plast. anatomija

of 136

8.10.2006file://C:\Documents and Settings\mladen\Desktop\faks\skripte\web skripte\anat\ztzt\pla...

UVOD

Anatomija je znanost koja proučava oblik i grañu živih bića od cjeline do strukturalnih detalja. Anatomija je morfološki dio biologije, sveobuhvatne nauke o biljnom i životinjskom svijetu. Osnovni i prvobitni metod istraživanja objašnjen je u samom nazivu. To je metod rasijecanja ili razudbe. Najstariji podatak o njegovom korištenju datira od Grka koji su ga nazvali anatomijom (Theophrast) prema riječi anatemneim, Sto znači rasijecati.

Anatomija se kao znanost veoma razgranala, pa smo dobili mnoštvo naziva koji pojedine grane anatomije precizno odreñuju, kao na primjer: sistematska, topografska, makroskopska, mikroskopska, itd. anatomija. Plastična (grčki: plastes - kipar, plastike - kiparstvo) anatomija čovjeka i životinja i usporedna ili komparativna anatomija sadrže znanja koja su neophodna u likovnom obrazovanju.

Plastična anatomija pruža osnovna znanja o grañi, formama i proporcijama ljudskog tijela i tijela životinja u mirovanju i pokretu. Pošto sa svog stanovišta objašnjava dio likovne problematike, ona se proučava kao predmet na umjetničkirn školama i akademijama u početnim godinama studija.

Učenje same teorije anatomije ne pruža, praktično, nikakve koristi. „Ako želiš iz anatomije nešto shvatiti, naučiti i objasniti, moraš to nacrtati“ (Leonardo)

Plastična anatomija čovjeka uzima naučnu osnovu iz sistematske anatomije čovjeka i to samo one njene dijelove, odnosno sisteme koji sudjeluju u grañi tijela i odreñuju njegovu površinu. To su skeletni sustav sa zglobovima i mišićni sustav sa kožom i potkožnim tkivima. Ostali sustavi (krvotok, disanje, probava, nervni sustav i osjetila) ne nalaze se u okviru proučavanja plastične anatomije, ali njihovo poznavanje je značajnao i upotpunjuje našu predstavu o kompleksnom čovjekovom organizmu, pogotovo stoga jer bismo trebali biti svjesni činjenice da čovjek nedovoljno poznaje samog sebe.

KOSTUR I ZGLOBOVI

Čovjek živi u okolini koja je sva, osim zraka i vode, grañena od čvrste materije. Da bi se u takvoj okolini mogao kretati uspravno, izvoditi bezbrojne pokrete i nositi teret, potrebno je da i njegovo tijelo bude opremljeno adekvatnom elastičnom čvrstoćom. Ta čvrsta unutrašnja konstrukcija tijela sagrañena je od kostiju. Sve kosti zajedno, kojih ima oko 200 (233 sa svim sitnim kostima) nazivamo kostur. Osovinski kostur

of 136


svih kralježnjaka, pa i čovjeka, pokazuje zajedničku osnovnu shemu grañe i sastavljen je od kostura glave, trupa i kostura ekstremiteta. Ako usporeñujemo grañu trupa čovjeka sa trupom ostalih kičmenjaka, razlike nisu velike. Bitne razlike odnose se na ekstremitete, ovisno o njihovom oblikovanju u neprekidnoj borbi za opstanak.

Kostur daje tijelu čvrstinu koja mu je potrebna u vršenju životnih funkcija i rada. Ta čvrsta konstrukcija u osnovi odreñuje oblik tijela, visinu cjeline i proporcije pojedinih dijelova. Koštana masa je sastavIjena iz mineralnih soli i organske materije - oseina - koji joj daje odreñenu elastičnost. Elastičost kostiju opada analogno starenju. Po obliku razlikujemo tri osnovna tipa kostiju: duge, pljosnate i kratke.

Duge kosti, koje uglavnom grade ekstremitete, imaju dugačko, čvrsto tijelo i dva kraja. U šupljinama cjevasteg dijela nalazi se koštana srž. Interesantna unutrašnja graña kostiju prilagoñena je zakonima statike i dinamike uz maksimalnu uštedu prostora i težine. Duge kosti nisu elastične samo zbog prisustva oseina, već i zbog oblika. Nijedna kost nije potpuno prava. Grañena je, obično, u vidu opruge, spirale, koja sa svih strana pokazuje krivine slične slovu „S“. Krajevi dugih kostiju ne pokazuju meñusobno nikakve sličnosti, već iznenañujuće razlike, koje predstavljaju svojevrsne crtačke enigme.

Pljosnate kosti grade zidove raznih duplji ljudskog tijela i na taj način štite unutrašnje organe (lubanja, zdjelica, rebra). Dužina i širina su im znatno veće od debljine.

Kratke kosti šire se u sve tri dimenzije i obično su kockatsog oblika (kosti ručja, nožja).

Važna karakteristika kostura je u tome što pojedini dijelovi kosti mogu mijenjati svoj položaj. Promijenom položaja jedne kosti prema drugoj, nastaje pokret. Mjesta gdje se kosti spajaju, nazivamo zglob. Pokretljivost zgloba ovisi načinu na koji se kosti meñusobno zglobljavaju, od oblika površina kojima se dodiruju. U pogledu zglobljavanja priroda se pobrinula za najveću moguću raznovrsnost. Postoje nepokretni, polupokretni i pokretni zglobovi.

Tipičan predstavnik nepokretnog zgloba je tzv. šav. Dvije susjedne pljosnate kosti se svojim zupčastim rubma uvlače jedna u drugu, okoštavaju i isključuju svaki pokret (šavovi na lubanji).

Nepokretan ili veoma malo pokretan zglob je onaj u kome se dvije kosti dodiruju ravnim površinama i čvrsto su vezane hrskavicom koja se nalazi izmedu njih (preponska simfiza). Pokretne zglobove dijelimo ili prema broju osovina, oko kojih se pokret izvodi, u jedno-, dvo- ili tro-osovinske zglobove ili prema obliku zglobnih površina. Kuglasti ili loptasti zglob je tro-osovinski zglob kaji omogućuje pokret u svim pravcima. Poluloptasta zglobna površina jednog kraja kosti - zglobna glavica - uvlači se u odgovarajuće udubljenje na susjednoj kosti - zglobnu čašicu. Zglob ramena i kuka su loptasti zglobovi i najpokretljiviji su.

Jajasti i sedlasti zglobovi su dvoosovinski. Oblici njihovih zglobnih površina su odreñeni samim nazivom. Jahač se u sedlu može naginjati naprijed i nazad, na jednu ili drugu stranu, a ne može se okretati oko uzdužne osovine (primjer - zglob izmeñu trapezaste kosti i prve kosti doručja - palac na nozi).

Pokreti oko jedne osovine izvode se u cilindričnim zglobovima. Jedna zglobna površina ima oblik valjka, a drugi kraj nosi odgovarajući usjek. Na valjku obično postoji jedno dodatno ispupčenje ili udubljenje. Time se osigurava preciznost pokreta oko date osovine i isključuje se iskliznuće kosti u stranu. Ako je osovina zgloba postavljena okomito na dužinu kosti onda takav zglob nazivamo zglob šarke (primjer: zglob lakta, prstiju). Kada osovina leži paralelno uz kost govorimo u točkastom zglobu (gornji zglob žbice i lakatnice).

Zglobne površine su pokrivene glatkom hrskavicom, a čitav zglob potpuno je uvijen opnastom vrećicom -zglobnom čahurom. Pored zglobne čahure postoje i zglobne veze - ligamenti - koji učvrsćuju zglob i u zajednici sa zglobnom čahurom sprječavaju prekomjerno pokretanje - isčašenje. Unutrašnji zid zglobne čahure - sinovialna opna - luči sluzavu tečnost koja podmazuje zglob. Unutar zglobne čahure nema zraka uslijed čega u njoj vlada negativni pritisak, koji spriječava razdvajanje zglobnih površina. Zbog nepoznavanja zglobova dogañaju se greške koje u studijama figure i akta mogu jako smetati jer pokreti djeluju neprirodno.

Naveli smo nekoliko najtipičnijih vrsta pokretnih zglobova, koji omogućuju razne pokrete. U jednoosovinskim zglobovima vrši se pokret pregibanja i opružanja. To je pokret koji najčešće srećemo posebno u ekstremitetima. Mnogo rjeñi je pokret uvrtanja i izvrtanja. Zglobovi sa dvije osovine, pored pokreta pregibanja o opružanja, mogu još vršiti pokret privoñenja ili primicanja i pokret odvoñenja ili odmicanja. Jedna vrsta pokreta slična privoñenju i odvoñenju predstavlja pokret suprotsavljanja i pokret suprotan njemu. Kombina-cijom prethodnih pokreta dobijamo pokret kruženja. Kod troosovinskog zgloba, pored mogućnosti prethodnih pokreta, vrši se i pokret oko uzdužne osovine i taj pokret nazivamo obrtanje.

KOSTUR GLAVE

of 136


Kostur glave sačinjavaju kosti lubanje i kosti lica.

Lubanja je sastavljena od osam kostiju od kojih su dvije parne i četiri neparne. Parne kosti su tjemena i sljepoočna kost, a neparne čeona, potiljačna, klinasta i sitasta kost.

Kosti lica su ugrañene na prednjoj donjoj strani lubanje. Ima ih 15 I to šest parnih i tri neparne. Neparne su: donja vilica, ralasta i podjezična kost, a parne su: gornja vilica, nosna kost, suzna, nepčana, jagodična ili jabučna kost i donja nosna školjka.

Komplicirana unutarnja graña glave, prije svega, baza lubanje, nema u plastičnoj anatomiji nikakvog značaja, dok nam vanjske forme lubanje i lica otkrivaju bezbroj individualnih razlika, koje odreñuju karakter glave pojedine osobe kao i niz zajedničkih odlika. Zbog toga je važno da se u procesu studija glave i portreta

sagledaju i ti osnovni anatomski elementi, jer će nam poznavanje istih omogućiti da sigurnije i preciznije odredimo karakter.

Kosti lubanje se tzv. šavovima nepokretno zglobljavaju meñusobno i grade koštanu čahuru u kojoj je smješten mozak (veliki i mali).

Čeona kost zauzima prostor koji nazivamo čelo. Osim toga, ona se proteže i nešto dalje nagore, savija se unazad i zglobljava se sa parnom tjemenom kosti, a sa strane sa klinastom kosti. Značajno mjesto na čeonoj kosti je parno čeono ispupčenje koje je naročito uočljivo kod djece, a najmanje kod žena (kod životinja na tom mjestu rastu rogovi). Neposredno iznad očiju nalaze se vjeñni lukovi. U duplji ispod vjeñnih lukova nalaze se u samoj kosti dvije šupljine zvane čeoni sinusi. Mjesto iznad korjena nosa naziva se povije - mjesto izmeñu obrva, nepokriveno dlakama. Čeona kost ima i jedan vodoravni dio koji ne vidimo. Taj dio gradi prednji dio baze lubanje i krov očnih duplji. U sredini se čeona kost zglobljava sa nosnom kosti. Na bočnim rubma očnih duplji zglobljavajući se sa jagodičnom kosti, čeona kost se naglo savija unazad, gradeći pri tome početak

s1jepoočne linije, koja se penje bočno na gore i unazad a produžuje se preko tjemene kosti. Sljepoočna linija

nastaje kao posljedica naglog savijanja gornje površine u bočnu površinu. Tjemena kost (parna) četvorauglastog je oblika i konveksnom vanjskom površinom gradi sa svojom paricom srednji dio krova lubanje. Nalazi se izmeñu čeone, kljunaste, s1jepoočne i potiljačne kosti.

Sljepoočna kost, parna, gradi bočni dio lubanje i to onim dijelom koji zovemo ljuskom. Na donjoj unutrašnjoj strani nalazi se piramida sljepoočne kosti. U piramidi je smešteno osjetilo sluha i ravnoteže. Od baze piramide pruža se nadolje mastoidni nastavak, koji utječe na formu i jasno je uočljiv kod svih pokreta glave. Ispred mastoidnog nastavka nalazi se vanjski ušni otvor. Izmeñu ovog otvora i donje vilice vidimo jedan tanak koštani nastavak - stiloidni nastavak. Od donjeg dijela ljuske sljepoočne kosti, iznad usnog otvora, odvaja se jedan nastavak koji se pruža vodoravno naprijed i spajajući se sa odgovarajućim nastavkom jabučne kosti ili jagodične kosti, gradi slobodan koštani luk - jabučni ili jagodični luk, ili most. Ispred stražnjeg dijela tog luka sljepoočna kost stvara prostranu zglobnu jamicu, podešenu za zglobljavanje sa donjom vilicom.

Potiljačna kost čini stražnji dio lubanje. Na donjem vodoravnom dijelu potiljačne kosti nalazi se veliki potiljačni otvor, koji predstavlja vezu izmeñu lubanje i kralježničnog kanala. Kroz taj otvor prolazi produžena kičmena moždina. Sa obje strane otvora nalazi se po jedno zglobno ispupčenje - zvano potiljačni kondili. Potiljačni kondili zglobljavaju se sa prvim vratnim pršljenom - atlasom. Na stražnjem dijelu potiljačne kosti, koji se naziva ljuska potiljačne kosti postoji jedno ispupčenje - potiljačna kvrga. Od potiljačne kvrge polaze u polje dva para polukružnih linija, tzv. gornja i donja kriva linija potiljačne kosti. U predjelu ovih linija pripajaju se mišići zadnje strane vrata. Klinasta kost je veoma komplicirana po grañi. Umetnuta je u vidu klina izmeñu potiljačne kosti i iza sitaste i čeone kosti. Samo njen jedan dio koji se naziva velika krila klinaste kostisudjeluje u gradnji krova lubanje i to u predjelu izmedu čeone i sljepočne kosti. Interesantan je još podatak da tijelo klinaste kosti na gornjoj strani ima jedno udubljenje, tzv. tursko sedlo, u kome je smještena kraljica zlijezda - hipofiza, koja pored ostalog regulira i rast čovjeka.

Sitasta kost - nigdje ne izlazi na površinu lubanje. Ona se nalazi izmeñu čeone i klinaste kosti. Moramo je spomenuti zbog toga da bi nam bila jasnija graña cjelokupne lubanje. Na frontalnom presjeku ona pokazuje oblik trga i sastoji se iz vodoravnog i uspravnog lista i dva bočna dijela. Vodoravni ili sitasti list smješten je izmeñu očnih dijelova čeone kosti. Taj list je izbušen sitnim rupicama kroz koje prolaze grančice mirisnog živca. Vertikalni list je u sastavu nosne pregrade. Bočni ijelovi imaju oblik četvorostrane prizme. Vanjska strana te prizme čini unutrašnji zid očne duplje, a unutrašnji bočni zid nosne duplje nosi, pored toga, i gornju i srednju nosnu iškoljku - dvije tanke koštane pločice.

Profil cjelokupnog kostura glave izgleda kao spoj jajastog oblika lubanje i trapezastag kostura lica. Duža strana trapeza se proteže od čela do brade; kraća paralelna je predstavljena zadnjom ivicom uspravne grane donje vilice. Jedna kosa strana trapeza spušta se od korjena nosa do usnog otvora, a donja strana je donja

of 136


rub donje vilice.

Nosna kost je parna, pljosnata, u obliku pravokutne pločice. Veličina nosnih kostiju, njihov nagib i oblik su veoma varijabilni, pa je stoga razumljivo da možemo vidjeti toliko različitih oblika noseva, jer već nosne kosti, iako su male, nagovještavaju oblik nosa koji je u preostalom dijelu do samog vrha sagrañen od vrlo intere-santne nosne hrskavice.

Gornja vilica je takoñer parna kost. Ona zauzima srednji položaj na licu i sve ostale kosti lica poredane su oko nje. Obje gornje vilice se spajaju duž srednje linije, ograničavajući pri tom kruškasti otvor nosne duplje. Na gornjem pačetku srednje linije nalazi se nosna bodlja koja označava mjesta gdje se završava donja vodoravna rub nosa. Tijelo gornje vilice ima jednu šupljinu - vilični sinus. Gornja vilica obiluje nastavcima koji se pružaju u svim pravcima. Naviše se pruža čeoni nastavak, a naniže zubni nastavak. Na rubu zubnog nastavka nalazi se osam, odnasno 16 alveola - jamica za smještaj korjena gornjih zuba. Jabučni nastavak se zglobljava sa jabučnam kosti, a nepčani nastavak gradi prednji dio tvrdog nepca.

Izmedu gornje vilice, čeone kosti i sljepoočne kosti smještena je jabučna ili jagodična kost. Svojim nastavcima vezuje se sa spomenutim kostima. Od naročite je važnosti nastavak kojim se jabučna kost vezuje sa sljepoočnom kosti - jabučnim ili jagodičnim lukom, koji utječe na plastičnost lica. Tijelo jabučne kosti čini jabučica ili jagodica. Od njenog oblika i meñusobnog razmaka uglavnom ovisi da liće lice biti usko ili široko.

Suzna kost je mala, tanka kost koja se nalazi u unutrašnjem zidu očne duplje, iza čeonog nastavka gornje vilice.

Nepčana kost, sa svojom parnom kosti, gradi stražnju trećinu tvrdog nepca. Nepčana kost ima i jedan uspravni dio koji ulazi u sastav bočnog zida nosne duplje.

Donja nosna školjka je tanak koštani listić povijen u obliku luka pričvrsćen uz donji bočni dio nosne duplje.

Kao i prethodna tri, tako i ralasta kost (neparna) nema utjecaja na površinu, jer se nalazi u unutrašnjosti kostura lica i kao četvrtasta pločica gradi stražnji dio nosne pregrade.

Donja vilica (neparna kost) je jedina kost lica koja se pomoću pokretnog zgloba spaja sa lubanjom. Sastoji se iz vodoravnog dijela i dva uspravna dijela, koji se nazivaju vilične grane. Na prijelazu viličnog tijela u granu postoji vilični ugao; veličina tog ugla je različita. Kod odraslog čovjeka iznosi oko 120-130 stupnjeva. Grana donje vilice račva se gore u dva nastavka i to prednji misični nastavak i stražnji zglobni nastavak. Na mišičnom nastavku pripaja se slijepoočni misić. Glavica zglobnog nastavka ulazi u odgavarajući jamicu na sljepoočnoj kosti. Tijelo donje vilice je potkovičastog oblika. Srednji dio tijela ima tzv. bradno ispupčenje koje se na dole proširuje u bradni trokut. Taj prednji dio, koji nazivamo bradom, pokazuje mnoga individualnih razlika pa je zbog toga veoma značajan U odreñivanju cijelokupnog izgleda lica. Duž svoje gornje ruba tijela nosi 16 jamica za zubne korijene.

Podjezična kost - neparna kost, smještena je u muskulaturi prednje strane vrata ispod donje vilice. To je jedina kost kostura koja nije neposredno vezana za drugu kost pa se zbog toga na kosturima najčesće ne nalazi. Potkovičastog je oblika ili slova „U“. Vezana je jednom jakom vezom za stiloidni nastavak sljepoočne kosti i većim brojem misića vrata.

Kosti lica agraničavaju četiri duplje: dvije očne duplje romboidnog oblika, kruškasti otvor nosne duplje i usnu duplju.

GLAVA KAO CJELINA

Antropologija proučava lubanju i njene dimenzije u profilu, anfasu i odozgo. Za nauku je to značajno. Medutim, mi se, shodno našim potrebama, moramo osloniti više na sopstveni osjećaj za dimenzije, bitne karakteristike i odnose masa. Trebamo obratiti pažnju na neke opće napomene. Glava je, suprotno ostalim dijelovima tijela, pokrivena malim slojevima mekanih dijelova - mišića i drugih potkožnih tkiva. Na velikoj površini glave kosti izbijaju na površinu, tj. ispod same kože, pa zbog toga one odreñuju formu. Lubanja može biti kratka ili dugačka. Treba, prvo, sagledati njen oblik pa tek onda masu kose. Važan je odnos površina koju zauzimaju lubanja, odnosno kosa i lice. Oblik lica, takoñer, veoma je varijabilan i može biti izdužen, ovalan, četvrtast, okrugao, itd. Korijen nosa je važna točka kojom se služimo prilikom mjerenja i konstruiranja glave. Kod žena se korijen nosa nalazi, otprilike, na sredini visine od brade do tjemena. Kod djeteta je gornji dio mnogo veći, jer su kosti lica još nerazvijene. Kod muškaraca je donji dio obično duži od gornjeg. Širinu lica odreñujemo mjerenjem vanjskih granica jabučnih kostiju. Razmak izmeñu oba oka jednak je, najčesće, dužini jednog oka, ali se i ovaj razmak mijenja. Ako promatramo tri točke i to obje zjenice i nosnu bodlju, dobijamo interesantan trokut, koji će nam mnogo pomoći prilikom odreñivanja elemenata koji čine karakter jedne odreñene fizionomije. Početnici veoma teško crtački uskladuju oba oka. Ali ako oči nisu nacrtane na

of 136


dgovarajućem mjestu, one dobijaju plivajuće tendencije u crtežu. To se može izbjeći time, da se točno sagledaju koštane ruba očne duplje, pa se zatim, u očne duplje ugrade oči, koje će točno odreñenim koštanim prostorom biti ujedno fiksirane. Oblik i visinu čela, oči, nosa, jagodice, donje vilice, usne, možemo promatrati i studirati i odvojeno, ali pri tom ne smijemo nikada izgubiti iz vida njihove meñusobne odnose koji su uslovljeni čvrstom grañom kostiju lica.

Ako promatramo glavu u profilu i zamislimo jednu liniju od nosne duplje do usnog otvora, i drugu koja prolazi kroz najistureniju točku na čelu i prednju granicu gornjih sjekutića, dobijamo jedan ugao koji nazivamo ugao profila.

Profilni ugao je različit. Ukoliko je manji, brada je isturenija, a zubi obično strše naprijed. Kod čovjekolikog majmuna taj ugao imosi oka 60°, kod Crnaca oko 70°, kod Evropljana oko 80°. Na grčkim skulpturama taj ugao je još veći (oko 90°), a nos leži u istoj ravni sa čelom. Promjena profilnog ugla uslovljava i promjenu viličnog ugla. Kada je glava u normalnom položaju, linija koja povezuje nosnu bodlju i ušni otvor leži vodoravno. To je od značaja prilikom postavljanja modela za početne studije glave, kada treba izbjegavati neprirodne pokrete glave.

KOSTUR TRUPA

Kostur trupa sačinjavaju kičmeni stup, rebra i grudna kost. Kosti lopatičnog pojasa, kao i zdjeličnog pojasa, opisujemo zajedno sa ekstremitetima.

Kičmeni stup (kralježnica) je nosač gornjeg dijela tijela i uz to daje trupu i prilično veliku pokretljivost. Sastavljen je od kratkih kostiju, prstenastag oblika, kičmenih pršljenova, koji svi zajedno grade kičmeni kanal, u kojem je smještena leñna moždina. Leñna moždina je na taj način koštanim zidovima zaštićena od vanjskih povreda. Ukupan broj kičmenih pršljenova iznosi 33-34. Nazivaju se po mjestu gdje se nalaze. Prema tome imamo 7 vratnih, 12 leñnih, 5 slabinskih, 5 križnih i 4-5 trtičnih pršljenova. Ove grupe pršljenova razlikuju se meñusobno, ali imaju i zajedničkih osobina, tako da njihovu grañu možemo proučiti shematski. Prednji masivni cilindrični dio, U poprečnom presjeku - ovalan, naziva se tijelo pršljena. Prema nazad tijelo se nastavlja pršljenskim lukom koji ograničava pršljenski otvor. Od pršljenskog luka još dalje unazad pruža se rtni nastavak, a lijevo i desno po jedan poprečni nastavak. Jedan par zglobnih nastavaka polazi naviše i jedan par naniže. Pomoću zglobnih nastavaka pršljenovi se zglobljavaju meñusobno. Izmeñu dva pršljena tijela nalazimo hrskavičavi medupršljenski kolut. Kolutovi osiguravaju kralježnici elastičnost i pokretljivost. Sa obje strane izmeñu pršljenova postoje meñupršljenski otvori kroz koje prolaze kičmeni živci i krvni sudovi. Ako promatramo kičmeni stup sprijeda ili straga, on izgleda potpuno prav, ali sa strane pokazuje krivine u obliku

duplog slova „S“. Vratna krivina je izdubljena unazad, leñna krivina je ispupčena unazad, slabina krivina je izdubljena unazad i slabina ispupčena unazad. Ove krivine se formiraju uporedo sa razvnojem čitavog tijela. Treba nešto reći i o pasebnim odlikama kičmenih pršljenova. Vratni pršljeni imaji slabo razvijena tijela. Rtni nastavci su kratki, osim rtnog nastavka sedmog pršljena koji je duži i jasno vidljiv na prijelazu vrata u leña. Naročitu grañu pokazuju prvi i drugi vratni pršljen, Prvi, tzv. atlas (nosač) nema pršljenskog tijela. Na gornjoj strani atlasa nalaze se dvije plitke zglobne jamice za zglobljavanje sa potiljačnim kandilima. U tom zglobu se vrši pregibanje i opružanje (klimanje) glave. Drugi pršljen (epistropheus) ima na gornjoj strani jedan koštani zub, koji ulazi u prednji dio pršljenskog otvora atlasa. Ovakav spoj dva pršljena omogućuje maksimalno okretanje glave. Leñni pršljenovi su srednje veličine i meñusobno malo pokretljivi. Njihovi rtni nastavci su okrenuti koso nadole. Na gornjoj i donjoj rubu bočne strane tijela nalaze se rebarne glačice za spajanje sa glavicama rebara, dok se poprečni nastavci zglobljavaju sa rebarnim kvržicama. Slabinski pršljenovi su najveći. Nose snažne nastavke da bi time omogućili bolji pripoj muskulaturi koja se na njima pripaja. Spomenuti vratni, leñni i slabinski pršljenovi nazivaju se pravi pršljenovi. Sljedeći, križni i trtični su lažni pršljenovi, jer su izgubili prava svojstva pršljenova. Križni pršljenovi su koštano srasli i grade jedinstvenu križnu kost trokutastog oblika, sa vrhom okrenutim nadole. Smještena je u vidu klina izmeñu zdjeličnih kostiju. Na gornjoj strani nalazi se glavica za zglobljavanje sa petim slabinskim pršljenom, a na bočnim rubma kosti postoji tzv. uvasta glačica za zglobljavanje sa zdjeličnim kostima. Na prednjoj strani križne kosti, na mjestu gdje se zglobljava sa petim slabinskim pršljenom nalazi se jedno ispupčenje zvano promontorizm ili zdjelični rt. I na prednjoj strani i na stražnjoj strani vidimo četiri para križnih otvora. To su ostaci meñupršljenskih otvora.

Grudna kost je neparna pljosnata kost koja na prednjoj strani duž srednje linije zatvara grudni koš. Sastavljena je od tri srasla djela i u cjelini podsjeća na mač. Ti dijelovi se nazivaju idući od gore na dole: drška, tijelo i mačni nastavak. Na gornjoj rubu drške nalazi se jugularni usjek, koji je na tijelu uvek jasno vidljiv, pa prema tome predstavlja važnu točku kojom se možemo poslužiti prilikom konstruiranja i crtanja spoja vrata i grudnog koša, i označava početak važne srednje linije - simetrale trupa sa prednje strane. Drška ima još dva para useka i to dva gornja za zglobljavanje sa ključnjačom i dva donja za zglobljavanje sa prvim rebrom. Drška i tijelo spajaju se meñusobno pod tupim uglom - zatvorenim unazad. Taj ugao nije isti kod žene i kod muškarca. Tijelo grudne kosti žene je okomitije i spušteno nadole. Rub tijela ima šest usjeka za smještaj rebarnih hrskavica. Mačni nastavak je u mladim godinama hrskavičav i tek kasnije okoštava. Često je savijen

of 136


malo unazad i gradi jasno vidljivo udubljenje.

Rebra su dugačke, savijene kosti slične pljosnatim štapovima, kaji se jednim okrajkom nastavljaju na leñne pršIjenove, a drugim okrajkom vezuju za grudnu kost. Imamo 12 pari rebara. Prvih sedam rebara zovemo pravim rebrima, jer se svojim rebarnim hrskavicama direktno vezuju za grudnu kost. Sljedeća tri rebra - 8, 9 i 10-to, su lažna rebra, jer se njihova hrskavica ne vezuje za grudnu kost, već se sa njom povezuje posredno, preko hrskavice sedmog rebra. Vezujući se, meñusobno, grade napred rebarni luk. Prednji okrajci 11. i 12. rebra završavaju slobodno u muskulaturi trbušnog zida, pa se stoga nazivaju slobodnim rebrima. Stražnji kraj rebra čine: glavica, vrat i kvržica rebra. Pomoću glavice i kvržice rebro se zglobljava sa odgovarajućim pršljenom. Tijelo rebra je u svom stražnjem dijelu jače savijeno i gradi rebarni ugao. Prednji kraj nosi jamicu u koju se uvlači rebarna hrskavica, a rebarna hsrkavica se spaja, kao što smo već naveli, sa grudnom kosti.

Leñni pršljenovi, rebra i grudna kost grade grudni koš, čvrst i elastičan koštani oklop, koji zaštićuje osjetljive unutarnje organe srce i pluća. Treba obratiti pažnju na to da je gornji otvor grudnog koša mnogo manji od donjeg i da se gornji otvor spušta koso naprijed, dok je donji, karakterističnim rebarnim lukom, isječen na prednjoj strani.Vrh grudne kosti nalazi se u visini drugog leñnog pršljena, a mačni nastavak dopire do visine desetog pršljena. Pošto se rebra spuštaju u luku, bočno naniže, i to samo koštanim dijelom, i sprijeda se, opet, penju nagore, svojim hrskavicama, stvara se, time, mogućnost da se prilikom podizanja rebara osjetno poveća obim grudnog koša. Dizanjem i spuštanjem rebara omogućuje se disanje.

KOSTUR GORNJIH EKSTREMITETA

Kostur gornjeg ektsremiteta grade: kosti lopatičnog pojasa; kosti nadlakta, kosti podlaktice, kosti šake.

Kosti lopatičnog pojasa

Lopatičnim pojasom spojen je kostur gornjeg ekstremiteta sa kosturom trupa. On se sastoji iz dvije kosti: ključne kosti i lopatice.

Ključna kost je parna, duga kost, oblika latinskog slova „S“. Pruža se poprečno izmeñu lopatice i grudne kosti. Ona je svojim dvjema unutrašnjim trećinama ispupčena naprijed, a vanjskom trećinom nazad. Krajevi su pokriveni hrskavicom, pomoću koje se ključna kost zglobljava unutra sa grudnom kosti, a spolja sa nat-plećkom lopatice. Tijelo ključne kosti pokazuje vanjskost koja se pojačava idući prema vanjskom kraju, pa zbog toga opisujemo i donju stranu, prednju i stražnju rub ključne kosti.

Lopatica je pljosnata kost trokutastog oblika. Priljubljena je uz stražnju stranu grudnog koša i pruža se, u mirovanju, od II. do VII. iii VIII. rebra. Na njoj odreñujemo dvije strane: prednju i stražnju; tri ruba: gornju, vanjsku i unutrašnju, i tri ugla: gornji, donji i vanjski.

Prednja ili rebarna strana lopatice izdubljena je u tzv. podlopatičnu jamu. Stražnja strana lopatice je lopatičnim grebenom podjeljena na. dvije jame: nadgrebenu i podgrebenu. Lopatični greben se pruža koso nagore i u stranu i završava se natplećkom, koji se zglobljava sa ključnjačom i štiti rameni zglob sa gornje strane.

Vanjski ugao lopatice nosi zglobnu glačicu, zvanu lopatična čašica, koja se zglobljava sa glavom ramenice. Iznad vanjskog ugla usañen je kljunasti nastavak ili gavranov kljun - oblika savijenog malog prsta.

Kosti nadlakta

Kosti nadlakta predstavljaju se ramenicom.

Ramenica je duga kost sa snažnim krajevima i tanjim tijelom, koje je trostrano prizmastog oblika, te ima, prema tome, tri strane: vanjsku, unutrašnju i stražnju. Na gornjem kraju ramenice vidimo zglobnu, polukuglastu površinu - glava ramenice, koja se zglobljava sa lopatičnom čašicom. Glava ramenice i lopatična čašica grade rameni zglob. Iza glave nalazi se anatomski vrat, spolja velika kvrga, a sprijeda mala kvrga. Izmeñu kvrga vidimo jedno uspravno udubljenje, koje se naziva meñukvržni žlijeb. Nešto iznad sredine tijela, na vanjskoj strani nalazi se hrskapavo deltasto ispupčenje gdje se pripaja deltasti mišić. Donji kraj je proširen i spljošten i sastavljen je od srednjeg zglobnog dijela i dva nezglobna dijela. Na unutrašnjoj strani zglobnog dijela nalazi se zglobni valjak za zglobljavanje sa lakatnicom, a na vanjskoj - glavica za zglobljavanje sa

žbicom. Bočni nezglobni dijelovi su unutrašnji i vanjski čvor ramenice. Na čvorovima se pripaja veći broj mišića koji djeluju na pokretanje šake i prstiju.

Kosti podlaktice

of 136


Kosti podlaktice čine spolja žbica, unutra lakatnica. Tijelo ovih kostiju je takoñer trostrano - prizmastog oblika.

Gornji kraj žbice sastoji se od glavice, vrata i kvrge. Glavica žbice na svojoj gornjoj strani, ima plitko udubljenje za zglobljavanje, sa lakatnicom. Donji kraj je znatno masivniji jer se u biti samo donji kraj žbice zglobljava sa kostima ručja. Spolja se nalazi šiljasti nastavak žbice, a unutra usjek za zglobljavanje sa donjim krajem lakatnice.

Lakatnica je nešto duža od žbice. Obje kosti su postavljene tako da gornji kraj lakatnice prelazi žbicu, a u predjelu ručja, žbica je duža od lakatnice. Gornji kraj je mnogo masivniji od donjeg i neobičan je po svom obliku. Ima dva nastavka; na stražnjoj strani lakatni nastavak, a na prednjoj kljunasti nastavak. Izmedu oba nastavka nalazi se polumjesečasta glačica, koja u vidu kliješta obavija zglobni valjak ramenice zglobljavajući se sa njim. Donji kraj nosi na strani malog prsta šiljasti nastavak, a unutrašnji dio kraja zglobljava se sa žbicom.

Kosti šake sastoje se iz tri dijela: ručja, doručja i članaka prstiju.

Kosti ručja rasporeñene su u dva reda. Od ukupno osam kostiju, glavičasta kost je najveća. Na dlanskoj strani

kukasta kost nosi karakterističnu kukicu, koja zadržava tetive pregibača na svom mjestu. Kosti prvog reda spajaju se meñusobno u blagom luku koji odgovara zglobnoj površini donjeg kraja žbice.

Kosti doručja

Postoji pet kostiju doručja koje nemaju svojih posebnih naziva, Broje se kao I - V kost doručja, od palca prema malom prstu. Prva kost je najkraća i najdeblja, a druga najduža. Kosti doručja su duge kosti. Kraj koji se zglobljava sa kostima ručja naziva se bazom, a suprotni glavicom. Baza je nepravilnag četvorouglastag oblika.

Članci prstiju. Svaki prst ima tri članka (sa izuzetkom palca, koji ima dva članka). Svaki članak ima tijela i dva kraja. Po dužini, članci jednog prsta nisu jednaki. Dvije trećine dužine prvog članka predstavlja dužinu drugog članka, a dvije trećine drugog članka jednake su dužini trećeg članka. Treći red članaka nosi nokatno ispupčenje potkovičastog oblika.

Zglob lakta je složen zglob. Jedna zglobna čahura obavija tri zgloba: zglob ramenice i lakatnice, ramenice i žbice i medusobno zglob žbice i lakatnice. U zglobu lakta vrše se pokreti pregibanja i opružanja i okretanja žbice oko lakatnice. Lakatni nastavak zaustavlja pokret opružanja ruke u laktu. Ovdje treba napomenuti da podlakat opisujemo uvijek u položaju kada je ruka slobodno spuštena pored tijela, dlan okrenut unaprijed, a palac ustranu. U takvom položaju kosti podlaktice stoje paralelno. Zbog mogućnosti okretanja žbice oko lakatnice obje kosti se mogu naći u ukrštenom položaju. Primer: položimo desnu ruku do lakta na stol tako da je dlan okrenut nagore. Žbica i lakatnica su paralelne. Okrećemo samo šaku do položaja da dlan bude okrenut ka stolu; palac opisuje putanju od 180°. Kosti podlaktice su ukrštene; time je izvršen pokret uvrtanja. Učinimo li suprotno, dobijamo pokret izvrtanja žbice, odnosno podlaktice. Lakatnica je snažna u predjelu zgloba lakta i nosi glavni teret zglobljavanja. Njena debljina nadole opada, dak debljina žbice raste, kako bi žbica u zglobu šake mogla izgraditi osnovnu noseću zglobnu površinu. U meñusobnom zglobljavanju žbice i lakatnice zglobna udubljenja gradi ona kost kaja ima veću masu, gore lakatnica, dole žbica.

Zglob šake pripada tipu jajastih zglobova. Izmeñu prvog i drugog reda kostiju doručja takoñer je moguć pokret pregibanja i opružanja. Šaka u kombinaciji oba zgloba dobija mogućnst kruženja. Amplituda pregibanja I opružanja šake iznosi oko 120°. Kosti doručja nepokretno se vezuju sa kostima ručja, osim prve kosti doručja, tj. palčeve kosti koja se nalazi u pokretnom sedlastom zglobu i donekle malog prsta, gde je maguć ograničen pokret pregibanja i opružanja. Zglobovi izmedu doručja kostiju i prvih članaka prstiju su kuglasti zglobovi. Ostali zglobovi izmedu članaka prstiju su cilindrični zglobovi koji dozvoljavaju isključivo pregibanje i opružanje.

KOSTUR DONJEG EKSTREMITETA

djelimo na: kosti zdjeličnog pojasa, kosti bedra, kosti potkoljenice, kosti stopala.

Kosti zdjeličnog pojasa

Kao što se gornji ekstremitet, preko lopatičnog pojasa, vezuje za trup, donji ekstremitet se zdjeličnim pojasom vezuje sa njim. U sastav zdjeličnog pajasa ulaze dvije zdjeličnene kosti. Obje zdjelične kosti zglobljavaju se na prednjoj strani meñusobno, a na stražnjoj strani sa križnom kosti, gradeći time čvrst kostani sklop, koji je sposoban prihvatiti težinu gornjeg dijela tijela i da istovremeno pruži čvrstu bazu donjim ekstremitetima.

of 136


Zdjelična kost se u biti sastoji od tri kosti: bedrene, sjedalne i preponske kosti. Sve tri kosti potpuno koštano srastaju u jedinstvenu zdjeličnu kost tek u doba puberteta. Na mjestu gde se ove tri kosti meñusobno spajaju u obliku slava „Y“ grade duboku zglobnu čašicu. Zglobna čašica i glavica butne kosti koja ulazi u nju predstavljaju zglob kuka. Bedrena kost nalazi se iznad zglobne čašice. Gornja rub bedrene kosti se naziva bedreni greben. Bedreni greben je dosta širok; prilagoñen je većem broju mišića koji se na njemu pripajaju. Greben se na prednjoj strani završava veoma važnom prednjom gornjom bedrenom bodljom. Ispod ove bodlje, odvojene manjim udubljenjem, nalazi se prednja donja bedrena bodlja. Stražnji završetak grebena predstavlja stražnju gornju bedrenu bodlju, a ispod nje je manje važna stražnja donja bedrena bodlja. Iza ove bodlje bedrena kost je isječena velikim sjedalnim usjekom. Sjedalna kost Ima tijelo i dve grane. Tijelom nazivamo njen početak u predjelu zglobne čašice. Odmah na početku gornje grane vidirmo sjedalnu bodlju. Gornja grana se nadalje završava snažnim hrskapavim ispupčenjem - sjedalnim ispupčenjem. Donja grana se u vidu kuke savija pod pravim uglom naprijed i spaja se sa odgovarajućom donjom granom preponske kosti. Prepona kost ima, analagno sjedalnoj kosti, takoñer tijelo i dvije grane. Gornje grane obje preponske kosti spuštaju se koso naniže, približavaju se jedna drugoj i spajaju se duž srednje linije, gradeći zglob tzv. preponske simfize, Na vrhu preponske simfize nalazi se preponsko ispupćenje. Sjedalna i prepona kost ograničavaju elipsoidni zskaporni otvor.

ZDJELICA KAO CJELINA

Obje zdjelične kosti, križna i trtična kost, grade zdjelicu. Po obliku podsjeća na lijevak koji je isječen i otvoren na prednjoj gornjoj strani i na stražnjoj donjoj. Unutrašnjost zdjelice podjeljena je graničnom linijom na dva prostora: na veliku i malu zdjelicu. Graničnu liniju sačinjavaju karlični rt, obje lučne linije, oba češljasta grebena preponske kosti i gornja rub simfize. Kod muške zdjelice granična linija ima oblik srca, dok je kod ženske zdjelice više proširena i ovalna. Osnovna razlika izmeñu muške i ženske zdjelice sastoji se tome da je muška zdjelica viša i uža od ženske, koja je prilagoñena bioloskorn zadatku. Zbog takve grañe zglobovi kuka imaju veće rastojanje, što doprinosi karakterističnorn izgledu ženske zdjelice. Zdjelica u tijelu ne stoji okomito već je malo nagnuta naprijed. Posljedica takvog položaja je slabina krivina kralježničnog stupa, jer se trup,

koji se nalazi iznad zdjelice morao prilagoditi težištu. Kod odreñivanja pokreta čitavog tijela, moramo jasno odrediti položaj i nagib zdjelice. Kod promatranja tijela sa prednje strane, možemo jednom zamišljenom linijom povezati obje gornje prednje bodlje i ta linija nam jasno odreñuje nagib, odnosno pokret zdjelice, isto činimo i kada zdjelicu promatramo sa zadnje strane, mjesto stražnjih gornjih bedrenih bodlji uvijek se dosta jasno ocrtava. Kod normalnih i debljih osoba vidimo rupice, a kod jako mršavih male kvržice. Zamišljeni trokut koji dobijemo, ako povezemo obje bodlje i vrh trtične kosti, objašnjava nam i nešto više. Kod muške zdjelice ugao koji zatvaraju obe bodlje i vrh trtične kosti je mnogo oštriji, a visina trokuta je veća.

Kosti bedra

Donji ekstremiteti pokazuju dosta sličnosti sa gornjirn ekstremitetima, mada imaju sasvirn različite zadatke. Sličnosti u grañi postoje i izmeñu ramenice i butne kosti.

Butna kost je najduža kost ljudskog tijela. Tijelo kosti je trostrano prizmatično i blago povijeno naprijed. Stražnja rub mjesta na gornjem dijelu hrskapave linije, koja se tu račva na tri linije, su česšljasta linija i sjedalno ispupčenje. Na gornjern kraju, spolja, nalazi se veliki trokanter, koji u ovorn predjelu utječe na formu i prilikorn crtanja predstavlja veoma značajno mjesto za objašnjenje i zdjelice i bedra. Mali trokanter leži nešto niže na unutrašnjoj strani gornjeg kraja i potisnut je malo unazad. Veliki i mali trokanter su na stražnjoj strani povezani jednim lučnim koštanirn grebenom koji čini razliku izmeñu prednjeg i stražnjeg izgleda gornjeg kraja butne kosti. Vrat butne kosti se savija pod tupim uglom od oko 130° prema tijelu i nosi zglobnu glavicu. Glavica butne kosti ima površinu od dvije trećine kugle. Prema donjem kraju koštana cijev se širi u dva masivna zglobna kondila, izmeñu kojih se, na stražnjoj strani, nalazi meñukondilna jama. Na prednju stranu donjeg kraja naliježe čašica, mala kost trokutastog oblika, koja zaštićuje zglob koljena i kao najveća sezamoidna kost sluzi i kao prijenosna pločica u mišićnoj akciji. Preko čašice se muskulatura prednjeg dijela bedra vezuje tetivom za potkoljenicu. Crtački je značajno da se čašica uvijek nalazi na strani butne kosti i da svojim vrhom dopire do sredine zgloba koljena samo onda kada je zglob korijena opružen.

Kosti potkoljenice; potkoljenica, lisnjača (listna kost)

Tijelo potkoljenice je izrazito trostrano prizmatično. Oštra rub potkoljenice okrenuta je naprijed. Gornji kraj je snažan i prilagoñava se po masi i po obliku kondilima butne kosti sa kojima se zglobljava. Na prednjoj strani gornjeg kraja nalazi se važno ispupčenje - koljenična kvrga. Prednja rub tijela potkoljenice tzv. greben potkoljenice, povijena je u blagom luku u obliku slova „S“ i to od gornjeg do donjeg kraja - donji kraj sudjeluje u grañi skočnog zgloba a na unutrašnjoj strani donji kraj produžava se koštanim nastavkom koji se naziva unutrašnji gležanj.

Lisnjača se nalazi spolja u odnosu na potkoljenicu i malo je potisnuta unazad. Mnogo je tanja ad koljenjice, a

of 136


po dužini je jednaka sa njom. Ne zglobljava se sa butnorn kosti, već se nepokretno vezuje sa potkoljenicom i, pošto je smještena nešto niže, donji kraj lisne kosti, odnosno vanjski gležanj dopire niže u odnosu na unutrašnji gležanj. Ovaj podatak ima praktičan značaj kod crtanja stopala. Gležnjevi, u vidu kliješta, obuhvaćaju skočnu kost j pojačavaju skočni zglob.

KOSTI STOPALA

Stopalo je sastavljeno od kostiju nožja, donožja i članaka prstiju

Graña nožja razlikuje se od grade ručja. Ručje ima osam kostiju, a nožje sedam. Samo se jedna kost nožja zglobljava sa kostima potkoljenice, a to je skočna kost. Skočna kost je pokretnim zglobom vezana za masivnu petnu kost. koja leži ispod i iza nje. Kosti nožja po dužini zauzimaju polovinu cjelokupne dužine stopala.

Kosti donožja, kojih ima pet, obilježavaju se, kao i kosti doručja, rednim brojevima idući od palca ka malom prstu. Prva je najsnaznija i najkraća, a druga kost donožja najduža. Peta kost donožja ima na bazi jedno ispupčenje koje strši u stranu. Ono služi kao mišićni pripoj i na bočnoj rubu stopala utječe na formu.

Od zglobova stopala za nas je najinteresantniji skočni zglob.

Skočni zglob odgovara zglobu šake, ali je grañen drugačije. Šaka se nastavlja u istom pravcu na kosti podlaktice, a u skočnom zglobu stopalo je postavljeno okomito u odnosu na kosti potkoljenice. U tom zglobu vrše se pokreti pregibanja i opružanja, odnosno podizanja i spuštanja stopala. Skočna kost u ovom zglobu prihvaća svu težinu tijela na sebe i tek onda je rasporeñuje na ostale kosti nožja. Donji skočni zglob je zglob izmeñu donje Strane skočne kosti i gornje strane petne kosti. U ovom zglobu vrši se pokret uvrtanja i izvrtanja stopala. Kod uvrtanja taban je okrenut upolje, a kod izvrtanja unutra. Ostali zglobovi nožja i donožja posjeduju minimalnu pokretljivost i za nas su nevažni.

of 136


MIŠIĆNI SUSTAV

Izmeñu kostiju i površine tijela nalazi se prostor koji ispunjava mekana masa koja ima dvostruki zadatak. Prvo, ona u najvećoj mjeri oblikuje površinu tijela, i drugo, ona ima mogućnost stavljanja tijela u pokret. To su mišići.

Mišići obavijaju cijeli kostur i samo na pojedinim mjestima dozvoljavaju da i kosti dopru do same površine tijela. Kosti su sagrañene od čvrste materije i prilikom promjena položaja ne mijenjaju oblik. Mišići su mekani organi, sastavljeni od poprečno-prugastog mišićnog tkiva, koje u običnom govoru nazivamo meso. Osnovno njihovo svojstvo je da imaju sposobnost grečnja, skupljanja iii kontrakcije. Grcenjem postaju kraći, all to skraćivanje mijenja njihov oblik; postaju deblji. Oblik mišića u mirovanju i projmena tog oblika u pokretu, su dva važna područja koja plastična anatomija ispituje i tumači. Jedan mišić pripaja se obično na dvjema susjednim kostima. Svojom kontrakcijom mišić povlači jednu kost prema drugoj i na taj način dobijamo pokret. Prema tome, svaki mišić ima odreñeni zadatak u zbiru složenih pokreta koje tijelo može izvršavati. Znači, moramo kao treće objasniti i shvatiti djelovanje, odnosno funkciju pojedinih mišića.

Mišić je sastavljen od sitnih uzdužnih mišićnih vlakana. Više vlakana gradi mišićne snopiće, koji su obavijeni tankom vezivnom opnom, a više snopića zajedno predstavljaju tijelo iii trbuh mišića. Svaki mišić je obavijen jednom bjeličastom vezivnom opnom koju nazivamo fascija. Više mišića koji su obavijeni, pored vlastite, još jednom zajedničkom fascijom, nazivamo grupe mišića. Fascije održavaju mišiće na svom odreñenom mjestu i osiguravaju im nesmetano djelovanje. Vezivno tkivo koje se nalazi u mišiću i oko njega, prerasta na krajevima, u snažne, žilave tetive, pomoću kojih se mišić vezuje za kosti. Tetive ne posjeduju mogućnost kontrakcije. Vezivanje mišića za kost nazivamo pripajanje. Onaj mišićni pripoj koji kod grčenja ostaje nepokretan, naziva se točka oslonca ili fiksna točka, a drugi mišićni pripoj koji se pokreće - pokretna ili mobilna točka.

Po funkciji koju vrše, mišići se nazivaju: pregibački, opružaći, odvodioci i primicači, uvrtači I izvrtači, itd. Veća pokretljvost zgloba iziskuje i veći broj mišića. Najveći broj mišića grupiran je oko najpokretljvijih, tj. kuglastih zglobova, i zbog toga se oko tih zglobova nalaze najveće mišićne mase.

Kod proučavanja mišića držimo se istog redosljeda kao kod proučavanja sustava kostura. Osvrnut ćemo se samo na one mišiće kostura, koji imaju osobiti značaj. Spomenut ćemo i one mišiće, koji nemaju morfološki značaj, ali su zato značajni zbog funkcije. Neki mišići dubokih slojeva nisu spomenuti. To pravo plastična anatomija zadržava da ne bi došlo do pretjeranog usitnjavanja materije na uštrb njene preglednosti.

MIŠIĆI GLAVE I VRATA

Mišiće glave možemo podijeliti u tri skupine:

mišiće svoda lubanje; mišiće za žvakanje i potkožne mišiće ili mimične mišiće.

Mišići svoda lubanje - čeoni mišić je paran mišić i gradi četvrtastu mišićnu ploču koja pokriva čelo. Pruža se od obrva do gornje ruba čeonog ispupčenja, nabira čelo i podiže obrvu. Grčenje ovog mišića daje licu izraz iznenañenja i pažnje.

Potiljačni mišić je paran mišić. Pripaja se u predjelu ljuske potiljačne kosti iznad gornje potiljačne linije. Drži žilavu navlaku lubanje sa zadrije strane, povlači je, zajedno sa kožom, unazad. Čeoni mišić drži navlaku sa prednje strane i povlači je unapijred. Postoje mišići koji su pridodati usnoj školjki i oni pridržavaju tu navlaku sa strane.

of 136


Mišići za žvakanje - Sljepoočni mišić je najvažniji i najveći od mišića za žvakanje. Lepezastog je oblika i svojim gornjim širokim dijelom ispunjava sljepoočnu jamu lubanje, a donjim suženim dijelom prolazi ispod jagodičnog luka i završava se na mišićnom nastavku donje vilice. Funkcija: istovremenim grčenjem svih svojih vlakana podiže donju vilicu. Grčenjem samo prednjih vlakana povlači donju vilicu naprijed, a grčenjerm stražnjih vlakana vraća vilicu unazad.

Maseter je kratak, debeo i veoma snažan mišić. Sastavljen je iz dva sloja. Gornji pripoj je na donjoj rubu jagodične kosti i jagodičnog luka. Vlakna donjeg i gornjeg sloja se križaju se i pripajaju dolje na vanjskoj strani donje vilice u predjelu viličnog kuta. Funkcija:

podiže donju vilicu i snažno zatvara usta. Kod rnršavih osoba je jasno vidljiv, osobito njegova prednja granica ispred koje je lice udubljeno.

Kada čovjek jede, možemo primijetiti simptome kontrakcije i prvog i drugog mišića za žvakanje.

Mimični mišići - To su mali mišići koji su okupljeni oko otvora na glavi. To nisu pravi mišići koji pokreću kosti. Oni se obično samo jednim pripojem vezuju za kosti lica, a drugirn krajem se završavaju u potkožnom tkivu lica. Po svojoj masi ne utječu mnogo na forme lica, ali oni kontrakcijom zatvaraju ili otvaraju otvore na licu i prave bore. Time daju licu različite izraze emocionalnih stanja: tuge, bola, plača, užasa, smijeha, itd. Djeluju pod kontrolom naše volje ill bez nje.

Kružni kapačni mišić gradi oko oka dvije tanke polukružne mišićne pločice koje su spojene na krajevima. Funkcija: zatvara očne kapke.

Nabirač obrva polazi od korjena nosa i završava se ispod kože obrva. Funkcija: nabira obrve, približava glave obrva jednu prema drugoj i izmedu njih stvara uzduzni nabor.

Mišić, obarač obrva, polazi od grebena nosa i pruža se ka obrvama. Funkcija: njegovo grčenje stvara horizontalne nabore u predjelu korjena nosa i povlači obrve naniže.

Nosni misić polazi sa gornje vilice i penje se ka nosnom grebenu. Jedan njegov dio širi se ka vrhu nosa. Prvi dio spušta nosna krilca i sužava nozdrve, a drugi ih širi.

Kružni mišić usana gradi oko usnog otvora pljosnat i širok mišićni prsten. Istovremenim grčenjem svojih vlakana zatvara usta približavajući donju usnu gornjoj.

Četvrtasti mišić gornje usne pruža se od donje ruba očne duplje do gornje usne. Mišićno tijelo sastavljeno je iz tri glave. Jedna glava polazi od očnog kuta, druga sa donje vice očnne duplje treća sa jagodične kosti (mali jagodični mišić). Funkcija: podiže gornju usnu, a prva glava podiže još i nosna krilca. Kao mimični mišić, svojim grčenjem daje licu plačan izraz, neraspoloženja i prezira.

Veliki jagodični mišić se pruža od jagodične kosti od kutova usana. Funkcija: on je podizač kutova usana prema van. Pri jednostranoj kontrakciji krivi usta. Pri obostranoj kontrakciji U vezi sa mišićima očnih kapaka i nosa, daje licu izraz radosti i smijeha. Kod smijanja njegova uloga je značajnija od mišića smijeha.

Mišić smijeha polazi od uglova usana, širi se lepezasto unatrag i pripaja se na fasciju mesetera. Funkcija: povlači kutove usana ustranu, stvara na koži obraza jamicu smijeha.

Obarač usnog ugla polazi od uglova usana, a završava se na donjoj rubu donje vilice. Funkcija: povlači kutove usana naniže i ustranu. Svojim djelovanjem ispravlja krivinu nosnousne brazde i prema pravcu te brazde daje licu odlučan i prezriv izraz. Na donjoj rubu brade stvara brazdu podvaljka.

Četvrtasti mišić donje usne je romboidnog oblika. Djelomično je pokriven obaračem usnog ugla. Proteže se izmeñu donje ruba donje vilice i donje usne. Funkcija: grčenjem povlači donju usnu nadolje i izvrće je.

Bradni mišić se spusta uspravno S jedne i sa druge strane srednje linije. Pripaja se ispod prednje strane donjih sjekutića i u koži brade. Funkcija: zateže kožu, smanjuje reljef brade i pravi rupicu.

Mišić obraza polazi sa zubnih nastavaka stražnja dva kutnjaka gornje i donje vilice i klinastog nastavka klinaste kosti. Njegova vlakna pružaju se naprijed i pripajaju na bočnoj strani kružnog mišića usana. Funkcija: povlači kut usana u stranu, priljubljuje kožu obraza uza zube i time prazni taj dio usne duplje. Njegova kontrakcija je jasno vidljiva kod trubača, pa ga neki autori tim imenom i nazivaju.

Mišići vrata su, kičmenim stupom, podijeljeni na prednje i stražnje. Mišići prednje strane vrata veoma su

of 136


komplicirano poredani. Sa svih strana obavijaju dušnik i jednjak I sprječavaju zatvaranje tih cijevi, tako da kod svih raznih pokreta koje osigurava pokretni vratni dio kralježničnog stupa, možemo govoritti da dišemo i da uzimamo hranu. Mišići grade i pod usne duplje. Značajnu ulogu na prednjoj strani vrata ima podjezična kost kao hvatište za ovu muskulaturu. Prema njoj dijelimo i mišiće koji se na njoj pripajaju u dvije skupine: u mišiće iznad podjezične kosti i mišiće ispod podjezične kosti.

Bočni pregibač glave je plastično značajan, snažan mišić, oblika mišićne trake. Gore se pripaja na mastoidnom nastavku, spušta se

bočno prema dolje i naprijed. On ima dva odvojena donja pripoja - prvi na grudnoj kosti i drugi na unutrašnjem kraju ključnice.

Funkcija: pri obostranoj akciji, kad mu je točka oslonca na grudnoj kosti, pregiba glavu. Kada je glava podignuta, a kičmeni stup nepomičan još više zabacuje glavu i potiskuje je prema naprijed. Pri jednostranoj akciji nagiba glavu na svoju stranu a lice okreće na suprotnu. Njegove plastične vrijednosti su uvijek prisutne, pa čak i kada vrat potpuno miruje.

Platizma je paran, pljosnat mišić, tanak, i leži ispod same kože vrata. Proteže se od predjela ključnice prema gore prema donjoj vilici i spaja se sa mimičnim mišićima lica. Funkcija: ovaj mišić se grči obično pri jakom tjelesnom naprezanju ili jačim duševnim potresima. Svojim tonusom u mirovanju zaobljuje reljef prednje strane vrata i zateže kožu. Kod starijih osoba je platizma više opuštena i stvara uzdužne nabore na vratu.

Na bočnoj strani vrata, gradeći dno nadključnjačne jame, nalaze se tri skalena mišića. Svi polaze sa poprečnih nastavaka posljednjih šest vratnih pršljenova. Dva se završavaju na prvom rebru, a treći na drugom rebru. Funkcija: skalenski mišići nagibaju bočno vrat. Ako im je fiksna točka na vratu, podižu gornji otvor grudnog koša i djeluju kao pomoćni udisači.

MIŠIĆI ZADNJE STRANE VRATA ILI MIŠIĆI POTILJKA

Postoji nekoliko potiljačnih mišića, mišića potiljka. Oni su pokriveni gornjim krajevima leñnih mišića, prije svega trapezastog mišića i zbog toga ih obično ne opisujemo. Svi zajedno grade masu potiljka i svojim djelovanjem opružaju i obrćn glavu i vrat. Od njih su najznačajniji:

Zavojni mišić ili splenus. Prema pripojima dijeli se na dva mišića i to na: zavojni mišić glave i na zavojni mišić vrata. Prvi polazi sa rtnih nastavaka pet donjih vratnih i tri gronja leñna pršljena, a završava se na gornjoj krivoj liniji potiljačne kosti. Zavojni mišić vrata polazi sa rtnih nastavaka trećeg do šestog leñnog pršljena i pripaja se gore na poprečnom nastavku i drugog vratnog pršljena. Opruža glavu, naginje je i okreće na svoju stranu.

lzmeñu prednje ruba trapezastog mišića i zadnje ruba bočnog pregibača glave, možemo uačiti pad forme vrata. Ovo uspravno udubljenje se dolje završava nadključnjačnom jamom. Mišićnu osnovu ovag malog udubljenja grade dijelovi sljedećih mišića: spleniusa, podizača lopatice i skalenskih mišića.

MIŠIĆI TRUPA

Mišići trupa su snažni pljosnati mišići, koji obavijaju trup. Njihove tetive su analogna njihovim mišićnim tijelima široke. Tanke i prostrane tetive nazivamo skapaneurozama. Grudni koš je u cjelini pokriven mišićima. Samo njegova srednja linija, tj. sredina grudne kosti nema mišiće.

Mišiće prednje strane trupa možemo podijeliti u dvije skupine i to: mišiće grudnog koša i mišiće trbuha.

Veliki grudni mišić se nalazi na gornjem prednjem dijelu grudnog koša. Širok je, pljosnat i lepezastog oblika. Pruža se od ključne kosti (ključni dio), od grudne kosti (grudni dio), od rebara (trbušni dio), a završni pripoj je na vanjskoj rubu meñukvržnog tijela. Mišićna vlakna se koncentrično skupljaju, uvrću i grade prednji zid pazušne šupljine. Funkcija: veliki grudni mišić spušta podignutu ruku, privodi je i uvrće. Kada je fiksna točka na ramenici, a ruka podignuta, podiže grudni koš i time cijelo tijelo.

Mali grudni mišić leži ispod velikog grudnog mišića. Gornji pripoj je na kljunastom nastavku, a donji na gornjim rebrima. On povlači rame prema dolje i naprijed. Kod promijenjene fiksne točke podiže rebra i pomaže prilikom disanja.

Prednjii zupčasti mišić je četvrtasta mišićna ploča koja pokriva bočne strane grudnog koša. Pa prostranstvu je jako veliki mišić, ali je vidljiv samo na prednjem donjem dijelu, jer je pokriven lopaticom, velikim grudnim mišićem i jednim dijelom i najširim leñnim mišićem. On nosi ime pa karakterističnim zupčastim pripojima na rebrima i to od 1. do 9. ili 10. rebra. Ti pripoji su rasporeñeni u bočnoj 1učnoj liniji koja se savija nadolje i

of 136


unazad. Najviše naprijed dopire pripoj na petom rebru. Mišić se proteže unazad ispod lopatice, i pripaja na cijelu dužinu unutarnjeg ruba lopatice. Funkcija:

kada mu je nepomična točka na grudnom košu, povlači lopaticu prema naprijed, upolje uvis. Ta njegova radnja je suprotna radnji romboidnog mišića. Djeluje kao podizač ramena i pridržava lopaticu priljubljenu uz grudni koš.

Mišići trbuha zatvaraju prostor izmeñu donjeg otvara grudnog koša i zdjelice. Grade snažan i elastičan trbušni zid koji ima dvostruki zadatak: održava trbušne organe i utječe na njihov rad i pokreće grudni koš prema zdjelici i obrnuto. Mišići trbuha su parni mišići i sastaju se duž srednje linije koja ima poseban naziv: bijela linija. Otprilike, na sredini te bijele linije nalazi se pupak.

Pravi trbušni mišić pruža se sa obje strane bijele linije, od donjeg otvara grudnog koša do preponske kosti. Mišićno tijelo je kod odrasle osobe široko oko 9 cm i dugo oko 40 cm. Uzdužna mišićna vlakna preknuta su na 3 mjesta poprečnim tetivama. Prva tetivasta pregrada nalazi se obično ispod mačnog nastavka, druga na sredini izmeñu mačnog nastavka i pupka, a treća ide preko pupka. Gore, mišić počinje pripojem na mačnom nastavku i na rebranim hrskavicama 5, 6 i 7 rebra. Završava se na preponskom ispupčenju preponske kosti. Funkcija: pravi trbušni mišić je pregibač grudnog koša prema zdjelici i to u slučaju kada mu je fiksna točka na zdjelici. U obrnutom slučaju je pregibač zdjelice prema grudnom košu. Sidjeluje pri disanju i djeluje u zajednici sa ostalim mišićima trbuha na unutarnje organe.

Vanjski kosi trbušni mišić je najpovršniji od tri bočna pljosnata mišićna trbuha. Mesnat je u svom posljednjem dijelu, a tetivast u prednjem. Njegova vlakna silaze koso nadolje i unutra i šire se od donje polovine grudnog koša. Pripaja se na vanjskoj strani s posljednjih rebara pomoću mesnatih jezičaka. Prvih pet jezičaka uvlače se u meñuprostor izmeñu zubaca prednjeg zupčastog mišića, a posljednja tri jezičca vezuju se za najširi leñni mišić. Dolje se pripaja na prednjoj strani (polovini) bedrenog grebena. Aponeuroza vanjskog kosog trbušastog mišića obavija pravi trbušni mišić sa prednje strane i sastaje se duž bijele linije sa skapaneurozom svog parnog mišića sa druge strane. Izmeñu prednje gornje bedrene bodlje i preponske kvržice aponeuroza čini snažnu vezu, tzv. Paupartovu preponsku vezu. Prepona veza je važna jer gradi duboku kosu brazdu kaja je na tijelu uijvek vidljiva. Funkcija: kod obostrane akcije on spušta rebra i pregiba grudni koš prema zdjelici. Pri jednostranoj kontrakoiji pregiba grudni koš na svoju stranu i okreće ga na suprotnlu stranu. Kad je fiksna točka na gornjem pripoju, podize zdjelicu.

Piramidalni mišić je vrlo mali. Nalazi se na prednjoj strani preponske kosti i vezuje se za bijelu liniju, koju svojom kontrakoijom zateže.

MIŠIĆI LEðA

Mišići leña su rasporeñeni po slojevima. Mišići površinskog sloja su tanki i prostrani i pokrivaju ostale mišićce, ali nisu u stanju pokrivati u potpunosti i njihove oblike. Vanjski izgled i djelovasnje mišića dubokog i srednjeg sloja, koji su rasporeñeni uz kičmeni stup, možemo staviti pod jedan naziv kao najduži leñni mišić. Najduži leñni mišić predstavlja debelu mišićnu masu koja leži sa obje strane kralježničnog stupa, izmeñu rtnih nastavaka i rebara, i proteže se od krsne kosti do potiljka. Funkcija: drži uspravno kičmeni stup, rotira kičmu i regulira sve pokrete iste. Mada je čitavom dužinom pokriven, njegova ovalna forma jasno se izdiže pored kralježničnog stupa, tako da srednja linija, tj. linija rtnih nastavaka postaje karakteristično udubljenje.

Romboidni mišić je sastavljen od velikog i malog romboidnog mišića. Njegov oblik je objašnjen samim nazivom. Umetnut je izmedu lopatice i kralježničnog stupa. Pripaja se na rtnim nastavcima počevši od 6. vratnog do 4. leñnog pršljena. Njegova vlakna se spuštaju koso prema dolje i pripajaju se duž cijelog unutarnjeg ruba lopatice. Pokriven je trapezastim mišićem, osim donjeg dijela, gdje se pojavljuje u trokutu koji zatvaraju unutarnji rub lopatice, rub trapezastog mišića i gornji rub najšireg leñnog mišića. Funkcija: antagonist je prednjem zupčastom mišiću. Svojim tonusom drži lopaticu uz grudni koš. Obostranim djelovanjem približava unutarnje rubove lopatice srednjoj liniji. Povlači unutra i prema gore donji kut lopatice i time spušta rame.

Trapezasti mišić je tanak, pljosnati mišić, koji se prostire od ramena, kičme i potiljka i pokriva vrat i gornji dio leña. Pripaja se na unutarnjoj trećini gornje krivine linije potiljačne kosti, na potiljačnoj kvrgi, na stražnjoj vratnoj vezi, na sedmom vratnom pršljenu dalje na rtnim nastavcima prvih deset leñnih pršljenova (može i od osmog do dvanaestog); dalje, na gornjem rubu 1opatičnog grebena na vanjskoj trećini ključnice. To je najpovršniji mišić leña. Tanko mišićno tijelo na pojedinim mjestima prelazi u još tanju eponeurozu, što utječe na reljef mišića, i to osobito u kontrakciji. Jedno takvo tetivasto polje romboidnog oblika nalazi se oko rtnog nastavka sedmog vratnog pršljena; sljedeće na krajnjem donjem kutu mišića, takoñer romboidnog oblika. Ovo posljednje polje utječe na izgled donjeg pripoja, jer nam se čini da se mišić pripaja sa dva zupca. Treće tetivasto polje nalazi se na početku lopatičnog grebena. Funkcija:

of 136


trapezasti mišić povlači rame unazad i učvršćuje lopaticu. Ključni dio tog mišića podiže rame. Kada je fiksna točka na ključnici, kod jednostranog djelovanja savija vrat na svoju stranu, a glavu okreće

na suprotnu. Kod obostranog djelovanja zabacuje glavu. Mišićna vlakna srednjeg dijela mišića pomažu kod okretanja lopatice i stvaraju mogućnost za podizanje ruke iznad vodoravnog položaja.

Najširi leñni mišić je paran, pljosnati mišić, trokutastog oblika. Polazi sa donje polovine kralježničnog stupa, a završava se na ramenici. Pripaja se širokom aponeurozom na krsnoj kosti, na unutarnjoj trećini bedrenog grebena i na rtnim nastavcima slabinskih i 5 do 6 donjih leñnih pršljenova. Završava se zajedno sa velikim oblim mišićem U meñukvržnom žlijebu gornjeg kraja ramenice. Funkcija: najširi leñni mišić spušta podignutu ruku, uvrće je i povlači je unazad unutra. Kada je fiksna točka na ramenici, kada tijelo visi na rukama i

sudjeluje u podizanju trupa naprijed i prema gore.

MIŠIĆI GORNJIH EKSTREMITETA

Zbog 1akšeg proučavanja i preglednosti, i mišiće gornjeg ekstremiteta dijelimo kao i kosti, na: mišiće ramena,

nadlakta, podlaktice i šake. Mišići gornjeg i donjeg ekstremiteta su pretežno vretenastog oblika, sa dugačkim tetivama, koje prelaze ponekad i preko više zglobova. Vretenasti mišići prilagoñavaju se cilindričnom oblikuekstremiteta prema krajevima ekstremiteta, mišićne mase bivaju sve manje, da ne bi vlastita težina onemogućvala pokrete. Zadatak izvršenja složenih pokreta upravo zbog toga se prenosi preko dugačkih tetiva.

Mišići ramena

U mišiće ramena ubrajamo lopatične mišiće i deltasti mišić. Lopatični mišići polaze sa prednje i zadnje strane lopatice i završavaju se na gornjem kraju ramenice, točnije na velikoj i maloj kvrzi ramenice. Djeluju kao odvoñači, primicači i obrtači nadlakta.

Podlopatični mišić ispunjava podlskapatičnu šupljinu i završava se na maloj kvrzi. Svojim djelovanjem privodi i uvrće nadlakat. Nije značcajan, jer se nalazi ispod lopatice.

Nadgrebni mišić zauzima nadgrebenu šupljinu lopatice. Mišićna vlakna pružaju se upolje, prelaze ispod nadplećke. Završava se na prednjem dijelu velike kvrge ramenice. Trapezasti i deltasti mišić ga potpuno pokrivaju. Nadgrebeni mišić odvodi nadlakat.

Podgrebeni mišić se pripaja u većem dijelu podgrebene šupljine i na velikoj kvrzi ramenice, iza pripoja nadgrebenog mišića. Funkcija: obrće nadlakat upolje.

Mali obli mišić proteže se od sredine vanjske ruba lopatice do velike kvrge ramenice. Funkcija mu je ista kao podgrebenom mišiću.

Veliki obli mišić se pripaja u predjelu donjeg kuta i vanjskog ruba lopatice. Ovalnog je oblika i gradi sa podgrebenim i malim oblim mišićem razigran reljef zadnje strane lopatice. Uvrće se zajedno sa najširim leñnim mišićem i prelazi na prednju stranu ramenice, gdje se pripaja na unutarnji rub meñukvržnog žlijeba. U zajednici sa najširim leñnim mišićem gradi stražnji zid pazušne šupljine. Funkcija: djeluje, zajedno sa najširim leñnim mišićem u spuštanju nadlakta, povlači nadlakat unazad, unutra i uvrće ga.

Deltasti mišić je najpavršinskiji mišić ramena, trokutastog oblika, sastavljen od sedam mišićnih snopića. Polazi sa vanjske strane trećine ključne kosti, natplećaka i cijelog donjeg ruba lopatičnog grebena, a završava u srednjem dijelu ramenice na deltastom ispupčenju. Potpuno pokriva rameni zglob. Njegov oblik je značajan i jasan, a takoñer možema uočiti njegova tri sastavna dijela i to: ključni, nadplećni i lopatični dio. Izmeñu deltastog i velikog grudnog mišića nalazi se podključnjačna šupljina. Funkcija: odvodi ramenicu i podize je do vodaravnog položaja. Zavisno od mogućeg većeg upliva jednog od sastavnih dijelova, odvodi ruku naprijed ili nazad. Mišići nadlakta podijeljeni su na dvije skupine: prednju i stražnju.

PREDNJA GRUPA

Dvoglavi mišić nadlakta je dugačak mišić, vretenastog oblika. Polazi sa lopatice, silazi duž prednje strane nadlakta i završava na gornjem kraju žbice - na kvrzi žbice. Gore ima dva odvojena pripoja ili glave. Duga glava se prilpaja na nadlaktičnom ispupčenju. Tetiva prelazi preko ramenog zgloba, učvršćujući pri tom zglob, spušta se prema dolje po meñukvržnom žlijebu. Kratka glava se pripaja na kljunastom nastavku lopatice (gavranavom kljunu). Obje glave se spajaju i sačinjavaju snažno mišićna tijelo. Nešto iznad lakatnog zgloba tijela se sužava i ponovo prelazi u tetivu, kaja se pripaja, kao što smo već napomenuli, na žbici. Od te tetive odvaja se jedna fibrozna vrpca koso prema fasciji podlaktice, sa kojom se vezuje i učvršćuje. Funkcija:

of 136


pregiba podlakat prema nadlaktu i vrši pri tome malu supinaciju podlaktice. Zbog čistog oblika i jasnog opažanja kontrakcije, dvoglavi mišić nadlakta služi nam kao primjer u objašnjavanju oblika i funkcije mišića.

Kljunasto-ramenični mišić je tanak mišić, debljine jednog prsta. Nalazi se na gornjem dijelu nadlakta gdje se proteže od kljunastog nastavka do unutrašnje polovine ramenice. Vidljiv je samo u slučaju kada je ruka podignuta i malo izvrnuta upolje (Raspeće). Funkcija; podiže nadlakat naprijed, unutra i naviše.

Ramenični ili nadlaktni misić. Nalazi se ispod dvoglavog misića nadlakta i pokriva prednju donju polovinu ramenice, odakle se pruža na kljunasti nastavak lakatnice, gdje mu je zavrsni pripoj. LT donjem dijelu nadlakta dolazi do izražaja i ispunjava prostor sa obje strane tetive dvoglavag mišića nadlakta. Funkcija: pregiba podlakat prema nadlaktu i pomaže svojim djelovanjem dvoglavom misiću.

STRAŽNJA GRUPA

Troglavi mišić nadlakta - Troglavi mišić zauzima cijelu stražnju stranu nadlakta. Duga glava polazi sa podčašićnog ispupčenja na lopatici, vanjska glava sa vanjske strane ramenice, a unutrašnja sa unutrašnje strane ramenice. Sve tri glave se sjedinjuju u snažno mišićno tijelo koje se dosta širokom tetivom završava na lakatnom nastavku. Kada je misć u kontrakciji, široka tetiva se naročito jasno ocrtava i leži pliće od ostalih misićnih tijela. Funkcija: troglavi mišić snžo oprža podlakat prema nadlaktu i primiče nadlakat prema tijelu.

Lakatni mišić možemo spomenuti na ovom jestu, iako ga mnogi ubrajaju u mišiće podlaktice. On je, U stvari, nastavak vanjske glave troglavog mišića nadlakta. Polazi sa vanjskeg čvora ramenice, lepezasto se širi prema gornjem kraju lakatnice i lakatnom nastavku gdje se završava. Trokutastog je oblika. Funkcija: opruža podlakat i zateže zglobnu čahuru lakatnog zgloba, da, prilikom opružanja, ne bi došlo do njenog uklještenja.

Mišići podlaktice podjeljeni su u tri grupe; prednju, vanjsk i stražnju. Grupe objšnjavamao prema položaju podlaktice, kada je gornji ekstremitet spušten, dlan okrenut naprijed, a palac ustranu. U svakoj grupi postoje mišići koji leže neposredno uz kosti podlaktice, tj. u dubokom sloju, te ne sudjeluju direktno u oblikovanju površina. Moramo se osvrnuti na pojedine od njih, jer se njihove tetive pojavljuju na donjem dijelu podlaktice i na šaci.

PREDNJA GRUPA

Svi mišići površinskog sloja prednje grupe kojih ima četiri, imaju zajednički početni pripoj - unutrašnji čvor ramenice. Svi su pregibači, osim prvog.

Obli uvrtač podlaktice - Polazi sa unutrašnjeg čvora, ukršta koso gornju polovinu podlaktice i završava se na gornjoj polovini. žbice. Funkcija: obli uvrtač vrši pokret uvrtanja podlaktice i pomaže kod pregibanja podlaktice.

Vanjski pregibač šake je vretenastag oblika, mesnat u svojoj gornjoj polovini, a tetivast u donjoj. Iste osobine pokazuju i sljedeći mišići podlaktice. On polazi sa unutrašnjeg čvora ramenice i završava se na bazi druge kosti doručja. Funkcija: snažno pregiba šaku i odvodi je u polje.

Dugi dlanski mišić je tankog vretenastog oblika, polazi sa unutrašnjeg čvora, a završava se tetivom koja se, kad preñe zglob šake, širi i prelazi u trokutastu dlansku aponeurozu. Funkcija: pregiba šaku prema podlaktu, zateže dlansku aponeurozu, a time i kožu na dlanu.

Unutrašnji pregibač šake - On zauzima unutrašnju stranu podlaktice te predstavlja granicu sa mišićima zadnje grupe. Gore se pripaja na unutrašnjem čvoru ramenice, na lakatnici, a dole na graškastoj kosti ručja. Funkcija: pregiba šaku i privodi je.

VANJSKA GRUPA

Gradi karakterističnu, jače izraženu formu na gornjem dijelu vanjske strane podlaktice, koja počinje već na ramenici.

Ramenično-žbični mišić polazi ispod pripoja deltastog mišića i iza rameničnog mišića, sa vanjske strane ramenice, uvrće se naprijed rema prednjoj grupi mišića podlaktice i završava se na šiljkastom nastavku žbice. Funkcija: pregiba podlakat (ne šaku!) prema nadlaktu i vraća podlakat u srednji položaj izmeñu uvrnutog i izvrnutog položaja.

Dugi vanjski opružač šake nalazi se na vanjskoj strani podlaktice. Polazi ispod ramenično-žbičnog mišića i iznad vanjskeg čvora, a završava se na stražnjoj strani baze 2. kosti doručja.

Kratki vanjski opružač šake polazi sa vanjskeg čvora ramenice, a dole se pripaja na bazi 3. kosti doručja.

of 136


Funkcija: dugi i kratki vanjski opružač šake opružaju šaku i odvode je upolje.

Izvrtač podlaktice leži duboko, vrlo je kratak, pripaja se na vanjskem čvoru i na lakatnoj kosti i obavija vrat žbice. On je izvrtač podlaktice

STRAŽNJA GRUPA

Mišići zadnje grupe pripajaju se na vanjskom čvoru ramenice. Djeluju suprotno mišićima prednje grupe, tj. opružaju šaku i prste. U površinskom sloju nalaze se sljedeći mišići:

Zajednički opružač prstiju polazi sa vanjskog čvora ramenice. Mišićna vlakna oblikuju prilično široko mišićno tijelo. Tetiva se račva na četiri tetive koje se završavaju na bazi posljednjeg članka od 2. do 5. prsta. Funkcija: opruža prste prema doručju i šaku prema podlaktu.

Posebni opružač malog prsta polazi sa vanjskog otvora i završava na drugom i trećem članku malog prsta. Mišićno tijelo je vrlo tanko. Funkcija: opruža mali prst. Mali prst je pokretljiviji od prethodna tri prsta.

Unutarnji opružač šake polazi sa vanjskog čvora ramenice i gornjeg kraja lakatnice. Dolje se pripaja na bazi 5. kosti doručja.

Izmeñu njega i unutarnjeg pregibača šake nalazi se stražnji rub lakatnice koji predstavlja granicu izmeñu prednje i zadnje skupine. Funkcija: opruža i privodi šaku.

U dubokom sloju nalaze se četiri mišića: dugi odvodilac palca, kratki opružač palca, dugi opružač palca i posebni opružač kažiprsta. Oni se ne pripajaju na ramenici, već niže, na stražnjoj strani lakatnice i žbice i na meñukoštanoj opni. Tijela ovih mišića prekrivena su površsinskim slojem mišića. Dugi odvodilac palca i kratki opružač palca, sa zadnje strane, prelazi na vanjsku stranu gdje, nešto iznad donjeg kraja žbice oblikuju jedno malo uzvišenje, vrlo karakteristično za ovaj dio podlaktice. Tetive se spuštaju preko donjeg kraja žbice i završavaju se kod dugog odvañača na bazi 1. kosti doručja, a kratkog opružača - na stražnjoj strani prvog članka palca. Kad opružimo palac možema primijetiti vrlo snažnu tetivu, idući od korjena šake ka palcu, dugog opružača palca. S obje strane ove tetive, kod opružanja, pokazuju se udubljenja. Dublja je ona rupica koja se pojavljuje izmeñu tetive dugog opružača i kratkog opružača palca.

Mišići šake

Mnogi mišići koje smo spomenuli pokreću šake i prsti, ali šaka i sama ima svoj mišićni skaparat, kaji daje prstima još raznovrsniju pokretljivost. Mišiće šake dijelimo na tri skupine: vanjsku, unutarnju i srednju.

Ti mišići pojedinačno ne utječu na oblik šake. Značajan je izgled dlana sa spomenutim mišićnim uzvišenjima. Na leñnoj strani šake mogu se uočiti tetive opružača prstiju, pogotovo kada se ona nalazi u akciji. Ostala obilježja šake odreñena su kosturom šake.

MIŠIĆI DONJIH EKSTREMITETA

Mišići zdjeličnog pojasa podijeljeni su zdjeličnim kostima u dvije skupine:

unutarnju i vanjsku.

UNUTARNJA SKUPINA

S!abinsko-bedreni mišić

VANJSKA SKUPINA

Mišići vanjske skupine podijeljeni su u tri sloja. Mišići dubokog sloja nisu vidijivi i ne sudjeluju u oblikovanju karličnog pojasa.

Srednji sjedalni mišić pripada srednjem sloju, jer je jedan manji njegov dio prekriven velikim sjedalnim mišićem. On je pljosnat, trokutastog oblika. Pripaja se na vanjskoj strani zdjelice izmeñu prednje i zadnje sjedalne linije. Mišićna vlakna se koncentrično pružaju prema dolje, prelaze u tetivu koja se pripaja na vanjskoj strani velikog trokantera. Čitav mišić je pokriven tetivastom opnom, koja se nadolje nastavlja kao butna fascija. Funkcija: odvodilac je bedra; osim toga, srednji sjedalni mišić igra važnu ulogu kod hodanja, jer zadržava karlicu, ne dozvoljavajući joj prekomjerno nagibanje na jednu i drugu stranu.

Veliki sjedalni mišić je najsnažniji i najdeblji mišić čitavog tijela, romboidnog oblika, prekriven većim ili manjim slojem masti. Pripaja se, na stražnjoj strani bedrene kosti, na krsnoj kosti i trtičnoj kosti. Njegova vlakna

of 136


spuštaju se koso nadolje i upolje. Završni pripoj donjih vlakana je na sjedalnom ispupčenju butne kosti, a gornja vlakna se vezuju za butnu fasciju, odnosno za bedreno-potkoljenični snop butne fascije. Funkcije: on snažno opruža but i izvrće ga upolje. Kad mu je fiksna točka na butnoj kosti djeluje na zdjelicu i pomaže u

zadržavanju tela u uspravnom položaju.

Zatezač butne fascije gore se pripaja na prednjoj gornjoj bedrenoj bodlji. Mišićno tijelo, dugačko oko 20 cm i široko 5 cm, spušta se koso prema dolje i ispod velikog trokantera prelazi u široku tanku tetivu, tzv. bedreno-potkoljenicni snop butne fascije. Završni pripoj je na vanjskoj strani gornjeg kraja potkoljenice. Funkbija: zateže butnu fasciju, oslobaña ostale mišiće da se ne zamaraju i pomaže pri održavanju ravnoteže. Podiže but gore i u stranu, a na potkoljenicu djeluje kao pregibač.

MIŠIĆI BEDRA

Mišiće bedra dijelimo prema funkoiji i položaju na tri skupine i to:

prednju, unutarnju i stražnju.

Krojački mišić je najduži mišić tijela. Polazi sa prednje gornje bedrene bodlje i kao tanka i uzana mišićna vrpca spušta se nadolje, savija se unutra, obilazi unutarnji kondil i pripaja se, pljosnatim tetivama, na unutarnjoj strani gornjeg kraja potkoljenice. Krojački mišić čini, na prednjoj strani, granicu izmeñu prednje i unutarnje skupine. Njegova funkcija je prilično složena. On pregiba i primiče but, pregiba potkoljenicu, prebacuje nogu preko noge

dovodi je u položaj koji imaju krojači prilikom šivanja.

Četvoroglavi mišić bedra je snažan mišić koji pokriva čitavu prednjevanjsku stranu. Sastavljen je od tri površinske glave koje su jasno vidljive i od jedne duboke glave. U predjelu čašice sve četiri glave se skupljaju i prelaze u snažnu tetivu, koja se kao tzv. čašična veza pripaja na potkoljeničnom ispupčenju. Prva glava ili pravi mišić bedra pripaja se gore, na prednjoj donjoj bedrenoj bodlji. Zatezač butne fascije i krojački mišić, koji se pripajaju na gornjoj bodlji, razdvajajući se na ovom mjestu, zajedno sa gornjim pripojem pravog butnog mišića, ograničavaju malo udubljenje trokutastog oblika. Ovo udubljenje predstavlja početak slobodnog dijela donjeg ekstremiteta. U daljem svom toku nadolje tijelo pravog butnog mišića pokazuje vretenast oblik. Otprilike 10 cm iznad koljena tijela prelazi u široku tetivu koja se pripaja na čašici. Ispod pravog butnog mišića, pripajajući se uz samu kost, počevši od gornjeg kraja, leži duboka glava ill srednji preponski mišić.. Vanjska glava ili vanjski preponski mišić pripaja se gore, ispod velikog trokantera i duž hrskapave linije butne kosti. U donjem dijelu vlakna skreću prema čašici. Vanjski preponski mišić je najmasivniji i čini čitavu vanjsku stranu bedra. Njegov stražnji rub pojavljuje se iza bedreno-potkoljeničnog snopa. Unutarnja glava ili unutarnji preponski mišić pripaja se na unutarnjaj strani hrskapave linije. U gornjem dijelu je njegova mišićno tkivo pokriveno, ali u donjem dijelu čini vrlo karakterističnu oblu formu kaja dopire do visine same čašice; znači, niže od odgovarajuće forme vanjskog stegnenog mišića. Funkcija: sve četiri glave snažno opružaju potkoljenicu prema butu, a prava glava, pored toga, pregiba but prema zdjelici.

UNUTARNJA SKUPINA

Na unutarnjoj strani bedra nalazimo pet mišića od kojih je samo jedan, a to je unutarnji pravi mišić bedra, vidljiv čitavom svojom dužinom. Ostali su više pokriveni i ispunjavaju prostor izmeñu krojačkog i unutarnjeg pravog mišića bedra. Pripajaju se na preponskoj i sjedalnoj kosti i na butnoj kosti. Njihov položaj odreñuje i njihovo djelovanje - primiču but.

Unutarnji pravi mišić bedra je dugačka, gore široka mišićna vrpca, koja silazi sa unutarnje ruba donje grane preponske kosti, spušta se okomita nadolje, obilazi unutarnji kondil i pripaja se na unutarnjoj strani potkoljenice, neposredno ispod pripoja krojačkog mišića. Čini unutarnju granicu bedra. Funkcija: primiče but i pregiba potkoljenicu;

STRAŽNJA SKUPINA

Svi mišići skupine mišića bedra polaze sa sjedalne kosti i završavaju se na gornjim krajevima potkoljenice i lisne kosti.

Polužilavi mišić Gore se pripaja na sjedalnom ispupčenju sjedalne kosti. U svojoj gornjoj polovini je mesnat, a u donjoj žilav. Njegova tetiva silazi iza unutarnjeg i skreće prema unutarnjem rubu kraja koljenjače, gdje se pripaja, ispod pripoja unutarnjeg pravog mišića bedra. Tetive krojačkog, unutarnjeg pravog butnog i polužilavog mišića pripajaju se na istom mjestu na dolenjači u obliku guščje noge, pa zbog toga ovaj zajednički pripoj tako i nazivamo.

Poluopnasti mišić leži ispod polužilavog. Gornji pripoj je isti. Poluopnasti mišić odmah ispod pripoja prelazi u

of 136


širaku tanku tetivastu opnu, ustupajući prostor tijelu polužilavog mišića. Tek u donjoj polovini prerasta u snažno mišićno tijelo, koje se u svom dijelu bedra plastično održava Dolje se pripaja na gornjem rubu gornjeg kraja potkoljenice. Oba spomenuta mišića pregibaju potkaljenicu. Kada je potkoljenica u položaju fleksije, vrše i pokret uvrtanja potkoljenice. Oni djeluju i kao opružači na zglob kuka.

Dvoglavi mišić bedra. Ako stražnju stranu bedra podijelimo na pola, onda vidimo da masu unutarnje polovine čine prethodna dva mišića, a vanjsku polovinu predstavlja dvoglavi mišić bedra. Duga glava, koja se pripaja na sjedalnom ispupčenju, odgovara masi polužilavog mišića, a kratka glava, sa pripojem na hrskapavoj liniji butne kosti, masi poluskapnostag mišića. Obje glave se spajaju i zajedničkom tetivom pripajaju se na vrlu glavice lisne kosti. Funkcija: dvoglavi mišić pregiba potkoljenicu i izvrće je, opruža but i uspravlja zdjelicu.

Mišići potkoljenice podijeljeni su u tri skupine: prednju, vanjsku i stražnju. Prednje-unutarnja strana potkoljenice je bez mišića i to čitavom dužinom, od koljena do unutarnjeg gležnja.

Prednji koljenični mišić priljubljen je uz prednje-vanjsku stranu potkoljenice i pruža se od gornjeg kraja potkoljenice do unutarnjeg ruba stopala gdje se pripaja na prvoj klinastoj kosti i na bazi prve kosti donožja. Mišićno tijelo u gornjem dijelu nadilazi prednji rub potkoljenice, a njegova se tetiva osobito kada je mišić u kontrakciji, jasno ocrtava ispred skočnog zgloba. Funkcija: pregiba stopala prema potkoljenici i podiže unutarnji rub stopala nagore i unutra. Aka je točka oslonca na stopalu, pregiba potkoljenice prema stopalu (pri klizanju, skijanju).

Dugi opružač. Tijelo ovog mišića je prekriveno od prednjeg potkoljeničnog mišića i drugog opružača prstiju. Njegova tetiva se pojavijuje tek u donjoj trećini potkoljenice, pruža se pored tetive prethodnog mišića ispred skočnog zgloba i završava se na bazi drugog č1anka palca. Kada se mišić nalazi u akciji tetiva se jasno vidi čitavom svojom dužinom. Funkcija: opruža palac i pomaže prednjem potkoljeničnom mišiću u podizanju unutarnjeg ruba stopala.

Dugi opružač prstiju je treći i posljednji mišić prednje skupune potkoljenice. Gore se pripaja na prednjoj strani gornjih krajeva potkoljenice i lisne kosti. Dolje se mišićno tijelo nastavlja dugom pljosnatom tetivom koja prelazi preko prednje strane skočnog zgloba, lepezasto se račva na četiri zasebne tetive tako da svaki prst osim palca, dobija po jednu, Funkcija: dugi opružač prstiju pregiba stopalo prema potkoljenici i podiže vanjsku stranu, rub, stopala i opruža prste.

VANJSKA SKUPINA

Dugi bočni lisni mišić, uzan i perastog oblika, pripaja se u gornjoj trećini vanjske strane lisne kosti počevši od glavice. Otprilike na sredini lisne kosti mišić prelazi u tetivu. Tetiva se spušta iza vanjskog gležnja, prelazi na tabansku stranu stopala, križa se sa stopalo i pripaja se na bazi prve kosti donožja. Funkcija: dugi bočni lisni mišić je opružač stopala i spušta unutarnji rub stopala. Anatagonistički je mišić prednjem golenjčnom mišiću. Mišić ima i važnu statičku ulogu jer svojim tonusom odražava konkavnost tabanskog svoda.

Kratkri bočni lisni mišić polazi sa donje polovine vanjske strane lisne kosti. Njegova tetiva takoñe silazi iza vanjskog gležnja i pripaja se na ispupčenju pete kosti donožja. U gornjem dijelu je njegovo tijelo djelomično prekriveno dugim bočnim lisnim mišićem i njegovom tetivom. Donji kraj lisne kosti ostaje nepokriven mišićima i predstavlja granicu izmeñu prednje i vanjske skupine mišića potkoljenice. Funkcija: kratki bočni lisni mišić podiže vanjski rub stopala i okreće taban upolje.

STRAŽNJA SKUPINA

U dubokom sloju zadnje skupine mišića potkoljenice nalaze se sljedeci mišići: dugi prebigač prstiju, stražnji potkoljenični mišić i dugi pregibač palca. Donji dio ovih mišića vidljiv je na posve malom prostoru, koji ograničavaju donji kraj potkoljenice, Ahilova tetiva i unutarnji rub velikog lisnog mišića.

Troglavi lisni mišić pripada površinskom sloju zadnje skupine i gradi cjelokupni oblik posljednje strane potkoljenice. Sastavljen je od dva mišića: dvoglavog lisnog i velikog lisnog mišića. Dvoglavi lisni mišić polazi sa po jednom glavom sa posljednje strane unutarnjeg i vanjskog kondila butne kosti. Obje glave se spajaju duž srednje linije. Unutarnja glava je duža od vanjske, što se plastično značajno manifestira. Veliki lisni mišić se pripaja na glavici lisne kosti i na stražnjoj strani potkoljenice. On leži ispod dvoglavog mišića i svojim rubovima izbija na površinu. Vidi se donji dio njegovog unutarnjeg ruba i cijeli vanjski rub koji sudjeluje u grañenju forme. Sve tri glave se spajaju i zajedničkom tetivom pripajaju na petnoj kosti. Tetiva troglavog lisnog mišića vrlo je jaka i naziva se Ahilova tetiva. Funkcija: snažno opruža stopalo.

MIŠIĆI STOPALA

Muskulaturu stopala čini dvadeset kratkih, malih mišića koji su kosturom stopala podijeljeni na dvije skupine: gornju ili leñnu i donju ili tabansku skupinu. U gornjoj skupini nalazi se samo jedan mišić i to:

of 136


kratki opružač prstiju. On polazi sa prednje gornje strane petne kosti. Mišićno tijelo mu je kratko i račva se na četiri tanke tetive koje se vezuju, prva za drugi opružac palca, a druge tri za tetive 2. 3. i 4. prsta. Funkcija: opruža prste, osim petog.

Dok odgovarajući mišići na dlanu čine jasnu mišićnu masu i igraju važnu ulogu u pokretanju malog prsta, mišići malog prsta su zakržljali i mali. To su: odvodilac, pregibač i suprotilac malog prsta. Svi ovi sitni mišići tabana ne sudjeluju mnogo u grañenju forme. Pokriveni su slojem masnog tkiva i debelom kožom, koji daju tabanu završni oblik.

PROPORCIJE

učenje o proporcijama treba svesti na razumnu mjeru. Pokušaji da se složenost grañe čovjekovog tijela ugradi u čvrste kanone, sheme i module, dali su izvjesne rezultate, ali su ti rezultati u praktičnom smislu ostali potpuno nekorisni i neprimjenjivi; izgubili su svoju vrijednost prestankom stilova i dominirajućih pravaca u umjetnosti.

Glava je dio tijela koji se u procesu rasta i razvoja najmanje mijenja pa se zbog toga visinom glave, od tjemena do vrha brade, možemo poslužiti kao jedinicom (modulom) pri mjerenju cjelokupne visine tijela. Taj odnos, visina glave prema tijelu, kreće se od 4 glave, kod novoroñenčeta, do 8 glava kod odraslog čovjeka koji je visok oko 180 cm. Srednje vrijednosti koje najčešće srećemo u životu i u praksi kod crtanja modela su 7 ½ ili 7 ¾ glave u odnosu na visinu tijela. Sredinu tijela obično odreñujemo prema preponskoj kosti ili bočno prema gornjoj granici velikog trokantera. Preponsko ispupčenje ne mora uvijek predstavljati sredinu tijela, ono čini točku pomoću koje najlakse sagledavamo meñusobne odnose visina gornjeg i donjeg dijla tijela.

Usporeñujući žensko i muško tijelo, moguće je zaključiti nekoliko karakterističnih razlika. Na izvjesne razlike ukazano je već ranije u tekstu. Rod sustava kostura uočljivo je da su kosti ženskog tijela sitnije, oblije, sa manje izraženim kvrgama, čvorovima i nastavcima. Grudni koš je kraći, obliji, i donji otvor je manji (način disanja). Zdjelica je, pored spomenutih razlika, u tijelu više nagnuta prema naprijed u slabina krivina kralježničnog stupa je izraženija. Rtni nastavci pršljenova su kraći, što povećava udubljenje uz kičmeni stup. Zbog veće udaljenosti izmeñu zglobova kuka, kosti bedra se kosije spuštaju prema koljenu pa je, zbog toga, češća pojava „X“ nogu kod žena sasvim normalna. Sličnu pojavu pokazuju i gornji ekstremiteti. Kod muškaraca se kosti podlaktice, u pravoj liniji, nastavljaju na nadlkat, a kod žena je ta linija u zglobu lakta malo zalomljena upolje (zbog kosije zglobne osovine). To osobito vidimo dobro kada se sljedeća žena figura oslanja na jednu ruku.

Bitna razlika u mišićnom sustavu je sljedeća: na muškom tijelu vidimo mišiće, a na ženskom mišićne skupine. Na ovoj razlici zasnivaju se heterogeni estetski aspekti.lzmeñu površine mišića i kože, tijelo ima mogućnost slaganja energetskih rezervi, tj. masnog tkiva, Prekomjerni slojevi masti magu neočekivano mnogo utjecati na vanjski izgled. Žensko tijelo je vite sklono gojaznosti od muškog. Kod mladih osoba su tanki masni slojevi difuzno i ravnomjerno rasporeñeni, bezmalo pa cijelom tijelu, što kod žena još više zaobljuje obline. Postoje područja na tijelu, gdje se mast može nagomilavati u većim količinama: kod žena to su: zdjelica, kukovi, gornji dio bedra, donji dio trbuha, grudi i stražnji gornji dio nadlakta, a kod muškaraca gojaznost proizilazi najprije na vratu i potiljku, grudima i u gornjem dijelu trbuha.

HRVATSKO- LATINSKI RJEČNIK

ANATOMSKIH IZRAZA UPOTREBLJENIH U TEKSTU

of 136


Znanost o kostima Osteologia

Znanost o mišićima Myologia

Znanost o zglobovima Syndesmologia

kost os, ossis

mišić musculus, i

zglob articulatio, onis

tijelo corpus

kraj epiphisis

zglobna površina facies articularis

zglobna čahura capsula articularis

zglobna glavica put articulare

zglobna čašica vea articularis

jednostavan zglob articulatio simplex

složen zglob artticulatio composita

pregibanje flexio

opružanje tensio

uvrtanje pronatio

izvrtanje supinatio

obrtanje rotatio

odvoñenje abductio

privoñenje, primicanje adductio

kruženje circumductio

suprotstavljanje oppositio

Glava i vrat Caput et collum

kosti glave ossa capitis

lubanja cranium

lice facies

čeona kost os frontale

tjemena kost os perietale

potiljačna kost os occipitale

sljepoočna kost os temporale

of 136


sitasta kost os ethmoidale

klinasta kost os sphenoidale

mastoidni nastavak processus mastiodeus

šiljasti, stiloidni nastavak processus styloideus

nosna kost os nasale

donja nosna školjka concha nasalrs inferiod

suzna kost os lacrimale

jabučna ili jagodična kost os zygomaticum

gornja vilica maxilla

donja vilica mandibula

zglob donje vilice articulatio temporo-mandibularis

nepčana kost os palatinum

ralasta kost vomer

potiljačna kvrga protiubernatia occipitalis

podjezična kost os hyoideum

sljepoočni mišić m. temporalis

mišić za žvakanje m. masseter

potiljačni mišić m. occipitalis

nabirač obrva m. corrugator supercilii

mišić obarač obrva m. depressor supercilii

kružni mišić oka m. orbicularis oculi

mišić nosa m. nasalis

kružni mišić usana m. musculus orbicularis oris

četvrtasti mišić gornje usne m. quadratus labi superioris

jagodični mišić m. zygomaticus

mišić smijeha m. risorius

podizac usnog kuta m. levator anguli oris

obarač usnog kuta m. depressor anguli oris

četvrtasti mišić donje usne m. quadratus labi inferioris

bradni mišić m. mentalis

mišić obraza m. buccinator

potkožni mišić vrata m. platysma

of 136


vilično-podjezični mišić m. mylohyoideus

dvotrbušni mišić m. digastricus

bradno-podjezični mišić m. geniohyaideus

stilo-podjezični mišić m. stylohyoideus

grudno-podjezični mišić m. sternohyoideus

grudno-štitasti mišić m. sternothyreoideus

štitasto-podjezični mišić m. thyreohyoideus

lopatično-podjezični mišić m. omohyoideus

bočni pregibač glave m. sternocleidomastoideus

Gornji ekstremitet Membrum superius

ključnjača, ključna kost clavicula

lopatica scapula

lopatični greben spina scapulae

natplećak acromion

adgrebena jama fossa suprasprinata

podgrebena jama fossa infraspinata

kljunasti nastavak

(gavranov kljun) processus coracoideus

podlopatični mišić m. subscapularis

nadgrebeni mišić m. supraspinatus

podgrebeni mišić m. infraspinatus

veliki obli mišić m. teres major

mali obli mišić m. teres minor

deltasti mišić m. delboideus

ramenica, ramena kost humerus

glavica ramenice caput osis humeri

vrat ramenice collum humeri

velika kvrga tuberculum maius

mala kvrga tuberculum minus

meñukvržni žljeb su1cus intertubercularis

unutrašnji čvor epicondylus medialis

Vanjski čvor epicondylus lateralis

of 136


zglobni valjak trochlea humeri

zglobna glavica capitulum humeri

deltasto ispupcenje tuberositas deltoidea

dvoglavi mišić nadlakta m. biceps brachu

kljunasto-ramenični mišić m. coracobrachialis

ramenični ili nadlaktni mišić m. brachialis

troglavi mišić nadlakta m. triceps brachii

lakatnica ulna

zbica radius

lakatni nastavak olecranon

kljunasti nastavak processus coronoideus

glavica žbice capitulum radu

vrat žbice collum radii

kvrga tuberositas radii

grudno=ključni zglob art. sterno-clavicularis

ključno-natplećni zglob art. acromioclavicularis

zglob ramena art. humeri

zglob lakta art. cubiti

zglob žbice i lakatnice art. radioulnaris

zglob šake art. manus

zglob ručja i doručja art. carpometacarpea

zglobovi korena prstiju art. metacarpophalangeae

zglobovi prstiju art. interphalangeae man

obli uvrtač podlaktice m. pronator teres

vanjski pregibač sake m. flexor carpi radialis

dugi dlanski mišić m. palmatis longus

unutrašnji pregibač sake m. fleaor carpi ulnaris

povrsinski pregibač prstiju m. flexor digitorum superficialis

duboki pregibač prstiju m. flexor digitorum profdi i

zajednički opružač prstiju m. extensor g torumcommunis

posebni opružač malog prsta m. extensor digiti quinitiproprius

unutrašnji opružač sake m. extensor carpi ulnari

of 136


lakatni mišić m. anconaeus

ramenično-zbični mišić m. brachio-radialis

dugi vanjski opružač sake m. extensor carpi radialis langus

dugi odvodilac palca m. abductor pollicis longus

kratki opružač palca m. extensor pollicis brevis

dugi opružač palca m. extensor pollicis longus

posebni opružač kaziprsta m. extensor indicis proprius

kosti ručja ossa carpi

kosti doručja ossa metacarpalia

članci prstiju phalanges digitorum manus

čunasta kost os naviculae

polumjesečasta kost os lunatum

troroglja os triquatrum

graškasta kost os pissiforme

trapezasta kost os trapezium

trapezoidna kost os trapezoideum

glavičasta kost os capitatum

kukasta kost as harnatum

glrstasti mišići m. lumbricales

meñukoštani mišići m. interossei

Trup Truncus

rebreni luk arcus costalis

kičmeni stup columna vertebralis

grudni koš thorax

rebra costae

kralješci vertebrae

zdjelična kost os sacrum

trtična kost oss cocyg

grudna kost os sternum

drška grudne kosti manubrium sterni

tijelo grudne kosti corpus sterni

macni nastavak processus xiphoideus

of 136


jugularni usek incisura jugularis

vratni pršljeni vertebrae cervicales

leñni pršljeni vertebrae thoracales

slabinski kralješci vertebrae lumbales

zglobni nastavci processus articularis

meñukralješni zglob articulatio intervertebralis

meñukralješni kolut discus intervertebralis

zglobovi kralježičnog stupa sa krajem rebara art. cestovertebrales

zglobovi prednjeg kraja rebara sa grudnom kosti ar. sternocostales

Veliki grudni mišić m. pectoralis maior

mali grudni mišić m. pectoralis minor

prednji zupčasti mišić m. serratous anterior

pravi trbušni mišić m. rectus abdominis

piramidalni mišić m. pyramidalis

vanjski kosi trbušni mišić m. obliquus abdominis ex

unutrašnji kosi trbušni mišić m. obliquus abdominis int

poprečni trbušni mišić m. transversus abdomini

najduži leñni mišić m. longissimus dorsi

duboki mišić vrata (potiljka) m. suboccipitales

podizač lopatice m. levator scapulae

rombasti mišić m. rhomboideus

trapezasti mišić m. trapezius

najširi leñni mišić m. latissimus dorsi

Donji ekstremitet Membrum inferius

karlica pelvis

karlična kost os coxae

bedrena kost os ilium

sjedalna kost os ischu

preponska kost os pubis

granična linija linea terminalis

karlični rt promontorium

prednja gornja bedrena bodlja spina iliaca anterior su

of 136


prednja donja bedrena bodlja spina iliaca anterior inf

zandja gornja bedrena bodlja spina iliaca posterior su

stražnja donja bedrena bodlja spina iliaca posterior inf

preponsko ispupcenje spina publis

zaporni otvor foramen abturatum

zdjelično-bedreni zglob art. sacroiliaca

preponska simfiza symphysis pubica

zglob kuka art. coxae

bedreno-preponski mišic m. iliopsnas

veliki sjedalni mišić m. glutaeus maximus

srednji sjedalni mišiE m. glutaeus medius

mali sjedalni misic m. glutaeus minimus

zatezač butne fascije m. tensor fasciae latae

krojački mišić m. sartorius

butna kost femur, oris

veliki trokanter trochanter maior

mali trokanter trochanter minor

unutrašnji kondil epicondylus medialis

vanjski kondil epicondylus lateralis

časica patella

zglob kolena art. genus

četvoroglavi mišić bedra m. quadriceps femoris

dvoglavi mišić bedra m. biceps femoris

polužilavi rnišić m. semitendinosus

poluopnasti mišić m. semimembranosus

češljasti mišić m. pectineus

primicači bedra m. adductores femoris

unutrašnji pravi mišić bedra m. gracilis

potkoljenica tibia

lisna kost fibula

koljenično ispupčenje tuberositas tibiae

gornji koljenično-lisni zglob art. tibiofibularis

of 136


donji koljenično-lisni zglob syndesmosis tibiofibularis

unutrašnji glezanj malleolus medialis

vanjski glezanj malleolus lateralis

prednji koljenični mišić m. tibialis anterior

dugi opružač palca m. extensor hallucis longus

dugi opružač prstiju m. extensor digitorum longus

dugi lisni mišić (bocni) m. peronaeus longus

kratki lisni mišić (bočni) m. peronaeus brevis

troglavi lisni mišić m. triceps surae

dugi pregibač prstiju m. flexor digitorum longus

stražnji koljenični mišić m. tibialis posterior

dugi pregibač palca m. flexor hallucis longus

kosti nožja ossa tarsi

kosti donožj a ossa metatarsi

clanci prstiju phalanges digitorum pedis

skočna kost talus

petna kost calcaneus

cunasta kost os naviculare pedis

klinaste kosti ossa cuneifermia

kockasta kost os cuboideum

kratki zajednički opružač prstiju m. extensor digitorum brevis

zglobovi stopala articulationes pedis

gornji skočni zglob art. talocruralis

donji skočni zglob art. subtalaris

nožno-donožni ili lisfrancov art. tarsometatarseae-

zglob Lisfranci

zglobovi donožja sa prstima art. metatarsophalangeae

ravno stopalo pes planus

�

of 136
