SadržajBR, BR BROJALICA 4

Pajo Kanižaj 4BAŠ JE GLUPA ŠKOLSKA KLUPA 4

Nepoznati autor 4BOJE 4

Mladen Kušec 5ČEMU SLUŽE RODITELJI 5

Zvonimir Golob 5ČIM SE RODI 5

Vlatko Majić 5DOHVATI MI, TATA, MJESEC 5

Grigor Vitez 6DUNJE MIRISAVE 6GRGA ČVARAK 6

Ratko Zvrko 7GLASOVIR 7

Zvonimir Balog 8GUSKE 8

Gvido Tartalja 8JEDNA BREZA MALA 8

Grigor Vitez 8JEŽIĆ UBODEŽIĆ 8

Luko Paljetak 9JESEN 9

Dobriša Cesarić 9KAD BI DRVEĆE HODALO 9

Grigor Vitez 10KESTENI S JESENI 10

Nada Sabadi 10KIŠOBRAN 10

Stjepan Jakšovec 10KAKO SE MOŽE ŠTEDJETI MAMA 11

Enes Kišević 11KIŠA 11

Luko Paljetak 12KAKVE JE BOJE POTOK 12

Grigor Vitez 12KAKO SE PJESMA PRAVI 12

Zvonimir Balog 12LUDI DAN 12

Grigor Vitez 13LAKU NOĆ 13

Tito Bilopavlović 14LJEPOTICA ZIMA 14

Viktor Majić 14MAČKA KOD PSIHIJATRA 14

Luko Paljetak 15MAĆUHICA 15

Ratko Zvrko 15MOJA KUĆA 15

Šimo Ešić 16MAČKA KOJA JE MNOGO JELA 16

Luko Paljetak 17MAČKA I GLASOVIR 17

Luko Paljetak 18MIŠ I GUŠTER 18

Vesna Parun 18NEOSTVARIVE ŽELJE 18

Gustav Krklec 19NIJE LAKO BUBAMARCU 19

Arsen Dedić 19NOGOMET U BARI 19

Ratko Zvrko 20NIJE LAKO BITI ZMAJ 20

Luko Paljetak 20NOVOGODIŠNJA PJESMA 20

Nepoznati autor 21NEMA ZA MAČKE ŠKOLE 21

Grigor Vitez 21NAJŠARENIJI LEPTIR 21

Pajo Kanižaj 21OČI TVOGA GRADA 21

Ivica Vanja Rorić 22OLOVKA 22

Zvonimir Balog 22OTAC S KIŠOBRANOM 22

Ismet Bekrić 23OLOVKO, OLOVKO 23

Grigor Vitez 23OČEV KAPUT 23

Ismet Bekrić 23PRVI SNIJEG 24

Gustav Krklec 24PJESMA ZA SVU DJECU SVIJETA 24

Grigor Vitez 24PROLJEĆE NA STOLU 25

Šimo Ešić 25PEJZAŽ 25

Vladimir Vidrić 25PITAM SE 25

Tito Bilopavlović 26PETAR PETRU PLETE PETLJU 26

Ivica Vanja Rorić 26PUŽ I PUŽICA 26

Nepoznati autor 27POŠAO DJED PETAR 27

Grigor Vitez 27POČETAK PROLJEĆA 27

Dobriša Cesarić 27RIJEČI 27

Mladen Kušec 28STONOGA U TRGOVINI 28

Luko Paljetak 29SEMAFOR 29

Ivica Rorić Vanja 30SREĆA 30

Ivica Vanja Rorić 30SUNCOKRET 30

Luko Paljetak 30STONOGA 30

Stanislav Femenić 31SNJEGOVIĆ I ZEC 31

Nepoznati autor 31SVAKA ČAST 31

Ivica Vanja Rorić 32ŠEVINA JUTARNJA PJESMA 32

Gustav Krklec 33TISUĆU ZAŠTO 33

Dubravko Horvatić 33TKO NIJE PRIJATELJ SLOBODE 33

Zvonimir Balog 33TUGA NA LIVADI 33

Nasiha Kapidžić Hadžić 34TIKTALICA 34

Šimo Ešić 34TREŠNJA 34

Stjepan Jakševac 35VOĆKA POSLIJE KIŠE 35

Dobriša Cesarić 35VELIK KAO DIJETE 35

Enes Kišević 35VISIBABA 35

Vjekoslav Majer 36ZIMLJIVI MAČAK 36

Dragan Kulidžan 36ZIMA IDE 36

Vesna Parun 37ZEKO I POTOČIĆ 37

Branko Mihaljević 37ŽAR-PTICA 37

Grigor Vitez 38

BR, BR BROJALICAStoja, trica,brojna licapa nastanebrojalica!Sto mornarasvi sa Hvara,brojalicatu se stvara!Zumba, zumba,a bez gumba,tu se plešesamba, rumba!Eci, pecii pereci!Mjesto pecireci leci!Što, ča, kaj,djeco, baj,brojalicitu je kraj!Pajo Kanižaj

BAŠ JE GLUPA ŠKOLSKA KLUPABaš je glupa školska klupa,s đacima se druži stalno.A ni jedno slovo ne zna,ma glupa je nenormalno.Još mi nije najjasnijeili je glupa, ili lijenaU školi je danonoćnoa i sad je nepismena.To me ljudi strašno čudiSa knjigama dobro stoji,a još nije naučilani da čita ni da broji.Baš je glupa školska klupa.Nepoznati autor

BOJEOvo je ovdje boja plava,U plavoj boji more spava,Žutoj boji sunce gori,U crvenoj junak se bori.U smeđoj boji medo živi,Mišić oduvjek je sivi,Snijeg u bijeloj boji pada,

Kralj u zlatnoj boji vlada.U crnoj boji noć se skriva,U zelenoj brza rijeka pliva,U srebrnoj zvijezde šetaju,U ljubičastoj ljubice cvjetaju.Sve na ovom svijetuK’o latice na cvijetuUvijek ima svoju bojuA priroda kaže….KOJU!Mladen Kušec

ČEMU SLUŽE RODITELJISnijeg služi za snjegovićasan je zato da se spava,jaje služi za pilića,a šeširu služi glava.Suza služi da se plače.Da nazebu služe uši,usta služe za kolače,a peć služi da se puši.Ali čemu služi mama,ali čemu služi tata?Rukama, kad padne tama,da ih grle oko vrata.Zvonimir Golob

ČIM SE RODIČim se rodi roda,odmah i prohoda.Čim se rodi ždrijebe,samo nosi sebe.Čim se rodi cvrčak,postane ko zvrčak.Čim se rodi dan,već postaje san.Čim se rodi dijete,strahom mu prijete.Čim se rodi knjiga,nastaje briga.Vlatko Majić

DOHVATI MI, TATA, MJESECDohvati mi, tata, mjesec,Da kraj mene malo sja!Dohvati mi, tata, mjesec,Da ga rukom taknem ja!

- Mjesec mora gore sjati,Ne smije se on skidati.On mora kod zvijezda biti,Put zvijezdama svijetliti,Da zvijezdice kući znaju,Kad se nebom naigraju.I na zemlju mora sjati,Da zec vidi večerati,Da jež vidi putovati,Da miš vidi trčkarati,Da bi ptice mogle spati,I da tebi, moje dijete,Mjesec lagan san ispleteOd srebrnih nitiPa da snivaš i ti.Grigor Vitez

DUNJE MIRISAVEMirisale dunjena granama.Toliko su mirisaleda su nježne bube malesve u nesvijest popadale.Došla mamas košarama.-Odsad ćete mirisatiu sobama.I zbilja,čim bi tko u sobu stao,u nesvijest bi namah pao.Na ormaru,u tri reda poslagane,broje dane.Čime li su namirisane?Vera Zemunić

GRGA ČVARAKDa upitaš bilo kogau mom kraju,Zelengaju:- Tko sve radi naopačke,tko iz pračke gađa mačke,tko preskače preko zida,tko lastina gnijezda skida,tko kokoši za rep vuče,tko se s djecom stalno tuče,spreman da u svađi planeko ugarak?

Odgovor će uvijek biti:- Grga Čvarak.Al’ da pitaš u mom kraju,Zelengaju,isto tako :- Tko je cijele noći skakoda bolesnoj majci dadeaspirine, limunade,i da pitaš isto takotko je jako, jako plakozato što se Mila malapo koljenu ogrebalakad je palačak u jarak?Odgovor će uvijek biti- Grga Čvarak.Što je takav?Tko bi znao?Čas je dobar,čas je zao,čas bi svakom srce dao,a čas bi se s vukom klao,mršav, tanak ko suharak- Grga Čvarak.Ratko Zvrko

GLASOVIRKad mame glasoviru zube diraju, on se smije. Kažu: mame sviraju.Kad tata glasoviru škaklja zube, glasovir se od radosti klimata. Kažu: isti Stravinski da je tata.Kad moj brat glasovir dira, glasovir reži. Kažu: ostavi to, bježi!Kad ga diram ja, glasovir jauče:s jednim prstom – jednaučesa dva – dvaučesa tri – triučesa četiri – četrnjaučesa pet – petrnjaučesa šest – šestrnjaučesa sedam – sedmnjaučes osam – osmnjaučes devet – devetnjauče.A kad udarim s deset, glasovir se pjeni i oca mi psuje da cijela ulica čuje.

Zvonimir Balog

GUSKEJedna je guskarekla drugoj guskida je guska.“Jesi: guska.I ponavljam: guska.”Naljuti se druga guska.Njoj da jedna guskakaže da je guska?!I vikne prvoj: “Gusko!Zar ti, jedna guska,da meni kažeš – guska.”A prva opet: “Jesi!”Baš si guska, guska, guska.”Tako su se raspravljalesve do noći kasnejer guske među sobomteško se objasne.Gvido Tartalja

JEDNA BREZA MALAJedna breza malaHtjela je da bude velika,Pa je svaki dan rasla, rasla, rasla…Jednom je kraj nje mlada srna pasla,A breza tiho vjetru prišaptala:– Više nisam mala!Čak sam i jednoj srniHlada dala.I doleti ptica.Na grančici se njenoj zanjihala.A breza opet vjetru prišaptala:– Više nisam mala!Na moje graneVeć i ptica stane.Došao oblak.I spustila se kiša.A breza se dizala na prsteDa bude što viša.Grigor Vitez

JEŽIĆ UBODEŽIĆJežić UbodežićPeo se na briježićPočeo je padat snježićPa je ježić

BježićBježićPobjegao kući.Napravio tamu,Obuko pidžamu,Legao u krevet vrućiPa spava li spava,Vidi mu se samo glava,LežićLežićJežić.PadaPadaSnježić.Luko Paljetak

JESENOna je tu. U tuzi kišePo poljanama tiho hoda,I kuda stiže u vis dižeUsplahirena jata roda.Polako penje se u brda,A kuda prođe, njezin putOd otpalog je lišća žut.I u dol njime idu krda.U jezero unese nemir,I ne vidiš mu više dna,A medvjed, koga putem sretne,Odjednom zaželi se sna.A kada livadma duneNjen vjetar, uzbune se travke.U strništima tužno šušti:To polja slute snijeg i čavke.Na cesti uveli se listU čudu digo: gle, ja skačemA čovjek koji hoda drumomZagrnuo se ogrtačem.Dobriša Cesarić

KAD BI DRVEĆE HODALOKad bi drveće hodalo,Šume bi se razilazile na sve strane.Drveće bi hodalo,A mahale njihove grane.Kad bi drveće hodalo,I parkovi bi šetali nedeljom sa šetačima,A možda bi i zaigrali malo s igračima.

Kad bi drveće hodalo,Među pticama bi došlo do velike pometnje,Jer bi i gnijezda krenula u šetnje.Kad bi drveće hodalo,Ja bih pisao naranči sa juga,Nek dođe kod mog bolesnog drugaGrigor Vitez

KESTENI S JESENIKesteni s jesenipostanu zaneseni.Kesteni se u jesenzaljubei za nekom malomkestenkom krenu skokom.Više ne znajušto rade,na zemlju tresnukao klade.Nada Sabadi

KIŠOBRAN-Kakav je dan?-pita iz kutakišobran.-Sunčan!-reče mu stan,sunčan i nasmijan!-Ah, ružan dan,moram u san!-prošapta sjetnokišobran.Kad prođe san:-Kakav je dan?-zapita opetkišobran.-Tmuran!-reče mu stan,tmuran i turoban!-O, divno,bar ću u šetnju,barem ću van!-poskoči sretankišobran.Stjepan Jakšovec

KAKO SE MOŽE ŠTEDJETI MAMAKad igraš se, igraš,pa sam igračke spremiš,ti svoju mamu, zapravo, štediš.Kad se sam počešljaš,sam umiješ lice,ti štediš mamine jutarnje živce.I kad za školusam spremaš stvari,ti svoju mamu štediš ustvari.Kad cipele i hlačečuvaš od blata,ti mami uštediš dva dobra sata.Kad knjige i torbudržiš u redu,ti mami uštediš plaću jednu.Jedino za mamuljubav ne štedi,jer ljubav davatijedino vrijedi.Enes Kišević

KIŠAKad kiša pada:brkovi rastumački i mišu,baki i djedu,žabi i muhi.I raste bradajarcu i kozi,danu i noći,bradi i nozi.I što još raste?Rastu pidžame,rastu rukavi,rastu salame,tate i mame,seke i brace,i male mace.I što još raste?Kad kiša padaraste broj jedan,raste brojsedam,raste broj osam,raste broj deveti raste krevet.I što još raste?

Luko Paljetak

KAKVE JE BOJE POTOKPotoku koji šumom tečeOprezno priđe jedan jelenI napivši se vode reče:— Potok je kao šuma zelen.Kraj stijena potok dalje tečeO kamena se lomeć rebra,Skakutajući zeko reče:— Potok je ovaj sav od srebra.Kroz polje potok dalje tečePod vedro nebo izašav,A lastavica ozgo reče:— Potok je kao nebo plav.I napivši se vode reče:Nad njim oblaci bijeli stoje,Lebdeći bijeli leptir reče:— Potok je ovaj bijele boje.S mnoštvom zvijezda dođe veče,Ugasi svoje boje dan,Plašljiva srna tiho reče:— Gle, sav je potok ozvjezdan.Grigor Vitez

KAKO SE PJESMA PRAVIPjesmu može napraviti svatkoi Dalibor i Dodo i Vlatko,A evo kako se ona pravi:najprije se red smijeha stavi,pa red visokih plavih gora,pa red dubokih tajnovitih mora.Jedan cvijet! Dvije – tri dugeJedna zvijezda! Malo tuge.Zatim iz srca pjesnik izvučezlatnog goluba da u pjesmi guče!Zvonimir Balog

LUDI DANPijetao mi jutros rečeKume dragi, dobro veče!Jeli ovo san il’ java?S miševima mačka spavaKrezub jarac puši luluSiv magarac svira fruluZa rep liju guska vučeŠaran leti iznad kuće

S punom torbom majmun stranČestita mi ludi dan!Darova je puna torbaOd bunike u njoj čorbaPosoljene tu su šljiveNa roštilju lude gljiveOd trnjina šljivovicaOd kopriva gibanicaOd paprike med u zdjeliOd kukolja hljebac bijeliRep podvinu majmum tad:Pij i jedi, bit ćeš mlad!Gledam jadan šta se zbivaSjekira u vodi plivaKoza vijenac meće na seU pidžami zijeva prasePotkovana žaba rzaUz brijeg teče rijeka brzaVjeverica pjesmu pišeU maramu mjesec kišeJao, ljudi, što je to?U rog rođen duva vo!Obratih se tad na pijetlaObraza ti, rekoh, svijetlaKakve li su ovo stvari?A meni će kokot stariGle, u Mudroj knjizi pišeČarolija nema više.Tek istina jedna živaU ovoj se knjizi skrivaDa još ima ludu carTrideseti februarZa kog ne zna kalendar!Grigor Vitez

LAKU NOĆLaku noćvelikim slovimai slovima malim.Laku noćtatinoj lulii kuli u pijesku.Laku noćbudilicii ptici na slici.Laku noćjednoj maloju neboderu.

Laku noćnovim cipelamai maminim očima.Laku noćsvima!Tito Bilopavlović

LJEPOTICA ZIMAStiže bijela ljepoticaSva od snježnih pahuljica.Bijelo joj je nježno lice,Bijela kosa, trepavice.Bijela joj je i tašnicaBijela dugmad i mašnica.Bijele su joj rukavice,Bijela bunda i čizmice.Sunce bijelu boju svuPotrošio baš na nju.Pa sad nešto slabo sijaAl´ se zato dobro skija.Viktor Majić

MAČKA KOD PSIHIJATRAJedna je mačka živjela samau svome stanu, kao dama,i tamo joj je bilo krasno;spavala je do vrlo kasno,spavaćicu je imala dugui krevet mekani, u krugu,i puno knjiga na sve strane,romana, stripova, krimića,i pun bar skupih, strani pića;i pavila je ikebane,i spremala je kineska jelai štapićima jela vješto,i potpuno je bila bijelai po parketu meko klizila,al mučilo je ipak nešto,jer nije znala što bi htjela,i zbog toga je stalno šizila.Jednoga dana, da ne bi skrenulado psihijatra je pravo krenula;taj psihijatar bijaše miš.Ona mu reče sve po redu,i ispriča mu svoje probleme;miš samo malo počeše tjemekad je vidje nako blijedui zatim reče: «Nije to niš,

a to je, draga moja bitno –vama miš jedan treba pod hitno!»I recept joj tada napisao,a zatim polako kroz vrata zbrisao.Mačka je bila vrlo ljuta,Mačka je bila vrlo kruta;Na receptu je pisalo ovo,glasno i jasno, slovo po slovo:Opasna bolest – MIŠITIS KRONIKA!Popijte stoga bocu tonika,za prvu pomoć ovog puta;a ako želite pravi lijek,uhvatiti me morateLuko Paljetak

MAĆUHICAU zelenom parkumaćuhica bila,a došao leptirlepršavih krilapa rekao nježnoumiljatu cvijetu:-Maćuhice, ti sinajljepša na svijetu!Na te riječi ljupkemaćuhica milastidljivo i čednou sjenu se skrila,latice je tamneprema zemlji svila,pa je tako skromnajoš i ljepša bila.Ratko Zvrko

MOJA KUĆAMoja kuća na dva sprata,a dva sprata k’o dva brata.Oba duga i široka,u svakoga po tri oka.Po tri oka i vratanca –baš su kao dva blizanca!Razlika je vrlo mala,u moj džep bi cijela stala:Prvi ima podrum – rov,drugi ima kapu – krov.Prvi tu, na zemlji, stoji –drugi zvijezde nebom broji!

Tako živi moja kućaod svanuća do svanuća.Šimo Ešić

MAČKA KOJA JE MNOGO JELAJedna je mačka mnogo jelai postala je strašno debela,užasno troma,užasno spora,i da stvar bude mnogo gora,jednog je dana srela miša.Taj miš je strašno mršav biojer ništa nije jesti htio:ni hranu grublju,ni hravu finiju,taj miš je čuvao liniju;jeo je samo iz nekih bočicabio je tanak kao pločica.Kad je ta mačka tog miša srelai kad ga je pojesti htjelatrčati nije mogla-skočiti nije mogla-pomaknuti ni brk;bila je na rubu živčanog slomaonako debela i troma.I miš se htio dati u trk,ali da budu veći jadi,trčati nije mogo od gladionako jadanonako gladan;i tako nije bilo ništa.Mačka je vidjela što je na stvarida joj debljina posao kvaria to joj nije bilo milopa je zaključilapa je odlučilada skine koje kilo.Pršuta više nije jela,slanine više nije htjela,salame više nije smjela;jela je samo iz malih bočica,postala je tanka kao pločica:tako je bila tršavatako je bila mršava.I miš se odmah sjetio bijedepa je odlučio da više jede,jeo je mnogojeo je strašno

sve što je mog´o:grašak i brašno,srme i čvarke,punjene paprike,goveđe juhe,debele muhe,nogice suhe,suha rebarca,trista trapista,francuski sir,pa čak i žir;tako se sa svime pomiriotako se strašno širioi postao je najdeblji miš.Mačka je opet tog miša srelai opet ga je pojesti htjela,ali ovako jadnaali ovako gladnatrčati nije moglaskočiti nije moglaovako tršavaovako mršava….I miš je opet pobjeći htio,ali to nije mogaojer nije snage smogaoovako debel kakav je bio:i tako nije bilo ništa.Luko Paljetak

MAČKA I GLASOVIRJedna je mačka glasovir sviralai svaku tipku redom je diralai napamet je znala notei topila se od divote.I svirala je stvari finei valcere i sonatinezanosila se glazbom lijepomsa dvije, tri i četiri nogea služila se čak i repom.Tako je divno gudilada se i sama čudila.Jednog je dana takosvirala cica-macakad iznenada lakocak! – pukne jedna žicajer glasovir je bio star;a to je bila strašna stvar.

Mačka dva dana nije spavalasamo je glasovir naštimavalai tražila je žicu svud;uzalud bješe svaki trud.Luko Paljetak

MIŠ I GUŠTERMiš gušteraza rep vuče.Gušter kukai jauče.- Mali mišu,nemoj tako!Kad već vučeš,vuci jako!Miš se na toosokoli:- Vučem jako,da l’ te boli?- Boli strašno! -gušter plače.Kad ti kažem,vuci jače!Iz sve snagemiš povuče.Prekine serep i – puče.Miš na leđacvileć pade.Gušter, mangup,bježat stade.Vikne bježeć:- Mišu, hoj!Poklanjam tirepić svoj.Neka tene boli glava:meni rasterep ko trava!Vesna Parun

NEOSTVARIVE ŽELJE“Što želite” – pitao sam lava.Ja? …pilule, od kojih se spava!“Vaša želja – o, slonice mila?”- Da smršavim bar za tristo kila!“A vi medo” – Da nestanu puškei da rode u obilju kruške!

“Što želite” – pitah vuka tiše.- Manje pasa, a ovaca više!“Vaša želja – o, magarce sivi?”- Da se slavuj mom njakanju divi!“A vi, lijo, zaželjeli što ste?”- Da mi koke dolaze u goste!“A vi, zeče?” – Ja uz želje mnogeponajviše želim brze noge!Sve obiđoh tako prijatelje,Pa ih redom upitah za želje.Pitah zvijeri, životinje, ptice,Zebre, jarce, gnjurce, kukavice.I, na kraju do majmuna svratih,Te se znancu starome obratih.Skinuv kapu, rekoh:”Dobro veče,što želite, moj majmune dični?”Namrštiv se, majmun odmah reče:- Da mi ljudi budu manje slični!Gustav Krklec

NIJE LAKO BUBAMARCUNije lako bubamarcububamarinom muškarcuizmeđu tolikih bubamaraIste boje, istih šaranaći koja je njegova MaraBubamarac mora vrijeme gubitii sve bube redom ljubitibuba Daru, buba Klaru, buba BaruDok ne nađe svoju MaruArsen Dedić

NOGOMET U BARIU bari je odigrananogometna utakmicaigrali su žapci protivkomaraca i mušica.Igrao se novi sistempucalo se preko krilai cijela je utakmicau burnom tempu bila.Ali kad je igra bilana vrhuncu sportskog žara,i komarci kad su došliu napadu do vratara,žabac-bek, u silnu strahuda gol neki ne bi pao

protivničkog centarforajednostavno – progutao.Ratko Zvrko

NIJE LAKO BITI ZMAJNije lako biti zmajsa sedam i više glava.Dok jedna glava pjeva,drugoj se već spava.Nije lako biti zmajsa sedam glava i više.Dok neke ližu sladoledponeka tek palac siše.Nije lako biti zmajs toliko glava nad ramenom,pa jedna drugu ošine plamenom.Tko da izdrži toliku debatu,Toliko neslaganja na jednom vratu?Tko da ih gleda kad se kunuili jedna na drugu pljunu?Teško je biti zmaj,problemi ga gadni stisli.Ne zna kojom glavom tresnut o zid,kojom mislit.Teško je zmajus tolikim glavamaobući jednorupu majicu,a još mu je teže kad sesvaka glava zaljubiu drugu zmajicu.Luko Paljetak

NOVOGODIŠNJA PJESMAVeju, veju pahulje,mraz po staklu šara,stiže Nova godina,a odlazi stara.Snijeg je novu odjeću,napravio spretnu,da se ove godineu bundici sretnu.Mnogo knjiga na stolu,lopta, lutka bijela,to je Nova godina,darove donijela.

Nepoznati autor

NEMA ZA MAČKE ŠKOLE- Kamo ćeš s torbom?Upita Mira mačka.- U školu! Đak sam!Ovo je torba đačka!- I ja bih s tobom! –Mačkine oči mole.- Ne možeš, draga,Nema za mačke škole.Mački je dosta,Da zna presti,Da zna loviti,Da zna jesti,Da se zna veratiI da mijauče,A to sve mačkeKod kuće nauče.Grigor Vitez

NAJŠARENIJI LEPTIRJedan je leptirstrašno tužan bio,zbog bijelih krilauvijek se je krio!Bojao se svih leptirašto imaju šare i pruge,a kad bi vidio admirala,umirao bi od tuge.Kad je jednog dana,nabavio dosta para,sretan je odlepršaodo najboljeg slikara.Obojao mu slikar krila,sretan se u zrak vinuo,od prevelike srećegotovo uginuo!A onda je postajaoumišljen sve više,i tako je to trajalosve do prve proljetne kiše!Pajo Kanižaj

OČI TVOGA GRADAProzori velkih i malih zgrada-To su budne oči tvoga grada.

Prozori, prozori, dragi prozori!Oni sve znaju i sve vide:ko je sve tužan, i zašto tužan,kako se zove i kuda ide.Oni znaju ko se s kim igra,ko koga voli, ko s kime šeta…Prozori, prozori, dragi prozorivi ste najdraže oči svijeta.Pa kad odeš iz svog grada,ispraćen mahanjem nečije ruke,samo prozori će zapamtitisve tvoje igre i nestašluke.I kad se vratiš, jednog dana,kao krivac, pun bolne treme,samo prozori će podsjetitina ono lijepo, nestvarno vrijeme.Ivica Vanja Rorić

OLOVKAJedna olovka skupa,posve novai tupaneprekidno je cvililada bi se šiljila,pa joj se jedanšiljo smilioi non-stop jeolovku šiljio,šiljio,šiljio,šiljio,šiljio,i šiljio.Na kraju kad je shvatilakako se skratila,silno je patila.Srce joj i danasod uzbuđenja zalupakad se sjeti divnih danadok je bila tupa.Zvonimir Balog

OTAC S KIŠOBRANOMKada popodne, iznenada,kiša zalije ulice gradamnoga se kola pred školu sjate,da djecu što prije kući vrate.I moj otac dođe po mene

sa kišobranom, ručke drvene.Ne zavidim djeci u kolimana mekim, udobnim sjedištima,jer u onom gradskom metežus ocem tek poneku riječ svežu.U kolima su i ruke zauzetene mogu djeci da polete.A moji prsti odmah se uvukuu dobru, veliku očevu ruku,i tu osjete da ih grijeljubav mog oca, koji se smije.I tako idemo kao dva druga,svaka nam riječ topla, duga.Ismet Bekrić

OLOVKO, OLOVKOOlovko, olovko,Zašilji se!Zadaćo, zadaćo,Napiši se!Knjižice, knjižice,Nauči se!A ti, lopto,To ću sam.Igrati se znam!Grigor Vitez

OČEV KAPUTOčev kaput sa velikim dugmadimaveć je pregurao šest dugih zima.Dvije su jeseni kako majka štedi,da otac zamijeni kaput blijedi.A kad dan dođe da kaput kupi,otac šakom o stol lupi:Ima mnogo važnijih stvari,dobar je, dobar, i ovaj stari!I kad je stigla i sedma zima,otac je slegnuo ramenima.I kad se osma zima svali,otac će početi kaput da hvali.Obućiće, pažljivo, svoj zimnjak sivii početi pred nama da mu se divi:Ima mnogo važnijih stvari,dobar je, dobar, i ovaj stari!Ismet Bekrić

PRVI SNIJEGSve je bijelo, sve je bijelo:grad i selo, polje, gaj.Cijelog dana, veče cijelosvud se blista bijeli sjaj.Bijela breza, bijela staza,bijela zvijezda, bijeli cvijet,bijela brada djeda Mraza,svud pahulja bijelih let.Sve je bijelo, sve je bijelo:bijela rijeka, bijeli brijeg.Cijelog dana, veče cijelotiho sipi prvi snijeg.Gustav Krklec

PJESMA ZA SVU DJECU SVIJETAIma jedna pjesmajednako lijepa na svim jezicima svijeta.Ona još nije napisana,Ona još nije ispjevana,Ali ona postoji.Ona se ne pjeva na jedan glas,Ona se ne pjeva u oktetu,Ona se ne pjeva u običnom zboruTo je pjesma za milijardski zbor.Ima takva pjesma.Ona još nije sastavljena,Samo pojedine njene riječiPonavljaju djeca u igri i u snuU svim zemljama svijeta.Te riječi treba sjediniti!Kao što se sjedinjuju rukeKoje se prijateljski rukuju.Ritam te pjesme već postoji,On se može čutiKad od radosti udaraju dječja srca.Od te melodije utišavaju se topovi,Od te melodije zastaje prst na obaraču mitraljeza,Od te melodije otkazuju motori bombardera.Tu melodiju već pjevuše djeca,Iako još ne znaju sve njene riječi,Ali djeca će ih pronaći,I sastaviti pjesmuZa svu djecu svijetaGrigor Vitez

PROLJEĆE NA STOLUJesen se bila uvuklau šume,u njive,u voćnjakei u ljude.Putovi bili blatnjavi,vrtovi bili pusti,a zrak studen.Bila je nedjelja.Skupili smo se oko stolai čekalida mama suđe za ručak pomeće.Odjednom je u našu sobuušlo – proljeće!Mama je unijela stolnjaksa stotinama cvjetova,sa suncemi nebom što se plavi!Činilo nam se:ručamo usred proljeća,na mekoj,zelenojtravi…Šimo Ešić

PEJZAŽU travi se žute svjetoviI zuje zlaćane pčele,Za sjenatim onim stablimaKrupni se oblaci bijele.I nebo se plavi visokoKud nečujno laste plove;-Pod br´jegom iz crvenih krovovaPodnevno zvono zove.A dalje iza tih krovovaZlatno se polje stereValovito, mirno i spokojno-I s huma se k humu vere.Vladimir Vidrić

PITAM SEPitam se sada:-Zašto kiša ne ustaje, nego pada?Pitam dugonoge rode:-Ima li nešto mokrije od vode?Pitam starije, pitam mlađe:

-Što je svadljivije od svađe?Imam pitalicu još veću:-Zašto se stabla ne prošeću?Imam pitanje, možda najteže:-Što nas za kuglu zemaljsku veže?Sve na kraju ozbiljno pitam:-Gdje sve te odgovore da pročitam?Rekli su da za to postoje knjige,da riješe moje ozbiljne brige.Rješenja će, znači, doći po redučim dobro naučim abecedu.Tito Bilopavlović

PETAR PETRU PLETE PETLJUPleti,Petre,Petru petlju!A to znači:-lijepo sjedi,u tri danajednom jedi,- pazi da sene zapetljašdok tu petljune ispetljaš.PetarPetrupleopetlju.A to znači-da je sjeo,-da tri dananije jeo,-da se Petarstrašno smeodok je PetruPetlju pleo.Dok je petljuispetljao,sav se u njuzapetljao.Ivica Vanja Rorić

PUŽ I PUŽICAPuž i pužicaSklopili danas brakKum im bio sunčev zrakA matičar mak

Vjenčali se izvan gradausred jednog vinogradajutros rano, pa su sadapuž i pužicamuž i mužicažive tu blizuu našemu kvartua priča se da pužićaočekuju u martu.Nepoznati autor

POŠAO DJED PETARPošao djed PetarDa ustavi vjetarKaopŠtapomKaputomI prutom,Al se vjetar ne daI obori djeda.Grigor Vitez

POČETAK PROLJEĆAU mladoj traviTad se javiZviždanjem glasnim prvi kos.I gle ! od pjesme žutokljuncaOdjednom vrt je prepun sunca.Tiptip…. do putaDoskakuta,I digne krilo pa se sunča.A onda se u travu vrati,I sluša gdje ga hvale vlati.Dobriša Cesarić

RIJEČIRiječiStvarno mogu bitiDugačkeDugačkeKao rep u mačke.A mogu biti i kratkeKratke kao noge patke.Riječi se mogu vrtjetiVrtjeti kao vrtuljak,I mogu biti začaraneZačarena kao patuljak.Ako ćemo ptavo-

Poneke riječi bi bileNazubljene i oštreKao pileA poneke mekePoput svile.Riječi zaistaIma raznih:Prepunih doživljajaI – potpuno praznih.Mladen Kušec

STONOGA U TRGOVINIStonogi jednoj,odjednom, usred ljeta(kad u dućanu ima mnogo svijeta),na pamet palo kupovati sandale!Sve bi to bilo lakokad bi sve noge njojimale jednak broj,ali to nije baš tako.Njoj samo prvih desetima broj četrdeset,dvadeset osam nogu,koliko vidjeti mogu,ima broj pet i po,a zamislite samo još onih drugih sto!Po redu kako kojasvaka je drugog broja.Ali što ja tu mogu,ja joj ih nisam krojio,ja sam ih samo brojioi baš sam se oznojio.Sedam je dana trgovac radio,bez prestanka je cipele vadioi uopće se nije odmaraoi kutije je samo otvaraoi cipele je samo brojioi kao nilski konj se znojio.A stonoga je birala, birala,svaku je cipelu prstima dirala,svaku je cipelu redom dataknula,svaku je kutiju s police maknula.Gospon je Stonožacsjeo na tronožaci čitao je dnevne novinedok dođe kraj te kupovine.Da znate samo što je sve radila!Da znate samo što je sve radila!

Na pod je svaku cipelu vadila,neke je bacala, neke je lomila,a u dućanu rasla je gomila.Neke su bile vrlo tijesne,neke su bile vrlo desne,neke su bile vrlo lijeve;neke su bile vrlo široke,neke su bile vrlo duboke,neke su bile dobre a skupe,neke su bile ružne i glupe,neke su bile lijepe i čvrste,a nije mogla uvući prste.Cipela tamo bijaše sva sila:neke su bile od krokodila,neke su bile od mišje dlake,neke su bile dobre i jake,neke su bile od zmijske kože,neke su bile gospodebože,neke su bile vrlo zgodne,neke su bile staromodne,neke su bile glatke,neke su bile kratke;neke su sive,neke su plave,neke su krive,neke su prave,neke su bile od crnog laka;neku je manu imala svaka!Trgovac sav se od posla kidaoi cipele je samo skidao.Sve bi to bilo vrlo lako,da je sve bilo samo tako.Kad su sve kutije skinuli s policai iz svih izloga i sa stolica,odmah je bilo jasno, odmah se vidjeloda stonogi se nije baš ništa svidjelo.Rekla je samo: – Hvala, drugi put!A trgovac je bio kao limun žut,i bio bi joj razbio zube,da se ne boji policije.Luko Paljetak

SEMAFORČas je crven, čas je žut,Čas je vedar, čas je ljut.Prvo oko znači : STOJ !Da ne bude posle joj !

Drugo oko znači : PAZI !Može nešto da te zgazi.Treće znači : SREĆAN PUT !Ne zameri što sam ljut.Ivica Rorić Vanja

SREĆASreća je možda plava,Sreća je možda zelena.Sreća je uvijek velika,I kada je malena.Sreća je –imati oči,Jer oči sve vide.Šumu,nebo i oblakI put kojim se ide.Sreća je imati ušiJer uši svašta čuju:Šapat,šumor i žubor,Tišinu i oluju.Sreća je-imati ruke,Jer rukama se grli.Jer rukama se voliI u svijet daleki hrli.Sreća je –imati noge,Jer nogama se šeta:I tako,sve u šetnjiStići ćeš na kraj svijeta…Sreća je možda plava.Sreća je možda zelena-Ali uvijek velika,I kad je mala.Ivica Vanja Rorić

SUNCOKRET- Suncokrete, glavo luda,zašto sunce pratiš svuda?Zar zabavu nemaš bolju?Razrok postat ćeš u polju!Suncokret se smesti ne da,odgovara svima s reda:-Nije točno, kud god krene,Sunce okom prati mene!Luko Paljetak

STONOGABosonogaStonogaŠetala po travi.

Gledale jeBube,Sretali jeMravi.I zvončićiPlavi:-Otkud jedna glavaI stotine noguPostojati mogu?Na kraju se čulaRuječ mudogaMrava-Nezgoda bi bilaVelika i prava,Da je noga jednaA stotinuGlava!Stanislav Femenić

SNJEGOVIĆ I ZECSnjegoviću duga nosa od čega je tvoja kosa.Moja kosa je od slame.Zar od slame!Da od slame, to je prava kosa zame.A šta ti je to na glavi?Na glavi mi lonac plavi.A šta će ti metla ova?Da pometem snjeg sa krova.Ti si snješko čudan tipna glavi ti slama, stojiš kao kipusred snjega bos,još mi samo reco od čega ti je nos.Moj nos je od mrkve, eto od čega,a ti zeko bježi što dalje od njega!Nepoznati autor

SVAKA ČASTLako ti je biti tata:on je za sve tata-mata!On u kući pravdu kroji,pa se tate svako boji.Tati svaka čest i čast,on je glavna kućna vlast!Još je lakše biti mama:blago mami među nama.Nju svi paze, nju svi vole,svi za savjet baš nju mole.

Svakoj mami svaka čast,i ona je važna vlast.Najlakše je seka biti:nju ti svaki zakon štiti…Ja bih rado bio seka,ali za to nema lijeka.I seka je neka vlast,zato i njoj svaka čast.Ali otkad sunce sja,najteže je biti – ja!Svi su sretni što sam živ,ja sam uvijek za sve kriv:kriv za prozor, kriv zbog vaze,kriv što mravi travu gaze…Ja baš nisam neka vlast,al’ i meni – svaka čast!Ivica Vanja Rorić

ŠEVINA JUTARNJA PJESMAUvis!Uvis ću se dići!Do sunca ćuda ga budimićiićiići…Ponijet ćutamburicutamburicutamburicuSipat ću zvonca doljeZelenimžutimi modrimbeskrajnim poljem.Gdje mi je gnijezdo?Gdje su mi ptići?Morat ćusićisićisićiptiće obići…Onda ću opetdo suncaićiićiići…

Gustav Krklec

TISUĆU ZAŠTOZašto lopta od mene bježi?Zašto nije toplo kada sniježi?Zašto je auto brži od bicikla?Zašto je šljiva plava, zašto je crvena cikla?Zašto uši rastu na glavi?Zašto su muhe veće nego mravi?Zašto grlica uvijek guče?Zašto danas nije jučer?Zašto se u hladnjaku ne drže šeširi?Zašto se kaže da vjetar piri?Zašto se čuje preko telefona?Zašto mi nemamo,mama, barem jednog slona?Dubravko Horvatić

TKO NIJE PRIJATELJ SLOBODETko nije prijatelj slobode,neka ga odmah pčela ubode,neka mu kruške nikad ne rode,neka mu djeca četvoronoške hode,neka mu budu cipele pune vode.Toga neka što prijeodavde vode.Tko nije prijatelj mira,neka mu ne daju jesti sira,neka nosi kapu od žira,neka mu uvijek u ušima svira,neka cipele nakrivo zažnira.Toga neka uvijek netko masira.Tko nije prijatelj miraneka mu odnese vjetarglavu umjesto šešira.Zvonimir Balog

TUGA NA LIVADISa najljepšim vjenčićem,ukrasom na glavi,bijela rada cvjetalau visokoj travi.Kad su ljudi kosilitravu vitku mladu,nečujno posjekošeljepoticu radu.Tužno krila spustišeleptirica jata,

a sunce se zaplakasuzama od zlata.Nasiha Kapidžić Hadžić

TIKTALICAU mom satuzaključanaživi pticaTiktalica.Tu tugujesvakog danaza slobodomdrugih ptica.I tu onavječno sanjaoblakovebijele skutei vjetrovašaputanjaniz seoskeuske pute…Pa bi htjelaTiktalicada otvorimvrata sata,da je pustim,da odletido nevidanepoznata!…I zato onasvakog minutakljucne u vratašezdeset puta…Šimo Ešić

TREŠNJADok je visilana grani,ovako su jojtekli dani:Ponedjeljak – zeleni se.U utorak – rumeni se.U srijedu je – kao krv.U četvrtak je – u njoj crv.U petak je – puna medai čvorak je milo gleda.U subotu – divna sva je.U nedjelju – koštica je.

Stjepan Jakševac

VOĆKA POSLIJE KIŠEGle malu voćku poslije kiše.Puna je kapi pa ih njiše.I blješti suncem obasjanaČudesna raskoš njenih grana .Al nek se sunce malo skrije,nestane sve te čarolije .Ona je opet kao prvo:obično,maloi jadno drvo.Dobriša Cesarić

VELIK KAO DIJETEZnaš li što ću ja postatikada odrastem,za tvoju ljepotu svijete?Ja kada odrastemjako veliki,ja ću postati dijete.Najljepše je kad odrasteš,a ostaneš dječji stvor,pa svi misle da si velikzato što si profesor.Što si doktor od imena,stručnjak za rakete-a ne znaju da si velikzato što si dijete.Možeš biti pilot, rudar…slavni pisac knjiga -djetetu je svaki pos’olagan kao igra.Ma nosio ja u glavii sve fakultete,kad odrastem jako velik,ja ću ostat’ dijete.Enes Kišević

VISIBABAJa sam mala visibaba,snivam prvi san,padne prva kaplja kišena moj sitni dlan;Čitavu me zaljuljala,prestrašim se sva:

kako ću sve daljnje kapljeizdržati ja?Vjekoslav Majer

ZIMLJIVI MAČAKUtekao mačakiz sobicetihom, kradom,kradomice.Sa šapicena šapicui stigao-na ulicu.Pobjegao mačaksa ulicejer padajupahuljice.I jednu jelijepuodnio-na repu!Dotrčao mačaku sobicusa šapicena šapicu.Pod pećicurepić sklanjado proljećada prosanja.Dragan Kulidžan

ZIMA IDEZima ide,ide zima.Mali zekanšumu ima.Zima ide,ide zima.Mali zekanmajku ima.Zima ide,ide zima.Mali zekankrzno ima.Samo jednozekan nema:seju da jojkrevet sprema.

Da joj mrzlešape grijedok u šumivjetar vije…Vesna Parun

ZEKO I POTOČIĆU jednoj zimskoj noćitam gdje je visok brijegsmrznuo se potočić i pokrio ga snijeg.A jedan mali zeko taj potoktraži svud,gdje je kud je nestao to njemu tišti grud.I plače,plače zeko mal,za potočićem timi žali žali zeko sadžali srcem svimi tužan misli zekoda gdje je potok taj,možda laste slijedi onu dalek južni kraj.a onda dodje ljetoi snijeg se otopivratio se potočići zeko sretan bi.Branko Mihaljević

ŽAR-PTICAUhvati mi, tata, pticu,Žarku pticu,Sjajnu pticu!- Uhvatit je ne moguZec mi stao na nogu.- Ti ulovi zeca!- Zeca bih ulovio,Al’ ga jelen odnio.- Ti ulovi jelena!- Šumica je zelena,Ona ne da jelena.- Ti posijeci šumicu.- Al’ šumicu čuva vuk,A na straži bdije ćuk.- Ti potjeraj ćukaI ulovi vuka,I posijeci šumicu,I istjeraj jelena,I uhvati zeca,Nek ti nogu oslobodi

Da uhvatiš žarku pticu,Žarku pticu,Sjajnu pticu,Da mi sjaji mjesto svjetla,Da mi pjeva uspavanku,Da me budi na uranku,Da mi pjeva mjesto pijetla.Grigor Vitez