razvoj dječijeg likovnog stvaralaštva

UPISI NAZIV SVOG FAKULTETA

S E M I N A R S K I R A DPREDMET:

“Naziv predmeta”TEMA:

“Razvoj dječijeg likovnog stvaralaštva”

Mentor: Student:Pisi profesoraaaa Sandra Simić

SEMINARSKI RAD Razvoj dječijeg likovnog stvaralaštva

SADRŽAJ

UVOD 3

1. Pojam stvaralaštva / kreativnosti....................................................................................4

1. 1. Razvoj dječje likovne kreativnosti.................................................................................4

1. 2. Poticanje dječjeg likovnog stvaralaštva.........................................................................5

2. Dječji crtež......................................................................................................................8

3. Emocionalni razvoj i crtež................................................................................................9

4. Dijete i boja.....................................................................................................................9

4. 1. Boje u fazama dječijeg likovnog stvralaštva................................................................10

4. 2. Ekspresivna vrijednost boje u dječijem crteţu.............................................................11

4. 3. Kako boje djeluju na djecu..........................................................................................11

4. 3. 1. Konfucije i boje....................................................................................................11

4. 3. 2. Šareni dječiji svijet...............................................................................................12

ZAKLJUČAK........................................................................................................................13

LITERATURA......................................................................................................................14

2 | 1 4


UVOD

U savremenoj teoriji predškolskog odgoja postoje dva različita stajališta u odnosu na dječje stvaralaštvo, koje imaju vrlo veliki utjecaj na metodiku odgojnog rada, odnosno na način poticanja dječjeg stvaralaštva.

Prvo stajalište tretira dječje stvaralaštvo kao igru i spontano, često nesvjesno izražavanje djeteta.

Drugo stajalište objašnjava dječje stvaralaštvo kao oblik kultivirane igre, te naglašava potrebu i značaj organiziranih odgojnih utjecaja i poticaja.

Po Piagetu, djeca u razdoblju od 3. do 7. godine pokazuju veliku sklonost prema aktivnostima crtanja, građenja, modeliranja i sl., te on te aktivnosti naziva slobodnim izražavanjem, samoizražavanjem, simboličkom igrom i estetskim aktivnostima. Naime, Piaget tvrdi da je rana manifestacija estetskih aktivnosti uslovljena unutarnjim potrebama djeteta da izrazi svoju individualnu stvarnost.

Herbert Read1 kaže da je spontano izražavanje ujedno i slobodno oslobađanje mentalnih aktivnosti mišljenja, osjećaja i osobnog doživljavanja. On, kao osnovni oblik dječjeg slobodnog izražavanja, uzima crtež i smatra da on najpotpunije povezuje slike koje postoje u nesvjesnom, da se u njemu slika, koncept, senzacija i misao uzajamno povezuju, što daje osnovu za instinktivno upoznavanje zakona svemira.

Likovni izraz djece oduvijek predstavlja vrlo zanimljivo polje istraživanja i rijetko je neka dječja aktivnost zauzela toliko mjesta u psihološkim istraživanjima, kao što je to dječji crtež. O tome zašto dijete crta, također postoje dvije teorije; u jednoj, ova se pojava objašnjava unutarnjim faktorima, u drugoj se crtanje i slikanje djece objašnjava kao rezultat uticaja okoline.

3 | 1 4


1. Pojam stvaralaštva / kreativnosti

Različiti autori daju različita odrđenja pojma kreativnosti ali u većini slučajeva svi se slažu da je kreativno ono djelo koje je novo, bilo pojedinca ili društvo.

Kreativnost je mentalni proces koji uključuju stvaranje novih ideja, pojmova, ili rješenja problema, ili novih poveznica između postojećih ideja ili pojmova.

Sa znanstvenog pogleda, smatra se kako proizvodi kreativnih misli (ponekad zvanih divergentnim mislima) sadrže originalnost i primjerenost. Alternativno i svakodnevno mišljenje pojma kreativnosti jest jednostavno – stvaranje nečeg novog.

A. Mail definiše kreativnost kao “proces povezivanja ranije ne povezanih stvari.”1

R.Kvaščev ističe “Kreativnost je proces koji uključuje orginalnost, adaptivnost i realizaciju.”2

A. Marjanović navodi: “Kreativnost je definisana kao specifična spoznajna djelatnost koja rezultira u novom, odnosno kao misaona aktivnost koja je usmjerena k onome što može da nastane, a ne k onome što jest”.3

„Kreativnost imamo u svim onim slučajevima kada se zapaža drugačiji odnos prema radu, postupku i kada je proizvod urađenog ( izrečenog, napisanog, naslikanog ) za pojedinca bio nepoznat ili statistički rijedak. To su nove ideje, kombinacije, misli, akcije i ostvarenja.”4

1. 1. Razvoj dječje likovne kreativnosti

1. kreativnost usmjerene aktivnosti – spontano izražavanje uz svjesno nastojanje za poboljšanjem, postizanjem “sličnosti”‖ s realnim objektom

2. kreativnost invencije – opažanje i izražavanje novih likovnih odnosa

3. kreativnost inovacije – donošenje značajnih promjena u likovnom izrazu unošenjem složenijih likovno-jezičnih i tehničkih mogućnosti

4. kreativnost stvaranja – stvaranje potpuno novih likovno-pojmovnih sastava – stilova

5. kreativnost spontane aktivnosti – samostalno izražavanje, spontani djetetov izraz.5

1 Mail. Alice: Kreativnost u nastavi, Svjetlost, Sarajevo , 1968.2 Kvaščev, Radivoj: Psihologija stvaralaštva, Izdavački centar studenata, Beograd, 1981.3 Kvaščev, Radivoj: Psihologija stvaralaštva, Izdavački centar studenata, Beograd, 1981.4 Stevanović, Marko;Edukacija za stvaralaštvo, Tonimir, Varaţdinske Toplice, 1997.5 N.Grgurić,M.Jakubin: Vizualno-likovni odgoj i obrazovanje,Educa, Zagreb,1996.str 97.

4 | 1 4


1. 2. Poticanje dječjeg likovnog stvaralaštva

Kada neki oblik dijete vrlo pažljivo promatra, kada je njime potpuno zaokupljeno, onda otkriva i njegov smisao i značenje. Takvu usmjerenost pažnje djeteta, koja nadilazi uobičajenu opštu percepciju, možemo nazvati stvaralačkom percepcijom. Tek kada se ona dogodi, dijete može ići na sljedeći korak i likovno se izraziti što je opazilo i otkrilo. To se ne događa koliko mu mi "serviramo" nekakve "činjenice" da je more plave boje, a sunce žute i sl. Jedan od ciljeva likovnog izražavanja je da opažanjem dijete samo dolazi do određenih shvaćanja i otkrića o promatranom obliku ili pojavi, te da se kreativno izrazi. Ne treba djecu etiketirati pojmovima talentovan i netalentovan. Neko se likovno lakše izražava, neko teže, ali nam je svima likovno izražavanje svojstveno i prirodno. Ne slikamo da bi se drugi divili našim slikama, nego da sami sebe izrazimo, da dođemo do određenih otkrića.

Ako je prirodni unutrašnji poriv za upoznavanje svijeta potisnut i otupljen, jedina je prava intervencija da u djetetu ponovno probudimo radoznalost i interes za ono što se zbiva oko njega.

Međutim, da bi percipirani sadržaji i otkrića sazreli, razvili se i urezali u svijest djece, potrebno je da se oni ostvare putem nekog medija izražavanja. Likovno izraavanje je jedan od njih.

Likovno izraženi sadržaji jačaju sposobnosti opažanja, predočavanja i shvaćanja djece, a to opet rezultira snažnijim i bogatijim stvaranjem. Tako se uspostavlja prirodni proces rasta i razvoja njihove svijesti i njihovih sposobnosti.

Postoji nekoliko načina da kod djece probudimo interes za pojave u svijetu te njihovo likovno izražavanje. A prema D. Belamaric „Dijete i oblik” su:

USMJERAVANJE OPAŽANJA

Prvi i najjednostavniji način poticanja djece jest usmjeravanje njihove pažnje na neki oblik ili pojavu (npr. drvo, kuću, let, rast...). Ono što ce djecu najviše zaokupiti i zainteresirati bit ce život, funkcija i svojstvo oblika, zatim slijede zanimanje za dijelove oblika, za veličinu, vizualna obilježja, materijal, boju i detalje. Da bismo izbjegli nametanje svog načina viđenja i svojih pretpostavki, najbolje je to činiti postavljanjem pitanja. Ali ne pitanja koja bilo što sugerišu ili nameću odgovor.

Najjednostavnije pitanje koje bismo morali uporno ponavljati jest: Što vidiš i što još vidiš? Tek kada dijete iscrpi sve svoje odgovore na to, možemo postaviti druga i daljnja pitanja, npr. Kako drvo raste? Kako sunce svijetli i grije? Kako cvijet cvjeta?...

5 | 1 4


Možemo "uposliti" i dječju logiku pitanjima: Zašto drvo ima lišce, zašto ptice lete, zašto djeca trče, zašto imamo kuću...? Nakon toga se postavljaju konkretna pitanja o oblicima i pojavama, ako ih djeca nisu sama pronašla, pitanja o dijelovima, konstrukciji, materiji, boji i sl. Dječje odgovore ne bi smjeli ispravljati. Automatski i naučeni odgovori, te besmisleni odgovori postupno ce nestati. Nakon što dijete na taj način upozna i doživi neki oblik ili pojavu, ono ce ih lagano i originalno izraziti likovnim medijem.

Posmatranje oblika i pojava i njihovo izražavanje likovnim radom, dva su odvojena procesa. Posmatranjem dijete otkriva i pamti oblike i pojave, njihove odnose i značenja, da to kasnije i prerađeno iskaže likovnim jezikom. Djeca ne crtaju ono što konkretno vide, nego ono što izdvajaju, pamte i poimaju o nekom obliku ili pojavi.

AKTIVIRANJE SJEĆANJA

Drugi način pokretanja interesa je razgovor o nečemu što su spontano vidjela i doživjela. Time se aktivira i učvršćuje njihovo sjecanje, čuva bogatstvo doživljavanja i znanja. Djeca su npr. bila u šumi i mnogo toga vidjela i doživjela, više ili manje svjesno. Sve se to smišljeno postavljenim pitanjima može obnoviti i u vidu slike pojaviti u njihovoj svijesti, a od toga do likovnog izraza je malen korak. Kao i kod usmjeravanja pažnje, djeci uporno ponavljamo pitanja: što su vidjela, čula, što se još dogodilo? Kada iscrpimo dječja sjecanja, postavljamo određena pitanja o prostoru, oblicima, bojama, materiji, vremenu..

U likovne radove koji nastaju nakon usmjerenog promatranja djeca unose više pojedinačnih podataka, detalja, a u likovne radove koja nastaju prema sjećanju, djeca češće unose značenja i odnose medu oblicima, te cjelovitost događanja.

MAŠTANJE, ILUSTRACIJE

Maštanje se u likovnom izrazu djece najčešće javlja kao stvaranje novih varijanti i slika na osnovi poznatih događaja ili pojava. Npr. ilustriranje priča i pjesama, zamišljenih događaja, događaja iz prošlosti ili budućnosti. Bogatstvo i originalnost dječje mašte uslovljeni su slobodnim, spontanim i osmišljenim vođenjem u likovnom izražavanju svega što čini okolinu i život djece. Tada oni imaju o čemu tkati svoje vizije i ideje.

ZAMIŠLJANJE

Viši nivo stvaranja slika ili imaginacije je sposobnost djece da različite predodžbe i pojmove iz sfere nevidljive stvarnosti pretoče u likovni izraz. Pri tome ce djeca pronaći likovni ekvivalent i tumačenje za svaki osjećaj, pojavu, pojam, rijeci kojima ne znaju stvarno značenja, muziku o kojoj nemaju nikakvih podataka...

POTVRÐIVANJE

6 | 1 4


Nenametljivo potvrđivanje vrijednost svakog dječjeg rada, njegove uspješnosti i ljepote, djetetu znači orijentaciju i potvrdu da je na dobrom putu, da je sposobno, da može i zna, a sve mu to daje osjećaj sigurnosti i slobode. I tada dijete stvarno može pokrenuti svoje potencijale, ideje i vizije.

Da bi potpunije razumjeli djetetova viđenja i shvatanja svijeta, potrebno je na nenametljiv i prirodan način pokazati interes za djetetovo tumačenje vlastitih radova.

U takvoj atmosferi likovno stvaralaštvo može postati stalni i aktivni dio dječjeg življenja i događati se prirodno i lako poput gledanja, udisanja, trčanja.

1. 3. Ometanje dječjeg stvaralaštva

Zbog nepoznavanja i nerazumijevanja uloge i funkcije dječjeg stvaralaštva u razvoju djece može doći do njegovog ometanja. To se najčešće događa zbog želje okoline da nauči dijete kako nešto nacrtati, naslikati i napraviti. Time se postiže obrnut učinak, umjesto razvoja i interesa djeteta za rad, dijete obično odustane od svojih oblika i prelazi na više ili manje uspješno oponašanje datih uzoraka. Načini na koji se može ometati kreativnost možemo podijeliti na dvije grupe.

Prvu čine svi oblici direktnog interveniranja u dječje radove:

Crtanje djeci. Ovo je najdrastičniji primjer negativnog upletanja u razvoj dječnjih likovnih sposobnosti. Nacrtane oblike djeca u biti ne razumiju, ali zbog autoriteta odraslih ona ih pokušavaju oponašati. Time se prekida prirodni način opažnja, shvatanja i stvaranja oblika u djece i navikavaju se na pasivnost.

Ispravljanje dječjih oblika. Svako podučavanje djece kako da nešto nacrtaju, naslikaju ili naprave narušava vlastita viđenja djece i stvara kod njih nepovjerenje u vlastite oblike, te u njima budi osjećaj nemoći i nesigurnosti.

Slikovnice za bojenje. Jednostavni oblici u slikovnicama se lako urezuju u dječje pamćenje i vraćaju se iz njega kad god im zatreba sličan oblik. Suprotno tome, ispunjavanjem naturalističkih oblika dijete postaje svjesno njihove složenosti i realističnosti koja je njemu nedostupna, iz čega ono može zaključiti da nije sposobno za likovni rad.

Izlaganje dječjih radova. Često izlaganje dječjih radova i primjera na svim mjestima i stalna prisutnost u njihovoj okolini nesvjesno im se nameću i zastiru njihova vlastita viđenja i oblike. Širenje šematskih oblika među djecom dovodi do masovne pojave uniformnih, neinventivnih i praznih oblika u likovnim radovima djece odnosno sprečavanja razvoja jednog dijela njihovih sposobnosti i duha.

7 | 1 4


Drugu grupu čine neki odgojni postupci i stavovi:

Vrednovanje i procjenjivanje likovnih radova djece. Svako ocjenjivanje ili uspoređivanje likovnih radova djece pred njima samima blokira njihov osjećaj slobode, a time i spontanost, odnosno sposobnost stvaralaštva. Ako je neki djetetov rad dobro ocijenjen, ono će se dobro osjećati i imati želju da nastavi, ali ako je sljedeći rad lošije ocijenjen, djetetovo zadovoljstvo će opadati i ono će se sve više povlačiti i odustajati od likovnog rada.

Komentarisanje i prigovaranje. Jednako kao i ocjenjivanje, svaki komentar ili prigovor, pokazano ili prikriveno nezadovoljstvo izaziva nesigurnost kod djeteta i remeti njegovu sposobnost za rad.

Prenaglašavanje vrijednosti. Pretjerana pohvala takođe ima negativan utjecaj i umjesto da je djetetu cilj njegovog rada uživanje u svom stvaralaštvu, njegov primarni cilj postaje pohvala, što posebno u grupi djece rezultira nezdravim odnosima.

Urednost i preciznost. Insistiranje na urednosti i čistoći radova obično rezultira suprotnim učinkom, precizno crtanje samo po sebi nije nikakva vrijednost, a slučajne mrlje ne umanjuju vrijednost rada, već su njegov cilj unutrašnji procesi koje je taj rad potaknuo u djetetu.6

2. Dječji crtež

Krajem 19. i početkom 20. vijeka istraživači su počeli opisivati karakteristike razvojnih stadija likovne ekspresije kod djece. Dakle, s razvojem dječje psihologije razvija se i interesovanje za dječji crtež. Pored govora pomoću koga dijete izražava svoja osjećanja i doživljaje, uspostavlja odnose s ljudima, crtanje je jedno od najiskrenijih načina njegovog izražavanja.

Crtanje za dijete nije umjetnost, nego način izražavanja. Dijete je u svojim crtežima iskreno, ono stvara crteže neposredno, s oduševljenjem. Njegova sredstva izražavanja su jednostavna, naivna, ali uvjerljiva uprkos tome što su data bez posebne spretnosti. Pomoću boja i linija dijete prikazuje i izražava ono što ne zna riječima. Dječji crteži su zato jedna od tehnika prikazivanja objektivnog realnog dječjeg svijeta i zbog toga su zainteresovali dječje psihologe, pedagoge i psihijatre. Oni u svome dijagnostičkom, terapeutsko-korektivnom i savjetodavnom radu s uspjehom upotrebljavaju dječje crteže, kao jedan od metoda za bolje upoznavanje dječje ličnosti, motoričke zrelosti, koordinacije i snalaženja u prostoru.

6 Suada Selvić, prof. pedagogije: ”Edukacija roditelja”

8 | 1 4


3. Emocionalni razvoj i crtež

Dijete doživljava razne emocije: veselo je, tužno, žalosno, uznemireno, ljuto, uzbuđeno, nezadovoljno. Sva ova stanja su normalna. Ako dijete živi u stabilnom porodičnom okruženju gdje su pored fizioloških zadovoljene i njegove emocionalne potrebe (ljubav, naklonost i toplina roditelja), ono se osjeća sigurno i sretno, ali ako u sredini u kojoj živi ne nailazi na zadovoljavanje ovih potreba, ono se ne osjeća dobro. Afektivne doživljaje i želje kroz crtež dijete izražava individualnim simbolima, koji su vijek u neposrednoj vezi sa životom, što znači da dijete u crtež unosi svoje želje, težnje, maštanja, razna osjećanja, kao što su ljubav, prijateljstvo, mržnja, zavist, razdražljivost, potištenost.

U slobodno crtanje dijete uvijek unosi ono što ga najviše emocionalno privlači ili odbija. Ono što ga privlači stavlja u prvi plan, crtež boji svijetlim bojama, a ono prema čemu osjeća antipatiju obično crta maleno i tamnim bojama. Impulsivna i energična djeca crtaju smjelo, dok plašljiva, povlače tanke nesigurne linije, uokviruju crtež ili ga crtaju u uglu papira. U mnogim dječijim crtežima pojavljuje se sunce. Neki autori smatraju da ta djeca ne pokazuju emocionalne teškoće.

4. Dijete i boja

Dječije slikarstvo je obojeno velikom osjećajnošću, a tome pomaţu doţivljaji boja, njihova ljepota i snaţni psihički utjecaj na djecu.

No, prije nego spomenemo dječije izraţavanje bojama, bitno je pomenuti kada to djeca počinju raspoznavati boje.

Djece su sklona gledati obojene predmete i to njihova sklonost pomogla je psiholozima u otkrivanju kada djeca počinju raspoznavati boje.

Boja je prva karakteristika koju djeca mogu uočiti i razlikovati. Svi smo čuli da djeca percipiraju samo crne i bijele boje ( svjetlije i tamne ). Ali u periodu od šest sedmica do dva mjeseca, situacija se mijenja. Kao to je već ranije navedeno, djeca prvo počinju razlikovati crvenu boju. Kasnije uočavanje druge svijetle boje i ţutu medu njima.

Malu djecu privlače svijetle boje. Brojna istraţivanja pokazuju da se s godinama ove dječije preferencije mijenjaju. Mnoga djeca do 10 godina nazivaju crvenu ili rozu i ţutu svojim omiljenim bojama. Ali nakon desete godine počinju preferirati plavu.

Preferencije boja su usko povezane sa spolom. Mnoga istraţivanja su pokazala da djevojčice vise vole crvenu, rozu ili narandţastu boju. Dječaci vole plavu i druge tamne boje.

9 | 1 4


Dijete, kada nešto crta, a ima različite bojice ili flomastere, ono ih upotrebljava kako mu ,, doĎu" i kako se u momentu sjeti da uzme neku boju ili samo zato to pojedinu bojicu ili flomaster još nije upotrijebio.

Odnosno, dijete se igra zamjene bojica.

Ono obično ne razmišlja o tome koju boju daje nacrtanom obliku, pa ce zato, npr. kada crta niz ljudi, svi biti obojeni različitim bojama.

Pomoću ovih vrsta bojica, djeca uče prepoznavati boje. Zbog sloţenosti rada sa bojama dijete bira jednostavniji postupak, pa za svaki oblik upotrebljava jednu boju.

4. 1. Boje u fazama dječijeg likovnog stvralaštva

Mnogi istraţivači su proučavali dječiji crteţ i tako utvrdili faze kroz koje dijete prolazi.

Na osnovu uporeĎivanja dječijih radova iz više zemalja, pokazalo se da je to likovno izraţavanje slično kod sve djece, pa zato kaţemo da su razvojne faze ne samo univerzalne, nego i uroĎene. Dakle, to razvojne faze su rezultat dječijeg sazrijevanja.

Analizirajući različita shvatanja razvojnih faza likovnog izraza kod djece, došlo se do zaključka da likovni izraz djeteta prolazi kroz faze uvjetovane godinama starosti.

Faze likovnog izraţavanja su:

faza izraţavanja primarnim simbolima (od 1-3 god.)

faza izraţavanja sloţenim simbolima (od 4-6 god.)

faza intelektualnog realizma (od 7- 10 god.)

faza vizualnog realizma (od 11- 15 god. )7

MeĎutim, treba istaći i to da sva djeca ne dolaze u iste faze istodobno jer se znalo dogoditi da šestogodišnjak crta na način kako bi to radio sedmogodišnjak. Smatra se da se nasljedni faktori iii okolina mogu donijeti odstupanja od norme.

TakoĎer, treba napomenuti da je način djetetova mišljenja drugačiji od mišljenja odraslih, pa tako razvojne faze pokazuju da dijete shvata stvarnost i ponaša se prema njoj na specifičan način.

7 N.Grgurić,M.Jakubin: Vizualno-likovni odgoj i obrazovanje,Educa, Zagreb,1996.str 31.

10 | 1 4


4. 2. Ekspresivna vrijednost boje u dječijem crteţu

U okviru stepena svog psihofizičkog razvoja djeca postepeno otkrivaju boje kao osobine stvari. Dječiji crteţi u boji su spontana projekcija njegove unutrašnjosti. Same boje nam otkrivaju dječiji emocionalni ţivot, linije i figure nam otkrivaju stepen samokontrole, prostorne dimenzije otkrivaju nam utjecaj okoline na dječiji karakter. Djeca koja preteţno crtaju toplim bojama (crvena, ţuta i narandţasta) posjeduju spontanu iskrenu osjećajnost i prijateljstvo prema drugima. Vole da učestvuju u igri i u svojim osjećanjima su veoma zavisna od drugih. Djeca koja preteţno crtaju hladnim bojama (zelena, plava, smeĎa i crna) otkrivaju kontrolisano ponašanje, ne nameću se drugima, rado se igraju sama, racionalnih su interesovanja, upravljaju se prema vlastitim mislima. Kod nekih se moţe uočiti agresivnost i osvetoljubivost. Pretjerana upotreba crvene boje moţe da izraţava pretjerano afektivnu ili čak agresivnu prirodu. Pretjerana upotreba ţute boje izraţava infantilno, spontano i osjećajno biće. Pretjerana upotreba smeĎe boje preovladava u crteţima djece koja su odrasla u okolini s pretjeranim higijenskim zahtjevima. Preteţna upotreba crne boje uvijek znači pomanjkanje osjećanja ili neugodnog ţivotnog stanja, koje dijete ne moţe da prevaziĎe. Takva djeca potiskuju svoja osjećanja i strah, realistički su usmjerena, ističu intelektualne interese, često su usamljenici, najradije se igraju sami, a ako upotrebljavaju površinski crnu boju znači da su se našli u osjećajnoj krizi.

Likovna ekspresija pomaţe djetetu da se oslobodi psihičke napetosti da razvija sposobnost opaţanja, predstavljanja, samosvijest, istrajnost, radnu disciplinu, smisao za kulturnu zabavu i estetska doţivljavanja. Likovni izraz treba da bude odraz djetetovog gledanja i opaţanja, a ne da izvire iz naučenih šablona. Djetetu je dovoljno dati u ruke olovku, papir i bojice i diskretno usmjeravati njegov rad (poţeljno je oduzeti gumicu, koja je simbol nesigurnosti pri crtanju). Sve što dijete ostvari treba da primamo s pohvalama i oduševljenjem, kao njegov uspjeh. Negativno kritikovanje dječijeg crteţa je nedopustivo, jer time podstičemo bojaţljivost i neodlučnost, a u školskom periodu otpor prema stvaralaštvu.

4. 3. Kako boje djeluju na djecu

Već sama vizualizacija boja moţe utjecati na čovjekovo raspoloţenje. Mentalna slika odreĎene boje djeluje na očni ţivac, mozak i ţivčani sustav. Osim na raspoloţenje, zamišljanje boje moţe utjecati na ponašanje, pokrete tijela i govor. Upravo zbog toga su boje jako vaţne u razvoju djece.

4. 3. 1. Konfucije i boje

Već u Konfucijevo vrijeme, pet osnovnih ljudskih vrlina bilo je, prema etičkim principima, povezano s odreĎenim elementima i pripadajućim bojama: humanost s elementom drva, plavom i zelenom (dobrota) bojom; pravednost s elementom metala i bijelom bojom; pristojnost s elementom vatre i crvenom bojom; mudrost s elementom vode i crnom bojom; povjerenje s

11 | 1 4


elementom zemlje i ţutom, narančastom i smeĎom (vjernost) bojom. Znamo da svaki od ovih elemenata ima ljekovite osobine dok navedene boje, s njihovom komplementarnim parovima, pridonose uspostavljanju osobne ravnoteţe. Prema ovome moţe se izabrati i boja odjeće, namještaja, zidova i dr..

4. 3. 2. Šareni dječiji svijet

Na razvoj karaktera i inteligencije djece, osobito vaţnu ulogu imaju boje u njihovom okruţenju. Tako su primjerice u radoblju od vrtića do 15 godine ţivota, dugine boje jako poticajne za razvoj djece. Kroz svjesno kombiniranje boja moţe se pozitivno utjecati na dječiju psihu. Dječija soba svijetloplavih ili rozih zidova sigurno će se svidjeti odraslima, ali razne boje, šarene, vesele slike i igračke ne smiju nikako nedostajati u sobi vašeg djeteta. Ako vaše dijete loše spava i ako je inače nemirno, trebali biste izbjegavati kričave boje. U ovom slučaju preporučuje se njeţna zelena ili plava. Vaţno je i da djetetu date na izbor nekoliko boja te da se on/a sami odluče kakva će biti njihova soba. Djeca obično intuitivno znaju što im odgovara i u kakvom se okruţenju dobro osjećaju. Ostavite svom djetetu prostora za vlastiti kreativni izraz - npr. na jednom dijelu zida specijalno namjenjenom za umjetničke kreacije vašeg djeteta ili na velikim listovima koje ćete poslije uokviriti i objesiti umjesto gotovih, kupljenih slika a koje vaše dijete moţe uvijek nanovo obnoviti.

12 | 1 4


ZAKLJUČAK

Dijete ima neodoljivu potrebu za istraživanjem. Pokreće ga unutrašnja motivacija koja je puno djelotvornija ako joj se pridruži i vanjska motivacija što znači da dijete ima pažljivu publiku, priznanje i pozitivnu potporu posebno od odraslih promatrača, ali i od druge djece. Dijete je motivisano i potrebom za samoostvarenjem koja ga tjera da istražuje, upoznaje i razumije okolinu koja ga okružuje. Interes djeteta za istraživanjem i otkrivanjem je vrlo snažan, ali i individualan. Svako dijete ima svoju snagu motivacije o kojoj ovisi uspjeh akcije. Dijete će istraživati u skladu sa svojim potrebama, ali i ovisno o tome kakva ga okolina okružuje, odnosno da li je ta okolina poticajna s puno različitih materijala koji su nadohvat djetetu ili je pak siromašna i ograničavajuća koja mu na taj način uskraćuje tendencije intelektualnog, ali i svakog drugog razvoja. Naravno, kroz različite istraživačke aktivnosti dijete stiče sigurnost, uči o svojoj okolini i razvija svoju kreativnost i maštu.

Dijete se likovno izražava kako bi prikazalo ono što ga zanima, a s druge strane oduševljava ga materijal s kojim radi i sam proces rada te neposredna percepcija i pokreti. Za dijete su bitni doživljaj i akcija. Neometana dječja likovna djela su iskrena, spontana, dijete iskazuje svoje razmišljanje o onome što izražava. Kroz različite likovne aktivnosti, dijete stiče sigurnost, uči o svojoj okolini, razvija sposobnost posmatranja, zapažanja, uočavanja, svoj osjećaj za lijepo. Likovno stvaralaštvo ima veliku ulogu u razvoju kreativnosti, mašte, pamćenja i pažnje pa ako djeci likovne aktivnosti ponudimo u obliku igre pružit ćemo im veliko zadovoljstvo. Primarni cilj u likovnoj aktivnosti ne mora biti direktno učenje činjenica, nego im je potrebno dati mogućnost da sami istražuju i isprobavaju. Najvažnije je da se djeca dobro zabave, a putem zabave da nešto i nauče. Stručnjaci ranog odgoja i obrazovanja, odgajatelji, svoju pažnju usmjeravaju na dječji proces, a ne na sam rezultat, a za dijete bitna je duboka radost doživljena stvaranjem.

13 | 1 4


LITERATURA

1. Marcel Basic, Jasenka Mirenic- Bacic, Uvod u likovno mišljenje, Školska knjiga, Zagreb, 1998

2. Matko Peić, Pristup likovnom djelu, Školska knjiga, Zagreb, 1997

3. Marijan Jakubin:Osnove likovnog jezika i likovne tehnike, Educa, Zagreb, 1990.

4. Mustafa Pašič: Likovni jezik, MeĎunarodna galeriia portreta, Tulza,2O07.

5. Mail. Alice: Kreativnost u nastavi, Svjetlost, Sarajevo , 1968.

6. K vaščev, Radivoj: Psihologija stvaralaštva, Izdavački centar studenata, Beograd, 1981

7. Stevanović, Marko;Edukacija za stvaralaštvo, Tonimir, Varaţdinske Toplice, 1997.

8. Suada Selvić, prof. pedagogije:―Edukacija roditelja―

9. : http://home.schule.at/cometo/schaberl/farbe/sim.htm

10. http://de.wikipedia.org/wiki/Sieben_Farbkontraste

11. N.Grgurić,M.Jakubin: Vizualno-likovni odgoj i obrazovanje,Educa, Zagreb,1996.

14 | 1 4

http://de.wikipedia.org/wiki/Sieben_Farbkontraste

http://home.schule.at/cometo/schaberl/farbe/sim.htm

razvoj dječijeg likovnog stvaralaštva

Documents