Zovem se Sanja Primorac. Po zanima-nju sam knjižničar. Radim već 4 go-dine u knjižnici Osnovne škole PetarBakula u Mostaru. Odlučila sam seuključiti u ovaj projekt jer sam uvidjelada učenici jako malo čitaju. Njihovo či-tanje se uglavnom svelo na knjige kojesu obavezne, lektirne knji ge koje seposuđuju jednom mjesečno. Prepoz-navajući pro blem odlučila sam pobolj-šati interes učenika za čitanje, bez daim se to nameće. Odlučila sam se zamlađe uče nike jer njih se lako možepotaknuti, a i ljubav prema knjizi seupravo i treba razvijati od malih nogu.

Učenici sami birajuPrvi moj korak je bila suradnja sa uči-teljima, nastavnicima hrvatskog jezika,kao i mojim kolegama iz drugih škola.Njih sam upoznala sa projektom i raz-mijenila svoje ideje i saslušala njihovamišljenja i sugestije. U knjižnici samnapravila posebnu policu na kojoj samodvojila zanimljive knjige prilagođeneuzrastu učenika II. III. IV. razreda, gdjesu mogli sami birati što žele da čitaju.

Izradila sam Pano sa džepićima odje-ljenja u koja su ubacivali dojmove opro čitanoj knjizi. U prostorijama školena pravila sam i čitaonicu u kojoj mo-žemo organizirati radionice povodomblagdana, kao i sastanke sekcija kojerazvijaju interes i ljubav za knjigu. Utom periodu vodila sam ih na susretesa književnicima za vrijeme trajanjaMostarskog proljeća Matice Hrvatske ijoš na nekoliko radionica u prostori-jama Narodne knjižnice u Mostaru.

RezultatiOd samog početka realizacije pro-jekta radovalo me što sam prepoznalada sam uspjela kod djece probuditiinteresovanje. Zainteresiranost je bilavelika i dnevno sam imala preko 200posjeta školskoj knjižnici, što je ne-uporedivo mnogo više nego što imaNarodna knjižnica na Dječijem odje -lu. Zadovoljna sam postignutim re-zultatima jer knjige više ne stoje napolicama već su u dječijim rukama. Usvom radu i dalje ću poticati interesza čitanje i knjigu. �

3Sanja Primorac – voditeljica promjena

Razvoj interesa za čitanje

Zovem se Kristina Soldo i profesoricasam likovne kulture u Osnovnoj školiPetra Bakule u Mostaru. Nezadovolj nasam stereotipnošću i shematizmomkoji vladaju u našem odgojno-obra-zovnom sustavu kao i potpuno pogre-šnim poimanjem predmeta Li kovnakultura. Djecu treba učiti rješavanjuproblema, poticati njihovu individual-nost, kreativno mišljenje i po našanjeza koje je potrebno imati po uzdanja ihrabrosti za vlastita prosu đivanja iideje. Odlučila sam svojim aktivno-stima potaknuti kreativnost i kreativnoizražavanje kod učenika a ujedno po-boljšati svoje vještine pou čavanja.

Gravitacioni crtežKreativnost je psihološka funkcija imože se razvijati izučavanjem i ovla-davanjem kreativnim procesima iključ je za individualno samoostva -renje. Likovna kultura je jedini pred-met u kojem se insistira da svaki uče-nik ima drugačije rješenje i omogućilasam učenicima da to shvate tako štosam drugačije predstavljala nastavne

jedinice. Učenike V., VI. i VII. Razredastavila sam u nove situacije, gdje susami rješavali probleme uz moje men-torstvo, pri čemu su vjerovali da mo -gu do kraja ostvariti vlastite ideje. UVII. razredu zadatak je bio napravitigravitacijski crtež temperom a znamoda je nemoguće na praviti dva ista, za -tim promatranjem, zapažanjem i za-ključivanjem uočiti na nje mu likove iistaknuti ih flomasterima i tušem.Tako smo igrom potakli kreativnost –dovrši crtež na najzanimljiviji način.Stvo rena je otvo rena atmo sfera u ko -joj su se igrali mislima, značenjima ipercepcijom i dobili smo različite i ori-ginalne likov ne radove.

Neobičan cvijetUčenici VI. razreda trebali su od kolažpapira, tempere i alufolije napravitiNeobičan cvijet – ovaj sam cvijet jastvorio. Cilj je razbijanje šablona u li-kovnom izrazu, jer posezanje za ša- blonom oslobađa njenog korisnika na-pora za razmišljanjem. Umjesto me-moriranja i reproduciranja uglavnom

4 Kristina Soldo – voditeljica promjena

Poticanje kreativnosti ikreativnog izražavanja učenika

istih oblika potičemo ih na razmišlja-nje, važan je proces rada stvaranjenovih veza među različitim oblicima imaterijalima. Cvijet nije morao bitilijep, niti mirisati, a listovi su mogli bitibilo koje boje. Oslobodili su maštu,kombinirali materijale slobodno kida-njem, bušenjem, gužvanjem, struga-njem boje i bez straha dolazili donovih rješenja. Čiji je cvijet najčudniji?Pred učenike V. razreda stavljen je za-datak kojim su bili oduševljeni, izra-diti Čudovište od kartona role toaletpapira, tempere, kolaža, vunice, tka-nine, dugmadi. Sa zadatkom su upoz-nati na početku sata, nije bilo pretho-dne pripreme a morali su do kraja satastvoriti originalno čudovište izbjega-vajući kič. Stavljeni u situaciju gdje sudonosili odluke brzo, samostalno surješavali problem na najbolji način satrenutno raspoloživim sredstvima. Odšarenila materijala koje su donijeli imeđusobno razmjenjivali nastali sumaštoviti radovi koje smo nakon pro-vedene analize i vrednovanja izložilina panou kabineta.

Kad učenici oduševeUčenici VI., VII. i VIII. razreda sunakon uspoređivanja i estetskog vre -d novanja izloženih likovnih rado va,čime smo potaknuli i njihovo kritičkorazmišljanje i procjenjivanje bez stra -ha, glasovali koji je odjel najboljeostvario postavljene ciljeve. U ostva-rivanju sve tri nastavne jedinice kori-stili su kombinirane tehnike jer seusklađivanjem različitih materijalarazvija vizualno mišljenje. Poticanjemkoncentracije, razvijanjem brzine mi-šljenja i zaključivanja direktno se utje -če na funkcionalno znanje koje u na -šim školama nije na zavidnoj razini.Onaj tko poučava druge također uči,razvijajući osobnu kreativnost razvi-jati će je i kod onih koje podučava.Drugačijim pristupom obrade nasta-vnih jedinica učenici su bili odušev-ljeni, a likovnim radovima oduševilisu i mene i moje kolege. Kreativan radje zadovoljstvo i uživanje a kreativ-nost može biti dio svake odluke. �

5Kristina Soldo – voditeljica promjena

Zovem se Selma Hodžić, zaposlenasam u Zavodu za odgoj i obrazovanjeosoba sa smetnjama u psihičkom i tje-lesnom razvoju Tuzla, u Odjelu za do-kumentaciju i edukativnu inovaciju,već četvrtu godinu. Radeći u Zavoduuočila sam da je potrebno povećatispektar slobodnih aktivnosti učenikaprilagođenih njihovim sposobnosti -ma i interesima. Obzirom da Odjel ukojem sam zaposlena često posjećujuvrlo kreativni studenti Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Univerzi-teta u Tuzli, ponudila sam im da zaje-dno osmislimo način kako bi naši uče-nici imali kvalitetnije iskorišteno slo-bodno vrijeme, što su tri studenticerado prihvatile.

Pipi na više načinaCiljeve koje sam postavila su se od-nosili na iskorištavanje slobodnogvremena učenika, zadovoljavanje nji-hovih interesa i potreba, omogućava-nje studentima Edukacijsko-rehabili-tacijskog fakulteta da se upoznaju sanašim učenicima i iskažu svoju krea-

tivnost te afirmacija škole. Zahvalju-jući posjeti kolegica iz Švedske koje sunam poklonile nekoliko knjiga, sliko-vnica, bojanki i jedan kostim “PipiDuga Čarapa“, došli smo na ideju daoformimo istoimeni kutak u prostori-jama škole, u kojem će se nalaziti svenavedeno obogaćeno sa lutkom obu-čenom u kostim, crtanim filmom iigranim filmom “Pipi Duga Čarapa“te našim CD-om. Jedna od ideja kojusu svi rado prihvatili je bila i osmišlja-vanje koreografije koju bi izvodiliučenici i studenti. Nakon toga uslije-dio je susret učenika i studentica, s ci-ljem da se učenici što bolje upoznajusa likom “Pipi Duge Čarape“. Studen-tice su pročitale priče o pustolovina -ma “Pipi Duge Čarape“ obogaćene fo-tografija ma te prikazali video snimkepreuzete sa interneta.

NastupiPotom je uslijedilo pravljenje lutke“Pipi Duge Čarape“, uz pomoć do-mara i studentica, te kreiranje koreo-grafije. U dizajniranje kostima uključili

6 Selma Hodžić – voditeljica promjena

Model “Pipi Duga Čarapa“

su se, osim studentica, i roditelji, soci-jalna radnica i nastavnici iz Zavoda.Potom su uslijedili nastupi na II Sajmuideja inkluzije u Sarajevu povodomDana osoba sa Down sindromom, obi-lježavanja Dana planete zemlje u Gim-naziji “Ismet Mujezinović“ u Tuzli iDana našeg Zavoda. Studentice su ra-dile na dokumentovanju svih aktivno-sti te su napravile i jedan CD sa foto-grafijama i muzikom koji je poklonjensvim učenicima koji su učestvovali ukoreografiji, kao i nastavnicima iz ško -la uključenih u projekat. Učenici i stu-denti su uživali u svim navedenim ak-tivnostima gdje su mogli da se opuste,igraju i uče. Realizacija projektnih ak-

tivnosti je dovela do uticaja i na nasta-vnike koji su se obogatili sa jednimnovim očiglednim sredstvom kojegmogu koristiti u nastavi jezika i knjiže-vnosti. Tokom svog rada sam se kon-sultovala sa menadž mentom škole, so-cijalnom radnicom, nastavnicima, do-marom te studenti ma o tome kakobismo na najbolji mogući način imple-mentirali ideju o kut ku “Pipi Duga Ča-rapa“ te kako da u nje mu đaci provodesvoje slobodno vrijeme. U narednomperiodu ću i da lje raditi na afirmaciji iunapređivanju kutka. Nadam se da ćeovaj kutak nastaviti živjeti i spajati uče-nike, nastavnike i studente kao i lo-kalnu zajednicu. �

7Selma Hodžić – voditeljica promjena

Zovem se Alma Kasumović, po zani-manju sam dipl. pedagog-psiholog, au Zavodu za odgoj i obrazovanje oso -ba sa smetnjama u tjelesnom i psihi-čkom razvoju sam obavljala svoj pri-pravnički staž. Na početku svog radau Zavodu primijetila sam prostoriju ukojoj roditelji (uglavnom majke) sjedei čekaju svo ju djecu dok završe sa na-stavom. Uočila sam onako usput da ustarom skla dištu postoje neiskorištenesvijeće i stari svijećnjaci. Odlučila sampokušati da ih zajedno sa roditeljimamalo dekorišem, upakujem u ukrasnipapir i da ponudimo kupcima. Rodi-teljima se svidjela ta ideja, uradili smosve to i desilo se nešto što niko nijeočekivao, prodali smo sve svijeće.

Radno-okupaciona terapijaOnda je nastala dilema šta uraditidalje, sredstva je lako potrošiti i zavr-šiti na tome. Međutim, predložila samim da dio sredstava uložimo u noveaktivnosti, u radionicu gdje će oni po-kazati svoju kreativnost, iskoristitisvoje slobodno vrijeme na produkti-

van način, a pri tome doprinijeti da seuslovi rada u školi poboljšaju. Tako jenastala Radno-okupaciona terapija zaroditelje. Međutim, ta radionica nijeimala samo cilj povećati prihod, većponuditi i neki vid psihološke tera-pije. Postala sam dio grupe, odnosnonjihov vođa koji je primjerom moraovoditi. Majke su heklale, plele, nizalei pričale o svojim problemima. Na tajnačin su dobile jedan vid psihološkepomoći koja im je bila potrebna, a ko -ju nisu nikad dobile.Nastojala sam ih uključiti u što višeaktivnosti, da vide rezultate svog ra -da. Njihovi proizvodi bili su na pro-dajnim izložbama Zavoda. Rezultatisu pristizali, sredstva koja su dolazilaotišla su ondje gdje je u datom mo-mentu bilo najpotrebnije. Kupljen jedidaktički materijal za težu i teškumentalnu retardaciju, dat je dio sred-stava za liječenje djevojčice oboljeleod raka, plaćen je prevoz da djecaodu na terapiju jahanjem, izrađena jezastava Zavoda, finansirali smo i pro-jekte drugih nastavnik (narav no u

8 Alma Kasumović – voditeljica promjena

Uključivanje roditelja uaktivnosti rada obrazovneustanove

skla du sa mogućnostima), a roditeljisu nagrađeni uređenjem enterijeraprostorije u kojoj borave dok čekajuda djeca završe s nastavom. Kru nanaših aktivnosti bilo je predstavljanjenaših proizvoda na Kids Festivalu,Sumero “Probudite se” 2013.

Moji uspjesiU realizaciji svog projekta koristilasam brojnu literaturu, konsultovala sesa nastavnicima, a što je najbitnijeima la veliku podršku menadžmenta“Zavoda” i svog mentora.Sretna sam što sam aktivirala kakokažu “najuspavaniju populaciju u Za-vodu”, što su nastale promjene nakoje niko nije ostao ravnodušan. Dra -go mi je što ovo neće biti prolazno, štonaredne godine nastavljamo s aktiv-nostima. �

Literatura:http://www.obiteljskicentar.hr/media/attach-ment/priprema-1.pdfhttp://www.ucilisteidem.hr/Dokumenti/RODI-TELJI_ZA_RODITELJE_201216181327.pdfhttp://www.uns.ac.rs/sr/doktorske/tatjanaKr-stic/disertacija.pdfMikloš Biro i Willi Butollo, urednici: Kliničkapsihologija – Ludwig Maximilians Universität,München i Futura Publikacije, Novi Sad, 2003.

9Alma Kasumović – voditeljica promjena

Mnogo sam naučila u ovom procesu. Imala sam dosta uspona i padova.Naučila sam biti strpljiva i istrajna u svojim namjerama. Mnogo sam mo-rala da učim novoga da bi mogla da realizujem svoju radionicu. Često sammorala mijenjati pristupe, pokušavala sam biti dio njih. Nekada je to išlo, anekada sam nailazila na zid koji je trebalo postepeno rušiti. Biti roditelj djeteta sa smetnjama u razvoju, naročito biti majka nije lako –naročito u sredini u kojoj živimo. Naučila sam puno od mojih majki, učilesmo zajedno, kroz rad i kroz druženja. Postigla sam cilj da se otvore premasebi i prema drugima, da pričaju jedna drugoj slobodno o onome što su pro-živjele i na takav način međusobno se pomažu.

Zovem se Dragica Božić i učiteljica samu Osnovnoj školi Petra Bakule u Mo-staru već 22 godine. Za ovaj projektodlučila sam napraviti razrednu webstranicu jer tako mogu ponuditi središ-nje mjesto za objavljivanje važnih in-formacija o nastavi, učenju i svakodne-vnom životu učenika u ško li. Svojomrazrednom web stranicom sam posti-gla više ciljeva: Bolja suradnja s rodite-ljima (komunikacija pu tem e–maila);dostupnost korisnih dokumenata zaučenike radi poboljšanja učenja; infor-miranje roditelja o događajima u momodjelu, u školi i izvan nje; objavljivanjezajedničkih fotografija kroz aktivnostiu učionici; objavljivanje likovnih i lite-rarnih radova učenika; informiranjeroditelja i škole o izvanškolskim aktiv-nostima učenika; dostupnost korisnihmaterijala i ideja za druge učitelje i uče-nike koji pohađaju isti razred; vlastitipoticaj da budem kreativnija u radu;pred stavljanje roditeljima i široj javno-sti cjelokupnog rada u učionici (sve najednom mjestu); promoviranje mograda i škole putem interneta.

Razvojni put projektaNakon što sam savladala osnovnealate za izradu web stranice, osmislilasam njezin izgled, osnovne stranice ipodstranice. Intenzivno sam počelaprikupljati materijale (vježbe i foto-grafije) te ih postavljala na web. Čestosam fotografirala učenike u našim ak-tivnostima, njihove likovne radove iprikupljala njihove fotografije u iz-vanškolskim aktivnostima. Učenike,roditelje i ravnateljicu škole sam upo -znala o svom radu. Nakon mjesec ipol dana anketirala sam roditelje otome da li se slažu s tim da naša raz-redna web stranica bude objavljena.Velika većina roditelja je bila za ob-javljivanje stranice, ali jedan mali brojroditelja je bio protiv toga.Uskoro sam uz pristanak ravnateljicei uz suradnju s nastavnikom informa-tike održala roditeljski sastanak i pre-zentirala našu web stranicu prije ob-javljivanja. Nakon prezentacije svi suroditelji bili oduševljeni, vidjevši daprava i identitet njihove djece nisuugroženi, te da se ništa ne može zlo u-

10 Dragica Božić – voditeljica promjena

Razredna web stranica – Mali školarci

potrijebiti. Dali su dopuštenje za nje-zino objavljivanje.

RezultatiNakon objavljivanja razredne webstranice roditelji i učenici su počeli in-tenzivno pratiti sadržaje na web stra-nici i preuzimati korisne dokumenteza vježbanje. Vrlo su sretni kada nainternetu vide svoje fotografije, liko-vne i literarne radove. Roditelji me popotrebi kontaktiraju putem e-maila,usput podržavajući i hvaleći ovumoju inicijativu. Uspjeh u učenju cje-lokupnog odjela se poboljšao. Učenicisu motiviraniji i zadovoljniji u radu.Izrađuju plakate, donose svoje ra-dove i fotografije kako bi bili objav-ljeni na webu. Ovu web stranicu go-tovo svakodnevnom ažuriram doda-jući nove sadržaje iz naše učionice.

Sljedeći koraciS ovom generacijom učenika ću soduševljenjem još dvije godine raditina ovoj web stranici. Nakon toga pla-niram za svoje nove generacije uče-nika kreirati i objaviti nove razredneweb stranice. �

11Dragica Božić – voditeljica promjena

Zovem se Anida Rahimić i profesoricasam razredne nastave u OŠ “MustafaEjubović – Šejh Jujo“ u Mostaru. Udosadašnjem radu primijetila sam daučenici nemaju interesovanje za na-stavne sadržaje predmeta Priroda idruštvo. Većina učenika se izjasnilada ne vole ovaj predmet. Upravo iztog razloga smatram da ga je potre-bno učiniti zanimljivim kako bi ga iđaci prihvatili. Da bih pokušala toostvariti, napravila sam plan radio-nice / akcije pod nazivom “Škola ucvijeće – otpad u smeće“ kojom ćemo,zajedno sa roditeljima, pomoći ure-đenju i održavanju školskog dvorišta.

Jedan učenik – jedan cvijetObavijestila sam roditelje o budućimaktivnostima. Na sastanku smo dogo-vorili termin prve radne akcije u kojojmi je njihova pomoć i podrška neop-hodna jer je potrebno pripremiti zem-ljište za sadnju cvijeća. Roditelji surado sarađivali i u kratkom roku do-nijeli sadnice cvijeća. Cilj aktivnostibio je da svaki učenik zasadi svoj cvi-

jet o kojem će ubuduće voditi brigu.Učenici su na prethodnim časovimanaučili da su biljke živa bića (kao iljudi), te da je za njihov rast i razvojpotrebno sve kao i nama – hrana, vo -da, toplota, svjetlost, zrak, sunce, bri -ga, ljubav...Sadeći cvijeće učenici su stekli novoiskustvo, a daljnjom brigom o cvjeto-vima koje su sami zasadili učit će bitiodgovorni. Kako bismo pokazali i vi-djeli razvoj biljke od sjemena do cvje-tanja, posijali smo nekoliko vrsta cvi-jeća, te sada svakodnevno pratimopro mjene. Učenici su oduševljeni. Po-kazali su veliki interes i svakodnevnovrijedno zalijevaju svoje cvijeće i bri -nu o njemu. Svojim radom motiviralisu i učenike ostalih odjeljenja, pa su ioni željeli da posade svoj cvijet.

Ljepše dvorišteKao podsjetnik nesavjesnim građa-nima, postavili smo oznaku upozore-nja za odgovorno odlaganje otpada,kako bismo svi mi, ali i naši budućinaraštaji mogli uživati u prirodi.

12 Anida Rahimić – voditeljica promjena

Razvijanje strategije za poboljšanje nastaveprirode i društva

Realizacijom ovog projekta potaklasam učenike na stvaranje boljih uslo -va za boravak i rad u školskom dvori-štu, da unaprijede zaštitu životne sre-dine kao i podizanje nivoa svijesti oulozi prirode i njenog očuvanja.Ovim završavamo prvi dio projektakoji će se razvijati i nadograđivati do -kle god postoji interesa, inspiracije idječije aktivnosti. �

13Anida Rahimić – voditeljica promjena

Moje ime je Antonela Drmać i profe-sorica sam vjeronauka u Osnovnojško li Petra Bakule u Mostaru. Već oda-vno, problem koji sam zamijetila nijeprisutan samo u našoj školi već i udrugim školama širom naše države.Uz suradnju pedagoginje naše školeHazire Pantić, javno smo progovorileo tome i pokušale djelovati onolikokoliko je to u našoj moći unutar školeu kojoj radimo, a sve kako bismo po-mogli učiteljima i učenicima.

PredavanjaIzrazito smo zabrinute za djecu s po-sebnim potrebama koji su učenici na -še škole i s kojima se radi po redov-nom Nastavnom planu i programuzato što njihovi roditelji zatvaraju očipred istinom i odbijaju odvesti svo jedijete na kategorizaciju. S druge stra -ne učitelji nakon opservacije učenikasvjesni su njihovih mogućnosti i re-zultata. Kako je u našoj državi zaka-zao sustav i zakonska regulativa, mismo na samom početku razvile strate-giju kako pomoći učiteljima koji imaju

dijete s posebnim potrebama u odje -lu, a time i samim učenicima. Organi-zirale smo, uz podršku i pomoć rav -nateljice, četiri stručna predavanja zaučitelje, gdje smo predložile koje teh-nike, metode, pristupe koristiti... Adru gi cilj je bio ostvariti kvalitetan od -nos s roditeljima djece s posebnim po-trebama.Teme predavanja za učitelje bile su:Uloga učitelja u inkluzivnom obrazo-vanju, Opservacija učenika s teško-ćama u razvoju, Autizam, ADHD!Teme su isključivo vezane za ono štoje nama bilo najpotrebnije, a preda-vači su osobe koje rade s djecom kojeimaju poteškoća u razvoju ili u Školiza djecu s posebnim potrebama, ili uRehabilitacijskom centru za osobe sposebnim potrebama.

Rad s roditeljimaOrganizirale smo i predavanje za ro-ditelje – Prednosti inkluzivnog pri-stupa u nastavi. Na tom predavanju,nakon stručnog izlaganja, u diskusijismo dali glavnu riječ majci našeg uče-

14 Antonela Drmać – voditeljica promjena

Jačanje kapacitetanastavnika za inkluzivnoobrazovanje

nika s posebnim potrebama koja jerekla koliko je njeno dijete napredo-valo iako ide po prilagođenom na-stavnom planu i programu, uz jošpuni tretman defektologa, logopeda ifizioterapeuta; te koliko ona sama su-rađuje s učiteljicom i kako radi kući sasvojim djetetom.Na kraju svega rezultati su bili dobri,počevši od toga da je nekoliko rodite-lja došlo pitati za savjet što trebajuučiniti po pitanju kategorizacije svogadjeteta i koji su sljedeći koraci.Uposlenici u školi su, između ostalog,i ovo napisali nakon predavanja:“Naučila sam o zabludama koje prateautističnu djecu. Naučila sam o nekimnovim oblicima hiperaktivne djece. Tekako se odnositi prema djeci s proble-

mima u ponašanju... Sad znam kakounaprijediti njihov rad.““Kao učitelj, sad bolje razumijem po-trebe sve djece.““Čula sam mnogo novih stvari... o te-mama koje mi nisu bile poznate, tezahvaljujem na tome.““Sad znam kako postupiti, reagirati ukonkretnim situacijama s djecom sposebnim potrebama, kad se javi pro-blem u ponašanju.““Sad znam kako prepoznati i kako ra-diti s djecom.““Na svim ovim predavanjima samnaučila jako puno, jer imam dijete uodjelu, kojemu je dijagnosticiranADHD!““Naučila sam kako pomoći djetetu snedostatkom pažnje.“ �

15Antonela Drmać – voditeljica promjena

Zovem se Fata Zilić i nastavnica sam upredmetnoj nastavi u Zavodu za od -goj i obrazovanje osoba sa smetnjamau psihičkom i tjelesnom razvoju uTuzli. Kao defektolog-oligofrenolog(profil defektologa koji radi sa oso-bama sa intelektualnim teškoćama)radim u Zavodu deset godina. Radećiu Zavodu primijetila sam da neki odučenika, uglavnom oni sa “težim“ ikombinovanim smetnjama nisu uk -lju čeni niti u jednu slobodnu aktiv-nost. Željela sam pronaći način kakoda i ove učenike uključim u neku odsekcija bez obzira na njihove moguć-nosti i potencijale.

Učenik u centru aktivnostiRazmišljajući o ovoj “problematici“vodilja su mi bile rečenice autora Teo-rije višestruke inteligencije HowardaGardnera: “Ne zanima me IQ djeteta.Zanima me što i kako dijete u ovomtrenutku razumije te kako mu ja utome mogu pomoći. Nitko ne razu-mije sve, svatko razumije nešto. Obra-zovanje treba voditi ka stalno rastu-

ćem razumijevanju svakog djeteta,ma kakve njegove sklonosti i sposob-nosti bile“. (H. Gardner, 1994.)Odlučila sam, u dogovoru sa rodite-ljima i pedagogom škole, da oformimnovu sekciju. Grupu sam ciljano oda-brala i odlučila da više budemo us mje- reni na proces rada nego na krajnji re-zultat. Uključila sam prvobitno 8 uče-nika koji nisu bili niti na jednoj drugojsekciji, a kasnije se taj broj proširio na12 učenika. Dogovorili smo da će sesekcija održavati jednom sedmično.

Kako negativno postaje pozitivnoOno sto mi je bilo prvo pitanje počet-kom rada je: Kako aktivnosti u okvirusekcije prilagoditi učeničkim intelek-tualnim mogućnostima i fizičkim spo-sobnostima?Odlučila sam se da koristim različiteoblike rada u skladu sa njihovim inte-resima i usmjerila se ka kreativnim irecitatorskim aktivnostima. Željelasam naučiti djecu da vjeruju u sebe,pokažu ono što mogu bez straha preddrugima i pošaljem poruku javnosti:

16 Fata Zilić – voditeljica promjena

Socijalna inkluzija krozslobodne aktivnosti učenika

“Mi smo tu, dio smo vas!“Ono što mi je stvaralo teškoće je to daneki od učenika zbog svojih sposob-nosti i spontanih reakcija trebajustalni nadzor, a neki i fizičko vođenje,te je teško u određenom vremenskomokviru zadovoljiti njihove potrebe.Ubrzo se rješenje spontano pojavilo.Od početka rada sekcije meni se pri-javljivalo nekoliko učenika koji imaju“blaže teškoće“, ali ih nisam uključilazbog toga što su već bili u drugim sek-cijama. Nakon ovakvih “teškoća“ uradu ja sam ove učenike “iskoristila“kao pomoć u radu sa učenicima ko-jima je trebalo fizičko vođenje iusmjeravanje. Ova saradnja je dalaodlične rezultate i olakšala meni rad.Ide je za naše radove sam pronalazila

na stranicama: http://www.i-creati -ve.cz/category/praclisty-pro-deti,http://pinterest.com/klipklap/djecja-kreativa/, www.krkotak.com.mk, a isama sam uvodila novine.Ubrzo smo imali i prve javne nastupei izložbe koji su bili zapaženi. Učenicisu tokom rada jačali svoje samopouz-danje, vjeru u sebe i svoj uspjeh. Uče-nici su bili više motivirani za rad i uče-nje. Emocionalno su bili otvoreniji iopušteniji. Razvila se vršnjačka medi-jacija. Ja sam u toku naših aktivnosti,svakog narednog sastanka bila svemotiviranija i sretnija i shvatila samda svako od nas može da doprinese ibude dio zajednice bez obzira na spo-sobnosti. �

17Fata Zilić – voditeljica promjena

Moje ime je Bekir Saletović, diplomi-rani sam defektolog-oligofrenolog. UJU “Zavod za odgoj i obrazovanjeosoba sa smetnjama u psihičkom i tje-lesnom razvoju“ Tuzla, radim već 15godina. Predajem opšte predmete usrednjoj školi u sklopu Zavoda. Umom radu se konstantno provlačioproblem s održavanjem lične higijeneučenika. Sa kolegama sam i do sadanastojao rješavati ove poteškoće, alibez jasne strategije rada. Sada samkrenuo u sistematsko rješavanje ovogizazova. Otežavajuća okolnost je što iporodice naših učenika i same ne-maju razvijene kulturno-higijenskenavike i siromašni su. Uz dogovor samenadžmentom Zavoda krenuo samu realizaciju veoma ambicioznogplana na nivou srednje škole (7 odje-ljenja) i internata (40 djece).

Evidentni listKroz period od tri mjeseca u ovomprojektu sam uradio brojne aktivno-sti u cilju animiranja djece, njihovihroditelja, ali i kolega da mi pomognu.

Počeo sam od izrade obrasca o evi-denciji lične higijene za nastavnike iodgajatelje. To je jednostavan eviden-tni list za mjesec dana sa uputstvom,koji je okosnica svih akcija na pobolj-šanju higijene djece. Organizovaosam nekoliko sastanaka stručnog ak-tiva radi upoznavanja kolega sa pro-jektom i usaglašavanja stavova. U od -jeljenja đaka srednje škole i sobe in-ternata uveo sam ulogu higijeničarakoji pregleda ličnu čistoću učenika i toupisuje u svesku za higijenu. Obećaosam učenicima koji se najviše potrudeu održavanju lične higijene nagrade iprijatna iznenađenja! Da bih razviosvijest o važnosti čistoće, na časovimaodjeljenjske zajednice je to često bilatema. Podijelio sam listove o eviden-ciji lične higijene kolegama uključe-nim u projekat te sam objasnio kakoih popunjavati. Projekat podrazumi-jeva i rad sa roditeljima djece na rodi-teljskim sastancima i na Vijeću rodite-lja (upoznavanje sa kampanjom i po-drška), kao i organizovanje humani-tarne akcije na nivou Zavoda za sve

18 Bekir Saletović – voditelj promjena

Razvijanje higijensko –zdravstvenih navika kod djece

zainteresirane (“Doniraj higijenski pro -izvod djeci Zavoda“). Te proizvode smodijelili djeci na svakoj prezentaciji kaopomoć u održavanju lične higijene.

Saradnja sa lokalnom zajednicomRazvili smo strategiju rada u inter-natu Zavoda (lijepljenje plakata i pre-zentacije, šivenje i podjela nesesera ipeškira sa inicijalima učenika, na-dgledanje sprovođenja lične higijeneod strane medicinske sestre i podjelahigijenskih proizvoda). Tu djeca ima -ju cjelodnevni boravak u toku radnesedmice, te je potreba za brigom o hi-gijeni još izraženija. Da bi projekat biouspješan, pratio sam i koordinirao sveaktivnosti (sa kolegicama iz šnajde-raja, sa Vijećem roditelja, pomoćnimosobljem, kolegama u internatu i unastavi, socijalnim radnikom, peda-gogom i direktorom). Uspostavili smosaradnju sa Domom zdravlja (stoma-tolog, pedijatar, neuropsihijatar) pre -ko naše medicinske sestre, te su djecapo potrebi imala brže medicinske

usluge. Obišli smo (zajedno sa socijal-nim radnikom i pedagogom Zavodakao i predstavnicima Centra za soci-jalni rad) i porodice učenika da vidi -mo u kakvim higijenskim uvjetimažive.I na kraju smo poduzeli mjere: na-grade (pohvala, dodjela poklona, og -las u školi, posjeta drugoj školi), i sa-vjetodavni rad za đake koji nisu ispu-njavali prihvaćene obaveze. �

19Bekir Saletović – voditelj promjena

Kroz ovaj rad stekao sam veliko iskustvo i naučio da čak oni naizgled „ne-rješivi izazovi“ u našem svakodnevnom radu, kada im se studiozno priđe izajednički timski radi, mogu lahko i uspješno biti savladani i riješeni.Sretni smo da smo imali ovako korisna druženja i radionice u okviru ovogprojekta i mislim da smo zaslužili epitet: ”Nastavnici, nosioci promjena zaobrazovanje bez predrasuda“. Projekt nam je pomogao da osvijestimo svojemnogobrojne potencijale i da uložimo maksimum u suočavanju s velikimizazovima, koji nas godinama tište...

Zovem se Marica Iličković, nastavnicasam razredne nastave u OŠ “Kiseljak“u Kiseljaku kod Tuzle. Predajem đa-cima četvrtog razreda. Radeći u učio-nici prethodnih godina, primijetilasam da učenici vole matematiku. Me-đutim, uočila sam da se teže snalazeu pismenom rješavanju zadataka uodnosu na usmene odgovore i radpred tablom. Zbog nesigurnosti u tač -no rješenje zadatka, odmah traže po -moć od učiteljice.Željela sam naći način da djeca steknusamopouzdanje i da kažu: “Ja to mo -gu!“

Predstavljanje idejeNakon uočenog problema, odlučilasam da napravim plan aktivnosti ka -ko da lakše urade kontrolne radove izmatematike. Razmijenila sam mišlje-nja sa kolegama i pristupila realizacijiplana. Kolege su me podržale. Upoz-nala sam učenike sa novim načinomizrade kontrolnih radova. Većina jebila zadovoljna sa novim prijedlo-gom. Na roditeljskom sastanku sam

upoznala roditelje sa novom strategi-jom rada. Novina je bila što svaki uče-nik dobije dvadeset zadataka različitetežine i bira koje zadatke će rješavati.U prvom trenutku pojavili su se uz-dasi, bili su neodlučni koje zadatke daizaberu. Ubrzo su počeli da rade i tru-dili su se da urade što više mogu. Za-datke su birali prema svojim sposob-nostima. Kod većine učenika ubrzo subile uočljive promjene i sticanje sa-mopouzdanja jer se pojavila želja dase uradi što više zadataka različite te-žine i da se dobije bolja ocjena.

Učenici zadovoljniUčenici su sami procijenili svojih po-stignuća, uočili su gdje su mogli bitibolji i gdje su pravili greške. U ocje-njivanju su bili veoma realni. Rodite-lji su dobili uvid u kontrolne radoveda zajedno sa učenicima analizirajurad. Uz kontrolne radove roditelji sudobili jedan anketni list na kojem sutrebali zajedno s učenicima dati svojekomentare na urađeno. Prepreku nako ju sam kao učiteljica naišla je:

20 Marica Iličković – voditeljica promjena

Razvijanje samopouzdanja uizradi kontrolnih i pismenihzadaća iz matematike

“Kako ocijeniti urađene zadatke?“ Ni -sam gledala na broj urađenih zada-taka već izbor – ako su izabrali težeza datke i tačno ih riješili, pokazali sukoliko su znanja usvojili. Ovakav na -čin rada ću veoma često primjenjivatijer su učenici izrazili svoje zadovolj-stvo ovakvim oblikom rada. �

21Marica Iličković – voditeljica promjena

Moje ime je Hasiba Džiho i već desetgodina sam učiteljica u OŠ “MustafaEjubović – Šejh Jujo“ u Mostaru. Oveškolske godine sam voditeljica prvograzreda devetogodišnje osnovneškole.Prvo polugodište je proteklo u upoz-navanju, privikavanju, donošenjuraz rednih pravila i učenje se uglav-nom svodilo na igru, pjevanje, crtanjei razgovor. Međutim, u drugom polu-godištu, kada se počelo sa usvajanjemslova, brojeva, pisanjem, čitanjem,pri mijetila sam da učenici nisu dovolj -no pazili, da su mnogo pričali i nisuslušali jedni druge, a ni učiteljicu, dasu ostavljali napola završene zadatke,domaću zadaću su neozbiljno shva-tali...U učionici smo već imali pravila po-našanja koja smo zajednički donijeliu prvom polugodištu. Ta pravila sufantastično znali nabrojati, ali kao daim uopšte nije bilo jasno šta znače,nisu ih povezivali sa situacijama uučionici. Zabrinula sam se i počela tra-žiti načine na koje bih mogla pobolj-

šati pažnju mojih učenika. Ideju sampronašla u priručniku za nastavnikeautorice Bonnie Miller “Kako ostvaritiuspješan kontakt sa učenicima“ (Sara-jevo, 2005).

Obrazac “Promjena ponašanja““Promjena ponašanja“ funkcionira napretpostavci da će učenici kojima sedaje pozitivni podsticaj (poeni, zvjez-dice, podsticajni komentari) za odre-đena ponašanja, to primjenjivati i na-stavku života, ne samo u školi. Ja sammodificirala predloženu tabelu i pri-lagodila je ciljevima koje sam željelapostići.Pokazala sam tabele učenicima, obja-snila da ću svaki dan na kraju nastaveda stavim dogovoreni znak, npr.zvjezdicu, neki pečat ako budu pazilina nastavi, radili mirno, dobro se od-nosili prema drugarima, završavalizadatke, kako u školi tako i kod kuće,i dizanjem ruke tražili da govore. Pi-tala sam ih za njihovo mišljenje osvemu i da li se slažu da ih koristimou radu do kraja školske godine. Pri h-

22 Hasiba Džiho – voditeljica promjena

Razvijanje strategija zapoboljšanje radnih navika ipažnje

vatili su! Ovaj obrazac “Promjene po-našanja“ služi kao podsjetnik na reak-cije učenika, ali i kao sredstvo komu-nikacije sa roditeljima. Nakon dogo-vora sa učenicima, poslala sam rodi-teljima pismo, u kome sam objasnilakoji je smisao tabele koju će im djecasvakoga dana donositi na uvid.

Male zvijezde – veliki uspjehNakon prvog dana korištenja ove ta-bele, u koju sam na kraju nastave cr-tala zvjezdice crvenom olovkom, do -šlo je do nevjerovatne promjene. Uče-nici su zaista željeli tu malu zvjezdicu,kao da je nešto najdragocjenije na svi-jetu. I bili su jako svjesni svake greškekoju bi, često i nesvjesno, napravili. Išto je najvažnije, svakom djetetu jebila važna “zvjezdica“. A što se tiče“nagrada“ – učenici su imali skromneželje: da kredama u boji crtaju natabli, da uzmu omiljenu slikovnicu načitanje, da postave drugarima zago-netku, da “voze“ druga koji koristi in-

validska kolica do izlaznih vrata po-slije nastave...“Zvjezdice“ su imale velikog značaja ina roditelje, koji su svakodnevno ima -li uvid u rad i ponašanje svoje djece, apovratnu informaciju su mi, do rodi-teljskog sastanka, davali oni roditeljikoji su dolazili da se informišu o na-predovanju svoje djece. Na roditelj-skom sastanku, svi roditelji su dali po-dršku “Promjeni ponašanja“. Ovudobru praksu sam podijelila sa nekimkolegicama i kolegama, a i meni jemnogo pomogla u mome radu.U početku mi je crtanje zvjezdica uzi-malo mnogo vremena, pa sam počelada koristim jedan crveni marker, kojipravi malo veći otisak. Učenici ovajotisak i dalje zovu zvjezdica. Za nare-dnu školsku godinu, planiram raditirazredni obrazac, koji će biti većegaformata i stajati u učionici, a roditeljiće imati uvid kada budu dolazili naredovne razgovore i roditeljske sa-stanke. �

23Hasiba Džiho – voditeljica promjena

Zovem se Nives Šumanović i profesorsam hrvatskog i engleskog jezika. Većsam šest godina zaposlena kao učiteljhrvatskog jezika u Osnovnoj školiPetra Bakule u Mostaru. Ove godinesam postala razrednica vrlo brojnogodjela te se susrela s dva goruća pro-blema: nedostatak kohezije i slaboobrazovno postignuće određenog di-jela učenika, većinom iz područja gra-matike. Odlučila sam popraviti totako što će učenici s boljim uspjehompomagati prijateljima koji imaju pro-blema u savladavanju gradiva. Pritomsam željela povezati učenike koji seinače ne druže međusobno na veli-kom odmoru i u slobodno vrijeme.Računala sam da će ovaj način potak-nuti koheziju unutar odjela, istodo-bno rezultirajući boljim obrazovnimuspjehom svih uključenih učenika.

Kako motivirati učenikePrvi korak u projektu je bilo kontakti-ranje s upravom škole te školskim pe-dagogom i knjižničarkom. Upoznalasam ih s idejom koju su odmah prih-

vatili i dali mi punu potporu. Potomsam razgovarala s učenicima te dobilatri skupine učenika koji su željeli po-stići bolji uspjeh u gradivu. Učenikesam motivirala na sljedeći način: pou-čavani učenik na kraju treba vladatigradivom bolje nego na početku, za-vršnim ispitivanjem dobiva zasluže -nu ocjenu, a prijatelji koji su mu/jojpomagali, petice iz zalaganja. Školaposjeduje čitaonicu koju sam namije-nila za izvođenje ovog projekta. U su-radnji s knjižničarkom, odredila samvrijeme partnerskog učenja tijekomkojeg je učenike nadzirala knjižni-čarka. Povratnu informaciju sam do-bivala od samih učenika, kojima sampružala pomoć u vidu zadataka kojesu trebali rješavati. Učenici su imalislobodu sami odlučiti kada će provje-riti svoje znanje.

Iskustvo “tutora“Na završnom ispitivanju svi učenicikoji su sudjelovali, pokazali su boljiuspjeh nego na početku projekta. Uzto, anketom sam utvrdila da su uče-

24 Nives Šumanović – voditeljica promjena

Učenici pomažu učenicima

nici razvili i prijateljske odnose kakvenisu imali na početku. Iskustva “tu-tora“ su bila neočekivana: svi su seosjećali korisnima i uživali su u tome.Nitko nije spominjao zadovoljstvopeticama, što mi je bilo vrlo drago.Poučavani učenici su se osjetili poseb-nima jer im je netko želio pomoći.Time sam uvidjela i treći, neočekivanicilj projekta – razvoj tolerancije i ra-zumijevanja tuđih potreba. Projektsam uradila ciljano za predmet Hr-vatski jezik, a učenici su tijekom pro-jekta izrazili želju da ovako savlada-vaju i ostale predmete u kojima im

treba pomoć. To im je odobreno, iakoim nisam mogla jamčiti petice iz dru-gih predmeta. Na moje ugodno izne-nađenje, petice im nisu bile bitne. Na-mjeravam ovaj projekt proširiti i naostale odjele u kojima predajem. �

25Nives Šumanović – voditeljica promjena

Moje ime je Nadija Peco. Profesoricasam razredne nastave u OŠ “MustafaEjubović – Šejh Jujo“. U radu sa dje-com sam primijetila da sve više uče-nika ima neprihvatljive oblike pona-šanja i neprimjeren vokabular. Potak-nuta radionicama “Nastavnik voditeljpromjena“, smatrala sam da treba po-ticati pozitivne oblike ponašanja kodškolske djece i ukazivati na negativ-nosti. Da bih to postigla, pokušalasam razviti strategiju za smanjenjemeđuvršnjačke agresivnosti i učiti ihprosocijalnom ponašanju i empatiji.

Prikupljanje informacijaKao nastavnik, organizator i regulatornastavnog procesa, poduzela sam sli-jedeće korake: detektovala sam djecukoja su imala odstupanja u ponašanju;prikupila dodatne informacije od ro-ditelja, ostalih učenika i drugih nasta-vnika; zatražila pomoć od psihologa;pratila ponašanje djeteta. Zajedno saškolskim psihologom na vidno mjestosam istakla pravila ponašanja u školi,obavila sam pojedinačne razgovore sa

učenicima koji su kršili pravila. Počelasam više koristim pohvale za nešto štoje pozitivno napravljeno. Pohvale supozitivno uticale kako na pojedinca,tako i na cijeli razred. Kada su učenicibili pohvaljeni za nešto pozitivno štosu napravili, bili su spremniji i daprime kritiku. Uveli smo svakodnevnerazredne sastanke na kraju dana. Narazrednim sastancima smo razgova-rali o pravilima koja trebaju poštovatii zašto treba da se poštuju. Dio ovihsastanaka smo posvetili i društvenimodnosima u razredu i u školi, tačnijerazličitim vidovima međuodnosa. Višesam počela da koristim kooperativnoučenje. Kao što sam naziv kaže to jegrupno učenje, ali sa posebnim zada-cima (radionice o toleranciji, prihva-tljivim i neprihvatljivim oblicima po-našanja, empatiji). Svi učenici su tre-bali da učestvuju i svi su trebali znatiprezentovati postignuća grupe. Dabih postigla dobar rezultat, vodila samračuna o agresivnoj djeci i njihovommjestu u grupi – uvijek su bili poredđaka koji neće pristati na sukob.

26 Nadija Peco – voditeljica promjena

Strategija za smanjivanjemeđuvršnjačke agresivnosti

Uloga roditeljaU ovom projektu mi je jako pomoglai vršnjačka podrška jer su se učenicilakše povjeravali jedni drugima, jersu jedni druge ohrabrivali, zajedno suradili na izgradnji samopouzdanja,upravljanju osjećajima, empatiji, mo-tivaciji i socijalnim vještinama, kao ina komunikaciji. U razredu smo os -mi šljavali igre i zabave, gdje se vodiloračuna da svi učestvuju i daju svojdoprinos grupi, ali uz poštivanje pra-vila igre. Jedan od važnih koraka usmanjenju međuvršnjačke agresivno-sti su bili i roditeljski sastanci. Rodite-ljima sam skrenula pažnju da se pro-socijalno ponašanje uči, a najviše i

najčešće u široj i užoj porodici. Raz-govarala sam sa roditeljima da osmi-sle neke zabave za svoju djecu i da imograniče vrijeme provedeno ispredtelevizora. Prema istraživanju stru-čnjaka, jezik koji se čuje na TV pro-gramu, preovladava u odnosu na je -zik u porodici. Na roditeljskom sa-stanku sam imala šaljivu prezentaciju:“Kako upropastiti vlastito dijete“.Držeći se gore navedenih mjera, po-slije tri mjeseca sam primijetila da sudjeca u razredu bila bolje povezana,da su češće željeli pomoći jedni dru-gima, da su se agresivnost i neprimje-ren vokabular smanjili. �

27Nadija Peco – voditeljica promjena

Zovem se Selma Mujezinović. Profe-sorica sam razredne nastave u Osnov-noj školi “Kiseljak“ kod Tuzle. Raz-rednica sam u trećem razredu, ali samovu djecu upoznala prije polaska uprvi razred jer su dolazili na radioniceza predškolsku djecu, tako da našedruženje traje već četvrtu godinu. Usvakodnevnom radu uočila sam dapojedina djeca imaju problem sa iz-nošenjem vlastitih ideja i stavova, kaoi odsustvo samopouzdanja osobito prijavnim nastupima. Promjena kojusam željela postići je da kroz timskirad i primjenu dramskog metodausmjerim i ohrabrim djecu ka slobod-nom izražavanju kreativnih potenci-jala i afiniteta.

Zašto dramski metod?Drama zahtijeva kooperativnost jer sedjeca uče da igraju životne situacijena zajednički način, djeca se uskla-đuju u zajedničkom radu, ovaj oblikrada omogućava poticajno okruženjeza oslobađanje straha da izražavajusopstvena osjećanja, razmišljanja i

ideje, poboljšava se komunikacija ibogati dječiji vokabular. Kreativnostpodrazumijeva učeničku aktivnost,pa sam dugo razmišljala o načinu nakoji bih mogla ukomponovati oda-branu strategiju u nastavni proces iodlučila sam da to budu radionice zapredškolsku djecu. Rad se odvijao udva dijela. Ponedjeljkom smo pripre-mali radionice – priprema je podra-zumijevala odabir i obradu priče po-moću dramskog metoda, podjela ulo -ga, priprema materijala koji će se ko-ristiti (crtanje, lijepljenje, kruženje,kopiranje). Jednom riječju osmišlja-vali smo koncept radionice pri čemusam poticala djecu da daju svoje idejei prijedloge. Četvrtkom su se održa-vale radionice i sve što smo pripremilito bismo i realizirali (gluma, analiza,podjela materijala, pomoć i poticanjemale djece da završe zadatak). Pri-mje na ove strategije pozitivno je utje-cala na učenike, predškolsku djecu iroditelje, učiteljicu i školu.

28 Selma Mujezinović – voditeljica promjena

Poticanje kreativnihpotencijala kod djecepomoću dramskog metoda

Zadovoljstvo učesnikaOstvarena je bolja saradnja i komuni-kacija između učenika, doživljavajusebe kao dio tima, raduju se uspjehuodjeljenja kao ličnom uspjehu, došlisu do izražaja afiniteti učenika (zaglu mu, crtanje, organizaciju), samo-stalniji su i slobodniji u izražavanjuličnih stavova i osjećanja. Ovo isku-stvo mene je potaknulo na veću moti-viranost za korišćenje različitih izvorai metoda podučavanja, ponos na sop-stveni rad, posvećenost učenicima iprofesiji, saradnju sa kolegama i što jenajvažnije promjene su dovele do in-teresantnije i kvalitetnije nastave.Ovaj razvojni rad namjeravam kori-stiti i sljedeće godine. �

Literatura:Bognar, B. (2010). Škola koja razvija kreativnostBojović, B. (2011). Moć mašte, moć pokretaMiller, B. (2001). Kako ostvariti uspješan kon-takt s učenicimawww.dramskimetod.com

29Selma Mujezinović – voditeljica promjena

Koordinatorice i voditeljice programa

International Teacher Leadership za BiH:

Ivona Čelebičić i Andrea Soldo

Partneri:

JU Zavod za odgoj i obrazovanje osoba sa

smetnjama u psihičkom i tjelesnom razvoju

Tuzla

OŠ “Kiseljak“, Tuzla

OŠ “Mustafa Ejubović – Šejh Jujo“, Mostar

OŠ Petra Bakule, Mostar

Udruženje Građana Evropski put Roma

HertsCam Network

Projekat podržao:

Fond otvoreno društvo Bosna i Hercegovina

Urednik izdanja:

Namir Ibrahimović

Za izdavača:

proMENTE socijalna istraživanja

Lektor:

Namir Ibrahimović

DTP:

Boriša Gavrilović

Štampa:

Štamparija Fojnica d.o.o. Fojnica

Sarajevo, 2013.

30 Impresum