OLOVKA

Razvoj sredstava za pisanje

Uporedo sa razvojem pisma i podloge za pisanje, razvijala su se i razna sredstva za pisanje. U početku su to bili samo šiljasti komadi kamena, drveni štapići, komadi lomljenih kostiju, školjki i slični predmeti. Poslije toga počinju se koristiti metalni štapići, različite vrste krede, pera pernatih životinja i slično. 1Za pisanje po kamenu ili drvetu koristila su se metalna dlijeta šiljci i čekići.

Razvoj pisma značio je i različite materijale i sredstva za pisanje. Pisanje na voštanim ili glinenim pločicama, ovaj način pisanja star je preko 6 000. godina. Pismo kojim su pisali zvalo se klinasto.2 Za pisanje na voštanim pločicama koristio se instrument pod imenom stiluys ili grafium. Najčešće je bio od bronce, ali i od bjelokosti ili kosti. Ovaj način pisanja iziskivao je mnogo više vještine, pritiska i strpljenja. Kraj silusa kojim se pisalo bio je oštar, a drugi pljosnati kraj služio je za brisanje u slučaju greške. Stilusi su se čuvali u pernici zvanoj stilarium ili graphiariu.

Stylus ili graphium3

Slično tablicama sa voštanom površinom, postojale su i one sa gipsom koje su se zvale album. Na tim gipsanim površinama pisalo se grafitom, koja je preteća današnje olovke. 4

Sljedeći materijal za pisanje bio je papirus. Za pisanje po papirusu korištene su olovke koje su bile izrađene od trstike ( calamus ) i tinta5. Postoji mogućnost da su stari Rimljani koristili već tad i metalna pera za pisanje na papirusu ( od bronce i srebra ). Od IV stoljeća pr. n. e. počinje se koristiti pero ( penna ). Pisanjem pennom, unosi nove mogućnosti u pisanje i olakšava morfološku elastičnost slova. Ono se koristilo pretežno za pisanje po pergamentu.

1Novaković, Uvod u tehnologiju, 232 Pisanje na voštanim pločicama kasnije će se proširiti na prostor Male Azije, stare Grčke pa čak i do Rima. 3http://www.lh-shop.cz/-pic/kovar/pismo/stilusmed-02.jpg4 Mesihović, 2013, 455 Tinta pravljena je od čađi. Bila je vrlo crna, postojana na svjetlu i otporna na hemijske reagense za izbjeljivanje. Postojala je i crvena tinta, koja se koristila za naslove, ukrase i slično. ( Mesihović, 2013, 51 )

Calamus Ptičije pero

Sredstva za pisanje stalno su se usavršavala. Razvio se spektar različitih olovaka i pera za pisanje. Grafit, kao sredstvo za pisanje, otkriven je 1564. godine. Moderni oblik olovke pronašao je francuski slikar Nikol Žak Konte 1790. godine. Jezgru te olovke napravio je od pečenog praha i gline obložene drvenim okvirom. Jezgro je moglo da bude u raznim bojama. Za potrebe pisanja razvijen je i spektar pera sa mastilom tzv. naliv pera, redis pera, restuš i grafos pera. Mastilo ili tinta pravljena je od čađi, smole i vode sa dodatkom praha od smole. Za pisanje koristile su se i razne vrste cjevčica, kroz koje prolazi obojena tečnost za pisanje tuš, na kraju hemijska olovka.

Hrvatski izumitelj Eduard Slavoljub Penkalo smatra se prethodnikom hemijske olovke. On je 1906. godine patentirao prvu mehaničku olovku na svijetu, a 1907. godine i prvo naliv pero na svijetu sa čvrstom tintom. Poslije Penkala, mađarski izumitelj József László Biró stvara osnovni oblik današnje hemijske olovke sa kuglicom koja nanosi boju na papir. Biro je patentirao izum 1938. godine. Prvi proboj na tržište omogućio je britanski poduzetnik Henry George Martin, kada je kupio patent od Biroa i osnovao sa Fredericom Milesom 1944 u Readingu u Engleskoj prvu tvornicu hemijskih olovaka na svijetu.

Sredstva za pisanje od najstarijih vremena do danas