {to su danas i estetske i obrazovne te-orije, kao i umjetni~ka ekspresija, podru-~ja koja dramski pedagog mora svladati.

Kazali{te za djecu iodgojna dramaU drugoj polovici pro{log stolje}a pred-stave za djecu postale su uobi~ajene usvim dr`avno financiranim kazali{tima uzemlji, ali to se uglavnom svodilo na jed-nu predstavu godi{nje. Postoji nada da }ese vi{e vladinih sredstava tro{iti na kaza-li{te za mlade, jer kazali{ni ansambli mo-raju slijediti izazove i udovoljiti zahtjevi-ma nove mlade publike. Isto tako postojinada da }e porast drame u {kolama potak-nuti pove}anje broja predstava za djecu ida }e se pojaviti kriti~nija i informiranijapublika. Dramski pedagozi mogli bi pos-tati grupa kazali{nih radnika koji brinu ou~eni~kom razumijevanju kazali{ne um-jetnosti. Najbolje predstave za mladu pub-liku obi~no rade mali nezavisni ansambli.U potrazi za novim kazali{nim oblicima istilovima, te u kontaktu sa {kolama i vrti-

15

DRAMSKI ODGOJ U SVIJETU

Iz radionice na Visokoj u~iteljskoj {koli u Bergenu

}ima, te dru`ine kombiniraju dramske ob-like i metoda rada koje mogu koristitidramskim pedagozima i glumcima u dje-~jem kazali{tu.

Amatersko kazali{teKazali{no obrazovanje djece i mladih tra-dicionalno se odvijalo izvan {kole. Neko-liko srednjih i tzv. pu~kih* {kola nude ka-zali{te kao predmet, ali to su iznimke prijenego pravilo. Neke {kole nude dramu ilikazali{te kao izvannastavnu aktivnost. Ina-~e, mladi ljudi koje zanima kazali{te po-ha|aju privatne ustanove ili se pridru`ujulokalnim amaterskim grupama. Danasamatersko kazali{te cvjeta, a pokret obuh-va}a mnoge mlade kao izvo|a~e i kaopubliku. Neka amaterska kazali{ta poku{a-vaju povezati obrazovanje i rad na pred-stavama. Kazali{ni centar u Bergenu nudite~ajeve za ljude koji `ele raditi s djecomkoja igraju za djecu. Me|u zaposlenimasu dramski pedagozi i mladi redatelji, a1989. su pokrenuli {kolu drame/ kazali{taza djecu.

Drama u {kolamaU nastavnom planu iz 1997. drama imasvoje mjesto prvenstveno kao medij po-du~avanja, koji posebno dobro odgovarapotrebama projektne nastave. Me|utim,ona je tu ipak ograni~ena kao specifi~nopredmetno podru~je unutar materinjeg je-zika, vjerskog i glazbenog obrazovanja, teengleskog kao drugog jezika. S drugestrane, pak, zbog bliske veze s »igrom«,drama je va`na komponenta mnogih pred-meta u ni`im razredima {kole.

Srednje {kole oduvijek su najslabije mjes-to drame/kazali{ta u obrazovnom sustavu.Osim par iznimaka, drama nije bila nitipredmet niti zagovarani medij podu~ava-nja. Ipak, od jeseni 1994. »drama, ples iglazba« nude se kao zasebno odgojno-ob-razovno podru~je u srednjim {kolama. Uprvom razredu ove se umjetnosti predajuintegrirano, dok se u drugom i tre}em raz-redu u~enici opredjeljuju za jednu od njih.Ovaj trogodi{nji te~aj omogu}uje pripre-mu za fakultetski studij. Te~aj je u po~et-ku imao slab odaziv {irom zemlje. To sedjelomi~no mo`e pripisati tome {to sepredmet nije predavao u ni`im razredima,a djelomice nevoljkosti {kola da financi-raju nova radna mjesta. Danas, pak, me|uradnom snagom ima dosta kvalificiranihdramskih pedagoga.

Obrazovanje dramskih/kazali{nih pedagogaGlavne ustanove za obrazovanje dram-skih pedagoga su dr`avne visoke u~itelj-ske {kole. Od 1978. drama je obvezna zasve pred{kolske odgajatelje, a od jeseni1992. drama je obvezna (iako mala) sas-tavnica u obrazovanju svih osnovno{kol-skih nastavnika. Te {kole tako|er nudedo{kolovanje za ve} zaposlene u~itelje.

Ve}ina dr`avnih {kola nudi intenzivne jed-nosemestralne te~ajeve iz drame (a neki i izplesa). U Bergenu i Oslu studij odgojnedrame/kazali{ta traje jednu ili dvije godine.U sklopu reforme u~iteljskog obrazovanja1998. ponu|en je novi trogodi{nji specija-lizirani studij drame. Na takvim studijimaodr`ava se ravnote`a izme|u teorije i prak-se, a u `ari{tu zanimanja su podjednakodramski rad u razredu kao i rad na malimpredstavama. U akademskoj godini 2000/2001. u Bergenu je s radom zapo~eo i po-slijediplomski studij dramskog odgoja.

Dva sveu~ili{ta (Oslo i Bergen) nude stu-dij teatrologije, u rasponu od dvosemes-tralnog ili trosemestralnog studija pa domagisterija. Me|utim, to su teorijski stu-diji. Samo jedno sveu~ili{te (Trondheim)nudi studij drame/kazali{ta u okviru kojegse mo`e zaista i prakti~no raditi. Postojinacionalna mre`a studija odgojne drame ikazali{ta, u kojoj su predstavnici sveu~i-li{ta i visokih {kola. Obrazovanje profe-sionalnih glumaca odvija se u Dr`avnojgluma~koj {koli u Oslu, ali to trogodi{njeobrazovanje ne sadr`i nikakve predmetevezane uz odgojnu dramu ili kazali{te.

Pomak prema odgojnomkazali{tuOslo i Bergen, koji imaju dvogodi{nje stu-dije drame/kazali{ta, daju osobit prioritetrazvoju programa odgojnog kazali{ta. Toje podru~je ogromnog potencijala za po-vezivanje drame/kazali{ta i odgoja, ali in-teres nadle`nih za kulturu i obrazovanjenije se pokazao dovoljno jakim da se ovajoblik edukativnog teatra inspiriran britan-skim sistemom rada zna~ajnije pokrene.

Novi politi~ki signaliU sije~nju 1992. izvje{}e Nacionalnog vi-je}a za kulturu i Nacionalnog vije}a zanastavni plan i program predstavilo jeakcijski plan ja~anja mjesta umjetnostiunutar obrazovanja. Izvje{}e je naglasilopotrebu za: a) pobolj{anjem i razvojem sa-dr`aja umjetni~kih predmeta; b) siste-

mati~nim radom u razvijanju estetskedimenzije svih {kolskih predmeta; c) osi-guranjem da sve umjetnosti postanu dije-lom dje~jeg odgoja; d) poticanjem razvojadje~je kulture i osobne ekspresije krozkreativni rad i kontakt s umjetno{}u; e)zamjenjivanjem termina »prakti~no-estet-ski predmeti« terminom »umjetnosti«.Novi akcijski plan su 1995. zajedni~kipredstavila ministarstva prosvjete i kultu-re. U tom dokumentu ministarstva su seslo`ila oko va`nosti » izgradnje mostova«izme|u umjetnosti u dru{tvu i umjetnostiu {kolama. To postavlja zna~ajan izazovkako dramskim pedagozima, tako i umjet-nicima, da isku{aju potencijale umjet-ni~kog obrazovanja u postindustrijskomdru{tvu. Vrijeme }e pokazati ho}e li ulogaumjetnosti u {koli zaista ja~ati i pove}atise, ili }e i dalje biti vrednovana kao rela-tivno marginalna na odgojno-obrazov-nom putu djece i mladih.

OrganizacijeJedina organizacija kojoj je specifi~no iprimarno podru~je drame/kazali{ta za od-goj jest Nacionalna udruga za odgojnudramu (LDS). Stvorena je 1961. i broji1200 ~lanova. Njen ~asopis Drama – nor-dijski vjesnik dramske pedagogije, va`anje izvor svje`ih ideja i istra`ivanja u pod-ru~ju dramskog odgoja i dje~jeg kazali{ta.Vjesnik se tiska ~etiri puta godi{nja i mo-`e se pohvaliti ~itateljstvom {irom nordij-skih zemalja. Od 1991. dramski pedagozidr`avnih visokih {kola imaju svoju nacio-nalnu mre`u. 1990. u zapadnoj Norve{kojosnovana je mre`a nastavnika umjetnosti.1993. nacionalne udruge za umjetnosti uodgoju i obrazovanju udru`ile su snage iosnovale Zajedni~ko vije}e za umjetnostiu odgoju i obrazovanju koje je najve}imdijelom financirano od strane Ministar-stva kulture.

U Norve{koj postoje nacionalni ogranciorganizacija IDEA, AITA i ASSITEJ.LDS je 1992. godine sudjelovao i u osni-vanju IDEA-e. IDEA je osnovana radi»promicanja i zastupanja drame/kazali{takao sastavnog dijela humanisti~kog odgo-ja i obrazovanja unutar i preko nacional-nih granica«. To je jedina me|unarodnaorganizacija s posebnim usredoto~enjemna dramu i odgoj.

2001. Norve{ka je u Bergenu s velikimuspjehom organizirala 4. svjetski kongresIDEA-e, Me|unarodne udruge za dra-mu/kazali{te i odgoj. Lokalni organizatoribili su Odsjek drame bergenske Visokepedago{ke {kole i Norve{ka udruga dram-skih pedagoga (LDS).

16

* To je tip {kole karakteristi~an za nordijske zemlje, koji adolescentima nudi besplatno op}e obrazovanje. Neke od njih, npr. Visoka pu~ka {kola u Ro-merikeu, imaju izrazit dramski/kazali{ni profil.

FORUM KAZALI[TE ZA[KOLU BEZ NASILJANajopse`nija akcija HCDO-a u 2005. go-dini bila je realizacija projekta »Forum--kazali{te za {kolu bez nasilja« za koji jeMinistarstvo znanosti, obrazovanja i {por-ta osiguralo sredstva kroz natje~aj namije-njen nevladinim udrugama. Akcija je jebila dio programa Hrvatskog ureda UNI-CEF-a »Za sigurno i poticajno okru`enjeu {kolama«, a trebala je po~eti ujesen2004., ali je zbog revizije natje~aja po~e-tak morao biti pomaknut.

Tijekom velja~e 2005. obavije{teni su svi`upanijski i gradski uredi za dru{tvenedjelatnosti i pripadne uprave za obrazova-nje, {kolstvo ili prosvjetu o planu akcije»Forum-kazali{te za {kolu bez nasilja«. Uisto vrijeme upu}eni su pozivi na radioni-ce svim {kolama uklju~enima u INICEF--ov program.

Do sredine o`ujka {kole su poslale prijav-nice s imenima sudionika. Temeljem tihprijava odre|ena su mjesta odr`avanja 7radionica i to u Vara`dinu, Splitu, [ibeni-ku, Osijeku, Rijeci te u Zagrebu (za 2 ra-dionice). Tijekom ovog razdoblja u akcijuse uklju~ilo gradsko poglavarstvo u Bjelo-varu koje je preuzelo tro{kove odr`avanjadviju radionica u okviru lokalne kulturneakcije »Bjelovarski odjeci kazali{ta«. Sveradionice tog prvog kruga odr`ane su uvrijeme uskr{njih {kolskih praznika.

Budu}i da je kroz ove akcije realiziran tekdio planiranog programa, tijekom svibnja

odr`ane su jo{ dvije radionice u Viroviticii Po`egi, a posljednje dvije ostvarene su,jedna u Zagrebu u okviru na{eg godi{njegsabora, a druga koncem rujna u Puli.

Na radionicama je ukupno sudjelovalo226 sudionika, prete`ito u~itelja i nastav-nika, ali i {kolskih psihologa i pedagoga.Na radionicama, pak, u Bjelovaru, [ibeni-ku i Puli sudjelovali su i srednjo{kolci.

Akciju je realizirala ekipa dramskih peda-goga na{eg Centra:

Aleksandar Ban~i}, dramski pedagog izPule, Goran Golovko, redatelj i dramskipedagog iz Splita, Lidija Helajz, glumi-ca-lutkarica i dramska pedagoginja iz Osi-jeka, Valentina Kamber, prof. hrvatskog idramska pedagoginja iz Zagreba, IvanaMarijan~i}, dramska pedagoginja iz Zag-

reba te Vlado Kru{i}, redatelj i dramskipedagog iz Zagreba.

U realizaciji pojedinih radionica organiza-cijski su pomogle na{e ~lanice Irena Hlu-pi}-Ra{o iz Bjelovara i Nata{a Juri}-Stan-kovi} iz [ibenika. U Puli je pomo} pru`ilaprof. Teodora Baleti} iz pulske Gimnazi-je.

Ovakav zahtjevni projekt koji se realizirana podru~ju cijele Hrvatske suo~io se i sodre|enim problemima.

Kako rekosmo, ciljani korisnici programabile su prije svega {kole obuhva}eneprogramom Hrvatskog ureda UNICEF-a»Za sigurno i okru`enje u {kolama« kojihima po cijeloj Hrvatskoj. Bilo je te{ko od-rediti mjesta odr`avanja radionica, a da se{kole s nekih podru~ja ne dovedu u slabijipolo`aj u odnosu na one koje su blizumjesta odr`avanja radionica. To je, po na-{oj ocjeni, razlog slabijeg odziva jednogbroja {kola iz UNICEF-ova programa nasudjelovanje u ovoj akciji. To smo nasto-jali kompenzirati kroz drugi krug radioni-ca koje su u svibnju odr`ane u `upanijamaiz kojih je odziv bio slabiji. Jedna od pla-niranih radionica trebala se odr`ati u Gos-pi}u, ali ni tada nije bilo odziva {kola iu~itelja. Ina~e, svagdje gdje smo se obrati-li `upanijskim ili gradskim slu`bama ima-li smo njihovu punu potporu i suradnju.

Ocjene iznesene u anketama obavljenimna kraju svake radionice vrlo su pohvalne.To je u svakom slu~aju veliko priznanjeekipi voditelja, kao i dokaz potrebe odr`a-vanja takvih radionica kao oblika eduka-cije na{ih u~itelja i u~enika.

17

RADNE AKCIJE

Javna izvedba forum-kazali{ta u Virovitici 22.5.2005.

Forum-radionica sa srednjo{kolcima u Bjelovaru 3.4.2005.

Julian Boal sin je Augusta Boala, brazil-skog kazali{nog umjetnika i politi~kogaktivista koji je osnovao »kazali{te potla-~enih«, svojevrsni kazali{ni `anr {to se ti-jekom posljednjih ~etvrt stolje}a pretvoriou svjetski pokret. Julian Boal, novinar, pi-sac, prevoditelj i filmski dokumentarist,kazali{tem potla~enih intenzivnije se baviposljednjih {est godina. @ivi i djeluje ug-lavnom u Francuskoj, ali i u drugim zem-ljama, pa je tako odr`ao i radionice u ok-viru Me|unarodnog festivala kazali{tamladih u Puli te u Mostaru.

� Koliko »kazali{te potla~enih« danasima godina?

Knjigu pod tim naslovom moj je otac prviput objavio 1971. u Argentini, dakle prijene{to vi{e od 30 godina, ali se ideja, daka-ko, razvijala mnogo ranije, potaknuta pr-venstveno djelovanjem i razmi{ljanjimabrazilskog pedagoga Paula Freirea. Bila jeto, zatim, svojevrsna reakcija na politi~kiagitprop uobi~ajen u to doba (konac 60-ihi po~etak 70-ih) u latinskoameri~kim ze-mljama. Tako|er je va`an i utjecaj pe-ruanskog dr`avnog programa za opisme-njavanje iz 1972. u kojem je moj otacsudjelovao. [est mjeseci je radio s najsiro-ma{nijim slojevima peruanskog pu~an-stva. Tada je po~eo razmi{ljati o kazali{tukao jeziku ravnopravnom s onim pisanimi ~itanim, {tovi{e, kao jeziku koji se ne tre-ba u~iti, budu}i da ga svatko ve} posjedu-je u sebi kao sposobnost dramske igre.

� Svjetski utjecaj »kazali{ta potla~enih«,me|utim, po~eo se ostvarivati nakonprijevoda knjige na francuski?

Bio je to presudan doga|aj za mog oca ko-jeg je u to vrijeme, kao progresivnog inte-lektualca, proganjala brazilska policija. UFrancuskoj je 1978. dobio politi~ki azil,knjiga je prevedena i moj je otac po~eoprakti~no pokazivati ono {to je u knjizi opi-sao. Tako se utjecaj »kazali{ta potla~enih«po~eo polako {iriti. Ljudi iz raznih zemaljapo~eli su se zanimati za njegov rad, krenulesu radionice, konferencije i demonstracijerada u Francuskoj i drugim europskim ze-mljama. S engleskim prijevodom knjige1979. po~eo je i utjecaj »kazali{ta potla~e-nih« u svjetskim razmjerima.

� Koliko danas ima kazali{nih dru`inakoje koriste metode »kazali{ta potla-~enih«?

Na internet stranici na{e Me|unarodne u-druge kazali{ta potla~enih nalazi se preko

stotinu adresa na{ih ~lanica, ali ja vjeru-jem da je u svijetu mnogo vi{e dru`inakoje se time bave. Primjerice, u BurkiniFaso ve} se tri godine odr`ava festival tzv.»korisnog kazali{ta« s preko stotinu grupasudionica, a barem polovica njih koristimetode kazali{ta potla~enih. Mislim dabarem petsto grupa {irom svijeta danaskoristi metode kazali{ta potla~enih. U Fran-cuskoj su samo tri dru`ine slu`beno regis-trirane kao kazali{ta potla~enih, a ja znambarem jo{ petnaest koje se time bave.

� Kako je bilo mogu}e educirati sve teljude?

Utjecaj se {irio na na~in rodoslovnog sta-bla: moj je otac podu~io jedan broj ljudi,ovi su podu~avali druge, ovi pak tre}e,tre}i pak ~etvrte i tako to ide sve do danas.To se geometrijski {irilo. Osim toga, tu sui knjige. Neki su samo ~itanjem ovladalitehnikama kazali{ta potla~enih. SanjayGanguli je ~ovjek koji u Indiji vodi kaza-li{nu dru`inu s preko petsto amatera-selja-ka. Kopiju knjige Kazali{te potla~enihdobio je po{tom i ono {to je tamo pro~itaopo~eo je primjenjivati u radu sa svojomdru`inom koja i dandanas radi.

� Mo`e li kazali{te potla~enih promije-niti svijet?

U vrijeme dok je moj otac bio mlad kaza-li{te je bilo politi~ki vrlo anga`irano. Tadaje ve}ina mladih ljudi vjerovala da kaza-li{te mo`e mijenjati svijet. Danas takvashva}anja smatramo romanti~nima i mno-go smo skepti~niji prema mogu}nostimakazali{ta da promijeni svijet. Me|utim, s