Nyogen Senzaki and Paul Reps ~ Njogen Senzaki i Pol Reps Na kraju pocetka /101 zen prica/ Uvod Ove kratke price izabrane dijelom iz teksta Shaseki-shu (Zbirka Kamenja i Pijeska) koju je krajem trinaestoga stoljeca sastavio Muju ("neprebivljajuci"), jedan od najvecih zen-ucitelja, a dijelom iz raznih drugih zbirki anegdota o redovnicima zen-ucenja, objavljenih u Japanu krajem devetnaistoga i dvadesetoga stoljeca. Istocne kulture, koje su od pamtivijeka poklanjali mnogo vise pozornosti bivanju nego djelovanju, uvijek su ukazivale najvece moguce stovanje covjeku koji je spoznao vlastito "ja". Takav ce covjek, sljedeci Budhin primjer, postaviti sebi kao cilj da u potpunosti razotkrije i otvori vlastitu svijest. Price objavljene u ovoj nevelikoj knjizi govore upravo o tome. O razlicitim putovima i nacinima otkrivanja vlastitog istinskog bica. A koji ne moraju nuzno biti ni svjesni, a jos manje logicni. Ono sto slijedi ulomak je iz predgovora prvom njihovom izdanju na engleskom jeziku (101 zen Stories, transcribed by Nyogen Senzaki and Paul Reps, London and Philadelphia, 1939). Zen bismo mogli definirati kao umijece duboko utkano u samu nutrinu istocnjacke kulture i civilizacije. U Kinu ga je prenio Bodhidharma, koji je na njezino tlo pristigao iz Indije u sestom stoljecu, da bi se potom postupno sirio prema istoku, sve do Japana gdje prve njegove tragove susrecemo u dvanaestom stoljecu. Opisan je ovim rijecima: "Jedno posve osobito ucenje, bez spisa, onkraj rijeci i onkraj pisma, usmjereno na duhovnu bit covjeka, koje gleda izravno u njegovu prirodu, koje doseze Prosvetljenje." U Kini, zen je bio poznat pod imenom Ch'an. Ucitelji Ch'an zena, medjutim, odbijali su biti pravi Buddhini sljedbenici; umjesto toga, njihova se teznja sastojala u tome da budu Buddhini prijatelji i da uspostave isto takav osjecajan odnos sa svijetom, kao sto su to cinili sam Buddha i Isus Krist. Zen nije sljedba, vec iskustvo. Obicaj zena da pozornost usmjeruje na potragu za samim sobom putem meditacije, kako bi se izrazila i ostvarila vlastita istinska priroda, potragu popracenu prijezirom prema formalizmu, inzistiranjem na samodisciplini i jednostavnosti zivota, u Japanu je naposljetku stekla naklonost plemstva i vladajucih klasa, a isto tako i duboko postovanje svih istocnjackih filozofskih struja. No-drame* takodjer su zen price. Duh zena naposljetku vise ne znaci samo spokojstvo i razumijevanje, nego odanost umjetnosti i radu, preplavljenost osjecajem ispunjenosti i duboke smirenosti koja sirom raskriljuje vrata i svijet intuicije, jasne i neposredne spoznaje; predstavlja izraz prirodjene ljepote, neuhvatljivi car nedovrsenosti. Zen ima bezbroj znacenja; nijedno od njih ni na koji nacin nije moguce tocno definirati. Ako su definirana, onda nisu zen.

Obicno se kaze da je onaj kome je zen dio ili, jos bolje, nacin vlastita zivota oslobodjen svakoga straha, svake sumnje, svake suvisne zelje, svakog pretjeranog osjecaja. Ne uznemiruju ga ni uskogrudi stavovi, ni egoistocni postupci. Ponizno i skromno sluzi covjecanstvu, ostvarujuci kroz duboko milosrdje vlastitu prisutnost na ovome svijetu i gledajuci vlastiti kraj kao laticu sto otpada sa cvijeta. Smirene i vedre duse, uziva zivot u ozracju vjecna i nepomucena blazenstva. U tome je, eto, duh zena, cije je ruho tisuce i tisuce hramova u Kini i Japanu, svecenici i monasi, bogatstvo i prestiz, i cesto upravo onaj formalizam kojeg toliko ustrajno nastoji nadvisiti. Proucavati zen, prokrciti put rascvatu istinske vlastite prirode, nije nikada lak pothvat, ni u kojoj epohi, ni za koju civilizaciju. Mnostvo je naucavatelja, i pravih i laznih, postavilo sebi za cilj da budu od pomoci onima koji se upuste u takvu zadacu. Ove su price rezultat bezbrojnih i stvarnih pustolovina u svijetu zena. Koje ce i danas svaki ucitelj, sto mu od srca zelimo, moci lako i sam bilo prepoznati ili ostvariti u vlastitom, svakodnevnom zivotnom iskustvu. __________________________________________________ * Klasicna japanska lirska drama; razvila se u 14 st. Glavni glumci nose maske, a izvedba je pracena posebnim oblicima plesa, recitiranje i glazbe. Insenacija je posve stilizirana, pa su zapadni kriticari u drami no skloni vidjeti simbolizam i nadrealizam. (nap.prev.) Ide bivol kroz prozor Bivol prolazi kroz prozor. Glava, rogovi, kopita - sve je proslo. Samo rep nije. Cesto nam se dogadja da sluzeci neki ideal uspijemo doci gotovo do samog cilja, ali nam nedostaje hrabrosti za preci ostatak puta - bas kao i bivol koji je sav uspio proci kroz prozor, samo repom nije mogao. To se ne racuna u prosvetljenje. Sto je samousavrsavanje - kakvoj vrsti ljudi je potrebno samousavrsavanje? - ljudima poput mene. - cak i jedan veliki majstor poput vas treba prakticirati samousavrsavanje? - samousavrsavanje ne ide dalje od odijevanja... - i hranjenja. - ali to svaki dan radimo! Sto je samousavrsavanje? - a sto mislis, sto svaki dan radimo? Samousavrsavanje se odnosi na sve detalje svakodnevnog zivota koji se moraju izvrsiti s paznjom i iskrenoscu. Ako se obavljaju na taj nacin, svaka ce sitnica odzvanjati istinom.

Tri funte lana Redovnik yon-you upita jednom redovnika tung-shan shoushua: - sto je to buda? - tri funte lana. - ??? Yun-you otidje kod redovnika shin-mena. - pitao sam tung-shunga sto je buda i on mi je rekao "tri funte lana". - sto je time mislio? - isto kao i cvjetna livada satkana od cvjetnog brokata, juzni bambus i sjeverno drvece. I tako se yon-you vratio tung-shanu da pokusa ponovo. Jezik je samo sredstvo za izrazavanje cinjenica. Tko god inzistira na jeziku zrtvuje istinu i uvijek ce biti obmanut. Na primjer, ako se kamen baci ka psu, on ce potrcati za kamenom; ali ako se baci k lavu, lav ce potrcati za osobom koja ga je bacila. Kad istrazujes jezik zena, moras biti poput lava, a ne poput psa. Rijeci u zenu su samo usmjerivaci koji vas vode na dublji nivo iskustva; dakle kada se susrecete sa jezikom zena, nemojte ici naprosto za znacenjem samih rijeci. Redovnica bi da je redovnik upita neka redovnica jednom lung - t'ana: - kako se trebam usavrsavati da bih u iducem zivotu bila redovnik? - koliko dugo si redovnica? - mene zanima hocu li ikada postati redovnik? - sto si sada? - sad sam redovnica, tko to ne zna? - tko tebe zna? Razlika izmedju muskaraca i zena je samo u izgledu; to nije nesto stvarno. Kako moze bilo tko tko cjepidlaci oko nestvarnog sebe usavrsavati? Cesta pocinje ovdje Neki ucenik upita zen-majstora C'h-ien Fenga: - Svi pravci vode prema budinoj zemlji, a jedna cesta vodi direktno do vrta nirvane, molim vas, recite mi gdje ta cesta pocinje?

- Upravo ovdje. - Ovaj? Ne trebate putovati u neki iluzorni svijet da biste pronasli nacela zivota; samo obratite paznju na detalje u svom zivotu i iskusite ih. Kad pocinjete sumnjati, odgovor cete najvjerojatnije naci tamo gdje pitanje pocinje. Bez razlikovanje sebe od drugih Jednoga dana Yun-Yen je dosao u posjetu starijem majstoru, redovniku Pai-Changu... - Ti se svakog dana kupas u znoju tesko radeci, za koga to cinis? - Postoji netko kome je potrebno. - Pa zasto ne kazes toj osobi da ona sama to uradi? - Ona sama to ne moze. Pravljenje razlike izmedju "sebe" i "drugih" je izvor patnje. Trebamo umjesto toga, razvijati duh samilosti koji ne pravi razlike izmedju sebe i drugih. Da pomognemo onima kojima je pomoc najpotrebnija. Konacan ishod prosvetljenja Jos od davnih vremena, mnogi ljudi napustali su domove i svoje najdraze da bi stupili na put budizmu i usli u zen-meditaciju. Trosili su ogromnu kolicinu vremena i energije u discipliniranom kontemplativnom treningu, ali sto su to oni stekli time? Kad bi se to pitanje postavilo prosvetljenim zen-majstorima, najvjerojatnije bi odgovorili: - Nista! Kad vise ne budemo pravili razlike, kad uklonimo svoje zablude i okoncamo sve misli dvije prepreke diskurznog misljenja i namjere ce nestati, i dok nas bude potpuno ispunjavao mir, nece biti "nicega" sto necemo razumijeti. Obican um - Majstore, kako trebam upraznjavati tao? - Jedi kad si gladan i spavaj kad si umoran. - Zar vecina ljudi ne radi bas to? - Ne, ne, to nije ono sto vecina cini...

- Vecina ljudi gaje tisucu zelja dok jedu i razvezuju tisuce cvorova dok spavaju. Koliko ljudi se bude ujutro baveci se jos uvijek problemima od jucer? Trebali bismo uzeti sve sto ugrozava mir nasega duha i izbaciti to van. Trebali bismo zivjeti u skladu s nasim izvornom prirodom, jer obican um jest tao. Docekivati promjene bez mijenjanja bila jednom dva zen-samostana, jedan pored drugog, i svaki sa po jednim mladim novakom. Svakog jutra na svom putu do trznice, jedan bi novak potrcao kraj drugog. - gdje ces? - gdje me noge nose. - sljedeci put ga pitaj, sto kad nebi imao noge? - da , to ce ga srediti. - gdje ces? - gdje me vjetar nosi. - opet sam izgubio bitku rijecima. - drugi put mu reci, sto ako vjetar prestane? - da, da, da... - gdje ces? - na trznicu. - opet poraz. Mijenjajuci se sa promjenama, sto vise trcimo za necim to smo sve dalje. Docekujte promjene bez mijenjanja, jer mogucnosti mijenjanja ima ogranicen broj, dok mogucnosti ostajanja istim ima beskonacno. Proslost, sadasnjost i buducnost jednog dana, neki se covjek, dok je setao divljinom, namjerio se na razjarenog tigra. Bjezao je pred njim, ali ubrzo je dosao do ruba provalije. Uhvatio se za neku puzavicu i poceo se spustati. Ali na dnu ga je vrebao drugi tigar. Zatim pojavise se dva vrijedna glodavca i stadose grickati bas tu puzavicu. Iznenada spazi jednu zanimljivu jagodu za oci... Ubere je i stavi u usta... - mmmm... Kako je dobra.

Ne zadrzavajte se na proslosti, ne brinite o buducnosti. Posvetite punu paznju trenutku! Iskusite ga!Sreca je u djelovanju u skladu s okolnostima kakve god one bile. Lakse je znati negoli ravnati se po tome Jednoga dana, cuveni pjesnik po shu-i upita redovnika niao-woa o zenu: - kako moram voditi svoj zivot da bih bio u potpunosti jedno s taom. - cini dobro i izbjegavaj zlo. - to zna cak i trogodisnje dijete. - to moze znati trogodisnje dijete, ali cak se ni sto-godisnjak ne moze ravnati po tome. Sokrat je rekao da kad bi ljudi znali sto trebaju ciniti onda bi to i cinili; ali cini se da je potcijenio sposobnost ljudi da iznevjere sami sebe. Svi znaju sto bi trebali ciniti, ali koliko ih je u stvari koji to cine? Gledati a ne vidjeti jednog dana dok je redovnik han-ch uan radio na nekom brezuljku, jedan putujuci redovnik mu pridje i zamoli ga za uputu. - oprostite, mozete li mi reci kako da dodjem do cuvenog samostana nan-ch uan? - za ovaj srp dao sam tri novcica. - nisam se raspitivao za srp, nego bih htio znati kako da dodjem do samostana. - i bas mi dobro sluzi jer je tako ostar. Isticanjem vanjstine promace nam ono bitno. Poklanjanjem previse paznje imenima i reputaciji mozemo buljiti u ono sto trazimo a da nam ipak u potpunosti promakne. Djecak uhvati pticicu i sakri je za ledja. Onda upita ucitelja: "Sta mislite da li je ptica koju drzim u ruci ziva ili mrtva?". Htjede djecak da se poigra sa starcem. Ako ucitelj odgovori "mrtva", pustice pticu na slobodu. Ako kaze "ziva", jednostavno ce joj zavrnuti siju. Ucitelj mu rece: "Odgovor ti je u ruci". Eshunina smrt kad je vec prevalila sezdesetu godinu i kad joj vec bijase vrijeme da napusti ovaj svijet, zen-svecenica eshun zamoli nekoliko redovnika da u dvoristu naslazu hrpu drva. Zatim

odlucno sjedne usred lomace te zapovijedi da se posvuda po rubovima potpali vatra. - hej, sestro! - podvikne jedan od redovnika - je li vruce tamo unutra? - samo se glupan poput tebe moze brinuti oko takvih stvari - odgovori eshun. Plamenovi buknuse i ona nestane. Isti cilj, drugaciji putevi neki je ucenik jednom upitao redovnika pa linga: - ima li kakve razlike izmedju onoga sto su govorili patrijarsi i onoga sto spisi govore? - kad zahladi, fazani sjede na grani. - a patke odlaze pod vodu. Hladno je jednima i drugima, ali svatko se na svoj nacin nosi s tim. Svatko ima drugaciji put do svog cilja. Ne postoji samo jedan put, i ne odgovara svakome isti put. Ogranicavajuci se na jedan odredjeni put mozemo zapravo zastraniti pa linga. Ken-o i njegov ucenik mencan (1683-1769, soto) jeli su lubenicu. Iznenada je ucitelj zapitao, "reci mi, odakle ova slast dolazi?" "zasto," mencan brzo proguta i odgovori, "to je djelo uzroka i posljedice". "svasta! Tvoj odgovor je hladna logika!" "pa, dobro", nastavi mencan,"odakle dolazi?" "iz istog tog "odakle", eto odakle." Smijanje sa nebom i zemljom Veliki zen-majstor wei-yen iz yao-shana poput mnogih dobro znanih zen majstora, dobio je ime po mjestu gdje je prebivao, pa ga zato zovemo yao-shan. Jedne veceri yao-shan je izasao u setnju po brdima. Iznenada oblaci i magla su se rasprsili, i vidio je mjesec koji je sjajno zablistao na nebu. Vidjevsi to yao-shanu se otme smijeh iz dna duse. - ha,ha,ha! Smijeh je bio tako glasan da se mogao cuti na kilometre unaokolo. - prosle noci sam iznenada cuo zvuk nekog smijeha, ali nije mi bilo jasno odakle je mogao doci. - da, i ja sam cuo. - to je bio zvuk naseg majstora koji se smijao u brdima. Ako smo u stanju potpuno zaboraviti na sebe, mozemo postati jedno s nasom okolinom. Yao-shan je mogao zaboraviti na sebe i glasno se nasmijati, postajuci tako jedno s nebom i zemljom.

Ako je volis voli otvoreno Dvadeset redovnika i jedna redovnica, po imenu eshun, kod nekog ucitelja zena bilo je na obuci iz meditacije. Unatoc svojoj obrijanoj glavi i jednostavnoj cednoj haljini, eshun bijase vrlo ljupka. Vise se redovnika bijase u nju potajice zaljubilo. Jedan od njih napise joj jednom ljubavno pismo, uporno navaljujuci da se snjom vidi nasamo. Eshun ne odgovori. Sljedeceg dana, kad se opet okupise na uciteljevoj poduci, na kraju predavanja eshun ustane. Obracajuci se onome koji joj je pisao, rece glasno: ** Ako me doista toliko volis, pridji mi sada ovdje i uzmi me odmah u zagrljaj. Ne upadaj u krajnost Bio jednom neki vrlo bogat covjek koji je bio tako skrt da nije mogao podnijeti da potrosi ni novcica od svog silnog bogatstva. Jednoga dana zen-majstor mokusen dodje mu u posjetu... - kad bih svoju ruku stalno drzao ovako, sa zatvorenom sakom, sto bi ti mislio o njoj? - da je deformirana. - a ako bih je otvarao i stalno je drzao ovako otvorenom, sto bi onda mislio? - isto da je deformirana. - dokle god ti to bude jasno biti ces sretan i bogat covjek. Od tada ovaj bogatun postao je darezljiv covjek. Bio jos uvjek stedljiv, ali je ipak znao trositi novac i ciniti milosrdna djela. Sve suprotnosti - dobro i zlo, imati i nemati, korist i steta, ja i drugi - izviru iz pravljenja razlika u umu. Cim dopustimo da se pojave takva gledista, okrecemo se od onog izvornog uma i postajemo robovi tog dvojstva. Zen medjutim stoji u sredini, ni na jednoj, ni na drugoj strani. Sam svoj gospodar Redovnik Shih-yen stalno se obracao sebi. - gospodaru! - da? - budi budan! - da gospodine. - i ne dopusti da nasjednes na trik! - da, gospodine...

Ljudi su neprestano obmanuti utjecajima svoje okoline, svoje zagadjenje svijesti i losim iskustvima iz proslosti, sto im sve onemogucava da upravljaju sobom onako kako bi htijeli. Svatko od nas mora doci do jasnog razumijevanja tko je, odigrati svoju ulogu na najbolji moguci nacin i biti sam svoj gospodar. Salica caja Nan-ina, japanskog ucitelja zena iz razdoblja meiji (1868-1912) posjeti jednog dana neki sveucilisni profesor s namjerom da se kod njega raspita o zen-ucenju. Nan-in posluzi caj. Vrhom napuni salicu svojega gosta, no nastavi dalje natakati. Profesor je gledao kako se caj izljeva, potom se vise ne uzmogne suzdrzati. - prepuna je! Vise ne stane! - bas kao i ova salica - rece nan-in - i ti si dupkom pun svojih uvjerenja i pretpostavki. Kako ti mogu protumaciti zen ako prije nisi ispraznio svoju salicu? Sest u Jednom Yung-shoan upita jednom zen-majstora Hung-ena: - Kako mogu steci iskustvo vidjenja svoje prave prirode? - Ona je poput kucice sa sest otvorenih prozora i jednim mladuncetom majmuna unutra! - Ako ga netko zove s istocne strane. - Hej, glupko! Kad majmunce odgovori zvuk ce dolaziti sa svih sest prozora. Imamo sest cula: za gledanje, za slusanje, miris, okus, opip, i za misljenje. Ali, da li je svijet kojeg cula percipiraju pravi svijet? Ako mozemo nadvladati pripadajuca ogranicenja nasih osjetila, tako da slusamo ocima i gledamo usima, sve ce iznenada postati cisto. Bog vatre trazi vatru Hsuau-Tse upita redovnika Ch'ing-Fenga: - Sto je to buda? - Bog vatre dolazi traziti vatru. - Ha-ha! Skuzio sam! Skuzio sam! - Konacno sam shvatio!

- Sto si naucio od Sh'ing-Fenga? - Bog vatre je vatra a on trazi vatru od nekog drugog. Bas kao sto sam ja buda i idem kod drugih pitati za budu. - Mislio sam da si shvatio, ali sad vidim da nisi! - Sto je sad? To mora da je ispravno,kako bi moglo biti drukcije? - Hej stani... Sto je buda? - Bog vatre dolazi traziti vatru. - ! Sada kuzim! Sada kuzim! Ovaj put zaista razumijem! Pitanje i odgovaranje su samo stvar raspodijele rijeci: ono sto od svega najvise iznenadjuje jeste tajming Hsuan-Tse je ustvari mogao doseci prosvetljenje bilo kad. Kancan(1277-1360, Rincai), narodni ucitelj, zadao je Fudjivari-Fudjifusu koan "Prvobitno savrsenstvo". Mnogo dana je Fudjifusa sjedio u zenu. Kad je napokon dozivio spoznaju, sastavio je sljedece rijeci: Jednom uhvacan u duh koji je oduvijek, Uvijek cu dobro ciniti ljudima i bogovima. Blagosti Budinoj i Praotaca jedva se moze uzvratiti. Zasto se roditi ponovo moram kao konj ili magarce. Kad je on sa pjesmom otisao do Kancana, odvijao se sljedeci dijalog: Kancan: Gdje je duh? Fudjifusai: On ispunjava veliku prazninu. Kancan: Cime ces dobro ciniti ljudima i bogovima? Fudjifusai: Setacu se pored potoka i sjedeti da gledam skupljanje oblaka. Kancan: Kako namjeravas da uzvratis blagosti Budinoj i Praotaca? Fudjifusa: Nebom iznad moje glave i zemljom pod mojim nogama. Kancan: Dobro, a zasto se ponovo ne bi mogao roditi kao konj ili magarac? U tom trenutku Fudjifusa je ustao i poklonio se. "Odlicno" rece Kancan glasno se nasmijavsi:" Stekao si savrsen satori." Covjek na stablu Hsing-yen shih-hsien rece svojim ucenicima. - Bio jednom neki covjek koji se popeo na stablo i visio o grani drzeci se zubima za nju. Tada mu pridje drugi i rece - Oprosti, koji je smisao budha-dharme. - Kad covjek na stablu nebi odgovorio pokazao bi nepostovanje prema pitanju. - A odgovori li, past ce i slomiti vrat.

- Kazite mi kako bi se trebao izvuci iz tog skripca? - Ja se ne bih mijesao u to sto bi on sad trebao ciniti, nego bih radije pitao kakav je bio prije nego li se popeo na stablo. Ha, ha, ha ... U pogledu temeljite istine koja prethodi bezrijecitosti, zivot prije bezrijecitosti bi trebao biti dat u odgovoru. Nema vode, nema ni mjeseca U doba dok je ucila zen kod ucitelja bukkoa iz engakua, redovnica chiyono dugo vremena, uza sav ustrajni rad, nikako nije uspjevala doseci plodove meditacije. Sve dok konacno jedne noci, za punoga mjeseca, nije nosila vodu u nekom starom vedru, ciji djelovi bijahu pricvrsceni uzicom od bambusa. Iznenada, bambus pukne, dno vedra otpadne i u tom trenutku chiyono bi izbavljena! U znak sjecanja na taj dogadjaj, napisa ovu pjesmu: Na ovaj i na onaj nacin nastojah spasiti staro vedro. Jer bambusovo uze bijase trosno i svakog je trena moglo prepuknuti. A onda, posve iznenada, dno se otkinu i padne nista vise od vode u vedru! Nista vise od mjeseca u vodi! Vrucina i hladnoca Neki ucenik upita majstora Tung-shan Li-ang-shiea: - Gdje bismo se mogli zakloniti za vrijeme ljeta i zime? - Zasto ne odes tamo gdje nema ni ljeta ni zime? - A koje je to mjesto na kojem nije ni vruce ni hladno? - Kad je vani hladno postani hladan. - A kad je vruce postani vruc. Ako smo dobro smjesteni u zenu, vrucina i hladnoca nas nece smetati. Zima i ljeto su prirodne pojave, te bismo trebali biti jedno s njima, a ne boriti se protiv njih; tada, one ce najednom nestati. Najdragocjenija stvar na svijetu Neki ucenik upita jednom Sozana, kineskog ucitelja zena: - Koja je najdragocjenija stvar na svijetu? - Ucitelj odgovori.

- Glava mrtve macke. - A zasto bas glava mrtve macke najdragocjenija stvar na svijetu? - ne odustaje ucenik. Sozan odgovori: - Zato sto joj nitko ne moze odrediti cijenu. Hvatanje praznine Upitao Shih-kung mladjeg majstora Hsi-t'ang shih ts'anga: - Mozes li uhvatiti rukom malo praznine? - Naravno. - Dobro da vidim kako ces? - U redu. Zamahne rukom i stisne saku. - I to je to? Pa nisi ulovio nista! - A kako bi ti? - Ovako! Jao to boli, boli!!! - primi ga za nos. Buduci da je materija prazna a praznina materija, hvatanje malo praznine nije blize realnosti od hvatanja necijeg nosa. Kap vode Ucitelj zena kojem ime bijase Gisan zamoli jednog mladog ucenika da mu donese vedro vode kako bi rashladio svoju kupelj. Ucenik donese vodu i nakon sto je rashladio kupku, prolije ono malo vode sto je ostalo u vedru na zemlju. - Budalo! - povice ucitelj na njega. - Zasto taj ostatak vode nisi dao biljkama? S kojim pravom rasipas i jednu jedinu kap vode u ovome hramu? U tom trenutku ucenik dosegne bit zena. Zen usahlog stabla Bila jednom neka starica zena koja je podigla kolibu jednom redovniku i potpomagala ga dvadeset godina u njegovom samousavrsavanju. - Namah ambitabha.

Svakog dana jedna lijepa djevojka donosila mu hranu. - Hajdemo ga iskusati,da vidimo dokle je otisao u svome samousavrsavanju. Kad mu odneses rucak, lijepo ga zagrli i vidi kako ce reagirati. - Dobro. - Kako ti se ovo cini? - ona ga zagrli. - Kao suseno stablo koje se naslanja na hladnu klisuru, kao pravi zimski dan bez tracka topline... - Cuvsi sto je redovnik rekao, starica se razbijesni i zapali mu kolibu. - Dvadeset godina protraceno za nitkova. Svakako da bi jedan redovnik trebao odoljeti takvom iskusenju, ali nakon dvadeset godina samousavrsavanja, mogao je isto biti i malo njezniji i samilosniji. Zaista je bio nitkov. Planina u zrnu gorusice Za vrijeme Tang dinastije bio jedan covjek, imenom Li po, koji je stvarno volio ucenje. Ljudi su ga zvali Li od deset tisuca knjiga, jer im je barem toliko procitao. Jednog dana, upitao je redovnika Chin-changa: - Ima jedno mjesto u Vimalakiri-nirdesa sutri koja kaze:"planina sumeru mogla bi stati u zrno gorusice". Kako bi tako velika planina mogla stati u jedno malo zrno gorusice? - Tebe zovu li od deset tisuca knjiga: kako je deset tisuca knjiga moglo stati u tako malu glavu. - Oh... Tako je neizmjeren, bezgranican i sveprisutan. A on postoji u malenom zrnu psenice? Prica iz 7 stoljeca, iz Kine Jednom je neki covjek otisao do Petog Zen Patrijarha kako bi postao redovnik. Patrijarh ga je upitao: "Zelis li znati istinu ili biti istina?" Covjek je odgovorio: "Biti istina." Dali su mu nizak posao ciscenja i tucanja rize za samostan, no bez duhovnog vodstva i inicijacije. Polako, opustio se u svoje prirodno stanje i samo tucao rizu. Patrijarh je bio na samrti i trebao mu je nasljednik. Rekao je stotini svojih redovnika da napisu pjesmu kako bi pokazali sto su naucili dok su bili s njim. Tko napise najbolje stihove, primit ce odoru kao sesti Patrijarh.Glavni ucenik, Shenxiu, bio je najobrazovaniji redovnik i najmarljiviji meditant. Napisao je: Tijelo je Bodhi stablo savrsene mudrosti. Um kao sjajno zrcalo. U svako vrijeme marljivo ga brisi.I ne dopusti da se uhvati prasina.

Patrijarh ju je proglasio dobrom, no daleko od savrse-ne. Hui-neng, cistac rize, bio je nepismen pa je morao zamoliti nekoga da zapise njegovu pjesmu. Nikad nije bilo Bodhi stabla, Niti sjajnog zrcala, U sustini, postoji "ne-um". Pa gdje onda skupljati prasinu? Patrijarh je odmah prepoznao cija je to pjesma i predao odoru Hui-nengu. Ova prica otkriva dva osnovna stava prema duhu. Jedan je da mozete, kroz disciplinu, sjedenje prekrizenih nogu, prisustvovanje ritualima i trazenje znanja procistiti tijelo, um i dusu. Ili, kao sto otkriva covjek poput Hui-nenga, cijela zamisao trazenja ili pokusaja da se ucini nesto za prociscenje uma nebitna je i zbunjujuca. Nasa istinska priroda vec je cista i svaki pokusaj da je se procisti zapravo bi je onecistio. Svaka umjetna disciplina odvodi nas sve dalje od naseg prirodnog stanja koje se zove "ne-um". Rjesenje lezi na putu izmedju dvaju stavova. Taj srednji put je prihvacanje toga tko ste, savrseni u svojim nesavrsenostima. Nema niceg cemu treba teziti. Vi niste ni vrijedni ni nevrijedni, ni svetac ni grijesnik. Vasa prirodna sustina je bozanska. A vasa stvarna priroda je vec Buda. Tihi hram Shoichi, slijep na jedno oko, bijase ucitelj zena koji upravo isijavase Prosvjetljenost. Svoje je ucenike poducavao u hramu Tofuku. Danju i nocu u hramu je vladala posvemosnja tisina. Ni jednoga jednog suma nikad se tamo nije moglo cuti. Ucitelj je bio cak ukinuo i recitiranje sutri. Njegovi ucenici nisu smjeli ciniti nista drugo osim meditirati. Kad je ucitelj umro, neka starica sto je zivjela u susjedstvu zacuje zvonki zvuk zvona i jednoliko pjevusenje sutri. Tako shvati da je ucitelj umro. Tosuijev ocat Tosui bijase ucitelj zena koji je napustio formalizam hrama i posao zivjeti s prosjacima ispod jednog mosta. Kad mu duboka starost vec kucase na vrata, jedan prijatelj pomogne da za zivot zaradjuje bez prosjacenja Pouci ga, naime, pripravljanju octa od rize, i Tosui obavljase taj posao do kraja svojega zivota. Jednom, dok je pripravljao ocat, svrati do njega jedan od prosjaka te mu da jednu Buddhinu sliku. Tosui je objesi na zid svoje kolibe i ispred nje postavi plocu s natpisom. Natpis je kazivao ovako:

"Gospodine Amida Buddha: ova je prostorija vrlo tijesna. Mogu ti dopustiti da ovdje ostanes samo privremeno. No nemoj misliti da te time molim da mi pomognes da se ponovno rodim u tvojem raju." Mjesec se ukrast ne moze Ryokan, ucitelj zena, zivio je najjednostavnijim zivotom u malenoj kolibi u podnozju planine. Jednu vecer neki lopov upadne u kolibu i iznenadjen otkrije da u njoj bas nicega za ukrasti nema. Ryokan se uto vrati kuci i zatece ga. - Vjerujem da si dobar komad puta prevalio da bi dosao k meni - rece on lopovu - i zato nebi valjalo da odes praznih ruku. Budi tako ljubazan i primi na dar moju odjecu. Lopov ostane zaprepasten. Uzme odjecu i pobjegne. Ryokan sjedne, onako gol, te pocne promatrati mjesec. - Jadnik - pomisli za sebe - volio bih da sam mu mogao darovati ovaj prekrasni Mjesec. Krhotina vremena, skupocijen dragulj Neki uglednik zamoli jednom Takuana, poducavatelja zena, da mu predlozi kako bi mogao provoditi svoje vrijeme. Dani su se, dok bi obavljao svoje duznosti i ukoceno sjedio primajuci pocasti koje su mu ljudi dolazili iskazivati, pricinjali beskonacno dugima. Takuan iscrta osam kineskih ideograma te ih pruzi covjeku. Nece se dvaput ponoviti ovaj dan, komadic vremena je skupocijeni dragulj. Nikad se vise nece vratiti ovaj dan. Svaki trenutak vrijedi koliko neprocijenjivi biser. Zen svakog trenutka Ucenici zena provode obicno sa svojim uciteljima najmanje deset godina prije nego sto se osmijele promisljati na to da bi i sami mogli poducavati. Nan-ina posjeti jednom prilikom Tenno, koji je, prosavsi uobicajeno pripravnicko naukovanje, sam postao poucavateljem. Dan bijase kisovit pa je Tenno obuo drvene klompe i ponio sa sobom kisobran. Nakon sto ga

je pozdravio, Nan-in rece: - Pretpostavljam da si svoje klompe ostavio u predsoblju. Volio bih znati jes ao biti na dobitku. - Bankeijev glas, medjutim, od prvoga puta kad sam ga cuo, u svakoj je prigodi bio iskren. Kad bi iskazivao srecu i zadovoljstvo, nikad nebih zacuo nista osim zadovoljstva; kad bi pak izrazavao bol i tugu, bol je bila jedino sto bih osijetio u njegovu glasu. Kato-Davanokami-Jaskuku, gosodar Osua u provinciji Ijo, strastveno je volio vojne vjestine. Jednog dana do njega je navratio veliki majstor Bankei i, dok su sjedeli licem u lice, mladi gospodar zgrabi svoje koplje i nacini pokret kao da ce probosti Bankeia. Majstor cuteci udari brojanicama u vrh koplja i rece: "Nista ti ne vrijedi. Previse si uzbudjen." Mnogo godina kasnije Jasuki, koji je postao veliki kopljanik, govorio je o Bankeiu kao o covjeku koji ga je najvise naucio svojoj umjetnosti. Majcin savjet Jiun, ucitelj Singona iz razdoblja Tokugawa, bijase nadaleko glasovit kao vrstan poznavatelj sanskrta. Vec je u mladosti davao poduku svojoj subraci i studentima. Kad je njegova majka za to doznala, napisala mu je ovakvo pismo: "Ne vjerujem, sine, da si postao Buddhinim sljedbenikom iz zelje da se pretvoris u putujucu enciklopediju kojom ce se drugi sluziti. Obrazovanju i tumacenju, slavi i pecatima, nikad ni kraja ni konca nema. Voljela bih da ti prekines sve te cifraste gluposti s predavanjima. Povuci se radije u neki maleni hram, na nekom udaljenom mjestu u brdima, i na taj nacin dosegni istinsko ostva- renje sebe sama." Blatnjavi put Jednom su prigodom Tanzan i Ekido zajedno pjesaceci po nekoj blatnjavoj cesti. A kisa je neprestance ljevala kao iz kabla. Iza jednog zavoja susretose prekrasnu djevojku u svje- tlom kimonu stegnutom isto tako svilenim skupocijenim pojasom, koja nije mogla prijeci preko ceste. - Dodji, djevojko - odmah se spremio Tanzan, pa je uzme

u narucje i prenese preko kaljuze. Ekido ne izusti ni rijeci sve dok te veceri nisu stigli do jednog hrama gdje su trebali prenociti. Tad se vise ne uzmogne suzdrzati. - Mi redovnici ne prilazimo zenama - rece Tanzanu - a najmanje od svega ako su mlade i ljupke. To je opasno. Zasto si to ucinio? - Ja sam onu djevojku ondje ostavio - odgovori Tanzan. - Ti je jos uvijek nosis sa sobom? Recitiranje sutri Neki seljak zamoli Tendai svecenika da izrecitira sutre za njegovu zenu koja je nedavno umrla. Po zavrsetku obreda, seljak upita: - Mislis li da ce moja zena imati od toga kakve koristi? - Izricanje sutri donijet ce dobrobit ne samo tvojoj zeni, nego i svim bicima koja osjecaju - odgovori svecenik. - Ako kazes da ce donijeti dobrobit svim bicima koja osjecaju - na to ce seljak - imaj na umu da je po tom pitanju moja zena u prilicno slabom polozaju i drugi ce to iskoristiti kako bi za sebe ugrabili dobrobit koja bi trebala pripasti njoj. Stoga odrecitiraj ti sutre samo za nju, tako ucini. Svecenik mu objasni da jedan budist uvijek nastoji prosiriti dobrocinstvo i zazeljeti blagodat svakome zivom bicu. - To je lijepo pravilo - odsjece kratko seljak - no ovaj put ti ucini iznimku, budi tako dobar. Imam jednog susjeda koji je veliki prosjak i vjecito mi cini brdo nepodopstina. Meni ce biti dovoljno ako ti od svih bica koja osjecaju iskljucis njega. Kisa cvijeca Subhuti bijase Buddhin ucenik. Bio je u stanju shvatiti moc praznine, glediste da nista ne postoji, nego da je stvar necije subjektivnosti ili objektivnosti. Jednoga dana Subhuti, u duhovnom stanju apsolutne praznine, sjedio pod nekim stablom. Odjednom, posvuda oko njega pocne padati cvijece. - Hvalimo te zbog tvojega govora o praznini - saputahu mu bogovi. - Ali ja nisam govorio o praznini - rece Subhuti. - Ti nisi govorio o praznini, mi nismo culi prazninu - odgovorise bogovi. - To je istinska praznina.

I pupoljci se po njemu sljevahu poput kise. Otvori svoju riznicu s blagom Daiju posjeti ucitelja Basoa u Kini. Baso mu se obrati pitanjem: - Sto trazis? - Prosvetljenje - odgovori Daiju. - Imas svoju riznicu s blagom. Zbog cega lutas uokolo trazeci? - upita Baso. Daiju uzvrati pitanjem: - Gdje je moja riznica? Baso odgovori: - To sto trazis, to je tvoja riznica. Daiju bi prosvetljen! Od tog trenutka neprestano poticao svoje prijatelje: Otvorite svoju riznicu s blagom i koristite ta blaga. Posjetnica Keichu, znameniti ucitelj zena iz razdoblja Meiji, bijase takodjer i poglavar crkvenog hrama Kofuku, jedne katedrale u Kyotu. Jednoga se dana vladar Kyota uputi k njemu: bijase to prvi put da mu dolazi u posjet. Uciteljev pomocnik preda mu vladarevu posjetnicu na kojoj bijase ispisano: Kitagaki, vladar Kyota. - Ja nemam sto raditi s tom osobom - rece Keichu. - Reci mu da slobodno moze otici. Pomocnik odnese posjetnicu natrag vladaru, uz duboke isprike. - Pogreska je bila moja - na to ce vladar, te uzme olovku i na posjetnici precrta rijeci "vladar Kyota". - Vrati se i najavi me svojemu ucitelju. - Oh, to je Kitagaki? - usklikne ucitelj procitavsi posjetnicu. - Dovedi ga, zelim vidjeti tog covjeka. Joshuov zen Joshu je poceo uciti zen kad mu bijase sezdeset godina, te nastavio sve do osamdesete, kad je jasno spoznao njegovu istinsku bit.

Poducavao je zatim od osamdesete pa sve dok nije navrsio stotinu i dvadesetu. Jednom ga prilikom neki ucenik upita: - Ako u mojemu umu nema nicega, sto sto bih trebao uciniti? Joshu odgovori: - Izbaci to van. - Ali ako nicega nema, kako to mogu izbaciti? - uporno ce ucenik. - Pa dobro - rece Joshu - onda to ostvari. ednog dana gospodar Mihara narucio je slikara da mu naslika sliku i poslije nekoliko nedjelja umjetnik mu je donio sliku sa divljim guskama. Cim je ugledao sliku, gospodar je povikao, "Divlje guske lete jedna pored druge. Tvoja slika je olicenje pobune!" Gospodarovi pratioci, izbezumljeni od straha, potrazise Mocugaia(1795-1867, Soto), velikog zen majstora koji je, pored toga sto je bio miljenik gospodara, bio i covjek velike snage i darovitosti. Nosio je nadimak svestenik pesnica zato sto je mogao da u dasci udarcem napravi rupu, a bio je i dobar kopljanik i savrseni jahac. Ali najvaznije od svega po gospodareve pratioce, bio je veoma mudar i iskusan na peru. Mocugai pohita do gospodara Mihare, i bacivsi samo jedan pogled na sliku, napisa sljedece stihove preko naslikane guske: Prva divlja guska! Pa sledece i sledeca U neprekidnom sljedu. Dobro raspolozenje gospodara Mihare se povrati, a i umjetnik i Micugai behu velikodusno nagradjeni. Mokusenova ruka Mokusen Hiki zivljase u jednome hramu u pokrajni Tamba. Jedan od njegovih sljedbenika pozalio mu se jednom na skrtost svoje zene. Mokusen podje u posjet sljedbenikovoj supruzi te joj podnese pod nos stisnutu saku. - Sto time hoces reci? - upita zacudjena zena. - Zamisli da je moja saka uvijek ovakva. Kako bi je nazvala? - Nakaznom - odvrati ona. Mokusen tada sirom rastvori ruku pred zeninim licem, te

rece: - A sad zamisli da je uvijek ovakva. Sto bi tad rekla? - Da je to jedan drugi oblik nakaznosti - odgovori zena. - Ako to razumijes, onda si dobra supruga. I s tim rijecima ode. Nakon tog posjeta, zena muzu nije bila od pomoci samo pri stednji nego i pri raspodjeli. Guska u boci Riko, visoki drzavni sluzbenik T'ang dinastije, upita Zen majstora Nansena: - U davno doba neki je covjek drzao gusku u boci. Rasla je sve veca i veca dok vise nije mogla izaci iz boce; on nije htio razbiti bocu niti je htio povrijediti gusku - kako biste je je vi izvadili? Majstor povice: - O, sluzbenice! na sto Riko smjesta odgovori: - Da! - Eto, ona je vani! - rece Nansen. Zen - koan Redovnik upita majstora: - Tko sam ja? - Ja - Kako biste vi mogli biti ja? - To si ti' Um poput okruzenja Kako bi mogao postici da se planine, rijeke i citav svemir vrate k meni? - Trebao bi ti sebe vratiti planinama, rijekama i citavom univerzumu! Ako pokusavate sebi privuci Istinu, tada jos morate potpuno napustiti sebe, i tako nikada necete doci do potpune Istine.Samo u stapanju s prirodom i u iskrenom zaboravu sebe mozete biti jedno s Istinom. Kameni most chao-choua Govorilo se kako u blizini samostana Ku-an-yin, u provinciji Hebei, postoji neki cuveni most kojeg su zvali kameni most Chao-choua.

- Cuo sam za kameni most Chao-chuoa, ali kad sam dosao, sve sto sam vidio bio je jedan most nacinjen od debla. - Ti si vidio samo deblo, a nisi vidio kameni most. - Tako je. Sto je zapravo kameni most Chao-choua? - To je most koji omogucuje prelazenje magarca, konja i svih zbunjenih bica na ovom svijetu. Materijalni most od debla mogao je pustiti samo jednu osobu preko sebe istodobno. Ali kroz milosrdze Chao-choua, njegov apstraktni most omogucavao je istovremeno svim bicima da mirno prelaze. Gdje idemo nakon smrti Prema zenu, ovaj um je buda. Je li to tocno? Ako kazem da, ti ces misliti da znas iako zapravo ne znas. A ako ti kazem ne, poreci cu ono sto svi znaju da je istina. - Gdje prosvetljeni ljudi idu nakon smrti? - Ne znam. - Zasto ne znas? - Zato sto jos nisam mrtav. Dok zivimo, trebali bismo radije uzivati u misteriju i ljepoti koja zivot jest, nego brinuti o tome sto je nakon smrti. Zivi danas i ne brini za sutra, jer sutra ce imati svojih briga. Mijenjanje s okruzenjem Koje je znacenje Tan-hsianovog lozenja Bude? - Kad je hladno ogrij se uz vatru. - Dakle nije krivo postupio sto je to ucinio? - Kad je vruce odmaraj se u sijeni bambusa. Zivot je bivanje u skladu s prirodom - normalno i neizvjestaceno. Kad si gladan jedi, kad si umoran spavaj. Budale se mogu smijati, ali budni ce razumijeti. Tan hsia lozi budu Jednom dok je majstor Tan-hsia vezbao zen u hramu Hui-un, bilo je poprilicno zahladnilo. Te da se malo zagrije, zapali on jedan budin kip. - Kretenu jedan kako si mogao zapaliti budin kip? - Htio sam vidjeti hoce li nakon sto izgori ostati "sarira". - Kako bi u jednom drvenom kipu moglo biti sarire?

- Hm? - Dobro, ako nema sarire daj da ih onda sve zapalimo. "Sarira, malen, nepromjenjiv ostatak za kojeg se smatra da je preostao nakon spaljivanja budina tijela." Covjek taoa je covjek bez premisljanja; kako bi takav mogao krivo postupiti? Ako nismo zaslepljeni pojavama i slijedimo svoju izvornu prirodu ne mozemo krivo postupiti. Bez saka i bez želja Jednoga dana, Lin-chi ode do svetista gdje je bila pagoda podignuta u spomen Bodhidharmi, prvom patrijarhu zena u kini. - Kome cete prije iskazati postovanje, Bodhidharmi ili Budi. - Necu iskazati postovanje ni Bodhidharmi ni Budi. - Pa sto su vam oni ucinili? - Ponosno zabacivsi svoj ogrtac preko ramena, Un-chi se okrene i ode. - Oh! Trazeci Budu gubimo ga; trazeci Bodhidharmu gubimo ga. Najdragocijenija stvar koja postoji boravi u vama - to je vase ja. Trceci za vanjskim stvarima gubimo sebe. Vatra koju raspiri lagani zamah lepeze Jednoga dana kada je zen-majstor Ta-hui Tsung-kao med-itirao u planini, prisao muje jedan umirovljeni general i izvjestio ga o svojoj namjeri da postane redovnik. - Cim iskorijenim svoje lose navike vratit cu se i biti vas ucenik. - Dobro. - Majstore, sad sam spreman. Rijesio sam se svih svojih losih navika. - Zasto si ustao tako rano? Zena ti je kod kuce s drugim u krevetu. - Idiote celavi kako se usudjujes.....? - Mislim da je jos prerano za tebe da po stanes redovnik. Bolje je da se vratis kuci i jos vezbas samokontrolu. Rijeci i djela su dvije vanjske manifestacije nasih nutarnjih misli; ali kod vecine ljudi rijeci premasuju njihova djela. Ja i drugi

Bio jednom izvjestan vojni ucenik ciji je posao bio da prati vojnike i iscjeljuje im rane na bojnom polju. Ali svaki put, cim bi zakrpio kojeg vojnika, taj bi odjurio natrag u bitku i na kraju poginuo... To se uvijek iznova dogadjalo i konacno lijecnik vise nije mogao dalje... ako im je sudjeno umrijeti, zasto ja moram pokusavati da ih spasim? Ako moje lijecnistvo nesto znaci, zasto onda idu na trag u rat da bi poginuli? Ne mogavsi shvatiti kakvog smisla ima bi ti vojnik lijecnik, osjecao se krajnje zbunjenim i nije mogao nastaviti sa svojim poslom. Stoga se uputio u planine. U potragu za kakvim zen majstorom. nakon ucenja sa zen-majstorom tokom nekoliko mjeseci, konacno je shvatio svoj problem i sisao s planine da bi nastavio svoju praksu.Kad je nakon toga zapao u sumnju, jednostavno je rekao! - Zato sto sam lijecnik! Ne projicirajte sebe na stvari s kojima dolazite u dodir, i ne pravite razliku izmedju sebe i drugih stvari. Jer takozvana objektivnost i subjektivnost ne postoje. Domena mudrosti je u razumijevanju da ne postoje ja i drugi, i da je sve tako kako jest. Nista bolji od klauna Redovnik Po-yun Shou-tuan bio je vrlo marljiv. Ali nije imao smisla za salu. Jednom ga Yang-sh'i njegov ucitelj upita: - Tko je bio tvoj prethodni ucitelj? - Redovnik Ch'a-ling yu. - Cuo sam da se on prosvjetlio kad se po sklizno na mostu i upao u rijeku cak je napisao pjesmu o tome. - Da tocno, i ja se jos uvijek sjecam. - Imam biser, svijetao i blistav. Dugo je bio prekriven prasinom i prljavstinom sada, prasina je iscezla i rodio se spoj koji rasvjetljuje rijeke i brda. - Ha, ha, ha... Shou-tuan nije mogao razumijeti sto je njegovu ucitelju bilo tako smijesno i cijelu noc nije mogao oka sklopiti zbog toga. - Rano ujutro... - Zasto ste se onako silno smijali nad youvom jesmom? - Jesi li vidio onog smijesnog klauna koji je prosao jucer ovuda? - Da. - U jednoj si stvari ocito losiji od klauna. - U kojoj ucitelju? - Klaun voli kad se ljudi smiju, a ti se bojis kad se ljudi smiju. - Na to se Shou-tuan prosvijetli. Zen transcendira racionalno u iracionalno. Dok trazite tao, pazite da ne budete suvise kruti i da ne uzimate prirodne ljudske reakcije suvise ozbiljno ili suvise duboko.

Bic koji zaustavlja tok Jednom je Lin-shi rekao nekom svom uceniku: - Povik je ponekad bas poput dragocijenog maca dijamantnog kralja i ponekad poput cuceceg zlatodlakog lava; ponekad poput mamca za ribe, a ponekad uopce ne funkcionira kao povik. - Razumijes li to? - Ovaj... - I bas kad se ucenik spremio odgovoriti Lin-chi povika iz sveg glasa. - Ha! Da biste dospeli u carstvo zena i prosvetljenja,morate najprije napustiti dvojstva: sebe i drugoga, unutarnjeg i vanjskog, malog i velikog, dobrog i loseg, obmane i prosvetljenja, zivota i smrti, postojanja i nistavila. Taj novi zivot mozemo doseci, ne kroz misao, nego samo direktnim uvidom. Rijeci koje premasuju djela Bila jednom neka imucna starica koja je cesto dolazila u hram i molila se i palila tamjan, klececi ispred bude, uvijek bi govorila. - Prozivjela sam dug zivot i spremna sam poci na onaj svijet kad god ti to zelis. Hvaljen bio AMITHABA. - Idem se malo nasaliti s njim. - Prozivjela sam dug zivot i spremna sam poci na onaj svijet kad god ti to zelis, AMITHABA. - Zeno, kucnuo je cas. Budi spremna veceras. - Staricu je toliko prestravilo da je ostala na mjestu mrtva. - Da, ne! Lijepe i nadahnute rijeci izgubit ce svoju jednostavnost i dovesti do konfuzije. Sklad izmedju rijeci i dijela je temelj samousavrsavanja. Problem napredovanja i povlacenja Zen majstor Fa-yun rece jednom svojim ucenicima: - Pretpostavimo da ste u takvoj situaciji da, idete li napred gubite tao, idete li natrag gubite svijet. A ne ucinite li ni jedno ni drugo izgledat ce te kao kamen koji ne zna nista. Sto cete uciniti? - Postoji li neki nacin da ne izgledamo tako?

- Napustite i odbacivanje i prijanjanje i izrazite svoj potencijal. - A kako ga mozemo izraziti a da ne gubimo tao ili svijet? - Tako da idete i napred i natrag u isto vrijeme. Napredovanje je povlacenje i povlacenje je napredovanje, oba puta stizu do cilja i oba se udaljuju od njeg. Cineci jedno i drugo u isto vrijeme, mozemo dospijeti u sferu savrsene harmonije medju svim razlicitostima. Posluzi se cajem - Jesi li prije bio ovdje? - Jesam. - Udji i posluzi se cajem. - Hvala. - Jesi li prije bio ovdje? - Ne, ovo mi je prvi put. - Udji i posluzi se cajem. - Hvala. - Sto bi trebalo znaciti' dobiju caj ako su vec bili ovdje, a dobiju ga i ako nisu bili. - Nadglednice!!! - On viknu. - Udji i posluzi se cajem! - naredi mu. Bez obzira jesu li prije tu bili ili ne, Chao-chou nije pravio razliku medju njima i sve ih je ponudio cajem. Iako je sa lica caja samo jedan izraz obicnog uma, ona je kljuc zena. Prvi cas Prvi skolski dan u jednoj americkoj skoli. Uciteljica predstavlja novog ucenika Sakira Suzukija iz Japana. Pocinje cas i nastavnica pita: - Sada cemo da vidimo koliko poznajete americku istoriju. Ko je rekao: - Sloboda ili smrt? U razredu tajac, samo Suzuki digne ruku i rece: - Patrik Henri, godine 1775, U Filadelfiji. - Vrlo dobro. A ko je rekao: - Drzava je kao narod i kao takva nikada ne sme umreti? Opet Suzuki ustaje: - Abraham Linkoln, 1863, u Vasingtonu. Nastavnica strogo pogleda ostale ucenike pa rece: - Stidite se. Suzuki je Japanac a poznaje americku istoriju bolje od vas.

Tada se zacu tihi glas iz poslednje klupe: - Jebite se, usrani Japanci: - Ko je to rekao? - viknu uciteljica. Suzuki digne ruku i rece: - General Mek Artur, 1942. u Gvadalkanalu. Razred zanemi, samo se iz pozadine zacu: - Pusi mi kurac! Uciteljica sva izvan sebe, dreknu: - E, ovo je previse. Ko je to rekao? Suzuki: - Bil Klinton Moniki Levinski, Ovalni kabinet, 1997. u Vasingtonu. Drugi ucenik se prodere: - Suzuki je sranje! Suzuki: - Valentino Rosi u Rio de Zeneiru na moto trkama Gran-pri Brazila 2002. Razred pada u histeriju, uciteljica u nesvest a na vrata ulazi direktor skole: - U picku materinu, jos nikad nisam video ovakav haos! Suzuki: Premijer Srbije na zasedanju Narodne skupstine, Beograd 2003. Sudbina je u vasim rukama U stara vremena bio jedan general koji je poveo svoje trupe u bitku protiv deset puta brojnije neprijateljske vojske. Na svom putu zaustavio se pored malog svetista da se pomoli. - Evo, bacit cu novcic da vidim kakva nam je sudbina, ako bude glava pobjedit cemo, bude li pismo izgubit cemo. - Nasa je sudbina u rukama bogova. - Hej glava je! Dobit cemo bitku! Zgazit cemo ih! Hoj u boj! Bitka je pocela, i bas kao sto je bilo i predvidjeno, manja vojska pobjedila je vecu. Nitko ne moze promjeniti sudbinu koju su bogovi predvidjeli. - Stvarno? General je iz svog dzepa izvukao novcic i pokazao da je s obje strane bila glava. Nebesa gledaju na sva bica jednako! Nece pomagati nikome posebno. Onaj tko vam moze pomoci jeste vi sami.

Zvuk kanjona Bio jednom neki budist koji je isao planinom u potrazi za kakvim zen-majstorom koji bi ga mogao povesti kroz vrata zena. - Na svom putu dovde prosao si kroz kanjon, je li tako? - Da. - Jesi li cuo zvuk kanjona? - Jesam. - Mjesto gdje si cuo zvuk kanjona jest mjesto gdje pocinje put koji vodi do vrata zena. Postoji bozanstvenost u cvjetanju svijeta i postoji ljepota u njegovom umiranju kad mozes vidjeti ljepotu i bozanstvenost u svemu oko sebe, usao si kroz vrata zena. Slijedi tok rijeke Nakon sto je postigao prosvetljenje, redovnik Ta-mei otisao je u planine provoditi samotnicki zivot.Jednoga dana, neki lutajuci redovnik izgubi se i nabasa na njega. - Koliko si dugo vec u ovim planinama? - Znam samo da je ovaj pejsaz oko mene bivao zelen i zut. - Mozes li mi reci kako da pronadjem izlaz iz ovih planina. - Slijedi tok rijeke. Kretanje je izvorno bilo lako, aa viknu u isti tren... - Ha, ha... - E sad koji je domacin, a koji gost? - Ako ne mozete to rijesiti, nemojte vise imitirati moj povik. Nije povik ono sto je vazno, vec da su domacin i gost izvorno istog tijela, tko je gospodar? Tvoje pravo ja. Onaj cempres tamo - Koji je smisao budinog ucenja? - Onaj cempres tamo. - Volim da se ne sluzis metaforama koje sadrze konkretne objekte. - U redu. Necu se pozivati na konkretne stvari. - Dakle, koji je smisao budinog ucenja? - Onaj cempres tamo. Zelene planine su cisti zivot i rijeka je govor bude - kroz zvuk vodenog toka shvacamo da je cempres u sazvucju sa zivotom univerzuma i oni postaju jedno.

Vracanje praznih ruku Redovnik Shin-tou hsi-ch'ien bio je ucenik sestog patrijarha zena Hui-nenga,nakon sto je Hui-neng usao u nirvanu, Shinht'ou hsi-ch'ien je otisao na put... - Odakle dolazis? - Dolazim iz Ts'ao-chia, sjedista sestog patrijarha. - I sto si stekao u Ts'ao-shiu? - Nista meni nije falilo ni prije Ts'ao-chia. - Pa zasto si onda isao tamo. - Da nisam otisao tamo kako bih otkrio da mi nista nije falilo? Nijedan ucitelj ne moze uliti uceniku znanje. Ali moze mu pomoci da razumije sve sto je u njegovom vlastitom umu. Chao chou pita za put do chao-choua - Ne znam gdje je Chao-chou, mozete li me uputiti u pravom smijeru? - Samo idi ravno. Nemoj skretati ni na zapad ni na istok. - Na svom putu dovdje, susreo sam jednu staricu za koju mi se cini da ima duboko razumijevanje zen-samadhija. - Idem je iskusati. - Ne znam gdje je Chao-chou, mozete li me uputiti u pravom smijeru? - Samo idi ravno. Nemoj skretati ni na zapad ni na istok. - Ona ne razumije nista. Zar Chao-chou nije stajao upravo pred njom? - ! Isti spreman odgovor nije nuzno istinit u svim situacijama. Istina zivota je uvijek u pokretu i stalno se mijenja. Slijepac nosi fenjer Kada je neki slijepac odlazio od svog prijatelja, ovaj mu dade fenjer da ga ponese sa sobom. - Ne treba mi fenjer. Meni je svejedno je li mrak ili svjetlo. - Znam, ali ne budes li imao svijetlo uza se, netko bi u mraku slucajno mogao naletjeti na tebe. - Oh, da u redu. - UF! UF! sudar. - Zar ne vidis svjetlo pred sobom!?

- Hej, covjece! To tvoje svjetlo je bilo vec ugaseno. Koristenje tudjih ideja za prosvetljenje drugih ljudi je poput slijepca koji nosi fenjer - svjetlo se putem moze ugasiti a vi to ne mozete znati. Neprepoznavanje samog sebe Jednom neki cinovnik imenom Wei dosao vidjeti zen-majstora Hsuan-shaa... - Kazu da se stalno sluzim time, ali ja jos uvijek neznam sto je "to". - Izvoli uzmi najprije malo sjemenki. - Hvala. - Njam, njam, krc, krc,... - Ah majstore! Jos uvijek mi niste rekli sto je "to". - To je ovo! Imas ga svaki dan, pa ipak ne znas sto je "to"! "Doci do TAOA nije tesko. Samo se treba odluciti." Pitati gdje se nalazi cesta velika je greska jer nema ceste. Mi smo na putu (TAO) cijelo vrijeme. Sto je to chao-chou? U svojim starijim danima, Chao-chou je doselio u samostan Kuan-yin u blizini grada Chao-chou. - Sto je to Chao-chou? - Istocna vrata, zapadna vrata, juzna vrata i sjeverna vrata. Chao-chouov je bio bas poput vrata istoimenoga grada, pristupacnog sa svih strana i otvorenog u svim pravcima mogli ste uz