regenerativna sposobnost Šumskog drveĆa oblici degradiranih Šuma
DESCRIPTION
REGENERATIVNA SPOSOBNOST ŠUMSKOG DRVEĆA OBLICI DEGRADIRANIH ŠUMA. Razmnožavanje šumskog drveća. Generativnim putem - iz semena drveća prethodne generacije Vegetativnim putem - zasniva se na regeneracij i ( sposobnost biljka da nadoknadi svoje izgubljene delove) - PowerPoint PPT PresentationTRANSCRIPT
REGENERATIVNA SPOSOBNOST ŠUMSKOG
DRVEĆA
OBLICI DEGRADIRANIH ŠUMA
Razmnožavanje šumskog drvećaGenerativnim putem - iz semena drveća prethodne generacije
Vegetativnim putem - zasniva se na regeneraciji
(sposobnost biljka da nadoknadi svoje izgubljene delove) - nova biljka se formira iz postojećih ili novoformiranih
inicijalnih tačaka – pupoljaka, (na stablu, korenu, žilama ili poleglim granama)
- značajno pri melioraciji degradiranih šuma - zasniva se na vegetativnoj obnovi zakržljalih stabala ili živih ostataka šumskog drveća (panjevi i žile)
Postoje dve vrste pupoljaka:
proventivni– uspavani
Adventivni– naknadni(dopunski)
– iz panja, korenovog vrata
i žila
Mlade biljke - izdanci i izbojci
Izdanci - nastaju iz uspavanih pupoljaka u predelu panja - iz adventivnih pupoljaka na deblu posle seče ili lomljenja stabla
Izbojci - mlade biljke nastale iz naknadnih pupoljaka
na žilama, korenu ili poleglim granama - iz uspavanih pupoljaka duž debla (vodeni izbojci) - iz terminalnih ili bočnih pupoljaka na granama
Sposobnost vegetativnog razmnožavanja - složen pojam -
izdanačka sposobnost (izbojnost) - izražena je brojem formiranih izdanaka i izbojaka
izdanačka energija (energija izbojnosti) - izražena dužinom izdanka ili izbojka u toku jednog
vegetacionog perioda
izdanački fond (fond izbojnosti) - sposobnost da se više puta (u više turnusa) reprodukuje
izdanačka baza (baza izbojnosti) - izražena brojem i dimenzijama (prečnik i visina) panjeva
Za izbor meliorativnih mera - važno je poznavanje
Mesta pojave izdanaka i izbojaka - na panju, korenu i žilama
Načina pojave (razmeštaja) izdanaka i izbojaka
Mesto pojavljivanjaMesto pojavljivanja
Izdanci iz panjaIzdanci iz panja
Izbojci iz žilaIzbojci iz žilapored matičnog panjapored matičnog panja
IIzbojci iz korenazbojci iz korena(korenovog vrata)(korenovog vrata)
- na čelu panjana čelu panja- sa stranesa strane
Način pojave izdanaka i izbojaka
Pojedinačno
Bokorasto
- ako se javljaju više od jednog zajedno u bokoru
U vencu
- ako se pojavljuju tri ili više jedan pored drugog iz kalusa na čelu panja
- venac može biti: potpun, poluvenac, isprekidan
6)Izdanačkebaze
5)Vremenaseče
4)Starostipanjeva
3)Starostistabla
2)Stanišnihuslova
1)Vrstedrveća
Izdanačkasposobnostzavisi od
Zavisnost izdanačke sposobnosti od vrste drveća
Neke vrste drveća formiraju
samo izdankesamo izdanke samo samo iizbojkezbojke
i jedne i drugei jedne i druge
Brojnost izdanaka i dugovečnost izdanačke sposobnosti - 4 grupe biljaka:
1. Dugo zadržavanje izdanačke sposobnosti i formiranje velikog broja izdanaka
- hrast, jasen, brestovi, klen, kesten 2. Formiranje velikog broja izdanaka u kraćem periodu
- breza, lipa, jova 3. Dugo zadržavanje izdanačke sposobnosti a formiranje
malog broja izdanaka - bukva, jasika
4. Nemaju izdanačku sposobnost - četinarske vrste drveća
• U velikom broju javljaju se kod:
- jasike, jove, kiselog drveta, bagrema, topole, lipe i dr.
• Izbojci se retko javljaju kod
- bresta, hrasta, bukve, graba, jasena, javora, klena i dr.
• Mogu da se javljaju nekoliko godina posle seče
Pojava izbojaka
Pojava izbojaka Veliki broj izbojaka iz žila javlja se posle:
- čiste seče - požara - oštećivanja korena pri obradi zemljišta
Javljaju se i pod sklopom stare sastojine
Pojava izbojaka
> Najveći broj izbojaka iz žila javlja se:- u toku prve godine posle seče šume - javljaju se i nekoliko godina kasnije
> Dužina korena je veoma velika: - kod nekih vrsta (jasike) može biti dug i
do 35 m od stabla- dovoljno nekoliko stabala po hektaru, da
se izbojci pojave na čitavoj površini
Zavisnost izdanačke sposobnosti od stanišnih uslova
Najviše utiču :
Klimatskekarakteristike
Bonitet sredine(staništa)
toplota svetlost
vlažnost zemljišta
Temperatura utiče:
► Pozitivno - svaka vrsta u toplijem delu svog areala
ima izraženiju izdanačku sposobnost ► Negativno - uništavanje izdanaka i izbojaka
Uticaj svetlosti:
• Povećani razvoj adventivnih i proventivnih pupoljaka • Za praktičnu primenu važno je utvrditi: - kako (pri kom intenzitetu svetlosti) u zavisnosti od
sklopa sastojine, zavisi izdanačka sposobnost - breza pri sklopu sastojine od 0.5
- cer pri nepotpunom sklopu
Panjevi i stabla iz podstojnog dela sastojine (rasla pri manjem intenzitetu svetlosti)
- imaju izraženiju izdanačku sposobnost od nadstojnih stabala
Uticaj vlažnosti zemljišta na izdanačku sposobnost
1) U povoljnijim uslovima vlažnosti se ranije gubi
- u nepovoljnim uslovima vlage (suvim ili prevlaženim zemljištima) duže se zadržava
2) u suvim predelima izdanačka sposobnost ranije prestaje
(kod hrasta na suvom zemljištu oko 60 god. na vlažnom glinovitom do 100 godina)
- postoje različita tumačenja:
Plodnost zemljišta utiče dvojako
na broj izdanaka
- na plodnijem zemljištu broj izdanaka je veći na dužinu trajanja izdanačke sposobnosti
- na plodnijem zemljištu izdanačka sposobnost duže traje
U nepovoljnijim uslovima za svoj razvoj, drveće ima izraženiju izdanačku sposobnost
Izdanačka sposobnost različitih vrsta drveća, izražena preko izdanačke baze je sledeća:
• Kod hrastova u zajednicama koje grade: hrast lužnjak 64-98% ukupnog broja panjeva, hrast kitnjak 42-91%, sladun 45-93%, cer 40-90%, medunac 17-53%
• Bukva na svom staništu 64-94%, na staništu kitnjaka 35-70% • Grab u šumama lužnjaka do 79%, u šumama kitnjaka 71-94%,
u šumama sladuna i cera 30-67%, u šumama bukve 15-50% • U šumama lužnjaka i jasena - poljski jasen 58-93%, klen 21-
86%, žešlja do 62% • Lipa u šumama bukve 15-47%, kitnjaka 30-60%, lužnjaka do
42%, sladuna i cera 23-36%, na staništu sladuna i cera u zasadima, posle čiste seče 98%
• Gorski javor u šumama bukve 14-27%, u zasadima na staništu sladuna i cera posle čiste seče 88%
Zavisnost izdanačke sposobnosti od starosti stabala i sastojine
nije jednaka tokom života stabla smanjuje se sa starošću traje toliko dok je korenov sistem fiziološki jak i
sposoban za reprodukciju nadzemnog dela biljke
u ranoj mladosti je manja tokom života izdanačka snaga se povećava
do “vremena maksimalne izdanačke snage”,
(traje desetak godina) zatim se postepeno smanjuje i vremenom prestaje
Promena izdanačke sposobnosti u zavisnosti od starosti i vrste drveća
Vrsta drveća Maksimalna izdan. sposobnost (god)
Starost prestajanja izdan. sposobn. (god)
Breza 15 – 20 40 – 50
Jasika 20 – 25 50 – 60
Grab 20 – 25 60 – 80
Brest 25 – 40 60 – 80
Klen 25 – 40 60 – 80
Lipa 25 – 40 60 – 80
Hrastovi 60 – 80 100 – 120
Bukva 60 – 80 100 – 120
Vreme gubitka izdanačke sposobnosti zavisi od :
• od brzine rasta
- ranije prestaje kod brzorastućih vrsta i obrnuto
• uslova u kojima se stabla nalaze
- u lošijim uslovima sredine maksimum izdanačke sposobnosti drveća nastupa ranije
- ova stabla duže zadržavaju sposobnost vegetativnog razmnožavanja
Maksimalna izdanačka snaga
Zavisi od porekla stabla Javlja se u različitoj starosti kod stabala
izdanačkog i semenog porekla- ranije kod stabala izdanačkog porekla
- kasnije kod stabala semenog porekla
- kod stabala semenog porekla izdanačka snaga
je veća i duže traje
Vreme (starost) javljanja maksimalne izdanačke snage (god)
Vrsta drveća Stabla izdanačkog porekla
Stabla semenog porekla
Quercus farnetto 30 - 40 60 –80
Quercus cerris 30 – 40 60 – 70
Quercus petraea 25 - 35 60 – 80
Fagus moesiaca 25 – 35 70 – 90
Carpinus betulus 20 – 25 -
Zavisnost izdanačke sposobnosti od starosti panja posle seče
značajno utiče na izdanačku sposobnost
najjača je neposredno posle seče
- broj i visina izdanaka i izbojaka su najveći
sa povećanjem starosti panja oba ova elementa se smanjuju
Zavisnost izdanačke sposobnosti od starosti panja posle seče
izdanačka sposobnost traje 4-5 godina posle seče stabla
posle toga prestaje mogućnost vegetativnog razmnožavanja
panjevi bukve vrlo brzo prozuknu i počnu da trule (obično 4 – 7 godina posle seče)
kod vrsta drveća koje sadrže taninske materije (pitomi kesten, hrastovi i dr.), panjevi sporije gube izdanačku sposobnost
iz panjeva hrastova sladuna i cera 15-20 godina posle seče javljali su se vitalni izdanci
Zavisnost izdanačke sposobnosti od starosti panja posle seče
i kada panjevi istrule, često dolazi do pojave izbojaka iz žila
kod nekih vrsta može trajati veoma dugo korenov sistem pojedinih vrsta duže vremena
vegetira u zemljištu, iako je panj matičnog stabla istrulio
- dovoljan je jedan izbojak da održava korenov sistem aktivnim i čuva sposobnost stvaranja izbojaka
- kod jasike na požarištu može da se javlja veliki broj izbojaka iz žila, koje su možda 20-40 godina vegetirale u zemljištu
Zavisnost izdanačke sposobnosti od vremena seče
• izdanci i izbojci se javljaju neko vreme
posle seče, najčešće posle mesec dana
• u zavisnosti od vremena seče taj period može biti i nekoliko meseci
Zavisnost izdanačke sposobnosti od vremena seče
►posle zimske seče - izdanci i izbojci su najbrojniji i javljaju se u
proleće►pri prolećnoj seči - izdanci se javljaju u toku leta ►kod letnje seče - izdanci se javljaju u jesen ili sledeće godine ►rana jesenja seča - ako je topla jesen, izdanci, se pojave i
izmrznu od ranih jesenjih mrazeva
Najpovoljnije vreme za izvođenje meliorativnih zahvata
neposredno pred početak vegetacionog perioda - omogućava se bolji kvalitet i porast izdanaka u prvoj polovini vegetacionog perioda - kvalitet i porast izdanaka je nešto slabiji polovinom leta pokazalo se kao nepovoljno - to su najsušniji meseci, kada se javlja manjak
vlage u zemljištu - izdanci su fiziološki slabi i kod izdanaka
hrastova dolazi do obilnije pojave pepelnice u jesen - ako je jesen duga i topla, izdanci se jave iste
godine, ali ne uspevaju da odrvene do kraja vegetacionog perioda
- zbog toga stradaju od ranih jesenjih mrazeva
Zavisnost izdanačke sposobnosti od prečnika i visine panja
• prečnik i visina panja (izdanačka baza) je
značajan faktor izdanačke sposobnosti • na tome se zasnivaju pojedini
meliorativni zahvati – resurekcione seče ili klasični uzgojni zahvati pri nezi šuma
• resurekciona seča se vrši «na panj», što bliže zemlji, radi što bolje fiziološke veze izdanka sa korenom
Sa povećanjem prečnika i visine panja povećava se broj izdanaka
veća je izdanačka baza
veća i mogućnost njihovog formiranja i pojavljivanja
Između prečnika i visine panja i broja izdanaka postoji korelaciona veza
• veći prečnik i visina panja, broj izdanaka je veći • zavisnost se može izraziti modelima i može biti: linearna - sa povećanjem izdanačke baze
proporcionalno se povećava broj izdanaka eksponencijalna - sa povećanjem izdanačke baze
stepen povećanja broja izdanaka je sve manje izražen
parabolična – sa povećanjem izdanačke baze broj izdanaka se povećava do određene granice, dostiže maksimum i počinje da se smanjuje
Izdanačka sposobnost višestruki linerani model zavisnosti
Y = a + b * X1 + c * X2
Statist.
pokaz.
Kitnjak Crveni
Hrast
Bukva Gorski
javor
Beli
jasen
Bela
lipa
Bagrem Mečja
leska
R 0,837* 0,541* 0,58** 0,580* 0,634* 0,773* 0,751** 0,622*
R2 0,701 0,292 0,336 0,336 0,402 0,600 0,564 0,387
F 16,40 3,510 10,6 4,054 6,389 12,64 16,5 5,374
Se 4,682 10,75 3,67 4,616 2,911 14,32 7,38 12,04
Param. a 1,602 -0,549 2,196 1,987 0,068 -13,906 -4,662 -12,263
b -0,006 0,501 0,521 0,523 0,045 2,018 0,849 1,806
c 0,724 0,481 0,072 0,178 0,187 0,459 0,3 0,270
Očekivani broj izdanaka na panju
kom
* statistički značajno na nivou p<0,05
** statistički značajno na nivou p<0,01
Konstatovane zavisnosti i izrađeni modeli mogu da posluže
• za predviđanje broja izdanaka iz panja u zavisnosti od izdanačke baze (prečnika i visine panja)
• važe za identične uslove sredine
• trebalo bi ih proveriti na većem broju primera i u drugačijim uslovima sredine
Određivanjeporeklasastojine
Pisanadokumenta
Usmenakazivanja
Sastojinskostanje
(vizuelna dijagnostika)
ŠumskaŠumska
hronikahronika
IstorijskaIstorijskagragrađađa
SpoljaSpoljašnješnjekarakteristikekarakteristike
UnutrašnjeUnutrašnjekarakteristikekarakteristike
Spoljašnje karakteristike
• javljaju se izdanci iz panja, ređe izbojci iz žila • gnezdast raspored (više stabala iz jednog panja,
kao da imaju zajedničku krunu) • zadebljanje u pridanku stabla • rakljava, kriva ili deformisana stabla• trulež u pridanku stabla usled truljenja panja• raniji početak plodonošenja za 10-20 godina u
odnosu na stabla semenog porekla
Unutrašnje karakteristike
veća širina godova u centralnom delu stabla ekscentričnost debla pojava dvostrukog srca i deformisani poprečni
presek u vidu osmice kora je ponekad urasla u drvo u centralnom delu česta je greška u boji drveta
(početna pojava truleži) u istim stanišnim i sastojinskim uslovima veće
prečnike i visine u mladosti
OBLICI DEGRADIRANIH ŠUMA
Tri osnovna uzgojna oblika (gazdinske forme) sastojine:
visoka šuma (šuma generativnog)
- semenog porekla – semenjača niska šuma (vegetativnog porekla)
- izdanačka šuma – panjača srednja šuma (stabla i generativnog i
vegetativnog porekla na istoj površini)
Prema stepenu očuvanosti šume navedenih uzgojnih oblika
mogu biti:
OČUVANE ŠUMEOČUVANE ŠUME
DEGRADIRANEDEGRADIRANE ŠUME ŠUME
Očuvane šume su :
• šume za redovno (normalno) gazdovanje:
• pravilne strukture, obraslosti, sastava
• glavni sastavni elementi su razne vrste drveća
• pod normalnim životnim uslovima, formiraju stabla sa jasno izraženim deblom i slabije ili jače razvijenom krošnjom
Degradirane ili devastirane šume :
• naizgled jednolične šumske "tvorevine", koje po svojoj fizionomiji na prvi pogled imaju dosta sličnosti sa mladim niskim šumama
• vrlo su raznolike i imaju niz prelaznih oblika od pravilnih niskih šuma, do tipičnog oblika nisko, pri zemlji, prilegle vegetacije
• uglavnom su sekundarne tvorevine, vegetativnog porekla, nastale posle seče nekadašnjih visokih šuma, u kojima izdanci i izbojci nisu pravilno formirani i razvijeni
• mogu postojati i kao primarne tvorevine, u kojima je normalan razvoj šumskog drveća posledica nepovoljnih ekoloških uslova, npr. na kršu, na strmim padinama sa vrlo plitkim slojem zemljišta, na gornjoj granici šumske vegetacije i sl.
Određeni degradacioni oblici
• jače progaljene šume nastale iz normalno razvijenih prirodnih šuma
• izdanačke šume (panjače)• šikare• šibljaci• makije• garizi• vrištine• papratišta• goleti• kamenjari
I. Stanju i stepenu
degradacije
V. Uzroku degradacije
IV. Biljno-sociološkomstatusu, sastavu i smeši
III. Privrednom značaju
II. Poreklu
PodelaPodeladegradiranihdegradiranih
šumašumaprema:
Prema stanju i stepenu degradacije
Degradirane šume
Devastirane šume
Prema poreklu :
1. Degradirane visoke šume - narušen obrast, sklop, sastav, zdravstveno
stanje, normalna drvna zaliha - njima se ne može gazdovati na regularan način
2. Degradirane šume izdanačkog ili mešovitog porekla
- krajnje degenerisani oblici ovih šume, sa stablima niskog rasta - šikare
3. Jako degradirane šume različitog porekla - najčešće razne formacije žbunja i šiblja - šibljaci
III. Prema privrednom značaju:• Melioracija - prevođenje u produktivnije šume može se izvršiti uz
potpunu ili delimičnu valorizaciju (pokrivanje rashoda prihodom) sečom i prodajom sortimenata iz tih šuma
- najšešće visoke šume i kvalitetne, dobro obrasle izdanačke šume
• Za prevođenje u produktivnije šume mogu se samo delimično obezbediti sredstva korišćenjem posečenog materijala iz šume, i moraju se obezbediti podsticajna sredstva
- degradirane šume vegetativnog porekla ili pretežno vegetativnog porekla za rekonstrukciju
• Za melioraciju se moraju obezbediti sredstva iz drugih izvora
- jako degradirane šikare i šibljaci
Podela prema biljno-sociološkom statusu, sastavu i smeši
sa nedovoljnim učešćem glavne (glavnih) vrsta, iako su mešovite šume ekonomski vrednih vrsta drveća
sa drastično izmenjenim sastavom i smešom u kojima preovladjuju malo vredne vrste
sa enormno poremećenom sastojinskom strukturom izraženi stepen regresivne sukcesije – izraženo
florističko osiromašenje pogoršano zdravstveno stanje sastojine
Podela prema uzroku degradacije
• degradirane pod uticajem istorijskih faktora • degradirane pod uticajem abiotičkih faktora
(ekscesne promene stanišnih uslova – klime /suša, vetrovi, sneg, led/, erozije zemljišta, požar), aerozagađenje
• pod uticajem biotičkih faktora - antropogeni faktor, kalamiteti insekata, divljač, korov i dr.
• regresivnom sukcesijom šumske vegetacije (može biti i posledica) – prirodna izmena vrsta
Izdanačke šume - panjače
vegetativnim putem obnovljene
- iz panjeva i iz žila
uobičajen naziv niska šuma
zimzelene panjače se nazivaju makije
Panjače se mogu razvijati:
Progresivno
u panjaču-semenjaču (panjača sa pričuvcima i tzv. srednja šuma)
u semenjaču
Regresivno
u razne degradacione stadijume šume (šikare, šibljaci, goleti)
Niske šume često:
po svojoj fizionomiji (grmoliki izgled) podsećaju na šikare
izdanci mogu biti kvalitetno dobri, lepo razvijeni, uspravni i neoštećeni
ne smeju se tretirati kao šikare, već ih možemo smatrati normalnim razvijenim - kvalitetnim niskim šumama
pretpostavka - da se radi o izdancima i izbojcima šumskih vrsta drveća, a ne o grmlju (šiblju)
Klasifikacija niskih šuma
A. Mlade niske šume • još su u prvom stadijumu svog razvoja, • s obzirom da su grmolikog izgleda, podsećaju na šikare
B. Odrasle niske šume• odrasla, lepo formirana i normalno razvijena sastojina
vegetativnog porekla • ima karakter tipične šume, (izdanci i izbojci su već
formirani u obliku stabala, sa već izraženim deblom i krošnjom)
• predstavljaju tipičan oblik šume
Pri ocenjivanju i kategorisanju (niska šuma ili šikara)
Kao kriterijum se ne koristi
- visinski rast stabala u sastojini
- već njen kvalitet
Između kvalitetne niske šume i tipične šikare postoje prelazni oblici
Degradirana izdanačka šuma • stabla nisu potpuno izobličena, kao u šikari • nalaze se bokorasto razvijena stabla• loše formirana stabla i iz semena • ponegde su i šubarci (debeli panjevi, visoki oko 0,5-2 m, sa
izdancima) • pod uticajem mokrih snegova stabla su često veoma
izobličena, stari panjevi su natruli • ako je sklop sastojine redak, degradirano je i zemljište
- ekstremno erodirano, zakišeljeno, opodzoljeno, zabareno• poremećena je biogeocenološka ravnoteža, tj. pogoršani su
mikroklimatski uslovi • poremećen normalan tok pedogenetskih procesa
Posledice degradacije
smanjuje se vitalnost i stabilnost šumske zajednice
onemogućava se normalan razvoj i podmlađivanje
povoljniji su uslovi za pojavu i razvoj štetnih insekata i parazitskih gljiva
ugrožava se ili onemogućava opstanak sastojine
Devastirane sastojine – ekstremno degradirane šume
• uticaja abiotičkih faktora (vetrolom, snegolom, ledolom, izvale i dr.)
• požara, kalamiteta insekata i sl.
• neodgovarajućeg gazdovanja šumama
- neplanskim ili nekontrolisanim sečama
- kresanjem lisnika
Najčešće su posledica :
Posledice devastacije
poremećena je normalna struktura, sastav i smeša, kvalitet stabala
odvija se izmena smeše autohtonih vrsta drveća – sukcesija vegetacije
mestimično jače zakorovljavanje površine
Nastale lisničarenjem u šumama
“kresanjem grana, prevršavanjem starijih ili sečom mladjih stabala, za dobijanje - korišćenje lista u suvom stanju (lisnik), za prehranu stoke u zimskom periodu, u krajevima sa ekstenzivnim stočarstvom”
Za njihovo postojanje u prošlosti nalaženo je ekonomsko i stručno opravdanje i propisivane su posebne mere gazdovanja
Ranije u više od 80% hrastovih šuma vršeno je lisničarenje
Lisničke šume
Prvi pisani tragovi - u zapovesti kneza Miloša iz 1820. god.
Prvi izričit propis o lisniku - u Uredbi o sečenju šuma iz 1839 god.
Prvim Zakonom o šumama iz 1891. godine regulisani su uslovi kako - na koji način, kada i u kojim šumama se može vršiti lisničarenje
Posleratnim Zakonom o šumama (1955. g.) kresanje lisnika je načelno zabranjeno a izuzetno je bilo dopušteno pod izvesnim uslovima
Lisničke šuma danas zauzimaju 0,5% obrasle površine ukupnog šumskog fonda Srbije
Lisničke šume
Postojalo je
visoko lisničarenjenisko lisničarenje
Nisko lisničarenje Vršeno je u tzv. sitnim šumama,
- mlado drveće sečeno na panj (do zemlje), - ostavljano nekoliko godina da porastu novi izdanci,- ponovno sečenje
Glavni proizvod je bio list za lisnik, - drvo malih dimenzija dopunski proizvod
U tom periodu nisu vršene nikakve uzgojne mere (čišćenje) niti šumsko-kulturni radovi (podsejavanje semena ili podsadjivanje sadnica, djubrenje zemljišta i sl.)
Vreme uzastopne seče (ophodnja) bilo je različito - najčešće 4-5 god. ili 6-7, a veoma retko 10 god. - zavisilo je od potrebe vlasnika i dobrote staništa
Visoko lisničarenje
Vršeno u tzv. visokim šumama
- "obrt" - ophodnja bila je visoka Vršeno je sečenjem grana ili prevršavanje stabala Pri ovakvom načinu “gazdovanja” postojale su
dve ophodnje: - tzv. “lisnička” - sečene su grane za lisnik,
(trajala je isto kao i kod niskog lisničarenja 4-5 god.)
- druga kada je vršena čista seča svih stabala a ophodnja je bila 20-30 godina (80-100 god.)
Visoko lisničarenje
Dva tipa lisničarenja – načina rada:
- kresane su samo grane do određene visine stabla, (deblo dobrog kvaliteta, korišćeno je kao tehničko drvo)
- vršeno je i prevršavanje stabala na određenoj visini – oko 2-3 m (8-12), pri čemu je lišće korišćeno za ishranu stoke,
a grane kao ogrevno drvo
Obnova šuma je bila spontana - uglavnom iz izdanaka i izbojaka, uz kraću zabranu paše
Kod svih načina lisničarenja dolazilo je do degradacije zemljišta
Zbog sakupljanja i odnošenja iz šume lišća, grana i grančica, ostajalo je malo materije za stvaranje humusa
Površine, pogotovu na strmijim terenima, obavezno su bile ogoljene i erodirane
Šikare u praksi se podrazumeva tipično niska
šumska vegetacija bez obzira na sastav šume, stepen
degradacije, fizionomiju, oblik i rast to pokazuje da često nije sasvim jasno
šta se tačno podrazumeva pod tim pojmom
Posledice kompleksnog zajedničkog naziva šikara su:
nepreciznosti u definisanju na terenu teškoće u razlikovanju šikara i mladih
niskih šuma razlika u statističkim podacima
razlika u uzgojnom tretmanu i dr
Zbog toga je neophodno razgraničiti
1. Šta je šikara i koje su njene osnovne karakteristike?
2. Kakvi oblici šikara postoje i od kojih šumskih zajednica su postale?
3. Kada jedan oblik šikare prestaje da bude šikara, i obrnuto, kada niska šuma dobija karakter šikare ?
Pojam šikara je prvi put u našu šumarsku termonilogiju uveden kao prevod nemačkog izraza "buschwald" (žbunolika šuma)
Može se usvojiti opšta definicija šikare: "Šikara je degradirana panjača koja se ne može smatrati privrednom šumskom sastojinom jer je drveće zastarčeno, izobličeno u polustabla i grmolike oblike, često sa gnezdastim rasporedom stabala gde drveće čini više od polovine stabala" (Krstić i Aleksić, 1996).
Na osnovu brojnih definicija, opšte karakteristike šikara su sledeće : to su žbunolike, deformisane, zapuštene šume
niskog rasta, izmenjene fizionomije predstvljaju degradirane oblike šumske vegetacije izgubile su svoju gazdinsku vrednost i sposobnost
proizvodnje kvalitetnog drveta treba ih shvatiti kao kvalitativno loše niske šume
raznih vrsta drveća i žbunja
ne mogu se smatrati privrednim šumskim sastojinama
Opšte karakteristike šikara
vrlo degradiran oblik nekadašnje šume lišćara
održavanje takvih oblika šumske vegetacije uglavnom zavisi samo od čoveka
kad prestane loš uticaj antropo-zoogenih faktora
kad je taj uticaj jači (intenzivniji) i trajan šikara šibljak grmljak kamenjar golet
šikara šuma
Opšte karakteristike šikara
šikare su na našem području većinom sekundarne tvorevine, nastale vegetativnim putem, nakon seče nekadašnjih visokih šuma
u prirodi, bez navedenog negativnog antropogenog uticaja, postoje šikare čije je poreklo primarnog karaktera - posledica su uglavnom, uticaja nepovoljnih stanišnih uslova
Oblici (klasifikacija) šikara 1. Šuma-šikara: a) zašikarena šuma – s više od oko 50% dobro oblikovanih i
kvalitetnih stabala b) šumolika šikara – s manje od oko 50% dobro oblikovanih
stabala2. Šikara – s više od oko 50% drveća: a) očuvana šikara – prosečna pokrovnost (sklop) krošanja
veća od oko 0,5 b) vrlo otvorena šikara – prosečna pokrovnost manja od oko
0,53. Šikara-šibljak – s manje od oko 50% drveća, prelazna
formacija ka šibljaku
Šibljaci
• degradacioni oblik šumske vegetacije i bitno se razlikuju od šikara
• čine ih razne vrste grmlja (žbunja) šibolikog oblika (leska i dr.)
• šiblje je niskog rasta (nikada ne dostiže velike dimenzije)
• za šibljake se često u žargonu kaže da su to "šume do pojasa", odnosno da predstavljaju "zelenilo krševitih terena"
• Osnovna karakterisitka šibljaka- glavni sastojci u smesi razne vrste grmlja, tj.
šiblja i niskog rastinja, - šumsko drveće nedostaje ili je mestimično zastupljeno
• drveće je istisnuto od vitalnijih i otpornijih vrsta grmlja i šiblja (biološki uticaj)
- šibljaci sekundarnog karaktera • ili je posledica (odraz) nepovoljnih uslova staništa
za razvoj drveća (ekološki uticaj) -primarni - prirodni šibljaci
Šibljaci
Šibljaci
Po svom sastavu
Prema visinskom
rasprostranjenju
čisti
mešoviti
u nizijskompodručju
ubrdsko-planinskom
području
Najznjačajniji i najzastupljeniji šibljaci
• Šibljaci jorgovana i divlje praskve, sveza (Pruno tenellae - Syringion)
• Šibljaci jorgovana na krečnjacima (Syringetum vulgaris) - sa mukinjom i crnim jasenom (Sorbo-Fraxino-Syringetum) - sa rujem na krečnjaku (Cotino-Syringetum) - zajednica jorgovana i grabića (Syringo - Carpinetosum orientalis) - zajednica jorgovana, mečje leske i drugih vrsta (Syringo - Coryletum colurnae mixtum Miš)- zajednica jorgovana i rašeljke (Syringo-Prunetum mahalebi), u klisurama na 200-300 m, i dr.
Najznjačajniji i najzastupljeniji šibljaci
• Šibljaci jorgovana na serpentinitu (Syringo - vulgaris serpentinicum) u Ibarskoj klisuri, na 450-750 m n.v.
• Šibljak jorgovana na silikatnoj podlozi (Syringetum vulgaris silicicolum) u istočnoj i jugoistočnoj Srbiji na 400-430 m.
• Šibljaci trnjine i gloga (Pruno spinosae-Crataegetum)
• Šibljaci ruja (Rhus sp.) i dr.
Najznjačajniji i najzastupljeniji šibljaci
• U brdsko-planinskom području javljaju se:
1. Šibljaci leske (Corylus avellana)
2. Šibljaci gloga (Crataegus sp. )
3. Šibljaci kleke (Juniperus communis)
Šibljaci
Pri definisanju i izdvajanju šibljaka
- nije od važnosti kvalitativni izgled
- već jedino biljni sastav
Normalno formiran leskar je isto toliko šibljak kao i jedna degenerisana njegova forma