¬›m‚A PÃu¬›m‚A PÃuZeri islamZeri islam

Glasislamaislamaاهللا لى إ ا دع ن م م ال قو ن س أح ن ومين لم س ن الم نني م ا وقال إ الح ل ص م وع

A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori:

'Ja sam doista musliman!' (Kur'an)

��� �����

����� ������ ���� ��� ��� ��

��� ���

����� � � �� ��

���� ��

� � �� �� �

��� ���� � � ���� �

�! ������� �

��� ���� � � �" ��# �� �

����� �$��� ��� ��� % �$&' � �� �(

�� � ���� ���) $���� �*��+, � ���� �$�

SEGREGACIJI!w

ww.glas-islam

a.info

MU

SLIM

AN

MU

SLIM

8 . D Ž U M A D E - L - U L A 14 3 4 . | 2 0. M A R T 2 01 3 . | B R O J 2 4 0 | G O D I N A X V I I | C I J E N A : 10 0 D I N A R A | BiH 2 KM | EU 3 € | US 4 $ | CG 1€ | HRK 12.00 SlT 350 | CHF 4.50 | CAD 4 | AUD 2

ALLAH ZAHTIJEVA DA SE SVAČ IJE PRAVO POŠTUJE, DOBRO Č INI, I DA SE BLIŽNJIMA UDJELJUJE, I RAZVRAT I SVE ŠTO JE ODVRATNO I NASILJE ZABRANJUJE; DA POUKU PRIMITE, ON VAS SAVJETUJE.

ODRŽANA SJEDNICA MEŠIHATA IZe U SRBIJI I JAVNA RASPRAVA O NACRTU PLATFORME O

PROMJENI USTAVA IZe U BIH

DVADESET GODINA ŠTRPCI BEZ MEZARA

OGLASNI PROSTOR

POZIV NA SURADNJU

PRETPLATA

E-MAIL

REDAKCIJA: redakcija@glas-islama.comSEAD ŠAĆIROVIĆ: seadsacirovic@yahoo.comNERMIN GICIĆ: nermin@glas-islama.comIFET ALIČKOVIĆ: ifet.alickovic@glas-islama.comSALAHUDIN FETIĆ: salahudin@glas-islama.com

Redakcija Glasa islama odgovorna je samo za stavove iznesene u rubrici “Naše viđenje”. Za stavove u ostalim prilozima odgovorni su potpisani autori.

PORTAL

GLAS ISLAMA: www.glas-islama.infoEL-KELIMEH: www.kelimeh.comISLAMSKA ZAJEDNICA: www.islamskazajednica.org

IZLAZI MJESEČNO

IZDAVAČ:Izdavačka ustanova El-Kelimeh, Novi Pazar

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK:Sead Šaćirović

ZAMJENIK GLAVNOG UREDNIKA:Nermin Gicić

TEHNIČKI UREDNIK:Ifet Aličković

NOVINAR U REDAKCIJI:Senad Gluhavičanin

UREDNIK PORTALA:Salahudin Fetić

SARADNICI:Rešad-ef. PlojovićDr. hfz. Almir-ef. PramenkovićMr. Enver OmerovićSenad RedžepovićMersada - Nurudina AgovićMirsad - Mirza Kurgaš

DISTRIBUCIJA:Malik Nurović

LEKTURA:Samir Škrijelj

ŠTAMPA:Grafokarton, Prijepolje

ADRESA:Ul. Gradska 1, 36300 Novi Pazar, Srbija

TEL/ FAX:(381)20 337 270

U

Vanjska stranica cijela: 150 EURUnutrašnja stranica cijela: 120 EUR

Pola vanjske stranice: 75 EURPola unutrašnje stranice: 60 EUR

Četvrtina vanjske stranice: 40 EURČetvrtina unutrašnje stranice: 30 EUR

Osmina vanjske stranice: 25 EUROsmina unutrašnje stranice: 20 EUR

Oglašavanje u 6 brojeva Plaćanje unaprijed: popust od 25%Plaćanje po isteku: popust od 15%

Oglašavanje u 12 brojevaPlaćanje unaprijed: popust od 35%Plaćanje po isteku: popust od 25%Oglašavanje u više od 12 brojeva

Popust od 40%

Kao mjesečni list bavimo se vjerskim, društvenim i kulturnim temama, te geopolitičkim i strategijskim istraživanjima. Pozivamo autore i istraživače, kao i prevodioce na suradnju; da objavljuju svoje autorske radove, kao i prijevode, u formi analitike, kolumne, reportaže, intervjua...Čitaoce pozivamo da kandidiraju i podrže naše projekte, akcije i ideje.

Poštovani čitaoci, budite i Vi pretplatnici Glasa islama! Godišnja pretplata za čitaoce iz Srbije iznosi 770 RSD.

Za informacije o pretplati za inostranstvo obratite se na kontakt telefon Izdavačke ustanove "El-Kelimeh"

Za pretplatu kontaktirajte nas na+381 (0) 20 334 020 ili na email: kelimeh@gmail.com

Adresa: Izdavačka ustanova „El-Kelimeh“ Novi Pazar ul Gradska 1, 36300 Novi Pazar, Srbija

Rješenjem od 12.12.1996. g. GLAS ISLAMA je re gistrovan kod Ministarstva za informacije Republike Srbije pod registarskim brojem 2281.

vamoe pro

FREEDOM OF SPEECH

3 Glas islamaBROJ 240/GOD. XVII

ČARŠIJSKA KALDRMA I SELJAČKA PAMET

Jedan od češćih prigovora uspješnim bošnjačkim ljudima u bilo kojoj branši, ako je dijete sa kaldrme, jeste da je lukav, prevrtljiv, mehak, elastičan i spreman na sve i svašta kako bi

ostvario ličnu korist. A ako je sa sela – seljak, onda vele: bahat je, nekulturan, sirov, drzak, bez manira i prefinjenosti. Ako je Pazarac vele da je kvaran, ako je Tutinac zaostao je, ako je Sjeničak neote-san je, ako je Prijepoljac kažu da je flegmen, ako je Pribojac da je previše Bosanac, ako je Bjelopoljac da je prestravljen, ako je Pljev-ljak da je zaboravan, ako je Beranac da je premnogo ćamilovski Bi-horac, ako je iz Plava i Gusinja da je albaniziran, ako je Rožajac da je kvaran. I tako u krug, a da ne govorimo o pripadnicima manjih etnosa o kojima bi se mogle navesti desetine raznih stereotipa, ili većih plemena iz kojih se uvijek našla po neka šuša da od nje krene ružan glas. I onda „ćaršijski ćovek“ i seljak. Dok su nekada te neoba-vezne odrednice služile za bezazleni humor i razvijanje muhabe-ta, danas se sve češće koriste radi uvrede, podjele ili grupisanja na osnovu istih, tako da smo prije neku godinu doživjeli da u Novom Pazaru, pored udruženja ribara, lovaca, golubara, šatkara i drugih ...ara, s izloga jednog lokala na potezu od Vrha čaršije ka naselju Potok pročitamo naziv organizacije: Udruženje starih Pazaraca No-voga Pazara. Malo je apsurdno šta to udruženje predstavlja. Znali smo i viđali, recimo u Sarajevu, zavičajno Uruženje građana BiH po-rijeklom iz Sandžaka pri kojem su kasnije oformljivani klubovi svih gradova ponaosob; ili u Turskoj sandžačke, bosanske i bošnjačke derneke; odnosno po zapadno-evropskoj dijaspori bošnjačke, bo-sanske i sandžačke džemate i klubove, ali nikada nismo vidjeli da u jednom gradu postoji udruženje starih građana tog grada. To bi isto bilo kao da u Sarajevu postoji Udruženje starih Sarajlija, u Be-ogradu Beograđana, u Zagrebu Zagrepčana, u Parizu Parižana…

Iz ovog proizlazi da postoje staropazarci i novopazarci. Staropa-zarci bi bili članovi porodica koje u ovom gradu žive generacija-ma, a novopazarci pridošlice usljed seoskih, okružnih, državnih i regionalnih migracija. Neki ozbiljan etnolog bi o tome mogao na-praviti pozamašnu studiju, koja je zaista nužna, obzirom da o ovoj problematici imamo samo radove rahmetli dr. Ejupa Mušovića, koji su dobrano podložni strogoj znanstvenoj kritici i reviziji. Međutim, više od etnoloških razlika zabrinjava činjenica da i danas u našem društvu postoji vidljiva crta između građana i seljaka, „ćaršijskih“ i „nećaršijskih“ ljudi, koja se iznova hrani palanačkim primitiviz-mom, vještački iskonstruisanim podjelama i suštinskim nedostat-kom poimanja misije humanizma, pa ako hoćemo do kraja iskreno, islamskog stava da se ljudi dijele isključivo prema bogobojaznosti i čuvenog Poslanikovog a.s. govora na Arefatu da nema razlike iz-među Arapa i nearapa, bogatih i siromašnih, crnih i bijelih, ovih ili onih… A čaršija to ne podnosi niti oprašta, savijena oko pupčane vrpce svog sokaka odbija svaku pojavu koja joj remeti višestoljet-ni red ispijanja kahve, pufkanja skupoga duhana, mašćenja zuba ćevapima i crnim lukom i odmjeravanja ove i one ženske pojave koja pokušava da se provuče između njihovih bijesnih kola što su zahvatila polovinu ulice i cijeli trotoar. I smeta joj, mršti se na sva-kog pregaoca koji ne troši dane u dumanskom ćejfu, kahvenisa-nju i fitnedžijskom minderlučenju, već koristi pamet da učini hajra sebi, porodici i zajednici. Kada tako neko zdravorazumski vispren poremeti njihov džabahljebaroški red, počnu ga prozivati, nadi-jevati mu svakakve pogrde: te seljačka fukara, te golofusković, te repa bez korijena i stotine grđih i lošijih objeda na njega bace.

U tome, kao po pravilu, prednjače oni koji baš i nemaju neko čaršijsko porijeklo, a svim silama se upinju da druge ubijede da

jesu čaršijski ljudi, te preko noći umekšaju jezik i nekako zaborave brate i ono „č“ i „dž“ i meću „lj“ gdje im ga nikad mati nije izgovarala i svašta nešto čine kako bi ih ta čaršija uzela pod svoje. No, zabo-ravljaju da je ova pazarska čaršija sva došljačka, da sve sabereš ne-ćeš naći, osim u porodičnim legendama, familije da je više od šest koljena stasavala u ovom kraju. To je zbog toga što se Novi Pazar nalazio na bedemu Osmanlijskog carstva i cvjetao trgovinom, ali je stalnim puškaranjima i ratovima, te docnijom propašću i čestim migracijama sva nekadašnja starosjedilačka elita ili ubijena ili otišla u muhadžirluk, a stanovništvo se nadomješćivalo iz okolnih grado-va, južnog Sandžaka, stare Crne Gore, Hercegovine i Kosova. Iz tih razloga ovaj grad teško izgrađuje prefinjenu urbanu elitu kao što su, recimo, imala Pljevlja, već uvijek neki surogat skupljen s kolca i konopca na prijelazu između ruralnog i urbanog koji je izvještačio i ono malo dostojanstva duha koje je ovo vijekovima naseljeno mje-sto trebalo gajiti bar iz pijeteta prema svom osnivaču silnom Gazi Isa-begu Ishakoviću. Zato tu uštavljenu pamet pomjeri iz mjesta svaka svježa krv usmjerena ka sveopćem progresu zajednice, naj-više zbog straha da im ne obatali interesdžijski, niskošićardžijski i lažnopatriotski način života.

I tako je vijekovima. Ako ne možemo preciznije znati za proš-la vremena, ono bar za dvadeseti i dvadeset prvi vijek imamo na stotine potvrda takvog stava čaršije spram ljudi koji su svojim pro-gresivnim i reformatorskim djelovanjem unijeli promjene u našu sredinu. Recimo, pred ratove devedesetih godina reformu ovog društva pokušao je napraviti mladi i perspektivni islamolog rahme-tli Faruk-ef. Demić. Oni koji se sjećaju tih vremena, sjetit će se svih smicalica koje su natjerale tog velikana da napusti službu u Arap džamiji u Novom Pazaru i pređe na mjesto za profesora Gazi Hu-srev-begove medrese, tadašnje najrespektabilnije islamske škole u bivšoj Jugoslaviji. Međutim, ona klica koju je on posijao pronikla je kasnije i, zahvaljujući predanosti iskrenih vjernika, donijela mnogo dobra muslimanima ne samo Novog Pazara i Sandžaka, već i cije-log Balkana, pa čak i ne samo muslimanima i Bošnjacima, već i svim ostalim Balkancima.

I sada, u ovom kovitlacu izmiješanosti, nazovi „ćaršijski“ i oni koji se upinju da budu „ćaršijski“ provode dane u besparici i dokonlu-ku, ispijajući jednu kahvu dnevno, kaskanišu svakom ko svojom pameću i vještinom ne zna da se dovije radi ličnog interesa nego radi za opće dobro i bori se da stane u kraj lopovluku, kriminalu i kriminalcima svih boja, bez obzira na cijenu i lične posljedice čvrstog slijeđenja duhovno-moralnih i nacionalnih principa, kao i ideoloških postulata koji jedino mogu obezbijediti ambijent za normalan život zajednice, pa čak i tih čaršijskih gulanfera što ne vide dalje od Potoka do Karahodžića mosta. Taj scenarij rastakanja bošnjačkog duha Novoga Pazara sve nešto liči na onaj još uvijek aktuelni sarajevski truhlež koji pod Bosnom podrazumijeva samo potez od Ilidže do Kozje ćuprije. Čim prije shvatimo da dolazi iz iste kuhinje iz koje i vicevi o Muju i Fati, Hasu i Husu, Sandžakliji i Pazarcu, prekinemo tu stupidnu pojavu u našim bošnjačkim sre-dinama i uzmemo se u jedan saf, to ćemo imati manje ruševina za restauriranje kada jednom sami od sebe ili pod najezdom tuđina dođemo pameti.

Zato, nama trebaju i čaršijska kaldrma i seljačka pamet, ali pro-čišćeni od hlabavih i labilnih karaktera, kriminalnih i kriminogenih elemenata, lišeni ličnih sujeta i interesa, opredijeljeni za rad i ne-minovne žrtve na putu općeg dobra i sticanja Božjeg zadovoljstva i milosti.

NAŠE VIĐENJE

Više od etnoloških razlika zabrinjava činjenica da i danas u našem društvu postoji vidljiva crta između građana i seljaka, „ćaršijskih“ i „nećaršijskih“ ljudi, koja se iznova hrani palanačkim primitivizmom, vještački iskonstruisanim podjelama i suštinskim nedostatkom poimanja misije humanizma, pa ako hoćemo do kraja iskreno, islamskog stava da se ljudi dijele isključivo prema bogobojaznosti i čuvenog Poslanikovog a.s. govora na Arefatu da nema razlike između Arapa i nearapa,

bogatih i siromašnih, crnih i bijelih, ovih ili onih…

(Pazar od Potoka do Karahodžića mosta kao Sarajevo od Ilidže do Kozje ćuprije)

20. MART 2013. 4Glas islama

Sarajevo, 8. mart 2013. (MINA) - Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini održao je 7. marta 2013. godine u Sara-

jevu redovnu sjednicu kojom je predsjedavao reisu-l-ulema mr. Husein-ef. Kavazović. Pored čla-nova Rijaseta sjednici su prisustvovali svi mufti-je iz Bosne i Hercegovine i rukovodioci stručnih službi Rijaseta.

Rijaset Islamske zajednice je razmatrao i, na-kon rasprave o sadržaju i metodologiji izrade, usvojio Izvještaj o radu Rijaseta Islamske zajed-nice i njegovih ustanova. Izvještaj je ocijenjen obimnim i informativnim te daje pregled razno-vrsnih aktivnosti organa i ustanova Islamske za-jednice. Konstatirano je da je na temelju Izvješta-ja vidljiv pad nateliteta, posebno je to očito kroz upis u mektebe i pohađanje islamske vjeronauke, zatim se uočava smanjenje broja povratnika, ali i teško stanje u povratničkim medžlisima.

Na dnevnom redu sjednice Rijaseta bio je Fi-nansijski izvještaj za 2012. godine koji je, nakon iscrpne analize izvršenja budžeta, usvojen. Na sjednici je posebno istaknuta finansijska disci-plina, pridržavanje planiranih budžetskih troško-va te naglašeno da je Rijaset Islamske zajednice pozitivno poslovao. Također je na sjednici razma-tran i usvojen budžet Rijaseta za 2013. godinu.

Nacrt Platforme za promjene Ustava Islamske zajednice, koji je predočen članovima Rijaseta, uz iznesene primjedbe, dobio je podršku Rijaseta i bit će upućen na javnu raspravu koja će trajati 15 dana, a najkasnije do 25. marta 2013. godine. Po okončanju javne rasprave, Rijaset će ovaj doku-ment, nakon što ga usvoji u konačnoj formi na narednoj sjednici, uputiti Saboru Islamske zajed-nice na usvajanje.

Rijaset Islamske zajednice je dao saglasnost na prijedloge Vakufske direkcije na nova uvaku-fljenja i promet vakufskim nekretninama te for-miranje džemata Krušnica, Medžlis Islamske za-jednice Bosanska Krupa.

Muftija tuzlanski mr. Vahid-ef. Fazlović je ime-novan, umjesto rahmetli Muhameda Salkića, za člana Komisije za pregovore s državom radi potpisivanja ugovora između države i Islamske zajednice, dok je na prijedlog Vjersko-prosvjetne službe imenovana Disciplinska komisija za vjero-učitelje na čijem je čelu dr. Zuhdija Adilović, sa-općeno je iz Službe za odnose s javnošću Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

Glavni muftija Islamske zajednice u Srbiji i muftija sandžački Muamer-ef. Zukorlić, u petak 15.03.2013. godine,

boravio je u posjeti Bošnjacima u švedskom gradu Malmeu.

Tom prilikom Muftija je održao hutbu i predvodio džumu namaz u džamiji Islamske zajednice Bošnjaka u Švedskoj, govoreći na temu „Uloga i značaj džamije u očuvanju, vas-pitanju i obrazovanju djece“.

Istoga dana Muftija je održao tribinu na temu „Nacionalni saf – temelj opstanka Boš-njaka i očuvanja identiteta“. Tribinu je pratilo više od hiljadu prisutnih koji su nakon izlaga-nja Muftije imali priliku postavljati brojna pi-tanja.

Opće zapažanje je da Bošnjaci Švedske po-zitivno reaguju na osnivanje bošnjačkih naci-onalnih institucija, izražavajući spremnost da lično i svojim imetkom sudjeluju u radu ovih organizacija.

Nakon što su Sabor i Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini po-krenuli inicijativu za promjenu Ustava

Islamske zajednice u BiH i dostavili nacrt Plat-forme budućeg temeljnog akta Islamske za-jednice, Mešihat Islamske zajednice u Srbiji, na sjednici održanoj 18.03.2013. godine, usvojio je zaključke kojim podržava inicijativu za pro-mjenu Ustava i potencira orijentaciju prema učvršćivanju jedinstvene Islamske zajednice te ustavnih uređenja koja imaju za cilj efikasnije funkcionisanje svih organa Zajednice.

Javnoj raspravi, održanoj dan kasnije, prisu-stvovali su pored delegacije Sabora i Rijaseta IZ-e u BiH i članovi i predstavnici viših organa i ustanova Islamske zajednice u Srbiji.

U toku rasprave izražena je podrška zaključ-cima Mešihata u vezi sa ponuđenom Platfor-mom te konstatovano da se u toku rasprave došlo do vrlo kvalitetnih prijedloga koji će oz-biljano biti uzeti u obzir u utvrđivanju konač-nog teksta Platforme i budućeg Ustava Islam-ske zajednice.

SLUŽBENI RETROVIZORINFORMATIVNA SLUŽBA MEŠIHATA

USVOJEN IZVJEŠTAJ O RADU RIJASETA I NJEGOVIH USTANOVA

GLAVNI MUFTIJA ODRŽAO HUTBU I TRIBINU U MALMEU

ODRŽANA SJEDNICA MEŠIHATA IZe U SRBIJI I JAVNA RASPRAVA O NACRTU PLATFORME O

PROMJENI USTAVA IZe U BIH

Glavni muftija u Srbiji i muftija sandžač-ki Muamer-ef. Zukorlić ograđuje se od teksta intervjua objavljenog u zagre-

bačkom „Večernjem listu“ 25.02.2013. godine.Novinar i urednik „Večernjeg lista“ nisu ispo-

štovali obavezu iz dogovora da prije objavljiva-nja intervju dostave Muftiji na autorizaciju.

Dotični intervju interpretiran je suprotno etičkim i zakonskim principima i pravilima novi-narstva. Intervju obiluje netačnim interpretaci-jama pojedinih izjava Muftije sandžačkog.

U razgovoru sa novinarom „Večernjeg lista“ Muftija nije komentarisao nezavisnost Kosova, već je principijelno govorio o neophodnosti pravednog i uravnoteženog rješavanja otvore-nih pitanja na Balkanu, što je pretpostavka du-goročnom miru i stabilnosti.

Od uredništva „Večernjeg lista“ Muftija oče-kuje javno izvinjenje, a u protivnom bit će pri-nuđen pokrenuti tužbu pred nadležnim pravo-sudnim organom u Hrvatskoj.

MUFTIJA SE OGRADIO OD INTERVJUA "VEČERNJEM LISTU"U toku višednevne posjete boš-

njačkoj dijaspori u Zapadnoj Evropi i Skandinaviji, glavni

muftija Islamske zajednice u Srbiji i muftija sandžački Muamer-ef. Zukorlić prisustvovao je, 17.03.2013. godine, promotivnoj skupštini Bošnjačke kul-turne zajednice u Belgiji i tom prilikom se u prepunoj sali u Antverpenu obratio prisutnima, govoreći o ulozi i značaju osnivanja BKZ kao jednog od stubova bošnjačkog nacionalnog pokreta.

Muftija se u izlaganju osvrnuo i na značaj predstojećeg popisa stanovniš-tva u Bosni i Hercegovini, oštro osu-đujući pokušaj pojedinih medijskih, intelektualnih i NGO krugova da otvore dilemu o tradicionalnom nacionalno-etničkom imenu Bošnjak.

Na skupu su se obratili i predsjednik BKZ Belgije Nedžad Ćeman i etnolog Sulejman Aličković. U toku skupa prire-đen je bogat kulturno-umjetnički pro-gram hora i folklora „Ensarije“, a završen je predstavljanjem članova Upravnog odbora BKZ Belgije i učenjem Kur’ana.

GLAVNI MUFTIJA MEĐU BOŠNJACIMA BELGIJE

U ANTVERPENU

5 Glas islamaBROJ 240/GOD. XVII SALAHUDIN FETIĆINFO

U Parizu je, 09.03.2013. godine, u organizaciji Bošnjačkog vjersko-kulturnog centra odr-žano dugo najavljivano Bošnjačko sijelo, a

kojem je, u okviru višednevne posjete Bošnjacima Pariza, prisustovao glavni muftija Muamer-ef. Zu-korlć.

Sijelo je održano u velikoj sali „Galile“, a veliki broj prisutnih skup je učinio impozantnim.

Inače, Bošnjačko sijelo se kontinuirano održava u ovom džematu, na kojem se okupljaju Bošnjaci Bo-sne i Hercegovine, Sandžaka, Gore, Kosova, Albanije i drugih mjesta, ali i Albanci, Makedonci i drugi radi međusobnog upoznavanja i održavanja dobrih pri-jateljskih odnosa.

Ovo sijelo održano je duhu akcije prikupljanja sredstava za kupovinu ili izgradnju Islamskog kultur-nog centra u Parizu, sa džamijskim i pratećim pro-storijama.

Učenjem odlomka iz Kur'ana Časnog otpočeo je program, nakon kojeg se obratio imam bošnjačkog džemata u Parizu Abduselam-ef. Fetić.

On je izrazio dobrodošlicu svima, a posebnu hošgeldiju i zahvalnost uputio je Glavnom muftiji. Ukratko je predstavio džemat i pokrenutu akciju pri-kupljanja sredstava za kupovinu džamijskih prosto-rija, minule i planirane aktivnosti.

Potom se obratio predsjednik džemata, hadži Šefadil Ličina, inače potpredsjednik Zajednice san-džačke dijaspore i potpredsjednik Bošnjačke kultur-ne zajednice, koji je podsjetio prisutne na vrijeme i okolnosti u kojima su oni davnih godina morali napustiti svoj rodni kraj, kao i na težak period kroz koji su prošli kako bi opstali u tuđoj državi, ističući važnost džemata u očuvanju vjerskog i nacionalnog identiteta u tim okolnostima.

Također se obratio i predsjednik BKZ u Belgiji, Nedžad Ćeman, koji je mahsus došao iz Belgije sijeli-ti sa braćom iz Pariza. On je kratko poselamio skup i dao podršku akciji kupovine džamijskih prostorija u centru svjetske kulture – Parizu.

Potom je Abdulesam-efendija najavio obraćanje Glavnog muftije, prethodno pročitavši njegovu kra-ću biografiju i dvadesetogodišnji angažman na insti-tucionalnom učvršćivanju Bošnjaka.

„DA DŽAMIJE BUDU LJEPŠE OD VAŠIH KUĆA“

Glavni muftija svoj govor posvetio je značaju bošnjačkog džemata u Parizu, kao i važnosti akcije koju je pokrenulo rukovodstvo džemata za kupovi-nu novih džamijskih prostorija.

„Kada sam prvi put boravio u Parizu vidio sam

vrlo skučen džamijski prostor u kojem se ljudi oku-pljaju, obavljaju namaz, u kojem se djeca podu-čavaju svojoj vjeri, svojoj kulturi, svom identitetu. Nije mi se svidio taj prostor i mislio sam da je to samo privremeno stanje. To privremeno stanje je malo više potrajalo. Sada kada sam čuo da su pred-vodnici ovog džemata pokrenuli akciju za kupovi-nu džamijskih prostorija, jako sam se obradovao“ – kazao je Glavni muftija na početku svog obraćanja i citirao hadis u kojem Poslanik s.a.v.s. kaže: „Nećete biti pravi vjernici dok vaše džamije ne budu ljepše od vaših kuća.“

Muftija je govorio o fenomenu sreće, kazavši da na ovom svijetu postoji relativna sreća, a da apsolut-na sreća stanuje kod Uzvišenog Gospodara na Vječ-nom svijetu, a na dunjaluku sreća stanuje u duši, jer je duša najkvalitetniji dio čovjeka.

„Zašto je čovjek koji se obogati novcem nesre-tan? Zato što je najkvalitetniji dio tijela u kojem sta-nuje sreća ostavio i gladnim i žednim. Zašto onda on ne nahrani svoju dušu? Uglavnom pokušava na-hraniti je pogrešnom hranom. Neće duša jela i pića razna, neće ona eure i automobile. U zabludi je taj koji tako misli. I zato je duša gladna. A šta je hrana za dušu? To su ibadeti koje je Uzvišeni Allah propisao. To je namaz, to je zekat, to je post, to je hadž. To su dobra djela. Udijeli siromahu, desnom da lijeva ne zna.“

Muftija je govorio o emanetu odgoja djece ko-jim nas je Allah dž.š. obavezao onoga trenutka kada nam ih je podario, te stalnim greškama koje ljudi prave pri odgoju.

„Ako misliš da ako ti dijete bude najljepše obu-čeno, ako bude imao najljepše patike, ako mu kupiš najljepši auto i ako mu ostaviš najljepši dućan, to je dovoljno i da si ispunio emanet, nisi babo i majko ispunio emanet prema svom djetetu ako ga nahra-niš materijom. Nisi, ukoliko to dijete ne podigneš da bude čovjek, od obraza, istine, da bude čovjek od karaktera. Nisi ispunio emanete pre djeci ako ih ne vaspitaš u svojoj vjeri. Ako to ne ispuniš imat ćeš pa-haluk na ovom i muku na budućem svijetu.

Postoji li šansa da bez ozbiljnog pristupa riješite odgoj svoje djece. Vjerujte ne, ni u Sandžaku ni u Parizu. Vi znate kakve su ponude ovdje vašoj djeci. Jedni način da ga sačuvate jeste da ga vežete za dža-miju. Da bar petkom ili vikendom dođe u džamiju i probude mu se osjećaji koji će nestati ukoliko ga prepustite diskotekama i drugim ponudama ovdje. Zar možete biti neprijatelj svoje djece?“

Na kraju obraćanja Muftija je poručio Bošnjacima u Parizu da ne propuste priliku rješavanja pitanja džamijskih prostorija koja im se ukazala, jer se takva pitanja ne rješavaju svaki dan već jednom u životu.

„Ovu akciju nemojte shvatiti kao bilo koju drugu akciju. Ovo stavite u rang rješavanja vašeg stambe-nog pitanja. Sada ste u prilici riješiti stambeno pi-tanje vašega društva. Znajte da na ovome možete da zaradite Džennet i Džehennem. Investicija koja se od vas sada traži nije za vas, nego za vašu djecu. Ovo je zalog za budućnost vaše djece. Onaj koji voli svoje dijete neće propustiti ovu šansu“ – zaključio je Muftija.

Nakon svih poruka koje je Muftija uputio, te pozi-

va da podrže ovu akciju, veliki broj ljudi se odazvao i prikupljena su značajna finansijska sredstva u visini od 156.000 eura.

Nakon zvaničnog programa, uz sevdalinke i veče-ru nastavljeno je sijelo.

Drugog dana posjete upriličena je radna večera na kojoj se Muftija sastao sa pedesetak uglednih Bošnjaka i Bošnjakinja u Parizu. Tom prilikom Muf-tija je govorio o značaju formiranja bošnjačkih na-cionalnih institucija, naglasivši značaj učešća svih svjesnih Bošnjaka, posebno ističući ulogu dijaspore koja predstavlja motor bošnjačke patriotske svijesti.

Prisutni su kroz brojna pitanja iskazali veliko in-teresovanje za nacionalne institucije i aktivnosti, izražavajući punu podršku i spremnost da sudjeluju, posebno kroz Bošnjačku nacionalnu fondaciju.

„DA VAM DŽAMIJE BUDU LJEPŠE OD KUĆA“Glavni muftija Muamer-ef. Zukorlić u Parizu

Muftija je poručio Bošnjacima u Parizu da ne propuste priliku rješavanja pitanja džamijskih prostorija koja im se ukazala, jer se takva pitanja ne rješavaju svaki dan već jednom u životu. Veliki broj ljudi se odazvao i prikupljena su

značajna finansijska sredstva u visini od 156.000 eura.

U povodu godišnjice osnivanja Boš-njačke kulturne zajednice Luksem-burga upriličena je manifestacija sa

bogatim kulturnim sadržajem. Tom prilikom održana je tribina na temu „Bitno je biti Boš-njak“.

U svom izlaganju predsjednik Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti akademik Fe-rid Muhić govorio je o nepostojanju razloga za dilemu oko historijskog nacionalno-etnič-kog imena Bošnjak, ukazujući da je otvara-nje rasprave na ovu temu među intelektual-cima i u sarajevskim medijima veoma opa-sna pojava koja prijeti da ugrozi nacionalni identitet i opstanak Bošnjaka.

Glavni muftija Islamske zajednice u Srbiji i muftija sandžački Muamer-ef. Zukorlić go-vorio je o nužnosti uspostave nacionalnog safa od Novog Pazara do Sarajeva, od Struge do Kladuše, od Anadolije do Skandinavije i od Novog Zelanda do Kanade.

Nacionalne institucije: Bošnjačka akade-mija nauka i umjetnosti, Bošnjačka nacional-na fondacija, Bošnjačka kulturna zajednica i Svjetski bošnjački kongres zapravo pred-stavljaju nacionalne safove bošnjačkog na-roda.

Nakon tribine Muftija je predvodio dona-torsku akciju za izgradnju Bošnjačkog kul-turnog centra na Bihoru u Petnjici, gdje je prikupljeno 77.000 eura.

U okviru manifestacije u Luksemburgu održana je promocija Sandžačkog rječnika.

GLAVNI MUFTIJA I PREDSJEDNIK BANU

POSJETILI BOŠNJAKE LUKSEMBURGA

20. MART 2013. 6Glas islama

U srijedu 27. februara 2013. godine, u sali Doma kulture u Prijepolju, u orga-nizaciji Bošnjačkog nacionalnog vijeća

i Bošnjačke kulturne zajednice, a uz podršku Islamske zajednice, održana je Komemorativna akademija pod nazivom „Štrpci bez mezara“.

Toga dana navršilo se dvadeset godina od kako su pripadnici paravojne formacije „Osvet-nici“, kojom su komandovali zločinci Milan i Sredoje Lukić, 27.02.1993. godine, na željeznič-koj stanici Štrpci kod Rudog iz voza 671 izveli osamnaest Bošnjaka i jednog Hrvata i odveli ih u nepoznatom pravcu. Detalji otmice su ostali nepoznati, posmrtni ostaci pogubljenih civila nisu pronađeni, porodicama stradalih niko od državnih zvaničnika nije ponudio niti moralnu, niti materijalnu, niti bilo kakvu drugu satisfak-ciju, a najporažavajuće je što još uvijek ovaj stravični zločin protiv civilnog stanovništva nije doživio sudski epilog.

Salu Doma kulture u Prijepolju ispunili su do posljednjeg mjesta članova porodica otetih, kao i svi slobodoljubivi građani Sandžaka, Prijepolja i okoline, a skupu je po prvi put od kako je iza-bran za reisulemu Islamske zajednice prisustvo-vao mr. Husein-ef. Kavazović, kao i predstavnici mnogih bošnjačkih organizacija i institucija.

U ime organizatora prisutnima se prvi obra-tio predsjednik BNV Samir Tandir, koji se u ime porodica otetih i svih prisutnih građana Prijepo-lja zahvalio reisulemi Kavazoviću što je došao da prisustvuje danu sjećanja na otete u Štrpcima.

„Sve građanke i građani koji žive u Sandža-ku osuđuju zločin koji se desio na željezničkoj stanici Štrpci. Smatram da treba posebno na-glasiti da još uvijek nisu otkriveni inspiratori ovog strašnog zločina i još uvijek nisu kažnjeni svi egzekutori. Zato mi nemamo pravo da odu-stanemo od toga da se ispita puna odgovornost tadašnjeg najvišeg državnog vrha SRJ“ – rekao je, između ostalog, Samir Tandir.

Nakon Tandira prisutnima se obratio glavni muftija Islamske zajednice u Srbiji Muamer-ef. Zukorlić, koji je pobrojao genocide izvršene nad Bošnjacima u Sandžaku i naglasio da su se ti ge-nocidi desili samo zato što su ti ljudi bili musli-

mani.„Baviti se ovim događajima ima smisla samo

ako skupimo snage da to pretvorimo u resurs promjene shvatanja. Samo sa takvim pristupom to neće biti vraćanje unazad. Prošlost ma kakva bila ne može dobiti prednost nad budućnošću. Prošlost nam je emanet u mjeri da razumijemo njene lekcije, a budućnost nam je emanet da damo sve od sebe kako se tragične slike prošlo-sti ne bi mogle ponoviti“ – rekao je Glavni muf-tija.

On je kazao da je zaborav stradanja i genoci-da uvijek bio priprema i uvod u novu fazu stra-danja.

„Naša jedina šansa promjene shvatanja znači da Bošnjaci trebaju biti ono što jesu više od hi-ljadu godina. To je poziv na toleranciju, poziv na saradnju, poziv na zajedništvo i suživot. Poziv da se odreknemo dijela svoje kulture i tradicije ne znači približavanje toleranciji i saradnji. To zna-či približavanje nestanku i slabljenju samoga sebe. Samo uz međusobno poštovanje i među-sobno uvažavanje i slični po statusu i pravima mogu voditi dijalog. Zato, braćo i sestre, onoliko koliko budete dosljedni svoje vjere i nacije i po-nosni na svoj identitet toliko ćete biti prihvaće-ni od drugih da budete sugovornik“ - rekao je muftija Zukorlić.

Muftija je nosiocima slobodarskog duha u srpskom i crnogorskom narodu pružio ruku sa-radnje da se zajedno suoče sa svim onim što u sebi ima zločina i da stanu zajedno u osudi sva-kog zločina.

„Očekujemo od predsjednika Srbije, od pre-mijera i Vlade, te od svih nadležnih organa da nam dokažu da se jednako brinu za sve građane i da su porodice otetih u Štrpcima ravnopravni građani ove zemlje“ – rekao je Glavni muftija uz poruku svim slobodarskim građanima da stanu u jedan saf odlučni da iz ovakvih zločinačkih po-hoda izvuku pouke i da se odlučno suprotstave svakom zlu.

Nakon Glavnog muftije prisutnima se obra-tio i reisulema Husein-ef. Kavazović čije obraća-nje prenosimo u cijelosti u posebnom tekstu.

Po završetku Komemorativne akademije

ispred Doma kulture je formirana velika kolona građana koji su na čelu sa Reisulemom i pred-stavnicima Islamske zajednice krenuli u pro-testni mimohod šutnje ulicama Prijepolja, zau-stavljajući se na po minut ispred zgrade Općine i zgrade Suda, simbolički podsjećajući da vlasti i sudski organi u ovom slučaju nisu uradili svoj posao kako treba. Kolona se kretala ulicama Prijepolja do naselja Šarampov, gdje se nalazi spomenik žrtvama otetim u Štrpcima i gdje je za njih proučena Fatiha.

Nakon mimohoda, Reisulema je održao sa-stanak sa predsjednicima medžlisa, glavnim imamima, imamima i predsjednicima džemat-skih odbora iz Prijepolja.

DA SE ZLOČIN U ŠTRPCIMA NE ZABORAVI

INFONERMIN GICIĆ

ODRŽANA KOMEMORATIVNA AKADEMIJA I PROTESTNA ŠETNJA U PRIJEPOLJU

Glavni muftija u Srbiji i muftija san-džački Muamer-ef. Zukorlić primio je, 06.03.2013. godine, delegaciju plavsko-

gusinjskih Bošnjaka iz Njujorka koju su predvodili predstavnik Sandžaka u Njujorku Ismail Srdano-vić i predsjednik Humanitarne fondacije „Euro Gusinje“ Hajro Lalić.

Tom prilikom delegacija je informisala Muftiju o aktivnostima sandžačke dijaspore u Njujorku u vezi sa obilježavanjem stogodišnjice genocida i pokrštavanja Bošnjaka i Albanaca Plava i Gusinja.

Pored dženaze koja je upriličena 5. marta, u toku su pripreme za podizanje spomen obilježja „Šadrvan“ u Njujorku.

Gosti su takođe obavijestili Muftiju da se rado-vi na Šehidskoj džamiji u Plavu privode kraju, te najavili izradu dokumentarnog filma po imenom „Genocid u kontinuitetu“ u kome će se obraditi svih 11 genocidnih udara na Bošnjake.

Muftija se zahvalio svim aktivistima iz Njujorka za sve što čine u cilju vraćanja slobode Bošnjaci-ma Sandžaka i očuvanje i afirmaciju bošnjačkog nacionalnog identiteta.

Ovim i drugim aktivnostima sandžački Bošnja-ci u Njujorku pokazali su takvu snagu i odlučnost da ih geografska udaljenost i udobnost standar-da kojeg imaju nisu naveli da zaborave ko su i odakle su.

BOŠNJACI IZ AMERIKE POSJETILI MEŠIHAT

7 Glas islamaBROJ 240/GOD. XVII MINAINFO

Reisulema mr. Husein-ef. Kavazović je, 27. februara 2013. godine, prisustvovao ko-memorativnoj akademiji „Štrpci bez me-

zara“ kojom je obilježena dvadeseta godišnjica od zločina nad 18 Bošnjaka i jednim Hrvatom u Štrpcima.

Tom prilikom Reisulema je održao govor koji prenosimo u potpunosti:

- Hvala Allahu, Gospodaru svjetova.Neka je salavat i selam na našeg sejjida Mu-

hammeda, na njegovu porodicu, na njegove ashabe i na sve one koji ih slijede do Sudnjeg dana.

Hvala Allahu, Koji je u Svojoj Knjizi rekao: „Neka između vas bude skupina koja će na dobro pozivati i naređivati da se lijepo postupa, a od zla odvraćati! To su oni koji su spašeni. Borite se na Allahovoj strani istinski, on vas je odabrao i u vjeri vam poteškoće nije učinio… I ne recite za one koji su ubijeni na pravdi Boga da su mrtvi, ne, nego su živi, ali to ne osjećate.“

Draga braćo i sestre, poštovani članovi poro-dica nastradalih, cijenjena ulemo i muftija Zu-korliću, članovi Organizacionog odbora, dragi prijatelji!

Za sve nas je ovo tužan dan. Kad god se do-bri ljudi prisjećaju zla koje je počinjeno nevinim ljudima, oni ne mogu ništa drugo osjećati do duboku i iskrenu tugu, žalost i gorčinu zbog ne-ljudskog poriva da se čini zlo. Mi, u ovome danu sjećanja na nevino stradale ljude ovdje u Prije-polju, osjećamo tu tugu, saosjećamo s porodi-cama nastradalih i prizivamo pravdu.

Danas iskazujemo našu sućut porodicama pogubljenih bez krivice, kojih nema više samo zato što su bili muslimani i katolici po vjeroispo-vijesti i Bošnjaci i Hrvati po nacionalnosti. Da-nas, dvadeset godina poslije, naša bol i tuga se i dalje uvećavaju, jer ovaj strašni zločin još nije rasvijetljen, žrtve nisu sve ni pronađene, a poči-nitelji zločina nisu prepoznati i kažnjeni.

Nama 27. februar nije samo još jedan da-tum u kalendaru strašnih zlodjela koji su nad nama počinjeni. Mi ga ne obilježavamo da bi-smo dozvali u sjećanje događaje na jednom od stotina stratišta našeg naroda u novijoj hi-storiji.

Ovo je nama posebno mjesto! Ovo je po-sljednja stanica na pruzi za Beograd. Ovdje je, tokom te strašne decenije bezumlja, sve počinjalo i sve se završavalo. Iako ne postoje težak i lak zločin, ni veliki i mali, jer je svaki zločin upravo i isključivo to – zločin, ovaj je, ipak, jedan od najtežih počinjenih nad našim

narodom. Ovdje smo i fizički, i srcem, i umom, i dušom, a imamo osjećaj kao da smo u Šaho-vićima, na početku XX stoljeća, ili na mjestu strijeljanih srebreničkih dječaka iznad Trnova. Stojimo ovdje, a riječi nam izmiču. Još uvijek ži-vimo u nevjerici, u nemogućnosti da dokučimo motive: kako se to moglo desiti? Hoće li ikada iko moći objasniti zašto se to desilo?

Došli smo danas ovdje da svjedočimo o po-činjenom zlu. Da govorimo o zločinu. Da mu pogledamo u lice, ne plašeći ga se, ne skrivajući se pred njim.

Oni koji znaju, ili mogu saznati, oni koji su odgovorni da utvrde činjenice i istinu, govo-re nam da su neki ljudi počinili zločin, učinili akt bezumlja. A onda nastane šutnja. Dotle danas idu oni koji govore u ime države Srbije. Oni uglavnom pokušavaju prešutjeti zločine koji su počinjeni u ime države Srbije. Umjesto toga zločine treba imenovati. To je jedini način ispravnog odnosa prema zločinu kako se ne bi ponovio.

Svako će morati skinuti svoju masku. Ni vla-sti Srbije to neće moći izbjeći. Bošnjaci su ogle-dalo u kojem se ta država trajno zrcali, onakva kakva jeste. Pitamo se, može li Vlada Srbije pri-znati zločine počinjene u ime ove države. Može li to učiniti bez onoga „ali“?

Mnogi to danas čekaju, nadaju se, žive za vri-jeme u kojem će dočekati nepomućenu i iskre-nu katarzu. Jer, oni koji ne mogu priznati - ne mogu ni voljeti, a koji ne mogu voljeti - najne-sretniji su ljudi.

Jedino pravo čistilište zločincima jesu pri-znanje i pokajanje. Pokajanje je najviši izraz vje-re u Boga. To je prvi čin kojeg je učinio Adem a.s. nakon što je zgriješio i nakon kojeg je bio spašen. Onaj ko ne zna pronaći Ademov put osuđen je da trajno luta. Došli smo ovdje u Štrpce da ohrabrimo Srbiju, da joj pomognemo da prestane lutati. Danas tražimo pravdu za zlo-čince, za koje je jedina pravda kazna. Danas ne

smijemo izdati univerzalne vrijednosti dobrote, otvorenosti, čovjekoljublja i iskrenosti.

Očekujemo da Srbija posluša naš govor. Ako je kasno za žrtve, ne bi smjelo biti kasno za nji-hove porodice. Potrebna nam je pomoć da pro-nađemo ubijene i da ih kao ljude sahranimo, ili da nam se makar kaže otvoreno i iskreno kakva je njihova sudbina. Vjerujemo da država Srbija ima toliko vjerodostojnosti, morala i kredibilite-ta da to učini. Ubijeđeni smo da su naši zahtjevi suštinski važni za srbijansko društvo, kao zalog za njegovo zdravlje i otrežnjenje.

Duboko vjerujem u mogućnost događanja dobrote koja će ljudsku bešćutnost odmijeni-ti saosjećanjem za bol i patnju. Muslimani su oduvijek bili posvećeni miru i životu sa svojim komšijama na ovim prostorima. I u teškim tre-nucima su naši preci, nakon svega, uspijevali naći način kako da teške prilike preobrate u su-život. Muslimani u Srbiji su dio te zemlje i njene i šire evropske stvarnosti. To su građani na koje Evropa računa. U Srbiji žive muslimani o kojima ta država treba da se brine i da se prema njima odnosi kao prema svojim građanima. Ne postoji niti jedan razlog zbog kojeg bi se Srbija prema njima odnosila kao prema građanima drugog reda. Zadovoljni muslimani voljet će tu zemlju i doživljavati je kao svoju. Nezadovoljna djeca bježe i iz kuće vlastita oca, kada ih on zlostavlja i teroriše.

Bosanski muslimani i muslimani Sandžaka su jedno tijelo. Oni su organski povezani u je-dinstvenu Islamsku zajednicu. Očekujemo da Islamska zajednica u Srbiji, kao jedinstvena za-jednica, otvori konstruktivan dijalog među mu-slimanima o problemima koji su joj nametnuti. Očekujemo od muftije Zukorlića i drugih koji se brinu o toj zajednici da pokažu mudrost, od-govornost, strpljenje i bratsku brigu za potrebe svih muslimana, pa i onih koji su se ogriješili o zajednicu. Kao reisulema vjerujem da postoji rješenje za sve. Mi smo jedna zajednica i po-trebni smo jedni drugima. Na to nas obavezuju naši preci Gazi Isa-beg i Gazi Husrev-beg i žrtve naše braće i sestara u Srebrenici.

Braćo i sestre!Još jednom, sjetimo se naših najmilijih ko-

jima nismo bili kadri pomoći i prema kojima osjećamo dug da ih se sjećamo. Neka sjećanje na njih nikada ne izblijedi. Allahu naš, oprosti nama i onima koji su nas pretekli u vjeri i budi nam milostiv na Danu suda - kazao je na kraju svog obraćanja reisulema mr. Husein-ef. Kava-zović.

KAZNA JE PRAVDA ZA ZLOČINCEGovor reisuleme Kavazovića na komemorativnoj akademiji „Štrpci bez mezara“ u Prijepolju

Duboko vjerujem u mogućnost događanja dobrote koja će ljudsku bešćutnost odmijeniti saosjećanjem za bol i patnju. Muslimani su oduvijek bili posvećeni miru i životu sa svojim komšijama na ovim prostorima. I u teškim trenucima su naši preci, nakon svega, uspijevali naći način kako da teške prilike preobrate u suživot. Muslimani u Srbiji su dio te zemlje i njene

i šire evropske stvarnosti.

20. MART 2013. 8Glas islama

Na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru, na desetogodišnjicu od ubistva premijera Republike Srbije Zorana Đinđića,

12.03.2013. godine, održan je omaž pod naslovom „Sjećanje na reformatora, državnika i filozofa, dr. Zo-rana Đinđića“.

Skup je otvorio rektor, prof. dr. Mevlud Dudić, i tom prilikom istakao: “Ovaj skup je naša intelektu-alna, moralna, historijska obaveza prema pokojnom premijeru R. Srbije, dr. Zoranu Đinđiću, koji je bio osvjedočeni prijatelj našeg Univerziteta. Njegovo djelo je inspirativno i nakon deset godina od muč-kog atentata i kao takvo inspiriše naše studente i profesore da saopće svoja gledišta na ovom okru-glom stolu“ – rekao je, između ostalog, rektor Dudić.

On je kazao da se o Zoranu Đinđiću ne može puno reći za jedan školski čas jer njegove riječi, nje-govo djelo i njegove reforme koje je pokušao spro-vesti zaslužuju da se o njima godinama govori.

„On je punih dvadeset godina pisao u filozofskim časopisima i postavlja se pitanje da li je značajnija ličnost kao filozof ili kao političar. U narodu je po-znatiji kao političar, ali smatram da u univerzitetskim krugovima treba rasvijetliti njegov lik i djelo sa as-pekta nauke“ – rekao je rektor Dudić, ističući da je dr. Đinđić podjednako bio i Srbin, i Bošnjak, i Hrvat i Albanac i da je bio čovjek širokih vidika.

Studenti Birsena Šemsović, Amina Dragolovča-nin, Bratislav Radovanović i Hatidža Mumdžić kazi-vali su poznate Đinđićeve stavove o raznim pitanji-ma društva pod naslovom “Tako je zborio dr. Đinđić”.

Nakon toga, govorio je prof. dr. Šefket Krcić, pred-sjedavajući ovog skupa, koji je u svom ekspozeu ukazao na ključne dimenzije Đinđićeve kritičke filo-zofije, kao i njegove povezanosti sa njemačkim filo-zofskim krugom i posebno Jirgenom Habermarsom, vodećim filozofom Evrope.

„Misao i djelo dr. Đinđića prisutna je na Internaci-onalnom univerzitetu u Novom Pazaru. Bio bih sre-tan kada bi neko od kolega prijavio doktorsku diser-taciju u kojoj bi obradio i istražio opus Zorana Đinđi-ća jer je on veoma kompleksan. On je tipičan primjer filozofa, anarhiste, kritičkog intelektualca koji je plod njemačke i beogradske kritičke filozofske škole. Sa takvom kritičkom percepcijom on je bio liberalan in-telektualac koji je shvatao vrijeme u kojem živi i htio je da unese nove tonove u razmišljanju ljudi“ – rekao je, između ostalog, profesor Krcić.

Zatim je prof. dr. Admir Muratović govorio o Đinđiću kao političaru i njegovom doprinosu demo-kratizaciji srbijanskog i sandžačkog društva.

U svom sažetom izlaganju prof. dr. Harun Hadžić je poseban akcenat stavio na Đinđićev doprinos us-postavljanju pravne države i modernih tokova druš-tva u cilju približavanja Srbije evropskim tokovima.

Prof. dr. Šemsudin Plojović je sa stanovišta eko-nomskih reformi o Đinđiću govorio kao istaknutom lideru novog društva koji je, u hodu, pomjerao gra-nice mišljenja i ljudskog djelovanja efektno približa-vajući teoriju i praksu.

Profesor jezika i književnosti, prof. dr. Miodrag Jo-vanović, posebno se osvrnuo na Đinđićev jezik, stil ponašanja i mišljenja i ukazao na njegove izvanred-ne retoričke mogućnosti.

Akademski slikar, prof. dr. Mehmed Slezović, u svom pledoajeu o Đinđiću govorio je o njegovim specifičnim državničkim sadržajima koji su plijenili evropske zvaničnike. On je ukazao da je atentat na njega posebno pogodio ne samo njegovu porodicu i prijatelje, već je čitava Srbija doživjela involuciju.

Doc. dr. Mirsad Nuković govorio je o Đinđiću kao prijatelju Sandžaka ukazujući na njegovu spremnost da podrži mnoge projekte, kako u urbanim sredina-ma tako i u ruralnom pešterskom kraju.

Na kraju, istaknuto je da je Đinđićevo filozofsko i političko djelo otvoreno za istraživanje mladim istra-živačima, studentima IUNP-a o kojem su napisali i branili više seminara gdje i pripremaju svoje diplom-ske radove iz oblasti Đinđićeve misli.

Riječ je o izvanrednom kritičkom intelektualcu, kritičaru i filozofu koji je pokušao da mijenja svijet i svijest ljudi na prostorima Balkana. Autorizirani re-ferati iznijeti na ovom skupu bit će objavljeni u po-sebnoj publikaciji, istakli su rektor Dudić i organiza-tor prof. Krcić. Na taj način IUNP njeguje pozitivan odnos prema Đinđićevom političkom i filozofskom djelu.

ČOVJEK ŠIROKIH VIDIKANa IUNP održan skup „Sjećanje na reformatora“, državnika i filozofa, dr. Zorana Đinđića

“Ovaj skup je naša intelektualna, moralna, historijska obaveza prema pokojnom premijeru R. Srbije, dr. Zoranu Đinđiću, koji je bio osvjedočeni prijatelj našeg Univerziteta. Njegovo djelo je inspirativno i nakon deset godina od mučkog atentata i kao takvo inspiriše naše studente i profesore da saopće svoja gledišta na ovom okruglom stolu“ – rekao je, između

ostalog, rektor Dudić.

Na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru, 19.02.2013. godine, boravio je ambasador Švicarske Žan

Danijel Ruh. Ambasadora je primio rektor prof. dr. Mevlud Dudić. Na početku sastanka rektor je upoznao ambasadora o historijatu, radu i finkci-onisanju IUNP-a, te o departmanima Univerzi-teta, nastavnom kadru i osoblju. Rektor Dudić je također istakao značaj dugogodišnje suradnje sa Ambasadom Švicarske u Beogradu.

Ambasador se zahvalio na prijemu i gosto-primstvu i istakao da je Ambasada Švicarske otvorena za suradnju. On je također upoznao rektora o programima stipendiranja koje mogu koristiti studenti IUNP-a.

Nakon prijema ambasador je u Velikoj sali Uni-verziteta održao predavanje za oko dvije stotine studenata i profesora. Ambasador Ruh je govorio na temu „Švicarsko iskustvo sa manjinama i jezici-ma manjina“. On je istakao prednosti i nedostatke švicarskog sistema u kojem se zvanično govore četiri jezika. Nakon predavanja ambasador je otvorio diskusiju kada su studenti imali prilike postavljali pitanja.

U zvaničnoj posjeti Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru 6. marta 2013. god. boravila je delegacija Amba-

sade SAD u Srbiji koju su činili: ambasador Majkl Kirbi, politički oficir Džon Hesford, Suzan Kutor iz Kancelarije USAID i Ksenija Lazović iz Političkog odjeljenja.

Delegaciju je primio rektor Univerziteta prof. dr. Mevlud Dudić i na samom početku poželio im dobrodošlicu i izrazio zadovoljstvo zbog posjete. Rektor Dudić je najprije upoznao delegaciju o aktivnostima i funkcionisanju Univerziteta, te o problemima sa kojima se Univerzitet susreće u postupku dobijanja akreditacije. Rektor je istakao da se Univerzitetu čini nepravda iako ispunjava sve uslove za dobijanje akreditacije. Ambasador je obećao da će učiniti sve kako bi se režim u Be-ogradu odnosio prema ovom Univerzitetu kao i prema ostalim univerzitetima u zemlji.

Nakon prijema kod rektora ambasadoru Kir-biju predstavljene su mogućnosti poboljšanja kvaliteta nastave kroz Karijer centar i Jezičku la-boratoriju.

„Ja sam impresioniran razgovorom koji sam imao sa rektorom. Što se tiče samih prostorija i zgrade Univerziteta ona izgleda veoma lijepo. Ja uvijek podržavam vladavinu prava i očekujem da će Republika Srbija po pitanju akreditacije IUNP primijeniti pravila koja već postoje“ – rekao je, između ostalog, nakon susreta sa Rektorom, am-basador Kirbi.

Rektor Dudić je istakao da je rukovodstvo Uni-verziteta počašćeno posjetom američkog amba-sadora.

„U našem razgovoru istakao sam nekoliko stvari koje su jako bitne za normalno funkcionisa-nje Univerziteta, a jedna od njih je i nepravda koja se prema nama čini. Mi želimo ovdje da obrazuje-mo i odgajamo ljude i očekujemo od Ambasado-ra da će uložiti svoj autoritet da nepravda bude otklonjena. Bit ćemo ustrajni i želimo da budemo jednako tretirani kao i drugi univerziteti“ – rekao je, između ostalog, rektor Dudić.

Nakon toga Majkl Kirbi je održao predavanje studentima Univerziteta na temu “Ekonomija u SAD“ nakon čega su studenti bili u prilici postav-ljati pitanja i učestvovati u diskusiji.

ŠVICARSKI AMBASADOR U POSJETI IUNP

DELEGACIJA AMBASADE SAD POSJETILA IUNP

INFONERMIN GICIĆ

9 Glas islamaBROJ 240/GOD. XVII

Dvadeset godina poslije otmice 18 Boš-njaka i jednog Hrvata u stanici Štrpci, u srijedu, 27. februara 2013. godine, Boš-

njačko nacionalno vijeće i Bošnjačka kulturna zajednica u saradnji sa Islamskom zajednicom u Srbiji i porodicama šehida Štrbaca obilježili su ovaj dan manifestacijom “Štrpci bez mezara”. Komemorativnoj akademiji obratili su se i reisu-l-ulema mr. Husein-ef. Kavazović i glavni muftija Muamer-ef. Zukorlić, a potom predvodili Mimo-hod šutnje ulicama Prijepolja..

Komemoraciji je prisustvovao veliki broj gra-đana Prijepolja, ali i susjednih gradova: Priboja, Nove Varoši, Sjenice, Novog Pazara, Tutina, ali i Sarajeva, Podgorice, Bara i dr., kao i veliki broj imama koji su sa ahmedijama na glavi učestvo-vali u Mimohodu šutnje. (Iz Bara su prisustvo-vali predstavnici Bošnjačke kulturne zajednice i NVO “Broj 19”)

Nakon Akademije, Reisu-l-ulema je predvo-dio Mimohod šutnje do spomen kompleksa u Šarampovu gdje je proučena Fatiha šehidima Štrbaca.

Ispred Glavne željezničke stanice u Beogra-du istoga dana održan je protest u povodu dvije decenije od otmice 18 Bošnjaka i jednog Hrvata iz voza koji je 27. februara 1993. godine saobra-ćao na relaciji Beograd-Bar.

U znak podsjećanja na taj događaj aktivisti i aktivistkinje „Žena u crnom“, Fonda za humani-tarno pravo i Inicijative mladih za ljudska prava dijelili su letke dizajnirane po uzoru na vozne karte na kojima je pisalo: „27.02.1993. u 15:48, iz voza broj 671, na relaciji Beograd-Bar, u stanici Štrpce, na 230 km od Beograda, pripadnici oru-žane formacije Osvetnici, Vojske Republike Srp-ske, oteli su 19 putnika nesrpske nacionalnosti.”

Na poleđini „karte“ koju su dijelili prolazni-cima ispisana su imena svih otetih: Esad Kape-tanović, Ilijaz Ličina, Fehim Bakija, Šećo Softić, Rifet Husović, Senad Đečević, Ismet Babačić, Halil Zubčević, Adem Alomerović, Rasim Ćorić, Fikret Memetović, Favzija Zeković, Nijazim Ka-jević, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer To-puzović, Jusuf Rastoder, Zvezdan Zuličić i Tomo Buzov.

I ove godine predstavnici Foruma Bošnjaka/Muslimana položili su na Pobrežju u Podgorici

vijenac na Spomen obilježje civilnim žrtvama ratova 1991-2001. Vijence su položili i predstav-nici Liberalne partije, a iz Bošnjačke stranke su podsjetili da „okolnosti tog zločina nikada nisu do kraja rasvijetljene...“

I u Bijelom Polju je zločin u Štrpcima minu-tom šutnje i tužnim podsjećanjem obilježen u sali Skupštine Općine. Od obećanog spomenika naravno ni pomena. To jest, po riječima pred-sjednika Općine Aleksandra Žurića, zahtjev za podizanje svih spomen-obilježja, među kojim je i spomenik žrtvama u Štrpcima, proslijeđen je nedjelju dana ranije Ministarstvu kulture. U pomenutom ministarstvu su negirali da im je iz bjelopoljske općine upućen zahtjev za podiza-nje spomenika žrtvama zločina u Štrpcima!

U Srbiji, jednoj od članica tadašnje državne zajednice, prije par godina je u Prijepolju podi-gnuto spomen obilježje žrtvama zločina u Štrp-cima. “Drugo oko u glavi” vjerovatno smatra da je postavljanjem staklene ploče na Pobrežju, čemu je pompezno dat veliki značaj u crno-gorskoj javnosti, ispunilo svoju obavezu prema žrtvama i njihovim porodicama. Legitimitet ovom licemjerju svo vrijeme daju i predstavni-ci Bošnjaka/Muslimana u Crnoj Gori. Međutim, nije problem u predstavnicima vlasti. Pa oni su na istim mjestima kao i prije dvadeset godina

kada je izvršen pomenuti zločin! Čak postoje i sve indicije da su direktno i indirektno učestvo-vali u planiranju i realizaciji ovog gnusnog djela. Ali je nepojmljivo koliko su politički predstavni-ci Bošnjaka/Muslimana u Crnoj Gori spremni da učestvuju u toj farsi. Zar dvije decenije nisu bile dovoljno dug period da se žrtvama zločina iz Štrbaca podigne najobičnija spomen ploča negdje u Crnoj Gori? Pa čak ni na Pobrežju, gdje još uvijek ima kostiju naših predaka koji su sa-hranjivani na tom mezarju?

I još da podsjetimo: aktuelni predsjednik Crne Gore i kandidat za novi mandat, neposred-no nakon pomenutog zločina, imenovan je za ministra pravde u vladi tadašnjeg (i sadašnjeg) premijera Mila Đukanovića. Ni tada kao prvi čo-vjek „Justicije - boginje pravde“, a potom ni kao „prvi crnogorski policajac“ sve do 1998. godine, nije učinio ništa kako bi se rasvijetlio ovaj zločin!

Iako iz Bošnjačke stranke ističu da je „vidljivo da se ovaj zločin pokušava relativizirati, čime je očigledno da naše društvo nije u stanju da se suoči sa prošlošću“, oni prije par dana bez trun-ke griže savjesti izjavljuju da su odlučili da na predsjedničkim izborima u Crnoj Gori podrže kandidata Demokratske partije socijalista i ak-tuelnog šefa države Filipa Vujanovića!

DVIJE DECENIJE LICEMJERJA

KURGAŠ MIRSAD-MIRZAANALIZE

20. MART 2013. 10Glas islama

„Grad koji nema starih građevina, kažu, liči na čovjeka bez uspomena... Bijelo Polje je grad sa značajnom historijskom dubi-nom, ali sa sve manje materijalnih dokaza o njegovoj historiji...“

Nažalost, objekte iz osmanlijskog peri-oda danas možemo vidjeti na grafikama Rasima Hadrovića - Polimskog i na rijetkim starim fotografijama.

Vlasnici starih kuća iz tog perioda uglav-nom nisu znali niti umjeli sačuvati njihov izvorni izgled, tako da su na nekima čak slojem maltera prekrili i tarih na kamenoj ploči, a o modernoj stolariji i crijepom i sa-lonit-pločama prekrivenim krovovima da i ne govorimo.

U gradu se još uvijek može vidjeti neko-liko kuća koje, iako u poodmakloj fazi raspa-danja, još uvijek odišu nekom svojom ljepo-tom i podsjećaju na davno minula vremena.

Nekoliko primjera budi u nama nadu i vjeru da zaborav nije trajna kategorija.

Od manije rušenja sačuvana je rodna kuća poznatog književnika Rista Ratkovića, kao klasičan primjer bjelopoljske gradske kuće. Projekat rekonstrukcije izradio je arhi-tekta doc. dr. Rifat Alihodžić.

Krajem prošle godine, općinska organi-zacija Crvenog krsta obilježila je 100 godina postojanja i humanitarnog djelovanja.

U sklopu svečanosti planirano je bilo i postavljanje kamena temeljca zgrade doma Crvenog krsta u blizini stare zgrade. Među-tim, kako je rekao predsjednik bjelopoljske Općine Aleksandar Žurić, isto je odloženo zbog “tehničkih nedostataka vezanih za lo-

kaciju na kojoj će biti sagrađen objekat”…Stara zgrada Crvenog krsta jedan je od

posljednjih objekata u Bijelom Polju koji je sagrađen u stilu karakterističnom za osman-lijski period.

Već je postavljena i ploča sa prikazom izgleda novog, modernog objekta OO Cr-venog krsta Bijelog Polja. Zaista je nevjero-vatno da niko ne reaguje na ovaj planirani urbicid koji je, po svemu sudeći, već gotova stvar?!

Takođe, moramo navesti i podatak koji smo dobili, da je i ova kuća jedan od broj-nih vakufa poznatog bjelopoljskog dobro-tvora Huzeir-age Dervovića. Iako smo se još prije više od godinu dana molbom obratili bjelopoljskom Odboru Islamske zajednice

da nam dostave podatke o vakufima koje je ostavio iza sebe Huzeir-aga Dervović, nismo dobili nikakav odgovor. Jedan od razloga za takvo njihovo ponašanje vjerovatno leži i u činjenici da su u prethodnom periodu neki od tih vakufa otuđeni. (Na mjestu jednog od tih vakufa sagradio je kuću i bjelopoljski političar, koji se trenutno nalazi na visokoj funkciji u Ministarstvu unutrašnjih poslova Crne Gore!)

Ipak, nadajmo se da bjelopoljski građani neće dozvoliti da se stara zgrada Crvenog krsta, kao i bezbroj prethodnih arhitekton-skih bisera, uništi.

JOŠ JEDAN URBICID U BIJELOM POLJU

BAŠTINAKURGAŠ MIRSAD-MIRZA

11 Glas islamaBROJ 240/GOD. XVII BERIN LJAJIĆANALIZE

Prenosi se od Ebu Hurejre, Allah bio zadovoljan nji-me, da je Allahov Poslanik, Muhammed sallallahu ‘alejhi ve selleme rekao: „Doista će rob izgovoriti

riječ kojom je Allah zadovoljan, neće joj pridavati posebnu pažnju, a Allah će mu njome uzdići njegov stepen u Dženne-tu, i doista će rob izgovoriti riječ koja izaziva Allahovu srdžbu, neće joj pridavati posebnu pažnju, a bit će bačen radi nje u Džehennem!“ (Hadis bilježi Buhari u svome “Sahihu“, 6478)

U predaji koju bilježi imam Ahmed stoji: „Prenosi se od Ebu Hurejre, Allah bio zadovoljan njime, da je Allahov Po-slanik, Muhammed sallallahu ‘alejhi ve selleme rekao: - Do-ista će čovjek izgovoriti riječ, ne želeći njome nikakvo zlo, a bit će radi nje bačen u Džehennem sedamdeset godina!“ (Hadis bilježi imam Ahmed ibn Hanbel u svom “Musnedu”, 107/15, sa ispravnim lancem prenosilaca)

JEZIK - MAČ SA DVIJE OŠTRICE

Prethodno dva navedena hadisa, kao govor Sadiku-l Masduka (onaj koji potvđenu istinu iznosi), nedvojbeno nam donose sud o ljudima koji, čak i bez ikakve tendenci-je, katkad, izgovore Allahu mrsku riječ. Takvima, po hadisu, prijeti boravak u Džehennemu sedamdeset godina, ili kako je u jednoj od predaja spomenuto: „Čovjek će izgovoriti riječ na koju neće obratiti pažnju, a zbog nje će biti bačen u Vatru dublje nego što je razdaljina između istoka i zapada.“ (Muttefekun alejhi)

Prijetnja Džehennemom, boravkom u njemu sedam-deset godina, te padanjem u njega na dubinu koja je sraz-mjerna razdaljini između istoka i zapada, svakoga koji ima razuma prodrma, popravi njegovu bjesedu, ili ga u naj-manju ruku navede na razmišljanje o svojim postupcima, svom jeziku.

O važnosti jezika, te onoga što se njime očituje, najbolje govori činjenica da i sama definicija imana (čovjekovog vje-rovanja) glasi: „Iman je čvrsto ubjeđenje, propraćeno očito-vanjem jezika i djelom.“ Drugim riječima, usljed nedostatka očitovanja jezikom, kao komponentom vjerovanja, iman čovjeka se narušava, a njegov vlasnik, kao takav, postaje nevjernikom.

Činjenica da puno hadisa govori na ovu temu najbolje nam kazuje kolika je njena bitnost. Poslanik, sallallahu ‘alej-hi ve selleme, znajući da će ummetu i budućim generacija-ma jezik i ono što se njime hoće kazati nanijeti veliko zlo, iz bjesede u bjesedu, iz hutbe u hutbu, iz prilike u priliku, izgovarao je oporuke, davao smjernice i upozoravao na način upotrebe ovog osjetljivog organa, koji itekako može biti teg odluke na mizan terazijama. Tako je jedne prilike Mu’az bin Džebel, Allah bio zadovoljan njime, koračao ne-daleko od Poslanika, sallalahu alejhi ve selleme, pa mu se primakao i zamolio ga: „O Allahov Poslaniče, uputi me na djelo koje će me uvesti u Džennet, a spasiti od džehennem-

ske patnje“, pa mu je Poslanik, sallallahu ‘alejhu ve selleme, odgovorio: „Doista ti tražis uzvišenu stvar“, pa mu je na kon-cu svega rekao: „Hoćeš li da te uputim na najbitniju stvar?“ „Svakako Poslaniče“ - odgovori Mu’az, pa je Poslanik, salla-llahu alejhi ve selleme, uzeo svojom mubarek rukom svoj mubarek jezik i rekao: „Pričuvaj ovo!“ Mu’az mu se obrati: „Zar ćemo biti pitani i za ono što izgovorimo, o Allahov Po-slaniče?“ Na to mu on odgovori: „Nemala te majka o Mu’aze, pa zar će ljudi licima biti bacani u vatru zbog ičega drugog do plodova svojih jezika!“ (Hadis bilježe: Ahmed, Tirmizi, Nesai, Ibn Madže, a Trimizi ga ocjenjuje dobrim i validnim)

Jezik je sredstvo kojim se postiže Allahovo zadovoljstvo ili Njegova kazna, u zavisnosti od nas samih! On je sredstvo učenja Kur’ana, zikra, pozivanja u Allahovu vjeru, ali isto tako i sredstvo ogovaranja, klevete, uvrede, pa čak i nevjer-stva. Sve se vraća na sina Ademovog!

PROBLEM VJERSKE PRIRODE

Ono što je zasigurno istina i čega smo svjedoci, jeste da naš današnji javni život, naši mediji, te naša dnevna štam-pa obiluju izjavama koje su, sa šerijatske strane gledano, više nego diskutabilne i sporne. Činjenica da su ishodišta ovakvih izjava zapravo ljudi koji vode naše muslimansko bošnjačko tijelo čini stvar još upitnijom. Na koncu, najupit-nije od svega je što ove izjave prolaze u narodu nekažnjeno u smislu njihove osude. Nije mi intencija da se miješam u dnevno-stranačku politiku, niti da bilo čiji ugled skrnavim ili uzdižem. Ovo je problem vjerske prirode i kao odgovor-ni pojedinac muslimanskog bošnjačkog jata prizivam sebe na odgovornost, da ono što je u mom domenu objasnim i prenesem svojoj braći sunarodnicima. U tom smislu, Allah s.v.t. kaže u svojoj časnoj Knjizi: „A ti opomeni, doista će opo-mena koristiti vjernicima!“ (Ez-Zarijat, 55)

“NE DAMO SVETOG SAVU” - IZJAVA OD KOJE BOL NE JENJAVA

Malo-malo, pa u nekom od javnih glasila se nađu “naši” predstavnici sa nekom od, blago rečeno, zastrašujućih izjava. U zadnje vrijeme, čini se, da je to postala nekakva vrsta pomodarstva među njima, pa se neumorno utrkuju u davanju istih. Najsvježiji primjer ovog fenomena je zasi-gurno izjava koju smo imali prilike čuti ili pročitati u nekom pisanom glasilu, upućena srpskom voditelju: „Sveti Sava je više naš nego vaš i mi ga ne damo!“ Sveti Sava - Rastko Nemanjić, kao srpski prosvjetitelj, kojeg nikejski patrijarh imenuje za prvog srpskog arhiepiskopa, ponajmanje od svih ostalih zaslužuje da se dovodi u vezu sa nama, musli-manima, Bošnjacima, nadasve, zbog svoje vjerske pripad-nosti. Umjesto da se trude da mijenjaju školski ambijent koji u nekim trenucima neodoljivo podsjeća na pravoslavni program obrazovanja, naši “pastiri”, kako verbalno tako i svojim djelovanjem, svjesno ili nesvjesno podržavaju na-stavak procesa asimilacije, te svetosavizacije bošnjačke čeljadi. Na veliku žalost, ja, bošnjački sin, bio sam musli-mansko bošnjačko čeljade koje je prolazilo kroz ovaj am-bijent strave i užasa o kojem govorim, tako da imam puno pravo, kredibilitet, a i odgovornost govoriti o ovim neopo-bitnim činjenicama. Dok u blokovima likovnog vaspitanja bošnjačke djece nema mjesta bajramskim, niti bilo kakvim islamskim prepoznatljivim simbolima, Rastko Nemanjić se u svojoj prepoznatljivoj odori, u krstovima ukrašenoj man-tiji, jako dobro snalazi. Dok se povodom Dana Svetog Save (Savindan), koji se kao crkveni praznik i školska slava obilje-žava svakog 27. januara u većinskim bošnjačkim školama, pripremaju najimpresivniji pozorišni komadi, najdirljivija pravoslavna poezija, nema govora o obilježavanju makar i jednog momenta koji označava bilo kakvu islamsku vri-jednost. I nažalost, dok naša djeca povodom obilježavanja ove manifestacije neumorno prave sebi vještačke brade i iza svojih glava stavljaju velike okrugle šešire ne bi li što vise sličili poznatoj fresci Svetog Save, naši predstavnici oči-to daju “zrak u krila” zlomišljenim asimilatorima. Allah s.v.t. i Njegov Poslanik, Muhammed sallallahu ‘alejhi ve selleme, izričito i nedvojbeno zabranjuju oponašanje nevjernika. Allahov Poslanik s.a.v.s. u jednom hadisu kaže: „Ko oponaša jedan narod on njemu i pripada.“ (Muttefek alejhi)

Po konsenzusu islamske uleme, imama sva četiri mezheba, te ostalih islamskih znanstvenika, oponašanje nekog nevjerničkog naroda, makar ono bilo u formi noše-nja odjeće koja je svojstvena nekom nevjerničkom naro-du, ili u formi čestitanja im neislamskih praznika, strogo je zabranjeno djelo i najozbiljnije narušavanje postulata ove naše savršene vjere. Poznati islamski učenjak Ibnul-Kajjim u svom djelu „Ahkamu ehlu-z-zimme“ kaže: „Što se tiče čestitanja onoga što je isključivo vjerskog karaktera, to je

zabranjeno po konsenzusu islamskih učenjaka, kao što je čestitanje kršćanskih i jevrejskih praznika riječima: ‘Srećan ti praznik’ i sl. Ako to i nije čin nevjerstva, to je u najmanju ruku haram, jer je na stepenu čestitanja sedžde idolu, a to je opasnije od toga da nekome čestitamo pijenje alkohola ili činjenje bluda. Onaj ko nekome čestita griješenje, novo-tariju i nevjerstvo izlaže sebe Allahovoj srdžbi i kazni.“

Ako ulema zabranjuje i najoštrije osuđuje ovakvu vrstu oponašanja nevjernika, sami sebi donesite fetvu kada je u pitanju direktno oponašanje i učestvovanje u proslavi nei-slamskih blagdana, kakav je i sam Savindan. Kada sami sebi fetvu donesete shvatit ćete zašto je ovo problem vjerske prirode i zašto najozbiljnije ugrožava čovjekov iman.

No, ovo nije ništa drugo do obistinjavanje Poslanikove, sallallahu alejhi ve selleme, riječi stare 14 stoljeća, kada je u hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre r.a. rekao: „Slijedit ćete običaje naroda prije vas, pedalj po pedalj, lakat po lakat, sve dotle da kada bi oni ušli u gušterovu rupu i vi biste za njima.“ „Jesu li to Jevreji i kršćani“ - upitali smo. „A ko drugi“ - odgo-vori Muhammed s.a.v.s. (Muttefek alejhi).

“PERIŠIĆ SE HRABRO DRŽAO, OVO JE DOBRA ODLUKA SUDA” - ČIJI JE OVO PATRIOTIZAM

Čudu nikad kraja. Taman kada pomislimo da je nebu-loznim i izjavama koje najdublje narušavaju islamsku sve-tost došao kraj, eto još jedne zabrinjavajuće izjave, koja je, ponovno, svoje ishodište našla u još jednom našem “legi-timnom predstavniku”. Čak i kada svi srpski političari, politi-kolozi i intelektualci nisu smogli smjelosti da pozitivno oci-jene odluku o oslobođenju bivšeg generala JNA Momčila Perišića, Bošnjo, kojem je dotični general mučki i kukavički, kroz snajperske nišane ubijao nedužnu mu braću po vjeri i naciji, ne praveći razliku između starca, žene i djeteta, biva, reklo bi se, najglasniji u svojoj pozitivnoj retorici prema ovom činu.

Haški tribunal je po prvi put bio pravedan kada su Srbi u pitanju, a Perišić je dobio epitet hrabrog i uspravnog borca. Kroz prizmu islama ovo je jako diskutabilna rečenica, koja, u krajnjem slučaju, njenog vlasnika može odvesti u nevjer-stvo. Izgleda da verbalna podrška ovom činu nije bila do-voljna našem “lideru”, pa se potrudio da lično posjeti bivšeg generala, ozloglašenog ubicu, i svojom mu posjetom oda počast.

Pozitivan stav prema oslobođenju nevjerničkog zločin-ca, pod čijom komandom su ubijene hiljade muslimana, implicira potpomaganje nevjernika nauštrb muslimana. U tom smislu, Kur’an u suri El-Maida (Trpeza) kaže: „O vjernici, ne uzimajte za zaštitnike Jevreje i kršćane! Oni su sami sebi zaštitnici! A njihov je onaj među vama koji ih za zaštitnike pri-hvati; Allah uistinu neće ukazati na pravi put ljudima koji sami sebi nepravdu čine.“

Od islama i nužnog ispravnog vjerovanja jednog čovje-ka je mržnja onih koje Allah mrzi, a to je u ovom slučaju mržnja ovog zlotvora.

Kolika je bila Poslanikova s.a.w.s. ljubav prema svojoj braći muslimanima, te mržnja prema njihovim ubicama, najbolje govori činjenica da je Vahša bin Harba, ubicu amidže mu Hamze r.a. u bici na Uhudu, zamolio da mu se kloni sa očiju, čak i nakon njegovog prihvatanja islama. Bo-jim se da ćemo u našem čekanju da se ova svijest probudi kod pojedinih lidera prije dočekati Sudnji dan, a Allah je Kadar sve da učini.

ZAKLJUČAK

Kada bismo redom nabrajali izjave ovakvog tipa, obra-đivali ih sa vjerske strane, te dokazivali njihovu opasnost i pogubnost za islam i muslimane, vjerovatno bismo morali obezbijediti desetine stranica ovog lista. Nesumnjivo je da je jedna od njih, nama već poznato, “narućivanje vremena” zarad užitka šake nevjernika. Možda malo njih zna hadis gdje Poslanik s.a.w.s. kaže: „…doista je i sam Allah vrijeme!“ (Hadis bilježi Muslim, 5827) Nepotrebno je pametnome objašnjavati težinu ovih riječi. No, kada se uzme u obzir da njihovi bivši “vjerski velikodostojnici” zaslužno dobijaju i prihvataju Sretenski orden, sve biva jasnije.

I pored svega, nećemo ići na najtežu i najopasniju vjer-sku dijagnozu i reći da su ove riječi izišle iz njih tendencio-zno, neka bude da je iz neznanja. Takvima se obraća Posla-nik s.a.v.s. u prva dva hadisa, pa neka ubuduće pripaze na svoju besjedu. A Allah, opet, najbolje zna.

Molim Allaha da nam popravi stanje, popravi sandžač-ke predstavnike, učini ih od onih koji pouku uzimaju, a do tada ih zamijeni boljim, kojih, Njemu hvala, ima i sve nas učini vlasnicima prelijepih posjeda Firdevsa. Amin!

RIJEČI TEŠKE SEDAMDESET GODINA“Ne damo Svetog Savu” i “Perišić se hrabro držao - ovo je dobra odluka suda”

20. MART 2013. 12Glas islama

SIHR JE DJELO KOJE IZVODI IZ VJERE

PITANJE: Čitao sam nedavno o pitanju liječenja sihra Kur'anom, pa me zanima da li je dovoljna samo vjera u Allaha i jak iman da nas za-štiti od sihra? Da li je dovoljno da vjernik sam uči Kur'an, Euzu, sure Felek i Nas, ili je potrebno opsihire-noj osobi učiti rukju od strane neke druge osobe?

ODGOVOR: Pitanje sihra, ili bolje rečeno, problem sihra jeste jedan od veoma rasprostranjenih problema današnjice, ali i problem ranijih vremena. Stoga je potrebno aktuelizirati ovaj problem i govoriti o njemu. Ranije smo govorili o teži-ni grijeha osobe koja čini sihr, koja ga pravi za sebe ili nekoga drugo-ga, sa namjerom da na određeni način utiče na neku osobu kako bi postigao željeni cilj i istakli da je či-njenje sihra, po mišljenju većeg di-jela islamske uleme, djelo koje izvo-di iz vjere, a to znači da osoba koja ga čini postaje murted - nevjernik.

Obzirom da je sihr stvarnost i da se putem njega mogu uzrokovati brojni problemi i bolesti, potrebno je poduzeti sve potrebne mjere za-štite, a potom i liječenja ukoliko se utvrdi da je osoba opsihirena.

Što se tiče preventive ili zaštite od sihra, pored učenja sura El-Mu-avvizetejn (Felek i Nas), Ajetu-l-kur-sije, nekih drugih ajeta i dova Posla-nika a.s. koje se prenose kao oblik zaštite i liječenja, osoba mora svoje ponašanje uskladiti sa propisima vjere, to jest dužna je izvršavati sve ono što je Uzvišeni Allah propisao, jer je to način da se šejtanu ne do-zvoli približavanje osobi, a to znači: biti uvijek sa abdestom, redovno obavljati namaz, biti čist od drugih oblika nečistoće, ne boraviti na pr-ljavim i mjestima gdje se čine grije-si prema Allahu dž.š., biti propisno odjeven i sl. Mnogo je manja vjero-vatnoća i ređe se događa da obje-kat sihra bude osoba koja je u pot-punosti svoje ponašanje uskladila sa propisima vjere, već su sihru izlo-žene osobe koje se odaju raznim grijesima, javno i tajno, ili se druže sa takvim osobama, tako da dozvo-le prokletom šejtanu da nađe put do njih. Uzvišeni Allah kaže: "Zaista on (šejtan) nema nikakvu vlast nad onima koji vjeruju i koji se u Gospo-dara svog uzdaju."

Težina sihra i način liječenja zavi-se od vrste sihra, odnosno njegove namjene i načina na koji je učinjen.

Ukoliko se radi o liječenju sihra koji je namijenjen određenoj osobi koja je potpala pod njegov uticaj, liječenje je veoma teško, tako da u ovom slučaju nije dovoljno samo učenje i činjenje prethodno spo-

menutog, već je potrebno pristu-piti liječenju Kur'anom, učenjem određenih dijelova kur'anskih sura i drugim sredstvima kojima se dje-luje na džine, koji opsednu ljudsko tijelo i um, kako bi ga napustili. U ovom slučaju nije dovoljno da oso-ba sama sebi uči Kur'an, zapravo, to nije ni moguće, jer osoba koja je opsihirena na ovaj način izbjegava učenje Kur'ana, osjeća tegobe pri-likom njegovog učenja i sl., tako da to mora učiniti neko drugi, ko je stručan za to. Svaka osoba može povremeno sama sebi učiti ajete rukje u cilju zaštite, ali lično liječe-nje na ovaj način je, iz prethodno pomenutih razloga, otežano.

Drugi oblik sihra, takoće težak, ali blaži od prethodnog, jeste da osoba bude izložena sihru koji nije namijenjen njoj lično, već je na-pravljen drugoj osobi. U ovom slu-čaju se pristupa prethodno pome-nutom načinu liječenja, koje može biti lakše i efikasnije nego u prvom slučaju.

Treći oblik sihra jeste lemes ili ograma, to jest kada džin ne uđe u tijelo osobe, već je samo dotakne, odnosno ostvari se kontakt, vrlo često nenamjeran, između osobe i džina, koji ostavi negativan uticaj na osobu. U ovom slučaju je liječe-nje znatno lakše nego u prethodna dva slučaja, jer je njegova jačina slabija.

U vremenu u kojem živimo vrlo često se susrećemo sa osobama koje traže pomoć u liječenju od ove vrste bolesti, tako da je liječe-nje postalo izazovno i atraktivno za mnoge jer su vidjeli u tome priliku za ličnu dobit, ne obraćajući mno-go pažnju da li zarada stečena od osobe koja se nalazi u velikom pro-blemu i iskušenju jeste stvarno za-služena zarada, ili je ona proizvod neizvršenog posla u potpunosti, a nekada i prevare.

Savjetujem svima koji osjećaju različite tegobe da se za pomoć najprije obrate stručnim licima, to jest ljekarima, pa ukoliko ne bude rezultata, ili bude postojala pretpo-stavka da se radi o raznim oblicima sihra, da pomoć ili savjet potraže od osoba upućenih u vjeru, ljudi od povjerenja, kojima je ova proble-matika poznata, koje će im ili po-moći ili uputiti na one koji im mogu pružiti pomoć te vrste.

Obraćanje svakome, činjenje i korištenje svačega u svrhu liječe-nja, ne obraćajući pažnju na stav vjere po tom pitanju, vrlo često još više povećava problem, izlaže oso-bu velikim troškovima i baca je u očaj, a sa druge strane osobu odvo-di u grijeh, udaljava je od Allahove

dž.š. milosti i pomoći koja je od pre-sudnog značaja za rješavanje ovih i svih drugih problema sa kojima se ljudi suočavaju.

PITANJE: Da li je ispravan na-maz koji se klanja za osobom koja se bavi sihirom i da li je sihirbaz - kjafir?

ODGOVOR: Ulema hanefijskog i malikijskog mezheba smatra da je činjenje sihra djelo koje čovjeka izvodi iz vjere, to jest kufr - nevjer-stvo, što znači da je sihirbaz nevjer-nik, a to znači osoba koja je otpad-nik od vjere. Kao dokaz hanefije na-vode riječi Allaha dž.š. koji kaže: „Mi samo iskušavamo, pa ti nemoj biti nevjernik.“ (Al-Bekara 102) To su rije-či kojima meleki svakoga ko se želi poučiti sihiru prethodno upozore, a one su potpuno jasne i njima ne treba dodatni komentar.

Pomenuta grupa uleme smatra da je sihr teži prijestup od obič-nog istupanja iz vjere na neki dru-gi način i to pravdaju činjenicom da odmjetništvom od vjere, to jest izlaskom iz nje, čovjek sebi nanosi štetu, a sihrom osoba nanosi prven-stveno štetu drugima. Zapravo ga sa tim ciljem i radi. Takođe, hanefije ne prihvataju pokajanje sahira već je šeriatska kazna za njega smrt, prema riječima Poslanika a.s.: „ Ka-zna za onoga ko čini sihr jeste smrt.“

Za razliku od hanefija, šafije sma-traju da sihr može biti nevjerstvo, i

to u slučaju ako osoba u toku sihira uzrokuje ubistvo ili učini nešto od stvari koje izvode iz vjere, tako da će u tom slučaju i prema šafijama kazna za takvog sahira biti smrt, dok se u situacijama kada se ne čini nešto što izvodi iz vjere sihr prema šafijama smatra velikim grijehom.

Imajući u vidu stav hanefija o statusu sahira, jasno je da ta oso-ba nije musliman, a to pojašnjava i daje odgovor na sve ostalo.

Ovdje želim skrenuti pažnju da je ovo stav uleme prema onome za koga se od strane šeriatskog suda, ili nadležnog organa Islam-ske zajednice utvrdi da je sihirbaz. Pojedinci nemaju pravo po svom mišljenju proglašavati određene osobe sihirbazima, niti su njihova lična mišljenja mjerodavna, jer je to veoma ozbiljna i teška optužba, a samim tim nemaju pravo ni izvrša-vati bilo kakve sankcije, tj. kazne, jer su one isključiva nadležnost šeriat-skih sudova, koji, nažalost, danas na našem i širem prostoru ne postoje.

VAŠA PISMA ŠALJITE NA:

Islamska zajednica u Srbiji (Vjersko-prosvjetna služba)

Gradska 1, 36300 Novi Pazare-mail: vps@verat.net

PITANJA I ODGOVORIREŠAD-EF. PLOJOVIĆ

Što se tiče preventive ili zaštite od sihra, pored učenja sura El-Muavvizetejn (Felek i Nas), Ajetu-l-kursije, nekih drugih ajeta i dova Poslanika a.s. koje se prenose kao oblik zaštite i liječenja, osoba mora svoje ponašanje uskladiti sa propisima vjere, to jest dužna je

izvršavati sve ono što je Uzvišeni Allah propisao, jer je to način da se šejtanu ne dozvoli približavanje osobi

13 Glas islamaBROJ 240/GOD. XVII DR. ENVER GICIĆISLAMSKE TEME

Prije nego se upustimo u izučavanje šerijatskih pravnih maksi-ma, uputno je napomenuti da se radi o veoma opskurnoj nauč-noj oblasti, koja je veoma malo ili, bolje rečeno, nije studiozno

izučavana na našem jeziku. Izučavanje šerijatskih pravnih maksima je od esencijalne važnosti za sve one koji se bave islamskim znanostima, počev od učenika medresa, studenata i profesora islamskog fakulteta, te imama i mualima. Samim uzučavanjem ove naučne oblasti dolazimo do saznanja i otkrića o dostignućima meritornih šerijatskih pravnika u svim stoljećima.

Ključne riječi: maksima, norma, univerzalno, generalno, holističko, majoritetna, ka’ida, dabit.

FILOLOŠKA DEFINICIJA RIJEČI EL-KAVA’ID

Arapska riječ القواعد (el-kava›id) je množina riječi القاعدة (el-ka›ide), što u prijevodu znači precedent fundamenta, jer je temelj građevine njen fundament. U Kur›anu Časnom Svevišnji Allah dž.š. kaže:

ليم [٢:١٢٧] يع الع م ا * إنك أنت الس ن بل م ق نا ت ب يل ر اع م إس يت و ب ن ال د م اع و يم الق اه ع إبر ف إذ ير و„I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali, oni su molili: - Gospo-

daru naš, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve čuješ i sve znaš!“

U kontekstu gore spmenutog su i riječi Svevišnjeg Allaha dž.š.:

د اع و ن الق م م انه ي ن ه ب تى الل أ ف„Pa je Allah iz temelja zgrade njihove porušio.“

Ez-Zedžadž je rekao: „Fundamenti su stubovi građevine koji je podu-piru, a fundamenti nosiljke su četiri drvene grede koje u donjem dijelu čine njenu platformu na koju se montiraju štapovi za njenu izradu.“

Ebu Ubejd je rakao: „Fundamenti oblaka su njegova osnova koja je parantetična u nebeskim horizontima, poredeći je sa fundamentima građevine.“

TERMINOLOŠKA DEFINICIJA ŠERIJATSKIH PRAVNIH MAKSIMA (EL-KAVA›ID )

Kada je u pitanju terminološka definicija šerijatskih pravnih maksi-ma (el-kava›id), među šerijatskim pravnim teoretičarima vladaju dvije tendencije. Protagonisti prve tendencije mišljenja su da su šerijatska pravna maksima holistička propozicija, te na osnovu toga ih definiraju na sljedeći način: „Holistička propozicija posredstvom koje se spoznaju norme njenih pojedinačnih slučajeva.“

Ako bolje sagledamo pomenutu definiciju, vidjet ćemo da ukazuje na to da je el-ka›ide generalno-univerzalno pravilo, norma, dekret ili pak holistička propozicija, posredstvom koje se spoznaju propisi njenih po-jedinačnih slučajeva koji su u domenu njenog predmeta, te se na njih može aplicirati njena norma.

Za razliku od protagonista prve tendencije, protagonisti druge ten-dencije su mišljenja da su šerijatska pravna maksima (el-kava›id) majori-tetna propozicija, te su je definirali: „Majoritetna norma, a ne univerzalna, primjenljiva na većinu njenih pojedinačnih slučajeva, da bi se spoznale nji-hove norme posredstvom njega.“

U šerijatskom pravu se pored spomenute riječi el-ka›de koristi i riječ ed-dabit (الضابط), za koju bi se moglo reći da njen sinonim, a u prijevodu znači: pravilo, norma, regulator.

TERMINOLOŠKA DEFINICIJA ED-DABITA

Generalno pravilo koje se primjenjuje na sve pojedinačne slučajeve. Islamski učenjaci su kao ilustrativni primjer za podrobnije razumijeva-

nje dabita naveli sljedeće: „Sve što ima uši sklono je rađanju, dok sve što ima samo kanaliće za sluh sklono je polaganju jaja.“

ODLIKE PRAVNIH MAKSIMA I ZNAČAJ NJIHOVOG IZUČAVANJA

Imam Karafi kaže: „Maksima nisu sadržana u šerijatsko-pravnoj teoriji, već u Šerijatu, tako da je mnogo pravnih maksima koje koriste decizori i pravnici u svome svakodnevnom naučno-istraživačkom radu, dok iste te maksime nisu sadržane u knjigama metodologije šerijatskog prava (usula).

Ovaj erudit šerijatskih pravnih znanosti nam je precizirao odlike prav-nih maksima klasificirajući ih u nekoliko vrsta:

1) Pravna načela su mnogobrojna i nisu definitivno precizirana.2) Pravna načela, pored toga što su univerzalna, ona su i koncezivna,

kao npr.,Običaj je arbitaran – العادة محكمة ,Djela se vrednuju prema nijetu – األعمال بالنيات ,Stvari se vrednuju prema namjerama – األمور بمقاصدها ,Teškoća iziskuje olakšicu – المشقة تجلب التيسير Šteta se ne smije nanositi niti se na štetu smije – ال ضرر وال ضرار أو الضرر يزال

štetom uzvraćati.3) Svako od njih je regulator koji regulira sporadičnosti pragmatičnih

propisa i međusobno ih povezuje, iako su različita poglavlja i tematike.

KORISTI STUDIOZNOG IZUČAVANJA PRAVNIH MAKSIMA

Kada je riječ o značaju i ulozi pravnih maksima u šerijatskom pravu, šerijatski juristi su suglasni da su pravne maksime od esencijalne važno-sti i da su njihove koristi mnogobrojne, te da ih je nemoguće sve nabro-jati. Radi boljeg razumijevanja i shvataja značaja i koristi pravnih maksi-ma, navest ćemo neke od njih:

1) Reguliraju pravne sporadičnosti i sakupljaju njene ogranke pod je-dan regulator, iako im se razlikuje tematika, pod uslovom da imaju za-jedničku normu.

2) Istraživanje pravnih maksima stvara kod istraživača velike pravne zalihe koje mu osvjetljuju put izučavanja raznih pravnih pitanja.

3) Izučavanje pravnih maksima, kao i njihova spoznaja i razumijeva-nje, pomažu sudijama, decizorima, kao i pravnicima kod iznalaženja rje-šenja za novotretirane probleme na veoma efektivan i efikasan način.

4) Samim tim da su se islamski pravni autoriteti saglasili oko većine pravnih maksima, te da je sporan zanemarujući broj, daje za pravo da se studiozno izučavaju što će omogućiti svim onim koji ih budu izučava-li mogućnost komparativnog studiranja priznatih pravnih škola, te mu rasvjetljavaju nepoznanice koje su dovele do razilaženja po određenim pravnim pitanjima među mezhebima.

5) Izučavanje i publikacija pravnih maksima nam pakazuje dokle se proteže i koliko islamsko pravo sadrži normi.

GENERALNA MAKSIMA U ŠERIJATSKOM PRAVU

20. MART 2013. 14Glas islamaHUTBA

HUTBA

ABDULLAH JASMIN HAJROVIĆ

NEZIM HALILOVIĆ

Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova. Milostivom, Samilosnom, Vladaru Dana sudnjega. Salavat i selam neka je na najbolje Allahovo stvorenje,

Muhammeda s.a.v.s.Uzvišeni Allah dž.š. je čovjeka obasuo nebrojenim

blagodatima, podario mu ih na korištenje, ali isto tako i na emanet. Dopustio da u njima uživa i da ubira razne plodove iz njih. Blagodati je mnogo, a njih je svjesno malo ljudi. I nažalost, puno je ljudi koji ne uživaju u Božjim blagodatima i njihovim čarima.

Jedna od najvećih blagodati kojom je Allah počastio čovjeka zasigurno jeste jezik. Jezikom je Allah uzdigao insana nad hajvanom. Nažalost, dosta ljudi nije svjesno ove blagodati i ne umije je koristiti na pravi način, na način na koji će Allah biti zadovoljan. Ali kao i svaki čovjekov organ, tako i jezik ima svoje bolesti. Njih je puno i od bilo koje bolesti da oboli, osjeća bol. Postoje boli čije posljedice osjeća samo tijelo, ali postoje i one koje osjeća duša. Puno jezika je danas oboljelo od jedne opake bolesti koja razara i jezik i srce. Štetna je i za individuu i za kolektiv. Ta bolest jeste gibet - ogovaranje.

Šta je to ogovaranje najbolje vidimo iz hadisa Resulullaha a.s. koji kaže: „Ogovaranje je da spomeneš svoga brata po onome čime on nije zadovoljan.“ Prisutni ashabi upitaše: „Allahov Poslaniče, a ako se ta

osobina nalazi pri čovjeku?“ Plemeniti Resul a.s. im kaže: „Ako se to nalazi pri njemu onda si ga ogovorio, a ako ne onda si ga potvorio.“

Subhanallah! A koliko je samo danas ogovaranje uzelo maha. Danas je ogovaranje postalo biznis. Koliko samo medijskih kuća opstoji na njemu, te se skoro ne mogu zamisliti novine u kojima ne postoji ili ogovaranje ili potvora! Kako su se samo mjerila izmijenjala. A ovo vrijeme i nagovještava Resulullah kada kaže: „Doći će vrijeme u kojem nećete pozivati na dobro niti odvraćati od zla.“ Ashabi koji nisu mogli zamisliti život bez da’ve pitaju: „Pa zar je moguće da će nastupiti to vrijeme, Allahov Poslaniče?“ A Resulillah im odgovara: „Nastupit će i gore od toga! Doći će vrijeme u kojem će ljudi pozivati na zlo, a odvraćati od dobra! Pa čak i gore, doći će vrijeme u kojem će se dobro smatrati zlom, a zlo dobrim!“

Nije li vrijeme koje nagovještava Resul ono u kojem mi živimo? Prenosi se za jednog ashaba da je opisao svoj događaj u kojem se kaže: „Boravio sam u džamiji kada su došla dva čovjeka i počela ogovarati trećeg, pa sam ih upozorio i rekao im da to ne rade i oni su me poslušali. Sutradan su isti ti ljudi ponovo svratili u džamiju i počeli ogovarati, a ja sam ih opet upozorio. Isto to se ponovilo i treći dan, ali ovog puta sam se i ja njima pridružio i ogovorio jednog čovjeka, pa sam uveče

usnio san u kojem mi dolazi izričito crn čovjek i nudi mi svinjsko meso. A ja mu kažem da sam musliman i da je to meni zabranjeno. Na to mi je on odgovorio: - Jedi, jer ono danas što si pojeo gore je od ovoga! Ti si danas pojeo mrtvo meso svoga brata! Ogovorio si ga, a to je gore od svinjskoga mesa!“

Subhanallah, koliko samo mi mrtvog mesa jedemo?! Naša sijela se ne mogu zamisliti bez ogovaranja! Od naših jezika nisu rahat ni oni na položajima, ni on bez položaja. Umjesto da nam jezik bude vlažan od spominjanja Allaha, naši jezici su natopljeni spominjanjem drugih ljudi, koji najčešće bivaju i naši dobri prijatelji! I na kraju Resulullah, želeći da nam još jednom ukaže na opasnost gibeta, u dijalogu sa Mu’az ibn Džebelom kaže: „Neće ljude u vatru džehennemsku ugoniti ništa kao njihovi jezici.“ A Muaz ga pita: „Allahov Poslaniče, pa zar ćemo biti pitani i za naše jezike?“ A Hazreti Pejgamber mu odgovara: „O Muaze, Tako mi Allaha, ljudi će u Džehennem biti bacani naglavačke samo zbog ogovaranja njihovih jezika!“

Zato molim Uzvišenog Allaha koji nam je jezik podario, da nam isto tako podari snage da ga obuzdamo i da nam pomogne da mi kontrolišemo jezik, a ne da on kontroliše nas.

Amin!

Braćo i sestre u islamu! Tema je bez imalo sumnje veoma važna i spada u te-

meljna pitanja kojim bi trebao da bude zaokupljen svaki mu’min koji voli svoga Gospodara i žudi susretu sa Njim. Zikrullah braćo i sestre označava često spominjanje Alla-ha, Njegovo veličanje i zahvalu. Zikrullah se u Kur’anu spominje u različitim oblicima na 174 mjesta, a 83 vje-rodostojna hadisa govore o njemu. To bez imalo sumnje ukazuje na značaj zikra i njegovu važnost u životu svakog mu’mina.

Zikrullah je ibadet kojeg pripadnici ummeta nerijet-ko zapostavljaju i izostavljaju i smatraju ga privilegijom samo pobožnih ljudi. To je ibadet čiju suštinu ne pozna-je veliki broj muslimana i zbog toga ga i zapostavljaju. Običaj je da se zikr čini poslije namaza i uveče i ujutro, ali treba znati da je to ibadet kojeg moramo činiti stalno, spominjući Allaha, dželle še’nuhu: prilikom zahvaljiva-nja, čuđenja, podnošenja nedaća i u drugim situacijama. Zikrullah je braćo i sestre mehlem za duše mu’mina, efi-kasno sredstvo za čišćenje naših srca i djelotvoran lijek onda kada ljudska srca obole.

Zikrullah je srž dobrih djela mu’mina i njega nam Allah, dželle še’nuhu, naređuje u ajetima 41. – 44. Sure Al-Ahzab:

O vi koji vjerujete, Allaha često i mnogo spominjite, i ujutro i naveče Ga veličajte, On na vas donosi salavat (Svoj blagoslov), a i meleki Njegovi, da bi vas iz tmina na svjetlo izveo. On je prema vjernicima samilostan. A na Dan kada oni pred Njega stanu, On će im govoriti: «Mir vama!» I On im je pripremio nagradu plemenitu.

Ibn Abbas, radijallahu anhu, komentarišući 41. ajet Sure Al-Ahzab kaže: „Zaista Allah nije propisao svojim ro-bovima ni jednu obavezu, a da joj nije odredio granicu i izuzeo određene kategorije ljudi, u određenim situacija-ma za njeno izvršenje, osim zikra. Uzvišeni Allah nije zikru odredio granicu niti je ikoga izuzeo od njegovog izvrše-nja, rekavši: ...Allaha spominjite stojeći, sjedeći i ležeći! (Suretu En-Nisa›: 103) To znači; noću i danju, na moru i kopnu, kod kuće i na putu, u izobilju i oskudici, u zdravlju i bolesti, tajno i javno i u svakoj drugoj situaciji.“

U citiranim ajetima Sure Al-Ahzab Allah, dželle še›nuhu, naređuje mu›minima da Ga mnogo spominju,

te onima koji to čine obećava da će On, dželle še›nuhu, i Njegovi meleki donositi salavat, kako bi bili na pravo-me putu. Kolika je samo Allahova, subhanehu ve te›ala, milost, braćo i sestre, na nas, da On i Njegovi meleki za to što Ga spominjemo na nas donose salavat? Zato se trudimo da što više Allaha spominjemo, u različitim su-tuacijama: dok čekamo u redu, na semaforu, na stanici, dok se vozimo, šetamo, dok sijelimo, dok se pripremamo za spavanje, dok smo u bolesničkom krevetu i u raznim drugim situacijama! Kada bi Allaha mnogo spominjali, ne bi nam nikada bilo dosadno i ne bi imali slobodnog vremena i praznog hoda!

Islamski učenjaci saglasni su u tome da je dozvoljeno spominjanje Allaha, srcem i jezikom, osobi bez abdesta i osobi koja je džunub, kao i onima koje su u stanju hajza (mjesečnog pranja) i nifasa (poslije poroda) u formi tesbi-ha (subhanallah), tehlila (lailahe illallah), tahmida (el-hamdulillah), tekbira (Allahu ekber), donošenju salavata na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, upućivanju dove i tome sličnog.

Allah, subhanehu ve te›ala, u 152. ajetu Sure El-Bekare naređuje da Ga se sjećamo:

Sjećajte se vi Mene i Ja ću se vas sjetiti i zahvaljujte Mi i na blagodatima Mojim nemojte biti nezahvalni!

Braćo i sestre, jesmo li zaista svjesni ove Allahove, dželle še›nuhu, naredbe i obećanja, a On je Taj koji ne krši svoja obećanja?!

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zikrullah ostavio u vasijjet (oporuku) svome ummetu, pa u hadisu koji bi-lježi imam Tirmizija kaže:

Prenosi Abdullah ibn Busr, radijallahu anhu: „Došao je čovjek kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa reče: „Allahov Poslaniče, islamski propisi su se meni uvećali, pa me obavijesti o onome čega da se držim?“ Reče: „Neka ti je jezik uvjek vlažan od zikrullaha!“ (Tirmizija)

Zikrullah je uzrok Allahovog, dželle še›nuhu, zadovolj-stva sa nama, zikrullah ljuti prokletog šejtana, zikrullah od mu›mina otklanja brige i poteškoće i mu›minima povećava nafaku i jača iman. Kroz zikrullah se mi braćo i sestre čuvamo od grijeha i na taj način se spašavamo od džehennemske vatre.

Zapostavljanje zikrullaha je jedan od glavnih razloga

grubosti ljudskih srca, njihova gafleta (nemara) i zabo-rava Allaha, dželle še›nuhu, i takva srca su na neki način mrtvaci u ljudskim tijelima i u takvim tjelima su duše usa-mljene i pravi garibi (stranci). Stoga, svako ko želi osnažiti svoj iman mora pojačati zikrullah.

Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Malik:

Prenosi Ummu Enes, radijallahu anha, da je kazala: „Allahov Poslaniče, posavjetuj me!“ Reče: „Kloni se gri-jeha, jer je to najbolja hidžra, strogo čuvaj farzove, jer je to najbolji džihad, često spominji Allaha, jer na Sud-njem Danu nećeš doći sa nečim dražim Njemu od Nje-gova spominjanja (zikra)!“ (Malik)

Kaže Allah, subhanehu ve te›ala, u Kudsi hadisu:

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je Uzvišeni Allah rekao: “Ja sam tamo gdje Moj rob zamisli i Ja sam uz njega kada Me spomene. Ako Me spomene u sebi, Ja ga spome-nem u sebi, a ako Me spomene u skupu, Ja ga spo-menem u skupu odabranijem od njegovog. Ako mi se približi koliko jedan predalj, Ja mu se približim koliko lakat, ako Mi se približi lakat, Ja mu se približim hvat, a ako Mi u susret krene idući, Ja krenem njemu trče-ći.“ (Buharija)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas u hadisu koji bilježi imam Buharija podučava koja je to razlika između onoga koji spominje Allaha i koji to ne čini:

Prenosi Ebu Musa, radijallahu anhu, da je Poslanik, sall allahu alejhi ve sellem, rekao: „Primjer onoga ko spominje svoga Gospodara i onoga koji ne spominje svoga Gospodara je kao primjer živog i mrtvog!” (Bu-harija)

Braćo i sestre! Budimo od onih koji mnogo čine zikru-llah i koji se natječu u dobru, kako bi postigli dobro ovog i budućeg svijeta!

Molim Allaha, subhanehu ve te›ala, da nas učvrsti na putu islama, da pomogne našoj braći u Palestinii Siriji i na svakom drugom mjestu gdje su ugrožena prava musli-mana, da im da skoru pobjedu i oslobodi zulumćara, da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti, da našu djecu i potomke učini prvacima ummeta, da nam oprosti grijehe i uvede nas u obećani džennet, u društvu sa po-slanicima, iskrenim, šehidima i dobrim ljudima!

GIBET - OGOVARANJEŠta je ogovaranje najbolje vidimo iz hadisa Resulullaha a.s. koji kaže: „Ogovaranje je da spomeneš svoga brata po onome čime on nije zadovoljan.“ Prisutni ashabi upitaše: „Allahov Poslaniče, a ako se ta osobina nalazi pri čovjeku?“

Plemeniti Resul a.s. im kaže: „Ako se to nalazi pri njemu onda si ga ogovorio, a ako ne onda si ga potvorio.“

ZIKRULLAH – SPOMINJANJE ALLAHA

15 Glas islamaBROJ 240/GOD. XVII

ISLAM - VJERA RAVNOTEŽE

Islam je sveobuhvatna i uravnotežena vje-ra. On uređuje dunjalučke i ahiretske odnose i brine se za pojedinca i društvo; on vodi brigu o individualnoj, fizičkoj, psihičkoj i intelektual-noj sposobnosti želeći od muslimana da bude tjelesno, intelektualno i duhovno jak, a tako-đer jak i u vjerovanju. Poslanik Muhammed a.s. je rekao: "Jak vjernik je draži Allahu od sla-bog vjernika."

Snažan čovjek, pod uslovom da je zdrav, može biti korisniji društvenoj zajednici nego slab čovjek. Ovo ukazuje na činjenicu da vje-ra islam pažnju ne posvećuje samo jednoj di-menziji čovjekovog života, već se brine za sve aspekte njegovog društvenog i duhovnog života.

Čovjek se rađa dobar i sklon dobru. Na tu činjenicu ukazuje islamska pedagogija ističući da je čovjek stvoren dobrim i dobronaklonim, bez ijednoga grijeha, iskrivljenosti ili devijaci-je. Društvo u kojem se čovjek rađa i sredina u kojoj odrasta faktor je koji vrši očigledan uticaj na tu netaknutu prirodu, pa je čuva i njeguje ili, pak, kvari i iskrivljuje. Pravilo je da sve ono što se ostavi u svojoj prirodnosti i autentičnosti ispravno vrši svoju funkciju. Me-đutim, kada izađe iz okvira svoje prirodnosti, automatski kvari svoje stanje i obavlja potpu-no suprotne funkcije od izvornih. Za potvrdu ove teze uzet ćemo kao primjer grožđe, koje, ako se koristi svježe i prirodno, korisno djelu-je na tijelo i pomaže njegovo funkcionisanje. U drugom slučaju, ako se ostavi da ukisne i još uz to mu se dodaju sastojci koji mu nisu svojstveni, postaje nešto sasvim suprotno, tj. alkohol, i ima potpuno suprotno dejstvo na čovjeka od svog prirodnog djelovanja i funk-cije. Ovo pravilo važi i za čovjeka. U njegovoj prirodi je da bude dobar i pobožan, ali ako mu društvo usadi u glavu strane ideje, zauzet će potpuno suprotan stav u cjelosti mijenjajući svoju izvornu prirodnost.

Islam je u potpunoj oprečnosti sa religija-ma koje sankcioniraju čovjekovo tijelo od do-puštene relaksacije i sa religijama koje svoju pažnju usmjeravaju samo ka duhovnom uz-dignuću, bilo da se to postiže kažnjavanjem ili mučenjem tijela. O ovom pitanju u Kur'anu a.š. se kaže:

وا ب ر اش و وا ل وك د ج س م ل ك ند ع م تك ين ز وا ذ خ م آد بني يا ه الل ة ين ز م ر ح ن م ل ق فين. ر س الم ب يح ال ه إن وا ف ر س ت ال ووا ن آم ين ذ لل ي ه ل ق ق ز الر ن م بات ي الط و ه باد لع ج ر أخ تي اآليات ال ل ص ف ن لك ذ ك ة يام ق ال م يو ة الص خ نيا الد اة ي الح ونفي م ل م يع و لق

„O, sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad

hoćete da molitvu obavite! I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pre-tjeruju. Reci: "Ko je zabranio Allahove ukrase,

koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela?" Reci: "Ona su za vjernike na ovom svije-tu, na onom svijetu su samo za njih." Eto, tako Mi podrobno izlažemo dokaze ljudima koji znaju.“

Da li ima neko ko zabranjuje koristan hobi insanu i kaže da, pored Allaha, ima pravo nešto zabraniti? Islam je došao da se brine o ljudskom tijelu. Riječi Muhammeda a.s. koje glase: "Ti zaista imaš dužnosti prema svome tijelu" bile su prve vjerske upute o brizi tije-la koje su ljudi čuli. Pravo tvoga tijela podra-zumijeva njegovo ojačavanje kada oslabi, ishranu kada ogladni, napajanje kada ožedni, čišćenje kada se zaprlja i mirisanje kada zau-dara. Dakle, tijelo moraš preventivno zaštititi od bolesti i liječiti kada oboli koliko god si u mogućnosti.

Sport je zaštita tijela i uvježbavanje u snabdijevanju izvorima snage i okretnosti. On je, istovremeno, navikavanje tijela na pod-nošenje nevolja i teškoća s kojima se može suočiti tokom života. On tijelu daje snagu i sposobnost da praktično koristi svoj dio iz ži-votnih dobara koje Allah dozvoljava, jer slab organizam to ne može, kao što ne može vršiti svakodnevne aktivnosti koje mu osiguravaju potrebnu zaradu za preživljavanje. Dok odga-ja tijelo, islam želi da ono bude snažno. Snaga i njeni izvori se ne mogu postići ako se tijelu ne daju njegova prava na zaštitu i očuvanje, uz pridržavanje svega čime ga je Allah obave-zao.

Među stvarima u kojima su skoro svi etiča-ri, sociolozi, pedagozi i nastavnici složni jeste da odgajatelj, bio nastavnik, otac, majka ili vjerski učitelj, kada ulaže maksimalne napo-re i usmjerava svoje interesovanje ka izvrša-vanju ove božanske metode koju je objavio Uzvišeni Allah i primjenjivanju ovoga sistema čije je osnove i ogranke postavio islam, sigur-no je da će takvo dijete rasti u pravoj vjeri i bogobojaznosti, da će se uzdizati u vrlinama i moralu, da će se među svijetom pokazivati u najboljem svjetlu u kakvom se može pokazi-vati čovjek kao mentalno zreo, savršeno mo-ralan, uravnoteženog vladanja, dobroćudnog ponašanja, lijepog načina života i plemenitog društva.

Jedan od ciljeva islama je i odgoj aktivnog, snažnog i sposobnog čovjeka. Heroji koji ne prihvataju da se pokore tiraninu ponos su svojih sunarodnika. Sport igra bitnu ulogu u ostvarenju ovog cilja jer jača tijelo i štiti ga od različitih duhovnih i tjelesnih oboljenja. Islam na ovaj način želi formirati jaku zajednicu, a to se ne može postići ukoliko njegove prista-lice ne budu jake, jer od pojedinca se formira društvo isto kao što se od cigli gradi građevi-na. Da li je moguće da građevina bude čvrsta od nekvalitetnih i slabih cigli? Nije! Zato je islam poklanjao pažnju zdravlju i formiranju jake individue u svakom domenu, pa i u fizič-kom, odnosno tjelesnom.

SPORT U ISLAMU Islam i sportske discipline

Snažan čovjek, pod uslovom da je zdrav, može biti korisniji društvenoj zajednici nego slab čovjek. Ovo ukazuje na činjenicu da vjera islam pažnju ne posvećuje samo jednoj dimenziji čovjekovog života, već se brine za sve

aspekte njegovog društvenog i duhovnog života.

Sandžački atleti-čar Asmir Kola-šinac osvojio je

zlatnu medalju u ba-canju kugle na Evrop-skom dvoranskom pr-venstvu u Geteborgu, Švedska, bacivši kuglu 20,62 metra.

Asmir Kolašinac je kuglu bacio 20,62 metra, samo dva cen-timetra manje, od na-cionalnog rekorda u dvoranskim takmiče-njima.

Asmir je inače iz Sandžaka, iz Sjenice. Rođen je 15. oktobra 1984. godine. Takmi-čio se na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008. godine i imao lični rekord od 20,50 metara kojeg je ostvario u Novom Sadu 04.06.2011. godine. Time je posti-gao A normu da bi se takmičio na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. godine. Na Evropskom prvenstvu u Hel-sinkiju 2012. godine osvojio je bronzanu medalju bacivši kuglu 20,36 metara, dok ovih dana, 01.03.2013. godine, u Švedskoj osvojio zlato sa gore navedenim podacima.

Srebro je pripalo reprezentativcu Bosne Hamzi Aliću, koji je kuglu bacio 20,34 metra. Treći je bio Čeh Ladislav Plašil (20,29 m).

Sandžak ima najspremnije ljude na svijetu, ali država u kojoj živimo nije dozvoljavala da napredujemo zbog naci-onalne pripadnosti. Znamo da je prvak u boksu Muamer Hukić iz Sandžaka, općina Tutin, selo Ugao. Mnogi inte-lektualci iz Sandžaka napredovali su odlaskom iz Srbije u bijeli svijet, pa sada imamo Sandžaklija u svakoj državi svijeta. Skoro da ne postoji država u kojoj nema Sandža-klija i obično su to ljudi u politici, na naučnim poljima, u književnosti, novinarstvu, filozofiji i ostalim naučnim gra-nama. Od velikog broja intelektualaca iz Sandžaka treba pomenuti filozofa prof. dr. Šefketa Krcića iz Plava, redov-nog profesora Internacionalnog univerziteta, čije su djela poznata u svijetu, kao na primjer ,,Filozofija života“, koja je probudila visoku misao kod studenata u Sandžaku i šire, te ostala djela po kojima se ovaj naučnik naziva „balkanski filozof“.

Srbija je pravila plan iseljavanja Bošnjaka iz Sandžaka jer je primijetila da otuda izvire ogromno znanje koje će prevladati njihove loše namjere da se ovaj narod asimilira u srpski, što je i današnja želja vlasti Srbije. Srpski narod kao većinski ubijao je i mučio Bošnjake godinama kako se ne bih povećao njihov broj. Ako uzmemo statističke podatke iseljenih Sandžaklija, koji danas žive po bijelom svijetu, ta cifra prelazi 4.000.000 stanovnika. Zamislite da u Sandžaku danas živi toliki broj. Sada se za prava Boš-njaka u Sandžaku bori islamski lider muftija Muamer-ef. Zukorlić dok ostali ćute.

Sandžak je turska riječ i u prijevodu znači bajrak, pa su naša braća iz Sandžaka bajrak u svim državama.

Naser Bakić

BOŠNJACI IZ SANDŽAKA OSVAJAJU SVIJET

KURGAŠ MIRSAD-MIRZAISLAMSKE TEME ENES SVRAKA

20. MART 2013. 16Glas islamaISLAMSKE TEMEABDUSAMED NASUF BUŠATLIĆ

Razum je kao njiva, svaka ide-ja o kojoj smo dugo vreme-na razmišljali zahtjeva da se

pretvori u djelo, jer, u suštini mi ne-ćemo požnjeti osim ideje koje smo posijali, bile one dobre ili loše. Ono što pravi razliku između dvojice lju-di jeste zdrav i ispravan pogled na stvari. Mnoge izgubljene bitke na-uče ljude kako će dobiti rat. Ključ neuspjeha je u tome da pokušaš udovoljiti svakoj osobi koju pozna-ješ. Nije sve u uspjehu, već u želji da se uspije. Sve što vidimo veliko i znamenito u svijetu, počelo je kao neznatna ideja. Uvijek postoji bolji put da se neki posao temeljito ura-di, obaveza nam je da pokušamo pronaći taj put.

Dobro djelo je nemjerljivo mno-go puta bolje od dobrog govora. Natjecanje sa samim sobom je naj-bolje natjecanje, jer kad god se čo-vjek natječe sam sa sobom napre-dovat će barem toliko da mu danas neće biti isto kao juče, niti sutra kao danas.

Kada zaposliš službenike i struč-njake koji su pametniji od tebe i ostvariš svoj cilj, ti si time pokazao

da si zapravo pametniji od njih.Najsretniji trenuci u životu čovje-

ka su oni u kojima ostvari nešto za šta su ljudi govorili da je to nemo-guće.

Čovjek neće napredovati dok ne bude probao ono što se smatra nemogućim. Neuspjeh nije najgo-re što nam se može desiti, najgori neuspjeh je ne pokušati. Čovjekov završetak nije sa neuspjehom, već sa bježanjem s ‘’bojnog’’ polja. Ni-šta veliko ne može se ostvariti bez emocija. Na kraju, pobjedu će slaviti onaj ko je imao više snage da trpi i sabura.

Čovjek ne treba pokušavati da bude uspješan, već treba pokuša-vati da bude neko ko zavrjeđuje pažnju, a onda će uspjeh sam od sebe doći. Čovjek treba da sanja o zvijezdama, ali istovremeno ne smije zaboraviti da nogama stoji na zemlji. Rječnik uspjeha ne sadrži u sebi riječi: kad i ali. Ogromna je ra-zlika između bježanja i povlačenja. Nema ljepšeg osjećaja od toga da napraviš dobar potez, pa makar se sav svijet digao protiv tebe.

POBIJEDIO OČAJ I POSTAO NAJBOGATIJI ČOVJEK

NA SVIJETU

Bil Gejts, osnivač Microsofta, smatra se danas jednim od najpo-znatijih i najbogatijih ljudi na svije-tu, a njegova korporacija Microsoft je najpoznatija u proizvodnji sof-tvera za kompjuterske programe. Kao i druge tvrtke i Microsoft je ute-meljen na ideji, ali to nije bila obič-na ideja, već ideja koja je najviše ličila na neostvarivi san.

Bil Gejts rođen je u Sijetlu u SAD-u, 1952. godine u vrlo bogatoj po-rodici, ali je i pored toga odbio da iskoristi i jedan jedini dolar iz tog silnog porodičnog bogatstva za vlastitu naobrazbu i napredovanje. Njegov cilj je bio da napreduje i da se izdržava vlastitim radom. Bio je odličan učenik u osnovnoj ško-li, a posebno je volio matematiku i prirodne nauke. Zbog toga su ga roditelji sa trinaest godina upisali (prebacili) u najbolju osnovnu školu u Sijetlu, Lejksajd, koju su pohađala samo muška djeca. Kada je bio osmi razred škola je kupila ASR terminal i zakupila vrijeme na računaru Ge-neral Elektrika. On i njegovi drugo-vi: Pol Alen i Kent Evans ponudili su korporaciji Computer Center da pro-nađu kvarove u softveru u zamjenu za slobodno korištenje njihovih ra-čunara. U vrlo kratkom roku oni su bolje naučili i razumjeli rad računa-ra od njihovih nastavnika, što im je prouzrokovalo mnoge probleme sa nastavnicima. Zbog rada na računa-rima bili su čak zapostavili i redovnu nastavu u školi.

Bil Gejts se u potpunosti posve-tio računaru i većinu svog vremena je provodio pored tog čudnog apa-rata, a radni dan mu je počinjao u četiri sata ujutro. Tada se Gejts po-sebno zainteresirao za sistem GE u BASIC-u. Međutim, Gejts je prouča-vao izvorne kodove za pokretanje programa u sistemu, ne samo u BASIC-u, već i u Fortranu, Lispu i u mašinskom jeziku. On i njegov drug Alen su za nekoliko sedmica uspjeli razviti emulator Altera za mikro-računare, a zatim i BASIC interpre-tator. Microsoft BASIC je postao popularan među ljudima koji su se bavili računarima.

Sa 14. godina Gejts i Alen su na-pravili brojače prometa zasnovane na procesoru Intel 8008. Prve godi-ne zaradili su 20.000 dolara, ali im je posao propao zbog toga što su bili maloljetni. Međutim, on se nije ra-zočarao niti je klonuo duhom. Nje-gova deviza bila je: ‘’Budi uporan, poboljšavaj proizvodnju i ostvari veliki profit!’’ Bil Gejts je prvi mili-on dolara zaradio kada je Microsoft brojao samo 13 radnika. Posebno je

revolucionarno bilo Microsoftovo izbacivanje na tržište Windowsa koji je bio dodatak i alternativa Dosu i time postao konkurencija drugim stvaraocima sličnog sistema. Nova verzija Windowsa 3.0, 1990. godine bila je prodata u 10 miliona kopija za samo dvije godine. Danas je Bil Gejts na drugom mjestu po bogat-stvu u svijetu, a njegovo bogatstvo iznosi 46. milijardi dolara. Dakle, Bil Gejts je počeo sa idejom u koju je čvrsto vjerovao, i bez obzira na po-teškoće i prepreke na koje je naila-zio u svom naučnom radu, on nije očajavao niti je odustao od svoje ideje, već je čvrsto odlučio da je pretoči u djelo ma kakve prepreke na tom putu imao.

EJUB A.S. – SIMBOL STRPLJIVOSTI I POUZDANJA

U ALLAHA

Ova priča je općenito najbolji pri-mjer ljudske strpljivosti i odbaciva-nje očaja u pogledu Allahove milo-sti. To je blagodat koja se pokazuje u trenucima najvećih iskušenja, kao što je rečeno: ‘’Strpljivost je dar koji ne prestaje.’’ Allahov poslanik, Ejub a.s. upravo je paradigma strpljivosti. Nakon što je doživio strašna isku-šenja, on je održao praktični ders iz strpljivosti, pouzdanja u Allaha i zadovoljstva Allahovom odred-bom. Ejub a.s. je živo sa svojom su-prugom i djecom u velikom bogat-stvu i izobilju u Šamu. Bio je, kako spominju učenjaci tefsira i povijesti, izrazito bogat, ali istovremeno i da-režljiv, samilostan i bogobojazan. Pomagao je siromašne, jetime i hudovice, ugošćavao goste, zahva-ljivao je Allahu na blagodatima koje mu je podario, a njegova supruga se ponosila tim blagodatima i tako-đer bila zahvalna Allahu na mnogo-brojnim sinovima i kćerima i obilnoj nafaki koju im je Allah podario.

A onda su počela iskušenja. Naj-prije su Ejubu a.s. umrla sva djeca, zatim je iskušan teškom bolešću koja mu je uništila cijelo tijelo osim jezika i srca, dva organa kojima je veličao Allaha i bio strpljiv u svim iskušenjima i nedaćama. Danonoć-no je spominjao i veličao Allaha, međutim, njegova bolest je potra-jala i zbog te bolesti napustili su ga i ostavili rođaci i prijatelji i sa njim nije ostao niko osim njegove žene koja je bila slabog stanja i sa vrlo malo imetka, tako da je čak i noću radila kao nadničar kako bi obez-bijedila hranu svome mužu. Što se Ejubov a.s. bol više povećavao, isto-vremeno se povećavao i njegov sa-bur i zahvalnost Allahu na Njegovoj odredbi. To isto važi i za njegovu su-prugu koja je bila uz njega i brinula se o njemu 18 godina i postala pri-

PESIMISTA U JEDNOM DANU UMRE STO PUTAPesimizam znači gledati na život s prezirom i zlom slutnjom. Pesimista uvijek stvari vidi crnim, pa je tako za njega najljepši cvijet zapravo bodljikavi trn, dok je kiša za njega vatra, a palmu vidi kao gorku tikvicu, itd. Pesimista je uvijek naboranog čela, namrštenog lica i pun tjeskobe. Kod njega nema ni tračka nade, nema izlaza, nema olakšanja. On smatra da će noć vječno trajati, da siromaštvo nikada neće proći, da bolest nikada neće biti izliječena. U njegovom

vokabularu glavni termini su: ‘’smrt, bolest, propast, neuspjeh i pad, jer takvi misle ‘’da je svaki povik protiv njih.’’ (Kur’an)

17 Glas islamaBROJ 240/GOD. XVII

mjer poslušne i odane supruge.Uprkos teškoj bolesti i iskušenju,

Ejub a.s. je srce ispuni strpljivošću i zadovoljstvom, i nije se srdio na sud-binu ni jednog trenutka, zbog čega je zaslužio da ga Allah u Kur’anu ovako opiše: ‘’Mi smo znali da je on strpljiv, divan je rob on bio i mnogo se kajao.’’ Sufjan Es-Sevri je upitan koji od dvojice ljudi je bolji, onaj kojeg Allah iskuša nekom nedaćom, pa se on strip ili onaj kojeg iskuša blago-datima, pa bude zahvalan Allahu? Odgovorio je: ‘’Oni su jednaki, jer ih je Allah jednako opisao u Kur’anu. Za Ejuba a.s., koji je doživio veliko isku-šenje i nedaću, rekao je: ‘’Divan je on rob bio i mnogo se kajao’’, a za Sulej-mana a.s., kojem je Allah na dunja-luku dao što nije nikome, ni prije ni kasnije, i koji je bio zahvalan na tim blagodatima, također je kazao: ‘’Di-van je on rob bio i mnogo se kajao’’

Nakon što je prošlo mnogo vre-mena od nevolje koja ga je zadesila, Ejub a.s. obratio se svome Gospoda-ru iskrenom dovom, tražeći od Nje-ga da mu otkloni iskušenje i nedaću, učeći dovu: ‘’Mene je nevolja snašla, a Ti si od milostivih najmilostiviji!’’ (El-Enbija, 83.) Zatim: ‘’Šejtan me na zlo navraća i misli lažne mi ulijeva!’’ (Sad, 41.) I Allah je uslišao njegovu dovu i otklonio od njega veliku nevolju. Nakon dove došla je pomoć i olak-šanje koje je Allah u Kur’anu ova-ko opisao: ‘’Udari nogom o zemlju, - eto hladne vode za kupanje i piće!’’ (Sad, 42.) Allah je naredio Ejubu a.s. da udari nogom o zemlju i na tom mjestu je provrio čisti izvor s kojeg je pio i izliječio sve bolesti koje su mu bile razorile organizam, odno-sno njegovu nutrinu, a zatim se tom vodom okupao i nestalo je tragova vanjskih bolesti (gnoja, krasti i sl.) od kojih mu se tijelo počelo raspadati. Nakon toga, on se vratio svojoj su-pruzi potpuno zdrav i vitalan. Me-đutim, kad ga je ona vidjela nije ga mogla prepoznati, pa ga je pitala da li je možda vidio njenog bolesnog i nepokretnog muža. Usput mu je spomenula kako on mnogo liči na njenog muža dok je bio zdrav. Onda joj je rekao da je on zapravo Ejub a.s., njen muž, kojeg je Allah izliječio od svih bolesti. Zatim mu je Allah vratio blagodati koje mu je bio oduzeo, i to duplo više nego što je imao, pa mu se tako duplirala porodica i imetak, kao što stoji u Kur’anu: ‘’I Mi smo mu iz milosti Naše čeljad njegovu darovali i još toliko uz njih, da bude pouka za one koji imaju pameti.’’ (Sad, 43.)

Zato pogledaj, ti, čovječe, koji očajavaš i živiš u beznađu, i dobro razmisli, da li je tebe snašla nevolja kakva je snašla Allahovog roba i po-slanika, Ejuba a.s.? Da li si u jednom trenutku izgubio svu svoju porodi-cu? Da li si izgubio kompletan svoj imetak i ostao bez igdje ičega? Da li si u potpunosti izgubio svoje zdrav-lje i obolio od teških bolesti koje su te učinile nepokretnim i od kojih ti se cijelo tijelo u gnojnu ranu pretvo-rilo? Da li su te zbog toga svi prijatelji i rođaci odbacili i napustili? Da li si to iskušenje trpio i podnosio godina-ma, nadajući se Allahovoj nagradi?

Priznat ćeš da nisi doživio ništa od ovoga, a opet očajavaš. Zar onda ne smatraš da si obavezan da se po-kaješ, evo sad, ovog trenutka, i da podigneš ruke prema nebu i zatražiš oprost od Allaha zbog toga što si, nakon malog iskušenja, pao u očaj i izgubio nadu u Allahovu milost.

Skrušeno usmjeri pogled svoj prema nebu i reci: Ja Rabb! Podari mi nadu u Tvoju milost i spasi mi teškog udar-ca sudbine, jer Ti jedini to možeš! I reci kao što je rekao strpljivi Allahov rob Ejub a.s.: ‘’Mene je nevolja snašla, a Ti si od milostivih najmilostiviji!’’

POSLUŠAJ SAVJETE MUDRIH LJUDI I PRIMIJENI IH U ŽIVOTU

‘’U većini slučajeva uspjeh je save-znik onih ljudi koji su smjeli i odvažni u svom poslu, a rijetko kad je uspjeh saveznik kolebljivaca, koji se boje ući u životnu bitku i koji strahuju od njenog ishoda.’’ (Džavaharlal Nehru)

Mi padamo da bi ponovo ustali, gubimo bitke da bi se pripremili za konačnu pobjedu, isto kao što spa-vamo da bi bili zdraviji i da bi priku-pili novu snagu za naše aktivnosti.

Uspješan je onaj čovjek koji traga za poslom i inovacijama i nakon što se zaposli i dobije položaj.

‘’Neuspješni ljudi dijele se u dvije skupine: oni koji razmišljaju, a ništa ne rade, i oni koji rade, a nikad ne razmišljaju.’’ (John Charles Salak)

Ljudi neće stići u mirisnu bašču uspjeha, a da prije toga ne prođu močvaru umora, neuspjeha i očaja, ali onaj ko posjeduje snažnu volju, ne zadržava se puno u toj močvari.

Budi siguran u sebe, jer ako ti nisi siguran u sebe, kako će drugi biti si-gurni u tebe.

Šta god se ostvari i dobije bez truda i odricanja, to nema neku vri-jednost. Ako nikada ne doživiš ne-uspjeh, nikad se nećeš ozbiljno po-svetiti poslu. Šta je drugo neuspjeh do kratkotrajni poraz koji čovjeku pruža novu priliku. Bježanje je te-meljni razlog neuspjeha; zato znaj da nećeš biti neuspješan dok god ne odustaneš od pokušaja.

Veća je korist od toga da potrošiš sedam sata u razmišljanju i planira-nju nego da potrošiš sedam dana bez planiranja i pravog cilja.

Osobine koje jednog direktora čine uspješnim su odvažnost u pro-mišljanju, smjelost u poslu i smjelost u suočavanju sa neuspjehom.

Pravi vođa je onaj čovjek koji je spreman ponijeti odgovornost, onaj koji neće reći: ‘’Poraženi su moji lju-di’’, već će reći: ‘’Ja sam kriv za neu-spjeh.’’ To je istinski čovjek!

Bolje je da stigneš prije na tri sata, nego da zakasniš samo jednu minu-tu.

Suština je u broju ostvarenih cilje-va, i to se gleda, a ne gleda se ko ih je ostvario.

Najviše grešaka koje čovjek napra-vi u životu posljedica su pogrešnog stava, pa je zbog toga, onda kada je obavezno bilo kazati: Ne!, rekao: Da!

Čestitost i moralnost su temelji snage. Možda čovjek koji je doslje-dan, iskren i koristan član društva neće nikada postat poznat, ali će sigurno biti omiljen kod svih pozna-nika, jer je udario temelje koji vode do uspjeha, i on će kad tad kušati njegove plodove.

Mnogi ljudi prihvataju savjet, ali se samo mudri njime okoriste.

‘’Jedini odgovor na poraz jeste – pobjeda.’’ (Vinston Čerčil)

EH, TAJ PEPSI

Ko od nas nije kušao okus Pepsi-Cole? Ovo osvježavajuće piće koje je kušalo i pilo milione ljudi, i skoro da na svijetu nema države a da nije

uvoznik ovog pića, zapravo je na-stalo kao ideja jednog apotekara koji je pokušavao načiniti lijek pro-tiv loše probave. Međutim, umjesto toga, on je napravio i otkrio ukusno i osvježavajuće piće koje se danas obavezno nalazi u frižideru i na stolu kod većine ljudi, uz jelo, prije i posli-je jela, i koje podjednako piju djeca i odrasli. Kako je zapravo Caleb Da-vis Bradham (1867-1934) došao do ovog otkrića? Naime, on je 1898. go-dine, kada je imao svega 22 godine, uspio napraviti smjesu od voćnog sirupa i soda vode, ne sluteći da je, umjesto ciljanog lijeka, napravio re-cept za ukusno piće. Svoj izum je po-nudio kolegama farmaceutima koji su ga ocjenili kao vrhunsko osvježa-vajuće piće, koje će mu kasnije do-nijeti ogromno bogatstvo. Odlučio je da tom izumu da naziv Pepsi-Cola, jer je on imao namjeru da napravi smjesu ili lijek za lošu probavu koja se u medicinskoj terminologiji nazi-va dispepsija, tj. poremećaj u orga-nima za varenje (želucu i crijevima), naročito slabo varenje želuca usljed poremećaja u lučenju sokova za va-renje.

Pepsi-Cola je za kratko vrijeme stekla ogromnu popularnost, što je navelo Bradhama, da objavi da je ot-krio i proizveo novo osvježavajuće gazirano piće. Odlučio je da otvori tvornicu koja će proizvoditi ovo piće i da sa njim izađe na tržište. Tako je on 1902. godine osnovao tvorni-cu Pepsi-Cola čije sjedište je bilo u stražnjoj prostoriji njegove apoteke. Dobio je licencu za svoj izum i otvo-rio je tvornicu koja je ujedno bila i prodavnica, odnosno market. Godi-ne 1903., u januaru, on je uspio pro-dat 7968 galona Pepsija koji je točio u male staklene boce, da bi nakon toga iz njegovog malog marketa, distribuirao piće po svim marketima u Americi, pakujući ga u limenke i staklene boce. 1905 imao je još dvije tvornice, a 1906. godine, imao ih je 15, 1907. godine, imao je već 40 svo-jih poslovnica, a do kraja 1910. godi-ne, Pepsi-Cola je imala svoje poslov-nice u 24 američke države, tako da je godišnja proizvodnja bila premašila cifru od 100.000 galona.

Međutim, nakon 17 godina uspješnog poslovanja došao je Prvi svjetski rat koji je ostavio negativan trag i na tvrtku Pepsi-Cola. Jedan od najlošijih Bradhamovih poslovnih poteza bio je onaj kada je u vihoru Prvog svjetskog rata otkupio velike količine šećera nadajući se da će nje-gova cijena rasti i da će on na tome profitirati. Međutim, desilo se obr-nuto, cijene šećera su munjevitom brzinom padale tako da je Bradham bio primoran na određene poslov-ne rizike kako bi sačuvao fabriku i nastavio proizvodnju Pepsija. Ni to mu nije pomoglo. Nakon tri godi-ne grčevite borbe morao je objaviti bankrot i krah njegove velike firme koja je 1924. godine imala još samo dvije tvornice.

Bradham se vratio svom starom poslu, u svoju apoteku, ali je njegov brend zadržao stari naziv, Pepsi-Co-la. Tvrtka je, poslije Bradhama, imala četvoricu novih vlasnika, ali ni jedan od njih nije uspio da je spasi i da po-novo pokrene proizvodnju. Sve dok se nije pojavio uspješni proizvođač slatkiša, Charles G. Guth koji je imao ulogu spasitelja Pepsi-Cole, što mu je na kraju uspjelo, tako da je, na-kon 15 godina od kraha Bredhama,

tvrtka ponovo stala na svoje noge. Prozvodnju Pepsi-Cole nije toliko poremetio ni Drugi svjetski rat, a tek nakon rata tvrtka je doživjela pravi procvat. Danas je Pepsi-Cola najpo-znatiji svjetski brend u kategoriji be-zalkoholnih gaziranih pića.

Jednostavna ideja i želja jednog apotekara da načini lijek za probavu, otkrili su crno piće koje se pije na ci-jeloj zemaljskoj kugli, a od proizve-denih i popijenih količina tog pića mogla bi se napraviti velika rijeka. Eto, to se zove odlučnost da se us-pije uprkos mnogobrojnim krizama, padovima, bankrotima i neuspjesi-ma.

NE BUDI PESIMISTA I ZLOSLUTNIK

Pesimizam znači gledati na ži-vot s prezirom i zlom slutnjom. Pe-simista uvijek stvari vidi crnim, pa je tako za njega najljepši cvijet za-pravo bodljikavi trn, dok je kiša za njega vatra, a palmu vidi kao gorku tikvicu, itd. Pesimista je uvijek na-boranog čela, namrštenog lica i pun tjeskobe. Kod njega nema ni tračka nade, nema izlaza, nema olakšanja. On smatra da će noć vječno trajati, da siromaštvo nikada neće proći, da bolest nikada neće biti izliječena. U njegovom vokabularu glavni termini su: ‘’smrt, bolest, propast, neuspjeh i pad, jer takvi misle ‘’da je svaki povik protiv njih.’’ (Kur’an) Pesimista u jed-nom danu umre stotinu puta, i kad je sit on se osjeća gladnim, boji se siromaštva i kad je bogat, jer se on pokorava šejtanu: ‘’Šejtan vas plaši neimaštinom i naređuje vam razvrat i griješenje.’’ (Kur’an) Pesimist ne zna za Allahove riječi: ‘’A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno blizu.’’ (El-Bekare, 186.)

Allah je blizu: čuje i uslišava dove, svoje blagodati daruje onome ko mu se ibadetom približava i onome koji se udaljava od Njegove milosti.

Allah je blizu: pomaže unesreće-nom, hrani gladnog, poji žednog, a dobročinstvo mnogostruko nagra-đuje.

Allah je blizu: Njegovo darivanje je obilno, Njegovo dobro ne presta-je, Njegova vrata su uvijek otvorena, On je plemeniti dobročinitelj.

Allah je blizu: Njega doziva uto-pljenik na moru, izgubljeni u pusti-nji, zatvorenik u tamnici, kao što ga moli Njegov rob u pećini.

Allah je blizu: Njegovo olakšanje stiže u jednom trenu, Njegova po-moć dolazi koliko je treptaj oka, po-raženi, kad Ga doziva, postane po-bjednik, ljudi mu javno griješe, a On ih pokriva, zna za sve grijehe svojih robova, ali ih oprašta, za iskreni iba-det samo Njemu jedinom, uzvraća zahvalnošću i obiljem.

Allah je blizu: Poziva grješnike da mu se iskreno pokaju i vrate, otvora vrata onima koji oprost traže, opskr-bljuje svoje robove bez računa.

Zato, iskreno upitaj sebe, a onda isto tako iskreno odgovori: Da li ćeš, i nakon svekolike dobrote i milosti tvoga Gospodara, i dalje ostati pe-simista i zloslutnik? (Po knjizi Hake-za hezemu-l-je’se, autorice Selve el-Udjedan)

Saff br. 314.

20. MART 2013. 18Glas islama

ALLAHA OBOŽAVAMO RADI NAS

Kada neko kaže: Allahu ekber/Allah je naj-veći – to Allaha ne čini većim. Allah je najve-ći, bez obzira da li vi izgovarate tekbire mi-lion puta ili ih nikako ne izgovarate. Allah je najveći i uvijek će biti najveći. Uzvišeni Allah nema koristi od našeg ibadeta.

O ljudi, ve ste siromasi, vama treba Allah, a Allah je neovisan i hvale dostojan! (Fatir, 15)

On nam naređuje da Ga obožavamo radi naše koristi. Mi Allaha obožavamo jer smo čvrsto uvjereni da je On najmudriji, da sve zna, da je najveći i da je vladar svega. U suri El-Fatiha, koja se uči na svakome rekatu, u prvih nekoliko ajeta se veliča Allah, dž.š.:

U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog. Hvala Allahu, gospodaru svih svjetova. Milo-stivom, Samilosnom. Tebe obožavamo i od Tebe pomoć tražimo.

Allaha veličamo da bismo sebe uvjerili da je On najveći i da se samo Njemu možemo obratiti za pomoć. Tek nakon ovih ajeta, iz-govaramo dovu:

Uputi nas na pravi put, na put onih koje si Svojim blagodatima obasuo, a ne na put onih na koje si se Ti rasrdio, niti na put onih koji su zalutali.

Allaha obožavamo, jer je samo On dosto-jan toga. Da li će čovjek koji ima srčanih pro-blema prihvatiti savjete potpunog stranca ili kardiologa specijaliste? Čiji savjet biste vi poslušali? Naravno da biste poslušali savjet ljekara! Mi Allaha veličamo da bismo izgra-dili vjeru u Njega.

Ma koliko veličali Allaha, to nije dovoljno, jer Časni Kur’an kaže:

Kada bi more bilo mastilo da se ispišu riječi Gospodara moga, more bi presahnulo, ali ne i riječi Gospodara moga, pa i kad bismo ga proširili morem poput njega. (El-Kehf, 109)

Da su sva mora na zemlji pisaljke a da je more tinta, uz pomoć još sedam mora ne bi se ispisale Allahove riječi. (Lukman, 27)

ALLAH ZNA, A VI NE ZNATE

Zašto Allah ne uslišava sve naše dove i molitve?

Odgovor na ovo pitanje dat je Časnom Kur’anu:

Možda nešto ne volite a to je dobro po vas; možda nešto volite a to je zlo po vas! Allah zna, a vi ne znate! (El-Bekare, 216)

Pobožnjak, na primjer, moli Allaha: “Bože, daj mi motocikl, da bi mi olakšao putova-

nje.” Može se desiti da mu dova ne bude uslišana. Neko će reći: “Kako je moguće da pobožnom čovjeku ne bude primljena dova!?” Allah najbolje zna šta je najbolje za Njegovog roba. Možda bi na tom motociklu doživio udes i ostao nepokretan. Možda ne-što volite, a to je loše za vas! Allah zna, a vi ne znate!

Nedavno je jedan bogati biznismen kre-nuo na avion za London, gdje je trebao ugovoriti posao vrijedan 20 miliona dolara. Dok je putovao ka aerodromu, napravila se neobično velika gužva u saobraćaju. Zaka-snio je na let. Kada je stigao na aerodrom, vidjevši da mu je avion odletio, jako razo-čaran je počeo vikati: “Ovo je nešto najgo-re što mi se u životu desilo!” Dok se vraćao kući, na radiju je čuo posljednje vijesti: avion koji mu je pobjegao ispred nosa se srušio, a svi putnici su poginuli. Tada je bi-znismen rekao: “Ovo je najbolje što mi se desilo u cijelom životu!” Do prije nekoliko minuta je proklinjao saobraćajnu gužvu zbog koje je izgubio milione dolara, a sad joj je zahvalan, jer mu je ona spasila život. Možda nešto ne volite, a to je dobro po vas… Allah zna a vi ne znate. Allah je znao da je život tog biznismena mnogo vrjedniji od miliona dolara koje je namjeravao zaraditi.

Zbog toga se dešava da vam Allah ne da baš ono što tražite u dovi.

A kad bi Allah svim robovima davao opskr-bu u obilju, oni bi se na zemlji osilili, ali On je daje s mjerom onoliko koliko hoće. Zaista On

dobro poznaje i vidi robove Svoje. (Eš-Šura, 27)

A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam sigurno blizu, odazivam se molbi molite-lja kada Me zamoli. (El-Bekare, 186)

Ljudi će pomisliti da ovaj ajet prestaje važiti ako Allah nekom ne da ono što Ga je molio. Ako bolje razmislite, Allah vam se ponekad odaziva tako što vam ne da ono što Ga molite. Jer, samo On zna šta je za vas dobro a šta loše.

Neko će reći: “Vidimo nevjernike koji se mole lažnim božanstvima i žive lijep i ugo-dan život.” Uzvišeni Allah čak i nevjernicima koji se mole lažnim božanstvima udovolja-va materijalne žudnje, jer On zna da će im to donijeti ogromne gubitke na duge staze. Na Budućem svijetu će imati samo propast. Istinski vjernici su oni koji, bez obzira da li su bogati ili siromašni, da li im je dobro ili nije, uvijek vjeruju u Allaha, dž.š.

Ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju i koji namaz obavljaju i zekat udjeljuju i koji strepe od Dana u kome će srca i pogledi biti uznemireni. (En-Nur, 37)

Vjernici strepe samo od Sudnjega dana, na kome će se svoditi računi. Istinski vjer-nik uvijek kaže: El-hamdulillah/Hvala Allahu, bez obzira šta se desilo. Čak i kada mu se dese gubici kaže: Hvala Allahu, jer zna da je Allah dozvolio da se dese gubici samo zbog toga što je to za neko dugoročno dobro.

TREBAJU LI ALLAHU NAŠI NAMAZI I DOVEZašto Allah traži od nas da Mu se klanjamo? Kakve koristi On ima od toga? Zašto Allah ne uslišava

sve naše dove i molitve?

ISLAMSKE TEMEPREVEO: SENAD REDŽEPOVIĆ

19 Glas islamaBROJ 240/GOD. XVII KURGAŠ MIRSAD-MIRZAISLAMSKE TEME SENAD EF. GLUHAVIČANIN

I pitaju te o Zulkarnejnu. Reci: “Kazaću vam o nje-mu neke vijesti.”

Poslali su Kurejšije En-Nadra ibn el-Harisa i Ukbe ibn Ebi-Mu’ajta jevrejskim svećenicima u Medinu, rekavši im: „Pitajte ih o Muhammedu i opišite im njegova svojstva, jer su oni ti kojima je data Knji-ga (Ehlul-kitab) i oni posjeduju ono što mi ne po-sjedujemo od znanja o vjerovjesnicima!’“ Krenuli su njih dvojica i došli do Medine, a onda su pitali jevrejske svećenike o Allahovom Poslaniku s.a.v.s., opisujući im njegovu misiju i neki njegov govor. Rekli su im svećenici: „Pitajte ga o troje, pa ako vas obavijesti o tome onda je on poslani vjerovjesnik. U suprotnom je čovjek, lažac, pa odlučite o njemu kako hoćete. Pitajte ga o mladićima koji su u dav-na vremena živjeli, šta je s njima bilo, jer o njima kruži čudna priča. Pitajte ga o čovjeku koji mnogo putuje i koji je obišao i istok i zapad Zemlje, šta je s njim bilo? I pitajte ga o duši, šta je to. Ako vas oba-vijesti o tome, onda je vjerovjesnik - slijedite ga!“

Vratili su se En-Nadr i Ukbe Kurejšijama i obavi-jestili ih o onome što su im rekli jevrejski svećenici. Kurejšije su zatim došli i pitali Vjerovjesnika s.a.v.s. o tome, pa im je on rekao: „Obavijestit ću vas sutra o onome o čemu ste me pitali.“ Otišli su od njega. Prošlo je petnaest noći, a da mu se Džibril nije poja-vio sa objavom, pa su stanovnici Meke digli uzbu-nu, rekavši: „Muhammed nam je obećao sutra dati informaciju, a danas je petnaesti dan u kojem smo osvanuli, a on nas ne obavještava o onome čemu smo ga pitali.“ Allahov Poslanik s.a.v.s. rastužio se zbog zadržavanja objave, bilo mu je teško zbog onoga što govore stanovnici Meke, a onda mu je došao Džibril od Allaha Uzvišenog sa poglavljem koje govori o stanovnicima pećine, obavještenjem o onome o čemu su ga pitali o mladićima, čovjeku koji je mnogo putovao i o riječima Allaha Uzviše-nog: „Pitaju te o duši...“ (17:85)

Ko je bio ovaj putnik? Zul Karnejn. Vlasnik dva karna. Karn znači i rog, međutim, u Kur’anu ova riječ, karn, nije se nijednom upotrijebila za opis roga. Ova riječ, karn, posjeduje značenje epohe, jednog vremena. U tom smislu se ta riječ koristi u Kur’anu. Čovjek koji je imao uticaj na oba doba - Zul Karnejn. Moć da učini sve što je želio učiniti.. ”Mi smo mu dali vlast na Zemlji i omogućili mu da izvrši ono što želi.” (18:84)

Putnik koji je putovao na dva kraja svijeta od mjesta zalaska Sunca, tj. na zapad. Putovao je zapadno do mjesta gdje se nalazila voda, velika količina vode koja se ne može zaobići, voda koja je opisana, koju su prijašnji mufessiri prepoznali kao Crno more, tamna, mračna voda. On putuje kroz Kavkaske planine. Prošao je pored određenih

grupa ljudi... „Kad stiže do mjesta gdje Sunce zalazi, učini mu se kao da zalazi u jedan mutan izvor i nađe u blizini njegovoj jedan narod. “O Zulkarnejne” – re-kosmo Mi – “ili ćeš ih kazniti ili ćeš s njima lijepo po-stupiti?“ (18:85)

Putuje i u suprotnom smjeru, u smjeru izlaska Sunca. „I on opet pođe. I kad stiže do mjesta gdje Sunce izlazi, on nađe da ono izlazi iznad jednog na-roda kome Mi nismo dali da se od njega bilo čime za-kloni.“ (18: 89-90)

Putuje do kraja i opet dolazi do vode koju ne može obići. To su dva kraja svijeta. To more je Kaspijsko more. S jedne strane Crno, a sa druge Kaspijsko more. Između njih Kavkaske planine. Tu susreće ljude: „...kome Mi nismo dali da se od njega bilo čime zakloni.“ Ljudi koji žive primitivan način života, bez bilo kakve tadašnje moderne zaštite od kiše, snijega, vrućine, osim onoga što je po prirodi zaštita ljudima.

Putovao je i u trećem smjeru, a rabini spominju samo dva... Razlog zbog kojeg su tražili da im se ispriča o dva putovanja je taj da vide da li će Mu-hammed a.s. znati i za treće, jer to je znao mali broj ljudi. Allah im je odgovorio i dao im i treće. Puto-vao je u smjeru koji je prepoznat kao sjever. Došao je među ljude koji su živjeli između dvije planine (planinska klanca). Tu je bio i tjesnac (prolaz) izme-đu dva planinska klanca. Ti ljudi govorili su jezi-kom koji je bio jedinstven. Nije bio indo-evropski.

Danas ga prepoznajemo kao kartuli ena, gru-zijski jezik, iz kartvelske porodice jezika, rođen na Kavkazkim planinama, specifičan jezik, lingvistički nepovezan s jezičkim porodicama oko njega.

“O Zulkarnejne” – rekoše oni – “Jedžudž i Medžudž čine nered po Zemlji, pa hoćeš li da između nas i njih zid podigneš, mi ćemo te nagraditi.“ (18:94)

Rekli su mu: ”Mi ćemo te nagraditi.” Odgovara im Zul Karnejn: “Bolje je ono što mi je Gospodar moj dao.”

„Donesite mi željezne blokove. Donesite mi velike komade gvožđa!” I kad on izravna dvije strane brda, reče: “Pušite!” A kad ga usija, reče: “Donesite mi ra-stopljen med da ga zalijem.” I tako oni nisu mogli ni da pređu, niti su ga mogli prokopati.“ (18: 96-97)

Zubere-l-Hadid… Allah spominje hadid u Kur’anu, a hadid je arapska riječ za željezo. On kaže, a to nije rekao ni za jednu drugu supstancu na Zemlji, niti za neki drugi metal: „Mi smo spustili željezo.“ Ovo bi moglo značiti da željezo nije bilo dio originalne konstitucije Zemlje, te da je došlo vjerovatno preko meteora.

Profesor Armstrong iz NASA instituta kaže da sva energija našeg solarnog sistema nije dovoljna da bi se stvorio jedan atom željeza. Prilikom kal-

kulacije potrebne energije za formiranje jednog atoma željeza otkrio je da je to oko četiri puta veća energija od energije cijelog Sunčevog sistema. Drugim riječima, cijela energija Zemlje, ili Mjese-ca, ili planete Marsa, ili bilo koje druge planete i svih njih zajedno nije dovoljna za formiranje samo jednog, novog, atoma željeza, pa čak ni cijela ener-gija Sunčevog sistema nije dovoljna za tako nešto. Zbog toga je prof. Armstrong rekao da naučnici vjeruju da je željezo izvanzemaljsko, tj. da je po-slato na Zemlju, a ne formirano na njoj. „I željezo smo spustili (enzelna) u kome je velika snaga i koje ljudima koristi.“ (El-Hadid, 25)

Donijeli su mu blokove željeza, pomoću njih na-pravio je barijeru koja je zatvorila prolaz između dvije planine. Nakon što je napravio barijeru, reče: „Pušite sa svojim mješinama.“ Zatim je uzeo bakar koji bi trebao zaštiti željezo od hrđe. Onda su zalili sloj bakra preko željeza.

Kada dođe vrijeme na koje je Uzvišeni Gospo-dar upozorio, tj. kada ih Allah spremi za puštanje u svijet, oni koji će se ubaciti među njih (Jevreje) sve do Posljednjeg dana, bit će najgora moguća kazna... Allah će tada ukloniti barijeru. Zatim do-lazi Allahovo upozorenje. Kada se barijera ukloni i kada Je’džudž i Me’džudž budu pušteni, počet će dan (Posljednji dan), a dan u Allaha može biti kao 1000 naših godina. Zaključak je da se Je’džudž i Me’džudž mogu susretati kao valovi koji se suda-raju jedni s drugima - konfrontacija i borba. Ovo bi moglo biti jedno od značenja, a to je da će pred kraj svijeta biti katastrofalni sukob dvije sile jed-nake i neuništive moći. Dvije sile koje su jednako moćne.

Postoje ljudi koji imaju moć, neuništivu moć, i koji istu tu moć koriste na suprotan način od Zul Karnejna. Oni (Je›džudz i Me›džudž) koriste moć kako bi činili fesad. Oni koriste moć da tlače. Ako se moć u službi vjere koristila da kazni tlačitelje, sada dolazi drugačije doba. To je bio prvi KARN (doba), a ovo je drugi KARN. KARNEJN - dva doba.

Došlo je doba kada moć u svijetu leži na temelji-ma sile koja se koristi za tlačenje. Zul Karnejn. Moć se koristi protiv vjernika, poštenih i pravednih, bez obzira bili bijelci ili crnci. Doći ce historijski trenu-tak kada će primitivni način života nestati. Takav način života bit će sveden na rezervate. Doći će i trenutak kada će poštovanje za Zemlju i resurse koje ona daje nestati. Eksploatisanje resursa uzeće prednost nad ljudskim pravima.

Muhammed a.s. spava. U snu mu se dešava Ru›ja - vizija. Ono što je vidio u toj viziji (snu) bilo je užasno, sve što je vidio u tom snu bilo je baš užasno. Iz tog sna se probudio sa licem koje je bilo crveno...

„Nešto užasno dolazi, a Arapi će propatiti najvi-še.“ A onda je podigao ruku i rekao: „Danas je na-pravljena rupa u radabu Zul Karnejna za Je›džudž i Me›džudž.“ Radab je ona barijera, ili brana, a ona inače sprječava da nešto protiče, da prolazi voda.

Ovaj hadis se ponavlja osam puta i takođe je mutewatir: Sahih Buhari, Sahih Muslim. On je i muteffekun alejh. To znači da je već za života Mu-hammeda a.s. ne samo Dedžal pušten, nego su i Je’džudž i Me’džudž pušteni. Barijera je pala za ži-vota Poslanika.

Kada se Je’džudž i Me’džudž puste, raštrkaće se u svim pravcima, što je jedno značenje, a ako se šire svuda onda će na kraju preuzeti čitav svijet. Kopno, more, zrak..., sve.

Arnold Toynbee, britanski historičar, u svojoj knjizi „Civilisation on trial“ ističe “da je moderna zapadna civilizacija došla na svijet sa «misijom» da preuzme kontrolu nad cijelim svijetom“. Kopno, more, zrak..., sve. Po prvi put u historiji jedan na-rod će kontrolisati čitav svijet. Nikada niko to nije učinio prije...

PITAJU TE O ZULKARNEJNU

20. MART 2013. 20Glas islamaISLAMSKE TEMELEJLA PEHLIVANOVIĆ

Prije nekoliko godina sam imala operaciju desni. Za one koji više cijene empirijski metod od intuicije – znajte

da operacija desni umije da bude neugodno iskustvo. Daleko najveći problem mi je bio piti propisane antibiotike. Grlo mi je bilo toliko natečeno da je jedva voda prolazila, a u svojoj šaci sam imala tabletu veličine žira koju sam trebala popiti. Prvih nekoliko minuta sam se pitala ko bi uopće napravio tablete te veličine. Kako to nije doprinijelo rješavanju problema, ostatak vremena sam provela razmišljajući kako da taj farmaceutski žir popijem. Nakon sedmice polovljenja, četvrtanja i osmatanja svake tablete, tehničarke u stomatološkoj ordinaciji su bile pozitivno iznenađene brzinom zacjeljivanja rane i smanjenja otoka. Konci su odstranjeni i opet sam bila zdrav i sretan pojedinac koji je mogao jesti krompir.

I eto, baš tad sam naučila da se čovjek mora ponekad mučiti pijući jako krupne lijekove kako bi ozdravio. Bez obzira da li je tableta velika ili je gorka ili se od nje čovjek neposredno poslije ne osjeća baš najbolje – u konačnici cilj je otklanjanje bolesti i poboljšanje zdravlja. Ako tu ideju prenesemo na jedan metaforički poligon, možemo reći da isto tako za liječenje društvenih problema ponekad treba uzimati jako “nezgodne” lijekove. U nastavku će biti data dijagnoza jedne bolesti džemata (u najširem smislu) i bit će dat recept za jedan društveni antibiotik. Nešto od ovoga će možda biti teško progutati, ali bit će vrijedno muke.

DIJAGNOZA

Najprije, zapitajmo se koliko nam se puta desila situacija srodna sljedećim scenarijima:

Nazoveš prijatelja jer ti treba neka bitna informacija. Prijatelj obeća da će javiti za nekoliko sati. Ne dobiješ poziv nazad. Informaciju dobiješ tek kad ga opet nazoveš za nekoliko dana.

Sretneš prijatelja u gradu nakon dugo vremena i lijepo se ispričate, u hodu. On insistira da se vidite taj vikend, kaže: “Nazvat ću te pa ćemo se dogovoriti.” Nikad ne nazove.

Pozoveš deset ljudi na iftar. Dvadeset minuta prije akšama četiri osobe zovu i govore kako odjednom imaju neke neodložive obaveze.

Zamoliš prijatelja s fakulteta da ti donese svesku da nešto kopiraš, na što on pristane bez ikakvih problema. Na kraju ne donese svesku.

Zamoliš prijatelja da se nađete u tačno određeno vrijeme i da ne kasni, jer si u stisci s vremenom. “Nema problema”, tvrdi. Dolazi sa zakašnjenjem od 15 minuta, govori da nije čuo telefon kad si ga pokušao zvati nekoliko puta.

Sarađuješ s grupom ljudi u nekom udruženju. Neko je zamoljen da napravi promotivni letak. Nakon tri dana zvanja, pri čemu je svaki put odgovor "Večeras ću", napokon je letak gotov.

Reklamirate neki događaj preko FB. Mnogo ljudi se na FB eventu prijavilo da će doći. Dolazi šačica ljudi.

Zvuči poznato? A sada iskreno – koliko ste puta vi bili u ulozi nemarnog prijatelja?

Zapitajmo se da li više uopće ima muslimana za koje se može reći da su povjerljivi, za koje

smo sigurni kada kažu da će nešto uraditi da će to uistinu i uraditi, ili u najgorem slučaju da će sve dati od sebe da bi to uradili, čak i ako taj napor ostane bez ploda? Da li je takvih ljudi značajan broj i što je još bitnije – da li smo mi od tih ljudi?

Neko će možda argumentirati da zaboraviti na telefonski poziv nije ništa strašno i pitati se zašto pravim problem od tako nebitnih stvari koje su jednostavno produkt ljudskog zaborava. Ali dopustite da elaboriram stav: Ako se ja ne mogu osloniti na svoju sestru u vjeri da će me nazvati ako mi je obećala, ako se ne mogu osloniti na nju da dosljedno obavi tako trivijalan zadatak, kako onda mogu da očekujem da se mogu na nju osloniti u nekim ozbiljnijim situacijama? Kako da pod ovom pretpostavkom muslimani započinju svoje biznise, jedni drugima povjeravaju teže emanete i traže pomoć jedni od drugih? Zar je normalno da jedni od drugih ništa ne očekujemo, nego kada nekog pitamo za uslugu ili pomoć i on pristane, već unaprijed znamo da ili nema ništa od toga ili ćemo morati stalno zvati, napominjati i moljakati da se to uradi?

Poslanik s.a.w.s., kaže: „Kod koga se nađu slijedeće četiri osobine, ta osoba je licemjer (munafik), a kod koga se nađe jedna od tih osobina, imat će pri sebi jednu osobinu nifaka, sve dok je se ne okani: kada govori laže, kada nešto obeća to ne ispuni, potpisani ugovor krši, a kada se svađa svaku granicu u zlu prelazi!“

Razmislimo – imamo li pri sebi osobine licemjera? Ružna istina je da smo mi sami korumpirali konotaciju izraza "ako Bog da" i "inšallah" – umjesto da znači "učinit ću sve što je u mojoj moći da ispunim obećano, a spriječiti me mogu jedino neke ekstremne okolnosti", naše "inšallah" znači "uradit ću to ako mi ne bude mrsko", "doći ću ako ne budem imao pametnijeg posla", "nazvat ću te ako mi padne na pamet". Mi se ne trudimo da stvorimo okolnosti u kojima će biti moguće održati dato obećanje, nego pustimo da se stvari odvijaju nekim nasumičnim tokom, pa onda AKO okolnosti ispadnu takve da možemo uraditi što smo se obavezali – dobro i jeste!

Pored toga, obično se stalno pretvaramo da smo prezauzeti da izvršimo preuzete obaveze na vrijeme, a pri tome sate svoga dana provodimo na neproduktivne načine. I reći ću vam – ponižavajuće je da jedan musliman stalno moljaka drugog muslimana da ispuni emanet koji je preuzeo na sebe, dok ovaj to prolongira zato što "mora" ići sa kafe na kafu ili ići na dersove ili postavljati desetine postova na Facebooku dnevno. Ponižavajuće da te tvoj brat u vjeri tako lahko "skine sa dnevnog reda", a sam ti je on obećao da će se pobrinuti za neki problem.

U tom kontekstu, pogledajmo jedan kontrast. Kada govorimo o predislamskim Arapima, mi obično ističemo njihov džehl, njihovo neznanje i primijetila sam da mnogo ljudi voli da ih predstavlja kao jedan surov narod. Međutim, istina je da su oni bili ljudi sa visokim standardom za čast. Kod njih nije bilo pisanih ugovora, niti su ih trebali – ako bi ti neko dao svoju riječ, to je bila najčvršća garancija da će ta

osoba to uraditi. Svoju riječ! Subhanallah, jesu li naše riječi jače od ugovora, ili stalno tražimo rupe u zakonu i dvosmislenost u rečenom?

ŽIR TABLETA

Dobro, konstatovali smo da imamo bolest, sada tražimo lijek.

Prvi korak je svakako prepoznati da li se prethodno rečeno uopće odnosi na nas. Zapitajmo se da li svoja obećanja uzimamo ozbiljno i u kojoj mjeri ih ispunjavamo? Da li stalno ljudima govorimo da smo prezauzeti da im odgovorimo na pozive, SMS-ove, uradimo što smo obećali, a pri tome jako dobro znamo da imamo to vrijeme, samo ga uprazno koristimo? Da li otkazujemo dogovorene sastanke samo zato što nam je mrsko otići, tvrdeći da su to "neodložive obaveze"?

Drugi korak je razmisliti o implikacijama – da li je jedan zaboravljen poziv ili jedan otkazan sastanak vrijedan razvijanja osobine munafika kod sebe? Da li je to vrijedno narušavanja povjerenja koje ljudi imaju u tebe? Da li želiš biti "onaj koji stalno kasni", "onaj koji stalno otkazuje sastanke u zadnji čas", "onaj koji ne vraća knjige"? Da li zaista želiš biti osoba koja nije od povjerenja? Misliš li da je Allah zadovoljan takvim ponašanjem?

Treći korak je razviti kod sebe mehanizme neobećavanja! Za većinu stvari u životu imaš pravo reći "neću to da uradim" ili "nemam vremena" ili "nemam želje". Upamti: Čak i da možeš uraditi nešto, ne mora značiti da trebaš! Ako te neko pita za uslugu, prihvatljivi odogovori su:

"Ako mognem to uzeti na sebe, javit ću ti se.""Halali, nemam sad vremena za to.""Uradit ću to, ako ne zaboravim."Na taj način ne daješ nikakve garancije, što

ljudima daje prostor da nađu nekoga drugog ko će se moći posvetiti tom zadatku.

Četvrti korak je ispuniti ona obećanja koje odlučimo uzeti na sebe. Jako je bitno stvoriti okolnosti koje će dovesti do toga da obećanje može biti ispunjeno. Ako ste nekome obećali doći u posjetu iza ikindije, a organizirali ste dan tako da ćete prije ikindije biti u potpuno drugom dijelu grada, sve su šanse da nećete moći ispuniti obećanje. Mislite o tome satima, danima i sedmicama unaprijed. Nađite vrijeme, planirajte, stavljajte podsjetnike, odbijajte druge ponude koje će vas omesti da uradite to što ste obećali. Ako ste nekoga obećali nazvati, napravite podsjetnik na mobitelu koji će vas napomenuti ili zapišite u svoj rokovnik. I još nešto – ako vidite da obećano nećete moći izvršiti, obavijestite ljude čim prije, jer najmanje što možeš uraditi iz poštovanja prema drugoj osobi jeste obavijestiti je blagovremeno o novonastaloj situaciji.

Molim Allaha da nam svima podari dosljednost u našim obećanjima i da budemo povjerljive osobe koje umiju realno da procijene svoje mogućnosti i svoja ograničenja. Trudimo se da kroz svoj vlastiti primjer izgradimo reputaciju džemata, da muslimani budu primjer dosljednih i odgovornih ljudi.

MOŽEMO LI SE OSLONITI JEDNI NA DRUGEPoslanik s.a.w.s. kaže: „Kod koga se nađu slijedeće četiri osobine, ta osoba je licemjer (munafik), a kod koga se nađe jedna od tih osobina, imat će pri sebi jednu osobinu nifaka, sve dok je se ne okani: kada govori laže, kada nešto obeća

to ne ispuni, potpisani ugovor krši, a kada se svađa svaku granicu u zlu prelazi!“

21 Glas islamaBROJ 240/GOD. XVII

ODBACIVANJE DUNJALUKA

Bilježi se od Zejda b. Sabita, r.a., da je Vje-rovjesnik, s.a.v.s., rekao: Onoga koji ima namjeru da ostvari Ahiret Allah učini po-

stojanim, srce mu ispuni bogatstvom i dunjaluk mu se pokori i protiv svoje volje. Onoga, pak, koji ima namjeru postići uspjeh na dunjaluku, Allah učini rastrojenim i siromaštvo mu učini velikim u očima i od dunjaluka može ostvariti samo onoliko koliko mu je Allah propisao.

Bilježi se od Esveda b. Kajsa da je rekao: „Čuo sam Džunduba da je rekao: ‘Omer, r.a., je ušao kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., i zatekao ga da sjedi na hasuri. Na čelu mu se ogledao trag hasure. Omer je zaplakao, a Vjerovjesnik, s.a.v.s., upita ga: Zašto plačeš, Omere? On odgovori: ‘Na um su mi pali kisra (perzijski vladar) i kajsar (bizantijsi vladar) i dunjalučko bogatstvo i blagodati koje njih dvojica uživaju, a ti si Allahov poslanik i na tvome čelu je trag nažuljanosti od hasure.’ Vjero-vjesnik, s.a.v.s., reče mu: To su ljudi kojima je dato da uživaju na dunjaluku, a nama je uživanje odgo-đeno za Ahiret.“

Bilježi se izjava Hasana Basrija: „Tragao sam za hutbom Vjerovjesnika, s.a.v.s., koju je učio četiri godine, svake džume, ali je nisam mogao naći. Onda sam čuo da je posjeduje jedan ensarija. Otišao sam kod njega. To je bio Džabir b. Abdu-llah, r.a., i pitao sam ga: Da li si čuo Vjerovjesni-kovu, s.a.v.s., hutbu koju je učio četiri godine, svake džume? On odgovori: ‘Jesam, čuo sam ga da kaže: Ljudi, svaki od vas ima oznake, pa slijedi-te ih, i svaki od vas ima svoj cilj i kraj, pa zadržite se na tome. Čovjek živi između dva straha: između prošlosti, za koju ne zna kako će mu je Allah obra-čunati, i između budućnosti, koja je pred njim i ne zna što mu je Allah dosudio u njoj. Neka se čovjek potrudi da sam zaradi za sebe, da od svog života iskoristi ono što će mu vrijediti poslije smrti, svoju mladost da iskoristi za starost, od dunjaluka da uzme ono čime će se koristiti na Ahiretu. Dunjaluk je stvoren za vas, a vi ste stvoreni za Ahiret. Tako mi Onoga Koji upravlja mojim životom, poslije smrti nema zadovoljštine, niti poslije dunjaluka ima nekog drugog boravišta osim Dženneta ili Dže-hennema. Ja rekoh svoje riječi i molim Allaha da oprosti i meni i vama.’“

Bilježi se da je Sehl b. Abdullah Tusteri dijelio svoj imetak na Allahovom putu. Njegova majka i braća su otišli Abdullahu b. Mubareku i, žaleći se na njega, rekli: „Ovaj čovjek ne ostavlja ništa za sebe i bojimo se da će osiromašiti.“ Abdullah je htio da im pomogne, pa je otišao Sehlu. Ovaj ga je pitao: „Oče Abdurrahmanov, šta misliš o čo-vjeku koji živi u gradu, a kupio je sebi imanje na selu? Hoće da napusti grad, da bi živio u svojoj kući na selu. Da li bi išta od onoga što ima osta-vio u gradu, a to mu je potrebno i na selu?“ Ab-dullah odgovori: „Ne bi ostavio ništa.“ Znači, ako bi želio da ode i preseli se na selo, ne bi u gradu ostavio ništa. Tako i onaj koji hoće da se preseli na Ahiret, na dunjaluku neće ostaviti ništa.“

Razuman čovjek će se zadovoljiti neophod-nim potrepštinama na dunjaluku i neće se pre-davati sakupljanju imetka, nego će se truditi da stekne Ahiret. To je kuća vječnog boravka i uži-vanja, a dunjaluk je kuća prolaznosti i nestanka. Dunjaluk vara i obmanjuje.

Džuvejbir prenosi da je Dahhak rekao: „Kada je Allah spustio Adema i Havvu na Zemlju i kada su osjetili dunjalučki miris, izgubili su miris Dženneta. Zbog toga su četrdeset dana bili u ne-

svijesti. Omamio ih je dunjaluk.“Prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., re-

kao: Ne mogu se načuditi čovjeku koji vjeruje da postoji vječno prebivalište, a trudi se da stekne ono koje je prolazno.

Prenosi se da je neko pitao Ibrahima, a.s: „Zbog čega te Allah uzeo za Svoga prijatelja (ha-lila)?“ On je odgovorio: „Zbog tri osobine.

Prva, nikada nisam birao između dvije stvari, a da nisam izabrao ono što je Allahovo, a zapostavio ono drugo.

Druga, nisam se sekirao za svoju opskr-bu, jer se Allah obavezao da će mi je dati.

Treća, nikada nisam ni ručao ni večerao bez gosta za sofrom.“

Bilježi se da je Jahja b. Muaz, rekao: „Razuman i dobar će učiniti troje i neće pogriješiti:

ostavit će dunjaluk prije nego što dunja-luk ostavi njega,

izgradit će i srediti svoj kabur, prije nego što ga nastani i

zadovoljit će svoga Stvoritelja prije nego što se sretne s Njim.“

Prenosi se od Alije b. Ebi Taliba, r.a., da je re-kao: „Ko objedini šest svojstava, ispunio je sve potrebno da ostvari Džennet i izbjegne Dže-hennem:

prvo je da spozna Allaha i da Mu se po-korava,

da upozna šejtana i da mu se odupre, da upozna istinu i da je slijedi, da upozna neistinu i da je izbjegava, da upozna dunjaluk i odbaci ga i da upozna Ahiret i stremi mu.“Od Jahjaa b. Muaza se bilježi da je rekao: „Du-

njaluk je oranica Gospodara svjetova. Ljudi su na njemu posijani, smrt to pokosi, a Melek smrti pokupi. U kaburu se to osuši i pripremi za vršid-bu, na Kijametskom danu se izvrše, a Džennet i Džehennem su skladište.“ Jedni će u Džennet, a

drugi u Džehennem. (Eš-Šura, 7)Prenosi se da je Isa, a.s., rekao: „Čudno je to što

radite na dunjaluku, a imate opskrbu na njemu i kada ne biste radili, a ne radite ništa za Ahiret, na kojem nemate osigurane nikakve opskrbe, ako je ne zaradite.“

Neki mudrac je rekao: „Tražili smo četiri zado-voljstva, ali smo pogriješili put:

tražili smo bogatstvo u imetku, a ono je bilo u zadovoljstvu onim što se ima;

tražili smo opuštenost (rahatluk) u mnoštvu, a uvidjeli da je ona u malom;

tražili smo počasti kod ljudi, a vidjeli da su one u takvaluku

i tražili smo uživanje u hrani i odijevanju, a vidjeli da je ono u čestitosti i islamu“

Prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: Ko osvane, a dunjaluk mu bude najveća briga, Allah će mu obavezati srce trima nedaćama:

brigom, koja ga neće nikada napustiti; zauzetošću, koje se nikada neće moći

osloboditi i siromaštvom, kojeg nikada neće moći

zadovoljiti.Prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: Uzviše-

ni Allah je rekao: „Moj rob, vjernik, se raduje kada mu podarim malo od dunjalučkih dobara, a to ga udaljava od Mene. Tužan je kada mu uskratim dunjalučka dobra, mada ga to približava Meni. Onda je Poslanik, s.a.v.s., proučio ajet: Misle li oni – kada ih imetkom i sinovima pomažemo, da žurimo da im neko dobro učinimo? Nikako, ali oni ne opažaju. (El-Mu’minun, 55-56)

Molim Allaha dž.š. da nam podari Svoju mi-lost i svoj oprost, da nam omili ibadete, da očisti naša srca od svih vrsta širka, i drugih prljavšti-na, da samo Njemu robujemo i samo od Njega pomoć tražimo, da nas spasi od vatre i sastavi u Džennetu. Amin!

Razuman čovjek će se zadovoljiti neophodnim potrepštinama na dunjaluku i neće se predavati sakupljanju imetka, nego će se truditi da stekne Ahiret. To je kuća vječnog boravka i uživanja, a dunjaluk je kuća

prolaznosti i nestanka. Dunjaluk vara i obmanjuje.

PRIREDIO: IFET-EF. ALIČKOVIĆISLAMSKE TEME

20. MART 2013. 22Glas islama

Nedavno su u Kolašinu, kao i drugim crnogorskim gradovima, postavljeni turistički panoi. Interesantna i pažnje

vrijedna je činjenica da jedan od tih panoa, po-stavljen na Gornjem gradskom trgu, nosi naziv „Stara turska varoš“ ispod kojeg piše: „Nalazite se na mjestu na kome su nekada bili dućani, ha-novi, kuće za stanovanje i džamija. Tu je 1651. godine turski vojskovođa Ali-paša Čengić podi-gao utvrđenu varoš Kolašin. Po tadašnjim običa-jima, utvrđenje je podignuto u istoimenom selu, na raskrsnici značajnih puteva sa koje se mogao kontrolisati čitav kraj. Po završetku rata sa Tur-skom (1876-1878), poznatog u narodu kao Velji rat, Crna Gora postaje samostalna i nezavisna država. Odlukama Berlinskog kongresa biva teri-torijalno proširena, a u njen sastav ulazi i Kolašin, koga postepeno naseljavaju crnogorska plemena Moračani i Rovčani. Turska varoš doživljava tran-sformaciju...“

Na pomenutom panou se nalazi i fotografija koja predstavlja staru kolašinsku džamiju.

„…1651. godine podignuta je džamija kao

vojna sultanska ili kao Ali-pašina zadužbina… Godine 1736. uz džamiju je podignut i manji mekteb, pa se često ova godina uzima za go-dinu gradnje džamije. To je bila jedina džamija u Kolašinu… Džamija se nalazila u centru stare varoši. Bila je zidana od kamena, a pokrivena daskom (šindrom). Imala je kratko munare koje je bilo podzidano uz desni zid… Nakon sukoba u kolašinskim Poljima mjeseca jula 1886. godi-ne i protjerivanja muslimana iz Polja i Podbišća preko Tare, muslimani koji su živjeli u Kolašinu

definitivno su se iselili, a porušena je i džamija u varoši... Međutim, na osnovu raspoloživih doku-menata može se zaključiti da je džamija posto-jala do 1900. godine.

Pred kraj turske vlasti u ovom gradu bio je gradonačelnik poznati alhamijado pjesnik, ha-fiz Salih Gašević, u vrijeme kada je pisao svoje najpopularnije djelo Mevlud, u čijem uvodu kaže:

Kad se nađoh u Kolašin kajmekamznadem da sam puno nikas i ćelam,moliše me kolašinski prviši:Nama mevlud daj bosanski napiši!

(„Džamije u Crnoj Gori“, Bajro Agović)Na mjestu kolašinske džamije se, potom,

nalazila državna pekara. Sada je, u ulici Boška Rašovića br. 4, takođe pekara, ali (u skladu sa „tranzicijom“) u privatnom vlasništvu.

“Prema pisanju lista ‘Bosna’, džamija u Moj-

kovcu sagrađena je 1870. godine na zahtjev muslimana naseljenih u udaljenim selima, da-leko od grada Kolašina… Nije poznato ko su bili njeni službenici, kao ni da li je imala svoga vakufa.”

Nažalost, u Mojkovcu ta džamija nije ostala ni u sjećanjima. Kao ni bilo šta drugo što bi pod-sjećalo na neke pređašnje stanovnike. Koliko se na tome predano, kontinuirano radi i ništa ne prepušta slučaju, govori i sljedeći primjer: Jedan dio mojkovačkog naselja nosio je ime Tutići, po jednoj muslimanskoj starosjedilačkoj porodici, i odolijevao je sve do nedavno kada je prekršten u ime „Karaula“:

Kolašinci su smogli snage da potvrde da su

njihov grad osnovali Turci, pa su čak postavili i fotografiju nekadašnje džamije.

I Bjelopoljci su dobili turističke panoe. Ali nisu spremni da se osvrnu u prošlost. Moguće zbog stida i odnosa prema svojoj kulturno-hi-storijskoj baštini. I kod njih je na gradskom trgu postavljen turistički pano. Kod spomenika pa-lim borcima u NOR-u.

Upravo na mjestu gdje se nekada nalazi-

la Čaršijska džamija - Hadžidanuša, najljepša džamija u gradu. Pogođena i srušena prilikom bombardovanja grada 19.11.1944. godine. U haremu džamije nalazilo se mezarje u kome je pokopan hafiz Salih Gašević. Poslije oslobođe-nja teren je očišćen, pa je na dijelu gdje se na-lazila džamija sagrađen park, a na mezarevima spomenik…

Međutim, na pomenutom panou nigdje se ne pominje džamija. Interesantno da niko od onih kojima je poznata činjenica da se tu nala-zila džamija nije reagovao. Čak smo svjedoci da mladi Bjelopoljci, pa i oni stariji, na društvenim mrežama tvrde da tu nikada nije ni bilo džami-je!?

Na jedinoj sačuvanoj fotografiji ispred ove džamije je mlada profesorica bjelopoljske Gi-mnazije, Dara Vuković, u ranim jutarnjim časo-vima na Novu 1941. godinu.

KOLAŠIN – STARA TURSKA VAROŠ

BAŠTINAKURGAŠ MIRSAD-MIRZA

23 Glas islamaBROJ 240/GOD. XVII

ALTUN ALEM DŽAMIJA

Iz prepisa vakufname Mevlane Muslihuddina Abdu-l-Ganija, koja se i danas čuva u Arhivu

Centralne direkcije vakufa u Ankari, saznajemo da je on graditelj jedne od džamija u Novom Pazaru, za koju u mnogim rukopisima navode da se njoj ravna može naći samo u Ista-nbulu, čuvene po imenu Altun Alem (džamija sa zlatnim alemom).

U arhitektonskom smislu, alem je metalni završetak na minaretu, u obliku nekoliko jabuka, najčešće tri, koje se nižu po vertikalnoj osi i obično smanjuju prema gore, te po-lumjeseca ili pisanog ornamenta koji kruniše te jabuke, mesing ili bakar presvučen kalajem (kalajisan).

Riječ alem u arapskom jeziku im značenje zastave, simbola, znameni-tosti, što zaista ova džamija predstav-lja i jeste u stvarnosti.

Alem, takođe, u arapskom znače-nju predstavlja ime za dragi kamen “spram koga se vidi večerati u po noći kao u po dana”. Takođe, u arapskom jeziku znači i pozlaćena jabuka na vrhu minareta.

Vakufnama Mevlane Muslihuddi-na pisana je i legalizovana u Skoplju, pred mula Abdullahom, sinom Alije, mjeseca zu-l-hidždžeta, 956. godine, što datumski odgovara periodu iz-među 10. i 20. januara 1550. godine, a ovdje ćemo navesti njene dijelove koji se odnose na vakufe u Novom Pazaru.

„On je takođe izgradio u Bogom ču-vanom Novom Pazaru, neka ga Allah sačuva od opasnosti, džamiju za po-božne koju nije potrebno posebno opi-sivati. I pored nje je sagradio kuću da se u njoj podučava Kur’anu i da se uče mala djeca. I odredio je jednu kuću u blizini časne džamije da u njoj stanuje imam.

I odredio je 4 dirhema dnevno za hatibsku službu i 6 dirhema dnevno za imamsku službu u časnoj džamiji koja se nalazi u Bogom čuvanom Novom Pazaru.

I odredio je kao uslov da njih obav-lja učeni čovjek koji poznaje šerijatsko pravo, koji je pobožan, dobar, pohval-nih osobina, lijepih postupaka, izraže-ne pravičnosti.

Za njenog muezzina 4 dirhema, za čitače Kur’ana 2 dirhema, svakome od njih dvojice po 1 dirhem, za muarrifa 1 dirhem, za kajjima 2 dirhema, a za hasure, vosak i kandile 1 dirhem, uz pomenute uslove.

I odredio je muallimu 4 dirhema dnevno, a zamjeniku 1 dirhem i posta-vio kao uslov da muallim bude pouz-dan, a najbolji među dobrima, posto-jan, sposoban, da predaje i poučava.

I postavio je kao uslov da svakog dana jedan od čitača Kur’ana, pome-nute džamije, koji dobro poznaje ted-žvid, poslije akšam namaza pročita jedan džuz iz Kur’ana, tertilom i na savršen način i da za to dobije svakog dana po 1 dirhem.“

Dakle, ovdje nema mjesta legen-dama poput one vezane za gradnju

Altun Alem džamije, gdje se spomi-nju tri pašine kćerke, Altuna, Halima i Hadžira, koje zbog svoje ljepote nisu imale sebi ravna u Pazaru. Godine im prošle, a one ostale neudate, pa su pred kraj života, svaka od njih, dale svoj imetak za određeni vakuf: Hadži-ra za groblje na jugozapadnom dije-lu grada, današnjem naselju Hadžet; Halima za izgradnju česme, današnje „Halimače“, a Altuna za izgradnju džamije, današnje Altun Alem.

Ova džamija je sagrađena počet-kom XVI vijeka. Tačna godina grad-nje se ne zna, međutim zna se da se u Turskom popisu iz 1528. godine u Novom Pazaru pominje mahala Muezzin hodže. U XVII vijeku ime ove mahale zamijenjeno je imenom Al-tun Alem mahala. Godine 1528. ova mahala je brojala 35 domaćinstava, 1540. godine 20, a 1604. godine 30 domaćinstava.

Muslihuddinova titula mevlane ukazuje na to da je bio veoma obra-zovana i učena osoba. Andrejević na-vodi da je, kao naučnik, bio u službi na dvoru sultana Selima II od 1566. do 1574. godine. Jiriček navodi da je on bio prvi muezzin sultana Mehme-da II.

Ova dva podatka su upitna svaki na svoj način, a gledano sa vremen-ske distance veća je vjerovatnoća ispravnosti podatka kojeg navodi Andrejević, ako uzmemo u obzir go-dine gradnje Altun Alem džamije, kao i pisanje vakufname Muslihuddi-na Abdul Ganija 1550. godine.

Graditelja Altun Alem džamije u literaturi, poput Kalešija, nazivaju i Muezzin hodža, iz čega se može izve-sti zaključak da postoji mogućnost da je bio dvorski muezzin.

Ovo kažemo iz razloga što je jedna od važnijih funkcija na dvoru u has-odajama (ličnim odajama) u službi sultana, vezira ili paša, bio dvorski muezzin, koji je tu dužnost vršio u onoj džamiji u kojoj je njegov gospo-dar klanjao džumu ili bajram-namaz.

Pored svega, saznajemo da je bio i trgovac, jer se on u literaturi upravo tako i naziva - Dükkâncık (trgovac).

Sigurno je to da je bio veoma bo-gat samim tim što je bio u mogućno-sti izgraditi toliko objekata, kako već spomenutih u Novom Pazaru, tako i u Skoplju Kuršumli han, džamiju, ha-mam i nekoliko kuća i dućana, te u mjestu Mazići kod Zvečana mesdžid i karavansaraj.

Pored svega, u Skoplju je sagradio i sukemeri - akvadukt, jedan od samo tri takva objekta na području bivše Jugoslavije (Dioklecijanov kod Splita i Akvadukt u Baru).

Ovaj akvadukt je dovodio čistu planinsku, izvorsku vodu do grada, a služio je za veliki broj tadašnjih javnih kupatila - hamama. Bio je u upotrebi sve do XVIII vijeka, a nalazio se na lo-kalitetu današnjeg sela Vizbegovo, 2 km sjeverozapadno od Skoplja.

Što se tiče njegovog najvećeg va-kufa kod nas, Altun Alem džamije,

ona se nalazi u središnjem dijelu da-našnje Prvomajske ulice, nekad zna-ne kao Stambolska džada. Dio grada u kojem se ona nalazi bio je poznat kao Jeleč mahala, po srednjevjekov-nom gradu na planini Rogozni u či-jem pravcu je vodila ova ulica.

Ovo je jedna od rijetkih pazarskih džamija koja je i pored svih ratova i razaranja, kao i nebrige vlastodržaca, uspjela u cjelosti očuvati svoj izvorni izgled.

Tek 1961. god. poduzeti su zaštitni radovi, koji su se, prije svega, odnosili na olovni krvni pokrivač glavnog ku-beta. Tada su izvršena i manja istra-živanja temelja, pod rukovodstvom arhitekte Olivere Marković. Radove manjeg obima kasnije je izvodio i Za-vod za zaštitu spomenika u Kraljevu.

U periodu između 1984-86. god. obavljeni su i zaštitni radovi na ar-hitekturi ove džamije, unutrašnjim dekoracijama i uređenju neposredne okoline. Važno je napomenuti da je

tokom te rekonstrukcije i renovira-njem djelimično narušen autentični izgled spoljne fasade, uklanjanjem ploča s motivima osmougla.

Avgusta 1985. godine počeli su interventni radovi u cilju njene za-štite, a pokazali su da je ova džamija građena na „čistom“ prostoru, tj. nije se naišlo ni na kakve tragove nekog ranijeg, srednjovjekovnog objekta, čime je otpala mogućnost da je gra-đena na temeljima srednjovjekovne crkve. Pada u vodu i teorija profesora Andrejevića, koji tvrdi da je ova dža-mija podignuta na temeljima neke starije građevine.

Međutim, ni svi zavodi i instituti za zaštitu spomenika ove države niti mogu niti vole naše džamije više od ovog naroda, pa stoga, bez brige pa-zarskih mu’mina i njihovog oka koje budno motri i pazi na iste, svih ovih decenija, ovih džamija nismo sigurni ni da bi bilo, ili bi ih danas, u najma-nju ruku, bilo puno manje.

Ova džamija je sagrađena početkom XVI vijeka. Tačna godina gradnje se ne zna, međutim zna se da se u Turskom popisu iz 1528. godine u Novom Pazaru pominje mahala Muezzin hodže. U XVII vijeku ime ove mahale zamijenjeno je imenom Altun Alem mahala. Godine 1528. ova

mahala je brojala 35 domaćinstava, 1540. godine 20, a 1604. godine 30 domaćinstava.

SENAD-EF. GLUHAVIČANINNAŠE DŽAMIJE

20. MART 2013. 24Glas islamaPRIREDIO: SENAD GLUHAVIČANIN SVIJET ISLAMA

DR. KARADAVI POZIVA UMMET I LIBERALNI SVIJET DA POMOGNU

MUSLIMANIMA ETIOPIJE

Istaknuti islamski učenjak, dr. Jusuf El-Karadavi, strogo je osudio i kritiko-vao službene primjene mjera protiv etiopskog naroda u pogledu zabrane obavljanja namaza i nošenja hidža-ba, te pozvao na aktiviranje ummeta i liberalnog svijeta da se pomogne etiopskom narodu u nastojanju da dobije svoja prava.

Potom se predsjednik Svjetske unije islamskih učenjaka raspitivao u nedjeljnom programu “Šerijat i život” kako se ovo moglo uopće dogoditi u ovoj državi čije su većinsko stanov-ništvo muslimani!? Pa Abesinija (Eti-opija u to doba) je bila prva država u koju je ušao islam za vrijeme Posla-nika s.a.v.s., gdje je bio tadašnji kralj Negus, kojem je Poslanik klanjao dženazu namaz u odsustvu…

Zatim je njegova ekselencija, dr. Karadavi, pozvao sestre (po vjeri) ove države da ne napuštaju podučavanje drugih, iako su primorane da napu-ste i ostave hidžab. Vadžib im je da ne prekidaju podučavanje drugih, sa ustrajnošću u pokazivanju njihove situacije islamskim šejhovima, islam-skom ummetu, arapskom društvu, te Organizaciji za islamsku saradnju sa UN-om i svima onima koji rade u in-teresu naroda.

Kaže šejh Karadavi: “Mi iznosimo ovo pred Allaha Uzvišenog i poziva-mo svakog onoga koji ima bilo kakve sposobnosti i moći, pozivamo arap-sko društvo i Organizaciju za islam-sku saradnju, razna udruženja koja se bora za tuđa prava, te svakog slo-bodnog pozivamo da pomognu na-šoj braći u Etiopiji i da rade na tome da steknu svoja osnovna prava.

UNIJA ISLAMSKIH UČENJAKA POZIVA ČITAV SVIJET DA POMOGNE

UGNJETAVANIM SIRIJCIMA

Unija je iznijela pravno mišljenje o obaveznosti pružanja pomoći sirij-skom narodu.

Na drugu godišnjicu sirijske revo-lucije Unija islamskih učenjaka poziva čitav svijet da pomogne ugnjetava-nim Sirijcima i da ih izbavi iz nedaća. Unija je iznijela pravno mišljenje o obaveznosti pružanja pomoći sirij-skom narodu i nepomaganju tlači-teljskog sistema. Svijet zahtijeva da se podupre globalna kampanja po-moći sirijskom narodu.

U tekstu izvještaja se kaže: „Hvala

Allahu, neka je blagoslov i mir Alla-hovom Poslaniku, njegovoj porodici i ashabima, te onima koji ga slijede. Konstantni bolni trenuci koji se de-šavaju u Šamu: ubijanje ljudi, uništa-vanje domova, bombardiranje stam-benih četvrti, ubijanje staraca, djece i žena, skrnavljenje časti, hapšenja, kažnjavanja i likvidacije, zahtijevaju obnavljanje ugovora o pomaganju ovog ponosnog i postojanog potla-čenog naroda, te podupiranje ozbilj-nih inicijativa za pomoć sirijskom na-rodu. Pred ovom gorkom situacijom, koja traje već dvije godine, Unija islamskih učenjaka poziva, te potvr-đuje sljedeće:

Prvo: Unija poziva sve muslimane, Arape i ugledne ljude u svijetu da novčano pomognu ugnjetavani si-rijski narod, te da preuzmu odgovor-nost pred onim pred čime je sirijski narod izložen: planskim ubijanjima, plašenjima, uništavanjem, obešča-šćivanju, razaranju domova i upotre-bi pogubnih oružja što je više mogu-će radi nanošenja povreda i nedaća sirijskom narodu, a što čini tlačiteljski sistem i njegovi pomagači (...koji su po zemlji nepravdu provodili i nered na njoj što je moguće više činili... El-Fedžr, 11-12)

Zbog toga je Unija islamskih uče-njaka donijela pravnu odluku o nuž-nosti pomaganja ovog potlačenog naroda svim mogućim sredstvima i to kroz nedvosmislene kur’anske stavke, praksu Poslanika i konsenzus učenjaka koji ukazuju na obaveznost pomaganja potlačenih, te zabranu pomaganja tlačitelja, čak i podupira-nje takvih (I ne podupirite one koji su nepravedni, pa da vas vatra dohvati, jer vi mimo Allaha zaštitnika nema-te, inače vam se pomoći neće... Hud, 114)

Drugo: Unija se unaprijed iskreno zahvaljuje i moli za dobročinitelje, pojedince i organizacije u različitim spektrima, shodno onome što su dali u dobro za pomaganje njihove bra-će Sirijaca. Unija ih iznova poziva da nastave, i to još snažnije da pomažu sirijski narod materijalnim sredstvi-ma, dostavljanjem vode, pružanjem skloništa, davanjem hrane, odjeće i lijekova, te zadovoljavanjem njihovih osnovnih potreba.

Treće: Unija podržava globalnu kampanju pomaganja sirijskog na-roda, koja za cilj ima dostavljanje poruke svijetu koji samo posmatra ova dešavanja, da arapski i islamski narodi, te ugledni ljudi u svijetu sta-nu uz stanovnike Sirije i da ne mogu prešutjeti ovaj zločin koji je prevazi-

šao sve granice ubijanja, uništavanja, konfiskacije, te prolijevanja krvi i skr-navljenja časti.

Četvrto: Unija takođe poziva ima-me džamija, te govornike s minbera da uče kunut dovu, koju je Poslanik, blagoslov i mir da mu je, koristio u molitvi protiv nepravednih idolopo-klonika, i to posebno na namazima na kojima se uči glasno. I na njima je obaveza da blagosiljaju duše še-hida, kojih dnevno pogine na dese-tine, pa i stotine, te da ne budu po-put učenjaka koji su izgubili razum i osjećanja i koji su postali sluge pred-vodnika ovog sistema, te sljedbenici napasnika.“

Prof. dr. Jusuf el Karadavi - predsjednik UnijeProf. dr. Ali el Karadagi - generalni sekretar Unije

EL-KARADAGI UČESTVUJE U KAMPANJI „KARAVANA IMPULS ŽIVOTA“ ZA POMOĆ SIRIJSKOM

NARODU

Dr. Ali Muhdžidin El-Karadagi, se-kretar Svjetske unije islamskih uče-njaka, otputovao je na učešće u kampanji „Karavana impuls života“ za pomoć sirijskom narodu, a koja se podudarila sa drugom godišnjicom sirijske revolucije, podržavajući i pot-pomažući sirijski narod u nastojanju razbijanja medijske blokade i šutnje koja se stvorila oko onoga što se de-šava u Siriji.

Cilj ove karavane jeste da se ubrza i požuri sa neophodnom, prije svega ljudskom pomoći ovim sirijskim po-krajinama, dodajući kako se arapski narod mora staviti na stranu sirijskog naroda učešćem u ovakvim karava-nama, gdje također već učestvuju delegacije iz više od osam arapskih zemalja…

Karavana će prvo otpočeti sa za-sjedanjem novinara u Istanbulu gdje će govor održati između ostalih:

- Prof. Džordž Sabra - predsjednik Nacionalnog vijeća Sirije

- Dr. Ali Muhdžidin el Karadagi – sekretar Svjetske unije islamskih uče-njaka

- Dr. Besam Ed-Duvejhi - glavni ko-ordinator ove kampanje

- Ing. Ali Ebu-Šukr - predsjednik jordanske Asocijacije za pomoć sirij-skom narodu i dr.

BORCI IZ ČITAVOG SVIJETA PRISTIŽU U SIRIJU

Kao i prije 20 godina u Bosni, danas je sve veće prisustvo stranih boraca u Siriji, pišu danas različite novine.

Kao i prije 20 godina, neki dolaze

25 Glas islamaBROJ 240/GOD. XVII

iz želje da pomognu, a neki pod ugo-vorom s obavještajnim službama. Najmanje 50 francuskih državljana se bori na strani Oslobodilačke armije Sirije. Francuski ministar unutrašnjih poslova procjenjuje ovaj broj kao mnogo veći od broja francuskih dr-žavljana koji su se borili u Bosni, Iraku ili Afganistanu. Francuska se vrlo ne-rado osvrće na ovaj broj, jer ove bor-ce uglavnom vidi kao "džihadiste", dok je s druge strane Francuska bila prva država Zapada koja je priznala sirijsko Vijeće pobunjenika kao legiti-mne predstavnike Sirije.

Navodni francusko-belgijski "dži-hadista" Aburrahman Ajaši izjavio je za francuski Le Figaro: „Borim se za to da vidim uništen Asadov režim i također da pomognem osnivanje islamske države. Ali ne brinite; kad se to ostvari, nemam namjeru da se vra-ćam u Francusku ili Belgiju.“

Smatra se da se u Siriji bori i oko 100 državljana Velike Britanije, piše Independent.

Brigadu migranata, kako je naziva-ju, jedinicu u kojoj se bore stranci u Siriji, vodi jedan Čečen, pod ratnim imenom Omer ebu el-Čečen. On nije jedini Čečen koji je došao da se bori u Siriji. Smatra se da su mnogi Čeče-ni koji su došli u Siriju iskusni ratnici i kao takvi su dobrodošli oslobodilač-kom pokretu.

„Oni su vrlo značajan faktor. U ne-kim područjima oni predvode borbu, a u nekima su vođe brigada. Oni su iskusni borci i također se bore zbog svog vjerovanja i ne traže ništa zauz-vrat“ - keže jedan izvor blizak sirijskoj opoziciji.

Prema drugom izvoru, Čečeni su po brojnosti drugi najbrojniji stranci u Siriji, odmah nakon Libijaca, koji su se pridružili otporu nakon svrgavanja Gadafija s vlasti. Navodno je 17 Čeče-na poginulo u borbama oko Halepa.

Osim njih, brojni su borci iz Saudij-ske Arabije, Tunisa i Jordana.

Ali ne treba zaboraviti da ovakva konfuzna pomoć u ljudstvu Siriji može biti i fatalna po nju ukoliko se među borce uspiju infiltrirati stran-ci koji rade po nalogu obavještajnih službi. Većina regionalnih i zemalja Zapada ima svoje interese u Siriji bez Asada i one će nesumnjivo pokušati da ih i ostvare ne osvrćući se na želje sirijskog naroda.

SIRIJSKI VELIKI MUFTIJA AHMED HASSOUN: „PODRŽAVATI ASADA JE

VJERSKA OBAVEZA“

Podržavati sirijskog predsjednika

Bašara Al-Assada je “vjerska obaveza” svih muslimana, bilo da žive unutar ili izvan Sirije. Državna televizija je pre-nijela izjavu velikog muftije Ahmeda Badreddina Hassouna koji poziva sve Arape i muslimane da se bore pro-tiv tzv. “neprijatelja Sirije”. Sirijski ve-liki muftija, koji je poznat po svojim bliskim vezama sa predsjednikom, upozorio je na moguće samoubilač-ke napade u Americi i Evropi ako me-đunarodna zajednica pokrene vojnu intervenciju na Siriju. On je također kritikovao islamske učenjake iz Zalje-va koji izražavaju solidarnost sa sirij-skim narodom koji zahtijeva Asadov odlazak sa vlasti.

„MUSLIMANSKA BRAĆA“ U EGIPTU: UN-OVA DEKLARACIJA O PRAVIMA ŽENA MOGLA BI UNIŠTITI DRUŠTVO

Islamistički pokret „Muslimanska braća“, koji je na vlasti u Egiptu, upo-zorava da bi UN-ova deklaracija o pravima žena mogla uništiti društvo jer ženama dopušta da putuju, zapo-šljavaju se, koriste kontracepcijska sredstva bez suprugovog odobrenja i vode računa o porodičnim finansija-ma.

Islamistički pokret koji podržava predsjednika Muhameda Mursija iznio je deset razloga zbog kojih bi muslimanske države trebale "odbaci-ti i osuditi" deklaraciju o kojoj bi UN-ova Komisija za prava žena trebalo postići konsenzus.

„Muslimanska braća“, čija je Stran-ka slobode i pravde pomogla Mursi-jev dolazak na vlast u junu, saopće-nje je objavila na svojim internetskim stranicama.

Egipat se na ovaj način pridružio Iranu, Rusiji i Vatikanu u osudi UN-ove deklaracije.

Muslimanska braća smatraju da bi deklaracija mogla omogućiti ženama "puno pravo da ulože sudsku žalbu zbog ponašanja svojih supruga te im omogućiti da ih optuže za silovanje ili seksualno napastovanje, obavezujući na taj način sudske vlasti da se pre-ma takvim prekršajima odnose slično kao kada je riječ o silovanju ili seksu-alnom napastovanju što ga je počinio neki stranac".

U ISTANBULU PROTESTI PODRŠKE SIRIJSKOM NARODU

Članovi Platforme podrške sirij-skom narodu poslije džuma namaza ispred poznate džamije Fatih u Ista-nbulu organizovali su proteste, javlja

dopisnik agencije Anadolija. Grupa vjernika je nakon klanjanja

džume namaza započela sa prote-stima tokom kojih su istakli transpa-rente sa napisima "Hiljadu pozdrava za sirijski narod". Također, prisutni su uzvikivali i slogane "Sirijski narod nije usamljen", "Ubica Asad će platiti za zlodjela" i "Muslimani ne spavajte, pomozite vašoj braći u Siriji".

Kolona, na čijem čelu se nalazio i veliki broj žena, jednim dijelom je blokirala saobraćaj u poznatoj ista-nbulskoj ulici Fevzipaša.

Protestna šetnja je nastavljena pre-ma poznatom parku Saračhane.

ABAS TRAŽI OSLOBAĐANJE HILJADU PALESTINACA

Prioritet diplomatskih napora pa-lestinskog predsjednika Mahmuda Abasa je oslobađanje hiljadu Palesti-naca koje Izrael drži u zatvorima, izja-vio je pregovarač Saeb Erekat, sedam dana prije posjete američkog pred-sjednika Baraka Obame.

„Upute predsjednika Mahmuda Abasa, kontakti i politički susreti, ima-ju za cilj oslobađanje 107 zatvorenika uhapšenih prije 1994.", prije potpi-sivanja mirovnih sporazuma u Oslu, izjavio je Erekat, navodi se u saopće-nju njegovih službi.

Uz ovih 107 treba dodati hiljadu zatvorenika čije oslobađanje je Abas dogovorio s prethodnim izrealskim premijerom Ehudom Olmertom i još 15 oslobođenih u okviru razmjene hi-ljadu palestinskih zatvorenika za jed-nog izraelskog vojnika 2011. godine, koji su bili ponovno uhapšeni.

POSJETA OBAME

Palestinski lideri se do sada drže medijske rezerviranosti povodom skore posjete Baraka Obame pale-stinskim teritorijima.

Obama će 21. marta održati politič-ke razgovore s Mahmudom Abasom.

Obamu će pratiti njegov državni sekretar Džon Keri, koji je u februaru izrazio odlučnost da se palestinskoj samoupravi isplati 700 miliona dolara američke pomoći koje je već mjeseci-ma blokirao Kongres.

Palestinska samouprava, suočena s hroničnim budžetskim poteškoćama, prolazi, kako smatra nekoliko mini-stara, kroz "svoju najgoru finansijsku krizu" otkako je osnovana 1994. godi-ne, zbog izraelskog blokiranja uplate poreza na njen račun i neisplaćivanja pomoći koju su obećali donatori, po-sebno SAD i arapske zemlje.

20. MART 2013. 26Glas islama

ŠERIJATSKO VJENČANJE U VATVILU

„HAJRAT“ POMOGAO MJEŠTANE BIHORA

U subotu 23. februara 2013. u prostorijama džemata Vatvil u Švicarskoj, u prisustvu velikog broja džematlija, obavljeno je še-

rijatsko vjenčanje između Kerima (ranije Sandro) i Arnele, rođene Skenderović, ćerke Rifata, rodom iz Trpezi, okolina Petnjice, u sandžačkom dijelu Crne Gore.

Kerim je prije tri godine primio islam u džema-tu Vil, a ovom prilikom šehadet je javno potvrdio i pred majkom, bratom, svjedocima i prisutnim vjernicima. U prelijepom ambijentu i opuštenoj atmosferi, uz melodično učenje Kur'ana Bekim-efendije, vjernici su prisustvovali još jednom pre-lijepom događaju koji je bio i povod da se potvr-di Allahova riječ na Zemlji.

Skup je završen dovom koju je proučio Omer-ef. Hodžić, a druženje uz zakusku nastavljeno je u džematskim prostorijama predviđenim za te namjene.

Džemat Vatvil

Teška situacija u kojoj se nalaze mještani bihorskih sela bila je dovoljan razlog da se ekipa Centra za humanitarni rad „Hajrat“ po najvećem ne-vremenu uputi u posjetu žiteljima tih sela i da im na pragovima njiho-

vih kuća uruči meso i pakete sa osnovnim životnim namirnicama.Ekipa je tog hladnog dana posjetila mještane sela Dašča Rijeka, Bor, Trpezi,

Lagatore i žitelje Petnjice. Mještani gore spomenutih sela su već duže vrijeme zavijani i nisu u mogućnosti da dođu do najbliže prodavnice koja je kilome-trima udaljena od njihovih domova, tako da je ekipa CHR „Hajrat“ do velikog broja kuća morala negdje i polovinu puta prepješačiti kako bi ispunila svoju misiju i pomogla porodicama kojima je taj dan nanijetila pomoći. Uprkos ve-likom snijegu i hladnoći ipak su svi pomoći muhtačni stanovnici Bihora dobili svoj paket.

Ekipa „Hajrata“ ovom prilikom poziva sve one koji su u mogućnosti da na direktan ili indirektan način pomažu finansijski slabije od sebe i na taj način dostignu sevape koji će im možda biti presudni za ulazak u Džennet.

Na osnovu članova 45, 46, 47. i 48. Statuta,Fakultet za islamske studije raspisuje

K O N K U R Sza upis na prvu godinu studija u školskoj 2013/2014. godini

Pravo učešća na konkurs imaju svršenici medresa i srednjih škola IV stepena.U prvom upisnom roku dokumenta se predaju u periodu od 24. do 28. juna, a pri-

jemni ispit će biti organiziran 1. jula 2013. godine u 10 h.U drugom upisnom roku dokumenta se predaju u periodu od 2. do 6. septembra,

a prijemni će biti organiziran 9. septembra 2013. godine.

Kandidati su dužni da podnesu slijedeća dokumenta:- izvod iz matične knjige rođenih,- svjedočanstva svih razreda srednjeg obrazovanja,- diplomu o završenom četvorogodišnjem obrazovanju.

Nastava na Fakultetu organizirana je kao četvorogodišnji studij u skladu sa Bolonj-skim procesom.

Dokumenta se predaju u Studentskoj službi Fakulteta. Za informacije kandidati se mogu obratiti nadležnoj službi Fakulteta, ul. Rifata Burdžovića 1, ili na tel: +381 20 51 00 190, e-mail: studentska.sluzba@fis.edu.rs

D E K A N Dr. hfz. Almir Pramenković

EDIB ŠALJIĆ HUMANOST

Sarajevo, 12. mart 2013. (MINA) - Reisu-l-ulema mr. Husein-ef. Kavazović održao je sastanak s dekanima islamskih fakulteta i

direktorima medresa. Na sastanku, održanom 11. marta 2013. godine u Sarajevu, razmatrana su pi-tanja iz rada visokoškolskih ustanova Islamske za-jednice i medresa, s posebnim osvrtom na planove i aktivnosti oko upisa učenika i studenata u školskoj 2013/2014. godini.

Sastanku, koji je organizirala Vjersko-prosvjetna služba Rijaseta, pored rukovodioca Vjersko-pro-svjetne službe dr. Amir-ef. Karića i uposlenika ove službe, prisustvovali su dekani Fakulteta islamskih nauka iz Sarajeva, Islamskog pedagoškog fakulteta iz Bihaća, Islamskog pedagoškog fakulteta iz Zeni-ce, prodekan Fakulteta za islamske studije iz Novog Pazara i direktori medresa iz Bosne i Hercegovine i Novog Pazara.

Reisu-l-ulema mr. Husein-ef. Kavazović je istakao da se Islamska zajednica treba fokusirati na planira-nje školovanja kadrova i raditi na pitanjima reforme visokoškolskih ustanova, što će biti dugoročni pro-ces kojim će se Zajednica baviti.

Na sastanku je ukazano na više aktuelnih pitanja iz domena rada obrazovnih ustanova Islamske za-jednice. Između ostalog, naglašeno je pitanje mo-tivacije najboljih učenika medresa za upisivanje islamskih fakulteta, zatim potreba osiguranja sti-pendija, ali i vođenje računa o stvarnim potrebama Islamske zajednice za imamskim i vjeroučiteljskim kadrovima.

Zaključeno je da se nastave radni sastanci na koji-ma će se razmatrati konkretna pitanja iz oblasti rada islamskih fakulteta i medresa.

SASTANAK REISULEME SA DEKANIMA I DIREKTORIMA

DOODOO

BEBI OPREMABEBI OPREMA tel: 0tel: 0220/386-385 Ul. Veljka Vlahovića 18b0/386-385 Ul. Veljka Vlahovića 18b020/386-280 Novi Pazar020/386-280 Novi Pazarmob: 063/404-139mob: 063/404-139

UJKANOVIĆ UJKANOVIĆ www.ujkanovic.comwww.ujkanovic.com

DJ EČ I J A KON F E KC I J A

ul. Rifata Burdževića br. 10., Novi Pazar

vodič kroz djetinjstvo vašeg djeteta

mnogo je razloga da posjetite butik

• KOMPLETAN BEBI PROGRAM• GARDEROBA ZA DJECU DO 15 GODINA• FARMERKE, TRENERKE, DUKSERICE,

BADEN MANTILIĆI, HALJINICE ZA CURICE...

kids

fash

ion

kids

fash

ion

GODIŠNJI ODMORI I LJETOVANJATurska, Tunis, Egipat, crnogorsko primorje

PUTOVANJA, EKSKURZIJE, IZLETI

PRODAJA AVIO-KARATASAJAMSKE I SPORTSKE MANIFESTACIJE

OBERHAUZEN - NOVI PAZAR BERLIN - NOVI PAZARAUTOBUSKI PRIJEVOZAUTOBUSKI PRIJEVOZPreko: LAJPCIGA, NIRNBERGA, REGENSBURGA,

BEČA Polazak petkom, povratak utorkom

Tel: 0172/311 36 29

Preko: ESENA, DUISBURGA, DISELDORFA, KELNA, FRANKFURTA,

MANHAJMA, ŠTUTGARTA, ULMA, MINHENA

Preko Slovenije: polazak subotom, povratak subotom

Preko Mađarske, Austrije (Beča): polazak utorkom, povratak srijedom

Tel: 0172/2774170

Mi Vam nudimo: Prijevoz dženaza iz svih Evropskih zemalja za BiH,

Sandžak, Crnu Goru, Kosovo i druga odredišta, sređivanje dokumentacije, prijevoz specijalnim

pogrebnim vozilom, najpovoljnije uslugeOpremanje i prijevoz obavlja Suljo ef. Džanković.

Kontakt telefoni: +49/4065033854+381/20315800+381/644434312

Suljo ef. Džanković: +49/17649016539

Bestattungsdienst „Džanković“

20. MART 2013. 28Glas islama