osnovna škola "ivan goran kovačić" lišane...

Pozdrav osmašima!

50 godina škole

FIJOMBA List učenika OŠ „Ivan Goran Kovačić“, Lišane Ostrovičke br. 3, lipanj 2014.

1

Fijomba List učenika

OŠ „Ivan Goran Kovačić“

Lišane Ostrovičke

Urednici:

Ivan Hrabrov

Marijana Jurjević

Informatička podrška:

Tomislav Miletić

Surađivali:

Silvija Birkić

Anita Gašparović

Marina Juran

Jelka Savić

Novinari:

Lucia Lepur

Ines Nakić

Petra Nimac

Iva Lepur

Valentina Dević

Mihaela Radaš

Antonija Mijić

Ivana Šimunac

Monika Mamić

Petra Mamić

Provodite li sate i sate listajući po naslovnici

facebooka? Jeste li ovisni o tome koliko će vaša

slika na instagramu skupiti lajkova? Ili, koliko

ćete imati followera na twitteru? Pa, zasigurno

niste jedini! I upravo sam zato odlučila ovaj

uvodnik posvetiti najvećem problemu

suvremenog svijeta: ovisnosti o internetu.

Sigurno vam roditelji svaki dan pune glavu s

„glupostima“ kako provodite previše vremena

na internetu, kako nemate društveni život (ne

mislim pritom na facebook prijatelje) i kako će

vam zabraniti pristup svim tim društvenim

mrežama čim se vrate s informacija i vide u

kakvom su vam stanju ocijene. Pa… upravo

sam opisala svoju mamu i… da, moram

priznati da je OPET u pravu. Ljudi bi prije

izlazili sa prijateljima vani kada bi im bilo

dosadno, a danas samo sjedneš u udobni

naslonjač, staviš laptop na koljena i gledaš film,

mobitel ti je naravno u ruci da svima na

vrijeme odgovoriš na poruke, mp3 da slušaš

pjesme koje želiš ili ne znam već što. Vama ovo

zvuči normalno? Pa za par godina većina

mladih će biti nepismena jer jedna obična

poruka na facebooku glasi ovako: „e mogu doći

ktbe dosadno dns nesto na fbu niceg

zanimljivog nema“ ili „ wtf? Sta stvarno? LOL,

hahah :D“ ( u rijetkim situacijama se tu nađu

rečenični znakovi, a veliko slovo i slova s

kvačicama su velika nepoznanica). Trebam li

još nešto dodati da shvatite kako su mladi 21.

stoljeća krenuli krivim putem? Za par godina

kada budete nosili naočale od tolikog buljenja u

ekrane, kada vas leđa budu boljela zbog

nepravilnog položaja sjedenja za računalom,

nemojte okriviti tehnologiju, nego sebe jer ste

dopustili da postanete „robom“ suvremenog

svijeta.

P.S. obratite pozornost na članak Ive Lepur

koja je također pisala o internetu.

Ivana Šimunac

2

SADRŽAJ Uredništvo 1 Sadržaj 2 Školske vijesti 3 Povijest školstva u Lišanima Ostrovičkim 5 Kroz godine… razgovor s našom dugogodišnjom učiteljicom povijesti i geografije gospođom Mirom Stipić 6 Pozdrav jednoj generaciji…OSMAŠI 8 Lišanski izvori – tradicija koju vrijedi sačuvati 10

Don Petar Nakić 11 Putujemo…u Helsinki! 12 SHKM 2014 – Dubrovnik 14 Društvene mreže – zabava ili ovisnost?!! 16 Školske uniforme, DA ili NE? 17 Intervju sa Sunčicom Orlić, učiteljicom glazbene kulture 18 Mi smo male maškare 19 Zimske Olimpijske igre SOČI 2014. 20 Haka –zastrašujuće i zanimljivo 20

Jesu li narodnjaci isto što i narodna glazba? 21

Valentinovo – zaljubljeni do ušiju 22

Preporuka za film: Još jedna priča o Pepeljugi 22 Klapa Cambi, Ne more mi bit 23 Marko Perković Thompson, Samo je ljubav tajna dvaju svjetova 24 PRIČA: Iva Mamut, Želim život 25 Radovi učenika 26

3

ŠKOLSKE VIJESTI

Radna akcija učitelja uz pomoć domara i čistačice odvila se u

našem školskom vrtu gdje je marljivim radom okopano bilje, presađeno

cvijeće i zasađeno par novih stabljika i maslina. Akciju je pokrenula

učiteljica biologije Pava Bićan sa željom da uljepšamo školski okoliš.

Učenica osmog razreda Ivana Šimunac sa svojom učiteljicom

likovne kulture Marijom Bobić sudjelovala je u fotografskom

natječaju Sanjam grad Prirodoslovno-grafičke škole u Zadru i

osvojila drugo mjesto. Održana je dodjela nagrada i otvaranje

izložbe fotografija u Kneževoj palači u sklopu županijskih dana 2014.

Čestitamo!

Nakon proljetnih praznika posjetilo nas je Kazalište lutaka Zadar

sa predstavom Mali dinosaurus. U predstavi su uživali učenici nižih

razreda,a pridružila su se i djeca iz vrtića Zlatni ključić. Bilo je veselo i

glasno, a naši učenici su s nestrpljenjem čekali autogram popularne

glumice Tamare Šolentić poznate kao Lili.

Ove školske godine sudjelovali smo u manifestaciji Zadar čita 2014.

koja je trajala od 7. do 9. travnja i namijenjena je poticanju čitanja. Čitanje

fantastičnih knjiga „Od

Malog princa do Julesa

Verna“ održano je s

učenicima viših razreda.

Učenici su čitali ulomke iz

Malog princa, Kronika iz

Narnije, 20 000 milja pod

morem, Gospodara

prstenova i Harry Pottera

nakon čega je uslijedila

likovna radionica na odabranu knjigu. Satove su vodili knjižničarka

Marijana Jurjević i učiteljica likovne kulture Marija Bobić.

4

Našu školu u ožujku ove godine posjetio je mađioničar Maki -

Laki majstor za trikove i čarolije. Predstavu su pogledali učenici od 1. do

6. razreda. Bilo je jako uzbudljivo i napeto!

U ožujku nas je posjetila dječja književnica i urednica Modre laste Željka Horvat-Vukelja koja se pisanjem bavi

od mladih dana. Piše kratke priče, igrokaze i romane, a nama je

najpoznatija po slikovnicama Hrabrica i Slikopriče. Nas je uveselila i

animirala svojim pričokazima koji izlaze iz njezine poznate ljubičaste

torbe - Ljubice Torbić. To je torba s mnogo pretinaca u kojima se krije

bezbroj sitnih stvarčica i rekvizita od kojih svaki nosi svoju priču s

poukom. Učenici nižih razreda su aktivno sudjelovali, ponešto naučili i

dobro se zabavili u dobrom društvu s književnicom.

Na našem školskom igralištu uskoro ćemo imati i odbojkaško igralište.

Planiraju se postaviti stupovi koji će nositi mrežu i tako omogućiti učenicima

naše škole dodatnu sportsku aktivnost. Akcija je to pokrenuta od strane

profesora Ivana Hrabrova koju je podupro ravnatelj Bore Savić. Posebno

moramo naglasiti predan i marljiv rad učenika 5. razreda i ponekog starijeg

kolege koji su pripremili teren za postavljenje stupova.

I ove školske godine naši učenici su sudjelovali u raznim školskim natjecanjima, ovaj put iz biologije,

geografije i kemije. Kao najbolja pokazale se učenica Lucia Lepur iz 7. razreda koja je otišla na županijsko natjecanje iz

geografije i biologije.

Dan škole tradicionalno se i ove godine proslavio s priredbom koja se održala 30. svibnja. Ove godine naša

škola slavi 50 godina školstva na području Lišana Ostrovičkih. Priredbi su prisustvovali brojni učenici, učitelji, roditelji

te gosti-načelnik općine Lišana Ostrovičkih Ivica Musić i gospodin Ivan Nimac pokrovitelj puta na Prvić koji je dobio i

prigodni dar zahvale. Ravnatelj je također dodijelio nagradu za najučenika generacije, a ove godine to je Ivana

Šimunac. Uz pjesmu, ples, recitacije i igrokaze vrijeme je brzo prošlo, a mi svi smo se dobro zabavili.

Napisala: Marijana Jurjević

5

Povijest školstva u Lišanima Ostrovičkim

Kao i u većini ruralnih naselja tako se i u Lišanima znanje stjecalo usmenom predajom sve do 1904.

godine kada počinje tzv. povijest školstva. Te se godine u prizemlju župne kuće počela odvijati školska nastava. Godine 1913. na području župe djeluju dvije škole: u Vukšiću i u Lišanima.

Osnovna škola "Ivan Goran Kovačić" osnovana je Rješenjem Narodnog odbora Općine Benkovac na

sastanku 29. prosinca 1962. godine. Škola je konstituirana 18. listopada 1963. godine. Škola je imala dvije učionice, a ostale učionice su bile u privatnoj kući obitelji Stipić. Prve dvije učionice, koje je gradila

„država“, sagrađene su 1972. godine. U Domovinskome ratu te su zgrade porušene i spaljene. Škola u Lišanima djeluje, od konstituiranja, sve do početka Domovinskog rata.

U Domovinskom ratu Škola je nastavila s radom u progonstvu, najprije u Pirovcu, a sve do 1998. godine u Hotelskom naselju „Solaris“ kod Šibenika.

Povratak u Lišane teče stupnjevito i polagano. Od 1. rujna 1998. do 1. listopada 2001. godine škola je radila

u dvije učionice koje su obnovljene po povratku djece u selo. Tu se održavala nastava za prva četiri razreda osnovne škole, dok su u peti razred djeca odlazila u školu u Benkovac. Uz ogroman napor načelnika Općine

Nedjeljka Nimca i gospodina Žarka Radaša dana 14. studenog 1999. godine na dan zaštitnika Lišana, svetoga Nikole Tavelića, postavljen je kamen temeljac za izgradnju nove škole u Lišanima Ostrovičkim.

Kamen temeljac je blagoslovio šibenski biskup Ante Ivas, i postavio ga skupa s pomoćnikom ministra obnove Ljudevitom Hercegom i županom zadarskim Šimom Pretnjačom. Te iste godine otpočinje obnova školske zgrade u Lišanima, ruše se ostatci minirane i zapaljene stare zgrade i iskopavaju temelji za novu školsku zgradu. U novoj se zgradi nastava počela održavati 1. listopada 2001. godine za svih osam razreda osnovne škole.

Izvor: mrežne stranice OŠ „Ivan Goran Kovačić“, Lišane Ostrovičke

6

Kroz godine… Razgovor s našom dugogodišnjom učiteljicom povijesti i geografije

gospođom Mirom Stipić

Naš razgovor s gospođom Mirom Stipić nije bio slučajan. Naime, ove godine naša škola slavi 50

godina aktivnog djelovanja, iako je povijest školstva u Lišanima mnogo starija, seže u početak 20. stoljeća. Nažalost, mnogo toga je izgubljeno između arhiva, uništenih spisa i zaboravljenih sjećanja. Možda se pojavi

netko tko će se jednom uputiti u tu pustolovinu i doći barem do djelića prošlosti. Gospođa Mira Stipić , dugogodišnja djelatnica naše škole, svojim radom utjecala je na generacije mladih učenika. Netko tko je

tako dugo radio u obrazovanju sigurno je najbolji sugovornik kad govorimo o povijesti škole.

Kada ste počeli raditi u školi?

U OŠ „Ivan Goran Kovačić“ počela sam raditi u rujnu 1962. godine. Škola je imala dvije učionice, knjižnicu i stan za

učitelje. Nastava se odvijala i u dvjema privatnim prostorijama.

Učiteljica Mira s jednom od svojih brojnih generacija

Iz kojih su sela dolazila djeca?

Djeca su putovala iz Lepura, Bulića, Ostrovice i dijelom iz Vukšića.

Koliko je bilo djece u razredu?

Broj učenika kretao se od 350 do 400 učenika. Nastava se odvijala u tri smjene jer su viši razredi imali dva odjeljenja.

U svakom odjeljenju bilo je oko 20 učenika.

7

Kakva su pomagala imali učitelji?

Učitelji su imali samo najosnovnija pomagala: priručnike, lopte, poneki glazbeni instrument i geografske karte.

Jesu li učitelji prije živjeli bolje?

Bili su drugačiji životni uvjeti i manja očekivanja.

OŠ Ivan Goran Kovačić

Odakle su dolazili učitelji?

Dio učitelja je stanovao u školskom stanu, a dio u privatnom smještaju. Ostali su putovali iz Benkovca i Zadra.

Autobusne linije bile su rijetke i neprilagođene potrebama škole. Zbog toga su učitelji nerado dolazili u školu. Tijekom

godine učitelji iz pojedinih predmeta mijenjali su se do dva puta.

Kada je bilo najljepše raditi u školi?

Meni osobno i prema mišljenju nekih kolega najljepše su bile sedamdesete.

Škola u progonstvu?

Nakon napada na Lišane škola nastavlja rad u progonstvu. Od rujna do studenog radi u Osnovnoj školi u Pirovcu, a

zatim se preselila u hotelsko naselje Solaris u Šibeniku. Tu nam se priključila Osnovna škola Petra Zoranića iz

Stankovaca i Osnovna škola Ivana Meštrovića Petropoljskog iz Drniša. Školu su pohađali i učenici izbjegli iz BIH.

Nastava se održavala u hotelskim salama, a broj učenika u pojedinim odjelima viših razreda bio je između 50 i 60. I

pored velikog broja učenika i teških uvjeta života i rada, nismo imali problema s disciplinom na satu. Učenici su naglo

sazreli i shvatili svu težinu trenutka, to jest ratnih zbivanja. U radu su nam uvijek bili na usluzi učitelji iz osnovnih

škola u Šibeniku, kao i gradska knjižnica.

Kako se nekad održavala disciplina u razredu? Je li bilo fizičkog kažnjavanja?

Bilo je pojedinačnog fizičkog kažnjavanja učenika koje je ubrzo prestalo uz primjenu odgovarajući h pedagoških mjera

koje ne vrijeđaju dostojanstvo učenika.

Naravno, mnogo se pitanja može postaviti, a prostora je tako malo. Ipak, ništa nas ne sprječava da jednom ovaj

razgovor i ponovimo. Možemo samo poželjeti gospođi Miri da i dalje uživa u zasluženim umirovljeničkim danima

Napisali: Iva Stipić i Ivan Hrabrov

8

Pozdrav jednoj generaciji

OSMAŠI

Napisala: Lucia Lepur

Čast mi je pisati članak o generaciji koja upravo odlazi, ne zato što odlaze nego zato što su bili odlična

generacija. Od prvoga do četvrtog razreda ovaj simpatični razred vodila je učiteljica Anita Gašparović, tako da osmaši

i njoj mogu biti zahvalni što su ovdje gdje jesu i što im je nesebično podijelila svoje znanje. U ime osmaša HVALA!

Kome se još zahvaliti? Naravno, svojoj razrednici. Svi njihovi razgovori, svi njezini savjeti i muke, svi napori koji su

uloženi i ekskurzija u Istru kao nagrada za učenike i za profesoricu hrvatskog jezika Marinu Juran.

Osmašima je kažu svaki dan bio poseban kada su bili zajedno, a i ostatak škole ih je uvijek volio. Barem

većina. Nisu bili svadljiv razred, barem se međusobno nisu puno svađali .

Hajde cure, kažite CHEESEEE!

Jedna s učiteljem informatike Tomislavom Miletićem

Pitali smo ostale učenike što misle o njima?

Šime Lepur: Uvijek ću ih pamtiti jer su bili jako smiješni i uvijek su se šalili sa mnom. Ja sam im mogao dati neke

smiješne nadimke, a oni se ne bi ljutili.

Katarina Pavlović: Nisam se baš puno družila s tom generacijom, ali su mi dragi.

Iva Stipić: Dobra su generacija, malo neozbiljni kao i svi osmaši.

Nikolina Tuta : Oni su meni dobri bez obzira što drugi misle o njima.

Učenice s učiteljicom kemije Tatjanom Bajlo

9

A evo zašto će osmaši zauvijek pamtiti svoj razred:

Ivana Šimunac: Uvijek ću ih pamtiti jer sam sa njima provela

mnogo lijepih trenutaka. Najbolje su bile pripreme za Prvu

pričest kada samo najviše vremena provodili zajedno.

Iva Lepur: Došla sam u ovaj razred tek u petom razredu, ali svi su

mi jako dragi i sve ih jako volim.

Petra Nimac: Ovaj će mi razred zauvijek ostati u srcu, sve ih

puno volim. Svaki nam je trenutak bio poseban.

Iva Lepur Matej Mamić Monika Mamić

Iva Mamut Ivan Mamut Antonija Mijić

Patricija Mijić Petra Nimac Mateo Plazina

Ante Šarić Ivana Šimunac Domagoj Mijić

U ovu osnovnoškolsku utakmicu nisu krenuli u istom sastavu ,

ali nadamo se da će iz nje izaći uspješno- pobjednički!

Dečki u akciji

Što se to smiju Petra i Ivana?!

Pozdrav osnovnoj školi u društvu razrednice Marine Juran

10

Lišanski izvori

Tradicija koju vrijedi sačuvati

Svaki učenik naše škole, učitelj i posjetitelj lako

može primijetiti da je lišanski kraj bogat vodom.

Trubanj

Vidjet ćete kanale, vidjet ćete bunare, a u zimsko

doba voda će posvuda prekriti lišanski kraj i

ponegdje podsjećati na prave rijeke. Zašto je to

tako? Nadam se da se većina učenika naše škole

sjeća da je naš reljef sastavljen od vapnenačkih

stijena. Tim stijenama glavna je karakteristika

izrazita propusnost. Zbog toga kiša koja pada u

našem kraju, a padne je sasvim dovoljno, završi u

podzemlju. Nadzemnih je tokova zbog toga malo,

ali pravo bogatstvo se krije pod zemljom. Za

vrijeme velikih kiša vode ima toliko da izbija na

površinu. Najbolji primjer je upravo Trubanj gdje

se voda izljeva iz samog bunara!

Napisali: Monika Mamić i Ivan Hrabrov

Bakrač

Izvori su stoljećima imali ogromnu ulogu u

preživljavanju stanovništva. Bez njih poljoprivreda

kao glavni oslonac ovdašnjih ljudi nije bila

moguća. Osim navodnjavanja ovi su izvori služili i

kao pitka voda. Također, nezaobilazna je uloga

ovih mjesta u svakodnevici lišanskih žena koje su

na njima prale robu.

Vrulja

Danas ovi izvori mogu biti turistički privlačni

objekti. Dio naše tradicije. Zbog toga se moraju

pohvaliti napori za njihovom obnovom.

11

DON PETAR NAKIĆ

Zveket oružja, zvuk motike, plač gladne djece…sve se to moglo čuti u to doba. Doba u kojem je komad mesa, nove cipele ili pak bolji krov nad glavom bio luksuz. E baš tada rodio se Petar Nakić. Rodio se u Buliću 21. veljače 1694. godine. Bilo je malo sigurno da će preživjeti jer su u to doba ljudi teško preživljavali a osobito novorođenčad. No ipak, odrastao je i odabrao svoj put. U Italiji se školovao i poslije toga otišao u Veneciju. On vjerojatno nije ni slutio da će njegov životni put ostaviti dubok trag u orguljarstvu sjeverne Italije i rodne mu Hrvatske. Mladić darovit i zainteresiran za prirodne znanosti,

posebice za fiziku, akustiku i mehaniku. On se vjerojatno u domovini susreo s orguljama

uklanjajući na njima jednostavnije kvarove. U Veneciji je većinu vremena provodio u

orguljaškoj radionici G. B. Piaggija. Ubrzo ih je i sam počeo graditi. No već pri prvim koracima

orguljarske karijere spoznao je da kao svećenik neće moći imati svoju radionicu. Stoga u sudskom

procesu dokazuje da je pod očevom prisilom postao dijecezanskim svećenikom i od tada ga

znamo kao Don Petra Nakića. Polako je stjecao znanja, otvorio radionicu, podučavao učenike…No kako ništa ne traje vječno tako ni njegov život, umro je 1769. godine u Italiji.

Napisala: Ines Nakić

Svom najpoznatijem mještaninu selo Bulić odužilo se postavljanjem biste ispred mjesne crkve

12

PUTUJEMO…

…u Helsinki!

U prošlom broju školskih novina intervjuirali smo Nikolu Jurišića koji radi u Europskom parlamentu.

Ovaj put idemo još dalje i to čak u Finsku, točnije u glavni grad te države, Helsinki. Stupili smo u

kontakt sa Antom Blaćom, znanstvenim novakom na odjelu geografije, Sveučilišta u Zadru, koji je imao priliku posjetiti taj prekrasni grad. Naime,

on i još nekoliko njegovih kolega su išli na znanstveni skup o starim kartama koji se

održavao u Finskoj.

1. Kako vam se čini život u Finskoj? Život u Finskoj, ili barem u Helsinkiju kojeg

smo mi posjetili, mi se čini vrlo kvalitetnim. Vidi se da se radi o urednoj, organiziranoj i

bogatoj zemlji. Ni na jednom mjestu nisam vidio toliko luksuznih automobila

(njemačkih, švedskih i japanskih) kao u Helsinkiju. Stanovnici grada u velikom

broju idu u kafiće i restorane, ili se izležavaju na travi u parkovima. Inače,

Finci prosječno po glavi stanovnika popiju najviše kave na svijetu.

Sjeverni dio Finske zove se Laponija, ondje žive Laponci (Sami), narod ugro-finske skupine, kao i

većinski Finci (Suomi)

Kako je Finska bogata zemlja, što smo čuli iz prethodnog odgovora, tako su i cijene jako

visoke. Tako npr. kava iznosi otprilike 20 kn, pizza ili običan ručak 100-tinjak kn, boca piva 50-ak kn i

sl. Također, i roba je oko 20 % skuplja nego u Hrvatskoj. No nije sve ni tako crno što se tiče cijena. Tehnička roba (računala, mobiteli,

tableti…) košta gotovo jednako kao i u Hrvatskoj.

Finska je čak šest puta veća od Hrvatske, ali ima samo milijun stanovnika više što je čini rijetko naseljenom zemljom! U Finskoj su dva službena jezika, finski i švedski. Švedski se govori na Alandskom otočju na

ulazu u Botnički zaljev.

13

Osim u cijenama, Finska se značajno razlikuje od Hrvatske po geografskim obilježjima. Finska je uglavnom ravničarska zemlja s tisućama jezera što i nije toliko privlačno turistima kao primjerice hrvatska obala i otoci no zato su tamo razvijeni drugačiji oblici turizma.

Ledenjačka jezera su simbol Finske

2. Zanimljivosti iz života u Finskoj? Ono što se meni učinilo zanimljivim u tih nekoliko dana je bilo vidjeti kako Finci funkcioniraju na radnim mjestima i kad su slobodni. S kojim god smo mi Fincem/Finkinjom pričali svi su bili vrlo ljubazni, nasmiješeni i, naravno, jako dobro su govorili engleski. Posebno me

iznenadila profesionalnost i ljubaznost zaposlenika u zračnoj luci u Helsinkiju i njihove nacionalne zrakoplovne tvrtke Finnair. (…) S druge strane, koliko god su Finci odgovorni i profesionalni u svojim poslovima, toliko se vole opustiti u slobodno vrijeme što podrazumijeva ispijanje velikih količina alkohola. Cijene alkohola su visoke pa ga Finci najčešće kupuju u susjednim zemljama, a stanovnici Helsinkija u obližnjoj Estoniji. (…) zanimljivo je doživjeti, iako smo o tome učili, kako približno izgleda polarni dan. Posjetili smo Helsinki početkom ljeta kad je dan općenito najduži, a Helsinki se nalazi približno na 60° SGŠ što praktično

znači da je sunce izlazilo u 4 sata ujutro, a zalazilo u 23h.

Helsinki zimi

Ako jednoga dana odlučite posjetiti Finsku onda

vam je najbolje da putujete zrakoplovom, osobito ako ste u blizini neke zračne luke hrvatskih obalnih gradova. Zašto? U zadnjih nekoliko

godina te luke su doživjele velik porast broja putnika zahvaljujući niskotarifnim zračnim

tvrtkama.

Ulicama grada

Napisala: Ivana Šimunac

Pogled na luku

14

SHKM 2014 – Dubrovnik

Susret hrvatske katoličke mladeži (SHKM) je

susret mladih katolika koji se održava svake dvije

godine u jednom od gradova Republike Hrvatske.

Prvi SHKM je bio 1996. godine u Splitu zatim je

slijedila Rijeka (2000.), pa Osijek (2002.), Šibenik

(2004.), Pula (2006.), Varaždin (2008.), Zadar

(2010.), Sisak (2012.) i nedavno održani u

Dubrovniku (2014). Zanimljivo je to što svaki

susret, svaki grad, smisli svoje posebno geslo, bilo

da su to nekakvi citati iz Biblije ili

stih pjesme. Godine 1996.

krenulo se sa geslom: S Kristom

u treće tisućljeće.

Logo dubrovačkog susreta

Dosad najmasovniji susret održan je u Dubrovniku

26. i 27. travnja 2014. godine, kada se okupilo oko

35.000 mladih. Prvog je dana, unatoč kišnom

vremenu, održan duhovno-glazbeni program

(popularna kršćanska glazba) u staroj gradskoj

jezgri, a mladim hodočasnicima omogućen je

besplatan ulaz u gradske muzeje i crkve. Nakon

toga krenula je procesija iz stare jezgre u luku

Gruž gdje je u 17 sati održana misa prenošena na

javnoj televiziji. Idućeg su dana diljem

dubrovačkog kraja, od Grude do Stona, služene

mise za mlade.

Mladi iz naše župe su također bili dio ovog

susreta. Unatoč kiši koja je padala cijeli prvi dan

zabave nije manjkalo. Mnogi se slažu sa

činjenicom da nikada nisu vidjeli veći broj

kišobrana i kabanica na jednom mjestu kao u

Dubrovniku.

Rijeka- Riječ je tijelom postala.

Osijek-Bog nas je sačuvao u

svome imenu.

Šibenik-Zaveslaj na pučinu

Pula-Učitelj nas je pozvao

Varaždin-Bijasmo postojani

Zadar-Da bi naša radost bila

potpuna

Sisak –Krenimo u svjetlost

Dubrovnik- Na slobodu pozvani

15

Pogled na Dubrovnik sa Srđa

Nakon Dubrovnika otišli smo na Korčulu gdje smo bili ugodno smješteni. Sutradan smo imali organiziranu

misu, ručak i priliku da uživo pogledamo tradicionalni ples morešku.

Sljedeći SHKM će se održati u Vukovaru 2017.godine. Ako ste u mogućnosti od srca vam savjetujem da

odete na taj susret, jer to je iskustvo koje se pamti cijeloga života.


16

Društvene mreže – zabava ili ovisnost?!!

Napisala: Iva Lepur

Društvene mreže su noviji oblik komunikacije na internetu čija je namjera komunikacija i povezivanje članova

koji imaju zajedničke interese, upoznavanje novih ljudi uz mogućnost osobnog predstavljanja. Danas se ta usluga

koristi u privatnom i poslovnom okruženju.

Često se kao najveće ovisnosti navode ovisnosti o alkoholu, drogi, kockanje i slično. No znate li koliko je klinaca danas

opsjednuto Facebook-om, Twitter-om ili nekom drugom društvenom mrežom. Sve to počne: „Svi imaju Facebook

želim i ja!“ pa napraviš profil i više se nikada ne odjaviš jer si postao ovisnik. Naravno u većini slučajeva nije tako , ali

moramo biti pažljivi jer to nije samo ovisnost, to je i ropstvo. Zarobi čovjeka toliko da izgubi volju za životom.

No, nekada vrati čovjeka u život. Možda pročita neki utješan status, vidi smiješnu sliku... Kako god, svrha ovih

društvenih mreža je da omoguće komunikaciju između ljudi što su dobrim djelom i uspjeli. Omogućeno nam je da

upoznajemo svijet i ljude. Dakako, uvijek se treba čuvati i paziti koga slijedimo ili dodajemo za prijatelja.

Upoznajmo neke od najvažnijih mreža i aplikacija:

FACEBOOK

Facebook je u veljači 2004. godine osnovao student Mark Zuckerberg u

Cambridgeu. U svojim počecima, Facebook je bio namijenjen samo studentima

sveučilišta na Harvardu koji su tim putem mogli međusobno komunicirati i

razmjenjivati informacije. Kasnije, mnoga druga sveučilišta, srednje škole i velike

kompanije diljem svijeta priključile su se mreži. Danas ova stranica ima više od

1.230,000,000 aktivnih korisnika.

Facebook ima i svoje dobre , ali nažalost i loše strane. Po mom mišljenju ima više lošijih strana, posebno u zadnje

vrijeme, kad se često pojavljuju stranice diskriminirajućeg sadržaja. Stranice ruše i ugrožavaju privatnost mladih

djevojaka, koje su djelomično i same krive za to jer nisu upoznate sa svim opasnostima na internetu.

TWITTER

Jack Dorsey je čovjek koji je osnovao Twitter 31.3.2006. godine. Twitter je besplatna

društvena mreža koja je namijenjena slanju kratkih poruka koje su prema imenu nazvane

tweet-ovima.

INSTAGRAM

Instagram je popularna aplikacija za obradu i dijeljenje

fotografija. Povezana je sa Facebook-om, Twitter-om i ostalim društvenim

mrežama. Aplikaciju su izmislili Kevin Systrom i Mike Krieger 12. travnja 2012.

godine.

Dislajkam mržnju!!! "Dislajkam mržnju" je stranica Nacionalne kampanje NE govoru mržnje na internetu.

Mržnja se na internetu danas izražava većinom putem instant poruka i chatova na razno raznim društvenim

mrežama. Osobno se nisam našla u takvoj situaciji, ni moji prijatelji, ali sam svjesna da je mržnja na internetu sve

izraženija. Dan sigurnosti na internetu obilježava se 11. veljače.

17

Školske uniforme, Da ili NE?

Odjeća koju nosite puno govori o vama. Ona pokazuje ukus i stil svake osobe. Vašim načinom

odijevanja šaljete drugima poruku o sebi, a na vama je da odlučite hoće li ta poruka biti pozitivna ili

negativna. Odlazak u školu je za vas posao, te se u skladu s tim trebate i odijevati, a odjeća za školu mora

biti u skladu s pravilima pristojnog školskog odijevanja.

Sada slijedi ona „zakon je tu da ga se ne poštuje“. Nažalost mnogi učenici poštuju tu rečenicu te često

dolaze u školi u neprikladnoj odjeći, ponajviše u gradskim školama, i obično prolaze nekažnjeno. Da bi se to

spriječilo, mnoge škole u drugim državama uvode školske uniforme.

Školske uniforme u Engleskoj

U školama u kojima su uvedene školske uniforme svi su učenici jednaki. Nema velikih razlika i u

takvim školama je nasilje navodno smanjeno. Učenici se nemaju pravo buniti i prisiljeni su nositi takvu

odjeću koja se uglavnom nikome ne sviđa. Takve su škole u značajnim prednostima od ostalih u kojima nisu

uvedene uniforme jer djeca ne troše sate i sate na biranje odjeće, šminkanje i razno drugo sređivanje.

Školske uniforme u Škotskoj

Pravi primjer koliko učenici ne žele uniforme je i naša škola. Od nekih 20 učenika koje smo pitali 18 ih

je protiv toga. Što je onda ispravno? Ne obazirati se na želje učenika i uvesti uniforme u sve škole ili ipak

ne? Za ovaj put to pitanje ćemo ostaviti neriješeno. Tko zna, možda u skoroj budućnosti uniforme dođu i u

našu školu.


18

Intervju sa Sunčicom Orlić učiteljicom glazbene kulture

U trećem broju našeg školskog lista razgovarali smo s našom

učiteljicom glazbene kulture Sunčicom Orlić koja putuje do naše škole sve iz Solina. Prije je pjevala u grupi VIVA, a razgovoru nam je otkrila da se danas ne bi vratila profesionalnom pjevanju. Što nam je sve još otkrila o sebi pročitajte u razgovoru koji slijedi:

Razgovarale: Ines Nakić i Valentina Dević

Koliko dugo radite u našoj školi? Nepune tri godine. U kojim još školama radite? U SŠ Ivana Meštrovića Drniš i SŠ Hvar. Sviđa li vam se posao kojim se bavite? Da, jako. Volim ga. Kako ste učili u školi? Uglavnom sam bila vrlo dobar i odličan učenik. Jeste li markirali? Ne puno. U srednjoj školi s cijelim razredom. Vaš šalabahterski trik? Papirići ispod pernice. Volite li čitati ? Da, jako, povijesne knjige. Što vas je privuklo k glazbi? Vrlo rano sam počela pjevati pa sam sa šest godina počela svirati klavir u glazbenoj školi. Što mislite ima li u našoj školi puno pjevačkih nada? Ima. Da niste učiteljica čime biste se bavili? Vjerojatno bih bila turistički djelatnik.

Koje instrumente znate svirati? Klavir, klarinet i ponešto gitaru. Koja je prva pjesma koju ste odsvirali na gaži? Kemal Monteno i Danijela Martinović, Ovako ne mogu dalje. Jeste li ostvarili ijedan san iz djetinjstva? Koji? Da, svirala sam i pjevala s bendom. Vaš životni moto? Ponašaj se prema drugima kako želiš da se drugi ponašaju prema tebi. Volite li putovati? Ne baš. Najdraža destinacija? Najbliža plaža. Znate li kuhati? Da, ali ne kuham uvijek. Koje jezike govorite? Engleski i talijanski. Pratite li sport? Nekad. Hajduk ili Dinamo? Hajduk. Kako zamišljate idealan odmor? Neko mjesto gdje nema strke i nikakvih obaveza.

I za kraj naj, naj…

Naj boja: tirkizna

Naj film: Američki varalica

Naj pjevač: Zdravko Čolić

Naj pjevačica: Olivia Newton John

Naj piće: čaj

Naj hrana: pohana grdobina u jabuci

Naj grupa: Pet Shop Boys

Naj knjiga: Druga sestra Boleyn

Naj glumac: Leonardo di Caprio

Naj glumica: Charlize Theron

Naj mjesto: dom

Naj skladatelj: Mozart

Naj instrument: klavir

Zahvaljujemo učiteljici na uloženom trudu i

vremenu!

19

Mi smo male maškare ''Jedne sam godine bila princeza,

a druge moćni car,

pa onda malena šumska vila,

pa mudrac jako star.''

A što si ti bio ove godine za maškare ili karneval?

Svake godine djeca, ali i odrasli se masovno pripremaju za ove krasne dane u kojima je glavni cilj zabava, ali i

maškaranje. Kada bismo definirali maškare, karneval ili poklade, definicija bi glasila:

Poklade je svečano razdoblje prije korizme u kojem se priređuju povorke maškara, kostimirani i

maskirani plesovi. Ali, za maškare ne treba definicija. Definiciju stvara svatko od nas u svojoj mašti. Maškare su

onakve kakve ih ti zamišljaš, kakve ti stvaraš.

Povijest maškara

Odakle potječu maškare? I tko ih je ''stvorio'', odnosno izmislio?

Najvjerojatnije su se razvile iz rimskih bakanalija i saturnalija, ali je utemeljen i na magijskom vjerovanju u go njenje

zlih sila, kao i protjerivanje zime.

Maškare se održavaju posvuda po svijetu, pa tako i kod nas u Hrvatskoj. Najpoznatiji je Riječki karneval koji svake

godine privlači sve više i više ljudi. Karneval traje danima, uz mnogo smijeha i zabave. Također, i u ostalim dijelovima

Hrvatske se održavaju maškare. Svaki kraj je poznat po svojoj specifičnosti održavanja maškara kao npr. ''Samoborski

fašnik'', ''Antonja u Kastavu'' i mnogi drugi.

Slavni karnevali

Brazilski karneval je dio brazilske kulture i nacionalnog identiteta Brazila koji je povezan sa sambom i obilježavaju ga

najveće povorke na svijetu. Najveći su u gradovima Rio de Janeiro, Sao Paulo i Salvador. Oni privlače veliki broj

posjetitelja, pa je karneval u Riju 2011. godine privukao 4,9 milijuna posjetitelja od čega čak 400.000 stranaca.

U Italiji je najpoznatiji venecijanski karneval koji je zabilježen još 1268. godine. Njegova lascivna priroda se može

prepoznati u brojnim pokušajima mletačkih vlasti da zakonima uredi i ograniči nošenje raskošnih maski, glavne

karakteristike karnevala.

Maškare u našoj školi

Maškare u našoj školi se svake godine redovito održavaju. Razredi, od 1. do 8., izlaze pred žiri, ostale učenike i

prisutne goste pojedinačno. Žiri bira najbolje maske iz svakoga razreda, a potom izabrane maske ulaze u finale gdje

se biraju četiri najbolje maske. Najbolju nagradu odnosi 1. mjesto, a u našoj školi 1. mjesto ove godine je osvojila

Katarina Nakić koja je svojom maskom ''bakica'' odnijela najveću čokoladu.

Drugo mjesto je osvojio Krešimir Zrilić, a njegova maska ''dama'' je

odnijela malo manju čokoladu. Treće mjesto je osvojila Nika Pulić (slikar), a

četvrto Nikolina Tuta i Ines Nakić (baka i nevista).

Napisala: Mihaela Radaš

Pobjednici Maškara 2014.: Ines Nakić, Nikolina Tuta, Nika Pulić, Krešimir Zrilić i Katarina Nakić

20

Zimske Olimpijske igre

Soči 2014.

Ovo su prve Zimske olimpijske igre održane u Rusiji, dok je Moskva već

bila domaćin Ljetnih olimpijskih igara 1980. Igre su započele 7. veljače, a

završene 23. veljače. Sudjelovalo je 2.800 sportaša u 15 sportova. Olimpijski

park Soči je izgrađen na samoj crnomorskoj obali, a svi su objekti novi. U Sočiju je bilo nekoliko naših natjecatelja, nisu nas svi proslavili, ali je barem Ivica Kostelić uzeo srebro u

super-kombinaciji. Hrvatska je na 22. mjestu s jednim

srebrom. XXIII. Zimske olimpijske igre održat će se u

južnokorejskom gradu Pyeongchangu od 9. do 25. veljače

2018. godine.

Haka - zastrašujuće i zanimljivo

Haka je drevni ratni ples Maora (naroda sa Novog Zelanda) koji je u prošlosti bio izvođen na ratnom polju te

također nakon primirja. Ovaj posebni ples predstavlja ponos plemena, snagu i ujedinjenost. Uključuje snažno

stupanje, plaženje jezika i ritmično udaranje vlastitog tijela uz glasne povike. Izrazi lica iznimno su bitni te je tako

širenje očiju uz zastrašujuće grimase bitan dio koreografije. Riječi koje se izgovaraju opisuju pretke i događaje iz

povijesti plemena. Haka se izvodi u velikim grupama što joj daje još veću moć. Gledanje ovog plesa uistinu je

zadivljujuće, a jasno je kako je ono moglo biti zastrašujuće za protivnike.

Danas je haka uvod u svaki nastup novozelandske ragbi reprezentacije

Napisala: Antonija Mijić

"Grb" OI u Sočiju

Ivica je izjavio:"Za mene su medalje poput djece, sve su mi jednako drage."

21

Jesu li narodnjaci isto što i narodna glazba? Hmm… prvo što pomislimo je vjerojatno da jesu. I ja sam to mislila prije nego što sam provjerila

na nekim izvorima i razgovarala sa profesoricom iz glazbenog. I sada sam sigurna da češka narodna

glazba ne spada u narodnjake niti obrnuto.

Krenimo od početka, odnosno od 18. stoljeća. Kada se zabavna glazba dijeli na klasičnu, zabavnu i

narodnu ili tradicijsku. Zabavna se sastoji od opereta i plesova i sve je više takve glazbe jer građanski sloj

raste - urbanizacija. I tako je sve više narodne glazbe. Tradicijska ili narodna glazba piše se za „obične

ljude“, a klasična za visoke slojeve društva. Narodna glazba je glazba koja pripada nekom narodu ili je

popularna u nekom narodu pa se još naziva i folk. Tako da svaki narod ima svoju karakterističnu glazbu , a

uz to ide i glazbalo. Najbolji je primjer u Hrvatskoj tambura, koja je tradicijsko glazbalo na području

Slavonije.

Dok su narodnjaci nešto slično, ali sasvim drugo. Pretraživanjem kojekakvih internetskih portala

može se reći da većina Hrvata smatra da su narodnjaci i narodna glazba isto te da misle da je ta glazba

grijeh. Nije grijeh, već je mješavina narodne i zabavne glazbe. Dakle , narodno glazbalo bi tu bila

harmonika. Stoga svi koji mislite da su narodnjaci i narodna glazba isto: povezani jesu, ali narodnjaci su

novokomponirana glazba s nekim dijelovima narodne glazbe i većinom zabavne, nazivaju se još i

TURBOFOLK.

"Folk je narod. Turbo je sustav ubrizgavanja goriva pod tlakom u cilindar motora s unutarnjim

izgaranjem. Turbo folk je gorenje naroda. Turbo folk nije glazba. Turbo folk je miljenica masa. Turbo folk je

sustav ubrizgavanja naroda. Ja nisam izmislio turbo folk, ja sam mu dao ime."

Tako je jedan crnogorski pjevač definirao turbofolk.

Hrvatsko tradicijsko ili narodno glazbalo - tambura

Napisala: Lucia Lepur

U Hrvatskoj narodnu glazbu možemo

uvrstiti i klapsko pjevanje bez

instrumentalne pratnje. Danas je takvo

pjevanje stavljeno pod UNESCO-vu

zaštitu nematerijalnih dobara.

22

Valentinovo

Zaljubljeni do ušiju

O nastanku Valentinova ima mnogo teorija. Ali ona u koju vjeruju svi kršćani potječe još iz Rima, kada je tamo

na vlasti bio car Klaudije Gotski. On je po toj priči zabranio da se njegovi vojnici zaručuju i žene. Nadao se da će se

neoženjeni, i bez brige za djecu još hrabrije boriti. Svi svećenici, osim svećenika Valentina, su poslušali njegovu

naredbu. Valentin je u tajnosti ženio vojnike, ali kad je to stiglo do Klaudija, on je naredio da se svećeniku odrubi

glava, a taj se zločin dogodio baš 14. 02. pa je taj dan ostao poznat po ljubavi i stupanju u brak unatoč zabranama.

U Zadru su se na Valentino puštali lampioni Crvene ruže su simbol Valentinova

Napisala: Antonija Mijić JOŠ JEDNA PRIČA O PEPELJUGI (2008.,Kanada)

(Another Cinderella Story)

REDATELJ: Damon Santostefano

GLUMCI: Selena Gomez, Andrew Seeley, Jane Lynch, Katharine Isabelle, Emily Perkins

JEZIK: Engleski

ŽANR: Romantična komedija

SADRŽAJ: Mary (Selena Gomez) je sluškinja kod bogate, ali propale pop dive i njene dvije zlobne polusestre.

Jednog dana, u njihovu školu dolazi Joey Parker (Andrew Seeley), poznati pjevač i plesač, te Maryna simpatija

odmalena. Zadivila ga je plesnim pokretima, a sad mu još samo treba dokazati da je to bila ona! Jer čini se da

cijela škola želi biti ona lijepa djevojka koja je tako prekrasno plesala. No na kraju filma, Joey ipak sazna da

je to bila Mary te zajedno nastave svoje karijere.

Ovaj film bi preporučile svima zato jer je zanimljive tematike. Isto tako, zabavan je jer u njemu možemo

vidjeti romantiku između Mary i Joeya, komediju kada se radi o Marynim zlim sestrama, pjevanje Joeya i Mary

i plesanje svih glumaca.

Napisale: Valentina Dević i Petra Mamić

23

NNee mmoorree mmii bbiitt

KKaadd jjeeddnnoomm pprroođđeemm uuzzaa ttee kkaa'' ssvviittlloo

ii ssaammoo ttrreeppnneemm ppaa ssee iizzgguubbiimm oobbaađđeešš vviittaarr oodd ssvvaakkee bbaannddee

ddaa nnaađđeešš zzvviizzdduu ččaa jjee zzaa ttee ssjjaallaa

AA jjaa ccuu dduuššuu rraassttrriitt ppoo mmoorruu kkaadd ssee pprriilliijjee pprriikkoo llaaddnniihh ssttiinnaa

ttaammoo ddii ttoonnee ssvvaa mmoojjaa ččeežžnnjjaa kkaadd ttee oovvddii zzaa mmeennee nniimmaa

RReeff..

DDaa bbuuddeess cciillii mmoojj ssvviitt mmeennii nnee mmoorree bbiitt

aa kkaadd zzaabboollii ssttiissnniitt ććuu zzuubbee ii nneeććuu ppuussttiittii kkaa'' ii ppttiiccaa kkrriikk

kkaadd ssvvee ššttoo vvoolliinn ii ssvvee ššttaa ssaannjjaamm

MMeennii nnee mmoorree bbiitt mmeennii nnee mmoorree bbiitt nnee mmoorree mmii bbiitt

KKllaappaa CCaammbbii

24

Samo je ljubav tajna dvaju svjetova

HHooććee ll ii ttkkoo ppjjeevvaattii oo tteebbii

kkaadd mm eennee nnee bbuuddee

kkaadd mm ii žžiivvoott oočč ii zzaakkllooppii

ll jjuubbaavvii

HHooććee ll ii jjoošš zzvviijjeezzddee nneebboo kkiittiittii

kkaaoo ppttiiccee ttuu ssee ggnniijjeezzddiittii

hhooććee ll ii ssee iittkkoo vvooll jjeettii

kkaaoo mm ii

TTaajj ddaann kkaaddaa ooddeemm ttii jjaa

kkaaddaa zzaassppeemm kkoorraakk dduubbll jjee oodd ssnnaa

JJaa ććuu nnaaćć ii ssvvoojj mm iirr

kkaaoo ccvviijjeett uu ppooll jjuu

mmeeđđuu bbiijjeell iimm bbrreezzaammaa

aa kkaakkoo ććeešš mm ii ttii

ll aannee nnaa ttoomm ssvviijjeettuu

ppuunnoomm vvuukkoovvaa

NNoovvaa jjuuttrraa kkaadd ttee ssnneennuu pprroobbuuddee

aa ss ddeessnnee ssttrraannee mm eennee vviiššee nnee bbuuddee

RReeff..

AAkkoo mm ee vvooll iišš ddrraaggaa

nnee ppoossttoojjii ggrraanniiccaa

kkoojjaa ddiijjeell ii oovvaajj ssvviijjeett oodd oonnooggaa

AAkkoo mm ee vvooll iišš ddrraaggaa

nniijjee zzaaddnnjjaa ssttaanniiccaa

ssaammoo jjee ll jjuubbaavv ttaajjnnaa ddvvaajjuu ssvvjjeettoovvaa

MMoojj jjee žžiivvoott kknnjjiiggaa ppuunnaa rraattoovvaa

ssvvaakkii ll iisstt jjee mmoorree ddiivvll jjiihh vvaalloovvaa

RReeff..

NNeekkaa ssee ppjjeessmmee ddiiggnnuu

rraavvnnoo ddoo nneebbaa ssttiiggnnuu

ii ddoobbrree dduuššee

nneekk'' mmrržžnnjjuu ssrruuššee

NNeekk'' vvjjeerraa bbuuddee ssnnaaggaa

mm iirr iizzaa kkuuććnnoogg pprraaggaa

nneekk'' bbuuddee zznnaannjjaa

ii bbllaaggoossttaannjjaa

MMaarrkkoo PPeerrkkoovviićć TThhoommppssoonn

25

Želim život

napisala Iva Mamut

Zamišljam život kao more koje se s sasvim neočekivano podiže i spušta.

Ostaneš sam na ovom svijetu baš kao i ja, pri samo jednom treptaju oka izgubiš sve što si imao. Ja sam

gubitkom zdravlja, uspjela otjerati sve ljude oko sebe. A treba mi netko tko bi mi rekao da ja to mogu, da je sve ovo

samo ružan san, kojemu se bliži skori kraj. Svako jutro besciljno šetam napuštenim ulicama mog sretnoga grada u

kojemu sam boravila od malena,no gubitkom nade za ozdravljenjem, nisam obraćala pozornost na sve one meni

daleke trenutke provedene u njegovom krilu.

Sjećanja su me dovela do moje stare gitare. Gdje sam ju skrila? Nekada sam znala vrlo dobro svirati, voljela

sam taj osjećaj. Ostajala sam kasno u noć na balkonu, pjevajući stihove koji su bili samo moji. Budila sam susjede koji

su pravili cirkus, pa su me roditelji skoro vodili psihologu. Ta pomisao izmami mi velik osmjeh na lice, ne sjećam se

zadnjeg smijeha, dobro mi je došao. Jack se dosta zbližio sa mnom, osjećam se pored njega kao pored starijeg brata

koji me čuva i štiti.

Na putu prema pekari, kiša je počela padati, a moj mali kišobran je zaklonio od kapljica kiše moje tijelo vrlo

malo, tako da ću vjerojatno završiti mokra ko sam poljski miš. U susjednom caffe baru sam ugledala Jacka sa svojom

ekipom, pokušavala sam sve jedan način da me primijeti, da me doživi, no spala sam na bacanje kamenčića o staklo.

No čim sam malo jače i grublje bacila taj kamen, začuo se zvuk loma stakla. Svi su odmah pogledali prema meni,

gledajući me u čudu. Konačno je on izašao i približio mi se na neku pristojnu udaljenost, cerekajući se, rekao je „Što si

to pokušavala? Sve nas pobiti tamo?!“ Ovo mi se nije svidjelo pa sam mu samo rekla „Možda malo za promjenu !“

Nasmijao se i radoznalo kimnuo „Trebala si me?“ -„Ne samo sam te htjela pozdraviti!“ okrenula se i osjetila njegov

pogled na mojom leđima,tako da sam se zadovoljno smijala ko idiot.

Otac me čekao u automobilu, krenula sam prema njemu, htjela sam otvoriti vrata kad se odjednom Jack

stvorio ispred mene,na motoru! “ Skači!“ Rekavši to, pogledala sam prema ljutitom tatinom licu koje me je

upozoravalo i reklo mi „Tessa , sjedni u auto!!!“ Odmah sam namjerno sjela na motor i nespretno stavila kacigu koju

mi je on još nespretnije pružio. Tijekom vožnje, palo mi je na pamet da ga pitam nešto, pa sam ga sarkastično upitala

„Imaš li ti uopće vozačku dozvolu?“ Počeo se smijati i samo lagano izgovorio „Kao da je to bitno?“-„Znači ovo što

radimo je protuzakonito?“-„Pa kao da ti to ne želiš.“ Samo sam šutjela i tek tada shvatila da je on jedina osoba koja

me razumije i koja mi pruža veliku potporu. Za čas smo se našli na obali…gledali smo u nebo, pučinu, glupirali se,

pričali o veoma nebitnim stvarima; sve dok mi se on nije obratio „Tessa, ja ovo ne mogu!“moje noge su tražile bijeg,

moja glava je tražila slobodu, moje srce je tražilo kraj…samo sam mu okrenula leđa i rekla „Ne možeš me spasiti,

nitko ne može!“ sljedeće čega se sjećam jest dobro jutro koje sam dočekala u bolnici, meni jako poznatoj.

Vračajući se iz bolnice, dok smo se vozili u automobilu, svi su nešto pričali, ali ja sam utonula u svoje misli.

Ugledala sam stare zidove, zgrade, mostove, cijeli svoj grad ispisan crvenim sprejem, a na svakom mjestu je pisalo

moje ime. Kroz moje žile je potekao adrenalin. Glavom mi je išlo „Tessa , više nikada nećeš biti zaboravljena, zapamti

to! Ni danas ni sutra, tvoje ime će biti zapamćeno za sva ova vremena, tkogod bude živio u tvome sretnom, gradu,

znat će da je tvoja ljubav prema njemu bila najveća…“ Tek tada sam shvatila da u životu nije bitan samo novac,

slava…već ono što osjećaš iznutra sreća, ljubav… Snažna želja za životom nikada neće prestati, no nešto ima duži vijek

trajanja od te same želje…a to jest ljubav. Neću žaliti ni za čim, samo ću pokušati živjeti boljim životom Gore.

KRAJ

26

RADOVI UČENIKA

Proljeće

Dolazi proljeće, ptice lete.

Čuje se cvrkut ptica i miriše cvijeće.

Sve je obojano u razne boje,

Livada se zeleni.

Procvali su bademi,

Sve je tako lijepo.

Ljudi idu u šetnje i

Beru šparoge.

Svi uživamo u prirodnoj ljepoti.

Martin Miletić, 5. razred

27

Proljeće nas zove!

Ljubice, jaglaci čak

i visibabe pjevaju

proljeću pjesmice prave.

Hajde, zapjevajmo ja i ti,

proljeće nas zove,

ono ne smije čekati.

Laste ptiće svoje letjeti uče

Sve dok ptići ne nauče.

Pa onda svi zajedno

u jedan glas zapjevaju proljeću

i proljeće drago sa sobom

povede i nas!

Katarina Pavlović, 5. razred

29

Maslina

Maslina mnogo toga zna.

Zna sve vrste trave i cvijeća

i ono što se dogodilo u prošlim stoljećima.

Maslina daje plod nov i gleda svaki lov.

Maslina je mnogo toga prošla,

a tuga joj još nije došla.

Maslina krije sve stare tajne

I to u ljudima one sjajne.

Lucija Perica, 4. razred

30

Trešnja

Trešnja na brijegu

odmara se kao kuća

na snijegu.

Slatki plod voli

pčelinji rod.

Tanke grane

kao slamke,

a cvijet blista kao rana rosa.

Trešnjo naša,

najmilije si blago,

ljepota si naša

i tema pjesnika.

31

Ante Mijić, 6. razred

32

Proljeće

Proljeće dolazi

Livade krasi

Svi cvjetovi mali

Su nam izašli

Pojavila se rosa

Kao travi kosa

Listovi se igraju

A zelene grane sviraju

Potoci žubore

I nikad se ne umore

Proljeće se veselo smije

A blagi vjetar grane vije

Marko Božina, 6. razred

33

Ljubav

Ti mi daješ snagu,

kad zapnem u granu.

kad si ti kraj mene,

počne cvjetat bedem.

Ako si izvor rijeke,

teci kraj mene,

teci u srcu mom,

jer sam dio srca tvog.

Poklonit ću ti cvijet,

I to će vidjet cijeli svijet.

Dat ću ti zagrljaj sreće,

A tvoje srce će postat veće.

34

Ljubav je tajna srca dva,

Kad volim te ja.

Gabrijela Radaš, 6. razred

44

Crtež nacrtao: Marko Božina

osnovna škola "ivan goran kovačić" lišane...

Documents