Feljton u dnevnom listu "Vijesti" od 30. marta do 10. aprila 2010.

NOVA OTKRIĆA O DINOSAURUSIMA Početak ove godine obilježila su brojna paleontološka otkrića novih vrsta dinosaurusa, kao i saznanja o njihovom izgledu i uzroku izumiranja

Nije vulkan već asteroid OTKRIĆE IRIDIJUMA UKAZUJE DA JE UDAR ASTEROIDA UZROK IZUMIRANJA DINOSAURUSA: Meñu paleontolozima već više od dvije decenije vlada podjela oko toga da li je masovno izumiranje dinosaurusa i drugih vrsta prije 65 miliona godina uzrokovao udar velikog asteroida ili je tu katastrofu uzrokovala vulkanska aktivnost na prostoru današnje Indije gdje se dogodio niz izrazito snažnih vulkanskih erupcija koji je trajao oko 1,5 milion godina. Grupa sastavljena od 41 stručnjaka iz cijelog svijeta preispitala je rezultate istraživanja koja su sprovedena tokom protekle dvije decenije da bi pokušala da rasvijetli uzroke takozvanog kredno-tercijarnog (KT) izumiranja kada je izbrisano oko polovine vrsta na planeti. Ključni dokaz u istraživanju bilo je otkriće iridijuma, metala koji je vrlo rijedak na Zemlji, ali se može naći u meteoritima. Nakon opsežne potrage zaključeno je da je divovski asteroid prečnika 15

kilometara koji je udario u Zemlju, na području današnjeg Meksika, jedino uvjerljivo objašnjenje nestanka dinosaurusa. Meñunarodni naučni tim je u svom saopštenju izrazio i nadu da je svojim zaključkom razriješio spor koji je decenijama dijelio stručnjake. Prema studiji objavljenoj u časopisu Science uzrok izumiranja je ogromni asteroid prečnika 15 kilometara koji je udario u području Chicxuluba na Jukatanu u današnjem Meksiku. - Sada smo uvjereni da je asteroid bio uzrok kredno-tercijarnog izumiranja. On je izazvao požare velikih razmjera, potrese snažnije od 10 stepeni Rihtera i kontinentalne pomake koji su stvorili cunamije, rekla je koautorka istraživanja Džoana Morgan (Joanna Morgan) s londonskog Imperial Collegea. Ona smatra da je asteroid udario u Zemlju ogromnom brzinom i snagom milijardu puta većom od atomske bombe koja je pala na Hirošimu. - Konačni udarac bio je kada je materijal koji je eksplozija podigla došao u atmosferu i zavio planetu u mrak, uzrokovao globalnu zimu i "ubio mnoge vrste koje se nisu mogle prilagoditi paklenom okruženju", rekla je Morgan. Katastrofa koja se dogodila prije 65 miliona godina ostavila je pravu pustoš na zemlji, površine prekrivene prašinom i okovane ledom bez gotovo ikakvog života ili vegetacije. Tada su za kratko vrijeme i dinosaurusi izbrisani sa lica zemlje nakon što su vladali planetom gotovo 160 miliona godina. Pri tom su nestali i veliki morski gmazovi, leteći reptili, divovski puževi i mnoge vrste planktona. Mnoge ptičje vrste takoñe su pri tom pretrpjele gubitke, ali su uspjele da prežive. Stariji od najstarijeg U TANZANIJI OTKRIVEN FOSIL ASILISAURUSA, REPTILA DESET MILIONA GODINA STARIJEG OD DINOSAURUSA: Na području basena Ruhuhu na jugu Tanzanije američki paleontolozi pronašli su brojne fosile reptilske vrste - asilisaurusa, koji je živio deset miliona godina prije najstarije poznate vrste dinosaurusa. Izvještaj o ovom otkriću objavljen je u časopisu Nature. Asilisaurus (Asilisaurus kongwe) je star oko 240 miliona godina. Bio je visok nešto više od jednog, a dugačak oko tri metra. Pripada vrsti veoma bliskoj dinosaurusima, koja je u razdoblju srednjeg trijasa živjela na Zemlji u periodu dugom oko 45 miliona godina. Asilisaurus je zapravo silesaurus, najbliži roñak dinosaurusa. Njegova genetska srodnost s dinosaurusima ukazuje na to da su se ovi posljednji

mogli pojavili mnogo ranije nego što se dosad smatralo. Paleontolozi zapravo pretpostavljaju da su silesaurusi i dinosaurusi neko vrijeme živjeli uporedo, ali i pored toga nisu spremni da najstarijeg “pravog” dinosaurusa datiraju prije 230 miliona godina unatrag. - Pronalazak asilisaurusa predstavlja veliku razliku u odnosu na dosadašnja saznanja, izjavio je Kristijan Sajdor (Christian Sidor), paleontolog muzeja u Sijetlu. Postojanje ove životinje koja se najvjerovatnije hranila mesom i biljkama, svjedoči o bogatstvu faune prije nego što su dinosaurusi zavladali ekosistemom naše planete tokom perioda koji je trajao oko 165 miliona godina. Na jugu Tanzanije pronañeno je najmanje četrnaest primjeraka asilisaurusa, a stručnjaci su uspjeli da sastave gotovo čitav kostur, kojem nedostaju samo komadići glave i prednjeg uda. Ovaj četvoronožac težio je izmeñu deset i trideset kilograma, a ime Asilisaurus kongwe dolazi od “asili”, što na svahiliju znači “utemeljitelj” i grčkog “sauros”, “gušter”, te “kongwe” ili “stari”, na svahiliju. RIJETKO PALEONTOLOŠKO OTKRIĆE U INDIJI – FOSIL ZMIJE U GNIJEZDU TITANOSAURUSA: Tokom naknadnog proučavanja kostiju otkrivenih prije dvije i po decenije u Indiji uočeno je da je riječ o 67 miliona godina starom fosilu zmije omotanom oko jaja i mladunca dinosaurusa, što je i prva potvrda teorije prema kojoj su se zmije hranile tim izumrlim reptilima koji su prije više desetina miliona godina vladali planetom. - Ovaj pronalazak pruža prvi direktan dokaz o hranjenju i ponašanju primitivnih zmija, rekao je Džejson Hed (Jason Head ) paleontolog i docent na Odsjeku za biologiju Univerziteta u Torontu za Discovery News. Fosil zmije oko jajeta FOSIL ZMIJE U GNIJEZDU TITANOSAURUSA: Indijski geolog Dananjaj Mohabi (Dhananjay Mohabey) iskopao je ovaj neobičan fosil prije 26 godina u selu Doli Dungri na sjeverozapadu Indije i zaključio da sve pronañene kosti pripadaju mladuncima dinosaurusa. Meñutim, 2001. godine, Džef Vilson (Jeff Wilson) paleontolog sa Univerziteta u Mičigenu iznova je proučio fosile i otkrio da ih zapravo čine ostaci zmije koja se omotala oko slomljenog jajeta i mladunčeta, te još dva

cijela jajeta. - To je zapanjujuće otkriće na kakvo se nailazi jednom u životu – izjavio je paleontolog Pol Sereno (Paul Sereno) sa Univerziteta u Čikagu. Novootkrivena zmija nazvana je Sanajeh indicus i bila je dugačka oko 3,5 metara. Mladunče titanosaurusa bilo je dugo oko 45 centimetara. Izvještaj o otkriću objavljen je u najnovijem časopisu PLoS Biology. Titanosaurusi su bili najveća stvorenja koja su ikada hodala planetom, a odrasle životinje dosezale su dužinu od tridesetak metara. Za razliku od današnjih zmija Sanajeh indicus nije imala “rasklopljive" zglobove koji bi joj omogućili razvlačenje čeljusti za gutanje velikog plijena. Ali zato je imala veliku glavu i trup te je mogla da se hrani mladuncima dinosaurusa. Paleontolozi pretpostavljaju da je odrasle titanosauruse iz gnijezda otjerala oluja ili poplava, te da je zmija iskoristila njihovo odsustvo. - Ne radi se nužno o udavu, ali je jasno da je zmija zgrabila dinosaurusovo mladunče, prokomentarisao je Džejson Hed i dodao: "Sauropodi polažu svoja jaja u gnijezda od kojih se potom udaljavaju stotinama kilometara, pa je mladunče bilo lak plijen za zmiju". Lovca je meñutim u gozbi očito prekinulo klizanje tla koje ga je zatrpalo i fosilizovalo njegove ostatke. PALEONTOLOZI S JEJLA PRVI PUT UTVRDILI BOJE PERJA DINOSAURUSA: Studija grupe paleontologa sa Univerziteta Jejl koja je nedavno objavljena u časopisu Science nadovezuje se na nedavno objavljene rezultate istraživanja kineskog paleontološkog tima, a povodom fosila letećeg reptila otkrivenog u toj zemlji. Američki paleontolozi proučili su mikroskopske tragove u fosilnoj strukturi zvanoj melanosomi, koja je cijela poticala od samo jedne životinje. Ova okolnost omogućila im je potpunu rekonstrukciju boje perja kojim je bila pokriveno stvorenje katalogizovano kao Anchiornis huxleyi. Fosil ovog četvorokrilnog troodontida iz kasnog jurskog razdoblja, star oko 150 miliona godina, iskopan u Liaoningu u Kini, a ime je dobio prema Tomasu Henriju Haksliju, evolucionisti koji je prvi uočio blisku povezanost izmeñu ptica i dinosaurusa. Jurski reptil veličine svrake ŠARENPERI JURSKI REPTIL VELIČINE SVRAKE: Rezultati istraživanja koje je sprovedeno na Jejlu pokazali su da je

Anchiornis huxleyi, neobičan reptil iz jurskog perioda imao temeljno perje sive boje, crvenkasto-smeñu pernatu krestu boje svježe pečene opeke, te identične tačkasto raspršene šare po sivim obrazima. Na krilima i nogama imala je bijelo perje poprskano crnim tačkicama sa potpuno crnim završecima. - Da je danas živa bila bi vrlo upečatljiva - kaže Ričard O. Pram (Richard O. Prum) šef Odsjeka ornitologije, ekologije i evolucione biologije na Jejlu. Žive, kontrastne boje na nogama vjerovatno su imale ulogu u komunikaciji životinja na daljinu, kao i prilikom privlačenja ženki. Metodu kojom su utvrñene boje perja, izumio je diplomac Odsjeka geologije i geofizike Jakob Vinter (Vinther) s Jejla, koji je melanosome kao "čitljive" mikrostrukture najprije otkrio na fosilima lignji. Njegova teorija provjerena je potom na 112 miliona starom fosilu pera iz Brazila, kao i na 47 miliona godina starom fosilu ptice. Za rekonstrukciju izgleda pernatog dinosaurusa velikog otprilike kao svraka, američki stručnjaci su pažljivo istražili 29 pera. U članku objavljenom u časopisu Science navodi se da je izgled životinje rekonstruisan s devedesetoprocentnom vjerovatnoćom. U NACIONALNOM SPOMENIKU DINOSAURUSA U UTAHU OTKRIVENA NOVA VRSTA REPTILA: Američki paleontološki tim otkrio je novu vrstu dinosaurusa, kojoj je dato ime abidosaurus. Reptil pripada porodici divovskih, dugovratih, dugorepih, četvoronožnih dinosaurusa biljojeda, kao što je brahiosaurus. Igrom slučaja u Nacionalnom spomeniku dinosaurusa u istočnom Utahu otkrivene su četiri lobanje, od kojih su dvije potpuno netaknute. Inače, cjelovite lobanje dosad su pronañene samo za osam, od ukupno više od 120, različitih sauropoda. - Njihove glave grañene su laganije nego lobanje sisara. Smještene su na samom kraju dugačkih vratova, kaže Bruks Brit (Brooks Britt) paleontolog i mineralog sa Univerziteta Brigham Young, koji napominje da su "umjesto gustih kostiju koje sačinjavaju jednu cjelinu, glave sauropoda napravljene od tankih kostiju koje povezuje meko tkivo, a koje se raspadaju i razgrañuju ubrzo nakon smrti“. Bruks Brit je koautor rada čije je objavljivanje najavljeno u časopisu Naturwissenshaften. Glavni autor studije je Denijel Čur (Daniel Chure), paleontolog u Nacionalnom spomeniku dinosaura, koji insistira na važnosti ovog otkrića. Istraživači s Mičigenskog univerziteta Džon Vitlok (John Whitlock) i Džefri Vilson (Jeffrey Wilson) takoñe su koautori studije.

U čast Džeka Mekintoša Lobanje abidosaurusa privremeno su izložene u Paleontološkom muzeju pri Univerzitetu Brigham Young gdje posjetioci mogu da posmatraju i studente BYU-a dok pripremaju druge kosti abidosaurusa. „Lično mi je bilo najteže da radim na kičmi koja je već bila napola erodirala prije otkrića i toliko je krhka da bi se mogla raspasti ako je samo poprijeko pogledate“ kaže Kimi Hejs (Kimmy Hayes) studentkinja geologije koja proučava paleontologiju kičmenjaka na Univerzitetu Brigham Young, te dodaje: “Najčudniji dio na kojem sam radila bio je skup pet kostiju nožnih prstiju. Svaka ta kost bila je veća od moje ruke.“ Analiza kostiju ukazuje da je najbliži roñak abidosaurusa brahiosaurus koji je živio 45 miliona godina ranije. Sva četiri primjerka abidosaurusa bili su mladunci. Većina podataka koje paleontolozi imaju o sauropodima odnosi se na njihove ostatke od vrata nadolje, ali lobanje abidosaurusa pružaju neke nagovještaje o tome kako su najveće kopnene životinje koje su hodale zemljom jele svoju hranu. - Oni nisu žvakali hranu, samo bi je zgrabili i progutali, kaže Bruks Brit i dodaje da su “lobanje tek dvijestoti dio ukupne tjelesne mase\", kao i da abidosaurusi nisu imali razrañen sistem za žvakanje. Svi sauropodi jeli su biljke i stalno mijenjali zube tokom života. U jurskom periodu sauropodi su imali različite oblike zuba. Ali do kraja doba dinosaurusa svi sauropodi imali su uske zube nalik olovkama. Zubi abidosaurusa su negdje izmeñu, odražavajući stremljenje ka manjim zubima, i bržoj izmjeni zuba. Fosili su iskopani iz Cedar Mountaina u Nacionalnom spomeniku dinosaurusa u Vemalu u Utahu prema granici sa Koloradom. Ovaj lokalitet, koji nazivaju i “kamenolomom dinosaurusa” vrlo je bogat nalazima ostataka pragmazova. Mjesto na kome su otkrivene lobanje nalazi se samo 400 metara udaljeno od zvaničnog centra za posjetioce u kojem su izložene hiljade kostiju na mjestu iskopanih djelova pješčanika. Ime vrste Abidosaur mcintoshi odnosi se na Abidos, grčko ime za grad u porječju Nila (danas El Araba el Madfuna) gdje su pokopani glava i vrat Ozirisa, egipatskog boga života, smrti i plodnosti. Abidos aludira na istovrsnost, tj. na lobanju i vrat koji su pronañeni u iskopini koja gleda na rijeku Grin. Sauros je grčka riječ za guštera. Specifičnim imenom mcintoshi odata je počast poznatom američkom paleontologu Džeku Mekintošu (Jack McIntosh) zbog njegovog doprinosa u proučavanju sauropoda. Mekintoš je

1975. raskrinkao mit o brontosaurusu, otkrivši da taj gmaz nikada nije postojao i da se radilo o pomiješanim kosturima apatosaurusa i kamarasaurusa. Otisci stopala blizu Pule KAKO SU OTKRIVENI OTISCI GIGANTSKOG DINOSAURUSA U ISTRI: Kupači koji ljeti posjećuju plaže u Puli u Istri najvjerovatnije i ne slute da se sunčaju na stijenama starim stotinu miliona godina. Mnoge od tih plaža u davnoj prošlosti bile su blatnjave obale plitkog, tropskog, krednog mora po kojem su gacali dinosaurusi svih vrsta i veličina. Igrom prirode, neki od ovih tragova u žitkom blatu su se okamenili i očuvali ispod debelih slojeva stijena, sve dok ih djelovanje mora i drugih prirodnih sila nije ponovno otkrilo. Doduše, za pronalaženje tragova dinosaurusa na Zlatnim stijenama kraj Pule potrebno je malo više \"indijanske\" vještine čitanja tragova nego li kod bolje očuvanih otisaka tih životinja na obližnjim ostrvima Brioni. Naime, ovdje su izloženiji otvorenom moru, koje ih nemilosrdno erodira i čini sve neprepoznatljivijima. Hrvatski istraživač i paleontolog-amater Berislav Kržić koji je zaslužan za otkriće velikih otisaka u kamenu opisuje kako je sve počelo (vecernji.hr). Pripovijeda da mu je tokom jednog razgovora s dr Zlatanom Bajraktarevićem iz Geološko-paleontološkog zavoda PMF-a o postavljanju skulpture dinosaurusa na Velom Brijunu, profesor pokazao vrlo dobre fotografije tragova dinosaurusa na Zlatnim stijenama. “Znao sam da tamo ima još starijih tragova, ali sam se sada ponovno zainteresovao i odlučio da sam bolje istražim to svima lako dostupno nalazište” kaže Kržić i napominje da se grana paleontologije koja se bavi tragovima naziva ihnologija. Dr Aleksandar Mezga iz Geološko-paleontološkog zavoda i njegovi saradnici zasad su novo otkriće tragova dinosaurusa u Puli opisali samo u kratkom naučnom članku s naslovom A new dinosaur tracksite in the late Albian of Istria, Croatia (Novo nalazište tragova dinosaurusa iz kasnog albija Istre, Hrvatska). - Očito je da je ovo bogato nalazište trebalo podrobnije istražiti. Tokom moje sljedeće posjete Puli, u oktobru 2009, već nakon dvadesetak minuta traženja na plažama uspio sam pronaći jednu poveću vapnenačku ploču, odmah uz obalu, na kojoj su bile staze malih teropoda (dinosaurusa

mesojeda) i nešto većih sauropoda (dugovratih dinosaurusa biljojeda). Bilo je tu i pojedinačnih otisaka većih teropoda, koji su bili dugački oko tri do četiri metra. Meñutim, učinilo mi se da vidim i ostatke daleko većih troprstih stopala, viših od pola metra, što bi značilo da je životinja bila dugačka oko devet do deset metara, pripovijeda Berislav Kržić. "Krenuo sam dalje uz obalu i pronašao još zanimljivih tragova. Još dalje otkrio sam trag velikog sauropoda i slabo očuvane ostatke tragova golemog teropoda. Meñutim, nisam bio siguran je li riječ samo o djelovanju erozije ili je taj trag uistinu ostavio dinosaurus..." Gigant težak desetak tona KAKO SU OTKRIVENI OTISCI GIGANTSKOG DINOSAURUSA U ISTRI: "Već umoran od skakanja po stijenama odlučio sam se spustiti grubim betonskim stubama do obale i tamo sam zinuo od čuda. Velika lokva vode ispunjavala je udubinu u stijeni koja je odgovarala poznatom obliku troprstog otiska noge teropoda. Ali kakav je to teropod bio! Pitao sam se kako to da taj otisak nije već prije neko primijetio. Odgovor je bio jednostavan: Taj je trag bio tako golem da vjerojatno niko nije niti pomislio na to da ga je utisnula životinja. Uzeo sam metar i izmjerio 135 centimetara! Ustanovio sam ipak da je u stvarnosti dužina stopala bila nešto kraća, jer je dinosaurus izvlačeći nogu iz blata srednji najduži prst vukao po blatu. Oduzevši 15-20 centimetara od prvobitne mjere, još uvijek je ostalo zadivljujućih 115 do 120 centimetara dužine stopala. Radi poreñenja, najveći trag na svijetu, pripisan poznatoj gornjokrednoj sjevernoameričkoj vrsti Tiranosaurus rex iznosi “samo” 86 centimetara. Prema mojim grubim procjenama, “pulsko čudovište” bilo je dugačko 20-ak metara i težilo je 10 tona ili više”, kaže Berislav Kržić i nastavlja: “Postoji samo jedan kandidat koji odgovara tim mjerama. To je afrički Spinosaurus aegyptiacus. Nedavno je italijanski paleontolog Kristijano dal Saso (Cristiano dal Sasso) na osnovu fosila njuške jednog velikog spinosaurusa ustanovio da je “dužina tog teropoda uveliko premašivala dužinu ostalih grabljivaca”. Svoj primjerak procijenio je na najmanje 17 metara i devet tona. Prije sam zaboravio da napomenem da su Istra i Dalmacija s ostrvima u doba krede bile dio afričkog kontinenta, odnosno starog superkontinenta Gondvana. Fotografije i opis otkrića odmah sam

poslao prijatelju, poznatom američkom paleontologu i specijalisti za tragove teropoda Džejmsu Farlou (James Farlow) koji radi na Univerzitetu u Indijani, tražeći njegovo mišljenje. On mi je odgovorio: “Trag je erodiran, ali je oblik pravi i vjerovatno je riječ o pravom tragu. Želio bih da vidim bar još jedan trag iste životinje u blizini. U decembru iste godine ponovo sam otišao u Pulu i dogodilo se “čudo”. Našao sam otisak i drugog stopala! Bio je pravih proporcija i veličine i nalazio se na pravom mjestu, kao da je životinja stajala mirno na mjestu držeći noge paralelno. Šteta samo što je taj otisak desne noge bio još slabije očuvan. Ipak, imajući na umu i druge tragove koje sam našao uzduž te plaže te nevjerovatnu podudarnost s oblikom i proporcijama tragova s Briona, ne sumnjam da je trag pravi. Nadam se da ću tokom jedne od sljedećih posjeta Puli pronaći još bolji otisak, a sasvim je sigurno da će nalazište uskoro posjetiti i stručnjaci Geološko-paleontološkog zavoda". Kad se ispuni dječački san STUDENTI OTKRILI NOVU VRSTU DINOSAURUSA GRABLJIVCA U UNUTRAŠNJOJ MONGOLIJI: Novu vrstu dinosaurusa, roñaka poznatog velosiraptora, otkrili su u unutrašnjoj Mongoliji dva studenta na postdiplomskim studijama, tokom meñunarodne ekspedicije koju su predvodili paleontolog dr Xu Xing i prof. Tan Lin sa lokalnog paleontološkog instituta. Veoma dobro očuvan dinosaurus, nazvan Linheraptor exquisitus, prvi je gotovo potpuni kostur svoje vrste pronañen u pustinji Gobi od 1972. godine. Otkrivena je u formaciji Vulansuhai, dijelu grupe crvenih pješčaničkih stijena. To je peti dromeosaurid pronañen u tim stijenama, koje su poznate po tome što su kosturi pronañeni u njima veoma očuvani i cjeloviti. Linheraptor dolazi iz porodice Dromaeosaurida, mesoždera teropoda, i živio je u kasnoj kredi. Uz Linheraptora i Velociraptora, u dinosauruse teropode spadaju i harizmatični mesožderi poput Tiranosaurus reksa. Dva postdiplomca, Majkl Pitman (Michael Pittman) sa UCL-a (University College London) i Džona Čojnije (Jonah Choiniere) sa Univerziteta Džordž Vašington, pronašli su, za vrijeme terenskog projekta u unutrašnjoj Mongoliji, u Kini, dinosaurusa koji se isticao na površini stijene. Njihovo istraživanje objavljeno je online u magazinu Zootaxa. "Džona je vidio kandžu koja je virila iz površine litice. Pažljivo je odstranio

i predao je meni. Proučavali smo otkriće u tišini, ali je on želio da ja prvi dam sud o vrsti. Ja sam mu rekao da je kandža pripadala dinosaurusu mesožderu, a kada se on složio, bio sam iznenañen što nas niko u Londonu nije čuo kako vičemo", rekao je Pitman koji je na postdiplomskim studijama na Odsjeku za zemaljske nauke UCL-a. "Želio sam da otkrijem dinosaurusa još otkako sam bio dijete, i nikada nisam odustao od te ideje. Zadivljujuće je što je moj prvi nalaz roñak velosiraptora. Tema mog doktorskog rada je evolucija biomehanike repova dinosaurusa, ali dinosaurusi mesožderi su mi omiljeni, i moja su specijalnost\", dodao je Pitman. Sa približno 2,5 metara i 25 kilograma, Linheraptor je bio brz, okretan grabljivac koji se hranio malenim rogatim dinosaurusima koji su bili u srodstvu s Triceratopsom. Poput drugih dromeosaurida, imao je velike "ubojite kandže" na nogama, koje je možda koristio da zarobi plijen. Unutar porodice Dromaeosaurida, Linheraptor je u najbližem srodstvu s drugom, nedavno otkrivenom vrstom Tsaagan mangas. Linheraptor se razlikuje od svih drugih dromeosaurusa zbog trouglastog udubljenja ispred očne šupljine zvane antorbital fenestra, što je prostor u lobanji koji su zauzimali sinusi. Kod Linheraptora ovo trouglasto udubljenje podijeljeno je u dvije šupljine - od kojih je jedna posebno velika. "Ovo je zaista divan fosil u kojem je dokumentovan prelazni stadijum u evoluciji dromeosaurida", rekao je dr Xu Xing, profesor paleontologije na Institutu za paleontologiju i paleoantropologiju kičmenjaka.

Što je donijelo dominaciju

VLADAVINU DINOSAURUSA OMOGUĆILE SU VULKANSKE ERUPCIJE: Prije nešto više od 200 miliona godina Zemlja je izgledala znatno drugačije nego što izgleda danas. Najveći dio kopna na planeti bio je spojen u zajednički kontinent pod nazivom Pangea. Atlantski okean još nije postojao, a vladari životinjskog svijeta bili su krurotarzani (Pseudosuchia) ili "lažni krokodili" - stvorenja srodna modernim krokodilima. Zemlja je u tom dobu bila na vrhuncu epske promjene klime i vladavina dinosaurusa tek je trebalo da započne. Meñunarodni naučni tim predvoñen geološkinjom Džesikom Vajtsajd (Jessica Whiteside) sa Univerziteta Braun (Brown) istražio je uzroke koji su doveli do uspona dinosaurusa sa završetkom trijaskog perioda. U studiji objavljenoj u “Radovima Nacionalne akademije nauka", paleontolozi su konstruisali klimatski zapis koji označava granicu izmeñu trijasa i jure, kombinujući fosilne dokaze izumiranja biljaka i životinja s ugljenikovim izotopima. Nañeni su u vosku starog lišća i drveća pronañenog u jezerskim sedimentima, izmiješanim s bazaltima koji označavaju vulkansku aktivnost. Ovim su dokazima istraživači dobili čvrstu potvrdu da su masovne vulkanske erupcije dovele do porasta ugljen-dioksida i ostalih stakleničkih gasova u atmosferi, koji su izbrisali polovinu biljnih vrsta sa Zemlje i obilježili kraj trijasa jednim od pet najvećih masovnih izumiranja u istoriji Zemlje. Istraživači su na osnovu fosilnih zapisa takoñe ustanovili da je iznenadan

porast stakleničkih gasova desetkovao "lažne krokodile" koji su se tokom trijasa nadmetali za dominaciju s najstarijim dinosaurusima. Zahvaljujući klimatskoj katastrofi prvi, mali dinosaurusi oslobodili su se svojih glavnih suparnika da bi postali dominantna sila životinjskog svijeta. "Velika je stvar što je mnogo ljudi čulo zašto su dinosaurusi izumrli", rekla je Vajtsajd, docent geoloških nauka, "ali pitanje kako su uopšte nastali puno je zanimljivije". Nauka sada raspolaže podacima da se prije 200 miliona godina superkontinent Pangea počeo raspadati razdvajanjem Sjevernoameričke i Afričke ploče. Uporedo sa razdvajanjem dvaju ploča što je dovelo do stvaranja bazena koji će postati Atlantski okean, pukotine su rascijepile područje uzrokujući ogromna izlivanja lave koja je prekrila više od devet miliona kvadratnih kilometara, područje ugrubo jednako površini kontinentalnog dijela SAD. Stručnjaci zovu ovo područje Srednjoatlantska magmatska provincija (CAMP). Vulkanske erupcije trajale su oko 600 hiljada godina prema procjeni koju je Vajtsajd dala u svom radu iz 2007. objavljenom u časopisu "Palaeogeography, Palaeoclimatology, Palaeoecology". Katastrofalni vulkanizam Istraživači su usmjerili pažnju na basene koji su očuvali Srednjoatlantsku magmatsku provinciju da bi s preciznošću ustanovili što se dogodilo s klimom, kao i sa biljkama i životinjama. Naučni tim, uključujući i istraživače s Akademije Sinika s Tajvana, Univerziteta Kolumbija i Okeanografskog instituta Woods Hole analizirali su fosile i ugljenikove izotope iz dva stara basena na sjeveroistoku Sjedinjenih Država - Newark i Hartford bazeni - i jednog basena u Engleskoj. Na ovim lokacijama istraživači su pronašli dokaze na mjestima gdje su fosilizirani sedimenti iz jezera koja su prekrivala Pangeu prije razdvajanja ploča bili sačuvani izmeñu izliva lave. Starost najstarijih izliva procijenjena je na na 201,4 miliona godina, što je dalo gornju granicu početka vulkanizma. Ti fosili pripovijedaju jasnu priču - za biljke, količina peluda u kombinaciji s ugljenikovim zapisima (količinom C12 i C13, dva ugljenikova izotopa) pokazala je da je polovina biljnih vrsta u trijasu izumrla u vulkanizmu koji je obilježio kraj tog perioda. Takoñe, pokazao je porast spora paprati u vrijeme prvih izliva lave, što ima smisla budući da su paprati meñu prvim biljnim vrstama koje su se vratile u okoliš uništen vulkanizmom. Za životinje, naučnici su povezali otiske nogu prethodno pronañene u

stijenama Hartford i Newark bazena da bi ustanovili da su "lažni krokodili" izumrli u masovnom vulkanizmu koji je obilježio kraj trijasa. "Nakon izliva lave fosilni zapisi krurotarzana gotovo su u potpunosti nestali", kaže Džesika Vajtsajd. Oslobodivši se svojih glavnih suparnika, rani teropodi - kategorija koja uključuje sve dinosauruse mesoždere od velosiraptora do Tiranosaurus reksa – su zavladali. Dokazi ovog uspona dokumentovani su u radu Pola Olsena objavljenom 2002. koji ukazuje na to da su otisci nogu teropoda nakon masovnog izumiranja krajem trijasa postali znatno veći, što je povezano i s većim tijelima. Zašto su rani dinosaurusi preživjeli vulkanizam koji je uništio trijaske krurotarzane? "Imali su čistu sreću da su bili slučajno prilagoñeni da prežive klimatsku katastrofu", kaže Vajtsajd. "Kako su to uspjeli, teško je objasniti." Dok je preñašnje istraživanje masovnih izumiranja na kraju trijasa sprovedeno u drugim regijama kao što je Grenland, ovaj rad označio je prvi put da su naučnici skupili i obradili dokaze iz područja CAMP-a, kaže Olsen, paleontolog koji je proučavao pojave masovnih izumiranja tokom tri decenije u Kolumbiji. "Postoji tuce radova koji tvrde da dokazuju veze izmeñu pojave ugljenikovih izotopa u CAMP-u", kaže Olsen, "ali ovo je jedina studija koja je ikad pokazala pojavu izotopa na istom mjestu gdje se dogodio izliv lave. Nije da smo prvi ljudi koji su primijetili da postoji veza izmeñu vulkanizma i masovnog izumiranja krajem trijasa, ali mi smo prvi koji smo to dokumentovali." Čudovište iz Navaho mita NOVI DINOSAURUS IZ CRVENIH STIJENA U JUTI: Crvene stijene u državi Juta, svjetski poznatoj atrakciji sa brojnim nacionalnim parkovima, spomenicima prirode i državnim parkovima, iznjedrile su neviñeni kostur nove vrste biljojednog dinosaurusa koji je živio prije 185 miliona godina i možda bio pokopan živ ispod urušene pješčane dine. Otkriće je potvrdilo raširenost sauropodomorfnih dinosaurusa tokom perioda rane jure. Donedavno, Crvene stijene države Juta bile su poznate samo po nekoliko raspršenih kostiju i otisaka nogu dinosaurusa. Kako god, otkriće izuzetno očuvanog dijela kostura objavljeno je u izdanju časopisa Plos ONE od 24. marta, internetskog časopisa slobodnog pristupa koji izdaje Javna naučna biblioteka. Istraživanjem su rukovodili Džozef Sertič (Joseph Sertich) nekadašnji

student diplomskih studija Univerziteta Juta i današnji student doktorskih studija Univerziteta Stony Brook, kao i Mark Luven (Mark Loewen), paleontolog iz Prirodnjačkog muzeja Jute i profesor na Odsjeku za geologiju i geofiziku Univerziteta Juta. Nova vrsta dinosaurusa nazvana je Seitaad ruessi (SAY-eet-AWD ROO-ess-EYE) prema Navaho riječi “Seit’aad”. U pitanju je čudovište iz pješčane pustinje iz legende naroda Navaho (Dine) o stvaranju, koje je progutalo svoje žrtve u pješčanim dinama (kostur Seitaada bio je “progutan” u fosilizovanoj pješčanoj dini). Drugi dio naziva došao je od imena Ruess, prema umjetniku, pjesniku, prirodnjaku i istraživaču Everetu Ruesu koji je misteriozno nestao u području Crvenih stijena južne Jute 1934. godine kad mu je bilo samo 20 godina. Seitaad ruessi pripada grupi dinosaurusa pod nazivom sauropodomorfi. Sauropodomorfi su bili rasprostranjeni širom svijeta tokom rane jure, kada su svi kontinenti još bili spojeni u superkontinent zvan Pangea. Milionima godina kasnije sauropodomorfi su se razvili u gigantske sauropode, dugovrate biljojede čiji su fosili dobro poznati u drugim djelovima države Juta, uključujući Nacionalni spomenik dinosaurusa. Kostur Seitaada nañen je kako viri iz šarenih litica Navaho pješčenjaka 2004. godine kad ga je otkrio lokalni istoričar i umjetnik Džo Pačak (Joe Pachak) tokom planinarenja u području Komb Riža u blizini Blufa u Juti. Nakon toga, njegovo otkriće koje se nalazi odmah ispod drevnog naselja na litici Puebloana (Anasazi), prijavljeno je saveznom Uredu za upravljanje krajolikom (BLM) i Prirodnjačkom muzeju Jute. Muzejski paleontolozi i osoblje iskopali su i sakupili uzorke 2005. godine. Odlično sačuvani uzorci uključuju većinu kostiju kostura osim glave i djelova vrata i repa. Zarobljen u brdu pijeska NOVI DINOSAURUS IZ CRVENIH STIJENA U JUTI: Seitaad je nañen u poluokamenjenim pješčanim dinama koje su bile dio prostrane pustinje koja se prostirala regijom prije gotovo 185 miliona godina tokom jurskog perioda. Istraživanje sugeriše da je životinja nastradala zbog iznenadnog urušavanja pješčane dine, prilikom čega je ostala zarobljena u položaju naglavačke. Djelovi kostura koji nedostaju izgubljeni su zbog erozije tokom posljednjih hiljadu godina, ali zasigurno su bili vidljivi kad su američki domoroci živjeli na litici tačno iznad kostura. Za života životinja je bila visoka otprilike 3 do 4 stope (oko jedan metar) u

kukovima i duga 10 do 15 stopa (izmeñu 3 i 4,5 metara). Težila je otprilike 150 do 200 funti (70 do 90 kilograma) i mogla da hoda na dvije i četiri noge. Poput svojih divovskih roñaka, Seitaad je najvjerovatnije bio biljojed. Prvi sauropodomorfi, uključujući Seitaada, imali su duge vratove i repove, kao i male glave sa izduženim zubima, što navodi na zaključak da su bili specijalizovani za herbivornu (biljojednu) prehranu. Jednake osobine prenesene su na njihove znatno veće potomke, sauropode. „Iako je Seitaad bio sačuvan u pješčanoj dini, ova je drevna pustinja morala sadržavati i vlažnija područja s dovoljno biljaka da bi mogla da prehrani ovakve manje dinosauruse i druge životinje“ kaže Džozef Sertič koji je sa Markom Luvenom sproveo istraživanje. „Baš kao u pustinjama danas, život je bio težak u drevnom 'pješčanom moru' Jute“. - Znamo iz geoloških dokaza da su sezonske oluje kao današnji ljetni monsuni davale dovoljno vlage ovom pješčanom moru, ispunjavajući lokve i druge udubine izmeñu pješčanih dina, nadovezuje se Luven. Najbliži srodnici Seitaada poznati su iz stijena jednake starosti u Južnoj Americi i južnoj Africi. Drugi nepotpuni fosili iz sjeverne Arizone nagovijestili su prisutnost sauropodomorfa kao što je Seitaad, ali nijedan nije bio dovoljno upotpunjen da bi se tačno moglo razumjeti koje su vrste živjele na američkom sjeverozapadu. Otkriće Seitaada potvrñuje da je grupa dinosaurusa bila izuzetno raširena i napredna tokom rane jure, prije otprilike 175 miliona do 200 miliona godina. Iako je Navaho pješčanik otkriven duž država Jute i Arizone, fosili su izuzetno rijetki i još uvijek se ne zna mnogo o životinjama koje su živjele u ovoj ogromnoj pustinji. Ostale životinje, koje su živjele u Navaho pješčaniku, bile su listom relativno malene, uključujući karnivorne (mesojedne) dinosauruse, srodnike krokodila i prve sisare pod imenom tritilodonti. Iako je Seitaad bio prilično malen, najvjerovatnije je bio najveći biljojed u tom vremenskom periodu u južnoj Juti. „Ovo novo otkriće navodi nas na to da možda ima još dinosaurusa koje tek treba otkriti u ovim stijenama“ zaključuje Sertič. (Kraj)