rast i problemi multinacionalnih kompanija

1.UVOD

1.1. Rast i problemi multinacionalnih kompanija

Bez obzira gdje živiš, sigurno si došao u dodir sa velikim brojem

multinacionalnih kompanija kao npr., onima koje su nabrojane u tablici 1.

Tablica 1.: Deset najvećih multinacionalnih korporacija, 1990.

Korporacija Matična zemlja Industrija Ukupna prodaja (milrd. $)GM SAD Prijevozna sredstva i

djelovi180,2

Ford SAD Prijevozna sredstva i djelovi

173,7

GE SAD Električna oprema 153,9Royal Dutch Shell UK/Nizozemska Prerada nafte 106,4Exxon SAD Prerada nafte 87,7IBM SAD Računala 87,6Mitsubishi Japan Trgovina 73,8Fiat Italija Prijevozna sredstva i

djelovi66,3

Matsushita Electric

Japan Električna oprema 62

Mitsui Japan Trgovina 60,8

Izvor: International finance: The Markets and Financial Management of Multinational

Business, 1996.

Ove ogromne organizacije, svoju prodaju bilježe u desecima milijardi $, i

zaposlenike u desecima ili čak i u stotinama tisuća, su procijenile očekivani

novčani tijek (opticaj sredstava) i rizike, te odlučile da je izravno strano ulaganje

isplativo. Multinacionalne kompanije nastaju uglavnom iz nekoliko razloga:

1. Zbog industrijske organizacije: da se dvije ili više aktivnosti stave pod isto vlasništvo i upravljanje radi povećanja moći na tržištu

2. Da se te aktivnosti lociraju u različitim zemljama zbog komparativnih prednosti tih zemalja,

3. Zbog boljeg pristupa nacionalnom tržištu, izbjegavanja transportnih troškova ili drugih prepreka trgovini njihovim proizvodima.1

1 Babić M., Babić A.; Međunarodna ekonomija; šesto dopunjeno i izmijenjeno izdanje; Zagreb; Mate; 2003.god.; str. 80-82

1

No, što čini očekivani novčani tijek i rizike onim što oni jesu? Nadalje, može li

se nečim utjecati na njih? Npr. može li cijena transfera dobara i usluga koje se

kreću unutar multinacionalnih korporacija biti iskorištena za smanjenje poreza

ili na drugi način povećati neto novčani tok? Može li se financijska struktura

iskoristiti da bi se smanjio politički rizik? Mogu li multinacionalne korporacije

točno mjeriti novčani tok i politički rizik stranih investiranja? Dalje, da li se

pitanja koja se tiču multinacionalnih korporacija također mogu primijeniti na

članove transnacionalnih saveza – poduzeća u različitim zemljama koje

surađuju, ili su transnacionalni savezi sredstva izbjegavanja problema s kojima

se susreću multinacionalne korporacije? Ova pitanja, su centar nastajanja i

menadžmenta multinacionalnih korporacija i transnacionalnih saveza.2

2. RAZLOZI RASTA MULTINACIONALNIH KORPORACIJA

2.1. Dostupnost sirovina

Ako postoje mlinovi koji proizvode denim tkaninu u drugim zemljama i

kvaliteta je dobra i cijena je atraktivna, zašto bi poduzeće kao Aviva

Corporation kupovala material u inozemstvu, zatim slala u SAD, proizvodila

jeans, a zatim slala dalje gotovu odjeću? Dakle ako postoji mogućnost

proizvodnje jeansa na stranom tržištu, poduzeće može eliminirati dvosmjerne

troškove prijevoza – za denim tkaninu u jednom smjeru i jeans u drugom – tako

da direktno investira u tvornicu u inozemstvu.3

Mnoga industrijska poduzeća, pogotovo rudarske kompanije, nemaju izbora

nego da se lociraju na mjestu gdje se nalaze njihove sirovine. Ako se bakrena ili

željezna ruda tope, često nema smisla prevoziti rudu kada se peć za topljenje

može izgraditi blizu rudnika. Proizvod peći za topljenje – bakar ili željezo u

2Levi, Maurice D.; "International finance: The Markets and Financial Management of Multinational Business; Third edition; McGraw-Hill, Inc.; 1996.god.;str. 488"3 Ibidem.; str. 489

2

šipkama, koje teže manje nego ruda – može se slati na tržište. Svejedno se

moramo pitati zašto bi strano poduzeće umjesto domaćeg poduzeća obavljalo

pothvat. Sa domaćim poduzećem ne bi bilo izravnog stranog ulaganja.

2.2. Intergracija operacija

Kada postoje prednosti vertikalne integracije u pogledu sigurne isporuke

(dostave, dopreme) između različitih stadija proizvodnje i kada se različiti stadiji

mogu bolje obavljati na različitim lokacijama (kao kod topljenja rude), postoji

dobar razlog za investiranje u inozemstvo.

2.3. Neprenosivo znanje

Često postoji mogućnost da poduzeće svoje znanje proda u pogledu patenata

ili licenci stranom poduzeću. To pokazuje da postoji potreba za direktnim

stranim investiranjem. No, katkad poduzeće koje ima proces proizvodnje ili

patentirani proizvod može imati veći profit ako u inozemstvu proizvodi samo.

To je zato što se neka znanja ne mogu prodati jer su rezultat godina iskustva.

Aviva, npr. može prodati uzorke ili dizajn i može licencirati korištenje svog

imena, ali ne može prodati stranom poduzeću svoje iskustvo u proizvodnji i

marketingu proizvoda.4 To isto ističe razlog zašto bi poduzeće željelo samo

proizvoditi u inozemstvu.

2.4. Zaštita reputacije

Proizvodi razvijaju dobra ili loša imena i ona se prenose preko

internacionalnih granica. Čak i ljudi u Rusiji npr. znaju imena određenih

brendova (marki) jeansa. Ne bi bilo dobro za ime Aviva korporacije da ima

4 Ibidem.; str. 492

3

stranu licencu koja radi loš posao u proizvodnji jeansa sa Aviva etiketom.5 Isto

tako, vrlo je važno da multinacionalni lanci restorana i hotela zadrže homogenu

kvalitetu da zaštite reputaciju. Zato postoji opravdan razlog za direktno

investiranje više nego za licenciranje u pogledu prijenosa stručnosti i

osiguravanja održavanja dobrog imena.

2.5. Iskorištavanje reputacije

Kod izravnog stranog investiranja može doći do toga da se više iskoristi nego

zaštiti reputacija. Ova motivacija je vjerojatno posebno važna kod izravnog

stranog investiranja od strane banaka, i dovodi do stvaranja podružnica i

osnivanja ili kupovanja društva kćeri. jedan od razloga zašto je bankarstvo

postala industrija sa ogromnim multinacionalnim kompanijama je to da

internacionalna reputacija privlači depozite, mnoge veličina banke asocira na

sigurnost. Npr. imena kao: Barclays, Chase ili Citibank u malim, manje

razvijenim zemljama odvlače depozite od lokalnih banaka.6 Reputacija je isto

jako važna za računovodstvo.

Zato su velike industrijske zemlje kao SAD i V. Britanija u pregovorima o

globalnoj trgovini inzistirali na liberalizaciji ograničenja za usluge, uključujući

računovodstvo i bankarstvo. To je isto tako razlog zašto se većina manje

razvijenih zemalja odupirala toj liberalizaciji.

2.6. Zaštita tajnosti

Direktno investiranje se više preferira od davanja licence stranom poduzeću,

za proizvodnju proizvoda ako je tajnost bitna. Ovo pitanje je potaknuo Erich

Spitaler, koji kaže da poduzeće može biti motivirano da izabere direktno

investiranje umjesto licenciranja, jer dok će korisnik preuzeti mjere 5 Ibidem.; str. 4926 Ibidem.; str. 492

4

predstrožnosti da zaštiti prava iz patenta, možda neće biti dovoljno savjestan kao

i vlasnik patenta.7

2.7. Hipoteza životnog ciklusa proizvoda

Raymond Vernon tvrdi da će se mogućnosti za daljnim dobitcima kod kuće

istrošiti. Za održavanje rasta profita korporacije moraju ići u inozemstvo gdje

tržišta nisu u tolikoj mjeri penetrirana i gdje možda ima manje konkurencije. To

izravno investiranje čini prirodnom posljedicom u dugom vremenskom periodu i

dobrim poslovanjem kod kuće. Postoji neizbježnost u ovom pogledu koja

zabrinjava one koji misle da su američka poduzeća naprednija u životnom

ciklusu razvoja od poduzeća drugih zemalja i da su zbog toga dominantna u

stranom širenju. Međutim, čak i kad se američka poduzeća šire na strana tržišta,

njihove aktivnosti su često pažljivo proučene od strane države domaćina. Širenje

američkih multinacionalnih kompanija može se mjeriti i sa upadom stranih

poduzeća u SAD, pogotovo od 1970-ih. Mogu se posebno istaknuti proizvođači

automobila i automobilskih dijelova kao npr. Toyota, Honda, Nissan i Michelin

gume. Strana poduzeća imaju dugu povijest kao vodeći u prehrambnoj i

farmaceutičkoj (kozmetičkoj) industriji (Nestle, Hofmann-La Rache); kod nafte

i plina (Shell, British Petroleum, itd.); zatim u osiguranju, bankarstvu i razvoju

nekretnina itd.8

2.8. Dostupnost kapitala

Robert Alber je predložio da dostupnost tržišta kapitala može biti razlog

zašto se poduzeća «sele» u inozemstvo. Manji korisnik licencije iz jedne zemlje

nema isti pristup jeftinijim fondovima kao i veća poduzeća, pa tako veća

poduzeća imaju mogućnost djelovati na stranom tržištu sa manjom diskontnom 7 Ibidem.; str. 4928 Ibidem.; str, 493

5

stopom. Međutim, Edward Graham i Paul Krugman su ispitivali ove argumente

sa dva stajališta9.

Prvo, čak i ako velika multinacionalna poduzeća imaju manje troškove

kapitala od manjih domaćih poduzeća inozemna ulaganja ne moraju biti u obliku

izravnog ulaganja. Ona mogu biti i u obliku portfeljnih ulaganja.

Drugo, većina izravnog stranog investiranja je bila dvrostrana, npr. američko

poduzeće investira u Japan, ali i japansko poduzeće investira u SAD-u. Ovaj

primjer nije implikacija argumenta diferencijalnog troška kapitala.

2.9. Strategija izravnog stranog investiranja

Kompanije ulaze u strana tržišta da sačuvaju tržišni udio kada postoji

prijetnja za potencijalnim ulazom multinacionalnih kompanija drugih zemlja.

Ova strategijska motivacija za izravnim stranim ulaganjem je uvijek postojala,

ali i doprinijela multinacionaliziranjem poslovanja kao rezultat poboljšanog

pristupa tržištu kapitala. Ovo je drugačije od argumenta diferencijalnog troška

kapitala prikazanog prije. U slučaju povećanja strategijskog izravnog ulaganja,

globalizacija je fin. tržišta ono što je reduciralo ulazne barijere uslijed povećanja

fiksnih troškova. Pristup potrebnom kapitalu znači veći broj kompanija koje

imaju mogućnost proširenja na bilo koje tržište. Ovo povećava motivaciju da se

bude prvi i uživa u toj prednosti.

2.10. Izbjegavanje tarifa i kvota

9 Ibidem.; str. 493

6

Još jedan od razloga proizvodnje vani umjesto kod kuće i zatim izvoza tog

proizvoda su uvozne tarife koje se moraju platiti. Poduzeće zbog toga da

izbjegne to plaćanje proizvodi unutar stranog tržišta. Te tarife štite poduzeće

koje je uključeno u proizvodnju na stranom tržištu bez obzira da li je strano ili

domaće.

2.11. Izbjegavanje propisa

Izravno investiranje su osmislile banke da bi izbjegle propise. To je naravno

bila velika motivacija za izravno investiranje od strane proizvodnih poduzeća.

Npr. neka poduzeća su otišla iz SAD-a da bi izbjegla standarde koje je postavilo

Društvo za zaštitu okoliša u SAD-u, te Agencija za sigurnost i zdravlje na radu,

te druge agencije. Neke strane zemlje sa nižim standardima za zaštitu okoliša i

zaštitu na radu su sklonište za poduzeća sa prljavim i opasnim procesima. Ti

proizvodi kao kemikalije ili lijekovi će biti ponuđeni nazad na tržištu u SAD-u.

2.12. Fleksibilnost proizvodnje

Postoje periodi kada su troškovi proizvodnje u nekoj zemlji iznimno niski

zbog deprecijacije valute. Multinacionalne kompanije mogu relocirati

proizvodnju da bi iskoristile prilike koje deprecijacija nudi. To naravno zahtjeva

određenu tehnologiju koja se može lako seliti između zemalja, te da trgovačke

unije ili vlade to premještanje previše ne otežavaju. «Mali» proizvodi kao

računalna oprema, ili TV se mogu na taj način proizvoditi dok automobilska

industrija sa svojim internacionalnim unijama i visokim troškovima ne može.

2.13. Simboličke veze

7

Neka poduzeća slijede klijente koji vrše izravna strana ulaganja. Npr. neke

veće američke računovodstvene firme koje znaju specijalne potrebe društva-

majke često otvaraju svoje podružnice u zemljama gdje je podružnicu također

otvorio njihov klijent. Ta poduzeća imaju prednost nad domaćim poduzećima

zato što su već ranije vodili poslove poduzeća majke, ali i zato što bi klijent

možda želio da manji broj ljudi dolazi u dodir sa osjetljivim informacijama.10

Taj isti faktor se može primijeniti i na konzalting, pravna i osiguravateljska

poduzeća. Postoji također tendencija među poduzećima da idu u one zemlje u

kojima već postoje poduzeća iz njihove zemlje. Tako ako su u istoj regiji mogu

imati koristi jedni od drugih. Te koristi koje imaju jedni od drugih ako su u istoj

regiji se zove aglomeracija.

2.14. Empirijska evidencija rasta multinacionalnih kompanija

Provedeno je istraživanje nad oko 1000 američkih javnih društava koja

investiraju u inozemstvu. Irving Kravis i Robert Lipseg su našli brojne

karakteristike kod poduzeća koja investiraju i inozemstva i onih koja ne

investiraju. Karakteristike su se dijelile na one koje mogu biti pripisane industriji

u kojoj je investitor i one koje se dijele na firme investitora i one koje nisu

investitori u inozemstvu u istoj industrijskoj grani.

Firme investitori su mnogo trošile na istraživanje i razvoj. Ovo je bilo

pripisano i investitorskim industrijskim granama, ali i poduzećima koja

investiraju u inozemstvu u vlastitoj industriji. Dakle industrije u kojima se puno

ulaže u inozemstvo, mnogo troše na istraživanje i razvoj od drugih industrija.

Investitori su također više kapitalno intenzivni od neinvestitora. Druge

karakteristike investitora su da su obično relativno veće od drugih industrija ili

10 Ibidem.; str. 495

8

poduzeća unutar vlastite industrije, te da su poduzeća koja investiraju

profitabilnija.

Kravis i Lipsey su primjetili da postoji red u koje će se zemlje najprije

investirati. Tako ako je investitor imao jedno strano ulaganje to će biti u

Kanadu. Ako su dva investiranja ona će biti u Kanadu i u ili Meksiko ili V.

Britaniju. nakon toga investiranja idu u Njemačku, Francusku i čak Australiju.

3. SPECIJALNI PROBLEMI S KOJIMA SE SUSREĆU

MULTINACIONALNE KOMPANIJE

3.1. Cijena transfera

Poduzeće sa više radnih jedinica mora odrediti cijenu dobara i usluga koje će

se prenositi među divizijama ako želi odrediti svoj profit, no one nemaju

nikakve ili vrlo male takse koje moraju platiti na domaćem tržištu.

3.2. Mjerenje cijene transfera

Ako nije moguće izmjeriti točne cijene dobara i usluga koje se kreću među

korporacijskim divizijama, menadžment neće moći točno izračunati izračune za

nove projekte, ali neće moći točno ocijeniti ni prošle projekte i izvedbe

korporacijskih divizija. Dakle, na koji će način menadžeri izračunati točne cijene

transfera?

Cijene koje menadžeri moraju odrediti su one srednjeg produkta koji se kreće

okomito integriranim poduzećem. Najočitiji izvor tih podataka je tržište. No,

tržišne cijene ne postoje uvijek za srednji proizvod. Nadalje, ako i postoje

tržišne cijene za dobra i usluge koje se prenose među divizijama unutar

9

poduzeća, korištenje tih cijena može rezultirati netočnom tj. krivom odlukom.

Vidjet ćemo zašto.

U teoriji cijena transfera jednaka je graničnim troškovima . To je zbog toga

što cijena koja je plaćena točno reflektira trošak proizvodnje novog proizvoda.

Ako su dobra i usluge koje se prenose među korporacijskim divizijama dostupne

na tržištu (ovdje uzimamo savršenu konkurenciju), tržišna cijena će biti jednaka

graničnom trošku.11 Pa se ova tržišna cijena može koristiti kao cijena transfera.

No, ako se dobra i usluge koje se kreću među divizijama na monopolističkom

tržištu, tržišna cijena će prelaziti granični trošak.

3.4. Strategijsko sagledavanje cijene transfera

Povrat profita multinacionalne kompanije iz inozemnih poslova može biti

političko osjetljiv problem. Važno je da država domaćin stopu dobiti ne smatra

previsokom, jer u tom slučaju multinacionalnu kompaniju mogu optužiti da

manipulira cijenama i može izgubiti povjerenje stranih vlada. Da bi

multinacionalne kompanije dale izgled da imaju povrat manjeg profita, a da ne

reduciraju stvarni profit koji dobivaju one koriste cijene transfera. Tako može

staviti visoke cijene transfera na ono što isporučuju inozemnoj diviziji od strane

sjedišta ili divizija koja se nalaze u politički manje osjetljivom području. Npr.

može izdvojiti visoka plaćanju za fiksne troškove ili dijelove koji se isporučuju

drugim divizijama. Ove metode reduciranja inozemnog profita dok u isto

vrijeme imamo povrat prihoda su osobito korisne kada su inozemne investicije

ograničene. Budući da zemlja domaćin zna da se ovo događa dobro je

specificirati sve transfere tako da se vidi da svi tokovi nisu profit.


10

Cijena transfera može biti korisna da bi se smanjili tj. reducirali cjelokupni

korporativni porezi. Multinacionalne kompanije imaju tendenciju da svoj prihod

tj. profit prikazuju manjim u zemljama gdje su porezi visoki ili da ga prikazuju

relativno visokim u zemljama gdje su porezi niži. Postoje problemi ako unutar

države postoje različite porezne stope na zadržani i na veći dohodak. Dobiti iz

profitnog manevriranje te transfera cijena su ograničene unutarnjom službom

prihoda i poreznim službama u državama. Cijene transfera se mogu koristiti da

bi se reducirale uvozne tarife ili izbjegle kvote. Kada su tarife bazirane na

vrijednost transakcija, vrijednost dobara koja se kreću kroz divizije može se

umjetno reducirati tako da se cijene transfera drže niskima. To multinacionalno

poduzeće stavlja u bolji položaj od domaćeg poduzeća. Isto tako, kada su kvote

bazirane na vrijednosti trgovine multinacionalna kompanija može držati cijene

niskima da bi zadržala volumen. Tu multinacionalna kompanija je također u

boljem položaju od domaćeg konkurenta. No, tu uvozne službe usvoje svoju

«vrijednost za carinu» na dobra koja ulaze u trgovinu da spriječi gubljenje

prihoda kroz manipulaciju cijene transfera.

3.5. Praktično sagledavanje cijene transfera

Za dugoročni opstanak multinacionalne kompanije važno je da se

interdivizionalna profitabilnost mjeri ispravno. Praćenje profitabilnosti različitih

divizija je važno za određivanje cjelokupnih izdataka za kapitalne projekte i za

razmjenu drugih korporacijskih resursa. Da bi se odredila točna profitabilnost,

poduzeće mora biti sigurno da interdivizionalna cijena transfera je cijena koja bi

bila plaćena da su transakcije bile kod nezavisnih kompanija. To može biti

posebno teško kod internacionalne alokacije tih stavki, zbog istraživanja i

konzalting usluga i fiksnih troškova sjedišta. Rijetko kada postoji tržišna cijena

za istraživanje ili druge usluge korporacijskog sjedišta. Alokacija profita će

uglavnom biti prema distribuciji korporativne prodaje, gdje će prodaja biti točno

11

ocjenjena po deviznom tečaju. Koristi od pervencije iskrivljavanja cijena

transfera mora biti izbalansiran sa mogućim koristima od korištenja iskrivljenih

cijena transfera da bi se reducirale tarife, porezi, politički rizici ili tečajni

gubitci.12

3.6. Rizik zemlje plasmana

Termin «rizik zemlje plasmana» se često poistovjećuje sa političkim rizikom

i rizikom vlade. Rizik zemlje plasmana uključuje mogućnost duga zbog

posebnih ekonomskih, političkih i socijalnih događanja u zemlji.

Pa je stoga politički rizik zapravo i rizik zemlje plasmana, ali svaki rizik

zemlje plasmana nije i politički rizik. Rizik vlade uključuje mogućnost gubitaka

zbog šteta učinjenih stranim vladama ili vladinim agencijama, dok politički rizik

uključuje dodatne mogućnosti gubitaka na privatne štete kao i na izravno

investiranje. Rizik vlada postoji kod bankovnih kredita i obveznica i zbog toga

se previše ne tiče multinacionalnih kompanija, osim ako nisu banke.

3.7. Mjerenje rizika zemlje plasmana

Među rizicima zemlje plasmana kod izravnog stranog investiranja se tiče

lokalne ekonomije i to kod mogućnosti zapljene (kada vlada preuzme nešto bez

kompenzacije), te kod mogućnosti izvlaštenja (kada vlada preuzme sa

kompenzacijom, koja katkad može biti izdašna). Kako postoji politički rizik

zapljene i izvlaštenja, tako postoji i političko-socijalni rizik ratova, revolucija, te

pobuna. Iako ovo nisu rezultati izravnih akcija stranih vlada na samo poduzeće,

svejedno mogu oštetiti ili uništiti investiranje. Također, postoje i rizici devizne

nekonvertibilnosti i restrikcija povrata dohotka. Odnos prema ovim rizicima

zahtjeva da se naprave usklađivanja na APV kalkulacijama i/ili popust za


12

zakašnjele kompenzacije isplata za izvlašteni kapital.13 Potrebna usklađivanja

mogu se napraviti za diskontne stope dodajući riziko premije, ili očekivati

novčane tijekove stavljajući ih u točne ekvivalente.

Znamo kada se gleda prilagodba za rizik u pogledu uključivanja premije

diskontne stope, samo se treba gledati sistematski rizik. s obzirom da se investira

u veliki broj zemalja sustavna komponenta ekonomskog i političko/socijalnog

rizika je vrlo mala. Diverzifikacija rizika zahtjeva određeni stupanj ekonomske i

političko/socijalne neovisnosti među zemljama. Diverzifikacija je još efikasnija

ako ekonomski i političko/socijalna nesreća koja se dogodila u nekoj zemlji

iskorištava u drugim zemljama. Npr., rizik kod diverzificiranog investiranja u

bakar može biti malen ako rat ili revolucija u Afričkim državama koje proizvode

bakar poveća dohodak kod Južnoameričkih proizvođača bakra. Prije nego li

kompanija može vidjeti da li je rizik sustavan mora odrediti rizik u svakoj

državi. Na koji način možemo procijeniti koliki je taj rizik? Evo nekoliko

primjera.

Jedan od najpoznatijih procjena rizik-zemalja je napravljena od strane

Euromoney mjesečnog magazina. Euromoney se konzultira sa mnogim

stručnjacima koji daju mišljenje o svakoj zemlji i to u nekoliko kategorija.

Postoje tri široke kategorije faktora koje se gledaju. Analitički indikatori

(50%), kreditni indikatori (30%) i tržišni indikatori (20%). Svaka od ove tri

grupe dalje se dijeli na manje kategorije.

Analitički indikatori se sastoje od ekonomskih i političkih ocjenjivanja rizika.

Ekonomska procjena se temelji na GNP-u. Politička procjena se temelji na

procjeni velikog broja stručnjaka i to: analitičara rizika, osiguravajućih

posrednika i bankarsko-kreditnih službenika.


13

Kreditni indikatori uključuju mjerenja koja određuju mogućnost zemlje da

vrača dug. To se temelji na usporedbi duga i izvoza, veličini sadašnjeg deficita

ili suficita nasuprot GNP-u, te vanjskog duga nasuprot GNP-u.

Tržišni indikatori se temelje na procjeni koliko zemlja ima pristup

bankovnim kreditima, kratkoročnim kreditima, sindikalnim zajmovima, tržištu

obveznica, te na premijama na nepovratne zajmove za izvoznike. Visoke

premije su znak tržišnog rizika.14

4. METODE SMANJIVANJA RIZIKA ZEMLJE PLASMANA

4.1. Zadržavanje kontrole na ključnim elementima korporativnih operacija

Neke kompanije koje imaju izravna strana ulaganja nastoje spriječiti da se

bilo kakve operacije vode bez njihove kooperacije. To se može ostvariti tako da

investitor zadržava kontrolu nad ključnim elementima operacija. Npr.,

proizvođači hrane i bezalkoholnih pića tajni sastojak čuvaju kao tajnu. Auto

kompanije proizvode vitalne dijelove kao npr. motore u nekim drugim državama

i mogu odbiti snabdijevanje ovim dijelovima ako su im operacije oduzete.

Mnoge kompanije su dale da njihovi tehničari vode sve tehničke operacije, a ti

tehničari se mogu opozvati ako se desi izvlaštenje ili u slučaju zapljene. No, to

nije uvijek dobro rješenje jer mnogi tehničari uz dobru ponudu plače mogu otići.

Isto tako ako imaju dovoljno vremena lokalni radnici mogu "pokupiti" potrebne

vještine.

4.2. Programirane faze planskog "svlačenja"

Alternativna tehnika smanjenja mogućnosti izvlaštenja je da vlasnik izravnog

stranog ulaganja obeća da će s vremenom dati kontrolu i vlasništvo lokalnim


14

ljudima. To je ponekad i zatraženo od strane države domaćina. Npr., sporazum

iz Cartagene iz 1969. godine traži od stranih vlasnika poduzeća u zemljama

Anda u Južnoj Americi da s vremenom smanjuju vlasništvo i to ispod 50%.15

4.3. Problemi i koristi iz rasta multinacionalnih korporacija

Zabrinutost oko multinacionalnih korporacija često proizlazi iz njihove

veličine. Profit nekih većih korporacija prelazi budžet nekih manjih zemalja.

Moć koju zbog toga imaju stvara najveću zabrinutost. Mogu li multinacionalne

korporacije "vozati" zemlju domaćina zbog dobiti svoji dioničara i ne

pogodovati građanima zemlje u kojoj posluju? To je navelo nekoliko zemalja i

Ujedinjene Narode da istraže utjecaj multinacionalnih korporacija.

Teško je rukovoditi ekonomijama u kojima multinacionalne korporacije

imaju velika ulaganja kao npr. Kanada i Australija. Budući da multinacionalne

korporacije često imaju pristup vanjskim izvorima financiranja mogu oslabiti

lokalnu monetarnu politiku. Kada država domaćin ograniči ekonomsku

aktivnost, multinacionalne korporacije mogu se unatoč tome širiti preko

inozemnih posudbi. Isto tako napori kod ekonomskog širenja mogu biti

frustrirajući ako multinacionalna korporacija prenese fondove vani u potrazi za

boljom stopom dobiti. Ne mora se biti multinacionalna korporacija da bi se

proizveo ta efekt. No one će to najvjerojatnije napraviti zbog većeg profita. Ovo

multinacionalne korporacije čini klizavim područjem za poreznike.

Multinacionalne korporacije čak i strano devizno tržište mogu učiniti

nestabilnim. Npr. kada američki dolar pada npr. nasuprot euru tada i Kanadski

dolar još više pada nasuprot toj istoj valuti. I ako ovaj fenomen nije potvrđen,

smatra se da su multinacionalne korporacije krive. tvrdi se kada američko


15

poduzeće – majka očekuje porast vrijednosti eura ili neke druge valute, kupuje

stranu valutu i savjetuje Kanadskoj podružnici da učini isto.

Postoji zabrinutost da su multinacionalne korporacije (pogotovo unutar SAD-

a), zapravo produžena ruka vlade matične zemlje. Poduzeće može slomiti

blokade i izbjeći sankcije preko rada u inozemnim podružnicama. Ovo je

stvorilo još veću zabrinutost u nekim zemljama domaćinima. Zašto bi kompanije

koje posluju unutar njihovih granica trebala slušati zapovjedi američke vlade ili

bilo koje druge vlade? Multinacionalne kompanije mogu postati razlog sukoba

različitih vlada.

Postoje mnoge optužbe koje su usmjerene uglavnom na naftnu industriju.

Optužuje ih se da iskorištavaju monopol da zadrže output i tako povećaju cijene

svojih proizvoda. Zbog širokih operacija većina podataka koje vlade dobivaju

dolaze od samih multinacionalnih kompanija. Nema garancije da su podatci

točni i nema načina da se postave kontrole i kazne krivci. To je jedno od glavnih

političkih pitanja 80-ih i 90-ih. Postoje optužbe da multinacionalne kompanije u

matičnoj zemlji zapošljavaju visokoobrazovane radnike sa visokim plaćama, a u

nekim drugim zemljama nisko obrazovanu radnu snagu koju jako slabo plaćaju i

iskorištavaju.16

Pozitivna strana multinacionalnih korporacija je ta da su tehnologiju i kapital

donijele u manje razvijene zemlje i tako im pomogle da razviju ekonomiju.

Američka i Japanska poduzeća pogotovo razvijaju tvornice u manje razvijenim

zemljama. Tako je utjecaj SAD-a jako očito u Latinskoj Americi, a Japanski u

slabo razvijenim državama Azije.


16

5. ZAKLJUČAK

Bez obzira koliko se bojimo jakog utjecaja multinacionalnih korporacija na

ekonomiju, svejedno se svugdje u svijetu mogu naći ista bezalkoholna pića,

lance hotela, prehrane i sl. To je složen odnos ljubavi i mržnje zabrinutih ljudi i

multinacionalnih kompanija. Smatramo da bi vlade trebale donijeti oštrije

propise da multinacionalnim korporacijama otežaju manipulacije cijenama,

profitom vidjeli smo čak i deviznim tečajem. Čak i uz sve loše strane

multinacionalne korporacije su ipak donijele nove tehnologije, radna mjesta u

slabo razvijene zemlje.

Na kraju jedino što možemo zaključiti je da će multinacionalne kompanije

uvijek jednako poslovati i uvijek uspjeti naći način da bez obzira na sankcije i

restrikcije ostvare veliki profit.

17

rast i problemi multinacionalnih kompanija

Documents