BREGUNICA ( Riparia riparia)

Najmanja naša lasta je ova simpatična ptica poznatija kao bregunica (Riparia riparia). Prvenstveno živi na mjestima gdje pored vode postoje strme zemljane obale. na ovakvim mjestima, u društvu ptica pčelarica (Merops apiaster), kopa rupe za svoja gnijezda. U Hrvatskoj naseljava panonsku nizinu, duž većih rijeka, a nalazimo ju i

na području Južne Dalmacije. Ptica je selica koja se kod nas pojavljuje sredinom travnja, a odlazi krajem kolovoza ili početkom rujna. Živi u kolonijama od više stotina gnijezda. Za razliku od ulaznih rupa pčelarica, ulazne rupe bregunica su uže.

Pčelarica ( Merops apiaster), ponekad se

viđa u zajednici s bregunicom

Lasta bregunica (Riparia riparia)

Kolonija bregunica na području Vukovarsko srijemske županije (foto: Pavao Dragičević).

Kolonija bregunica na području Vukovarsko srijemske županije (foto: Pavao Dragičević).

HRIDNA LASTAVICA (Ptyonoprogne rupestris) Slična vrsta bregunici, s donje strane tijela nešto tamnija. Gnijezdi se na nepristupačnim liticama svih naših većih planina. Nije selica, već zimi silazi u podgorje. Kod nas je malobrojna

vrsta.

DAURSKA LASTA (Hirundo daurica L.) ili pećinska lastavica, (grčki: chelidon) po obliku tijela i vilastom repu najviše sliči seoskoj lasti ,međutim razlika je u boji nadrepka koji je žutoriđe boje. Ova lasta živi na području užeg sredozemlja i ustvari je istočnomediteranska ptica. Česta je u Grčkoj i Turskoj, a kod nas nas se nalaze populacije najzapadnije naseljene, na južnim obalnim Dinaridima do Biokova. Zadnjih desetljeća, a zbog globalnog zatopljenje se njezina areal širi, vjerojatno i antropogeno. Zabilježena je u Srbiji i

klisuri rijeke Treske u Makedoniji. Na području Dalmacije se nalazi oko Zadra i Paklenice (Lukač & al. 1988).

SEOSKA LASTA (Hirundo rustica)

Mišićavo tijelo, kratak vrat. Brze ptice slične čiopama (Apodidae) s kojima nisu u nikakvom srodstvu, a što predstavlja lijep primjer konvergencije među životinjama ( konvergencija: podrazumijeva razvoj sličnih osobina i sličnih organa s istim funkcijama kod vrsta koje nisu međusobno srodne do kojih dolazi tijekom evolucije kao posljedica prilagođavanju sličnim uvjetima života.),

Seoska lasta (Hirundo rustica)

Kod ženke su boje nešto bljeđe nego kod mužjaka. Ova ptica se nekada prvenstveno gnijezdila u špiljama, međutim od kada je čovjek počeo graditi čvrste nastambe pojavila se i lastavica. Pretpostavlja se zbog bogatijeg lova insekata. Ovaj prelazak u pitomu sredinu ljudskih naselja, omogućio je raseljavanje laste u ravnice, u predjele gdje nema pećina i litica. Na ovaj način se jako proširila. U republici Hrvatskoj se javlja između prvog i petnaestog travnja. Izuzetno i ranije. Odlazi koncem rujna ili početkom listopada. Na

afričkom kontinentu dopire do planinskog masiva Rta Dobre Nade, međutim isto je tako zimski gost po svim ravnim krajevima Indije, Šri Lanke i Sundskim otocima.

Seoska lasta leti najbrže od svih drugih lasta, u letu pliva i lebdi i pri tome juri velikom brzinom. S velikom vještinom lete kroz uske otvore, a da se ne ozljede. u letu piju vodu, u letu love plijen, u letu se pare. Nerado silaze na ravnu površinu zemlje. Ovo čine ili kada su mlade ili kada su prisiljene spustiti se na zemlju zbog prikupljanja materijala za gnijezdo. Nezgrapno izgleda pri pokušajima da hoda, tako da izgleda kao bolesna ili nemoćna ptica.

GRADSKA LASTA (Delichon urbica)

Gradska lasta približno dijeli areal sa seoskom lastom, međutim ide više na sjever od seoske laste. Voli gradove, a u Europu stiže nekoliko dana nakon seoske ali duže ostaje. Ne leti tako brzo kao seoska lasta, ali ipak dovoljno brzo, više i češće lebdi, voli više visinu nego seoska. Kad je

kišovito vrijeme leti visoko, slično kao i čiope, te u visokim zračnim slojevima love sitne insekte. Gnijezdo se razlikuje od gnijezda seoske laste po tome što je sasvim zazidano, izuzev rupe za ulaz. Izgradnja ovog arhitektonskog čuda zahtjeva vanredni napor i vrijeme od 12 do 14 dana. Obično se na jednom mjestu nalazi više gnijezda. Jednom završeno gnijezdo par koristi za dva leženja tijekom godine i ujedno ih koristi u slijedećim godinama, ali prethodno uvijek izbace nečistoću i nanesu novi materijal za ležaj. Sivi sokol (Falco peregrinus) i sokol lastavičar ( Falco subbuteo) predstavljaju najopasnije neprijatelje svim vrstama lasta, pa tako i gradskoj lasti.

Sivi sokol (Falco peregrinus)

Sokol lastavičar (Falco subbuteo)

Pored inih neprijatelja gradsku lastu uporno napada vrabac (Passer domesticus).

Vrabac (Passer domesticus)

„ Obično, kaže Naumann, vrabac mužjak zauzme lastino gnijezdo, čim je završeno, na način da se bezobzirno uvuče u unutra i drsko izviruje napolje, dok laste ništa drugo nisu u stanju učiniti protiv tog siledžije, osim što u društvu sa svojim susjedima uplašenom vikom lepršaju oko njega pokušavajući ga kljucnuti. Ipak potraje više dana prije nego što sasvim napuste borbu i ostave vrapca da mirno u gnijezdu uživa. . Ovaj ga uskoro udesi na svoj način, obloži sa mnogo mekanog i toplog materijala tako da na ulaznoj rupi vise dugački konci i slamke. Ovo naseljavanje vrabaca u

lastina gnijezda ometa lastu u poslu oko leženja, i onaj par koga snađe nesreća dvaput za jedno ljeto, odustane od leženja“.

SLIČNA PTICA LASTAMA – CRNA ČIOPA (Apus Apus)

Čiopa u letu

Prije ulaska u gnijezdo čiopa koči repnim perima

Tipičan izgled čiope u letu

Dobar dio ljudi ne razlikuje lastavice od čiopa. Isto kao i laste, čiope su prava bića „zraka“, rijetko kada njen pravi odmor traje više od šest sati. dakle, najveći dio vremena boravi u zraku, u letu kroz zračno more. u najbržem letu može prevaliti 300 km za sat vremena, što odgovara brzini od 90 m/s. Ako tome dodamo pouzdanost kojom se takav prirodni stroj za letenje upravlja , sa svim najhitrijim zaokretima, čiopa u tehnici leta nadmašuje sve ostale ptice. Krila su srazmjerno najduža od svih ptičjih krila, njihova širina razmaha veća je nego dvostruka dužina cijeloga tijela. Karakteristični su međusobni odnosi veličina pojedinih odsjeka na krilima. Uslijed slabog razvitka pera na unutarnjoj strani krila, ona dobijaju srpast oblik. Broj repnih pera kod većine ptica iznosi 12, kod čiope je smanjen na 10. Ova činjenica ukazuje na visoku specijalizaciju, istoj činjenici u prilog ide i činjenica da su noge jako smanjene kako bi što manje smetale prilikom leta. Inače postoji i pravilo da su slabi trkači (hodači) ujedno dobri letači. potpuni gubitak sposobnosti za hod nastupa samo kod najboljih letača. Čiopa ima izrazito oštre kandže koje koristi za pridržavanje uz zidove kuća i stijena, a koristi se i kao oružje za obranu. Kljun je izuzetno slab, međutim čiopa može izrazito raširiti usta. Unutrašnjost usta je obložena ljepljivom sluzi koja

doslovce zalijepi plijen. Pošto čiopa u munjevitom letu uspijeva zgrabiti i najsititnijeg insekta mora prethodno da ga vidi, a to znači da oko nevjerojatno radi. To je skoro jedina ptica koju nemožemo držati u kavezu, čak i kada ih uzmemo jako mlade iz gnijezda, nemogu se pripitomiti. Zbog vještog leta čiopa skoro i nema neprijatelja.