0

RAČUNOVODSTVO

BUBALICA Skripta za bubanje po

natuknicama

ID: 20902

1

Bok!

Drago nam je što si odabrao SKRIPTARNICU za pronalazak materijala koji će ti pomoći u učenju.

Što je SKRIPTARNICA?

Skriptarnica je projekt Štreberaj tima i Urbana, a nastala je u želji da ti olakšamo studiranje. Sve

skripte možeš pogledati na stranici www.referada.hr, a kupiti u SKRIPTARNICI u Urbanu. Sjedi na kavu

i uz svoju narudžbu naruči i skriptu. Simple as that!

Tko je napisao skripte?

Skripte koje nađeš kod nas nisu naše autorsko djelo. To su razne skripte koje nam studenti donesu.

Mi smo ih samo malo uredili, da ti je ljepše učiti iz njih.

Želimo ti puno sreće s učenjem!

Štreberaj instrukcije

Ako negdje zapneš s učenjem, mi ti možemo pomoći.

Prijavi se na naše instrukcije i položi teške ispite bez muke.

Sve info možeš pronaći na www.referada.hr/instrukcije.

2

1. POJAM I ULOGA RAČUNOVODSTVA

RAČUNOVODSTVO JE NAJZNAČAJNIJI IZVOR INFORMACIJA O PODUZEĆU (language of business)

zaokruženi sistem evidencije u kojemu se na poseban način planiraju, evidentiraju,

kontroliraju i analiziraju stanja i kretanja sredstava i poslova u poduzeću te na osnovu toga

sastavljaju računovodstveni (financijski) izvještaji.

vještina bilježenja, razvrstavanja i skraćenog prikazivanja u novčanim jedinicama izraženih

poslovnih transakcija te interpretiranje iz toga proizašlih rezultata

uslužna funkcija koja prikuplja, obrađuje i prezentira računovodstvene informacije o

poslovanju poduzeća i o zainteresiranim korisnicima.

VRSTE RAČUNOVODSTVA:

poslovno računovodstvo (računovodstvo poslovnog sustava, mikroračunovodstvo)

društveno računovodstvo (nacionalno računovodstvo, makroračunovodstvo).

TRADICIONALNA STRUKTURA RAČUNOVODSTVA:

1. Računovodstveno planiranje

2. Knjigovodstvo

3. Računovodstvena kontrola

4. Računovodstvena analiza

5. Računovodstveno informiranje

1. RAČUNOVODSTVENO PLANIRANJE

predviđanje budućih događaja na temelju podataka o proteklom poslovanju i očekivanih

događaja

smanjuje neizvjesnost poslovanja u budućnosti

vrste planova: fleksibilni plan, master plan

rezultat planiranja: različiti predračuni, pretkalkulacije, planski financijski izvještaji...

2. KNJIGOVODSTVO

najznačajniji evidencijski dio računovodstva

orijentirano na prošlost, bilježi samo nastale poslovne događaje

Uvjeti da bi poslovni događaj bio predmetom knjigovodstvene evidencije:

1. poslovni događaj je nastao

2. može se vrijednosno izraziti

3. mijenja postojeće stanje (aktive, pasive, prihoda ili rashoda)

4. postoji dokument – dokaz o nastaloj transakciji

Metoda evidencije = metoda dvojnog knjigovodstva.

Rezultat: knjigovodstveni obračuni, kalkulacije, financijski izvještaji.

3

3. RAČUNOVODSTVENA KONTROLA

skup svih postupaka usmjerenih ka kontroli cjelokupnog poslovanja (kontrola, revizija,

inspekcija)

cilj: otkrivanje i otklanjanje nepravilnosti u poslovanju i poslovnim evidencijama

računovodstvena kontrola usmjerena na sve faze obrade (ulaz, obrada, izlaz)

utvrđuje odstupanja planirano-ostvareno (predračuni-obračuni).

4. RAČUNOVODSTVENA ANALIZA

značajan dio ukupne analize poslovanja

proučava podatke iz računovodstvenih predračuna i računovodstvenih obračuna (planirano-

ostvareno: uzroci i posljedice)

usmjerena na analizu financijskih izvještaja

daje prijedloge za poboljšanje poslovanja.

5. RAČUNOVODSTVENO INFORMIRANJE

prezentira korisnicima informacije iz prethodnih dijelova računovodstva

korisnici mogu biti interni i eksterni

vrste informiranja:

1) prema opsegu – sistematizirane, detaljne

2) prema vremenu – povremene, svakodnevne

3) prema izgledu – unificirane, interno kreirane

forma prezentiranje – računovodstveni (financijski) izvještaj

izvještaji za interne korisnike su nestandardizirani, detaljni su (analitički), odnose se samo na

segment ili na cjelinu poslovanje, pored stvarnih često sadrže i planirane veličine, sastavljaju

se svakodnevno ili periodično

izvještaji za eksterne korisnike su propisani zakonom, sintetizirani su, globalni i usmjereni na

cjelokupno poslovanje, sadrže samo stvarne podatke.

FUNKCIONALNA STRUKTURA RAČUNOVODSTVA:

RAČUNOVODSTVO

FINANCIJSKO TROŠKOVNO UPRAVLJAČKO

4

FINANCIJSKO RAČUNOVODSTVO

orijentirano vanjskim korisnicima

prikazuje cjelinu poslovanja – sintetizirane financijske informacije

finalni proizvod: temeljni financijski izvještaji, porezna bilanca, statistički izvještaji.

TROŠKOVNO RAČUNOVODSTVO

interno orijentirano računovodstvo

prati troškove po prirodnim vrstama, mjestima i nosiocima troškova (obračuni proizvodnje

npr.)

planiranje i kontrola troškova

UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO

orijentirano na planiranje i kontrolu poslovnih aktivnosti

rezultat: planovi, proračuni, posebni izvještaji za potrebe kontrole poslovanja

RAČUNOVODSTVENI PROCES:

ulaz

↓

prikupljanje podataka o nastalim poslovnim događajima

↓

obrada

↓

klasificiranje poslovnih događaja

↓

evidentiranje u poslovnim knjigama

↓

sastavljanje probne knjige

izlaz

↓

sastavljanje financijskih izvještaja

5

2. TEMELJNI FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI

BILANCA

AKTIVA PASIVA

imovina Kapital

Obveze

Lat. „bi lanx“ = vaga s dvije zdjelice; franc. „bil an“ = godišnji račun

„Sistematizirani prikaz imovine, obveza i kapitala na određeni dan“

Prikazuje s kojom imovinom poduzeće raspolaže i odakle ju je nabavilo

Ukazuje na financijski položaj poduzeća

(aktiva) Imovina = Izvori imovine (pasiva)

IMOVINA (AKTIVA)

Resurs pod kontrolom poduzeća

Proizlazi iz prošlih događaja

Od nje se očekuje buduća ekonomska korist

Osnovni uvjeti koje određeni resurs mora zadovoljiti da bi bio prikazan u bilanci kao imovina:

da je u vlasništvu poduzeća

da ima mjerljivu vrijednost

da se od resursa može očekivati buduća ekonomska vrijednost (buduća ekonomska

PODJELA IMOVINE:

Pojavni oblik: materijalna i nematerijalna (patenti, licence...)

Funkcionalnost: (unovčivost): dugotrajna (duže od godine dana ili jednog ciklusa poslovanja) i

kratkotrajna (kraće od godine dana ili jednog ciklusa poslovanja)

IMOVINA: 1) DUGOTRAJNA

a) nematerijalna

b) materijalna

c) financijska

d) potraživanja

2) KRATKOTRAJNA

a) zalihe

b) potraživanja

Imovina

6

c) financijska imovina

d) novac

DUGOTRAJNA IMOVINA

1. NEMATERIJALNA

nema fizički pojavni oblik

osnivački izdaci, izdaci za razvoj, patenti, licence, koncesije, franšize, softver (ako je zaseban

dio), goodwill (ako platiš 1000, a vrijedi 800, goodwill je 200 – „dobro ime“), ostala prava

nematerijalna imovina u pripremi, dani predujmovi

2. MATERIJALNA

ima fizički pojavni oblik

prirodna bogatstva (zemljišta, šume), građevinski objekti, postrojenja, oprema, alati,

pogonski i uredski namještaj, transportna sredstva, knjige, slike, djela likovnih umjetnika,

stambene zgrade i stanovi, višegodišnji nasadi i osnovna stada

materijalna imovina u pripremi, dani predujmovi

3. FINANCIJSKA

ulaganje u vrijednosne papire (dionice, obveznice...), otkupljene vlastite dionice, udjeli u

povezanim poduzećima, dani zajmovi i krediti, dani depoziti i jamčevine

4. DUGOROČNA POTRAŽIVANJA

potraživanja po osnovi prodaje na kredit i ostala dugoročna potraživanja

KRATKOTRAJNA IMOVINA

1. ZALIHE

sirovine i materijali, rezervni dijelovi, sitan inventar, ambalaža, auto-gume, proizvodnja u

toku (zalihe nedovršene proizvodnje), gotovi proizvodi, trgovačka roba, dani predujmovi za

zalihe

2. KRATKOROČNA POTRAŽIVANJA

potraživanja od kupaca, potraživanja od zaposlenih, potraživanja za dividende i udjele u

dobiti, potraživanja od kamata, potraživanja od države

3. FINANCIJSKA IMOVINA

dani zajmovi i krediti, dani depoziti i jamčevine, vrijednosni papiri (mjenice, čekovi,

komercijalni zapisi, dionice...), poslovni udjeli i dionice povezanih društava

4. NOVAC

novac u banci – žiro račun, izdvojena novčana sredstva za akreditive, izdvojena novčana

sredstva za investicije – kunski i devizni račun

novac u blagajni – glavna blagajna, blagajna prodavaonica, devizna blagajna...)

7

IZVORI IMOVINE (PASIVA)

Izvori imovine predstavljaju pravne i fizičke osobe od kojih poduzeće nabavlja svoje resurse.

Podjela:

Prema vlasništvu: vlastiti i tuđi

Prema ročnosti: kratkoročni, dugoročni, trajni

Računovodstvo bilježi imovinsko-pravne odnose prema izvorima imovine – obveze (dugovi, kapital).

OBVEZE

Postojeći dugovi proizašli iz prošlih događaja

Uzrokuju odljev resursa (podmirenje obveze)

Podjela:

- kratkoročne – kraće od jedne godine, obveze prema dobavljačima, obveze za primitak

kratkoročnih kredita, obveze za izdane vrijednosne papire (komercijalni zapisi), obveze za

poreze, obveze prema zaposlenim (plaće)

- dugoročne – duže od godine dana, obveze za izdane vrijednosne papire (obveznice), obveze

za primljene dugoročne kredite...

Način podmirenja obveza:

a) isplata sa žiro-računa

b) ustupanje imovine

c) zamjena jedne obveze za drugu

d) transformacija obveze u kapital (trajnu obvezu)

KAPITAL

Dio imovine koji pripada vlasnicima poduzeća

Ostatak imovine nakon podmirenja obveza

Trajna obveza prema vlasnicima poduzeća

Dva osnovna dijela: uloženi kapital + zarađeni kapital

Stavke kapitala su:

a) uloženi kapital (dionički kapital)

b) premija na emitirane dionice

c) zadržana dobit ili preneseni gubitak

d) neto dobit ili gubitak (dobit/gubitak tekuće godine)

e) rezerve (zakonske rezerve, statutarne rezerve, revalorizacijske1 rezerve...)

OSNOVNA RAČUNOVODSTVENA JEDNADŽBA:

IMOVINA = KAPITAL + OBVEZE

AKTIVA = PASIVA

1 revalorizacija je povećanje vrijednosti imovine

8

KAPITAL = IMOVINA – OBVEZE

OBVEZE = IMOVINA – KAPITAL

PRAVILA SASTAVLJANJA BILANCE:

formalni izgled

a) dvostrani pregled (A|P)

b) stepenasti pregled (A/P)

struktura

AKTIVA PASIVA

Funkcionalnost Namjena

Likvidnost Ročnost

opadajuća opadajuća

rastuća rastuća

rastuća likvidnost, opadajuća ročnost (EU) opadajuća likvidnost, rastuća ročnost (SAD)

AKTIVA PASIVA AKTIVA PASIVA

Dugotrajna imov.

nematerijalna

materijalna

financijska

potraživanja

Kapital

Dugoročne obveze

Kratkoročne obveze

Kratkotrajna im.

novac

financijska

potraživanja

zalihe

Kratkoročne obveze

Dugoročne obveze

Kapital Kratkotrajna im.

zalihe

potraživanja

financijska

novac

Dugotrajna imov.

potraživanja

financijska

materijalna

nematerijalna

VRSTE BILANCI:

Prema vremenu sastavljanja:

a) planske (proračunske, prethodne)

b) stvarne (obračunske, naknadne) – za vanjske korisnike

Prema cilju (razlogu) sastavljanja:

a) početna

b) zaključna

a) probna = bruto – nije temeljni izvještaj

9

b) fuzijska

c) diobena

d) konsolidirana

e) zbrojna

f) sanacijska

g) stečajna

h) likvidacijska

10

3. OBILJEŽJA DVOSTAVNOG

(DVOJNOG) KNJIGOVODSTVA

SISTEMSKA CJELOVITOST

sustavnost (sistematičnost) evidentiranja poslovnih promjena (određeni poslovni događaj bilježi

se uvijek na isti način na određenim kontima).

cjelovitost evidencije (izvan evidencijskog obuhvata ne ostaje nijedan poslovni događaj koji ima

odraza na poslovanje promatranog subjekta).

načelo raščlanjivanja ili individualiziranja promjena odnosi se na raščlanjivanje ukupnog

poslovnog procesa po različitim osnovama:

a) raščlanjivanje ukupnog procesa na pojedine faze ili na organizacijske jedinice u kojima se

proces poslovanja odvija

b) raščlanjivanje prema vremenu odvijanja poslovnog procesa

načelo grupiranja ili sistematiziranja promjena svojevrsna je nadopuna načela raščlanjivanja

istovrsni poslovni događaji se grupiraju, po različitim osnovama, sumiraju s ostalim poslovnim

događajima kako bi se dobila informacija o poslovanju cjeline.

KRONOLOŠKA EVODENCIJA

poslovni događaji bilježe se redoslijedom njihovog nastajanja što osigurava uvid u kronologiju

poslovanja subjekata

u knjigovodstvenoj evidenciji se primjenjuje posebni (skraćeni) način bilježenja već nastalih

poslovnih promjena.

KVANTITATIVNI VRIJEDNOSNI IZRAZ

svaki poslovni događaj koji je predmet knjigovodstvene evidencije mora imati vrijednosni izraz, tj.

moguće ga je prikazati u monetarnom iznosu. To je svođenje različitih poslovnih događaja na

zajednički nazivnik što dalje omogućuje njihovo sumiranje i zbirno iskazivanje

NAČELO DOKUMENTIRANOSTI

evidencija se provodi na temelju uredno sastavljenih i od ovlaštenih osoba potpisanih i

prekontroliranih isprava (dokumenata) koji dokazuju nastanak poslovne promjene.

NAČELO FORMALNOSTI

tumači se dvojako: formalnost u smislu „pravila struke“ ili formalnost u smislu evidencije na

zakonom propisani način

formalnost knjigovodstvene evidencije je najčešće kombinacija navedenih elemenata, s tim da je

ponekad dana prednost zakonskim propisima u odnosu na „pravila struke“ ili obrnuto.

11

PRAVILA EVIDENCIJE U SUSTAVU DVOJNOG KNJIGOVODSTVA

svaka poslovna promjena istovremeno se i u istom iznosu evidentira na dugovnoj strani jednog

(ili više) konta i na potražnoj strani jednog (ili više) konta

riječ je o dvostrukom promatranju ekonomskih kategorija jer se svaka poslovna promjena

odražava na najmanje dva konta sa suprotnim značenjima (jedan konto „duguje“, drugi konto

„potražuje“).

KONTO

konto je nositelj podataka koji omogućuje pojedinačno praćenje stanja i promjena ekonomskih

kategorija koje su predmet računovodstvenog obuhvaćanja

konto sadrži:

a) naziv pozicije (imovine, izvora imovine ili procesa koji se evidentira)

b) broj konta (šifru)

c) datum nastanka poslovne promjene

d) dokument na osnovu kojeg je evidentirana promjena

e) kratak opis promjena

f) vrijednosni iskaz promjene

broj konta -----

naziv konta -----

datum dokument -

isprava

opis poslovnog

događaja

vrijednost

duguje potražuje saldo

duguje potražuje

plus

povećanje

zaduženje

ulaz

kreiranje

dobit

minus

smanjenje

priznanje

izlaz

odobrenje

kredit

12

BILANČNE POSLOVNE PROMJENE

Svi bilančni poslovni događaji mogu se sumirati u tipične poslovne događaje koji izražavaju četiri

vrste bilančnih poslovnih promjena – kategorizacija njemačkog teoretičara Papea

1. KONCENTRIČNO KRETANJE

povećanje aktive uz istovremeno smanjenje aktive za isti iznos

promjene u strukturi aktive dok pasiva ostaje nepromijenjena

samo kvalitativna promjena – mijenja se struktura imovine dok se ukupna suma bilance ne

mijenja

2. PERIFERNO KRETANJE

povećanje pasive uz istovremeno smanjenje pasive za isti iznos

promjene u strukturi pasive dok aktiva ostaje nepromijenjena

samo kvalitativna promjena – mijenja se struktura izvora imovine dok se ukupna suma bilance ne

mijenja

3. CENTRIPETALNO KRETANJE

povećanje aktive uz istovremeno smanjenje pasive za isti iznos

došlo je do kvalitativnih i kvantitativnih promjena u bilanci

promijenjena je struktura aktive i pasive i povećan je zbir bilanci

4. CENTRIFUGALNO KRETANJE

smanjenje aktive uz istovremeno smanjenje pasive za isti iznos

došlo je do kvalitativnih i kvantitativnih promjena u bilanci

promijenjena je struktura aktive i pasive i smanjen je zbir bilance

13

4. POSLOVNE KNJIGE

POSLOVNE KNJIGE

evidencije u koje unosimo podatke o nastalim poslovnim događajima, kako kronološki, tako i

sustavno

skup evidencija koje trgovačko društvo vodi da bi osiguralo potrebne podatke o svom poslovanju.

OBLIK POSLOVNIH KNJIGA

ovisi o tehnici unosa podataka poslovnih promjena

kod ručne i poluautomatizirane obrade podataka poslovne knjige vode se u obliku slobodnih

listova (kartoteka) ili uvezanih listova (oblik knjige)

ako se poslovne knjige vode pomoću elektroničkog računala podaci se unose na odgovarajuće

nositelje

OBILJEŽJA POSLOVNIH KNJIGA

poslovne knjige vode se sukladno načelima sustava dvojnog knjigovodstva

poslovne knjige se vode i zaključuju za poslovnu godinu, koja je jednaka kalendarskoj godini

neovisno o tehnici unosa poslovnih promjena, poslovne knjige moraju biti utemeljene na načelu

nepromjenjivog zapisa o nastalom poslovnom događaju

naknadna ispravka unesenog podatka provodi se kao nova knjigovodstvena stavka tako da bude

vidljiv učinak promjene iz razlike novog, prethodnog podatka

ZAHTJEVI UNOSA

unos podataka u poslovne knjige organizira se i obavlja tako da osigurava (članak 9 ZOR-a)

zahtjeve kontrole unosa podataka

ispravnost unesenih podataka

čuvanje podataka

mogućnost uporabe podataka

mogućnosti dobivanja uvida u promet i stanje konta glavne knjige

mogućnost uvoda u kronologiju obavljenog unosa u poslovne knjige

PODJELA POSLOVNIH KNJIGA

1) TEMELJNE KNJIGE

a. Glavna knjiga

b. Dnevnik

2) POMOĆNE KNJIGE

a. Analitičke evidencije

b. Ostale pomoćne knjige

14

1) TEMELJNE KNJIGE:

a) GLAVNA KNJIGA

osnovna poslovna knjiga u koju se sustavno i kronološki upisuju poslovni događaji na imovini,

obvezama, kapitalu, prihodima, rashodima i financijskom rezultatu

skup konta koji su u glavnoj knjizi razvrstani određenim redoslijedom koji određuje kontni plan

nastaje raščlanjivanjem bilance na sastavne dijelove (za pozicije imovine i izvora imovine)

konta rashoda i prihoda otvaraju se na temelju knjigovodstvene isprave i poslovnoj promjeni

b) DNEVNIK

osnovna poslovna knjiga u koju se kronološkim redoslijedom evidentiraju svi knjigovodstveni

poslovni događaji (dnevnik je kronološka evidencija)

upotreba dnevnika pomaže u otkrivanju pogrešaka (kontrolna funkcija dnevnika

dnevnik sadrži sve informacije o jednom poslovnom događaju na jednom mjestu – duguje i

potražuje za dane poslovne događaje – bilježi se zajedno

način unosa podataka:

prijenosna metoda – upis poslovnih promjena u dnevnik nakon čega se te iste zabilješke prenose

u glavnu knjigu

kopirna metoda – istodobno knjiženje u dnevnik i u glavnu knjigu

računalna obrada podataka – glavna knjiga i dnevnik su datoteke (unos se obavlja samo jednom,

a dalje se programskim naredbama prenosi u ostale evidencije)

VRIJEDNOST TRANSAKCIJA ZABILJEŽENIH U GLAVNOJ KNJIZI = VRIJEDNOST TRANSAKCIJA

ZABILJEŽENIH U DNEVNIKU

2) POMOĆNE KNJIGE – dopuna glavnoj knjizi, razrada podataka.

1. ANALITIČKA EVIDENCIJA SIROVINA I MATERIJALA – MATERIJALNO KNJIGOVODSTVO

2. ANALITIČKA EVIDENCIJA ZALIHA GOTOVIH PROIZVODA

3. ANALITIČKA EVIDENCIJA ZALIHA TRGOVAČKE ROBE – ROBNO KNIGOVODSTVO

4. ANALITIČKA EVIDENCIJA KUPACA – SALDA KONTI KUPACA

5. ANALITIČKA EVIDENCIJA DUGOTRAJNE IMOVINE

6. ANALITIČKA EVIDENCIJA PLAĆA

7. KNJIGA BLAGAJNE

8. KNJIGA DUGOTRAJNE IMOVINE – INVENTARA

15

5. DUGOTRAJNA IMOVINA

OBILJEŽJA DUGOTRAJNE IMOVINE:

stalnost pojavnog oblika – to je imovina koja zadržava isti pojavni oblik kroz duže razdoblje (duže

od 1. god.)

dugotrajna imovina nije namijenjena prodaji već se koristi u poslovnom procesu

ne troši se jednokratno, u jednom proizvodnom ciklusu, već se ista u nepromijenjenom obliku

unosi u više proizvodnih ciklusa

zbog specifičnosti trošenja podliježe obračunu amortizacije.

OBILJEŽJA I VRSTE NEMATERIJALNE DUGOTRAJNE IMOVINE

nematerijalna dugotrajna imovina je neopipljiva

najčešće su to razna prava ili unaprijed plaćeni troškovi iz kojih će poduzeće ostvariti određenu

ekonomsku korist

otežana je prenosivost te imovine

nemogućnost njene pojedinačne prodaje zbog visoke povezanosti te imovine s cjelinom

poslovanja poduzeća (npr. osnivački izdaci, goodwill)

VRSTE:

a. osnivački izdaci

b. izdaci za istraživanje i razvoj

c. patenti, licence, koncesije, zaštitni znaci

d. goodwill

OSNIVAČKI IZDACI

smatraju se troškovima razdoblja – u bilanci su jedna od stavki nematerijalne imovine

to su izdaci početnih aktivnosti ili izdaci utemeljenja (osnivanja) pravnih subjekata

to su izdaci za studije i projekte u vezi s osnivanjem, izdaci za stručno osposobljavanje, izrada

statuta i pravilnika i sl.

IZDACI ZA ISTRAŽIVANJE I RAZVOJ

IZDACI ZA ISTRAŽIVANJE

priznaju se kao rashodi u razdoblju u kojem nastaju

aktivnosti su istraživanja

aktivnosti koje imaju za cilj stjecanje novih spoznaja

iznalaženje ocjena, konačnog izbora primjena istraživačkih nalaza i drugih znanja

iznalaženje alternativa za materijale, pronalaske

istražuje alternative za materijale, pronalaske, proizvode, postupke, sustave i usluge

oblikovanje, dizajn, ocjenjivanje i konačan izbor mogućih alternativa novih ili poboljšanih

materijala, proizvoda, usluga

16

IZDACI ZA RAZVOJ

tehnička provedivost nematerijalnog sredstva koje se dovršava je takva da će biti raspoloživo

za uporabu ili prodaju

postoji namjera dovršenja nematerijalnog sredstva te njegova uporaba ili prodaja

postoji mogućnost uporabe ili prodaje nematerijalnog sredstva

PATENTI, LICENCIJE, FRANŠIZE, ZAŠTITNI ZNACI

LICENCA je otkupljeno pravo korištenja tuđeg patentiranog izuma. Kupnja licence znači npr.

kupnju prava proizvodnje nekog proizvoda na neko vrijeme

FRANŠIZA je pravo koje se stječe kada jedno poduzeće plaća drugom naknadu za određeno

poslovanje za točno određeno vrijeme, svrhu i područje. Npr. franšize u fast-food industriji

PATENT je isključivo pravo korištenja vlastitog pronalaska ili izuma kojega stječe izumitelj

nakon registracije patenta od nadležne institucije. Stjecanje može biti interno ili eksterno

za korištenje patenta, licencije i franšize bitno je znati da li se naknada plaća unaprijed za više

razdoblja (poslovnih godina) ili je ugovoreno plaćanje u obrocima. Ako su patent, licencija ili

franšiza stečeni jednokratnom uplatom stjecatelj ih knjiži kao dugotrajno nematerijalnu

imovinu

ZAŠTITNI ZNAK

predstavlja simbol poduzeća po kojem je isto prepoznatljivo i razlikuje se od sličnih

proizvođača i istovrsnih proizvoda. Zaštitni znak ima promidžbene ciljeve, a da bi se zaštitio

od zloporabe potrebno ga je patentirati. Zaštitni znak se može interno razvijati (ne priznaje se

kao nematerijalna imovina) i može biti kupljen (priznaje se kao nematerijalna imovina)

GOODWILL

„dobar glas“ je ugled poduzeća koji je rezultat njegove reputacije na tržištu, monopola ili

konkurentske snage

goodwill se ne može izdvojeno identificirati i vrednovati i ne može se samostalno kupovati i

prodavati

goodwill je sastavni dio vrijednosti trgovačkog društva kao cjeline i nije mjerljiv kao

izdvojena stavka

interno stečeni goodwill ne iskazuje se kao stavka dugotrajne nematerijalne imovine

eksterno stečeni goodwill iskazuje se kao stavka dugotrajne nematerijalne imovine

goodwill se iskazuje kao stavka dugotrajne nematerijalne imovine ako je proizašao iz

postupka stjecanja drugog trgovačkog društva pri prodaji društva kao cjeline

iskazuje se u bilanci stjecatelja, a utvrđuje se kao razlika između plaćene kupovne cijene za

trgovačko društvo koja je veća od ukupne tržišne vrijednosti imovine tog trgovačkog društva

u trenutku stjecanja

spremnost da stjecatelj plati više od ukupne tržišne vrijednosti trgovačkog društva u trenutku

stjecanja znači da je spreman platiti dodatan iznos za goodwill, jer očekuje natprosječnu

ekonomsku korist od goodwilla u budućnosti

17

OBILJEŽJA I VRSTE MATERIJALNE DUGOTRAJNE IMOVINE

imovina u materijalnom obliku (opipljiva, dodirljiva)

zadržava isti pojavni oblik duže od godine dana ili neće biti utrošena u jednom proizvodnom

ciklusu

svoju vrijednost postupno prenosi na nove učinke

podjela:

a. zemljišta i šume

b. građevinski objekti

c. postrojenje i oprema (strojevi)

d. alati, pogonski i uredski inventar, namještaj i transportna sredstva

e. predujmovi za materijalna sredstva

f. stambene zgrade i stanovi

g. ostala materijalna imovina

NABAVA MATERIJALNE DUGOTRAJNE IMOVINE

kupovinom na tržištu

izradom u vlastitoj režiji

razmjenom za drugo sredstvo

poslovnim spajanjem

državnom potporom

donacijskim najmom

inventurnim viškovima

darivanjem

U troškove nabave imovine uključeni su kupovna cijena (faktura dobavljača), carina i druge uvozne

pristojbe za uvezena sredstva, svi izravni troškovi koji se mogu pripisati dovođenju sredstava u radno

stanje za namjeravanu upotrebu, svi eventualni trgovinski popusti i odbici odbijaju se o prispijeću od

kupovne cijene.

U troškove nabave postrojenja i opreme uključujemo izdatke za projektnu i drugu dokumentaciju na

temelju koje je kupljena odnosno izrađena ili dorađena oprema, troškovi utovara i istovara, prijevoza

i pretovara, osiguranja u vrijeme prijevoza, preuzimanja i slično, izdaci za ugradnju i montažu

opreme, provjeru tehničke ispravnosti opreme i slično.

Izdaci nabave građevinskih objekata su priprema gradilišta, projektna i druga dokumentacija na

temelju koje je obavljena izgradnja građevinskog objekta, izdaci za dobivanje potrebnih dozvola za

priključke na vodovodnu, plinsku i druge mreže, izdaci za uređivanje površina namijenjenih

građevinskim objektima (pristupne ceste, staze...).

Naknadni izdaci – naknadna ulaganja na dugotrajnu imovinu:

moguće je lučiti dvije vrste naknadnih izdataka vezanih za postojeću dugotrajnu imovinu:

a. izdatke koje treba kapitalizirati kroz uvećanje bruto knjigovodstvenog iznosa postojeće

imovine

b. izdatke koje treba prikazati kao rashode prilikom nastanka

18

Naknadni izdatak na nekretnini, postrojenju i opremi priznaje se kao sredstvo, samo ako izdaci

poboljšavaju stanje sredstva iznad njegovog prvobitno procijenjenog stanja.

Ako se naknadnim izdacima ne poveća nego samo obnavlja postojeća funkcija dugotrajne imovine

takvi izdaci imaju karakter rashoda koji se dijele na:

a. troškove investicijskog održavanja koji nastaju neravnomjerno u dužim obračunskim

razdobljima i u pogledu visine predstavljaju značajne iznose troškova

b. troškove tekućeg održavanje koji se ravnomjerno i kontinuirano pojavljuju tijekom razdoblja

korištenja imovine u cilju održavanja svakodnevne funkcije te imovine

METODE PROCJENE – METODE VREDNOVANJA IMOVINE

TROŠAK NABAVE je nepromjenjiv, lako ga je točno odrediti i kontrolirati. Nepovoljan u

uvjetima promjene cijena. Povijesni trošak = Trošak kupnje + Troškovi nastali dovođenjem

imovine u sadašnje stanje i na sadašnju lokaciju

TEKUĆI TROŠAK je iznos novca ili novčanih ekvivalenata potrebnih da se ista ili ekvivalentna

imovina nabavi u sadašnjosti

TRŠIŠNA VRIJEDNOST se često koristi kod financijskih instrumenata. Označava iznos koji se

može dobiti od prodaje ulaganja na aktivnom tržištu – procjena po dnevnoj cijeni na dan

sastavljanja bilance. Podložna je promjenama.

NETO UTRŽIVA VRIJEDNOST se koristi kao metoda procjene zaliha. Označava procijenjenu

prodajnu vrijednost umanjenu za procijenjene troškove nužne da se obavi prodaja

NADOKNADIVA VRIJEDNOST se upotrebljava kod procjene nekretnina, postrojenja i opreme.

Označava iznos za koji se očekuje da će se nadoknaditi od buduće upotrebe sredstva

uključujući njegov ostatak vrijednosti kod otuđenja

FER VRIJEDNOST se sve više koristi kao metoda procjene imovine. „Iznos za koji sredstvo

može biti razmijenjeno između obaviještenih i voljnih stranaka u transakciji pred pogodbom“

(MRS 16.6.)

19

6. TROŠKOVI POSLOVANJA

Troškovi su nužna ulaganja učinjena u svrhu postizanja učinaka (proizvodnju proizvoda,

obavljanje usluga, nabavu trgovačke robe...).

Troškovi su novčani izraz utrošaka sirovina, materijala, postrojenja i opreme, alata i

pogonskog inventara, usluga drugih, plaća i nadnica koji nastaju u poslovanju. Vrijednost

učinaka (proizvoda i usluga) izražena je kroz iznos troškova koji su nastali u svezi sa

stvaranjem tih učinaka.

Troškovi ≠ Rashodi

KLASIFIKACIJA TROŠKOVA PREMA VREMENU NASTANKA

POVIJESNI ILI PROŠLI su troškovi koji su nastali u prošlom obračunskom razdoblju. To su

troškovi na koje menadžment ne može utjecati i koji su prezentirani u financijskim i

računovodstvenim izvještajima. Povijesni troškovi su prošle aktivnosti i poslovne odluke koje

je menadžment poduzeo i donio u prošlom obračunskom razdoblju

BUDUĆI ILI PLANIRANI su troškovi za koje se očekuje da će nastati u budućem obračunskom

razdoblju. Budući troškovi predstavljaju aktivnosti i poslovne odluke koje menadžment želi

poduzeti i ostvariti u budućem obračunskom razdoblju

KLASIFIKACIJA TROŠKOVA PREMA KRITERIJU DOSPJELOSTI

NEDOSPJELI Troškovi su knjigovodstvene vrijednosti dugotrajne imovine i zaliha (ulaznih i

izlaznih). Postaju dospjeli kada se ta imovina utroši, proda ili na drugi način otuđi

DOSPJELI TROŠKOVI su rashodi.

KLASIFIKACIJA PREMA REAGIRANJU NA PROMJENE AKTIVNOSTI

VARIJABILNI TROŠKOVI reagiraju na promjene u stupnju zaposlenosti (stupnju iskorištenja

kapaciteta), tako da rastu (padaju) usporedo s porastom (padom) iskorištenja kapaciteta.

Osnovna obilježja varijabilnih troškova su da u masi raste i pada s promjenom razine

aktivnosti. Dijele se na proporcionalno varijabilne (mijenjaju se u istoj proporciji kao i

promjena razine aktivnosti), progresivno varijabilne (mijenjaju se brže od promjene razine

aktivnosti) i degresivno varijabilni (mijenjaju se sporije od promjene razine aktivnosti).

Primjer varijabilnih troškova je utrošak materijala, energije, rada i slično.

FIKSNI TROŠKOVI ostaju jednaki (stalni), bez obzira na promjenu stupnja iskorištenja

kapaciteta, tj. ne reagiraju na promjene u razini aktivnosti. Neovisno o stupnju iskorištenja

kapaciteta nastaju zato što trgovačko društvo raspolaže s određenim proizvodnim

kapacitetom. Primjer fiksnih troškova je amortizacija, osiguravanje i investicijsko održavanje

dugotrajne imovine, troškovi administracije i uprave i sl.

MJEŠOVITI TROŠKOVI su varijabilni troškovi s fiksnim komponentama ili fiksni troškovi s

varijabilnim komponentama

KLASIFIKACIJA PREMA NAČINU PRAĆENJA TROŠKOVA I.

IZRAVNI (DIREKTNI) TROŠKOVI su troškovi nastali u poslovnom procesu koji se mogu pratiti

izravno po pojedinom učinku

20

NEIZRAVNI (OPĆI, ZAJENDIČKI) TROŠKOVI su troškovi nastali u poslovnom procesu koje je

nemoguće odvojeno pratiti po učincima jer su zajednički troškovi za više učinaka, a čiji se

raspored na učinke provodi primjenom različitih kriterija, postupaka i metoda

KLASIFIKACIJA PREMA NAČINU PRAĆENJA TROŠKOVA II.

PRIMARNI troškovi konkretno sadržavaju trošak direktnog materijala, sirovina, rezervnih

dijelova i sl. koji se u procesu proizvodnje pretvaraju u učinke odnosno nositelje tih troškova.

To su oni troškovi koji kvantitativno, ali i kvalitativno ulaze u gotove proizvode. Nastaju na

određenom mjestu troška i mogu se izravno pripisati određenom nositelju troška

SEKUNDARNE troškove čine troškovi koji su preneseni s jednog mjesta troška na drugo

mjesto troška

KONVERZIJSKI troškovi su svi troškovi koji nastaju u procesu konverzije sirovina i materijala u

korisne učinke. Tu ubrajamo troškove direktnog rada te ostale opće troškove proizvodnje

KLASIFIKACIJA PREMA MOGUĆNOSTI UKLJUČIVANJA U VRIJEDNOST ZALIHA

TROŠKOVI PROIZVODA izjednačavaju se s proizvodnim troškovima kao troškovi nastali u

proizvodnji proizvoda namijenjenih prodaji. Dijele se na dio koji ostaje zadržan kroz

vrijednost zalihe kao imovina u bilanci (nedospjeli troškovi) i na dio koji postaje rashodima

tekućeg obračunskog razdoblja, u tijelu troškova koji se odnosi na prodane proizvode

(dospjeli troškovi)

TROŠKOVI RAZDOBLJA se ne obračunavaju po proizvodima ili uslugama jer se u ukupno

nastalom iznosu nadoknađuju iz rashoda u kojem se nastali

PODJELA TROŠKOVA PREMA PRIRODNIM VRSTAMA

MATERIJALNI TROŠKOVI su troškovi sirovina i materijala, ambalaža i sitnog inventara,

utrošene energije, rezervnih dijelova, trošak materijala i dijelova za tekuće investicijsko

održavanje objekta

TROŠKOVI USLUGA (PROIZVODNIH I NEPROIZVODNIH) su usluge izrade i dorade proizvoda,

usluga prijevoza, održavanje objekta i opreme, istraživanja i razvoja, osiguranja imovine,

usluge platnog prometa i banaka, promidžbe i reklame, komunalne usluge, ptt usluge, usluge

savjetovanje itd.

PRAVILA KNJIŽENJA TROŠKOVA

konta prilikom knjiženja uvijek duguju

nastanak troškova može se sažeto svesti na dvije osnove:

a. troškovi koji nastaju kao posljedica trošenja imovine (dugotrajne i kratkotrajne) koja je do

trenutka trošenja iskazana kao imovina

b. troškovi koji nastaju kao posljedica povećanja obveza zbog korištenja (utroška) raznih vrsta

usluga (budući da se te usluge ne mogu iskazati kao imovina jer nemaju materijalni oblik

postojanja. Visina tih troškova određena je iznosom obveza prema dobavljačima, prema

zaposlenima, ostalim obvezama iz poslovanja).

21

NAMJENE INFORMACIJA O TROŠKOVIMA

VREDNOVANJE ZALIHA – menadžment mora znati koji se troškovi uključeni u troškove zaliha

poslovnog objekta

UTVRĐIVANJE DOBITI – menadžment treba znati koji se troškovi oduzimaju od prihoda u izvještaju o

dobiti pri utvrđivanju dobiti za određeno razdoblje

FINANCIJSKO PLANIRANJE – menadžment upotrebljava informacije o troškovima pri planiranju i

postavljanju financijskih ciljeva

KONTROLA POSLOVANJA – menadžment upotrebljava informacije o stvarnim troškovima za ocjenu

izvršenja u odnosu na planirane troškove

ODLUČIVANJE – menadžment se mora često koristiti informacijama o troškovima pri izboru između

alternativama

22

7. AMORTIZACIJA

„Amortizacija je postupno trošenje dugotrajne nematerijalne i materijalne imovine te vrijednosno

izraženo prenošenje dijela vrijednosti te imovine na proizvode i usluge.“

Problematika sustavne raspodjele troška nabave nastalog u svezi stjecanja dugotrajne imovine na

buduća razdoblja tijekom procijenjenog vijeka trajanja.

Pritom se sučeljavaju troškovi nabave imovine raspoređeni na razdoblje s budućim prihodima kroz

razdoblja koja poduzeće očekuje ostvariti od upotrebe dugotrajne imovine.

POLITIKA AMORTIZACIJE

IZBOR OSNOVICA ZA OBRAČUN AMORTIZACIJE

Mogućnost izbora stope amortizacije

Primjene različitih metoda amortizacije

Izbor amortizacije prema predmetu – grupni ili pojedinačni otpis

Izabrana politika amortizacije mora se dosljedno primjenjivati

DOMINACIJA IMOVINE KOJA SE AMORTIZIRA

sredstva za koja se očekuje da će se koristiti duže od jednog obračunskog razdoblja

sredstva koja imaju ograničen korisni vijek trajanja

sredstva koja poduzeće drži za uporabu u proizvodnji ili prodaji robe ili pružanju usluga za

iznajmljivanje drugima ili za administrativne svrhe.

OSNOVICA ZA OBRAČUN AMORTIZACIJE

Bruto knjigovodstvena vrijednost – zasniva se na povijesnim troškovima umanjenima za

trošak nabave

Prednosti: dokumentacija je utemeljena na izvornim podacima, pouzdana veličina koja se može lako

kontrolirati, konstantna kroz cijelo razdoblje i zato je obračun amortizacije primjenom te osnovice

jednostavan, pouzdan i ne izaziva velike troškove.

Rezidualna vrijednost = trošak nabave – ostatak vrijednosti.

METODE OBRAČUNA AMORTIZACIJE

1. FUNKCIONALNA – temelji se na učinku

2. VREMENSKA – temelji se na vremenu

a. proporcionalni

b. degresivni

c. progresivni

23

VIJEK TRAJANJA

Korisni vijek trajanja dugotrajne nematerijalne i materijalne imovine može se izraziti u broju

razdoblja u kojima se očekuje da će trgovačko društvo upotrebljavati imovinu koja se

amortizira ili broju proizvoda ili sličnih jedinica za koje se očekuje da će trgovačko društvo

ostvariti upotrebom te imovine.

Korisni vijek trajanja dugotrajne nematerijalne i materijalne imovine mjerilo je za utvrđivanje

stope amortizacije.

VREMENSKE METODE

Pri utvrđivanju vijeka upotrebe sredstva potrebno je razmotriti sljedeće čimbenike:

očekivanu upotrebu sredstva. upotreba se ocjenjuje na osnovi očekivanog kapaciteta

sredstava ili fizičkog učinka

očekivano fizičko trajanje i trošenje koje ovisi o proizvodnim čimbenicima, kao što je broj

smjena u kojima će se sredstvo koristiti, program popravka i održavanja u subjektu i briga o

održavanju sredstva dok se ne koristi

tehničko i ekonomsko starenje koje proistječe iz promjena ili poboljšanja u procesu

proizvodnje ili zbog promjene potražnje na tržištu za proizvodom ili uslugom koje daje

sredstvo

zakonska ili slična ograničenja vezana uz korištenja sredstva, kao što je datum isteka

najmova.

POLITIKA PADAJUĆE (DEGRESIVNE) AMORTIZACIJE

Trošak amortizacije najveći je u prvoj godini, a zatim opada.

Koristi svojstvo amortizacije da, osim što je to trošak, predstavlja izvor financiranja poduzeća.

Pogodna je za povećanje solventnosti jer se tako brže vraća uloženi novac u dugotrajnu

imovinu.

POLITIKA RASTUĆE (PROGRESIVNE) AMORTIZACIJE

Osigurava najveći financijski rezultat u prvoj godini, a kasnije sve manji.

Pogodna je za poduzeće koje želi što pije iskazati bolji financijski rezultat i tako povećati

dividende, potražnju za dionicama i tečaj dionica, tj. privući ulagače (povećati kapacitet i

obujam poslovanja).

POLITIKA LINEARNE METODE AMORTIZACIJE

Temelji se na obračunu amortizacije ovisno o iskorištenju imovine.

Procjenjuje se ukupna količina učinaka koja će biti proizvedena u vijeku trajanja imovine,

zatim se utvrđuje iznos amortizacije koji otpada na jedinicu učinka, tako da se stavljaju u

odnos vrijednost imovine (osnovica za obračun amortizacije) s predviđenom količinom

učinaka.

Ova je metoda promjenjiva kod obračuna amortizacije za imovinu, u pravilu, kraćeg vijeka

trajanja i za imovinu čiji su učinci lako mjerljivi.

24

8. TROŠKOVI RADA

STRUKTURA PLAĆE

Plaća koju djelatnik prima za pokriće svojih osobnih potreba je neto plaća.

Iznos neto plaće uvećan za poreze i doprinose iz plaće čini bruto plaću.

Osim toga bruto plaće su oporezovane doprinosima na plaću koje predstavljaju obvezu poslodavca i

za koji se uvećava trošak bruto plaće.

neto plaća

+ porezi i doprinosi

iz plaće

= bruto plaća

+ doprinosi na plaće

= bruto troškovi plaće

Plaća za izvršeni rad i naknada plaće sastoji se iz:

Osnovne plaće utvrđene na temelju poslova koje radnik obavlja prema mjerilima složenosti i

uvjetima rada koji se najčešće utvrđuju pomoću koeficijenata

Dodataka na plaću za posebne i otežane uvjete rada (prekovremeni, rad nedjeljom, noćni

rad, rad za blagdane...)

Stimulativnog dijela plaće kao oblik nagrađivanja radnika koji postižu natprosječne rezultate

Naknada plaće za razdoblje kada ne radi

Plaće u naravi su određeni primici u naravi (dobrima ili uslugama) kao npr. korištenje zgrada,

prometnih sredstava, povoljnije kamate na kredite i druge pogodnosti koje poslodavci daju

radnicima

Knjiženje plaće

Plaće se knjiže u:

Glavnoj knjizi na temelju zbirnih podataka iz platne liste

Analitičkom knjigovodstvu plaća u kojem se za svakog radnika vodi zaseban analitički konto

sa svim podacima važnim za utvrđivanje prava iz rada i mjesečnog iznosa plaće pojedinca

25

Izračun bruto plaće za izvršeni rad u Zagrebu:

RED. BROJ. OPIS IZNOS

1. Bruto plaća 6.000,00

2. Doprinosi iz plaće

mirovinsko – I. stup (15%)

mirovinsko – II. stup (5%)

1.200,00

900,00

300,00

3. Dohodak 4.800,00

4. Osobni odbitak 1.600,00

5. Porezna osnovica 3.200,00

6. Porez (15%) 480,00

7. Prirez (za Zagreb 18%) 86,40

8. Isplata radniku 4.233,60

9. Doprinosi na plaću

za zdravstveno osiguranje

za slučaj ozljede na radu

za zapošljavanje

1.032,00

900,00

30,00

102,00

10. Ukupni trošak plaće 7.032,00

trgovačko društvo je obvezno radniku prilikom isplate plaće uručiti obračun plaće iz kojeg je

vidljivo na koji način je utvrđen iznos plaće i naknade plaće

Troškovi dnevnice i službenog puta:

Dnevnice za službena putovanja u zemlji i inozemstvu isplaćuju se za putovanja iz mjesta u

kojem je mjesto rada radnika koji se upućuje na službeno putovanje u drugo mjesto, a radi

obavljanja određenih poslova njegovog radnog mjesta.

Dnevnice za službena putovanja jesu naknade za pokriće troškova prehrane, pića i prijevoza u

mjestu u koje je radnik poslan na službeni put.

Iznos dnevnice su neoporezivi primici do određenog iznosa, a iznos iznad propisanog smatra

se plaćom.

Osim dnevnice u troškove službenog putovanja uključuju se i naknade troškova prijevoza i

naknade troškova noćenja u visini stvarnih troškova.

Terenski dodatak i troškovi prijevoza na posao i s posla:

Terenski dodatak je nadoknađivanje povećanih dnevnih troškova koji radniku nastaju zbog

rada na terenu.

26

Terenski dodatak u zemlji i inozemstvu isplaćuje se kada radnik boravi izvan svojeg mjesta

prebivališta ili uobičajenog boravišta radi poslova koje obavlja izvan sjedišta poslodavca ili

sjedišta njegove izdvojene poslovne jedinice (najmanje 30km).

Pravo na terenski dodatak ostvaruje se za sve dane boravka na terenu, bez obzira da li se radi

o radnim ili neradnim danima.

Terenski dodatak, dnevnica i naknada za odvojeni život međusobno se isključuju te se

radniku za isto razdoblje može isplatiti samo jedna vrsta ovih primanja.

Naknade troškova prijevoza na posao i s posla mjesnim i međumjesnim prijevoznim

sredstvima u visini stvarnih izdataka, prema cijeni mjesečne odnosno pojedinačne vozne

karte.

Potpore radnicima, prigodne nagrade, darovi i otpremnine:

Potpore mogu biti:

potpore zbog invalidnosti radnika (neoporeziv iznos potpore do 2.500,00 kn godišnje)

potpore za slučaj smrti radnika (neoporezivi iznos potpore do 7.500,00 kn godišnje)

potpore u slučaju smrti užeg člana obitelji (neoporeziv iznos potpore do 3.000,00 kn

godišnje)

potpore zbog bolovanja dužeg od 90 dana (neoporezivi iznos potpore do 2.500,00 kn

godišnje)

Prigodnim nagradama smatraju se jubilarne nagrade i prigodne godišnje nagrade:

prigodnim godišnjim nagradama smatraju se isplate za Božić ili Uskrs (božićnica ili uskrsnica)

ili isplate prije odlaska na godišnji odmor (regres). Ukupno utvrđen godišnji neoporezivi iznos

je 1.6000,00 kn koji se može isplatiti po jednoj ili više osnova (npr. 1.000,00 kn za regres i

600,00 kn božićnice)

jubilarne nagrade ostvaruju se za određeni broj navršenih godina radnog staža kod istog

poslodavca

dar radnicima može biti dar djetetu do 15 godina starosti u vrijednosti 400,00 kn (povodom

dana Svetog Nikole ili Božića). Dar se može isplatiti u novcu i u naravi.

također poslodavac može tijekom godine dati radniku dar u vrijednosti do 400,00 kn

godišnje, ali isključivo u naravi (darivanje dobara ili usluga)

Troškovi stručnog usavršavanja, školovanja i stipendiranja:

troškovima stručnog usavršavanja smatraju se iznosi isplaćeni za sudjelovanje radnika na

seminarima, simpozijima, savjetovanjima, tečajevima i svim drugim oblicima stručnog

usavršavanja

troškovi školovanja smatraju se školarine koje poduzeće plaća za svoje radnike u skladu s

ugovorom o školovanju za stjecanje svih stupnjeva naobrazbe (srednja škola, više, sveučilišni

studij, doktorat i sl.)

stipendije su isplaćene učenicima i studentima za redovito školovanje na srednjim, višim i

visokim školama uz uvijet da učenik ili student nije s poduzećem isplatiteljem u ugovoru o

nesamostalnom radu

27

9. ZALIHE SIROVINA I MATERIJALA

Imovina u obliku materijali ili dijelova, namijenjena trošenju u proizvodnji ili pružanju usluga.

Evidentiraju se u:

Skladišnoj evidenciji – pojedinačno za svaku vrstu sirovine i količinski

Analitičkom knjigovodstvu sirovina (materijalnom knjigovodstvu) – pojedinačno, količinski i

vrijednosno

U glavnoj knjizi – zbirno i vrijednosno

Nabava ili kupnja i skladištenje:

Sirovine se evidentiraju po troškovima kupnje (trošak kupnje = neto fakturna vrijednost +

ovisni troškovi nabave).

Neto fakturna vrijednost – faktura dobavljača bez pretporeza.

Ovisni troškovi – faktura dobavljača umanjena za pretporez (ovisni troškovi prijevoza,

utovara, istovara, carina, trošarina)

TEHNIKA PLANSKIH CIJENA

Vezana je uz evidenciju zaliha po planiranom trošku nabave

Razlozi korištenja:

a. veća ažurnost

b. razlučivanje utjecaja cijene od utjecaja utroška na visinu troška

PLANIRANI TROŠAK NABAVE

Uvjeti korištenja: približnost planiranih troškova stvarnim troškovima

TROŠKOVI IZDANOG MATERIJALA = utrošak x planirana cijena

PLANIRANA CIJENA = trošak nabave planirane količine / količina

Razlika između planiranih i stvarnih troškova nabave iskazuje se na korektivnom kontu ispravka

vrijednosti.

TEHNIKA PLANSKIH CIJENA

Planska cijena odgovara stvarnoj cijeni jer konto razlike između planiranih i stvarnih troškova

ih izjednačava

Ako se utrošak materijala evidentira po planiranim cijenama nakon obračuna odstupanja

odgovara obračunu utroška po prosječnoj stvarnoj cijeni

Izračun odstupanja:

Potražni promet konto zaliha x saldo konto odstupanja od planskih cijena = dugovni promet konto

zaliha

28

UTROŠAK MATERIJALA

Utrošak materijala je količina materijala koja se sa zaliha izdaje u proizvodnju

Izražen je u naturalnim jedinicama mjere: kg, m, l...

Trošak – vrijednosno izražen utrošak sirovine

Trošak = utrošak x trošak nabave

Nabavlja se isti materijal po različitim troškovima nabave, pitanje vrednovanja utroška

Metode obračuna troška zaliha:

a. metode specifične identifikacije

b. metode FIFO

c. metode ponderiranog prosječnog troška

d. nije dopuštena primjena metode LIFO

PROSJEČNA PONDERIRANA CIJENA

Prosječna ponderirana cijena = vrijednosno stanje zaliha prije utroška / količinsko stanje

zaliha prije utroška

FIFO METODA OBRAČUNA

Prva ulazna cijena je jednaka prva izlazna cijena – to znači da ćemo mat. Izdavati po cijeni

prve nabave tako dugo dok tu zalihu ne potrošimo, nakon toga koristimo cijene kronološkim

redom

OTUĐENJE SIROVINA

Najčešći načini otuđenja:

1. Rashodovanje – kada sirovine nisu fizički sposobne za korištenje (istek roka, kvar, lom,...)

2. Uništenje – kao posljedice elementarnih nepogoda

3. Inventurni manjak

4. Prodaja

Prodaja - sirovine i materijal nisu nabavljeni radi prodaje, ali ako trgovačko društvo odluči

prodati ih, knjiženje se provodi kao i svaka prodaja

Prihodi od prodaje – prodajna vrijednost

Rashodi prodaje – trošak nabave prodanog materijala (potražno knjiženje na konto zaliha,

dugovano na konto rashoda prodaje)

29

10. PRIJENOS TROŠKOVA

S aspekta načina rasporeda i daljnjeg tijeka troškova poslovanja iskazana za obračunsko

razdoblje izdvajaju se u dvije skupine djelatnosti odnosno trgovačka društva koja obavljaju te

djelatnosti i to su:

a. Trgovačka društva koja proizvode

b. Trgovačka društva koja obavljaju djelatnost trgovine i trgovačka društva koja obavljaju

uslužne djelatnosti

Razlike između trgovačkih društava koji proizvode i trgovačkih društava koji obavljaju uslužne

djelatnosti i djelatnosti trgovine su u načinu prijenosa troškova poslovanja. Razlike proizlaze

iz načina, odnosno vremena nadoknađivanja iz ukupnog prihoda troška koji su iskazani kao

troškovi poslovanja određenog obračunskog razdoblja.

RAČUNOVODSTVENO NAČELO PRIJENOSA TROŠKA

Iznosi troškova iskazani na kontima troškova poslovanja postaju rashodi onog obračunskog

razdoblja u kojem se nadoknađuju iz ukupnog prihoda.

Za prijenos troškova primjenjuje se načelo sučeljavanja prema kojem se prihodima razdoblja

sučeljavaju (iz prihoda se nadoknađuju) rashodi koji se odnose na ostvarene (priznate)

prihode istog razdoblja odnosno koji su s njima povezani.

PRIJENOS TROŠKOVA KOD USLUŽNIH DJELATNOSTI I TRGOVINE

trgovačka društva koja ostvaruju prihode obavljanjem usluga nemaju, u pravilu, u imovini zalihe

usluga

sve obavljene usluge su isporučene

po toj osnovi priznat je prihod u obračunu razdoblje

proizlazi da se ukupno nastali iznosi troškova poslovanja u određenim obračunskim razdobljima

odnose na prodane usluge toga razdoblje, tj. na prihode tog razdoblja

kod trgovačkih društava uslužnih djelatnosti ukupno nastali troškovi iskazani u određenom

obračunskom razdoblju su rashodi toga razdoblja i nadoknađuju se iz prihoda toga razdoblja

na kontima troškova poslovanja prema kriteriju prirodne vrste troškova iskazana je praktično

struktura rashoda nastalih tijekom razdoblja odnosno poslovne godine

trgovačka društva koja obavljaju djelatnost trgovine na malo i trgovine na veliko primjenjuju isti

postupak prijenosa troškova kao i trgovačka društva koja obavljaju uslužne djelatnosti

trgovačka društva koja obavljaju djelatnost trgovine na veliko i trgovine na malo ostvaruju prihod

prodajom nabavljene trgovačke robe

u strukturi rashoda trgovačkog društva u djelatnosti trgovine izdvajaju se dvije osnovne skupine

rashoda: nabavne cijene (trošak nabave) prodane robe i troškovi trgovine

ukupni iznos troškova trgovine nastao tijekom poslovne godine rashod je istog razdoblja i

nadoknađuje se iz prihoda od prodaje robe, odnosno iz ostvarene razlike u cijeni

u zalihama trgovačke robe ne mogu se zadržavati troškovi trgovine

30

11. TROŠKOVI

Vrijednosno izraženi utrošci elemenata proizvodnog (poslovnog) procesa.

Nastaju kao posljedica trošenja (smanjenja) imovine ili povećanja obveza.

STRUKTURA PLAĆE

bruto plaća

- doprinosi iz plaće (osnovica je bruto plaće)

=dohodak

- porez i prirez

= neto plaća

- obustave (krediti, sindikat)

= iznos za isplatu radniku

+ doprinosi na plače (osnovica je bruto plaća)

SPECIFIČNOST EVIDENCIJE TROŠKOVA

VREMENSKO RAZGRANIČENJE TROŠKOVA

Provodi se u slučaju kad:

izdatak nastane odjednom

velikog je iznosa

korist donosi kroz duže vremensko razdoblje

Ciljevi vremenskog razgraničenja su realniji prikaz troškova odnosno financijskih rezultata

Vrste vremenskih razgraničenja troškova:

Aktivna vremenska razgraničenja (AVR – plaćeni trošak budućeg vremenskog razdoblja i nedospjela

naplata prihoda)

Slučaj: 1. Zadatak 2. Trošak

Primjer: unaprijed plaćena najamnina, unaprijed plaćena premija osiguranja

Cilj: ravnomjerno rasporediti trošak na cijelo vrijeme

Na kraju razdoblja razgraničenja S0 na kontu AVR

Pasivna vremenska razgraničenja (PVR)

Slučaj: 1. Trošak 2. Izdatak

Primjer: obračun troškova grijanja, obračun troškova reklame

Provodi se na temelju predračuna (plana) troškova

Na kraju godine konačni obračun – zaključak konta vremenskog razgraničenja (usporedba planirano i

ostvareno, te knjiženje (sortiranje) razlike do iznosa stvarnog troška).

31

Zaključak konta PVR provodi se na kraju poslovne godine.

DUGOROČNA REZERVIRANJA ZA RIZIKE I TROŠKOVE

Specifična obveza – neizvjestan iznos i rok dospijeća

Odnosi se na vjerojatne buduće troškove (obveze) koji će nastati zbog sadašnjih aktivnosti,

npr. Troškovi garancija, sudskih sporova, otpremnina, obnavljanja prirodnih bogatstava...

U trenutku evidencije rezerviranja nema izdatka novca.

Podloga je načelo poreznosti (neizvjesnost poslovanja) i odluka uprave (dokument za

knjiženje).

Zloupotreba – direktno smanjivanje dobiti (zloupotreba načela opreznosti).

OBVEZE

KLASIČNE

posljedica primitka robe ili usluga

poznat iznos i rok dospijeća

knjiženje: imovina/obveza ili trošak/obveza

REZERVIRANJA

nema robnog toka (procijenjeni budući izdaci zbog sadašnjih ili prošlih aktivnosti)

iznos i rok dospijeća nepoznati

knjiženje: trošak/obveza

Dugoročna dimenzija – utjecaj na vremensku alokaciju financijskih rezultata:

Po nastanku stvarnih troškova popravka provodi se naturalizacija 2x knjiženog troška

garancije – prihodi od ukidanja dugoročnih rezerviranja

Ukoliko uopće ne dođe do troškova garancije, knjiženi iznos troškova treba po isteku roka

garancije oprihodovati

Na kraju garantnog roka obveze po osnovi rezerve mora biti jednaka nuli

OBRAČUN TROŠKOVA POSLOVANJA

Provodi se na kraju obračunskog razdoblja.

Troškovi se primarno evidentiraju po prirodnim vrstama za potrebe internih korisnika,

utvrđivanje odgovornosti za nastanak troškova, izrade kalkulacija itd., provodi se analitička

razrada troškova.

Sukladno mrs-ovima zalihe proizvodnje i gotovih proizvoda se ne vode po punoj cijeni

koštanja već po jednom dijelu troškova tzv. Troškova proizvoda.

Ukupne troškove potrebno je razvrstati na troškove proizvoda i troškove razdoblja te

sukladno tome na kraju obračunskog razdoblja izvršiti prijenos troškova.

Kod neproizvodnih poduzeća (uslužnih, trgovačkih), svi troškovi poslovanja su ujedno i

troškovi razdoblja, tj. Rashodi koji se moraju pokriti iz ukupnog prihoda u razdoblju kad su i

nastali.

32

12. KALKULACIJE

Računski postupak utvrđivanja određene cijene (nabavne, prodajne, proizvodne...).

Pomoću kalkulacija troškovi se raspoređuju na pojedine nosioce (proizvode ili usluge).

Vrste kalkulacija:

predračunske kalkulacije

obračunske kalkulacije

Struktura kalkulacije zavisi od metode kalkulacije.

Metoda kalkulacije zavisi od specifičnosti proizvodnog procesa.

Sve metode raspoređuju ukupne troškove – različite metode-različiti troškovi.

Metode kalkulacije:

1. DIVIZIONE

Čista diviziona kalkulacija

Kalkulacija pomoću ekvivalentnih brojeva

2. DODATNE

Sumarna

Elektivna

3. VEZANIH PROIZVODA

4. KOMBINIRANE

ČISTA DIVIZIONA KALKULACIJA

upotrebljava se kod proizvodnje samo jednog proizvoda (npr. masovna proizvodnja=

jedinična cijena = ukupni trošak / ukupna količina

KALKULACIJA POMOĆU EKVIVALENTNIH BROJEVA

upotrebljava se kod proizvodnje sličnih proizvoda sa sličnom strukturom troškova (npr. lim

različite debljine, kruh različite težine...)

koristi tehničke normative apsorbiranja troškova (ekvivalentne brojeve)

DODATNA - SUMARNA KALKULACIJA

koristi se kod proizvodnje različitih proizvoda sa različitom strukturom troškova

indirektni troškovi raspoređuju se na pojedine proizvode pomoću određenih „ključeva“

DODATNA – ELEKTIVNA KALKULACIJA

složeniji oblik dodatne kalkulacije

troškovi se detaljnije diferenciraju po fazama proizvodnje

33

KALKULACIJA VEZANIH PROIZVODA

upotrebljava se u slučaju kada se uz iste troškove proizvodi više proizvoda, tj. glavni proizvod

i nusproizvod (sporedni proizvod)

troškovi se primarno diferenciraju na glavni proizvod te ostale nusproizvode

KOMBINIRANA KALKULACIJA

kombinacija prethodnih metoda

34

13. PRIHODI I RASHODI (UTVRĐIVANJE

FINANCIJSKOG REZULTATA)

Utvrđivanje i raspodjela dobiti:

prihodi

- rashodi

= bruto dobit

- porez

=neto dobit

- rezerve

iznos za raspodjelu

PRIHODI

Povećanje ekonomske koristi – povećanje kapitala, osim povećanja koje proizlazi iz uplata

vlasnika

Povećanje imovine, smanjenje obveza

Vrste prihoda: redovni i izvanredni

RASHODI

Smanjenje ekonomske koristi – smanjenje kapitala, osim smanjenja koje proizlazi iz

raspodjele vlasnika

Smanjenje imovine, povećanje obveza

Vrste rashoda: redovni i izvanredni

PRIHODI – RASHODI = FINANCIJSKI REZULTAT (dobit ili gubitak)

NAJZNAČAJNIJE VRSTE PRIHODA:

PRIHODI OD PRODAJE PROIZVODA

Nastaju prodajom proizvoda ili usluga

Priznaju se u visini prodajne (fakturne) vrijednosti (bez PDV-a)

Priznaju se u trenutku isporuke robe ili usluge

FINANCIJSKI PRIHODI

Nastaju kao posljedica ulaganja u financijsku imovinu

Najznačajniji financijski prihodi su kamate i dividende te pozitivne tečajne razlike

Kamate se priznaju sukladno razdoblju na koje se odnose

35

Dividende se priznaju na temelju odluke, odnosno obavijesti o izglasanoj dividendi

Pozitivne tečajne razlike se priznaju kada se utvrdi tečajna razlika, tj. Po izvršenoj uplati

NAJZNAČAJNIJE VRSTE RASHODA

RASHODI OD PRODAJE PROIZVODA (POSLOVNI RASHODI)

Nastaju prodajom proizvoda ili usluga

Priznaju se u visini nabavne (proizvedene) vrijednosti

Priznaju se u trenutku (razdoblju) isporuke robe ili usluge

Financijski rashodi

Nastaju kao posljedica korištenja tuđih novčanih sredstava

Najznačajniji financijski rashodi su kamate te negativne tečajne razlike

Kamate se priznaju sukladno razdoblju na koje se odnose

Negativne tečajne razlike se priznaju po izvršenoj uplati

Dividende nisu rashodi

Rashodi po osnovi vrijednosnog usklađenja imovine (otpis imovine)

Nastaju zbog oštećenja, zastarijevanja ili trajnog pada vrijednosti imovine (izvanredni

rashodi)

Primjena načela opreznosti (načelo niže vrijednosti – imovinu treba vrednovati po nabavnoj,

odnosno neto prodajnoj vrijednosti zavisno od toga koja je vrijednost niža)

Direktno utječe na smanjenje financijskog rezultata

Odluku o iznosu vrijednosnog usklađenja donosi menadžment

PRIZNAVANJE PRIHODA

Temeljna načela:

načelo nastanka događaja – fakturirana realizacija

načelo opreznosti – prihod se prizna kad je siguran, rashod kad je moguć

načelo sučeljavanja prihoda i rashoda – utvrđivanje dobiti

Ukoliko nisu ostvareni osnovni uvjeti za priznavanje prihoda – priznavanje prihoda treba odgoditi.

36

14. KAPITAL

„Kapital je dio imovine koji pripada vlasnicima, ostatak imovine nakon odbitka obveza.“

Struktura kapitala: uloženi i zarađeni

Struktura kapitala prema zor-u:

Upisani kapital

Premije na emitirane dionice

Revalorizacijske rezerve

Rezerve

Zakonske rezerve

Rezerve za vlastite dionice

Statutarne rezerve

Ostale rezerve

Zadržana dobit ili preneseni gubitak

Dobit ili gubitak tekuće godine

Struktura kapitala zavisi od pravnog oblika poduzeća.

Formiranje dioničkog kapitala:

Emisija dionica:

Obične ili redovne dionice – predstavljaju idealne dijelove u kapitalu d.d.; daju glasačka prava, daju

pravo na dividendu koja zavisi od financijskog rezultata; pravo na udio u likvidacijskoj masi

Preferencijalne ili povlaštene dionice – kvazivlasnički vrijednosni papiri – po svojim obilježjima

nalaze se između dugoročnih vrijednosnih papira i dionica; ne daju glasačka prava; daju pravo na

fiksnu dividendu (%) – prioritetna isplata; pravo na udio u likvidacijskoj masi dionice se emitiraju na

sljedeće načine:

prodaja dionica za novac

prodaja dionica za nenovčanu imovinu i usluge

Revalorizacijske rezerve

Nastaju kao posljedica revalorizacije imovine (revalorizirati = ponovno vrednovati)

Revalorizacija imovine provodi se u inflatornim uvjetima – razlog:

Prihodi se vrednuju po tekućim – tržišnim vrijednostima

Troškovi (rashodi) po povijesnim – nabavnim vrijednostima

Posljedica: nerealno iskazan financijski rezultat koji nije posljedica dobrog poslovanja već

porasta cijena

Revalorizacija se provodi pomoću indeksa porasta cijena

Sprječava prelijevanje tzv. Sustance u potrošnju

Revalorizacija se u pravilu, provodi na imovini – obveze se vrednuju sukladno uvjetima

ugovora

37

Zarađeni kapital

Nastaje kao posljedica pozitivnih poslovnih rezultata (prihodi>rashodi).

Struktura zarađenog kapitala (proizlazi iz raspodjele neto dobiti):

Rezerve (5%)

Zadržana dobit ili preneseni gubitak

Dobit ili gubitak tekuće godine

Izglasavanje i isplata dividendi

Dividende – naknada vlasnicima, povrat ulaganja u vlasničke vrijednosne papire – dionice; izglasavaju

se iz dobiti – iznos zavisi od ostvarenih rezultata i odluke skupštine d.d.

Izglasavanje --- vrijeme: nakon usvajanja završnog računa ili poslije toga...

Uvjeti: postojanje neto dobiti ili zadržane dobiti iz prethodnih razdoblja... Vrste dividendi: novčane,

nenovčane

Gubitak i pokriće gubitka

„Gubitak je negativan financijski rezultat, „višak“ rashoda nad prihodima, smanjuje kapital vlasnika,

iskazuje se u izvještaju o dobiti i u bilanci i dijeli se na gubitak do visine kapitala i na gubitak iznad visine

kapitala.“

Pokriće gubitka

Regulirano je odredbama zor-a i pokriva se iz rezervi i zadržane dobiti prethodnih razdoblja; iznos

nepokrivenog gubitka iskazuje se u početnoj bilanci naredne godine kao preneseni gubitak i bit će

pokriven iz budućih zarada u narednim obračunskim razdobljima.