negativni kontekst navijanja seminarski rad

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

UČITELJSKI FAKULTET

ODSJEK U ČAKOVCU

NEGATIVNI KONTEKST NAVIJANJA

SEMINARSKI RAD IZ KOLEGIJA KINEZIOLOGIJA

Ivana Kovačić

Nina Taradi

2009./ 2010.

Mentor: Ivana Nikolić, prof.

28. svibnja 2010.

Negativni kontekst navijanja

SAŽETAK:

Navijači su osobe koje svojim navijanjem ohrabruju pojedinca ili tim u izvedbi

određene aktivnosti. Sastavni su dio svakog sportskog događaja. Međutim, treba razlikovati

pozitivno ponašanje navijača koje korisno djeluje na tim i samog navijača, te negativno

ponašanje koje šteti i dovodi u napast navijača i ljude oko njega. Navijati se može na više

načina, a način navijanja određuje i sam događaj na kojem se navija. U Hrvatskoj postoji

mnogo navijačkih skupina, no najpoznatije su Bad Blue Boys i Torcida. Veliki problem

današnjih navijačkih skupina je huliganizam koji se javlja unutar njih. Uz huliganizam,

problem predstavljaju i rasizam, ksenofobija i ostali oblici diskriminacije koji se javljaju na

sportskih događanjima. Kao posljedica toga, često dolazi do navijačkih nereda koji završavaju

uništavanjem imovine, tučnjavama, ranjavanjem a ponekad i smrću. Među najpoznatijim

primjerima navijačkih nereda koje ćemo prikazati su: tragedija na Heysel stadionu 1985.,

utakmica Dinama i Crvene Zvezde 1990. te nedavni događaji na utakmici Dinama i Hajduka.

Zbog učestalost takvih nereda posljednjih desetljeća javila se potreba za zakonom o

navijačima. Taj je zakon nakraju i izglasan, međutim uz mnoge pobune i žalbe.

KLJUČNE RIJEČI: navijači, navijačke skupine, casual pokret, rasizam, ksenofobija,

huliganizam, nogomet, mediji, zakon o navijačima

2


1.UVOD

Navijača u širem smislu te riječi, ima otkad postoji i sam sport. Već u antičko doba

javljaju se grupe ljudi koje su navijale za svoje favorite na sportskim događajima. Kako se

razvijao sport, razvijale su se i mnogobrojne navijačke skupine. U današnje vrijeme to su

mnogobrojne i dobro organizirane skupine. Međutim, u posljednje vrijeme javlja se sve više

problema vezanih uz njih. Najveći problem predstavlja upravo navijački huliganizam. Iako se

huliganizam javlja u gotovo svim sportovima, odlučile smo ga pribiližiti kolegama na

primjeru nogometnih huligana. Razlog tome je činjenica što se upravo na nogometnim

stadionima događaju najveći navijački neredi i to što i na mnogim događanjima iz drugih

sportova nerede izazivaju upravo pripadnici nogometnih navijačkih skupina. U ovom

seminarskom radu pokušat ćemo obasniti razlike između pozitivnih i negativnih aspekata

navijanja, te uzroke ponašanje navijača. Također ćemo prikazati neke od najpoznatijih

navijačkih nereda u svijetu i Hrvatskoj

3


2. NEGATIVNI KONTEKST NAVIJANJA

2.1. Navijači

Navijači su osobe, jedna ili više njih, u skupini koje svojim navijanjem ohrabruju pojedinca,

par ili skupinu ljudi u izvedbi određene psiho-fizičke aktivnosti, uz pomoć određenih

sredstava ili bez njih, a u svrhu kako vlastitog tako i zadovoljstva onoga za koga navijaju.

Navijači koji imaju iste objekte navijanja često se organiziraju u skupine navijača i klubove

obožavatelja (fan klubove), a sve u svrhu navijanja.

Navijati se može na više načina, a sam način navijanja određuje i bonton događaja na kojem

se navija:

1. pljeskom uz pomoć ruku (dlanovima) ili pomagala za jači pljesak

2. glasom to jest raznim povicima, pjesmama, parolama itd. koje su posebno osmišljene za

objekt navijanja ili je povijesnim tijekom pripala objektu navijanja.

3. navijačkim rekvizitima - razna glazbala, udaraljke, bubnjevi, transparenti

Svrhu navijanja potiče sam objekt navijanja svojom izvedbom i ponašanjem pa se tako navija:

1. jer se podržava to jest moralno ojačava objekt navijanja

2. jer se izražava svoja naklonost vjernost objektu navijanja

3. jer se želi obeshrabriti protivnika

4. radi druženja s osobama istog uvjerenja po navijanju.

Navijanje otkada postoji povlači za sobom kontroverze u svezi toga što je navijanje a što nije

pa su tako neke društvene norme odredile što spada u pravedno i moralno opravdano

navijanje a što ne.

Navijanje nije:

1. vrijeđanje protivnika po rasnoj, vjerskoj, nacionalnoj ili nekoj drugoj diskriminirajućoj

osnovi te fizičko nasilje nad istim

2. vrijeđanje vlastitog objekta navijanja po rasnoj, vjerskoj, nacionalnoj ili nekoj drugoj

diskriminirajućoj osnovi te fizičko nasilje nad istim

4


3. uporaba nedopuštenih sredstava za navijanje (bengalke, topovski udar, petarde

tj. pirotehnika općenito radi sigurnosti) te ometanje uz pomoć istih odvijanja događaja na

kojima se navija

4. fizičko sukobljavanje sa suparničkim navijačima te vrijeđanje istih po rasnoj, vjerskoj,

nacionalnoj ili nekoj drugoj diskriminirajućoj osnovi na događajima gdje se navija i van njih

5. sukobljavanje sa osobama koje su zadužene za očuvanje javnog reda i mira

(pripadnicima policije, redara i osiguranja) na događajima gdje se navija

6. sprječavanje održavanja događaja gdje se navija što na samom mjestu održavanja što van

njega

7. ometanje protivnika svog objekta navijanja van pravila koje nalaže bonton

2.1.1. Zašto ljudi postaju navijači?

Jedan razlog je zabava, jer je gledanje sportskih događaja zapravo prilika za druženje i

uživanje. To je i način izbacivanja frustracija, koje ljudi možda ne mogu izbaciti u drugim

aspektima svoj života. I estetika je razlog za neke ljude, koji posebno uživaju u ljepoti nekog

sporta. Razlog može biti i obiteljsko zbližavanje, recimo kad cijela obitelj zajedno odlazi

navijati za svoj tim. Odlazak na sportska događanja može uzrokovati takozvano „posuđeno

samopouzdanje“. To se događa kad se navijač poistovjećuje s timom i smatra se uspješnim

kad je njegov tim uspješan ( kao što se vidi u izjavi „pobijedili smo“). Sport ima veliki utjecaj

na živote mnogih ljudi, što i dovodi do zanimanja za navijače. Mnoga istraživanja su

provedena na navijačima u posljednjih desetak godina. Mnoge teorije pokušavaju objasniti

navijačko ponašanje. Sociolozi Zillman, Bryant, and Sapolsky vjeruju da sudjelovanje u

navijanju ima gotovo jednake pozitivne učinke na ljudsku psihu kao i samo participiranje u

sportskom događaju. Međutim, mnoge teorije tvrde da gledanje sport zapravo u ljudima

potiče buđenje osnovnih ljudskih nagona te zbog toga potiče nasilje. Jedan od najbitnijih

značajki navijača je njegova emocionalna povezanost s timom za koji navija. Eisler je 1997.

objavio teoriju po kojoj navijač emocionalno ovisi o izvedbi svojeg tima. Kad tim gubi on

doživljava stres i pravu emocionalnu bol. Smatra se da emocije imaju velik utjecaj na samo

ponašanje navijača. Postoje tri skale: emocionalnost, negativno ponašanje i pozitivno

ponašanje. Definicije tih skala su:

5


1) emocionalnost- ova skala pokazuje emocionalni odgovor navijača na igru svojeg tima

Mnoge od tih emocija su negativne, ali ima i emocija koje su pozitivne (osobito one vezane uz

pobjedu)

2) negativno ponašanje- stvari na toj skali se smatraju pokazateljima privrženosti timu koje

mogu biti opasne za ostale ili samog navijača

3) pozitivno ponašanje- stvari su stavljene na tu skalu ako ponašanje navijača pokazuje

podršku timu na pozitivan ili neutralan način. Drugim riječima, to je ponašanje koje nije

opasno za druge, nego pozitivno djeluje na samog navijača

2.2. Navijačke skupine u Hrvatskoj

Najpoznatije navijačke skupine u Hrvatskoj su Bad Blue Boys ( NK Dinamo Zagreb ) i

Torcida ( NK Hajduk Split ), stoga ćemo napisati nešto više o njima. Ostale navijačke skupine

su: Armada ( NK Rijeka) , Kohorta ( NK Osijek ) , Ultrasi (NK Cibalia Vinkovci) , White

Stonesi ( NK Vartkes ), Šibenski Funcuti ( NK Šibenik) itd. Huliganizam se u Hrvatskoj javlja

paralelno s raspadom Jugoslavije. Povijesne i tradicijske razlike koje su konačno i dovele do

raspada Jugoslavije već su ostavljale traga i na nogometu. I Torcidi i Bad Blue Boysima na

svim se većim utakmicama protiv klubova iz Srbije redovito pridruživao ogroman broj

navijača momčadi nižih liga, a do kraja 1980-ih ova je praksa postala općeprihvaćena,

pogotovo kada je bila riječ o utakmicama s nekom od dvije beogradske momačedi,

Partizanom ili Crvenom Zvezdom. Iako su gostovanja u Beogradu oduvijek predstavljala

opasnost za hrvatske navijače, od sezone 1987/88 ona je postala još veća. Kako je

komunistički režim diljem Europe bio na zalazu, a Srbi se počeli okretati prema srbijanskoj

državi, navijačke skupine Torcide i Bad Blue Boysa počele su zajedno putovati na utakmice

kako bi bile brojčano jače. No, može se primijetiti da su isto to ponekad radili i navijači

Crvene Zvezde i Partizana. Jedan je od osnovnih razloga tomu bila beogradska policija kojoj

je sve više smetala i sama pojava hrvatskih transparenata i zastava u njihovom gradu. A kako

su navijači sa sobom nosili i baklje i dimne bombe za stvaranje atmosfere, vlasti su odlučile

oštro djelovati. Sve su češće te intervencije bile brutalne, posebno kada se radilo o Bad Blue

Boysima koje su dugo smatrali najjačom među hrvatskim desničarskim skupinama.

6


2.2.1. Bad Blue Boys

Navijačka skupina Bad Blue Boys navijačka je skupina NK Dinama iz Zagreba. Poznata je po

raznim nasilnim ispadima na svom domaćem stadionu i u gostima. Nasilje se manifestira: u

tučnjavama s policijom , tučnjava s navijačima iz rivalnog tima , uništavanje imovine,

vandaliziranje tramvaja, vandaliziranje i paljenje automobila ,kamenovanje autobusa,

vandaliziranje zgrada , vlakova, bacanje baklji i predmeta na igralište, prekidanje utakmica,

javno izražavanje mržnje prema raznim manjinskim skupinama, vođenje ratova sa drugim

navijačkim skupinama (npr. sa Torcidom- hajdukovom navijačkom skupinom). Nasilje je dio

miljea Bad Blue Boysa, počevši 13. svibnja 1990. kada se dogodio sukob s navijačima Crvene

Zvezde i tadašnje milicije. U povijesti BBB-a, mnogi smatraju da je ovaj navijački sukob bila

i prva bitka u Domovinskom ratu, tj. navijačko nasilje je doslovce u temeljima Hrvatske

državnosti uzevši sliku Bobana kako sa nogom udara glavu milicajca da bi zaštitio člana

BBB-a koji je bio tučen s pendrekom, što opisano ovako na službenim stranicama BBB-a:

U Bobanovu skoku bilo je i mnogo simbolike, bio je to skok i otpor nasilju, nepravdi, i najava

skorog raspada bivše države u kojoj su Hrvati bili građani drugog reda. Bitka je trajala

nekoliko sati, a izvan stadiona i do kasno u noć. Sve svjetske novinske agencije ubrzo su

javljale o velikim neredima u Hrvatskoj metropoli, spominjalo se da ima i mrtvih.

Mnogi članovi BBB-a koriste nasilje kao način izražavanja svojeg unutrašnjeg bijesa i

frustracija (bilo zbog rezultata utakmice, socio-ekononske situacije, ili pritiska grupe), i

tipično je ponašanje huliganskih nogometnih navijačkih podskupina u svijetu. Mnogi članovi

opravdavaju svoje asocialno ponašanje zbog truleža današnjeg društva, te da BBB imaju

prava što čine jer su zaslužni za stvaranje Hrvatske države:

Zapamtite, mi nismo kriminalci, mi smo subkultura koja je, ako se zanemare nekakvi,

gledajući ukupno stanje društva, trivijalni incidenti, ovoj državi dala puno toga dobroga.

Koja je bez razmišljanja prva krenula u njeno stvaranje i koja je prva digla glas kad su u njoj

krenule nepravde i političke zloporabe.

2.2.2. Torcida

Navijačka skupina torcida navijačka je skupina NK Hajduka iz Splita. Izgredi navijača

Torcide također su počeli sredinom 80-ih godina 20. stoljeća. S vremenom su postajali sve

7


češći i s neželjenijim posljedicama. Tako je uoči utakmice "Hajduk" - "Tottenham", održane u

Splitu u travnju 1984. godine jedan navijač na centru igrališta zaklao pijetla, budući da se

navijači londonskoga kluba, čiji je simbol tetrijeb, kolokvijalno nazivaju "pijetlovima". Na to

je reagirala UEFA zabranom igranja jedne međunarodne utakmice u Splitu. Sredinom '80-

ih navijački huliganizam, postaje nerazdvojna ikonografija Torcide, ali i i problemi

narkomanije. U tom infiltriranju i naglom širenju droga među Torcidom očiglednu zaslugu

imaju i tajne službe bivše Jugoslavije (UDBA, KOS), s obzirom na to da je policijski nadzor i

nadzor građana od strane tajnih služba bio toliko velik, da je mogućnost uklanjanja

nepoželjnih pojedinaca (i trajna neutralizacija) bila potpuna, a realizacija skoro promptna, da

se toliko širenje droga među mlado, nacionalno svjesno i agilno hrvatski nastrojeno

stanovništvo nije bilo moglo dogoditi bez njihovog znanja i umiješanosti. Torcida je, kao i

Bad Blue Boysi, izrazila veliko nezadovoljstvo stanjem u Jugoslaviji - prekidom utakmice

u Splitu protiv Partizana, paljenjem jugoslavenske zastave, gromoglasnim uzvikivanjem

hrvatskog imena, zazivanjem skore hrvatske neovisnosti i pjevanjem hrvatskih pjesama.

2.3. «Casual» pokret

Iako je casual kultura postojala u nekim dijelovima Europe i dosta prije današnjih dana,

postojala je naravno i u Hrvatskoj, ipak takav oblik navijačkog oblačenja, ponašanja i

djelovanja najviše obilježava novije vrijeme. Činjenica je da su navijači postali sami sebi

svrhom, navijačke skupine najviše akcija izvode zbog vlastite reputacije u navijačkom svijetu,

ne zbog samog kluba, a sve više smo svjedoci i apsurdnih situacija u kojima klubovi vrše atak

na vlastite navijače zbog pojedinačnih ispada nekih pripadnika navijačkih skupina. Stoga,

kako navijači sve više brinu o sebi samima, o vlastitoj reputaciji i ugledu, sve više se prate

određeni navijački trendovi koji uspostavljaju neku konstantu, letvicu koje se grupe moraju

držati kako bi bile imalo respektabilne. Izgled navijačke tribine izbija u prvi plan. Iako je to

oduvijek bio jako važan faktor, počinje se sve više obraćati pažnja detaljima i sitnicama na

koje se u prijašnja vremena u Hrvatskoj, recimo, nije posebice obraćala pozornost. Tako pod

povećalo sve više dolazi i izgled navijača, oblačenje, subkulturna pripadnost, pa nas ta svijest

navijača dovodi do toga da raspravljamo o casualu, jer se takva kultura sve više infiltrira

među hrvatske navijače, dok je u Europi već godinama prisutna u impozantnom

opsegu. Casual kultura se europskim kontinentom počela širiti iz Velike Britanije. Kako su

Englezi imali već krajem 60-ih i početkom 70-ih velike probleme s huliganizmom, masovne

tučnjave i invazije tisuća huligana u teren na gotovo svakoj nogometnoj utakmici, policija je

8


imala sve više posla, a huligani su naravno također bili zaposleni smišljanjem načina da

izbjegnu policiju. Takav način razmišljanja nogometnih huligana na Otoku posebno je uzeo

maha nakon što je „željezna lady“ Margaret Thacher uvela rigorozne zakone kažnjavanja

nasilja na nogometnim terenima. Broj pripadnika organa reda i mira, i stuarda i policajaca, je

uvelike povećan, brojne policijske ophodnje oko stadiona postale su svakodnevna pojava, pa

su i nogometni huligani bili primorani reagirati svojevrsnim „obrambenim mehanizmom“

gurajući casual kulturu u prvi plan. Sergio Tacchini, Adidas, Ellesse i ostale sportske marke

postale su uobičajena odjeća nogometnih huligana koji su na taj način odvraćali sa sebe

pažnju policije, a od obilježja nosili su eventualno bedž svog nogometnog kluba. Neredi su se

sa stadiona preselili na okolne ulice, broj sukoba i razbijenih glava nije padao iako to mediji i

dan danas nastoje iskriviti pa često čujemo sintagmu „Margaret Thacher je smirila ratoborne

Engleze“, što u stvarnosti baš i nije tako. Kroz 70-e su u modu došle dizajnerske marke

poprilično skupe odjeće, pomodni stil je sve više uzimao maha, naposljetku do te mjere da je

precizirana neka dizajnerska odjeća koju su nosili huligani, brandovi kao što su Burberry,

Aquascutum, Stone Island, Henri Lloyd, Fred Perry, Lonsdale London postajali su sve

učestalija odjeća nogometnih huligana. Kulminacija casuala među „otočkim“ huliganima

dovela je do toga da su među huliganima u potpunosti istrijebljeni ostali navijači s obilježjima

klubova. Casual kultura razvila se isključivo kao odgovor huligana na policijsku represiju, ali

sve veći opseg poprimila je prelaskom i na europsko kontinentalno tlo, još u 70-im godinama.

Navijači su i u zapadnoj, ali i u istočnoj Europi postajali sve veća prijetnja, sukobi među

navijačima poprimali su sve veće razmjere, tako da je ekvivalentno toj činjenici i policijski

aparat bio po čitavoj Europi sve moderniji, ažurniji i brojniji. Nadzorne kamere, pojačane

ophodnje, specijalne policijske jedinice, „undercover“ operacije protiv huligana krajem 80-ih

naročito u Engleskoj doveli su do širenja casuala. I na prostorima naše države puno su bolje

prolazili oni koji su na gostovanja (većinom vlakom) išli u jeans ili kožnim jaknama nego oni

koji su nosili, tada popularne, spitfire jakne, jer su ovi prvi izgledali kao obični putnici, dok su

ovi drugi bili etiketirani kao navijači zbog svog izgleda i imagea i nerijetko su odmah na

stanici dobivali policijsku pratnju. Huliganizam se iz Velike Britanije jako brzo proširio

europskim tlom, zahvatio je gotovo sve zemlje, a naročito one s dobrim nogometnim ligama i

velikim brojem navijača, Njemačku, Francusku, Nizozemsku, Italiju, ali uvelike i zemlje

istočnog bloka, koje i danas imaju jako istaknute huliganske scene kao npr. Poljsku i

Rusiju. Novija vremena donijela su i u Hrvatsku tzv. dizajnersku ili uniformiranu casual

odjeću, kojoj su prije svega podlegli huligani. Sindrom koji je zahvatio hrvatsko pravosuđe i

9


organe reda i mira doveo je do toga da je odlučeno da se moraju sankcionirati i ultra elementi

kao što je pirotehnika, a sve češći problem je i unošenje zastava, bubnjeva i koreografija na

hrvatske tribine. Bit tzv. uniformiranog casuala je upravo isticanje navijačkog identiteta. Za

navijača obučenog u tu dizajnersku odjeću ostali navijači znaju da je pripadnik njihove

subkulture, dok on kao takav teže podliježe policijskoj represiji nego navijač s vidljivim

obilježjima i navijačkim rekvizitima. Iako „casual“ u navijačkom smislu znači odijevanje bez

klupskih obilježja, dizajnerske marke su prevladale jer imaju istu ulogu zavaravanja organa

reda i mira, ali direktno impliciraju ostalim navijačima da je osoba koja se tako odijeva

upravo navijač.

2.4. Rasizam , ksenofobija i ostali oblici diskriminacije

U zemljama u kojima živi puno doseljenika (poput Njemačke) nogomet je i važno sredstvo za

društvenu integraciju stranaca. Od oko dva milijuna mladih koji redovito igraju nogomet u

nekom njemačkom klubu, čak 50 posto ih potječe iz inozemstva. Bundesliga je nezamisliva

bez stranih zvijezda poput Olića, Robbena ili Ribéryja. Pa ipak, sav trud oko integracije

pokušavaju uništiti ili uništavaju rasistički 'navijači'. Nogomet je za svakog pravog navijača

nezamisliv bez emocija, bez izljeva bijesa i dubokih razočaranja. Uz te 'pozitivne', na

tribinama korijenje hvataju i 'negativne' emocije: mržnja prema strancima, netolerancija,

socijalne frustracije. Prema mišljenju njemačkog profesora Guntera Pilza, sociologa iz

Hannovera koji se pozabavio ponašanjem navijača, razlog te pojave leži u činjenici da među

navijačima ima i onih osoba koje 'strahuju od budućnosti, nemaju perspektivu i onda u

rasističkim parolama i ideologiji traže rješenje za svoje probleme'. Zahvaljujući anonimnosti

navijačkih masa, takve se parole uzvikuju i na tribinama nogometnih stadiona. Mogućnost

bezuvjetne identifikacije s vlastitom ekipom, konstelacija 'naši-njihovi', žeđ za uspjehom i

činjenica da sve ono što je vezano uz nogomet u medijima nailazi na velik odjek - to je

kombinacija zbog koje su nogomet i nogometna supkultura postali tako atraktivni ekstremnoj

desnici. Kriv je i društveni položaj koji nogomet uživa u većini društava. U Njemačkoj,

primjerice, nogomet nije samo najpopularnija sportska igra koja obožavatelje ima u svim

društvenim slojevima. Nogometni i općenito sportski klubovi su žarišta društvenog života. Na

zapadu Njemačke svaki treći, a na istoku svaki četvrti građanin aktivno je uključen u rad

nekog sportskog društva. Nogomet je uza sve to vrlo važna platforma za socijalizaciju mladih

muških, a sve više i ženskih gledatelja. 'Upravo zbog toga i desne ekstremne snage preko

sportskih aktivnosti pokušavaju širiti svoju ideologiju', kaže Angelika Ribler, referentica

10


udruge Sportska mladež u Hessenu, koja se već duže vrijeme bori protiv rasizma u nogometu.

Desnih ekstremnih, antisemitskih i rasističkih obrazaca ponašanja ima više-manje u svim

njemačkih ligama: od Bundeslige pa do četvrte i pete lige. Studija Saveznog instituta za

sportske znanosti iz Bonna objavljena 2006. pokazala je da postoji samo jedna (mala) razlika

između istoka i zapada zemlje: na istoku desničarski ekstremni fanovi otvorenije i ofenzivnije

prakticiraju svoje aktivnosti u nogometnim krugovima nego oni sa zapada zemlje. U elitnoj

nogometnoj ligi (Bundesligi), gdje vlada visok stupanj profesionalizacije, odnosno gdje se

tribine nadzire uz pomoć videokamera, na tribinama stručnjaci uočavaju takozvani 'suptilni'

rasizam. Umjesto da skandiraju ozloglašene parole, pristalice desničarske scene određenim

kodovima šalju svoje poruke široj javnosti. Oni se kreću na granici legalnosti i ilegalnosti kad

nose majice na kojima je otisnut broj 18 - kao simbol za 1. i 8. slovo njemačke abecede: A i H

(Adolf Hitler). Sociolog Gunter Pilz navodi i neke druge primjere 'prikrivenog' rasizma na

tribinama: 'U te suptilne oblike spada i činjenica da se tamnopute igrače brže izviždi kad

igraju loše nego što je to slučaj s njemačkim igračima.' Inozemni igrači, prije svih tamnoputi

nogometaši, tvrde da ih ne vrijeđaju samo 'navijači' na tribinama - već i protivnički igrači,

treneri, pa čak i suci. Nerijetko se takve uvrede pretvaraju u fizičke obračune. Iz amaterskog

nogometa, prvenstveno u onim predjelima s visokim postotkom imigranata, sve češće stižu

vijesti o brutalnim tučnjavama na travnjaku. Angelika Ribler govori iz svog dugogodišnjeg

iskustva: 'Postoje situacije u kojima se neki igrači ili cijele momčadi vrlo dobro poznaju iz

ranijih ogleda. I već od ranije imaju negativnu sliku o protivniku. Ti mladi ljudi onda na teren

izlaze s vrlo lošim osjećajem u trbuhu...' Drugim riječima rečeno: u igri je previše agresije.

Prevencijom sukoba bave se i navijači i navijačke skupine, nogometni klubovi i sami

nogometaši. Ipak, za iskorjenjivanje rasizma i desnog ekstremizma u nogometu (i u društvu

općenito) nisu dovoljni samo javni apeli poznatih osoba - potreban je prije svega i angažman

svakog pravog navijača. Svijet sporta pod pritiskom je organizacija i skupina koje rasizmom,

ksenofobijom i uporabom nasilja pokušavaju uništiti zadovoljstvo, entuzijazam i jedinstvo

kojima je sport okružen, a te skupine najviše djeluju preko interneta. Internet je danas postao

forum za više milijardu korisnika u cijelome svijetu. Rasističke, nasilne i ekstremističke

organizacije i skupine brzo su posegnule za tim medijem te kroz sustavnu i racionalnu

uporabu iskoristile njegove prednosti. Time se internet pokazao kao učinkovit i nekažnjiv

medij za širenje rasističkih, antisemitskih, ksenofobnih ideja ispunjenih mržnjom te u velikoj

mjeri bez posljedica. Europski nadzorni centar za rasizam i ksenofobiju (EUMC) 2002.

godine objavio je studiju kojom su proučavali internetske stranice navijačkih skupina širom

11


Europe. Naišli su na velik broj stranica navijača koji se koriste nogometom i internetom kako

bi širili rasističke i ostale diskriminirajuće ideje. Na primjer, dvije takve stranice u Švicarskoj,

Koma Kolonne 88 i Commando Ultra 88 Lugano, imaju broj 88 jer je to šifra nacističkog

pozdrava «Heil Hitler», gdje je 8 simbol slova H, osmog slova abecede. Nadalje, austrijska

stranica s imenom Rapid Club Wels pokazuje ironične stripove s rasističkim i ksenofobnim

sadržajem te neprestano vrijeđa Afrikance. Ostale stranice sadrže razne rasističke poruke o

Romima, Turcima, crncima i Židovima. Na navedenim se stranicama često pojavljuju

nacionalističke boje ( crna ili boje državne zastave ) , gotička slova ili slova u obliku runa.

Danas nema kluba, igrača, trenera i svih nogometnih struktura koji bilo kakav oblik

diskriminacije ne osuđuju i stalno ukazuju na problem. Krajnje je vrijeme da se ta borba

konkretizira kroz zakonske mjere koje će se drastično sprovoditi.

2.5. Huliganizam

Huliganizam je termin koji opisuje ponašanje koje krši pravila društvene norme, bonton,

zakon, a i opće destruktivno ponašanje. Sam termin huliganstva dolazi po irskom prezimenu

Hooligan (sricano i Houlihan), a pojavio se u Velikoj Britaniji krajem 19. stoljeća, a opisuje

devijantno ponašanje i način življenja uličnih bandi i pojedinaca koji su ih sačinjavali.

Također danas taj termin je općeprihvaćen i opisuje ponašanje kod pojedinaca ili skupine ljudi

koji svojim destruktivnim ponašanjem ne uklapaju u društvene norme i zakone te

vandaliziraju svoju okolinu. Takva vrsta ponašanja pripisuje se obično navijačkim skupinama

iz različitih sportova, najčešće ekipnih kao što su nogomet, ragbi, košarka, rukomet...

2.5.1. Povijest huliganizma

Iako se huliganstvo uglavnom, premda ne isključivo, pripisuje modernom nogometu, sukobi

su se događali i na tjelesnim natjecanjima u antičko doba, kao što se događaju danas u

mnogim drugim sportovima. Jedan od najranijih zapisa o sukobima između suparničkih

navijača potječe od Tacita i opisuje nerede u Pompejima 59. godine. Tijekom gladijatorskih

igara koje je u gradu organizirao Livenius Regulus, skupina gledatelja iz Nucerije i Pompeja

stala se međusobno nabacivati uvredama a potom i kamenjem, da bi neredi naposljetku

prerasli u oružani sukob. U sukobu je ubijeno i ozlijeđeno toliko ljudi da je građanima

12


Pompeja nametnuta desetogodišnja zabrana sudjelovanja na sportskim natjecanjima, a

navijački klubovi su bili raspušteni. Nasilje među navijačima sportskih timova bilo je prisutno

i u vremena starih Rimljana, kad su gledatelji utrka u kočijama često bili sudionici masovnih

svađa i tučnjava. Najpoznatiji incident dogodio se 532. godine u Niki. Navijači zelene i plave

ekipe su izazvali tučnjavu koja je dovela do pobune u kojoj je poginulo 3000 ljudi. Nešto

bliže današnjem dobu, srednjovjekovne igre soule- koja se igrala u ruralnim dijelovima

Francuske i uključivala borbu dvije momčadi za posjed nad svinjskom mješinom koju bi

pobjednici potom odnijeli kući i objesili na zvonik seoske crkve- bila je popraćena s tolikim

strastvenim ispadima i sukobima među navijačima da je Crkva igru u više navrata zabranila

zbog poticanja nemira. Iz istog doba potječe i vrlo moderna slika nasilja vezana uz viteške

turnire u kojima su sudjelovali i sudionici i gledatelji. Nije bilo neobično da se na natjecatelje

bacaju svakojaki predmeti , a vrijedili su i zakoni o zabrani unošenja oružja u prostor

gledališta, iz straha da će se suparničke grupe u tolikoj mjeri poistovjetiti sa svojim prvakom

da će se međusobno i potući.

2.5.2. Tragedija na stadionu Heysel

Heyselska tragedija se dogodila 29. svibnja 1985. godine na stadionu Heysel u Bruxellesu,

prije finala «Kupa europskih prvaka» u nogometu između talijanskog Juventusa i engleskog

Liverpoola, kada se, zbog huliganizma, srušio jedan nosivi zid stadiona.Poginulo je 39 ljudi,

većinom navijača Juventusa. Događaj je za posljedicu imao izbacivanje svih engleskih

nogometnih klubova iz europskih natjecanja do 1990. godine. Smatra se da se tragedija

dogodila iz osvete navijača Liverpoola za događaje godinu prije u Rimu, nakon finala Kupa

prvaka i pobjede Liverpoola nad Romom. Romine navijačke skupine su van

stadiona Olimpico napale i pretukle brojne Liverpoolove navijače, koji su se vraćali u svoje

hotele. Godinu dana su kružile glasine da Liverpoolovi huligani Talijanima spremaju osvetu

za rimske događaje. Heysel je izgrađen 1930. godine. Brojni su upozoravali, između ostalih i

Liverpoolov izvršni direktor, da stadion zbog dotrajalosti ne odgovara sigurnosnim i drugim

kriterijima za odigravanje finala Kupa prvaka. Na dan finala na stadionu se tiskalo oko 60

tisuća navijača, od toga po 25 tisuća Talijana i Engleza. Veliki broj talijanskih navijača se

domogao ulaznica za sektor Z, čime su došli u dodir s najekstremnijim Liverpoolovim

navijačima u sektorima X i Y. Belgijska policija je, nakon prve tuče, između sektora Y i Z

postavila zaštitnu žičanu ogradu, koju je čuvao manji odred policije. Tada su se navijači

13


počeli gađati komadima dotrajalih betonskih tribina. Sukob je eskalirao kada je veća grupa

Liverpoolovih navijača preskočila i probila zaštitnu ogradu, ušavši u sektor Z. Bježeći pred

njima, Juventusovi navijači su nagrnuli na vanjski zid stadiona, koji se pod njihovom težinom

srušio. Poginulo je 39 ljudi, a preko 600 je bilo ozlijeđeno. U kaosu koji je uslijedio, navijači

Juventusa na drugom kraju stadiona su krenuli u odmazdu prema Liverpoolovim navijačima,

sukobivši se s belgijskom policijom koja im se ispriječila na putu. Sukob je trajao preko dva

sata.

2.5.3. Neodigrana utakmica između Dinama i Crvene Zvezde ( 13.05.1990. )

Utakmica između zagrebačkog Dinama i Crvene zvezde 13. svibnja 1990. ostala je čuvena u

novijoj hrvatskoj povijesti. No , ne po nogometu budući da nikad nije niti odigrana. Na

stadioni su izbili neredi između navijačke skupine Bad Blue Boys te Delija (navijača Crvene

zvezde) predvođenih Arkanom. Taj datum je bio samo par tjedan nakon održavanja prvi

višestranačkih izbora u Hrvatskoj na kojima su premoćno pobijedile stranke koje su se

zalagale za neovisnost Hrvatske. Izgredi na stadionu su rezultirali činjenicom da je 60 ljudi

bilo ozlijeđeno.Oko 3000 "Delija" je došlo na utakmicu u Zagreb. Nekoliko sati prije

utakmice po Zagrebu su se događale tučnjave između Bad Blue Boysa i Delija na ulicama. No

,prave nevolje su počele dolaskom navijača na stadion. Delije, u svom ograđenom prostoru, su

počeli razbijati po stadionu nastojeći se probiti do mjesta gdje su bili Bad Blue Boysi. Pri tom

su uzvikivali "Zagreb je Srbija!", "Ubit ćemo Tuđmana! ". Probivši zaštitnu ogradu počeli su

napadati Dinamove navijače stolicama i noževima. BBB -razljućeni potezima svojih

suparnika - pokušali su se probiti na teren pola sata kasnije , ali su bili brzo napadnuti od

postrojbe specijalne policije koju su većinom činili Srbi koji su bili blagi prema ponašanju

gostujućih navijača .Policajci su se pritom koristili pendrecima i suzavcem. Za par minuta ,

situacija se otela nadzoru , budući da BBB više nisu mogli biti zadržani od strane policije,

izašli su na teren kako bi se dočepali Delija. Sat vremena kasnije, sa desecima ozlijeđenih ,

bitka je završila. Usred cijelog kaosa, nekoliko Dinamovih igrača je ostalo na terenu, dok su

igrači Crvene Zvezde već napustili teren i bili u svlačionicama. Zvonimir Boban, kapetan

Dinama napao je policajca koji je napadao Dinamovog navijača. BBB-ovci su se uskoro

stavili u obranu Bobana poput tjelesnih čuvara. Zbog tog čina, Boban je postao svojevrsni

nacionalni junak, dok su ga Srbi proglasili "nacionalistom". Bio je suspendiran od strane

Jugoslavenskog nogometnog saveza na 6 mjeseci te je protiv njega podignuta optužnica,

unatoč tomu što je napadnuti policajac (za kojeg se naknadno ispostavilo da je bio Bošnjak)

14


javno oprostio Bobanu taj napad. Mnogo godina kasnije govoreći o spomenutom incidentu

Boban je uzjavio:" mogu samo reć da ...sam reagirao na jednu ... veliku nepravdu koja je bila

toliko očita ... da jednostavno čovjek s.. sa minimalnim dignitetom i nacionalnim ponosom ili

čovjek koji ima osjećaj za .. za minimalnu pravdu ne može ostat miran: Ne može ne reagirat

na neki način . Ja sam kasnije bio isprovociran budući da ... ja jesam psovo svašta sam vikao

milicajcima i tako bilo je , bilo je sigurno i s moje strane dosta provokacija prije nego što me

je onda milicajac udario i onda sam mu ja vratio".

2.5.4. Neredi na utakmici Dinamo- Hajduk ( 01.05.2010. )

Teška ozljeda policajca i navijača u sukobima što su izbili tijekom nogometnog derbija

između Dinama i Hajduka najnoviji je incident na tribinama u Hrvatskoj. Rezime navijačkih

napada je petnaest ozlijeđenih policajaca i šest navijača, a privedena je 91 osoba, odnosno 66

domaćih i 25 gostujućih navijača. Bilo je i pucnjave. Jedan je policajac najvjerojatnije

slučajno tijekom okršaja s navijačima ispalio hitac i ranio navijača, dok je drugi policajac dva

puta pucao u zrak u znak upozorenja jer je napadnut. Navijački neredi izbili su na istočnoj

tribini na zagrebačkom stadionu Maksimir pred kraj prvog poluvremena, tako što su specijalci

ušli na tribinu kako bi, unatoč najmodernijem video nadzoru u Europi, sa stadiona izveli

navijača koji je zapalio baklju (bengalku). U okršajima Bad Blue Boysa i policijskih

specijalaca jedan je policajac izgubio oko. Naime, na donjem dijelu sjeverne tribine

Maksimirskog stadiona, nepoznati počinitelj bacio je i aktivirao pirotehničko sredstvo pod

nazivom «topovski udar» te teško ozlijedio policajca kojem je trajno stradalo oko i oštećen

mu je sluh. Na kraju je, prije nastavka susreta, ispražnjen dio sjeverne i istočne tribine.

Huligani su na policajce bacali baklje i stolice, no temeljem nadzornih snimki utvrđeno je da

su policajci te iste baklje i stolice bacali natrag među huligane ne razmišljajući da na tribini

ima i djece, žena, staraca i normalnih navijača. Tijekom postupanja policija je nad više osoba

upotrijebila sredstva prisile – tjelesnu snagu i sredstva za vezivanje, a prema masi i službene

palice. Oštećeno je i pet službenih osobnih automobila, dva autobusa i dva tramvaja ZET-a. U

dva autobusa koji su prevozili navijače Torcide razbijena su bočna stakla i oštećena dva

krovna prozora.

15


2.5.5. Još neki primjeri huliganizma u svijetu sporta

1993. godine Monicu Seles je navijač Steffi Graf izbo nožem tijekom pauze u meču. To je bio

prvi korak huliganizma u svijet tenisa.

Tijekom Svjetskog nogometnog prvenstva 1994. kolumbijski nogometaš Andrés Escobar je

zabio autogol u utakmici protiv SAD-a, zbog čega je Kolumbija na kraju izgubila. Nakon što

se vratio u Kolumbiju, muškarac ga je pričekao ispred bara i upucao 6 puta. Navodno je

uzvikivao „GOL“ prilikom ispaljivanja svakog metka.

Tijekom Olimpijskih igara u Ateni 2004. godine, irski svećenik Neil Horan istrčao je iz

publike i napao trkača Vanderleia de Limu, koji je do tada bio vodeći, te ga tim napadom

koštao zlatne medalje.

2007. godine talijanski policajac je pokušavao spriječiti tučnjavu navijača nakon utakmice

Juventus-Lazio. Pucnjem iz pištolja ubio je navijača Lazia. Nakon što se vijest o ubojstvu

proširila Italijom, prekinuta je utakmica Milan-Atalanta jer su navijači pokušavali demolirati

ogradu i napasti policiju i igrače.

Utakmica švedske hokejaške lige između domaćeg AIK-a i Leksanda počela je sa

zakašnjenjem, jer su navijači zasuli teren umjetnim penisima, pa je bilo potrebno dodatno

čišćenje leda. Osim mnogobrojnih gumenih p...enisa na terenu, navijači su na tribine donijeli i

ogromni penis na napuhavanje.Cijeli taj show bio je uperen prema hokejašu Leksanda, Janu

Huokku, koji se tog tjedna našao usred seks skandala, jer je njegova snimka 'kućnog pornića'

sa djevojkom objavljena na internetu.

2.5.6. Mediji kao katalizator huliganskoga nasilja

Nakon tragedije na Heyselu, huliganstvo više nije bilo samo britanski problem jer su mediji

svojim komentarima, obrađivanjima teme i neprekidnim prikazivanjem istih slika- u klasičnoj

novinarskoj maniri oslanjajući se na težinu riječi i šokantnost slike- dali nogometnim

navijačima i huliganima dotad neviđen publicitet. Dotada je njihova glavna svrha bila

podupiranje momčadi, s huliganstvom kao najtvrđim izrazom navijačke kulture, no od

trenutka kad su njihove aktivnosti dobile potvrdu, oni su počeli uživati u sve većoj

prepoznatljivosti. Uloga medija u širenju huliganstva nije ograničena samo na slučaj

intenzivnoga praćenja heyselskog slučaja. Kao način borbe protiv huliganizma , dio

britanskog tiska stvorio je takozvanu «razbijačku ligu» kojoj je cilj bio uzvratiti udarac

huliganskim skupinama stigmatizacijom i javnom osudom. Međutim, mladi navijači gladni

16


pažnje javnosti, taj sustav okrenuli su u vlastitu svrhu. Biti na vrhu razbijačke lige s

vremenom je postao najvažniji cilj svih huliganskih skupina. Razbijačka liga je nažalost

postala razlog više za rivalstvo i nasilje među skupinama. Premda mediji nisi prouzročili

huliganstvo, oni su ga potaknuli, pojačali i razjarili te znatno utjecali na njegovo širenje,

promociju i potvrđivanje, bar među onim ljudima koji su se poistovjetili s takvim načinom

života i postizanja društvenog priznanja.

2.6. Zakon o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima ( Zakon o navijačima )

«Svrha Zakona o navijačima je osiguravanje sigurnosti gledatelja, natjecatelja i drugih

sudionika sportskog natjecanja ili sportske priredbe i stvaranje okruženja koje sprječava,

suzbija i sankcionira nedolično ponašanje, nerede, te nasilje, prije, za vrijeme i nakon

sportskog natjecanja ili sportske priredbe, zaštita gledatelja koji se dolično ponašaju, zaštite

drugih građana i njihove imovine i imovine pravnih osoba te stvaranje uvjeta da sportsko

natjecanje ili sportska priredba što više pridonosi kvaliteti života građana, osobito mladeži.»

Zakon o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima

Zakoni koje krše huligani su opći zakoni te je njihovo kršenje vezano za :

vrijeđanje po raznim diskriminacijskim osnovama pojedinaca ili skupina ljudi

fizički napadi sa nanošenjem lakših, težih ili čak smrtnih posljedica

uništavanje javne i privatne imovine

uznemiravanje javnog reda i mira

ugrožavanje opće sigurnosti (pirotehnika)

zlouporaba zabranjenih sredstava (alkoholna pića, narkotici, pirotehnika)

ometanje odvijanja športskih i drugih društvenih događanja

Kazne za huligansko ponašanje pojavljuju se u obliku:

društveno korisnog rada

17


novčanih kazni

zatvorskih kazni u trajanju od nekoliko dana do čak nekoliko godina

ograničenja kretanja za vrijeme odvijanja određenih društvenih događanja

izgon i progon za strane državljane

Isječak iz izmjene Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima:

Članak 39.a mijenja se i glasi:

»(1) Novčanom kaznom od 4.000,00 do 20.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju od

najmanje 20 dana do najdulje 60 dana kaznit će se za prekršaj fizička osoba koja:

1. baca predmete u natjecateljski prostor ili gledateljski prostor športskog objekta (članak 4.

stavak 1. podstavak 5.),

2. pjeva pjesme ili dobacuje natjecateljima ili drugim gledateljima poruke, čiji sadržaj

iskazuje ili potiče mržnju na temelju rasne, nacionalne, regionalne ili vjerske pripadnosti

(članak 4. stavak 1. podstavak 6.),

3. pali ili baca pirotehnička sredstva (članak 4. stavak 1. podstavak 7.),

4. pali ili na drugi način uništava navijačke rekvizite ili druge predmete (članak 4. stavak 1.

podstavak 8.),

5. poziva ili potiče na tučnjavu ili na napad na druge gledatelje, redare, službene osobe

organizatora natjecanja, športaše i druge sudionike u športskom natjecanju (članak 4. stavak 1.

podstavak 9.),

6. potiče i sudjeluje u tučnjavi ili napadima na druge gledatelje, redare, službene osobe

organizatora natjecanja, športaše i druge sudionike u športskom natjecanju (članak 4. stavak 1.

podstavak 10.),

7. pokuša nedopušteno ući ili nedopušteno uđe u natjecateljski prostor ili gledateljski prostor

ili prostor koji je namijenjen sucima ili drugim osobama koje sudjeluju u športskom

natjecanju (članak 4. stavak 1. podstavak 11.),

8. oštećuje ili uništava dijelove športskog objekta, prijevoznih sredstva i druge imovine

(članak 4. stavak 1. podstavak 13.).

18


(2) Novčanom kaznom od 5.000,00 do 20.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju od

najmanje 20 do najdulje 60 dana kaznit će se osoba kojoj je izrečena mjera iz članka 32., a

koja nije postupila sukladno odredbama članka 32.a ovoga Zakona.

(3) Novčanom kaznom od 5.000,00 do 50.000,00 kuna ili kaznom zatvora od najmanje 20 do

najdulje 60 dana kaznit će se fizička osoba koja je dva ili više puta od dana počinjenja

prekršaja u razdoblju od dvije godine unatrag pravomoćno proglašena krivom za prekršaje iz

ovoga članka.

(4) Novčanom kaznom od 10.000,00 do 50.000,00 kuna ili kaznom zatvora od najmanje 30 do

najdulje 90 dana kaznit će se fizička osoba koja se za vrijeme trajanja zaštitne mjere iz članka

32. ili sigurnosne mjere iz članka 34. zatekne u prostoru športskog objekta ili se njezina

prisutnost utvrdi pregledom zapisa videonadzora obavljenog na temelju ovoga Zakona (članak

16. stavak 1.) ili Zakona o policiji.«.

Članak 39.b mijenja se i glasi:

»(1) Ministarstvo nadležno za unutarnje poslove ustrojava i vodi Zbirku podataka o osobama i

događajima vezanim uz športska natjecanja.

(2) Zbirka podataka iz stavka 1. ovoga članka sadrži: osobne podatke o osobama

evidentiranim za prekršaje iz ovoga Zakona (ime i prezime, ime oca/majke, osobni

identifikacijski broj, datum i mjesto rođenja, spol, nadimak, pseudonim, zanimanje,

pripadnost klubu navijača ili navijačkoj skupini, fotografiju te svaku informaciju koja se

odnosi na identificiranu fizičku osobu koja se može identificirati), podnesenim kaznenim

prijavama i optužnim prijedlozima, izrečenim mjerama opreza, kaznama, sigurnosnim i

zaštitnim mjerama, dovedenim i zadržanim osobama, podatke dobivene od inozemnih

policijskih tijela, te s time u vezi podatke o navijačima i navijačkim skupinama.

(3) Podaci iz stavka 2. ovoga članka o izrečenim mjerama opreza, kaznama, sigurnosnim i

zaštitnim mjerama, mogu se koristiti za razmjenu u okviru međunarodne policijske suradnje.

(4) Podaci iz stavka 2. ovoga članka čuvaju se deset godina.«

19


3. ZAKLJUČAK

Ako postoji jedan određeni oblik nasilja koji se obično povezuje sa sportom ili barem

navijačima, to je huliganstvo. Moglo bi se reći da je u svakodnevnoj komunikaciji huliganstvo

jedini prepoznatljivi oblik nasilja, no u posljednje vrijeme sve se više pažnje pridaje i

rješavanju problema rasizma, ksenofobije i raznih ostalih oblika deskriminacije. Slika koju

javnost danas ima o mladim huliganima ne samo da je potaknula porast nasilja na utakmicama

već je pridonijela i širenju toga problema Europom kroz proces koji se zasniva na oponašanju

i suparništvu. Smatramo da je danas jedna ( ako ne i jedna od najbitnijih ) funkcija sporta –

masovna zabava. Ima li sport u toj funkciji jaču ulogu u ujedinjavanju ili razdvajanju? To

pitanje mučilo nas je par dana i bilo tema skoro svakog našeg zajedničkog susreta. Nakon

nekoliko dana debatiranja složile smo se da su svi sportski događaji prilike u kojima se ljudi

mogu otvoriti prema onima od kojih se razlikuju i naučiti nešto o njima, jer sport spaja i

miješa različite tipove ljudi i kultura. Sport, a time i navijanje, olakšava nam komunikaciju i

vjerojatno služi za borbu protiv predrasuda i onih vrsta uvjerenja koja šire mržnju i

netoleranciju. A mi, navijači, vjerojatno od sporta tražimo više nego od ostalih područja

života upravo zato što sport uključuje odgoj, strast i zadovoljstvo, zato što priređuje spektakle,

inspirira nas da sanjamo. Iz iskustva znamo da je biti na stadionu neopisiv osjećaj, ali

smatramo da svi zajedno moramo izgraditi pravedniju i mirniju «tribinu» u kojoj će vladati

pravda, prijateljstvo, osjećaj zajedništva i tolerancija, a definitivno trebamo reći DOSTA

nasilju, što sa strane navijače, što sa strane čuvara javnog reda i mira.

20


4. LITERATURA

Karamarko, J.(2010). Zadnji trzaj. Zagreb: Nova knjiga Rast.

Foer, F.(2006). Kako nogomet objašnjava svijet. Zagreb: Celeber.

Vrcan, S.(2003). Nogomet-politika –nasilje. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk.

Bodin, D., Robene, L., Heas, S.(2007). Sport i nasilje u Europi. Zagreb: Knjiga trgovina.

Brimson, D.(2006). Nogometno nasilje u Europi. Zagreb: Celeber.

Brimson, D.(2006). Tajne nogometnog huliganizma. Zagreb: Celeber.

Hornby, N.(2001). Nogometna groznica. Zagreb: Celeber.

Radnedge, K.(2006). Enciklopedija nogometa. Zagreb: Znanje.

Povijest nogometa: Europske velesile i tamna strana nogometa / CD-ROM/

Violence in sports (2010) , preuzeto 21.05.2010. sa http://en.wikipedia.org/wiki/Violence_in_sports

Mass-media aspect of sport hooliganism (2008), preuzeto 21.05.2010. sa http://www.britannica.com/bps/additionalcontent/18/35233988/MASSMEDIA-ASPECT-OF-SPORT-HOOLIGANISM

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima (2009), preuzeto 23.04.2010. sa http://www.mup.hr/main.aspx?id=149#zakon09

21

http://www.mup.hr/main.aspx?id=149#zakon09

http://www.britannica.com/bps/additionalcontent/18/35233988/MASSMEDIA-ASPECT-OF-SPORT-HOOLIGANISM

http://www.britannica.com/bps/additionalcontent/18/35233988/MASSMEDIA-ASPECT-OF-SPORT-HOOLIGANISM

http://en.wikipedia.org/wiki/Violence_in_sports


SADRŽAJ

SAŽETAK..................................................................................................................................2

KLJUČNE RIJEČI.....................................................................................................................2

1.UVOD......................................................................................................................................3

2. NEGATIVNI KONTEKST NAVIJANJA2.1. Navijači....................................................................................................................4

2.1.1. Zašto ljudi postaju navijači?.............................................................................5

2.2. Navijačke skupine u Hrvatskoj................................................................................6

2.2.1. Bad Blue Boys.................................................................................................7

2.2.2. Torcida.............................................................................................................7

2.3. „Casual“ pokret........................................................................................................8

2.4. Rasizam, ksenofobija i ostali oblici diskriminacije................................................10

2.5. Huliganizam...........................................................................................................12

2.5.1. Povijest huliganizma.....................................................................................12

2.5.2. Tragedija na stadionu Heysel........................................................................13

2.5.3. Neodigrana utakmica Dinama i Crvene Zvezde (13.05.1990.).....................14

2.5.4. Neredi na utakmici Dinamo-Hajduk (01.05.2010.).......................................15

2.5.5. Još neki primjeri huliganizma u svijetu sporta..............................................16

2.5.6. Medij kao katalizator huliganskog nasilja.....................................................16

2.6. Zakon o sprečavanju nereda na sportskin terenima...............................................17

3. ZAKLJUČAK......................................................................................................................20

22


4. LITERATURA.....................................................................................................................21

23

negativni kontekst navijanja seminarski rad

Documents