oktoih prvoglasnik

7/22/2019 Oktoih prvoglasnik

1/46

OKTOIH PRVOGLASNIK

Na Cetinju - u Crnojevia tampariji, koju je poslednji srednjovjekovnigospodar Zete ura Crnojevi prenio sa Oboda u Cetinjski manastir -tampan Oktoih prvoglasnik, prva irilina tampana knjiga Junih Slovena.tampanje ove prve crnogorske inkunabule, bogoslubene knjige, zapoeto jeu zimu 1493, a zavreno 4. januara 1494. godine.

Inicijator tampanja Oktoiha, to se vidi iz kolofona, je "va Hrista Boga blagoverni iBogom hranimi gospodin ura Crnojevi, to znai Ivanov sin ura, koji se na eluCrne Gore nalazio od smrti svoga oca, 1490.do 1496. god., kad pod prijetnjom izCarigrada emigrira sa porodicom u Mletke.

"U predgovoru i kolofonu Oktoiha prvoglasnika ura govori ustima svoga tampara irukodjelnika Makarija, da ga i na tampanje te knjige nagoni ljubav prema crkvi i tugazbog velike pustoi koju su Turci nanijeli, pored ostalog, upravo manastirskim,crkvenim bibliotekama. "Vidjevi... crkve bez svetih knjiga to su ih agarenska edausljed grijehova naih razgrabila i pocijepala, uz revnovnah uz pomo svetog Duha isastavih forme na kojima za godinu dana osmorica ljudi izradie Oktoih prva etiriglasa, na slavoslov Bogu ukrepitelju naem"... Crna Gora je ostala bez knjiga i ura

Crnojevi koristi pronalazak tampe da taj nedostatak u posljednjem asu dravnesamostalnosti bar donekle otkloni".

U tampariji ura Crnojevia tampano je pet crkvenih knjiga.

"Izvjesno je da je njen prvijenac bio Oktoih prvoglasnik. Rije je, u stvari, oprvom dijelu obimnog Oktoiha osmoglasnika ili paraklitika. Zbog sadrajnepreobimnosti paraklitik osmoglasnik je i prilikom svih ranijih prepisivanja, dijeljen u dvadijela, od kojih prvi obuhvata etiri glasa (crkvene pjesme za svaki dan jednesedmice): od prvog do etvrtog i otuda prvoglasnik, a drugi, preostala etiri odpetog do osmog, zbog ega je nazvan petoglasnik (nazivi za oba dati su po poetnomnumerikom glasu). Oktoih prvoglasnik je tampan na 269 listova, veliine 28,6 x 20,2

cm, sa po 30 redaka na jednoj stranici. Meutim, tira izdanja nije poznat. Zna sesamo to da je do nas doprlo preko desetak primjeraka. U Oktoih prvoglasnik unesenesu crkvene pjesme vie vizantijskih pisaca kao majumskog episkopa Kozme (oko 743),Anatolija (VIII-IX vijek), Mitrofana, Teodora i Josifa Studitskog (svi iz IX vijeka),posebno Jovana Damaskina koji je bio i glavni redaktor ovog paraklitika u vizantijskomizdanju. U njega su unesene i pjesme dvojice careva - Lava Mudrog (886-912) iKonstantina VII Porfirogenita (913-959).

Na tampanju Oktoiha prvoglasnika, i ostalih poznatih djela iz Crnojevia tamparije,radio je ueni jeromonah Makarije sa sedmoricom svoje "bratije". U pogledutamparskog umijea i finoe tehnike izrade ovog djela, postignuto je najveeonovremeno savrenstvo".

Oktoih petoglasnik, nuni nastavak prethodne knjige, sauvan samo uodlomcima, je jedina ilustrovana cetinjska inkunabula.

"Nezavisno od toga to Oktoih petoglasnik nije sauvan u cjelini, ne treba dovoditi usumnju njegovo postojanje. Na temelju raspoloivih podataka i sauvanih fragmenata,kao i posrednih vijesti, zna se daje ova inkunabula imala 272 lista, veliine 26,5 x 18cm, sa po 31 retkom na stranici. Takoe je utvreno da je njegovo tampanje dovrenokrajem januara 1494. godine.


2/46

Privlai panju i knjievno-umjetnika strana cetinjskog Oktoiha (osmoglasnika kaocjeline). Iz sauvanog pogovora Oktoiha prvoglasnika, koji je u slinoj stilizaciji moraoimati i Oktoih petoglasnik, saznaje se da je u tom djelu bila zgusnuta, u malom,teoloka doktrina grko-istonog vjerozakona. Njome se izraava mistino, metafizikopoimanje ivota, koji se postie molitvom i vjerom u iskljuivu vrijednostizvantjelesnog, samo u mislima dokuivog ivota u drutvu s Bogom, svecima ianelima koji ga okruuju".

Psaltir s posledovanjem je trea po redu cetinjska inkunabula, sauvana u cjelosti u

nekoliko primjeraka, ije tampanje je zavreno (to se vidi iz pogovora) 22.septembra 1495.g.

"Psaltir s posljedovanjem ini zbirku odabranih tekstova iz Starog zavjeta. Unjemu su sakupljene jevrejske religiozne pjesme date u hrianskoj vjeroispovijednojtransformaciji. Psaltir s posljedovanjem smatra se nezaobilaznim udbenikomhrianskog vjerouenja. I po svojim literarnim svojstvima ovo djelo se visoko kotira.Sa stanovita estetske forme i izraajnih dometa smatra se uzornim spisom vizantijskehimnografije, pa i poetike uopte. Gledano sa stanovita svrsishodnosti i praktinenamjene, moe se rei daje Psaltir s posljedovanjem slovenska bogosluna knjiga.Imajui u vidu knjievno-istorijsku i literarnu vrijednost ovog spisa, uz obrednufunkciju u bogoslunoj ceremoniji, strunjaci psaltir svrstavaju u red najznaajnijihdjela svojedobne crkvene knjievnosti".

Trebnik (Molitvenik) obuhvata inove (inodjejstvo) i molitve za razne prigodekao to su krtenja, miropomazanje, monako zareenje, osveenje temeljanove crkve i dr. Strunjaci smatraju daje tampanje Trebnika zavreno u julu iliavgustu 1455, a sauvan je samo u fragmentima. Najobimniji sastav Trebnika od 184lista pronaen je u riznici manastira Sv. Trojica kod Pljevalja.

Posljednja knjiga iz grupe poznatih cetinjskih inkunabula jeCetvorojevanelje, poznato samo po prepisu iz 1548. Taj prepis je nazvanBuanovako cetvorojevanelje, po prepisivau prezviteru Vuku iz sremskog sela

Buanovci. Prepis cmojevikog etvoroj evanelja on je sainio, od 15. maja do 14.avgusta 1548, po narudbi arhiepiskopa beogradskog i sremskog Longina. U pogovoruprepisiva sam naglaava da je etvorojevanelje prepisao "ot formi Crnojevia, otsloenija Makarijeva", ali ne navodi godinu ni mjesto tampanja svog predloka.Pretpostavlja se da je etvorojevanelje tampano na Cetinju, u drugoj polovini 1495,ili najdalje u prvoj polovini 1496. godine. Kao to je poznato, sve cetinjskeinkunabule tampao je ueni i ugledni Makarije "ot ernoj Gori". Iz propratnihtekstova sauvanih inkunabula da se zakljuiti da je inprimatur za sveukupniproces produkcije davao sam vladalac ura Crnojevi. Mecena i cenzor,ura je i sam imao knjievnog dara, to se vidi iz lirski intoniranogtestamenta eni Izabeti (oktobra 1499. u Milanu).


3/46

Rodoslov dinastije Crnojevi


4/46

Sve ovo dolje je preuzeto iz druge knjige edicije ''Istorija srpskog naroda'', koju sunapisali:Dimitrije Bogdanovi, Rade Mihalji, Sima irkovi, Jovanka Kali, Desanka Kovaevi- Koji, Milo Blagojevi, Gordana Babi - orevi, Vojislav J. uri, Momilo Spremi,Ivan Boi, Miroslav Panti i Pavle Ivi.

Edicija je izala 1994 u Beogradu u izdanju SKZ.

abljak Crnojevia, izgradio Stefanica Crnojevi

Crnojevii

...Dok je despot ura Brankovi, prve godine svoje vladavine provodio u Podunavlju,e je odrao i dravni sabor, nije imao snage da se podjednako brine o svojimudaljenim posjedima na jugu, naroito o onima u Zeti. Dok su Turci ratovali u Srbiji,tamo su se odmetnuli ura i Lje uraevi. Poeli su da nose staro prezimeCrnojevi, a bili su spremni da se priklone Mleanima u krajnjoj nevolji i sultanu. Utome su ih pomagale mletake vlasti u Kotoru iako zvanina Venecija nije bila voljna damijenja njihov poloaj prema despotu. Da Crnojevii ne bi posjeli predio izmeu ulaza uBoku Kotorsku i Budve, despot je zamolio kotorskog kneza da primi pod svoju zatituLuticu i Svetomiholjsku metohiju. Ponuda je rado prihvaena seljaci su se predavaliknezu, ali >>nikako ne elei da napuste potinjenost gospodinu uru Vukoviu


5/46

... Kad je stigao u Zetu Crnojevii nijesu istupali protiv despota ura, ali nijesu moglini da se sporazumiju s njim...

...Vidjei da je dalji boravak opasan, odluio je da napusti Zetu, budui da je Baru iBudvi dao povlastice o samoupravnim pravima. Krijui se , 12. aprila 1441. stigao je uDubrovnik. Tako je njegova misija u Zeti propala...

...Dok je ura Brankovi boravio u Dubrovniku, Crnojevii su pokuavali da se s njimizmire. Meutim tek poslije urdjevog odlaska u Ugarsku, poela je prava borba o

njegove zemlje izmeu Stefana Vukia i Mleana. Bosanski vojvoda je jesen 1441.posio Gornju Zetu s Medunom, a za sebe pridobio Stefanicu Crnojevia koji je istupao uime brae...

... Poslije rascjepa u porodici, u mletaku slubu su stupila tri brata StefaniceCrnojevia. Zatim su se Veneciji predali Lastva (Petrovac) i despotov Drivast, a ubrzoje mletaki knez i kapetan Skadra opsjeo Bar. Ratno stanje izmeu vojvode i Republikepotrajalo je jo nekoliko mjeseci, sve dok nijesu Mleani, u proljee 1443, na jurizauzeli Bar. Onda im se pokorio i Stefanica Crnojevi, a njihova zastava zavijorila se odKotora do Bojane...

... Spor ura Brankovia s Mleanima oko vraanja zetskih posjeda bio je i daljeveoma teak. Od sredine 1447. Skenderbeg je ratovao protiv njih, na irokompodruju, od Draa do Bara i Ulcinja. Pod uticajem njegove borbe javljali su se mletakiodmetnici u Kotoru, Baru, Budvi i drugim gradovima, pa je Republika smatrala da sunjena mjesta u velikoj opasnosti. Zato je u maju 1448. rijeila da onome ko ubijeSkenderbega ponudi 100 dukata godinje provizije. U takvim okolnostima despot uraje smatrao da moe poeti oruanu borbu. Mleani su bili voljni da se s njim nagode, aliih je preduhitrio vojvoda Altoman, koji je sa 7000, a prema nekim izvjetajima i 12 000hiljada konjanika i pjeaka, provalio u Donju Zetu i stigao u blizinu Kotora. Uz put sumu se pridruili Crnojevii, koji su mu odmah dozvolili da proe kroz njihove oblasti.Grbaljski seljaci su mu odmah prili i ustali protiv omrznutih kotorskih gospodara. Dokje vojvoda preuzimao Luticu, Bogdaice i Ljeevie, izjavljivao je da nee dirati u stare

mletake posjede ve e zauzeti samo ona mjesta koja su npripadala njegovomgospodaru. Kad je poetkom jula 1448. stigao u okolinu Bara, seljaci su ga oduevljenodoekali, a prila mu je i veina Patrovia. Poto su se nali u tekom poloaju, anijesu eljeli da ratuju protiv Srbije, Mleani su izjavljivali da e vratiti despotu njegovamjesta, ako im naknadi trokove koje su podnijeli. U meuvremenu, neoekivano,sredinom jula 1448, barski potestat Jakov Dolfin, izdano se sluei lukavstvom,potukao je Altomanovu vojsku, ijim je jednim dijelom komandovao StefanicaCrnojevi.Poslije bitke, Mleani vie nijesu pominjali vraanje mjesta. Uspjeli su da 4. oktobra1448. sklope mir sa Skenderbegom. Desot je zatim ponovo poslao vojsku, ali ni onanije mogla nita da postigne, iako su joj opet pomagali Crnojevii. Opustoila je okolinuKotora i na tome se uglavnom zavrilo...

...Tako je, ipak vrijeme radilo za Mleane, iako su se seljaci iz Grblja i kotorske okolinei dalje bunili. Zvanina Venecija je smatrala da moe slomiti njihov otpor ako StefanicuCrnojevia odvoji od despota i vee za sebe. To joj je i polo za rukom, jer je StefanicaCrnojevi pristajao da se vrati u njenu slubu, pod uslovom da bude postavljen za>>vrhovnog vojvodu Zete>sve katune i cijelu teritoriju koju je uzeo od svijebrae i koju ubudue bude uzeo>prije umrijeti nego se pokoriti


6/46

Mada su pobunjenicima iz Grblja prili i seljaci iz Svetomiholjske metohije i izPatrovia, sudbinu cijelog pokreta zapeatio je Stefanica Crnojevi. U februaru 1452.on je s Vlasima iz kotorske okoline opustoio Grbalj, popalio i opljakao kue ustanika,a njihove voe pohvatao. Tada su se feudalni gospodari svirepo osvetili. Kotorski knezje osudio na smrt 30 ljudi, koji su odmah objeeni. Njihove sinove strarije od 12godina, i oko 200 mukaraca trajno je protjerao iz Grblja i sa kotorske teritorije. Nekiustanici su uspjeli da se dubrovakim brodovima prebace u Apuliju. Preostalomstanovnitvu Grblja poveana je osnovna dabina po ognjitu i zabranjeno svakoodravanje zborova. Tako je u krvi uguena najvea pobuna u Grblju, upravljena protiv

mletake vlasti, ali i protiv feudalnog izrabljivanja.Uskoro poslije propasti grbaljske bune, u Zetu je stigla despotova vojska, u kojoj je biloi Turaka. Cijenjena je na 12 000 ljudi, a bila je pod komandom vojvode Altomana.Meutim Stefanica Crnojevi, vjeran Mletakoj Republici, od koje je dobio povelju sazastavom Svetog Marka i vojvodsku palicu, zajedno sa snagama kotorskog knezapotukao je trupe koje su stigle na prilaze Donjoj Zeti. Ve 14. septembra 1452. porazioje i drugu vojsku koju je vodio despotov urak Toma Kantakuzin. Zatim je posjeoGornju Zetu sve do Morae, razvijajui uz put zastavu Venecije. Poslije tog ratovanjajavili su se posrednici za mir.

U drugoj polovini XIV i tokom XV vijeka odigrale su se na podruju Zete dubokedemografske i drutvene promjene. Zapaa se jaanje katuna, malih druina, zajednicaslobodnih ljudi meusobno povezanih srodstvom. Na elu katuna nalazio se starjeinaiz porodice koja se istakla bogatstvom i ratnim ugledom. Zbog toga katuni nose imestarjeina. Katunska organizacija se uvruje prilivom vlakih stoarskih grupa izHuma, kao i postepenim sputanjem Arbanasa u zetsku i skadarsku ravnicu. Poredpredanja o tome svjedoe i mnoga imena mjesta (toponimi) vlakog porijekla. Uskadarskom kraju javljaju se prezimena Vlaii i slino.Zbog prirode svog osnovnog zanimanja-stoarenja, vlake grupe su se irile i naupska sela, zahvatajui prilino prostrane teritorije. Ti su procesi doveli dorasprostiranja katuna razliitog tipa i mnoenja sitne ratnike vlastele.Jedno od pet sela Svetomiholjske metohije, Bogdaii, u brdu iznad Kotora, birali susami zapovjednika svoje vojne druine (kapetana u latinskim izvorima). On je

predsjedavao zboru seljaka na kojem se raspravljalo o svim pitanjima koja su se ticalacijele zajednice.Patrovii su takoe imali samoupravu i u aktu iz 1423. godine, kojim su priznalimletaku vlast, izriito se kae da su na svom skupu donijeli ovu odluku.U Zabojani i predjelima oko Bara i Ulcinja pominje se nekoliko manjih ili veih ratnikihdruina koje povremeno stupaju u Mletaku slubu (dvije grupe Mrkojevia,Gradojevii, Poprati ili Tronsi) To isto se kae i za druine arbanakih ratnika uskadarskom kraju. Samoupravna prava Crnogorskih i Zetskih katuna potovao je iStefanica Crnojevi, koji je 1455. na pregovore s Mleanima na Vranjinu stigao saitavim zetskim zborom, to znai s predstavnicima 51 katuna Gornje Zete.Pojedine porodice koje su inile jezgro katuna vremenom su jaale slabile ili propadalete su se naporedo s tim stari katuni cijepali i granali. Isto tako mnogi samostalni katuni

u drugoj polovini XV vijeka stapali su se s jaim katunima i doprinosili stvaranju irihzajednica, pod vostvom najistaknutijeg starjeine (kneza ili vojvode). Te, kako su ihTurci nazivali nahije nosile su ime katuna koji je to okupljanje ostvario.Istovremeno ove proirene zajednice obrazuju svoju teritoriju, obuhvatajuinekadanje upe. Upravo stapanjem Vlakih i sedelakih elemenata na odreenojteritoriji u jednu cjelinu, stvarali su se povoljniji uslovi za njihov privredni razvoj i daljiopstanak...

...Druga pukotina u pojasu hrianskih zemalja pojavljuje se krajem 1464. ili poetkom1465. u kotorskom zaleu. Poto je umro Stefan (Stefanica) Crnojevi, koji je kaovojvoda vjerno sluio Veneciju, i u vrijeme borbi poslije osvajanja Bosne planirao daTurcima preotme tvravu Medun, njegov nasljednik Ivan Crnojevi okrenuo se protiv


7/46

Venecije prvenstveno zbog neprijateljskog stava svojih podanika prema kotorskojvlasteli. U rano proljee 1465. Ivan je krenuo na Kotor i digao protiv mletake vlastiseljake iz Grblja, sitnu vlastelu i druge podanike iz kotorskog distrikta. Uz IvanaCrnojevia stali su i Patrovii, meu kojima su Venecijanske pristalice izgubile svakiuticaj. Ivanovi ljudi su zauzeli Budvu i drali je kratko vrijeme. Zarobili su mletakogkastelana grada Bara i pustili ga tek uz veliki otkup. Kotorani su se osjetili ozbiljnougroeni. Pojaana im je vojna posada, u pomo su poslate galije i preduzete sudiplomatske akcije da bi se obezbijedila podrka okolne gospode. Mletake vlasti suzabranile svaki dodir svojih podanika sa ljudima vojvode Ivana Crnojevia, iju su

glavu ucijenile sa 10 000 dukata. Iako je sukob Ivana Crnojevia i mletakih vlasti unjegovom susjedstvu ostao lokalno ogranien i postepeno jenjavao, ipak je donio velikeneprilike Veneciji koja se nalazila u ratu protiv Turske . U svakom se trenutku u zaleuzetskih gradova moglo stvoriti poprite mnogo teih borbi protiv sultanove vojske. Dotoga meutim nije dolo. Sultan je u vie mahova nudio Veneciji sklapanje mira, a iIvan Crnojevi je ve od proljea 1466. nastojao da posredstvom hercega Stefanapostigne pomirenje sa Venecijom i da se vrati u njenu sluzbu.

Poslije svih borbi i politikih obrta Mleani su zagospodarili obalskim predjelom izmedjuSkadra u sjevernoj Albaniji i Kotora. Ti krajevi su dopunjavali posjede u Dalmaciji isluili, zajedno s Draem, kao uporita u borbi protiv Turaka. Meutim sistemprotivturske odbrane, kako zbog unutranjih slabosti tako i zbog jakog osmanlijskogpritiska, doivio je slom i omoguio da se izmeu Republike i Porte, bezmalo poslijeesnaestogodinjeg ratovanja (1463-1479), sklopi mir. Tom prilikom su Mleani,zaudo, pokazali diplomatsku zbunjenost i, bez dovoljno podataka o stanju u Skadru,donijeli brzopletu odluku o njegovoj predaji. Sve to meutim ne znai da se sistemmogao odrati.Narod se zlopatio. Movarni predjeli na prilazima Skadru bili su izdana legla komaracakoji su prenosili malariju. Bolovali su i umirali ne samo seljaci nego i Mletaki ratnici, pai njihovi najvii zapovjednici. A dalje prema sjeverozapadu u krajevima pod vlauIvana Crnojevia, ljudi su bolovali i stradali od crijevnih oboljenja dobrim dijelomprouzrokovanih loom ishranom. Velike epidemije uvijek zapamene kao >>kugaoptinskih nameta


8/46

su zajmove mletakim slubenicima, i umjesto predaje dabina, poravnavali su s njimaraune, tako da u skadarsku blagajnu nije stizao nikakav novac niti u tvravu ito ivino. Mletaki Senat se uporno zalagao za potovanje svojih nareenja ali je skadarskablagajna ostajala prazna.Mleani su od poetka nastojali da za sebe veu ljude oslobaajui ih linih dabina.Tokom vremena broj ljudi je rastao. Uz prilino beznaajnu zakupninu ustupili su imzemljita s pravom nasljeivanja. Mletaka vijea nijesu uspjela da stanu na puttakvom >>otuivanjuoptini>Davanje uzakup na javnoj licitaciji>tako da se ona moe smatrati poklonjenom


9/46

postii zetski gospodar >> jer ih samo njegov duh vodiNa Rim ! Na Rim !


10/46

polo za rukom da se priblii opsjednutom gradu. Pokuaj da se borcima u Skadrudoturi pomo nije uspio, to je obeshrabrilo Ivana Crnojevia. Molio je Mleane da muustupe neku tvravu e bi se sklonio s porodicom ako bi Turci osvojili Skadar i pokorilinjegovu zemlju. Meutim stanje na bojitu se iznenada izmijenilo. Turci su posljednjijuri na grad izvrili 19. jula, smatrajui da su snage protivnika na izdisaju. Skadrani suih prinudili na povlaenje, a onda su izletjeli iz grada i poeli da gone bjegunce. Turcisu, izgleda, izgubili oko 2000 boraca. Satiralo ih je nezravo podneblje. Na kraju surasturili topove i povukli se 8. avgusta 1474. godine.Mletaka pobjeda je imala velikog odjeka. Skadar je predstavljen kao tit hrianstva.

Mletaka vijea su preduzela korake da se obnovi Skadar i da se zbrinu izbjeglice. Mir sTurcima se nije mogao postii, jer je Porta traila od Republike da se odrekne ostrvaLemnosa, Maine (na Peloponezu) i Kroje u Albaniji.

Turski neuspjeh pod Skadrom i u krajevima oko Skdarskog jezera bio je za IvanaCrnojevia zamraen gubitkom sjevernih oblasti. Kad su Turci pristupili obnoviPodgorice, zauzeli su najvei dio Bjelopavlia, zatim Gornju i Donju Morau i Rovce.Postoji predanje da je Crnojeviev ovjek vojvoda Raslav Bubin, iji su sinovirodonaelnici vie bratstava na podruju plemena Bjelopavlia, ustupio zemlju Turcima,pa je zato Ivan krenuo s vojskom na njega. Kako je stanovnistvo Hercegovinepotinjeno sandakbegu u Foi, trailo od Hercega Vlatka da preduzme neto zanjegovo osloboenje, Ivan Crnojevi mu je ponudio pomo mislei o potiskivanjuTuraka iz svojih nekadanjih krajeva. Poslao mu je oko 3000 ljudi i zajedno sahercegovim snagama uao u njegove oblasti. Svi su Vlatka oduevljeno doekivali ,tako da je ovaj imao utisak kako e lako obnoviti vlast u itavoj Hercegovini. Meutim,izmeu dva saveznika, reklo bi se neoekivano, izbio je otar sukob. Ivan je s vojskomnapustio Vlatka tvrdei, prema Vlatkovim izjavama u Mlecima, kako mu je prijetilaopasnost da ga Vlatko zarobi. Sve se to odigravalo u prvoj polovini 1476. godine.

Ogorenje Ivana Crnojevia bilo je veliko, jer je on, kako po svemu izgleda, tadaoplijenio Onogot i okolinu. Turski defter iz 1477. objanjava da je svih 12 selaopustoeno poslije Crnojevievog napada. Ljudi su tek poeli da se vraaju i da ihnaseljavaju. Dobija se utisak da je nad Onogotom prohujala oluja kratko vrijeme prije

sastavljanja popisa. Mjesta u Hercegovini, koja je Vlatko vratio, hitala su da seopravdaju pred Turcima, tako da je on bio prinuen na povlaenje, jer su ga Turcigonili do Novskih zidina. Vlatko je Ivana ocrnio pred Mleanima i zahtijevao da ga onisprijee u samovoljnim postupcima. Ivan je, naprotiv, nudio pomirenje, za koje su sezalagali i sami Mleani. Turci su meutim nastojali da iskoriste sukob i ostvare svojezamisli. Mehmed II je pozivao Vlatka da posalje svoje predstavnike na Portu i obeavaoda e mu vratiti jedan dio Hercegovine, a ovaj se nadao da e mu tamo biti od koristibrat Ahmed, iji je uticaj stalno jaao. Herceg je o svemu obavijetavao kotorskogkneza kako ne bi postao sumnjiv Mleanima.

Razgovori na Porti su otkrili prave turske ciljeve. Sultanu je bilo najvanije da satreIvana Crnojevia kao glavnog protivnika. Trebalo je da to uini sam Vlatko uz pomo

Turaka, jer, ako on ne obavi posao govorili su da e turske trupe posjesti Ivanovuoblast i prodrijeti do mora. O vraanju jednog dijela Hercegovine nije bilo ni govora. Popovratku poslanika Herceg je objanjavao Mleiima da e uiniti samo ono to onipredloe, molei ujedno da ga pomognu u odnosu sa Ivanom Crnojeviem. Javljao je oraspoloenju na Porti da se s Republikom sklopi mir i o poruci Ahmedovoj: >>Uzeu nasebe da ih izmirim sa Sultanom, jer znam da su dobri prijatelji moga brata Hercega


11/46

da obavi.U >>Cetinjskom ljetopisu>meom Vuka manitogaastipribjeite dobrih hrianacaraprotiv sebe razjarivao i hranu mu otimao


12/46

suprostave. Sultan je nastavio staru politiku vezivanja ljudi za sebe. Dok su se ranijepravoslavni kalueri esto sporili s Mleanima, sultan je onima iz Svetog NikoleVranjinskog priznao posjede i jamio im bezbijednost. Anadolski beglerbeg Mustafa jelako zauzeo Drivast, a zatim napusteni Lje. Na Drimu je zarobio dvije mletake galije,a njihovih dvjesta mornara doveo pod zidine Skadra i naredio da se, pred oimabranilaca grada sasjeku. zatim je sultan napustio bojite i poveo veinu vojske, a podgradom ostavio oko osam hiljada ljudi. Mleani su se uljuljkivali nadom da e turskineuspjeh pod Skadrom navesti sultana da pristane na mir.

Skadarski knez i providur Antonio da Leze, je poslao u Mletke dosta netaan izvjetaj.Prema njemu, stanje ljudstva i zaliha hrane i oruja bilo je izuzetno teko, jer je svepotroeno. Takvom izvjetaju je doprinijela slika same opsade i turskih zvijerstava. Uskladu sa shvatanjem da je dalja borba beznadena, mnoge mletake odluke, donijetekrajem 1478, govore o tome da se ve pomiljalo da sredite nove odbrambene zonebude Kotor, zatim da se u Budvu, Bar i Ulcinj poalju novi borci, ito i oruje. Po svemuse osjealo da su Mleani rtvovali Skadar. Oni su doista uli u nove pregovore sasultanom. Glavni pregovara bio je na kraju istaknuti Mletaki kancelar Zuan Dario, kojije imao ovlaenje da Turcima ustupi Skadar pod uslovom da vojnici i graani, koji toele, prethodno napuste grad. On je ve 25. januara 1479 ugovorio sa sultanom mir.Pored Skadra on se u ime Mleana odrekao nekih mjesta na Levantu i obavezao nadanak za slobodu trgovine (10000 dukata) i na plaanje ratne odtete (100 000dukata). Antonio da Leze je predao Skadar Turcima u martu 1479. godine. Najamnici igraani koji su preivjeli opsadu sklonili su se u Bar i u Ulcinj, a mnogi kasnije uMletaku oblast. Skadarskog kneza i providura su doekali u Mlecima s poastima. Akad se saznalo za njegova bezakonja i netane izvjetaje, osudili su ga na godinu danazatvora i trajno liavanje svih zvanja.Ono sto je uinjeno nije se moglo mijenjati, pa su Mleani nastojali da svojimpostupcima niim ne izazovu Turke, posebno za vrijeme dugih pregovora o primjeniugovora, u kome je bilo dosta nejasnih mjesta koja su dovodila do suprotnih miljenja.Najprije je Sinjorija negodovala to su iz ugovora izostala dvojica sitnih oblasnihgospodara koji su saraivali sa Mleanima. To su bili Ivan Crnojevi i gospodar SantaMaure Leonardo II Toko. Kad je Ivan Crnojevi izgubio abljak, zadrao je posjede s

desne strane Morae. Mleani su mu stavljali u izgled da e ponovo vratiti abljak, asem toga se pripremala velika flota malih brodova koji bi se prebacili u Skadarskojezero i nastavili borbu. Bilo je to u vrijeme kada se u Mlecima nije znalo kakav e bitiishod pregovora koje je poveo Zuan Dario. Kad je ugovor sklopljen Turci nijesu htjelida u Ivanu Crnojeviu, vide mletakog slubenika ve oblasnog gospodara, jer se onsamostalno sporazumijevao sa sultanom i pristajao da plaa hara. Dok Skadar nijesuuzeli u svoje ruke, Turci nijesu postavljali pitanje svog >>haraaraiz iste ljubavi i prijateljstva


13/46

barskog i ulcinjskog podruja. Ta dva grada su se sporila oko meusobnih granca. Nakraju pregovora Turci su priznali Republici znatno sueni distrikt Budve, Bara i Ulcinja.Tursko-Mletaka granica je utvrena u brdima izmeu mora i Skadarskog jezera.Za vrijeme Mehmeda II neposredna opasnost je zaprijetila i Italiji. Njegove snage suiznenada prele Jadransko more i 1480. zauzele na prepad Otranto. Ni pojava Turakanije mogla da otkloni unutranje sukobe razrivene Italije. A napuljski kralj Ferante nijenita preduzimao za ivota Mehmeda II. Sultan je umro u 49. godini ivota, 3. maja1481. vjerovatno otrovan, a da Mleani, odnosno njihovi ljudi u tome nijesu imalinikakvog udjela. Nasledio ga je sin Bajazit, koga je otac neposredno pred smrt

pokuavao da lii prava na osmanski prijesto. Bajazit II je vladao do 1512, kada ga jenasljednik Selim prinudio da se odrekne prijestola godinu dana prije no to e umrijeti(1513). Tek za vrijeme Bajazita II, napuljski kralj Ferante je u septembru 1481. uspioda potisne Turke. Istovremeno je preduzeo mjere da pomogne ugroenom hercegovomnasledniku Vlatku, koji je od 1474. bio oenjen Margaritom de Marcano, unukom starognapuljskog kralja Alfonsa.Dok su poslije smrti Mehmeda II meusobice potresale Osmanlijsko carstvo, iz Bosnesu Vlatku upuivani pozivi da doe i da oslobodi porobljenu zemlju. A njega je ponovoponijela nada da bi nekim odlunim prodorom mogao popraviti svoj poloaj. U proljee1481. Vlatko je provalio u Bosnu, ali sopstvenim snagama nije mogao da ugrozi poloajTuraka. Daut-paa ga je u junu 1481. potukao i Vlatko je sa ostatkom vojske morao dase skloni u Novi i da se tamo utvrdi. Ugarski kralj Matija je elio da mu pomogne, ali jevojsku umjesto u Hercegovinu poslao u Srbiju. Onda je u Hercegov grad Novi, na ulazuu Boku Kotorsku, poslao u pomo odred svojih vojnika. U to vrijeme su se predNovskom lukom pojavila i dva napuljska broda. Ali, sve je bilo kasno.Neposredno poslije druge opsade Skadra, u septembru ili oktobru 1478, Vlatko je nudioMleanima Novi i Risan u zamjenu za neko mjesto u koje bi mogao da se skloni. Vetada je sultan od njega zahtijevao da mu se predaju ostaci hercegove zemlje. Senat jedao svoj naelni pristanak, pogotovu to su Kotorani nastojali da sticanjem hercegovihposjeda zaokrue gradski distrikt. Meutim, sve je palo u vodu kada je Zuan Dariosklopio mir s Turcima. Kao to su rtvovali Ivana Crnojevia, tako su Mleani prestalida se brinu o ostacima hercegovih posjeda. Vie nijesu eljeli da bilo im izazivajuTurke. Poduhvati koje je Vlatko na svoju ruku preduzeo uvrstili su novog sultana u

uvjerenju da treba zauzeti ostatke Hercegovine. Ugarske snage su bile smjetene uGornjoj tvravi Novog, dok su hercegovaki vojnici uvali donju tvravu. Turci suopsjeli grad prvih dana novembra 1481. godine. Hercegovaki sandkbeg Ajaz saglavninom turskih snaga nije jo bio pod Novim. Dubrovani su se nali u tekompoloaju. Turski kapidibaa je stigao u njihov grad i traio dvije galije za opsaduNovog sa morske strane. Kninski biskupje, na raun godinjeg danka ugarskoj kruni,zahtijevao hiljadu dukata, to su mu Dubrovani i dali s tim da to bude u onim stvarima>>koje su potrebne za ouvanje Novoglijepe oi odgovore lijepim rijeima


14/46

Izmeu hercega Vlatka i njegove ene dolazilo je do sukoba zbog izbora mjesta za daljiboravak. Oni su u prvi mah otili u Tursku, iako je Margarita de Marcano na to neradopristala. Kasnije su napustili Tursku i nastanili se na mletakom Rabu, e je Vlatkokasnije i umro. Njegova udovica je prela tada u Mletke e se preudala za kapetanaMarka Loredana.Osvajanjem ostataka Hercegovine Turci su sa obije strane prikljetili mletake posjede.Njihovo susjedstvo nije ni Dubrovanima bilo po volji. Ali ono je trajalo vjekovima.Turci su izgraivali hercegovaki sandak. Osnovali su 1485. novski kadiluk ukljuivi unjega mnoge nahije koje su ranije pripadale drinskom kadiluku, prvenstveno sve one

koje su se nalazile na tlu dananje Crne Gore.

Treeg maja 1481. umro je sultan Mehmed II, s pravom nazvan - Osvaja. Pokorio jevizantijsko carstvo, srpsku despotovinu, bosansku kraljevinu. Carigrad je pretvorio uprestonicu Imperije koja je obuhvatala priblino iste teritorije kao nekadanje IstonoRimsko Carstvo.Vijest o sultanovoj smrti stigla je na Zapad krajem 1481. godine. U Veneciji i drugimkrajevima Italije izazvala je olakanje koje se pretvorilo u oduevljenje. Prireene susveanosti u mnogim gradovima, a najvee su bile u Rimu. Smrt Mehmeda II bila je zaItaliju znaajna prekretnica. Zauzimanje Otranta kojeg su Turci osvojili prethodnegodine, nee se vie ponoviti, niti e Italija sa te strane biti neposredno ugroena. Smrtmonog sultana s posebnom su radou doekali Balkanski narodi. S velikom panjomsu pratili borbu njegovih sinova; ona im je zaas oivjela nadu u skoro osloboenje.Spasenje se oekivalo iz Italije i Ugarske. Ne gubei vrijeme neki Dubrovani suotputovali u Napulj, da podstiu tamonje vodee linosti na borbu protiv Turaka.Prema izriitim navodima izvora iteljima Bosne je na usnama stalno bio kralj Matija,njega su pozivali, u njega upirali oi. Sa balkanskog poluostrva stizale su vijesti uEvropu da u Turskoj vladaju nered i konfuzija, da su sve granice u nemiru i da bi se uzmalu pomo Bosna i Albanija mogle osloboditi osmanlijske vlasti, jer je tamonjestanovnitvo >>dugo podnosilo teku tiraniju pokojnika


15/46

Dubrovniku ve sredinom juna 1481. Vrativi se u Zetu, uspio je veoma brzo dapotisne osmanlijsku vlast i da u septembru iste godine potue tursku vojsku od 3000ljudi. Meutim, im je povratio zemlju, postavilo se pitanje, kako da je odri, jer jeborba za presto u Turskoj brzo okonana. Bajazit je ve 22. juna 1481. pobijediomlaeg brata kod Jenisehera u Maloj Azij. Dem se sklonio kod Jovanovaca na Rodos, azatim je preao u Evropu, e je jedno vrijeme bio igraka u rukama zapadnih vladara,koji su jo matali o pokretanju opteg rata protiv Osmanlija. Meutim, Turci suponovo veoma brzo uvrstili svoj poloaj u evropskom dijelu carstva, jer je rumelijskibeglerbeg stao na stranu princa-pobjednika. U takvim prilikama Ivan Crnojevi je znao

da se moe odrati jedino ako se izmiri sa sultanom i prizna njegovu vlast. Mnogomoniji Mleani jedva su ekali da s novim turskim carem potvrde mir iz 1479. godine,to im je polo za rukom u januaru 1482. godine. I Ivan Crnojevi se potinio BajazituII najkasnije do sredine te godine primivi obavezu da plaa 700 dukata godinjegharaa, koliko je davao i Mehmedu II. Od toga vremena je titulisan kao sultanovsandakbeg i vojvoda.

Poslije potinjavanja Porti sloboda djelovanja zetskog gospodara u odnosu na spoljnisvijet bila je veoma ograniena. I sami Mleani su s njim odravali veze preko sultana.Ali je zato Crnojevi u unutranjim poslovima bio samostalan. Turci ga vie nijesunapadali, a nije ih bilo ni u njegovoj oblasti, mada nije dovoljno jasno to je sveobuhvatala. Poto se Ivan Crnojevi nije odricao posjeda koje su drali Kotorani, to je inajsitnija arka mogla lako posluiti kao povod za sukob. Kad je 1489. u Kotoru ubijenjedan njegov solar, Ivanov sin je zapalio selo u kome je ivio ubica, opljakao diomletake teritorije i zauzeo mjesta u Grblju, Patroviima i Crmnici. Mleani su odmaho svemu obavijestili Bajazita II traei njegovu zatitu. to se tie granice premaTurcima , zna se da su 1485. pod njihovom vlau bili krajevi Pipera, Kua, Hota iBjelopavlia, tako da je granica izmeu Ivanovih i osmanlijskih posjeda ila izmeuPjeivaca Bjelopavlia du Zete i Morae. Pod sultanovom vlau su ostali Podgorica,Medun i abljak.

Poput drugih balkanskih gospodara koji su bili vazali Porte, i Ivan Crnojevi je moraoda poalje sultanu svog sina Staniu, koji je odveden 1485. godine. Primio je islam i

dobio ime Skender. Pred smrt Ivan Crnojevi je poao putem izmirenja s MletakomRepublikom, predlaui da se svi sporovi rjeavaju mirnim putem. Poto je dobioodobrenje od Bajazita II, najstarijeg sina ura je oenio u drugom braku Jelisavetom,iz poznate mletake plemike porodice Erico, ali snaha nije zatekla svekra u ivotu.Poetkom ljeta 1490. stigla je vijest daje Ivan umro.

Poslije povlaenja iz abljaka, Ivan Crnojevi je boravi u Obodu (Rijeka Crnojevia),koji je utvrdio oko 1475. Sklanjajui se od Turaka, pa i od Mleana, povlaio se svevie u brda. Za svoje sjedite izabrao je selo Cetinje , u kome su bili stari batinskiposjedi porodice Crnojevia. U njemu je podigao dvor, manastir i crkvu posveenumanastiru Bogorodice, ime je ispunio zavjet iz Loreta. Gradnja je vjerovatno bilazavrena do poetka 1485, jer je ve 4. januara te godine dao manastiru osnivaku

povelju. Koliko je mogao obdario ga je prihodima i posjedima, koje su njegovinasljednici uveavali.

Zetski pravoslavni mitropolit takoe je mijenjao svoje sjedite. Mletakim irenjem uprimorju, on je postepeno gubio prava nad pravoslavnim crkvama koje su se nale naMletakim posjedima, iako je mnogim ugovorima bila zajamena njegova jurisdikcija.Dugo mu je sjedite bilo u manastiru Sv. Mihila na Prevlaci, koji je bio u tekom stanjujo krajem XIV vijeka. Kasnije je despot ura Brankovi smjestio mitropolita u Budvu.Nije se ni tu moga odrati poslije 1442 godine, kad je grad pao pod mletaku vlast.Zatim se sklonio u manastir Preistu Krajinsku iznad Skadarskog jezera.Ve do tog vremena nekoliko crkvenih sredita u skadarskoj oblasti i Ulcinju dospjelo jeu ruke katolikih svetenika, a mnogi stanovnici pravoslavne vjere u kotorskom


16/46

distriktu prevedeni su u katolianstvo. Poto se poveavao broj glagoljaskih i latinskihsvetenika, mitropolit se nije mogao odrati ni u Preistoj Krajinskoj. U njoj su ve od1452. sjedeli unijatski ili katoliki episkopi. Nijesu pomogli ni protesti StefanaCrnojevia kod pape. Mleani su, tavie tim katolikim prelatima rado ustupali posjedeKrajinskog manastira, dok se pravoslavni mitropolit dalje povlaio: najprije u manstirSv. Nikole na Vranjini, zatim u crkvu na Komu, potom u Obod i na kraju na Cetinje. SIvanom Crnojeviem je neposredno saraivao mitropolit Visarion, uz ije se ime vepominje >>prestol mitropolije cetinjske, jakoe jest mitropolije zetske>svetim knjigama>gospodinIvanzadubine>u

Hristu Bogu blagovernibogomuvani>zemlja


17/46

ulazila i Crna Gora, Crnojevii ne unose u svoju vladalaku titulaturu, nijedno od ovadva imena, poto su to jo uvijek geografske, a ne i politike cjeline. Za priznavanje iprihvatanje novog naziva bile su potrebne duboke drutvene i politike promjene. Udravi Nemanjia ime Zeta ce sve vie potiskivati stariju Duklju ili Dioklitiju, ali to sedeavalo tek poto je Duklja izgubila politiku samostalnost i poto su njeni gradovipretrpjeli teka razaranja. Slino e se desiti i sa imenom Zete koje e potiskivati CrnaGora, naziv matine oblasti Crnojevia i budue jezgro politikog ivota.

Priznavajui vrhovnu vlast Venecije i Turske, zetski vojvoda je samostalno upravljao

svojom oblau. On je istovremeno bio i vrhovni vojni zapovjednik i vrhovni sudija, dokje duhovno starjeinstvo pripadalo zetskom mitropolitu koji je esto boravio u njegovojblizini. Stalno sjedite Crnojevia bio je njihov dvor koji je pod pritiskom Turakapremjetan iz abljaka u Obod, a potom na Cetinje. Upravnik dvora ->>dvorodrica>dvoranimjeovitepristav>vlastele okolnih katunahmajstorkoji granice seedijak>javnu veru>dokazpristavtinuizdava>konj i svitaveliko delo>malo delo>starinacakmetovimavlastelomokolnieh katunah>vlastelu>njihovi istaknuti saborcisvi oni koji su vrili, povremeno ili trajno


18/46

tijelo sudskih porotnika, raspolagali komadom zemlje, veim stadom i obavezno nosiliorujevlastelevojnika>vojnici>vlasteluvjernu slubu>neverupodanke>slue>u vijekverne slube>planinu>kmettinadanka gospodskoga>rabotusvreni rabotnici crkovnisoe< -po jedan star penice i po jedan star >>glotinekrble>optina>katun>zboru


19/46

U ovakvim i slinim zajednicama jaala je i lokalna samouprava, a ljudi su sticali takvaprava, do kojh ne bi mogli doi da su ostali potinjeni nekom vlastelinstvu. Oblasnigospodari i susjedne drave, nastojei da pridobiju katune i ratnike druine, priznavalisu njihova steena prava i lokalnu samoupravu. Venecija je priznala samoupravu imee Patrovia ve 1423 godine, a oni su prihvatili obavezu da ratuju za novoggospodara na podruju od Kotora do Bara i oko Skadra. Crnojevii su takoe priznavalii potovali steena prava mnogih zajednica. Kada je Stefanica Crnojevi sklapao ugovorsa Venaecijom 1455. godine doao je u Vranjinu >>s itavim zetskim zboromdruine ili optinedruina ili optina>mnoga druga selas bratijom>dvorane> kao pjeaci ili konjanici krenu naneprijatelja>s bratijom


20/46

boravilo je u blizini Meduna (1444), da bi po prvom turskom popisu imali 21 selo (odtoga dva su pusta) sa ukupno 226 kua. Dvanaest godina kasnije (1497), broj kua segotovo udvostruio. U 13 sela Turci su popisali 427 kua Pipera. Ne moe se pouzdanoutvrditi kako je dolo do naglog poveanja broja kua, da li je to zasluga turskeadministracije ili su u pitanju novi doseljenici ? Izvjesno je da su se tada meuPiperima nali Bukumiri, zatim Buati, Rogami i Mrke koji su 1455. godine istupalisamostalno.

Stankovii, Grnci, Kakarii, Berisavci, Golubovci, Dajbabe, Stanisaljii, Stanii,

Branovii i Rabiovii, iji su predstavnici uestvovali na zetskom zboru, ostavili su malotragova u sauvanim izvorima. Potpunija su obavjetenja o Maloniima ija seteritorija nalazila izmeu Donje Zete I Morae. Zajedno s Golubovicima oni ine (1492)jedno >>bratstvo>plemeljubime vlastele>s vojskom>iz Srbalja>katuna>druine>vlastele od zemljedo mee Rianske


21/46

gospodaru. vra i neposrednija vlast Crnojevia u ovim krajevima nije ugroavalaopstanak katunske organizacije. eklii i Baloan pominju se kao katuni koji imajusvoje starjeine-katunare. Pavle Milijevi je bio katunar u ekliima 1443. godine.Katunska organizacija postoji svakako i kod Bjelica i kod Ozrinia, poto se usauvanim izvorima nazivaju >>Vlasimajunaka>vlastele


22/46

najblie saradnike, izvjestan broj kaluera i uzeo dragocjenosti cetinjskog manastira,da bi sa oko 100 konjanika doao u Budvu, a odatle dalje brodom u Veneciju e jestigao decembra 1496. godine. Tako je oblast Crnojevia bez veih potresa i gotovoneprimjetno izgubila svoju samostalnost.

Stefan Crnojevi ostao je u zemlji oekujui da e ga sultan prihvatiti kao oblasnoggospodara. Nadanje je bilo uzaludno. Turci su iskoristili njegovo prisustvo da bi tolake uveli svoju neposrednu vlast. Stefanu su ostavljeni porodini zemljoposedi(vinogradi, njive, livade, mlinovi i ribnjaci) razasuti po mnogim selima koje je on drao

do 1499. godine. Cjelokupna teritorija kojom je do 1496. gospodario ura Crnojevi,za koju se vrsto vezuje ime Crna Gora, prikljuena je skadarskom sandaku. Stigaviu Veneciju, ura Crnojevi je stupio najprije u vojnu slubu, ali je doao u sukob smletakim vlastima zbog ega je zatvoren u tamnicu. Poslije nekoliko mjeseciosloboen je zatoenitva na posredovanje francuskog kralja i Konstantina Arijanita.Izgubivi svaku nadu da e uz pomo Venecije iz zapadnih drava ponovo zagospodaritisvojom oblau, pokuao je da to ostvari uz pomo Turaka. Poetkom 1500. uraCrnojevi je kriom napustio Italiju i dospio kod skadarskog sandakbega Ferisa, skojim je i vodio pregovore o svom prelasku na sultanovu stranu. Ve u martu istegodine naao se na Porti ali je umjesto eljno oekivane oblasti, od sultana dobio samojedan timar u Anadoliji. Tako je poslije mnogih nevolja i lutanja po svijetu, okonanapolitika djelatnost posljednjeg samostalnog gospodara Zete, vojvode uraCrnojevia.

Skadarski sandkbeg upravljao je Crnom Gorom preko svog subae, odnosno vojvode,ije je sjedite bilo u abljaku. Ubrzo poslije osvajanja ovog grada, Turci su osposobili itvravi podgrae za prihvatanje vee vojne posade. Sem u abljaku, turskih posada jebilo u Podgorici i Medunu tako da su ova tri grada vrsto nadziravala dolinu Zete iMorae, a u znatnoj mjeri Crnu Goru i Brda. Cjelokupna teritorija Crne Gore obino senalazila pod jurisdikcijom jednog kadije sa sjeditem u abljaku ili Podgorici i bila jepodijeljena na est, odnosno sedam nahija. U defteru iz 1523. godine pominju sesljedee nahije: upa, Malonii, Pjeivci, Cetinje, Rijeka, Crmnica i jo jedna ije imenije bilo ubiljeeno. U posebnom poloaju nalazila se nahija Grbalj, podijeljena na

Gornji i Donji, kao to se od davnina dijelila istoimena upa. Na brdovitom, siromanomi pogranicnom podruju, e je stanovnitvo imalo razvijenu lokalnu samoupravu, turskavlast se sporo uvrivala. Da bi se taj proces ubrzao, centralna vlast je pojaavalasvoje prisustvo i inila manje ustupke stanovnitvu. Crna Gora je izdvojena u posebanSandak, a za sandakbega je 1513 god postavljen Skenderbeg Crnojevi, trei sinvojvode Ivana, odnosno Stania, koji se nalazio jo od 1485. godine u Turskoj, e jeprimio islam. Bila je to kontroverzna linost u kojoj su se udruivali postupci sultanovoginovnika i turskog feudalca s ponaanjem pravoslavnog oblasnog gospodara. Stalnosjedite crnogorskog sandakbega nalazilo se u abljaku e je bio okruen svojimsaradnicima i muslimanima i hrianima. Materijalno je potpomagao i brinuo se osvojim mnogobrojnim roacima koji su ivjeli na mletakim posjedima. Uz pomo>>24 vlastele>zulumamrtve dueneprohodna i krevita zemlja, pa raja nije u mogunosti da daje uur, hara,ispende i druge dabine. Umjesto ovih dabina, ubudue e svaka kua plaatipedeset i pet aki >>po vlakom obiajufilurijadukatu


23/46

stanovnitvo Crne Gore steklo status filurdija. Pored plaanja 55 aki od kojih je 33pripadalo sultanu, 20 sandakbegu i po 2 ake sakupljaima dabina, svaka kuamorala je jo da poalje po jednog radnika na petnaestodnevni rad u grbaljske solane.Od navedenih dabina i rabota bili su osloboeni muselimi. Njihov broj je bio ogranien,najprije na 56, a kasnije na 35 ljudi. Muselimi su se obino starali da stanovnitvouredno plaa svoje dabine i da odlazi na rad u grbaljske solane. Ujednaavanjeobaveza zavisnog stanovnitva prema dravi i prisustvo manjih ili veih zajednica srazvijenom lokalnom samoupravom, izvrili su osjetan uticaj na nastanak i dalji razvojcrnogorskih plemena.


24/46

5 zapisa Ivana i ura Crnojevia

Pred vama su prvi put na internetu, 5 divnih zapisa Ivana Crnojevia,osnivaa Cetinja i podlovenske Crne Gore i sina mu ura.Zapisi ura Crnojevia su izali iz prve tamparije kod junih slovena,

koja je bila na Obodu kod Rijeke Crnojevia.

====================================================

1. zapis: a

6992 , , ,, , , , , . .

, (?) I 355

-----------------------------------------------

Prepis prologa iz vremena Ivana Crnojevia

Ljeta 6992 (1484) prepisa se ova sveta i boanska knjiga, Zbornik etiri mjeseca, udane blagoastivog i hristoljubivog, i Boijeg tienika, gospodara Ivana, vojvode,Crnojevia. Tada su na prijestolu mitropolije cetinjske, koja je i mitropolija

zetska, stolovali preosveeni mitropolit kir Visarion, i preosveeni episkop kir Vavila.Neka im Gospod da spasenje i vjeni miru u buduem vijeku. Neka im Gospod da pozasluzi. Amin.

==============================================

2. zapis:

, ,

, , , () . () , , , . , , . , , , () . (), , () , . . 2.

, , () 6994.


25/46

, , () , ... () ... . .

, . I 355

----------------------------------------------

U kui pobonog Boijeg tienika

Milou Oca pomou Sina i savrenstvom Svetoga Duha, prepisa se ova boanstvenaknjiga u kui pobonog Boijeg tienika, gospodara zetskog, gospodina IvanaCrnojevia, neka mu Gospod da savreno tjelesno zdravlje i svijetlu pobjedu nad svimznanim i neznanim neprijateljima, pratanje grijehova kada bude pravedni sudija davaosvakome po zasluzi, u dane carstvovanja vrlo monog i previsokog ismailtskog carasultana Bajazita, kome je Bog dao snagu i mo nad hrianima, radi naih grijehova ibezakonja. A prepisa se rukom smjernog Hristovog sluge Nikole dijaka, a na molbupotenog i mudrog logoteta Boidara Grka, neka mu Gospod podari tjelesno zdravlje ispas due. Zato, o Gospode moj, oci i brao, molim vau dobrotu, itajte paljivo. Akosmo to i pogrijeili, ispravljajte i oprostite, a ne kunite, poto smo mladi, buduineiskusni u pisanju. Neka Gospod milostivi da spasenje, vrstinu vaem hristoljublju,neka mu je slava i mo, u vjekove. Amin. Dopisa se mjeseca jula, 2. dan, u subotu,

ljeta 6994 (1486). Prepisa se ovo rukom smjernog i nedostojnog Hristovog sluge,Nikole Kosijera, kome je otadbina grob, zemlja mati, crvi dragi gosti... nebeskomcaru, vjenome, slava... u vjekove. Amin.

====================================================

3. zapis:

. ,

, , , . , , , , , , , . . , .


26/46

7001, 1, 9.


27/46


28/46

Fototipsko izdanje, Cetinje-Ljubljana, 1987, (Oktoih prvoglasnik, 1493, zavrseno 4.januara 1494. g.). Predgovor na . 2`. ZIN I 381.

-----------------------------------------------------

Po zapovijesti gospodina ura rukodjelisa Makarije

Bog kome se klanjamo u Trojici, blagoizvolio je ispuniti svoju crkvu raznim knjigama.Videv japravoslavni hrianin, Boiji tienik, gospodin ura Crnojevi, da su crkve

prazne, bez svetih knjiga, radi naih grijehova, pljakom i unitavanjem agarenskihsinova , nastojah predano, ispunjem svetim duhom i ljubavlju prema boanstvenimcrkvama natampah ovu duespasnu knjigu Osmoglasnik u slavu trisunanog ujedinstvu klanjanog Boanstva. Zato molim mlade odrasle i stare, one koji itaju, pojuili prepisuju, ljubavi Hristove radi, ispravljajte, a nas, pak, koji smo se o ovom djelu, odsrca trudili, blagoslovite, da zajedno slavei Oca, iz Njega je sve [postalo], Sina, Njimeje sve [postalo], Svetoga Duha, od njega je sve [postalo], ovdje zadobijemo milost, atamo se ozarimo ovom svjetlou. Amin.Po zapovjesti mi gospodina ura Crnojevia, ja, Hristov sluga, svetenoinik Makarije,rukodelisah ovo, pri preosveenom mitropolitu zetskom, kir Vavili, Ljeta 7001, krugsunca 1, lune 9.

=====================================================

4. zapis: , ,

, , , , , . ,

, . , , , , , , , . , , , . , , , , ,

. , , , , . , , , , 4- , . , . , , ,


29/46

, , , , , :">> , , , , , .>Oni kojiblagosiljaju [bie] blagosloveni, a oni koji kunu [bie] prokleti. >Priiteblagosloveni Oca mojega; primite carstvo koje vam je pripremljeno,


30/46

5. zapis:

, , , , , , , , , ,

, , , , . , , , , , . , , , , , , , ! .

, , , . , , , , , , , , , : , , , , , , , .

7003, 495, 3, 11, 14, 4, 3, 22 , ...............

, , 41, ( , ,22 1495. .). . 347`-348`. I 383

-----------------------------------------------------

Knjiga za spas due

Milou Oca, pomou Sina i savrenstvom Svetoga Duha dobili smo sveto pismo. Unjemu, pak, proroci, kao u carske riznice pohranie neiscrpno bogatstvo. Meu njimacar i Bogootac David, silaskom Duha nauen, predade nam ovu duespasnu knjigu,zvanu Psaltir, da njime proslavljamo pjesmama Boga u Trojici. I naslaujemo se svetimpismom kao mirisom rajskih cvjetova. I svi koji hoe nasladie se bogato. Svako koproita ovu [knjigu] nai e utjehu i zadovoljstvo. Bilo ko, bilo car ili svetitelj, knez iliprostak, prosjak ili koji padne u bezbrojna iskuenja i uhvaen u svakakve avoljemree, nai e utjehu. Ova knjiga je vodi mudrosti, zamjena tuzi, uvar nevinosti,trajno sjedinjenje s Bogom, uctelj ivota, povod svakom dobrom djelu, ak taviesmirenje u Bogu i posinjenje.Treba dakle, onaj koji ita, sav da se preda itanju, da pazi i jedinu korist da nae uspasenju [due], jer i najmanja sluajna nepanja nanosi veliku tetu. Sve ostalo je


31/46

sujetno i kratkotrajno, vaistinu kao brzoprolazno, sve se smru prekida i sve tajnootkriva. I teko tada, onome koji nije inio dobra djela, a meu njima sam prvi ja, avaj,kao to ree veliki uitelj Pavle. I tako u dane pobonog i hristoljubivog Boijegtienika, gospodina mi ura Crnojevia, njegovom zapovijeu, ja, smjerni i svetenimonah Makarije od Crne Gore, natampah ovu knjigu, pri preosveenom mitropolituzetskom, kir Vavili. Zato, starce kao oeve, odrasle kao brau, mlade kao ecu, onekoji itaju, ili poju, ili prepisuju, molim, kleei na koljenima, ako ne rukom, a onorjeju, ljubavi Hristove radi, ispravljajte, a nas koji smo se o ovome usrdno trudili,blagosiljajte, da i vi zadobijete ono Valaamovo koje je [rekao] Izrailju: >>Oni koji

blagosiljaju [bie] blagosloveni, a koji kunu [bie] prokleti.>Priite blagoslovniOca mojega; primite carstvo koje vam je pripremljeno, da u njemu zajednobivstvujemo, slavei Oca i Sina i Svetoga Duha, sada i uvijek, kao i u vjekove vjekova,Amin.Zavri se ova knjiga od bitija, ljeta 7003, a od roenja Hristova tisuu 495, krug sunca3, lune 12, zlatan broj 14, indikt 14, temelion 4, jepahta 3, mjeseca septembra, 22dan, na Cetinju.

JUBILEJI:POLA VIJEKA UDRUENjA BIBLIOTEKARA CRNE GORE

Arhiv ljudske mudrosti

Knjige i krst skoro jednak pod nebom crnogorskim. Olovna smo pretakali slova da bigore slobodne bile, u zbjegove - zbori pjesnik - nosili uz dijete i koru heba i - knjigu.Kua od knjiga je biblioteka. Prvi pomeni su poodavno vezani za gospodarecrnogorske...Knjievno blago, sva naa uenost i umjetnost, sadrala se u jednoj jedinoj knjizi. Onojsa velikim poetnim slovom, iz koje su nastale sve one kasnije, pisane i prepisivane.Rije je o Bibliji, ije ime i znai knjiga. Prepisivana je i umnoavana runo, u tiinimanastirskih elija ili skriptorija. Iz pisanih izvora se zna da su mnogi nai manastiriimali skriptorije (radionice za prepisivanje i izradu knjiga). Imali su ih Moraa, Piva, anaroito je dugo opstajala prepisivaka kola u manastiru Svete Trojice kod Pljevalja.

Nema sumnje da su skriptorija imali i manastiri na goricama Skadarskog jezera, svedok se nijesu nali van granica slobodne Crne Gore.A onda meu slobodne Lovenske gore eto i prve tamparije na slovenskomjugu, eto i prvih irilskih tampanih knjiga, Oktoiha prvoglasnika... Mnogi naiistraivai srednjevjekovne Zetske drave pojavu tamparije u podlovenskojzabiti samo 38 godina od prve Gutenbergove tampane knjige doivljavajukao pravo udo. Upravo obrnuto, udo bi bilo da se tamparija nije pojavilapred kraj 15. vijeka. Kad ovo kaem, imam u vidu tri nesporne injenice. Prvo,svi nai vladari iz 15. vijeka, do Crnojevia, izrazite su renesansne linosti:pismeni, obrazovani, odgojeni u duhu novog vremena. Drugo, svi Crnojeviiodreda drali su se Mletake republike, odnosno Venecije kao poslednjeslamice spasa pred turskom najezdom i pustoenjem. Oni su u Veneciji

prebivali veoma esto i dugo, voljno i nevoljno, pa su je i dobro poznavali,znali za njenu mo i presti u ondanjem zapadnom svijetu. A treba znati da jeu to vrijeme Venecija bila istinska prestonica evropskog tamparstva.No bez obzira na sve, kratko trajanje i mali broj tampanih knjiga, tamparijaCrnojevia odigrala je znaajnu ulogu u razvoju kulture i pismenosti, a svakako najvieu ouvanju nacionalnog i vjerskog identiteta naroda.Poslije pada Zete, jedino mjesto u kontinentalnom dijelu Crne Gore gdje se jo moglaproitati pisana rije bili su manastiri. I tako sve do Njegoa, jer za prve Petrovie, iakosu sami bili obrazovani ljudi, nemamo podataka o broju knjiga kojima su raspolagali.Trebalo je, dakle, da proe punih 340 godina da bi se na tlu slobode Crne Gore ponovotampala neka knjiga.Razvoj crnogorskog bibliotekarstva, u pravom smislu te rijei, naglo je otpoeo i


32/46

snano se razvio u poslednjih 20 godina 19. vijeka, poslije oslobodilakog rata CrneGore od 1876-1878. godine. Prikljuenja Crnoj Gori znaajnih ekonomskih centara:Podgorice, Nikia, Bara i Ulcinja, dolazi do prave ekspanzije italita, koja se osnivajune samo u gradovima, ve i u veim seoskim sredinama. Znaajnije linosti - vojvode,serdari, kapetani pa ak i sam gospodar Crne Gore i lanovi njegove kue - prosto seutrkuju i nadmeu u osnivanju italita, nabavci knjiga, novina i asopisa.Ovakav razvoj bibliotekarstva i biblioteka u Crnoj Gori prekinuli su ratovi. Prvobalkanski - prvi i drugi, pa onda svjetski - opet prvi i drugi. Potpuno unitenje, a zatimsve iz poetka. Entuzijazma nije falilo. Bar ne u poetku. Poznato je, recimo koliko je

napora ulagano u posleratnu obnovu bibliotekarstva u Crnoj Gori. I odnos premabiblioteci i knjizi bio je drugiji. Najznaajnije linosti u kulturi Crne Gore poslije ratabili su na elu Drutva bibliotekara Crne Gore (Niko Simo Martinovi, Jefto Milovi,Risto Dragievi).Onda je nastupio zamor, stagnacija i opadanje. Marginalizacija bibliotekarstva u svimoblastima. ini se da opadanje brige drave za ovu znaajnu djelatnost nije bilaproporcionalna sveukupnoj krizi drutva. A tako neto se moglo i oekivati, jer ukriznim vremenima prva na udaru nae se kultura. Ali i tu, u okviru raznih oblastikulturnih djelatnosti, bibliotekarstvo se nalo na samom kraju. One oblasti kulturepopularnog karaktera i one koje se pribliavaju zabavi bolje su prole. Razni festivali odjuga do sjevera Republike, maskenbali i sabori uvijek su nalazili naine da se odre ibudu u centru medijske i ukupne drutvene panje.Naizgled, reklo bi se da je bibliotekarstvo u Crnoj Gori danas dobro razueno. PostojiCentralna narodna biblioteka na Cetinju, postoji 21 narodna biblioteka u crnogorskimoptinama, zatim biblioteka CANU, Univerzitetska biblioteka i biblioteka fakulteta iinstituta na Univerzitetu Crne Gore.Bibliotekari su posebna pria. Moemo samo da znamo priblian broj ljudi koji rade ubibliotekama - njih oko 400 zaposlenih. Mnogi od njih sebe i ne smatrajubibliotekarima, niti to intimno ele da budu. U kolama su to nastavnici, koji veomaesto vie nijesu u stanju da obavljaju nastavu. U bibliotekama dominira srednja ili viakolska sprema, to najbolje odraava odnos drutva prema ovoj djelatnosti koja je usvijetu od posebnog drutvenog i dravnog interesa.Od prvih biblioteka sa glinenim ploicama kao nosiocima informacije, pa do savremenih

biblioteko-informativnih centara sutina i uloga bibloteke ostaje ista: sakupiti,sauvati, obraditi i dati na korienje gradu koju biblioteka posjeduje. Mijenja se medij,nosilac informacije (a pod informacijom, podrazumijevao sadraj dokumenta - knjigebez obzira bio on naune, umjetnike, muzike, literalne ili bilo koje druge prirode).Prvo su bile glinene ploice, zatim papirusni i koni svici, kasnije dolazi papir i knjiga usadanjem obliku, da bi savremene biblioteke svoje fondove popunjavale i drugimsadrajima - mikrofilmovima, mikrofievima, gramofonskim trakama i ploama, CD-ima. Jasno je da jo uvijek dominiraju knjige, mada se, po nekima, nasluuje vizija tzv.biblioteke bez knjiga. Takve biblioteke posredovale bi istu informaciju, dakle sadrajbez materijalnog nosioca, elektronskim putem. Ovakva vizija, iako tehniki veostvarljiva, teko da e zaivjeti, jer je uz pismo, knjiga najvei ljudski pronalazak. Onaje, toliko, antropomorfna, tj. toliko bliska ovjekovoj biolokoj sutini, da ak i kada se

informacija primi elektronskim putem, krisnik je zamilja u materijalnom obliku inajee je materijalizuje, tj. prenese na papir. Dakle, nema razloga za brigu. Knjigae opstati.Udruenje bibliotekara Crne Gore je strukovna organizacija bibliotekih radnika,stvorena sa ciljem da podspjei razvoj bibliotekarstva u naoj Republici, da promovieovu znaajnu drutvenu djelatnost i zaloi se za ouvanje i podizanje njenog ugleda.Iako dosta anonimno u domaoj sredini, Udruenje se pojavljuje kao nosilac nekolikoznaajnih projekata: ukljuenja podsistema narodnih biblioteka u program PULMAN(dio programa Elektronske Evrope), programa INFOBUS (na osnovu kojeg je OptinaBijelo Polje dobila savremeno opremljen bibliobus, opremljen knjigama i kompjuterimasa internetom, a koje e koristiti mjesne zajednice sa seoskog podruja) kao iprograma povlaenog korienja elektronskih baza podataka EBSCO i Pro-Ljuest.


33/46

Jedno je sigurno. Bez savremene biblioteko-informativne djelatnosti Crna Gora nemoe biti dio Evrope. Tamo se zna da ko ima informaciju ima i mo i da je upravoinformacija najznaajniji drutveni i dravni resurs.Udruenje je formirano na Cetinju prije 50 godina. Bilo bi logino da jubilarnuSkuptinu Udruenja odrimo tamo. Vjerovatno e to biti 25. i 26. septembar.Pokrovitelj proslave bie Ministarstvo kulture Crne Gore.

Dragan Mitov

OKTOIH (grcki - oktoehos)

svjestena knjiga koja sadrzi promjenljive djelove bogosluzenja sedmicnog ciklusa za nizod osam sedmica u svakoj od njih crkvene se pjesme pjevaju posebnom melodijom,koja se zove glas.Krug od svih osam glasova zove se stup - stolp, a u godini ima ih sest.Oktoih je podijeljen u dvije knjige - za I-IV i V-VIII glas.Nastao je uglavnom u VIII vijeku, a kasnije je dopunjavan.Kod Grka se potpuni Oktoih sa svih osam glasova zove Paraklitik, dok se Oktoihomnaziva samo Nedjeljni Oktoih ili Vaskrsni.Najstariji stampani oktoih je onaj iz drzavne stamparije Crnojevica.U pravoslavnom liturgijskom obredu oktoih zauzima znacajno mjesto.Najsvjetlija medju knjigama Crnojevica je Oktoih prvoglasnik sa svojim stihirima,psalmima, molitvama, pjesmama, kanonima, sjedalnim tekstovima, jevandjeljskimctenijama, svjetilnim pjesmama, troparima i irmosima.Oktoih petoglasnik je, u stvari, nastavak Oktoiha prvoglasnika. Sacuvano je stotinakcrnogorskih Oktoiha prvoglasnika, a Oktoih petoglasnik - samo u fragmentima.

LIT.:B. Sekularac, Dukljansko-crnogorski istorijski obzori, 2000, 290-2; V. Mosin, Liturgijskeknjige istocne crkve, Enciklopedija likovnih umjetnosti III, Zagreb, 1964, 200.


34/46

Novak Adi:ZVONO IVANA CRNOJEVIA

Tragedija koja je od 1918. godine zadesila crnogorski narod nije mimoisla ni njegovokulturno-istorijsko nasljedje. Divljacki su se rusili crnogorski spomenici, skrnavili iponizavali nacionalni i drzavni simboli Crne Gore. Zabranjeno je nosenje crnogorskekape, crnogorska drzavna, vojnicka i narodna zastava bila je zgazena i uprljana,srusena je Njegoseva kapela na Lovcenu posvecena Svetom Petru Cetinjskom,ostecena u doba Austro-Ugarske okupacije, da bi Aleksandar Karadjordjevic podigaonovu i drugaciju u slavu dinastrije Karadjordjevic i u cast rodjenja svojega sina Petra.Pristupilo se u vrijeme srpske okupacije Crne Gore i njene nasilne aneksije brisanjucrnogorske istorije, sprovodjenju politike asimilacije crnogorskog naroda, ruzenju irusenju njegovih obicaja, tradicije, kulture i pamcenja.

Vlasti nijesu tada postedjele ni staro, istorijsko, proslavljeno zvono IvanaCrnojevica. I ono je bilo na udaru savremenih vandala. Zvono IvanaCrnojevica stradalo je 1934. godine. Tada je ono skinuto sa Cetinjskogmanastira svetog Ivana Crnojevica, osnivaca Cetinja i grandioznogcrnogorskog srednjevjekovnog drzavnika. Zvonilo je u trenucima posebno

vaznim i svecanim u istoriji Crne Gore.Ljubomir Nenadovic je pisao o zvonu Ivana Crnojevica i ovo:Ono je dvjesta godina sa usamljenih zidina Cetinjskog manastira, kaopustinjak, kao siroce bez igdje ikoga, kroz ove planine jecalo i pred Bogomplakalo. Njemu je dato prvenstvo, te i sada, izmedju svih zvona, svakomprilikom ono se prvo javi. Ono je docekalo da oglasi da se predao Niksic, Bar,Nis, Plevna, Jedrene. Ono je docekalo da oglasi: da je osvojeno ostrvoVranjina, stolica stare Zetske Mitropolije, odakle se negda njegova jekarazlegala po talasima Skadarskog jezera... Sada glas njegov razleze se do rekeVolge, do Temze i do obala Tihog okeana: svaku novost koju ono iz ovihkrajeva oglasi, odmah raznese telegrafska munja na sve strane sveta.

To, cuveno, Zvono Ivanovo zvonilo je kad se, recimo rodio prestolansljednikDanilo, najstariji sin knjaza Nikole I Petrovica Njegosa i kad je crnogorskavojska odnijela velicanstvenu pobjedu na Vucjem Dolu. Ali, sa stravom iuzasom koji su nastupili tragicnim krajem Crnogorskog Kraljevstva i ZvonoIvanovo biva osudjeno da nestane zajedno sa brojnim istorijskimspomenicima i eksponatima duhovne i materijalne kulture crnogorskognaroda. To je staro zvono smetalo brisacima crnogorske istorije, pa su gapod izgovorm da je napuklo, poslali u Vojvodinu da se pretopi, i od njega sumesingane kvake na kapijama vojvodjanske gospode, pise dr RadoslavRotkovic. Sve i da je bilo napuklo, niko nije imao pravo da ga otme Crnoj Gori,niti da ga odnese i da ga pretopi. Njemu je bilo mjesto u muzeju crnogorskihstarina. Nije zasluzilo da nestane. A nestalo je na brutalan i primitivan nacin.Cak ni natpis koji je na njemu postojao nije prepisan. Sve se radilo da se ubijepamcenje, istorijska, nacionalna i drzavotvorna svijest i memorijacrnogoraskog naroda. Zato je i nad Zvonom Ivanonovim i izvrsena smrtnakazna.Savremeni crnogorski knjizevnik, akademik Jevrem Brkovic, u svom djeluKomitske balade objavio je i svoju cuvenu pjesmu Zvono Ivanovo,napisanu 1988. godine.Tu pjesmu zavrsava ovim ubjedljivim stihovima, koje filigrantskompreciznoscu docaravaju zlu sudbinu Zvona Ivanova:

Neka se zna:


35/46

Ivanovo Zvono s Cetinja Ivanova(kad ono razur Crne Gore dodje)ko staro gvozdje u Backu otpremisei tamo pretopise u kvake za dvoracgospodina Dundjerskog Gedeona!Sveto nase Zvono Ivanovo.


36/46

CrnojeviiIz projekta

Skoi na: navigacija,pretragaPredloeno je da se ovaj lanak ili jedan njegov deo spoji sa lankom Dinastija

Crnojevia. (Razgovor)

Predloeno je da se ovaj lanak ili jedan njegov deo spoji sa lankom uraevii. (Razgovor)

Crnojeviiod gornje Zete

Drava Zeta-Crna Gora

Zvanja elnik,

Vojvoda,GospodarOsniva porodice Radi Crnojevi

Enobliranje 1326.

Poreklo crnogorsko

Dananji potomci nema direktnih

CRNOJEVII. Potomci zetskog vlastelina uraa Ilia, koji se prvi put pominje 1326, u pratnji StefanaDeanskog, kao elnik. Prvi pomen ove zetske porodice datira iz 1331. Ve krajem toga veka javlja seRadi Crnojevi kao takmac Balia, vladajue kue u Zeti. Plemenski oni se zovu jo i uraevii,Gojinovii, Kalourevii, ali od sredine 15 veka preovlauje ime Crnojevii. Njihovo je podruje bilo ukatunskoj nahiji, blizu primorja, a od kraja 14 veka gospodare oni Budvom, Kotorom i njihovomokolinom. U 15 veku drali su se obino s mletakom republikom, od koje su dobijali titule, poklone istalne godinje penzije. Od 1440 poeo se vidno isticati vojvoda Stefan Crnojevi, koji je izvjesno vremekolebao izmeu hercega Stjepana, despota ura i Mletaka, ali je preao na stranu ovih. Mleci su ga 1452imenovali za svog kapetana i vojvodu gornje Zete i obezbedili ga itavim nizom prihoda. On je suspehom ratovao protiv vojske despota ura i znatno pridoneo, da se uvrsti mletaka vlast u primorju.

Njegova ena Marija bila je sestra Skenderbegova.Nasljednik Stefanov bio je Ivan Crnojevi (14651490), sa sjeditem u abljaku. On je dobar deomladosti proveo kod hercega Stjepana kao talac za oca. itav njegov ivot bio je pun kriza. Suprotno odoca, vodio je spoetka antimletaku politiku, ali je, pred opasnou od Turaka, ipak obnovio veze smlecima. 1473 za zasluge u borbama protiv Turaka postao je mletaki plemi. Za vreme velike turskeofanzive u Albaniji izgubio je zemlje (1479) i preao u Italiju. Posle smrti sultana Mehmeda II. i za vreme


37/46

trajanja prestolnih borbi u Turskoj, Ivan je uspeo da se vrati ponovo u Zetu i obnovi je kao svoju dravu, iako u manjem obimu (1481). Postao je turski vazal, a za "tvru veru" poslao je 1485. godine u Carigradsina Staniu, koji je tamo primio islam i dobio ime Skender, po bratu njegove babe Marije. Ivan je

podigao manastir na Cetinju 1484, gde mu je u ovom drugom periodu vladavine bila i prestonica.Njegov sin, ura Crnojevi vladao je od 1490 do 1496, zabeleen je u srpskoj kulturnoj istoriji kaoosniva prve srpske tamparije, koja je bila smetena pri cetinjskom manastiru, i koja je radila od 1493 do1496. On je bio mletaki zet, imao je enu Jelisavetu, erku plemia Erizza. Narodna predanja pripisujunjoj svau, koja je nastala u Crnoj Gori izmeu brae ura i Stefana, i okrivljuje je indirektno za propastCrne Gore. Stefan i skadarski sandakFeriz-beg optuivali su ura zbog veza s hrianskim vladarima

uperenih protiv Turaka. Pozvan zato na odgovornost, ura je pobegao Mlecima. Tamo je imao tekihdana i bio je ak zatvoren radi kritike mletakih vlasti.ura je nasledio u vlasti brat Stefan od 1496 do 1498, ali je i on uskoro smenjen i zatvoren od Turaka.Za vreme rata izmeu Mletaka i Turske (1498 do 1503) ura se vratio u otadbinu i pokuao ustanak, alinije imao uspeha. Predao se potom Turcima, nadajui se, da e pomou njih obnoviti vlast. Feriz-beg ga

je uputio u Carigrad. Tamo se ura morao odrei svih prava na Crnu Goru, a kao naknadu dobio je nekadobra u Anatoliji. Tamo je i umro, primivi, prema nekim vestima, islamsku veru. O njegovim

potomcima u Mlecima ima vesti sve do 1636.Jedno vreme vladao je u Crnoj Gori i trei sin Ivan-begov, Skender-beg Crnojevi i to od 1513 do 1530,ali samo kao turski sandak. Za vreme njegove vlade bila je Crna Gora izuzeta iz skadarskog sandakatakao posebna oblast.

Literatura:

J. Tomi, Crnojevii i Crna Gora od 1479 do 1528 (Glas, 5862,190001).

K. Jireek, Istorija Srba, II, 186187.


38/46

Dinastija CrnojeviaIz projekta

Skoi na: navigacija,pretraga

Predloeno je da se ovaj lanak ili jedan njegov deo spoji sa lankom Crnojevii. (Razgovor)

Predloeno je da se ovaj lanak ili jedan njegov deo spoji sa lankom uraevii. (Razgovor)

Crnojeviiod gornje Zete

Drava Zeta-Crna Gora

Zvanja elnik,Vojvoda,Gospodar

Osniva porodice Radi Crnojevi

Enobliranje 1326.

Poreklo crnogorsko

Dananji potomciloza uraina, Kojina, iuraa su preci svimdananjim Crnojeviima

Dinastija Crnojevia su potomci zetskog vlastelina uraa Ilia, koji se prvi put pominje 1326, u pratnjiStefana Deanskog, kao elnik. Prvi pomen ove zetske porodice datira iz 1331. Plemenski oni se zovu joi uraevii, Gojinovii, Kalourevii. Negde s kraja HII ili poeka XIII veka iveo je u Zeti i uraVrani. Njegovi potomci su se po njemu prezivali uraevii. Nekoliko generacija kasnije jedan od

potomaka se zvao Crnoje uraevi, a njegovi potomci su se prezivali Crnojevi - uraevi, da bi nakraju ostalo samo Crnojevi. U istorijskoj dokumentaciji, a zbog tadanje jezike nesavrenosti,

prezimena Crnojevi susreu se jo i kao : Crnoevu (kao to je to na peatu Ivanbega), rnoevi,rnoevu, ernoevu i arnojevi.


39/46

Krajem XIV veka javlja se Radi Crnojevi kao suparnik tadanjoj srpskoj vladajuoj kui Balia,tadanjih vladara Zete. S pravom se moe rei da je Radi zaetnik dinastije Crnojevia, i da jekontrolisao planinski venac iznad Kotora i Budve. Vladavina dinastija Crnojevi Zetom i Crnom Gorom

je trajala kontinualno do 1496. godine.

Osim kao vladari, Crnojevii su poznati po pribavljanju prve amparije na ovim prostorima. U Obodskojtampariji su ampane prve iriline knjige kod Junoslovenskih naroda. Prva i najlepa od njih je knjigaOktoih (prvoglasnik) iz januara 1494.

Znameniti Crnojevii :

Radi Crnojevi Stefan Crnojevi - (? - 1465) Ivan Crnojevi ura Crnojevi - (? - 1503 ili 1514) Stefan Crnojevi Stanko Crnojevi - (1457 - 1530)

Literatura

Redakcija za istoriju Crne Gore,Istorija Crne Gore,(Knjiga 2, tom 2),Titograd, 1970.

Redakcija za istoriju Crne Gore,Istorija Crne Gore,(Knjiga 3, tom 1),Titograd, 1975.


40/46

manastir crnojevica

zabljak crnojevica

djurdje crnojevic

oktoih

grb crnojevica

crnojevici

- 1494. .


41/46


42/46

tamparija CrnojeviaIz projekta


tamparska maina iz 16-og veka

Olovni slog za tehniku visoke tampe

tamparija Crnojevia ili Obodska tamparija na Obodu , koja se kasnije nalazila u delu Cetinjskogpolja zvanom Lovenski dolac, predstavlja svojevrstan kultni fenomen evropskih razmera usrednjevekovnoj Crnoj Gori. Najverovatnije je Cetinjski manastir tek od 1493 ostao stecute tamparskihmajstora. Pojava tamparije u poslednjoj slobodnoj dravi na Balkanu koja je odolela Turskoj najezdi,tampanje pravoslavnih bogoslubenih knjiga i njihova distribucija u okolne prostore, ukazuje na elju dase doprinese ouvanju nacionalne i verske svesti porobljenih naroda. Tadanji gospodarCrne Gore uraCrnojevi 1493 u Veneciji nabavlja tamparsku presu sa pokretnim slovima i poinje da tampa

bogoslubene knjige. Prva knjiga iz ove tamparije izlazi 1494 i nosi ime Oktoih - prvoglasnik.tampariju i tampu je vodiojeromonah Makarije, dok je ukraavanje knjiga vrilo sedam monaha.tamparija je poznata kao prva junoslovenska irilina tamparija, i prva dravna tamparija u svetu. Dosada je utvreno da je tamparija Crnojevia tampala pet knjiga, ali samo iz jedne od njih, iz Psaltira,saznajemo da je tampan na Cetinju. Godine 1496 je prestao rad tamparije Crnojevia.


43/46

Oktoih

Iz projekta


Naslovna stranica Oktoiha - prvoglasnika

OKTOIH - Prvoglasnik, tampan u januaru 1494 u Obodskoj tampariji. Dimenzije 254 * 186 mm, obim269 listova (538 strana). tampan je na papiru u dve boje (crna i crvena), u stilu renesanse. Ukraeninicijalima i zastavicama, na naslovnoj strani zastavica sa ukomponovanim grbom Crnojevia i inicijalomP. tampanje i ukraavanje Oktoiha izvelo je sedam monaha pod budnim okomjeromonaha Makarija uObodskoj tampariji. tamparija je poznata kao tamparija Crnojevia, prva junoslovenska irilinatamparija i prva dravna tamparija u svetu. Oktoih je tampan u relativno velikom broju, od ega je do

danas sauvano 105 primeraka. To ukazuje elju izdavaa da knjiga bude distribuirana i u okolneprostore.


44/46

Jeromonah Makarije

Iz projekta


Otisak kliea iz jednog dela

Jeromonah Makarije je bio prvi tamparsa prostorajunih Slovena. Bio je glavni majstor tamparijeCrnojevia na Cetinju. Smatra se da se Makarije i ranije bavio tamparskim zanatom u Veneciji utampariji Alda Manuzija. Uveo je u tampariji Crnojevia tehniki postupak kod kojeg se naslovi

pojedinih poglavlja reu iz jednog kliea (u jednom komadu). Zasluan za tampanje knjige Oktoih -prvoglasnik u tampariji Crnojevia, godine 1494. Posle naputanja Cetinja 1496 pod najezdom Turaka,ura Crnojevi sa porodicom, kaluerima i 60 konjanika kree prema Budvi i dalje ka Mletcima.Makarije odlazi u Vlaku i tamo postavlja temelje Rumunskom tamparstvu. Iz ovog perioda najpoznatijasu dva njegovajevanelja. Jedno iz 1510, sa predstavama, na poetku teksta, crkvenih meloda koji sede

pred crkvom (verovatno Trgovikom). Drugo je tampano u Trgovitu 1512, sa dosta skromnim grafikimukrasom. Pred kraj ivota Makarije odlazi na Svetu Goru i stupa u bratstvo manastira Hilandar, gde se1526 pominje kao iguman. Pretpostavlja se da je pomogao i u formiranju tamparije Hilandar. Poslednjavest o njemu datira iz 1526-1528, kada je napisao jedan manji geografski spis. Bista JeromonahaMakarija danas se nalazi u krugu Zavoda za izradu novanica, u sastavuNarodne Banke Srbije, Beograd.


45/46

Istorija

Nastanak Cetinja uslovile su istorijsko-politike i drutveno-ekonomske prilikeu XV vijeku. Osvajaki pohodi Turaka prisilili su onovremenog gospodara Zete,Ivana Crnojevia, da sjedite svoje drave iz Zetske ravnice, iz utvrenoggrada abljaka, premjesti u nepristupanije predjele, prvo na Obod 1475.godine, a odmah zatim dublje u brda, u podnoje planine Loven. UCetinjskom polju 1482. godine podie sebi dvor, a dvije godine kasnije gradi imanastir. Gradnjom dvora i manastira utemeljena je nova prestonica koja je

po rjeici, koja je tekla Cetinjskim poljem, nazvana Cetinje.U novopodignuti manastir Ivan Crnojevi je prenio i sjedite Zetskemitropolije, tako da je Cetinje, pored svjetovnog, postalo i duhovni centar ukome je Ivanov sin ure Crnojevi osnovao prvu iriliku tampariju naslovenskom jugu, Crnojevia tampariju. Prva irilika tamparija kodJunih Slovena, poznata kao Crnojevia tamparija, osnovana je samo 38godina nakon epohalnog Gutenbergovog otkria tamparske prese sapokretnim slovima. Radila je na Cetinju izmeu 1492. i 1496. godine.

Pojava tamparije u srednjovjekovnoj Crnoj Gori, poslednjoj slobodnoj dravina Balkanu pred turskom najezdom predstavlja svojevrstan kulturni fenomenevropskih razmjera. U dramatinim vremenima, kada je opstanak Crne Gore injenog naroda bio u pitanju, njen gospodar ure Crnojevi kupuje u Veneciji

tamparsku presu sa pokretnim slovima i tampa bogoslubene knjige. Sedammonaha, na celu sa jeromonahom Makarijem, u periodu od 1493. do 1496.godine zavrili su tampanje pet jedinstvenih inkunabula, poznatih kaoCrnojevia inkunabule: Oktoih prvoglasnik, Oktoih petoglasnik, Psaltir saposljedovanjem, Molitvenik i etvorojevanelje. tampane inkunabule odlikujevisok kvalitet tampe, sto svjedoci da su cetinjski tampari ovladali svimtajnama tamparske umjetnosti, od rezanja i livenja slova pa do rezanjanaslovnih pletenica i ilustracija.Nagli uspon Cetinja pod Crnojeviima je prekinut na samom kraju XV vijeka,

jer Zeta 1499. godine gubi svoju samostalnost, tako da se jedini, faktikislobodni dio drave, koja se od tada poela nazivati Crnom Gorom, sveo nakreviti prostor izmeu Rijeke Crnojevia i Boke Kotorske.

tamparsko-izdavaka djelatnost

Cetinje ima bogatu tamparsko-izdavaku tradiciju. Crnojevia tamparija(1492-1496) i knjige u njoj objavljene, imaju prvorazredni znaaj zacrnogorsku kulturu i istoriju, kulturu drugih pravoslavnih balkanskihnaroda, posebno u irenju irilske pismenosti, pa otuda ona predstavlja iznaajnu kariku u lancu svjetske kulture. Tradiciju Crnojevica tamparijekasnije su nastavile: Njegoeva tamparija, koja je radila izmeu 1833. i1839, Dravna tamparija osnovana 1858. koja od 1952. nosi naziv"Obod", kao i niz drugih, manjih drutvenih i dravnih tamparija.Od 1835. godine kada je na Cetinju izaao prvi crnogorski knjievno-nauni godinjak "Grlica" i od 1871. kada se pojavio i prvijenaccrnogorske urnalistike "Crnogorac", izlazilo je ezdesetak raznih listova i

preko 30 naslova raznih asopisa. Samo je 1914. godine na Cetinju,gradu sa nepunih 6.000 stanovnika, izlazilo est dnevnih listova.

Blagodarei rano ustanovljenoj i bogatoj tamparsko-izdavakoj produkciji, Cetinje danas ima i najstarijebiblioteke u Crnoj Gori u kojima se uva najstariji knjini fond i dokumentacija trajne vrijednosti, to gradudaje ne samo nacionalni nego i meunarodni znaaj. Svakako, najstarija je biblioteka Cetinjskog manastirakoja se zaela krajem XV vijeka jo za vrijeme rada Crnojevia tamparije. U njoj se danas nalazi 75 starihrukopisnih irilikih knjiga, etiri inkunabule, deset paleotipa i vei broj starih liturgijskih knjiga.Na Cetinju je 1869. godine osnovana i prva javna itaonica u Crnoj Gori, poznata pod imenom Cetinjskaitaonica, koja je od prvih dana bila arite kulturnog ivota Cetinja i cijele Crne Gore. Plodotvornu aktivnostCetinjske itaonice nastavila je Gradska biblioteka i itaonica "Njego" koja danas raspolae sa preko 63.000knjiga i svezaka periodike.Cetinje je poznato i po svojim muzejima: Manastirskom, Dravnom, Njegoevom, Etnografskom,Istorijskom, Umjetnikom i Elektroprivrede Crne Gore. Svi ovi muzeji, izuzev Manastirskog i Elektroprivrede


46/46

integrisani su u jednu ustanovu koja se danas naziva Narodni muzej Crne Gore. Brojni muzeji i ogromanfond muzealija koji se u njima uva, uinili su da Cetinje s pravom ponese epitet "grad muzej".Cetinje je grad kulture. Takvo je bilo kroz istoriju. takvo je ostalo i danas. Na Cetinju se svake druge godineodrava meunarodna smotra likovne umjetnosti Cetinjsko bijenale, projekat iji je idejni tvorac i pokretaprinc Nikola Petrovi, praunuk kralja Nikole I.

oktoih prvoglasnik

Documents