RICHARD PARKES CORDOCK

Richard Parkes Cordock

KLASA MILIJUNAŠ lekcije o uspjehu od putnika iz poslovnog razreda

P r i j e v o d s e n g l e s k o g a

Sadržaj Zahvale 9 Uvod 11 Predgovor 15 Prvo poglavlje 21 Drugo poglavlje 49 Treće poglavlje 59 Četvrto poglavlje 73 Peto poglavlje 87 Šesto poglavlje 97 Sedmo poglavlje 111 Osmo poglavlje 127 Sto su rekli o knjizi 143

Zahvale V

Želio bih najiskrenije zahvaliti svima onima koji su me podržali i pomagali mi posljednjih nekoliko godina tijekom kojih sam se, kao poduzetnik, otputio na novo putovanje.

Ovom knjigom posebno želim zahvaliti ocu koji je preda me uvi-jek postavljao izazove i koji je uvijek bio uz mene.

Anni Rushton i Nuali Mullen za pomoć i savjete u vezi s pisanjem. Johnu Moseleyju iz Capstona i Wileyju i Simonu Benhamu iz Mayer Benhama zato jer su pomogli da ova knjiga ugleda svjetlo dana.

Također bih želio zahvaliti Simonu Woodroffeu, Sir Tomu Hun-teru i Sir Richardu Bransonu koji su me nadahnuli da napišem ovu knjigu — zahvaljujem i drugim poduzetnicima i stručnjacima s ko-jima sam razgovarao pišući MBA za milijunaše; bez njih ova knjiga nikada ne bi nastala.

Hvala Napoleonu Hillu, ocu utemeljitelju ovog predmeta. Hvala Georgeu Zambartasu koji mi je pružio priliku da započ-

nem karijeru predavača te me doslovno prisilio da o svom predmetu počnem drugačije razmišljati. Iskreno hvala Jasonu Murphyju koji je posijao sjeme ideje za zaplet Klase milijunaš i Philipu Allenu koji mi je dao ideju da kreiram mnemoničko pomagalo.

Posebno zahvaljujem svojoj voljenoj ženi Jane što me trpi i vjeruje u mene i kćeri Ameliji kojoj poručujem da je volim.

Uvod

Priča koju ćete uskoro početi čitati je, kao i sve dobre priče, nadah-nuto stvarnim događajima. Jason Murphy, autorov bliski rođak, uisti-nu je promaknut u viši razred na letu za Australiju, u koju je putovao kako bi tamo pokrenuo novo poslovanje. Na njegovo iznenađenje, dogodilo se da je dobio sjedalo B1, tik do Sir Richarda Bransona, koji je tom novom poduzetniku tijekom leta pomogao savjetima.

Likovi iz knjige nadahnuti su stvarnim ljudima. Pisanju knjige prethodili su razgovori s 50 poduzetnika milijunaša

koji su se podigli svojim radom te s mnogim vodećim stručnjacima; tako sam prikupljao građu za MBA za milijunaše — mentorski audi-oprogram za vlasnike poduzeća i one koji su željeli postati poduzet-nici. Mudrost i pronicljive uvide sadržane u Klasi milijunaš preuzeo sam iz tog programa, a izmišljeni lik Michaela predstavlja skup zna-nja i iskustava koje sam stekao kroz te razgovore.

Za lik Michaela najviše me nadahnuo jedan od najbogatijih ljudi Škotske, Tom Hunter, kojeg sam, uz ostale poduzetnike, intervjuirao za MBA za milijunaše. Prekinuvši školovanje. Tom je karijeru zapo-čeo prodajući sportsku obuću iz prtljažnika svog automobila, da bi, naposljetku, svoja poduzeća prodao za 280 milijuna funti. Odonda je to bogatstvo uvećao na preko 500 milijuna funti. Njezino Veli-čanstvo Kraljica Toma je 2005. godine za zasluge u poduzetništvu i obrazovanju nagradila titulom viteza.

Sir Tomov najdraži poduzetnik svih vremena bio je Andrew Car-negie (svojedobno najbogatiji čovjek na svijetu) - veliki filantrop koji je svoje osobno bogatstvo oporučno ostavio za izgradnju 2509 knjižnica širom engleskog govornog područja. Sir Tom je nastavio Cornegijevim stopama, te je poznat kao jedan od najvećih filantro-pa Ujedinjenog Kraljevstva; dosad je 100 milijuna funti svoga novca darovao poduzetničkim i obrazovnim inicijativama.

Andrew Carnegie je u naslijeđe ostavio još nešto. Shvatio je da je znanje koje je stekao stvarajući svoje bogatstvo važnije od samog novca te se pobrinuo da njegova mudrost ne umre zajedno s njim. Zaposlio je mladog novinara Nopoleona Hilla i dao mu zadatak, na kojem je ovaj proveo svoj radni vijek, da proučava milijunaše koji su sami stekli svoje bogatstvo i predvodnike svoga vremena te otkrije njihov zajednički nazivnik, ono nešto čime se svi uspješni ljudi u ži-votu vode. Hillovu knjigu Misli poput bogataša i obogati se, poznatu i uvažavanu širom svijeta, drže zbirom saznanja stečenih istraživa-njima koja je provodio čitavog života.

Upravo to knjiga nadahnula me da počnem istraživati zajedničke osobine suvremenih poduzetnika milijunaša koji su se podigli svojim radom, pa tako nije slučajnost da je službeniku zrakoplovne tvrtke koji je u knjizi Tomu dao "čarobnu kartu" i promaknuo ga u viši ra-zred ime Andrew; time iskazujem počast Andrewu Carnegieju.

Lik Toma sam unekoliko zasnovao na samom sebi; knjiga zapo-činje Tomom koji se osjeća onako kako sam se i sam osjećao (ja i tisuće drugih nezadovoljnih zaposlenika u istoj situaciji). Knjiga prati

njegovo putovanje od te točke do trenutka kada otkrije svoju po-slovnu ideju. Oslanjao sam se i na vlastito poduzetničko iskustvo, jer sam, stvarajući MBA za milijunaše od nule i plasirajući ga na tržište, osobno proživio svaku poruku ove knjige.

Opće je uvjerenje da se uspješni poduzetnici nečim izdvajaju od ostalih ljudi, nečim poput čarobnog gena ili posebnog dara. Ova knjiga pokazuje da postoji jedan dostupan i dosljedan umni sklop zajednički svim tim pojedincima — milijunaški umni sklop, za koji se nadam da ćete ga preuzeti. Taj se umni sklop, kako je skiciran u ovoj knjizi i s njom povezanim programom, može naučiti, primijeniti i dijeliti — prenosite ga drugima i uživajte u putovanju.

Richard Parkes Cordock Autor klase milijunaš

i autor programa MBA za milijunaše™ London, 2005.

Predgovor

čini mi se prilično ironičnim, s obzirom na prirodu ove izvrsne knjige, da pišem ovoj predgovor slušajući interni radioprogram u zrakoplovu. Čovjek kojeg slušam govori o viziji Njegova Veličanstva šeika Mohammeda bin Rashida Al Maktouma, okrunjenog princa Dubaija.

S obitelji sam se nedavno preselio u Dubai i veselimo se novim životnim izazovima koji su pred nama.

Vjerujem da je za uspjeh bilo kojeg pothvata u životu potrebno imati viziju. To je početna točka svekolikog uspjeha, tako da sam bio oduševljen kada mi se obratio Richard Parkes Cordock, autor programa MBA za milijunaše i čovjek sa sjajnom vizijom o tome kako tu informaciju prenijeti drugima, te me zamolio da napišem ovaj predgovor.

Iz osobnog iskustva znam da prava knjiga na čovjeka može snaž-no utjecati i pomoći mu da provede promjene. Prije desetak godina netko mi je preporučio knjigu Misli poput bogataša i obogati se.

Pomislio sam da nema smisla čitati knjigu napisanu tridesetih godina dvadesetog stoljeća.

Kako li sam samo bio u krivu! Upravo mi je čitanje te knjige (za koju znam da je nadahnula i Richarda) pomoglo praktično primi-jeniti načela za postizanje uspjeha i ostvariti životni cilj - postati prvak svijeta u bilijaru.

Nakon što som 2002. godine osvojio Svjetsko prvenstvo u bili-jaru, javio mi se moj bivši nastavnik latinskog jezika iz londonske škole Highbury Grove. Zamolio me da tamošnjim učenicima održim motivacijski govor.

Među slušateljima je bilo 120 učenika koji su osvojili nagrade iz različitih predmeta, pa sam svakom od njih poklonio primjerak knjige koja me isprva nadahnula, u nadi da ću, ako barem jedan od njih shvati snagu i važnost poruka i načela, pomoći zauvijek promi-jeniti život te osobe.

Nikakve sumnje nema, čitanje te originalne knjige mi je stubo-kom promijenilo život, a isto bi za vas mogla učiniti knjiga Klasa milijunaš.

Ukoliko ste već uspješni u životu ili u poslu, prepoznat ćete mno-ga načelo uspjeha iz Richardove knjige. Ako ste no putu do posta-nete uspješni, vjerujte, u njoj je sve što trebate znati.

• Što uistinu želite od života? • Tko želite biti? • Sto želite postići? • Jeste li spremni oblikovati svoj život prema konačnom

postizanju svog cilja?

Ako niste unaprijed spremni platiti cijenu, na kroju ćete morati platiti time što nećete postići svoj cilj.

Možda je najvažnije započeti od toga da zaista volite to što radi-te. Tada će, riječima motivacijskog gurua Briana Tracyja, "vaš po-

sao postati igra, a vaša igra posao". Budući da volite to što radite, s radošću ćete naporno raditi kako biste postali najboljim što možete. To je vaša strast.

Strast je ono što uspješne poduzetnike i sportske pobjednike ra-zlikuje od drugih.

Možda je upornost jedna od mojih najjačih strana. Vjerovao sam svim srcem i ni trenutka nisam sumnjao da ću jednoga dana biti svjetski prvak. Trebalo mi je 17 godina i mnoštvo pogrešaka koje sam putem učinio da to postignem, ali znam da je svaka od tih pogrešaka bila od presudne važnosti za moj konačni uspjeh. Iz poči-njenih pogrešaka učimo i od njih rastemo, a to nas čini jačima.

Ne dođe li uspjeh onda kada oni to žele, mnogi se obeshrabre i odustanu, no to je presudan trenutak. To je točka u kojoj usredoto-čenost, odlučnost, upornost i vjera moraju biti najsnažniji, jer je to razdoblje u kojem ćete otkriti svoje "drugo ja". To je ona osoba u vama koja je toliko predana postizanju vašeg cilja da će vas učiniti jačim od laserske zrake koja može u zrak dići svaku prepreku koja se nađe na putu.

Budite uvijek usredotočeni na svoj cilj, a ne na prepreku, i vaši će se snovi i ciljevi ostvariti.

Kada je, da bih postao svjetski prvak, bilo potrebno da mi se stvari poslože i da umno budem najjači, to sam i bio.

U psihologiji postoji pojam "bojanje". Odnosi se na spoj želje, vje-re i ljubavi od kojeg je načinjena ona neodoljiva, svemoćna laserska zrako koncentracije koja vam omogućuje da ostvarite svoje ciljeve.

što se mene tiče, na Svjetskom prvenstvu, u završnici pobjede od 18:17 nad Stephenom Hendryjem, sedmerostrukim svjetskim prvakom i najuspješnijim igračem u povijesti igre, svoju sam po-zornost, želju, vjeru i ljubav prema svojoj ženi i djeci usredotočio u lasersku zraku koncentracije takve razine do kakve dotada nikada nisam dospio. Možda je do toga došlo iz nužde, ali sam, po mome, to učinio iz ljubavi. Točno sam znao koliko bi mojoj ženi, obitelji i prijateljima značilo da postanem svjetski prvak, i na to sam se usredotočio.

To me je ljubav, zajedno s nepomućenom vjerom u vlastitu spo-sobnost da postignem svoj cilj i usijanom, sveproždirućom željom, odvela na vrh moje osobne planine. Vjerujte mi da je nakon tog napornog rada, frustracije i povremenih razočaranja, pogled s vrha bio apsolutno veličanstven!

To je nešto čega ću se do kraja života s veseljem sjećati. Novčani dobitak je bio itekako značajan, no puno je važnije bilo

to što sam ostvario životni cilj koji se ne može kupiti nikakvim nov-cem. Unaprijed sam platio cijenu, vjerovao sam u sebe i u svoje sposobnosti te sam dobio ono što sam "isporučio".

Vjerujem da se u životu sve događa s razlogom. Vjerujem u uzrok i posljedicu. Ništa se ne događa slučajno. Jedna od najtežih stvari u životu vjerojatno je ustrajavati i onda kada uspjeh ne dolazi, iako mislimo da ga zaslužujemo.

Od života ćete dobiti točno ono što u njega unesete. To je zakon fizike koji ne dopušta odstupanja.

Veoma mi se sviđa stih iz jedne pjesme s albuma Peachtree Road Eltona Johna, koji glasi "svi dobijemo ono što smo dali". Vjerujem da je tome uistinu tako.

Moja osobna formula za uspjeh jest:

Priprema + prilika + vjera = R E Z U L T A T

A rezultat ne može biti ni bolji ni lošiji od onoga što ste uložili i što zaslužujete.

Igrajući u polufinalu Svjetskog prvenstva protiv Matthewa Ste-vensa, kojeg sam pobijedio s rezultatom 17:16, tako sam jasno vizu-alizirao pobjedu sa 17:16 (pri rezultatu 14:17 za Stevensa) da sam se osjećao kao da sam već pobijedio!

Mnome se širio val izvjesnosti te sam se iz petnih žila napregnuo kako bih pobijedio u tom vrhunskom susretu.

No lako je upasti u zamku zadovoljstva samim sobom ili ostati unutar vlastite zone ugode, lako sam svjestan da je to pogrešno, i ja sam, posljednje dvije sezone, tako postupao. Nije dovoljno znati što treba činiti. Morate djelovati svom silinom i stvari dovesti do kraja. Morate rasti i učiti, jer nikada ne stojimo u mjestu, nego se krećemo unatrag; ponovno se vratiti u igru zahtijeva znatno veći napor.

Klasa milijunaš mi je pomogla da se ponovno usredotočim te bih želio najiskrenije zahvaliti Richardu što me vratio na pravi put.

Svem vašem znanju unatoč, nećete uspjeti ako ne razvijete sa-modisciplinu.

Brian Tracy to izvrsno sažima kada kaže: "Činite ono što znate da treba učiniti, i to onda kada treba biti učinjeno, sviđalo vam se to ili ne." Ukratko, samodisciplina je cijena uspjeha.

Richardova će vas knjiga odvesti na nevjerojatno putovanje sa-mospoznaje, no krajnje odredište ovisi isključivo o vama, vašoj pre-danosti, vjeri, želji i upornosti.

Na kraju bih želio reći da se nadam da ćemo se jednoga dona sresti, možda čak u nekoj zrakoplovnoj luci, kako bismo ispričali je-dan drugom o, pozitivnom uplivu koji je ova divna knjiga imala na naše živote. Naša konačna odredišta možda neće biti ista, ali ćemo, uz pomoć Klase milijunaš, UVIJEK biti na istom letu!

Srdačan pozdrav, Peter Ebdon, rujan 2005.

Prvo poglavlje

Lufthansa Lufthansa je među vodećim svjetskim zrakoplovnim prijevoznicima i jedan od osnivača Star AIliance udruge, koji godišnje preveze više od 53 milijuna putnika do 192 destinocije u 78 zemalja svijeta. Lufthansa je ujedno i prvi zrakoplovni prijevoznik koji svojim najodanijim klijentima nudi ekskluzivni "First Class terminal" u frankfurtskoj zračnoj luci te im po želji omogućava dolazak do njihovog zra-koplova limuzinom. U sastavu svojih eksluzivnih usluga Lufthansa nudi i mogućnost najma Private jet-a (malih poslovnih zrakoplova s 8-10 mjesta) čiji red letenja klijenti sami kreiraju prema svojim potreboma. Više no www.lufthansa.com

Kako to da pogrešno činimo stvari za koje znamo koliko su važ-ne? Tom je bio svjestan da je prekasno krenuo u zrakoplovnu luku. Još jedan telefonski poziv, panično traženje projektnih

bilješki u zadnji čas i posljednja kava sastojci su jelovnika pravog otezala, pa sada na tanjuru ima ono što je sam izabrao. Frustriran i tjeskoban sjedio je u vagonu brze linije za zrakoplovnu luku, gledao kako u nepovrat otkucavaju sekunde i proklinjao sama sebe što nije ranije krenuo od kuće. Šalter za registraciju putnika zatvarao se sat prije polaska, tako da mu se nije dobro pisalo. Svojim vitkim tijelom naslonjen na čvrsto zatvorena vrata, gotovo poskakujući na vrhovima prstiju, kao da je snagom volje pokušavao ubrzati vlak. Napokon! Tek što se vlak zaustavio. Tom je iskočio van, odjurio do pokretnih stepenica pa ravno do šaltera za registraciju putnika.

Dok je Tom jureći prema šalterima izgarao i posljednju mrvu energije, muškarac od kojih pedesetak godina, odjeven u skupo ta-mno laneno odijelo i svježe ispeglanu košulju, tiho je telefonirao pišući elegantnim srebrnim perom po rubovima stranica najnovijeg broja poslovnih novina. Osmijehom i odmahujući rukom ljubazno je odbio ponuđenu kavu, ostavši posve usredotočen na razgovor.

Kada je stigao do šaltera za registraciju i shvatio da je pred njim samo on. Tomu je skoro stalo srce. Je li zakasnio? S nadom se osmje-hivao plavuši za šalterom dok joj je predavao kartu i putovnicu, a ona ga je kratko osmotrila.

"Mogu vas registrirati, ali je prekasno da vam dodijelim sjedalo. Stavit ću vas na listu za čekanje, no smjesta morate krenuti prema

izlazu broj 13 gdje ćete dobiti daljnje informacije. Molim vas do po-žurite, jer zaključujemo let."

Tom se načas zabrinuo zbog broja 13, tog još jednog lošeg znaka u ionako upropaštenom danu, ali je zgrabio svoju aktovku i jurnuo prema izlazu na drugom kraju terminala. Preznojen i vruć, no ne i pretjerano zadihan, stigao je taman kada su se posljednji putnici ukrcavali u zrakoplov. Prišao je službeniku za šalterom i objasnio mu situaciju, očekujući da će ga odmah ukrcati. Na službenikovoj pločici s imenom pisalo je "Andrew", a dok je Tomu objašnjavao da će na svoje sjedalo morati pričekati sve dok se ne ukrca i posljednji putnik u glasu mu se osjećao blag škotski naglasak. Čekao je, dok je u njemu rastao strah da će se na kraju ispostaviti kako ipak nema mjesta. Andrew je pogledavao prema njemu i utješno mu se smješkao sve dok mu pozornost nije zaokupio čovjek koji se bez žurbe došetao do izlaza. Bio je to isti onaj muškarac kojeg je Tom primijetio kod šaltera za registraciju. Izgledao je poput osobe naučene na najbolje u životu. Andrew ga je pozdravio s poštovanjem, ali prisno, te mu je, izgleda, postavio nekoliko pitanja. Čovjek se ogledao oko sebe, te se, ugledavši Toma, toplo osmjehnuo, pa se okrenuo natrag Andrewu i potvrdno kimnuo glavom. Kado je prošao kroz izlaz i krenuo prema zrakoplovu Andrew je pozvao Toma i rekao mu ono čega se ovaj najviše plašio.

"Zao mi je gospodine, ali let je popunjen i sva su sjedala u ekonomskoj klasi zauzeta."

Znao sam, pomislio je Tom. Danas nije moj dan. Kako mu se na licu jasno vidjelo razočaranje i frustracija, Andrew je brže-bolje ponovno progovorio.

"Ne brinite gospodine, vi često letite s nama, tako da vas mogu promaknuti u poslovni razred, u kojem ima jedno slobodno mjesto. Gospodin koji je upravo ušao u zrakoplov uvijek kupuje dvije karte, a jedno je svoje sjedalo odlučio prepustiti vama. To znači da vas možemo promaknuti na sjedalo 1B, drugo najbolje sjedalo u ovom zrakoplovu, a to je stvarno puno bolji način putovanja! Uživajte u letu, gospodine!" Osmjehujući se, predao mu je kartu i uklonio ko-nopac koji je Tomu priječio ulazak u zrakoplov.

Jedva vjerujući svojoj sreći, Tom se ukrcao u zrakoplov. Tu su ga hitro ispratili do sjedala te se smjesta vezao, pripremajući se za skoro polijetanje. Još uvijek sav užurban i uzrujan, a to tih dana i nije bilo neuobičajeno, zahvalno je kimnuo glavom svome suput-niku. Nije mu promaklo da ovaj djeluje smireno i opušteno, pa je, prije no što se okrenuo prema njemu, duboko udahnuo kako bi se smirio.

"Zaista sam vam zahvalan za to što ste učinili za mene. Za mene bi bilo pogubno da sam propustio let. Hvala od srca!"

Pružio mu je ruku te su se kratko i čvrsto rukovali. Suputnik mu se prijateljski nasmiješio i odgovorio: "Nema na čemu. S obzirom na to da ćemo zajedno provesti dosta vremena, možda bismo se mogli jedan drugome predstaviti? Zovem se Michael, Michael Redford, i drago mi je da imam društvo." Upitno je pogledao Toma dok su

pored njih prolazile dvije stjuardese provjeravajući jesu li boksovi za prtljagu iznad njihovih glava zatvoreni i jesu li svi vezali sigurnosne pojaseve.

"Ja sam Tom, Tom McMilIan. Prava je sreća da je ovo sjedalo ostalo slobodno, jer, da budem iskren, promaknut sam u viši razred samo zato što sam došao prekasno da bih dobio obično sjedalo za koje sam platio. Zato vam još jednom hvala."

Michael se udobnije smjestio. "Ma, kako sam već rekao, nije mi to neki problem. Uvijek kupujem dvije karte za slučaj da moj pomoć-nik putuje sa mnom, ili jednostavno zato da bih imao više mjesta". Upitno je pogledao Toma. "Jeste li imali problema s prijevozom? Čuo sam da je bio velik zastoj u prometu na glavnom izlazu iz grada."

"Ne, nije kriv promet. Neprestano me nešto sprječavalo da kre-nem. Previše toga moram obaviti, pa sam u zadnje vrijeme stalno u žurbi!

Michael je sućutno kimnuo. "Kad sam bio mlađi i ja sam nepre-kidno žurio, tako da se sjećam kako je to, i, kako sam već rekao, drago mi je da mogu pomoći."

Michael se udobno naslonio i popravio sigurnosni pojas, dok je Tom s užitkom prelazio rukom po kožnom sjedalu te se s olakšanjem i oduševljenjem smješkao zbog te neočekivane udobnosti. Stjuardese su demonstrirale postupak u slučaju opasnosti, a dok se Tom ogle-davao oko sebe njegov je susjed bez žurbe skinuo poklopac sa svog pera i iz džepa izvadio u kožu uvezanu bilježnicu. Tom je iz džepa izvadio knjigu i pomislio kako napokon ima prilike čitati razmjerno

neometan. Bila je to knjiga o poslovnom uspjehu koju je nedavno kupio, jedna od mnogih na koje je bacio pogled tijekom posljednjih mjeseci. Neke su bile korisne, no nijedna mu nije pomogla da shvati kako postupiti u njegovoj sadašnjoj situaciji. Znao je da od života želi više; znao je da želi postići provi uspjeh. Prije čitanja pomno je proučio ovitak knjige. Može li se desiti, pomislio je, da mu upravo ta knjiga otkrije kdko da se izvuče iz potencijalno katastrofalne situacije u kojoj se našao? Lagano se kuhalo mjesecima, da bi sada sasvim proključalo. Preokrenuo je knjigu, spremajući se započeti čitati, kad ga je Michael, pročitavši naslov Misli poput bogataša i obogati se, sa zanimanjem pogledao.

"Zanimljiv izbor knjige. Danas ne susrećete mnogo mladih ljudi koji je čitaju. Napoleon HilI vas može štošta naučiti." Osmjehnuo se Tomu. "Pružit će vam oruđa s kojima ćete postići uspjeh. Ja sam, na početku karijere, iz te knjige mnogo naučio, a vidim da i vi želite saznati 'tajnu'."

Tomu je to zvučalo zanimljivo. O knjizi nije ništa znao kad ju je ku-pio i bio je iznenađen da Michael zna za njenog autora. U softverskoj tvrtki za koju je radio nitko nikada nije spominjao čitanje knjiga o poslovnom uspjehu; zapravo, ukoliko ste čitali išta osim priručnika za projekte, smatrani ste čudakom. "Jučer sam je kupio, ali mislio sam da je riječ o novijoj knjizi."

Njegov se suputnik nasmiješio. "Zapravo, knjiga je u opticaju već prilično dugo. Vjerujem da je napisana 1930-ih godina, no bez svake mi je sumnje pomogla shvatiti načela koja su zaslužna za način na

koji se moj život razvijao. Zapravo, vjerujem da mi je pomogla davši mi načela kojima sam se vodio gradeći svoj poslovni uspjeh. Nadam se da će i vama poslužiti na isti način."

Zrakoplov je krenuo pistom, i Tom je bacio pogled kroz prozor, usput opazivši otvorenu stranicu na kojoj je Michael započeo pisati bilješke. Nalikovale su proračunima s jako puno nula na kraju, pa se Tom zapitao koliko je točno Michael uspješan. Ona primjedba o 'tajni' bila je uistinu zanimljiva, no bi li on bio spreman Tomu ot-kriti tu tajnu? Zapravo je sve što trebam, pomislio je Tom, nekoliko smjernica o tome kako krenuti naprijed. Dok se Tom tako premi-šljao, ugasio se znak 'vežite pojaseve'. Otkapčajući sigurnosni pojas razmišljao je kako započeti razgovor o toj temi, no Michael mu je priskočio u pomoć nagnuvši se i upitavši: "Onda, Tome, kojim se poslom bavite?"

Bilo je to pitanje koje je Tom u zadnje vrijeme sam sebi često postavljao te se čak počeo pitati bavi li se uopće pravim poslom. Razmišljao je koliko reći Michaelu te je bio sklon odgovoriti kratko i odsječno, kadli iznenada pomisli da nema što izgubiti, a može dobiti novo viđenje svog problema. Taj je tip očito uspješan, pa mu može dati korisne savjete.

"Ja sam informatičar, voditelj projekta. To jest, to je ono što sada radim. No ovo bi putovanje moglo biti moje posljednje za ovu tvrtku, jer se trenutno događaju mnoge promjene te se govori o smanjivanju opsega poslova i višku radne snage. Možda se to neće odraziti izravno na mene, ali dg sam propustio ovaj let ne bi mi se baš dobro pisalo.

Ne radujem se poslu zbog kojeg putujem, no ne bi mi bilo ništa lakše da sam propustio let i tako ga odgodio. Radije će završiti s time."

"U poslu se često događa da moramo napraviti nešto što radije ne bismo učinili", rekao je Michael. "Mislim da se, ako ne radim nešto prema čemu gajim strast, ili u što vjerujem, rad može činiti poput bor-be na uzbrdici. Koji je to neugodan zadatak, ako smijem pitati?"

Tom je shvatio da rado govori o tome, i to osobito sa strancem koji nije upleten. "Smijete. Zapravo mi prija što mogu o tome govo-riti. Putujem kako bih zatvorio područni ured i sve poslove prebacio natrag u središnjicu. Postupak zatvaranja traje već neko vrijeme, tako da nisam neraspoložen zbog posla, nego zbog ljudi. Neki od njih možda neće moći naći novi posao, a ni sama tvrtka nema baš dobre izglede. Ovog mi se trenutka čini da se ne mogu uhvatiti ni za glavu ni za rep."

"Zvuči frustrirajuće", primijetio je Michael sućutno i ohrabrio ga da nastavi pričati.

Tom se složio. "Ovih se dana neprestano tako i osjećam. Pro-blem je u tome što se bavim razvojem softvera kod kojega su pro-mjene tako česte da ih je teško pratiti. To je kao da pokrećete kolo trčanjem u njemu; taman kad pomislite da stižete nekamo, na tržište izađe nov proizvod i morate početi iznova. Stvarno nastojim sve pratiti i držati stvari pod nadzorom, ali, da budem iskren, to mi ne ide baš najbolje. Glasine o višku zaposlenika i reorganizaciji koje se šire tvrtkom čine da se sve doima neizvjesnim, pa se teš-ko usredotočiti na posao. Nije lako osjećati se uspješnim kada se

uglavnom baviš time da ne propadneš. Zadnje som vrijeme proči-tao mnogo knjiga o poslovnom uspjehu, no nisam našao odgovor na pitanje kako nešto promijeniti." Tiho je uzdahnuo. "Želio bih znati što učiniti."

Postidjevši se iznenada povjeravanja neznancu. Tom je brzo po-kušao promijeniti temu, no Michael nije reagirao onako kako je on očekivao. Samo je slegnuo ramenima i rekao: "U životu je često tako. Uspjeh i neuspjeh dva su lica istog novčića i vjerujem da se strana na koju pada može promijeniti kad god poželite."

Tom se pitao je li Michael uopće čuo što mu je ispričao. Moguć-nost da će postati višak radne snage ili da će morati prijeći na lošije radno mjesto zasigurno mu nije pružala osjećaj da trenutno vlada situacijom. Nikako mu se nije činilo da on odlučuje o tome hoće li uspjeti ili ne. Njemu se činilo da mogućnost izbora ima tvrtka, te je odlučio Michaela suočiti s tim.

"Složit ćete se da uspjeh u nekoj mjeri ovisi i o sreći; ne možete tek tako promijeniti stvari. To nije uvijek u vašoj moći, okolnosti vas mogu spriječiti", rekao je Michaelu s upitnim izrazom na licu.

"Upravo obratno. Tome, ja vjerujem da se uspjeh temelji na osam pouzdanih načela ili uvida, koja, kad ih jednom naučite i primijenite mogu učiniti da uspijete. Ubijeđen sam da je to uvijek u vašoj moći; naravno, samo o vama ovisi hoćete li tu moć upotrijebiti." Michael se nasmiješio Tomovoj očitoj sumnjičavosti. "Ne vjerujete mi, zar ne? Onda mi recite nešto više o svom problemu na poslu, da vidimo mogu li vam pomoći."

Tom je iznenada osjetio optimizam, no smjesta ga je potisnuo. Previše je mjeseci proveo brinući zbog situacije da bi povjerovao da postoji jednostavno rješenje niotkuda. Ipak, pružala mu se dobra prilika, jer sigurno je s razlogom dobio ovo sjedalo, i zašto da je onda ne iskoristi? Pokazao je na pero i bilježnicu i rekao: "Izgleda kao da se spremate raditi, pa vas ne bih želio ometati, ali bih vrlo rado čuo još jedno mišljenje."

V

Michael je potvrdno kimnuo i odložio pero i bilježnicu. "OK. Sto je pravi problem?"

Tom je bio zbunjen: "Pravi problem?" "Dakle," rekao je Michael, "prema mom iskustvu, ono za što misli-

mo da je problem obično je tek pokazatelj da negdje dublje nešto nije u redu, tako do bih se najprije time pozabavio. Tako štedimo vrijeme."

Tom se tome nasmijao i na trenutak se zamislio. "Pitam se je li taj problem moj posao. Ja sam, kao što sam rekao, voditelj informatič-kog projekta, no jednostavno više ne volim ići na posao. Užasavam se neprestanog ponavljanja uvijek istih radnji, a svaki je dan isti: sustizanje rokova, ni trenutka predaha. Ali nije stvar u mome po-slu..." Glas mu je zamro te je pokušao promisliti o onome što mu je Michael rekao. "Mislim da je pravi problem taj što se osjećam kao da se ne mičem s mjesta i dosadno mi je. Frustriran sam, ali, iako želim nešto bolje i drugačije, ne znam odakle početi." Pokazao je na knjigu koja mu je ležala u krilu. "Rekao sam vam da već neko vrijeme čitam knjige poput ove i da, iako znam da me negdje čeka bolja budućnost, jednostavno ne znam kako do nje."

Michael je potvrdno kimnuo. "Znate, dobra je vijest da ste pot-puno u provu. Boljo budućnost postoji, a postoje i smjernice kako je pronaći. Pokušajmo vidjeti mogu li vam pomoći prepoznati te smjer-nice. Uzmite mene za primjer, što vidite koda me pogledate?"

Tom nije bio siguran kakvom se odgovoru Michael nada, ali ga je pogledao i na trenutak razmislio o dojmu koji je Michael no njega ostavio. "Vidim muškarca očito uspješnog u poslu, naviklog na do-bar život i sve njegove pogodnosti, poput najboljeg sjedala u zrako-plovu! Vjerojatno ste pohađali privatne škole, potom završili fakultet, vjerojatno imate čvrsto poslovno zaleđe te ste osoba koja voli lijepe stvari." Pokazao je na pero. "Ne znam mnogo o tim stvarima, ali mi to djeluje poput vrijednog antikviteta."

"U pravu ste za pero!" rekao je Michael, pomilovavši prstom ukra-snu gravuru no njemu. "Kupio sam ga kod som zaradio prvi milijun, a predstavlja spoj forme, funkcije i ljepote — osobine do kojih mi je veo-ma stalo. No, što se ostalog tiče, nisam rođen u izobilju i kada bih se morao odrediti nazvao bih se poduzetnikom! Zapravo se moja obitelj bavila prodajom na štandu na tržnici, a školu sam napustio s nepunih šesnaest godina ne stekavši nikakve kvalifikacije. Vidite, Tome, ja vje-rujem da je važno osobno iskustvo i ono što od njega napravimo, a ne odakle dolazimo i kakvo smo obrazovanje stekli." Michael je uočio do je Tom iznenađen. "To nije ono što ste očekivali, zar ne?"

Tom je odmahnuo glavom, a potom se nasmijao. "U pravu ste, ni-sam mislio do ste poduzetnik, možda direktor kakve velike korporacije ili nešto tome slično. Znajte da som i sam često razmišljao o pokreta-

nju vlastitog poduzeća, no nisam imao hrabrosti, jer mi se uvijek činilo da ljudi koji to rade imaju nešto što mi ostali nemamo. Mora da posje-duju neka izuzetna svojstva, za koja ne mislim da ih i sam imam."

Michael ga je pogledao. "U pravu ste, oni zaista posjeduju po-sebna svojstva, no to su svojstva koja imaju i drugi. I vi ih imate, stvar je samo u tome hoćete li ih i kako odlučiti upotrijebiti, a to je i razlika između umnog sklopa poduzetnika i zaposlenika." Tom je primijetio da ga Michael gleda ozbiljno i kao da ga pokušava odva-gnuti. "Tome, dopustite da vam postavim pitanje. Koji umni sklop mislite da posjedujete vi — milijunaša ili zaposlenika?

Tom je bio iznenađen i pitao se kako, pobogu, odgovoriti. "Nije mi poznat taj pojam. Možete li ga malo pojasniti?"

"Naravno", odgovorio je Michael. "OK. Vjerujem da se svi rađamo kao potencijalni milijunaši. Genima nam je određena sudbina da nešto postignemo jer smo vrsta "pozitivnih stvaralaca" Znate, sve što vidimo najprije je stvoreno u umu, a - razmislite li - biti podu-zetnikom znači da morate iz ničega stvoriti nešto. Svatko ima tu sposobnost, no problem je što većina ljudi koristi tek vrlo mali dio svojih potencijala.

Mnogi se ljudi ne maknu dalje od umnog sklopa koji su naslijedili od svojih roditelja, a to je prvo što treba mijenjati. Roditelji nas obič-no uče kako valja steći obrazovanje i kvalifikacije, da bismo dobili dobar posao na kojem ćemo napredovati i steći solidnu mirovinu. To je nedvojbeno siguran put, ali vrlo malo ljudi koje poznajem na toj je način steklo financijsku slobodu.

"Stanite načas", rekao je Tom. "Pokušavate li mi reći da u tome ima nešto loše?"

"To nije ni dobro ni loše, nego sam upravo opisao zaposlenički umni sklop prema kojem radimo za nekoga tko određuje kako, gdje i kada se radi. Koliko ljudi zaposlenih na uobičajenim poslovima od plaće postanu milijunaši?"

"Osim šačice najmoćnijih u svijetu financija, ne mnogi." Michael je nastavio: "Milijunaški umni sklop je zaokret za 180

stupnjeva od zaposleničkog umnog sklopa jer slijedi strast, a ne mi-rovinu. Tvoja te poslovna zamisao toliko obuzme do, jer te toliko uzbuđuje, jednostavno o njoj ne možeš prestati razmišljati. Razumi-jete li razliku?"

lako ju je Tom razumio, još uvijek nije bio siguran kakve to veze ima s njim. "Kako se mogu prebaciti s jednog umnog sklopa na drugi?"

"Tome, vi se bavite informacijskom tehnologijom, pa bi vam to trebalo biti prilično lako. Rekao sam da treba promijeniti umni sklop, a um nije ništa drugo doli računalo. Treba ga samo reprogramirati novim softverom!"

Zahvalan Michaelu što se poslužio analogijom koja mu je bila bli-ska, Tom se počeo opuštati. "Oh, to je nešto što bez problema mogu učiniti." Postao je jako zainteresiran i uživljen te je ustao kako bi iz boksa iznad sjedala izvadio aktovku. Michael ga je upitno pogledao, pa mu je Tom, gledajući ga preko ramena, objasnio: "Imam osjećaj da bi ono što govorite moglo za mene biti jako važno. Ako nemate ništa protiv, volio bih zapisivati, tako da ništa ne zaboravim."

Osmjehujući se, Michael je otrgnuo stranicu sa svojim izračuni-ma i bilježnicu dodao Tomu.

"Izvolite, poslužite se mojom bilježnicom. Uvijek je nosim sa so-bom, jer, kako ste upravo otkrili, nikad ne znate kada ćete morati pribilježiti nešto što vas je nadahnulo ili zainteresiralo, kao ni kada će vam na um pasti odlična zamisao."

Tom je uzeo otmjenu bilježnicu u ruku te je iz jakne izvukao ke-mijsku olovku i započeo zapisivati ono najvažnije što mu je Michael dotada rekao.

"OK, razumijem razliku između milijunaškog i zaposleničkog umnog sklopa, no mora da je još nešto na stvari?"

Potvrdno kimnuvši, Michael je promatrao Tomove bilješke koje su se pojavljivale na stranici.

"Naravno, potrebno je mnogo toga saznati o osam jasnih načela ili elemenata. Svatko ih može primijeniti, no većina ljudi iz raznih razloga to ne čini, ili primjenjuju samo nekoliko načela." Pričekao je da Tom napiše '8 načela' pa je nastavio. "Jeste li u djetinjstvu ikada u cirkusu vidjeli žonglera kako žonglira tanjurima ili palicama, počevši s jednim da bi završio sa šest ili osam istodobno u zraku?"

Tom nije odmah shvatio vezu cirkuske točke s njihovim razgovo-rom, no shvaćao je da Michael nikad ništa ne govori bez razloga, pa je potvrdno kimnuo.

"Vidjeli ste tanjure koji su se svi istodobno okretali. Žongler je morao paziti na svaki pojedini tanjur, ne samo na one najbliže nje-mu. Da je dopustio da mu pozornost popusti ili da ih nije podjedna-ko pazio, što bi se dogodilo?"

"Pali bi mu na glavu i polomili se!" Tom je načrčkao još jednu bilješku, a onda je začuo zveckanje kolica s pićem koja su im se približavalo. Jedna od stjuardesa im je prišla i Tomu ponudila čašu šampanjca. Michaela je očito dobro poznavala te mu je dala pivo a do ga nije ni zatražio. "Nikad nisam volio šampanjac", nasmijao se Michael. Potom je prisno pozdravio stjuardesu, pitao je kako je te se raspitivao o tome kako joj muž podnosi rano umirovljenje. Tom je shvatio da Michael zaista često putuje te da ga posada zrakoplova dobro poznaje.

Stjuardesa mu je uzvratila osmijeh, oduševljena što se sjeća nji-hova zadnjeg razgovora te je rekla da je sve dobro. Njezin je muž napokon imao priliku raditi sve ono što je uistinu želio raditi, pa se i ona radovala prijevremenoj mirovini jer će mu se tada moći pridru-žiti. Očito je posrijedi bila neka njihova stara šala, pa ju je Michael zadirkivao dok se spremala krenuti dalje.

"Olivia, ti znaš da ne možeš u mirovinu dok se ja ne umirovim, a to se neće dogodiit još koju godinu!"

Tom je primaknuo čašu nosu i s užitkom mirisao cvjetni bouquet. Nazdravio je Michaelu i otpio.

"Dižem čašu u zdravlje šampanjskom životnom stilu. To se ne pije u ekonomskoj klasi! Ako tako izgleda biti uspješnim poduzetni-kom, ja sam svim srcem za!"

Michael se nasmijao i rekao: "Znači zato čitate Misli poput bo-gataša i obogati se! Priznajem da naslov navodi na pomisao da je sve to zbog novca, no ako mislite da su skupa vina i raskoš ono što

najviše motivira poduzetnike, onda ste u krivu. Naravno, samo bi budala tvrdila da novac nije važan, ali nikako nije važan onoliko koliko su važni razlozi zbog kojih želite voditi svoj posao i strast koja vas nagoni da to i učinite."

Tom je prigovorio: "Dajte, molim vas, ne možete mi reći da ljudi to ne čine radi novca!"

Michael je odmahnuo glavom. "Ne, ljudi samo misle da je novac razlog što to žele učiniti, no ako u igru ne uđu sva druga načela, usredotočeni samo na novac nikada nećete dugoročno biti uspješni. Sjetite se žonglera — nikad nije riječ o samo jednom tanjuru!"

Tom je zaista postao znatiželjan. "Novac bi mi sigurno dobro došao. Prijeti mi ostanak bez posla, a moja zaručnica Julie i ja se namjeravamo vjenčati sljedeće godine."

Michael je kimnuo. "Naravno da bi vam dobro došao, no ono što pokušavam reći je da ćete, ako otkrijete što je to što vas pokreće, imati šanse postati uspješniji nego ste uopće u stanju zamisliti." Na trenutak se zamislio, pa je nastavio. "Dopustite da vam postavim pitanje. Zašto se radije bavite informatičkom tehnologijom nego ne-kim drugim poslom?"

"Jednostavno me tamo nanio put", odgovorio je Tom. "Ne bih re-kao da sam za to osjećao neku strast, no općenito govoreći bilo mi je zanimljivo, a i morao sam početi zarađivati nakon fakulteta. Plaća je bila dobra, a u vrijeme kada mi je ponuđen posao morao sam otpla-ćivati pozamašan studentski kredit i dugove na kreditnim karticama. Mislim da mogu reći da sam ga prihvatio uglavnom radi novca."

"OK, slažem se da tu ima logike. Je li plaća još uvijek dobra?" upitao je Michael.

"Da, dobra je" potvrdio je Tom. "Ali, ako ste posao prihvatili samo radi novca, zašto onda više ni-

ste zadovoljni?" pitao je Michael. "Vjerujem da je to zato jer negdje duboko iznutra poduzetnički uspjeh nije potaknut željom za nov-cem. Tu se radi o slobodi, izboru, dokazivanju sebe, činjenju stvari na svoj način, stvaranju onoga što morate stvoriti."

Toma se snažno dojmila iskrenost i silina strasti u Michaelovu glasu. To je bilo nešto čemu je potpuno vjerovao, te je počeo zapi-sivati ključne riječi, a Michael je nastavio.

"Kada poduzetnik pokreće posao, obično je to zato što osjeća da to mora učiniti — ili zato jer silno pati jer to ne čini ili zato jer pati što će ostatak svog života provesti kao zaposlenik — tako da nema drugog izbora. Naravno, istina je da i novac igra neku ulogu — kada nemaš novaca, a postoje prilični izgledi da se nešto zaradi, potreba za novcem je dobar pokretač — no sreo sam jako malo poduzetnika koji to čine samo radi novca."

Tom je djelovao zamišljeno, a Michael je nastavio. "Vi, s druge strane, radite samo da biste platili račune. Vjerujem da ste zato ne-zadovoljni na poslu i tražite odgovore u knjigama poput Misli poput bogataša i obogati se."

Tom nije bio siguran zašto, no nije mu se svidjelo čuti kako ga opisuju kao nekoga tko radi da bi plaćao račune. Taj je opis pristajao gotovo svima koje je poznavao te ga je činio predvidljivim, onim koji

svoj život prihvaća takvim kakav jest. On za sebe nije mislio da je pred-vidljiv, no dok je Michael pričao, pred njim se otkrivao njegov život, dosadan, neuzbudljiv i neizbježan. Iznenada se sjetio svog oca koji je godinama strpljivo služio na poslu koji niti je volio niti mrzio. Ako je imao neke snove. Tom o njima nije ništa znao, te se iznenada osjetio uhvaćenim u stupicu i Ijutitim na sebe što se tako osjeća. Michael je opazio Tomovu nelagodu, pa je pričekao da ovaj sabere misli.

Tom je odložio čašu sa šampanjcem i razmislio što bi želio pitati Michaela. Glavom mu se vrzmalo mnoštvo misli. Shvatio je da je to što se zatekao upravo u tom zrakoplovu i na tom sjedalu nevjerojat-na prilika koju mora ugrabiti. Znao je do je to prilika koja se dobije samo jednom u životu i zahvaljivao je svojim sretnim zvijezdama na tom sjedalu. Zapravo se osjećao kao na privatnom satu kod vrhun-skog stručnjaka, a taj je stručnjak bio očigledno vrlo uspješan mili-junaš koji se podigao svojim radom. Ipak, stara navika da sumnja u sebe navela ga je na oprez, lako nije bio uvjeren da će mu Michael otkriti baš sve svoje tajne, bojao se da, propusti li ovu, nikada neće dobiti drugu priliku.

"OK, ako nije stvar u novcu, u čemu jest? Upozoravam vas da imam još mnogo pitanja!"

Zadovoljan, Michael se zavalio u sjedalo i na trenutak porazmi-slio.

"Drago mi je do imate mnogo pitanja, zato jer vjerujem da sve počinje u umu." Pogledao je Toma. "Recite mi, prema čemu gajite strast?"

Tom je djelovao iznenađeno. Pripremio je kemijsku olovku do bi vodio bilješke o tome kako postati uspješnim, no nije bio spreman odgovarati na neodređena pitanja. "Zapravo ne znam", rekao je otežući jer je shvatio da si nikada nije dopustio takva razmišljanja.

"To, izgleda, nije posao koji sada radite?" rekao je Michael, a u oku mu je vragolasto zaiskrilo.

"Ni najmanje", odgovorio je Tom. "Da budem iskren, kada pomislim na svoj posao vidim iscrpljuju-

ću rutinu i beskonačne rokove dovršetka koji se pružaju u nedogled, a kada ih napokon dosegnem, moram opet iznova započeti raditi isto. Znam da tvrtka želi brzo obavljen posao kojim će, s najmanje ulaganja, držati klijente zadovoljnima, no mene to ne zadovoljava. Klijenti su nezadovoljni jer ne dobivaju svu moju pozornost, a ja ne uspijevam posve svladati novi softver prije nego se na tržištu pojavi još noviji, s kojim sam prinuđen ponovno započeti od samog počet-ka. Ne, za svoj posao ne osjećam nimalo strasti. Prije bi se moglo reći da sam frustriran i prezasićen!"

Michael ga je pogledao zamišljeno. "Znate li zašto sam ja za-počeo poslovati?" Dok se Tom spremao odgovoriti, on je nastavio. "Razlog je u tome što sam kao dječak bio opsjednut trčanjem. Trča-nje je bilo moja strast. Bio sam sprinter, no tada je kvalitetna sport-ska obuća bila vrlo rijetka. Moj je ujak imao štand na otvorenom na kojem je prodavao čizme i žensku obuću, pa mi je sačuvao par tenisica da ih isprobam. Bile su dobre, no ja sam uvijek želio nešto bolje, brže, lakše, pa sam počeo tražiti dobavljače od kojih bi ih moj

ujak mogao nabaviti za prodaju, ali njega to nije baš zanimalo. Tako sam ih počeo sam prodavati, najprije prijateljima u školi, a potom i na svom vlastitom štandu no tržnici. Moja strast prema trčanju do-vela me do toga da postanem vlasnik najprije jedne prodavaonice, a potom i lanca prodavaonica sportske opreme. Zapravo bih mogao reći da je moj posao izrastao iz poteškoće, to jest nemogućnosti da udovoljim svojoj strasti prema odličnoj obući za trčanje."

Tom ga je opčinjeno slušao. Taj dotjerani čovjek čiji je izgled odavao uspjeh doimao se poput nekoga tko nikada nije vidio štand na tržnici, a kamoli na njemu radio! Načas se zamislio, pa je rekao: "Želio bih da mogu reći da imam takvu strast. Cesto sam razmišljao o tome kako bih želio voditi vlastiti posao, ali zapravo nemam pojma otkuda bih počeo. Tijekom protekle godine pročitao sam mnoštvo knjiga, slušao motivacijske poslovne programe i uistinu proučavao uspjeh. Uživao sam u tome, ali još uvijek ne znam prema čemu osjećam strast."

Michaela je iznenadila gorljivost u Tomovu glasu. Očito je bio iskren i toliko silno želio saznati kako riješiti svoje probleme da je Michaelu bilo jasno da mu mora pokušati pomoći. "Vratimo se ne-koliko godina unatrag. Zar niste imali nikakvih interesa ili hobija koji su vas posve zaokupljali, o kojima ste bili gotovo ovisni?"

Tom je na trenutak zatvorio oči kao da gleda neki unutarnji ekran na kojemu se vrtio film njegova života. Polako je kimnuo, a na licu mu se pojavio osmijeh prisjećanja. "Zapravo ste u pravu. U junior-skom sam uzrastu bio jako dobar tenisač, te sam nastavio igrati sve

dok nisam upisao fakultet. Nažalost, zbog silnih fakultetskih obveza, da ni ne spominjem društvo i izlaske, jednostavno sam se prestao time baviti jer mi se činilo da nemam dovoljno vremena za sve. Tako da je to nešto prema čemu sam nekada osjećao strast. Volio sam tenis; igrajući, osjećao sam se življim no ikada i nije mi bilo teško trenirati."

Michael je promatrao Tomovo lice i vidio je kako ga je ozarila svjetlost te je čuo promjenu u njegovu glasu koji je bio pun energije i uvjerenja. Pomislio je da bi mogao pokušati otići još dublje. "Tome, što mislite, što vas je učinilo dobrim igračem.?"

"Pretpostavljam da sam bio dobar zbog strasti koju sam osjećao, da se poslužim vašim izrazom. Kada sam igrao nisam mislio ni o čemu drugom, a kada bih kročio na teren osjećao sam se nepobje-divim. Bio sam kao opsjednut, toliko sam snažno želio pobijediti da bi se, dok sam igrao, sve tako i posložilo."

Michael se široko osmjehnuo. "Upravo ste opisali neka od glavnih svojstava uspješnih poduzetnika: strast, želju i vjeru u sebe. Nijedan posao ne može uspjeti, ako niste uistinu strastveno opsjednuti i ako ne izgarate od želje za uspjehom. Morate voljeti izazov, a to možete samo ako djelujete iz strasti. To je spoj srca i uma. Kao kad se za-ljubite. Sjećate li se kada ste prvi put susreli svoju zaručnicu? Ime joj je Julie, ako se ne varam? Morali ste iskoračiti iz svoje zone ugode da bi ste je pozvali da s vama izađe, i to ste i učinili. Zbog ljubavi činimo nevjerojatne stvari: riskiramo, pobjeđujemo svoje strahove i naša ograničavajuća uvjerenja — sve zbog ljubavi. Ona zaista može

u naše živote unijeti čaroliju, i zato je prvi korak pronaći tu strast pre-ma ideji, usluzi ili poslu. Jeste li osvojili kakve teniske nagrade?

Tom se pitao daje li mu to Michael znak da razgovor želi usmjeriti prema općenitijim temama, ali, napokon su došli do nečega čime se mogao hvaliti! "Poprilično. Nosio sam ih kući, a moji bi ih roditelji stavili na policu i ponosno pokazivali gostima."

"Jesu li bile vrijedne?" Iznenađen, Tom se nasmijao. "Ni najmanje, medalje nisu bile od

srebra niti ičega tako skupog. Vjerojatno su vrlo malo vrijedile, no nikada nisam o tome razmišljao."

"Znači," bio je uporan Michael, "ako nisu mnogo vrijedile, niste igrali radi materijalne dobiti? Zašto ste onda igrali?"

Tom je razmislio. "Radi užitka u pobjedi i natjecanju. Svaki je su-sret bio izazov koji sam morao svladati. Nisam razmišljao ni o čemu drugom."

"Upravo tako!" rekao je Michael. "Mislite li još uvijek da je smisao uspješnosti u novcu?"

Tom je podigao ruke u zrak glumeći da se predaje. "OK, istina je da pobjeđivanje nije imalo veze s novcem, no još uvijek nisam uvjeren da za većinu ljudi novac nije glavni faktor Siguran sam, kada bih zaradio milijun, to bi imalo itekakav učinak na moj sadašnji život i okolnosti!"

Michaelu je bilo jasno da se Tom opire ideji da je strast važnija od novca te je shvatio da će ga morati natjerati da temeljitije razmisli.

"OK, znači niste sigurni da nije stvar u novcu. Poznajem mnoge uspješne poduzetnike, milijunaše, pa čak i milijardere. Svaki od njih

ima više nego dovoljno novca da se povuče iz posla i ostatak života provede uživajući u raskoši. Oni to ipak ne čine. Ne sjede na plaži i ne meditiraju o oceanu; oni i dalje pokreću nove poslove. Znači, ako ih ne pokreće novac, što mislite što ih pokreće?"

"Možda pohlepa", brzo je odgovorio Tom. Nasmijao se vidjev-ši kako se Michaelova obrva podiže i nastavio. "Ako nastavljaju zarađivati milijune, za to mora postojati dobar razlog, a za neke je ljude to pohlepa. Većina bi razmišljala samo o tome kako putovati svijetom i odigrati partiju golfa svaki dan, po se, kada u poslovnim novinama čitam priče o milijunašima koji se ne povlače u mirovinu, pitam zašto. Zar tvrdite da je strast to što ih tjera dalje?"

"Da, upravo to govorim, a kažem i da ukoliko želite biti uspješni morate prestati razmišljati onako kako razmišlja 'većina', da se po-služim vašim izrazom", rekao je Michael. "Maločas smo razgovarali o ljubavi. Uspješni su poduzetnici toliko zaljubljeni u svoj posao da ne mogu zamisliti ništa zanimljivije ili važnije od bavljenja tim po-slom. Čak i kada sjede na plaži i gledaju u ocean, i dalje razmišljaju o svom poslu, jer kada ste strastveni i motivirani onda doslovno izgarate od želje da pokrenete stvari." Michal se široko osmjehnuo. "Bilo da se radi o osvajanju djevojke svojih snova ili o pokretanju vlastite tvrtke, strast je ista."

Tom je sad već uistinu uživao. Ovaj mu je razgovor bio zabavniji od ičega što je u zadnje vrijeme doživio i imao je osjećaj da ga uistinu vodi tamo kamo želi ići. "U pravu ste, Michael, predajem se! U pitanju je strast, ali ja više ne igram tenis, tako da se pitom na čemu sam."

Michael se osmjehnuo. "Samo morate otkriti ono što u vama može probuditi energiju i zapaliti vas na isti način. To može biti ideja, proizvod, usluga ili nešto drugo što čini da se osjećate živim i uvjerenim da ništa nije važnije od toga. To pronađite, i vjerujem da ćete početi razmišljati poput uspješnog poduzetnika — možda čak i poput milijunaša koji se podigao vlastitim radom."

Tom je podigao glavu s bilježaka jer ga se dojmilo nešto što je Michael rekao. "Upravo sam shvatio da često govorite 'ja vjerujem'. Činite li to svjesno?"

"Da", rekao je Michael. "Činim to zato, jer je, kao što som vam rekao, vjera u sebe presudna za uspjeh. Neprestano ponavljam da vjerujem, kako bih se podsjetio što je potrebno da bih ostao uspje-šan.

Tom se doimao sumnjičavim. "Ali samo govorenje 'vjerujem' neće dovesti do uspjeha."

Michael se od srca nasmijao i odmahnuo glavom. "Naravno da ne: sam govor neće ništa promijeniti. No, postupamo li u skladu s onim što govorimo, do promjene će doći. Za mene riječju vjerujem počinje anagram VOLIM RAD, koji predstavlja načela uspjeha na koja uvijek iznova nailazim. Ta riječ je početak zbira smjernica o kvalitetama koje tražim u sebi i u svakom projektu kojeg ću se pri-hvatiti. Već smo, zapravo, raspravili dvije smjernice."

Tom je bio zbunjen. "Zar jesmo?" Michael je potvrdno kimnuo. "Svakako da jesmo. Vjerojatno niste

zapazili prvu jer još razmišljate poput zaposlenika. Prva jest vjerujem

u sebe. Vjera u sebe je najvažnija i mora biti potpuna. Morate imati nepokolebljivu vjeru u svoju sposobnost da ostvarite svoje ciljeve."

Tom nije bio uvjeren. "Meni to zvuči bahato", rekao je. "Ne, to je jedna posve druga vrsta vjere u sebe", rekao je Michael.

"Ne možete slijediti svoje ciljeve, ako u njih stopostotno ne vjerujete. To ne znači da mislite kako ste vi sjajan tip, nego da je vaša ideja nepobjediva i da ćete učiniti sve da i vaši klijenti u vaš proizvod ili uslugu povjeruju onako kako i vi vjerujete u njih. Tu nastupa druga: ostrašćenost i želja. Budi strastven i želi to. Morate biti preko glave zaljubljeni u svoju ideju i gorjeti od želje da je ostvarite.

"Kad prema nečemu gajite strast, to ćete i učiniti, bez obzira na sve. Vaša će vam sveprožimajuća želja dati odlučnost, bit će vaš pokretač i na kraju će učiniti da se posve posvetite tome što radite i ostvarite svoju poslovnu ideju. Stvar je u vjeri — posve i bez trunke sumnje vjerujte u to što radite, prepustite se strasti prema svojoj poslovnoj ideji i pobrinite se da je ona to što biste željeli raditi i bez plaće. I bez osvojene medalje, na primjer!"

Tom se nasmijao i gorljivo ga pogledao. "Ako su to prve dvije, što za njima slijedi?"

"Očigledno, preostalo ih je još šest, jer načela ima onoliko ko-liko riječi VOLIM RAD imaju slova. Ali najprije promislite o onome što sam dosad rekao, preispitajte malo svoju dušu kako biste otkrili ono prema čemu gajite strast i u što vjerujete, pa ćemo nastaviti. Michael je ustao i odšetao se niz prolaz. Iako se Tom nadao da će mu tajna uspjeha biti otkrivena na licu mjesta, u sebi se smiješio

shvativši da Michaei želi da i on odradi svoj dio posla, te je nastavio pisati u bilježnicu.

Drugo poglavlje

Pregledavajući svoje bilješke. Tom je bio svjestan da se ljudi oko njega bave uobičajenim stvarima poput dremuckanja na spuštenim naslonima, čitanja novina ili knjiga, a jedna je žena

s druge strane prolaza uređivala svoje žarko crvene nokte i lupkala nogom u drugima nečujnom ritmu koji je dolazio iz slušalica na nje-nim ušima. U ovakvoj bi situaciji Tom inače provjeravao bilješke za sastanak i brinuo se je li što previdio ili bi iskoristio priliku da se malo odmori. No sada se osjećao drugačije. Bio je nekako svjesniji svega što se oko njega događa, mislio je na budućnost, a ne samo na za-datke koji ga neposredno očekuju. Stvarnost se nekako promijenila i on je uistinu počinjao drugačije gledati na stvari. Nije bio siguran kamo ide, ali je znao da je spreman poći na taj put.

"Ne mogu vjerovati svojoj sreći", pomislio je. "Upravo mi je to tre-balo."

Tom je ustao, protegnuo se, razgibao ramena te odlučio prošetati. Uputio se niz prolaz, te je, prošavši i poslovnu i ekonomsku klasu, utvrdio da je zrakoplov popunjen do zadnjeg mjesta. Ondje gdje je on sjedio bilo je mirno i vrlo udobno. U ekonomskoj je klasi bilo prilično bučno, u podlozi se čuo zvuk motora, razgovori su bivali čas tiši čas glasniji, no sve mu to ipak nije smetalo kao inače. Bio je zahvalan za priliku koja ga je promaknula u prednji dio zrakoplova, te je pomislio kako je službenik na izlazu bio posve u pravu kad je rekao da će dobiti drugo najbolje mjesto. U sjedalu 1B zaista se ugodnije putovalo!

Dok se šetao tapeciranim prolazom promatrao je što se oko nje-ga događa, no u glavi se još bavio onim što mu je Michael rekao.

Shvaćao je da je anagram VOLIM RAD nešto što bi i sam mogao iskoristiti da napravi pomak o kojem već tako dugo razmišlja. Kada je stigao do repa zrakoplova ugledao je stjuardesu koja se s kolici-ma s pićem spremala krenuti prema njemu, pa se okrenuo i uputio natrag prema svome sjedalu.

Kada je stigao do svog mjesta, Michael ga je pogledao, a kada je Tom izvadio bilježnicu iz džepa jakne, nasmiješio se. "Vidim da ste spremni nastaviti", rekao je.

"Samo ako ste i vi spremni", odgovorio je Tom. "Razmišljao sam o onome što ste rekli i o tome da je prava sreća što sjedim pored vas."

"Vjerujete li u sreću?" upitao je Michael. Tom ga je odmjeravao, pitajući se je li ozbiljan. "Naravno da

vjerujem — o sreći ovisi i uspjeh i neuspjeh. Imao sam sreće što sam dobio sjedalo do vašeg. Da se to nije desilo, mi ne bismo vodili ovaj razgovor."

Michael je prstom u zraku iscrtao kvačicu u značenju obavljeno. "Ponovno ste naletjeli na jedan od elemenata anagrama VOLIM RAD!"

Tom se nasmijao. "To je možda puko sreća. Znači, sreća je ono treće u krilatici VOLIM RAD, zar ne?"

"U određenoj mjeri, svakako," složio se Michael, "ali ne onako kako vjerojatno zamišljate. Sreću, naravno, ne možemo isključiti, kao što se na nju ne možemo ni osloniti. Nijedan uspješan podu-zetnik nije stekao bogatstvo oslanjajući se samo na sreću. Morate učiniti da sreća radi za vas."

Tom je djelovao zbunjeno. "Vi ne mislite da je sreća zaslužna za to što sjedim u jedinom sjedalu u ovom zrakoplovu koje je pored sje-dala čovjeka koji mi može pomoći da sagledam kako ići naprijed?"

"Ne mislim," odgovorio je Michael, "a reći ću vam i zašto. Da, dobili ste sjedalo pored mojeg, ali ono nije bilo jamstvo da ćemo stupiti u razgovor. Sto mislite da je pokrenulo loptu?"

Kako se Tom doimao nesigurnim, Michael mu je pomogao: "Sve je počelo kad sam vidio da čitate Misli poput bogataša i obogati se. To mi je reklo nešto o vama što je izazvalo moje zanimanje. Reklo mi je da pokušavate svoj život učiniti boljim i da ste se spremni napregnuti kako biste to postigli. Vi to možete zvati srećom, no da niste već bili kupili tu knjigu i počeli je čitati, ja vas vjerojatno ne bih doživio na isti način. Sjećate li se da sam istaknuo koliko je važno svakog dana posijati sjeme uspjeha?" Tom je kimnuo, a Michael je nastavio: "Ta je knjiga bila vaše sjeme za danas. Sami stvarate svoju sreću umrežavajući se s uspješnim ljudima, a ta vam je knjiga, i odluka da je pročitate, pružila priliku za to. Slažete li se?"

Tom je kimnuo. "U teoriji da, no imam i ja pitanje za vas. Nije li sreća da pored mene sjedite baš vi, a ne netko koga ne bi zanimalo ono što čitam?"

Michael je snažno odmahnuo glavom. "Možete i tako gledati, no, po mom mišljenju, sreća je raskrižje na kojem se susreću pri-premljenost i prilika. Da biste stigli do tog raskrižja morate stvarati prilike i obaviti sve potrebne pripreme. Činite li to, može se reći da ćete imati više sreće od većine. No ne stvorite li te uvjete, čak i ako

vam se sretnom okolnošću ukaže prilika, nećete biti pripremljeni da je dokraja iskoristite. Pojavi li se odlična poslovna prilika, a vi niste napravili domaću zadaću, i upoznali sve zakutke onoga u što se upu-štate, nikakva vam sreća neće pomoći da izgurate stvar." Pokazao je na Tomovu bilježnicu. "Iz svojih ćete bilježaka vidjeti da smo već razgovarali o tome koliko je važno nastaviti učiti, čitati, pitati, pratiti trendove i razmišljati kako stvoriti veze koje samo vi možete vidjeti na svojoj mapi svijeta. Prilike se ne pronalaze sjedeći kod kuće pred tele-vizorom, a milijuni ne zarađuju uz pomoć sreće — što napornije radite to ste više tvorac svoje sreće." Michael je promatrao Tomovo lice dok je upijao ono što je slušao. "Želim reći da se na sreću ne možete osloniti. Morate nastaviti svakodnevno sijati sjeme i paziti koje će dati ploda. U životu poslije zla dolazi dobro, stvari se odvijaju u ciklusima, a vi morate ustrajati bez obzira na sve. Promislite kako zemljoradnici pristupaju svome poslu. Svake godine siju sjeme ne znajući unaprijed koje će roditi, q koje istrunuti, koja će godina biti rodna, a koja slaba. Bez obzira na ishod, oni godinu za godinom uporno siju to sjeme. Vidite, tu su na djelu uzrok i posljedica. Rekli ste mi da već neko vrije-me čitate knjige o poslovnom razvoju, ali da se ništa nije dogodilo; vi ste, zapravo, bili poput zemljoradnika i sjeme je napokon dalo ploda. No da ste se obeshrabrili i prestali kupovati i čitati tu vrstu knjiga, mi danas ne bismo razgovarali. Shvaćate li što vam želim reći?"

"Shvaćam, i zaista mi je drago što nisam odustao", napokon je odgovorio Tom. "Uvijek sam mislio da vrlo uspješni ljudi imaju više sreće od mene. No vi tvrdite da marljivije rade kako bi priskrbili tu

sreću. Naporan rad mi nije stran. Na svom poslu radim da napornije ne mogu, a ipak mi sretna prilika izmiče."

Michaelov mu je pogled pokazao da još nije dokraja shvatio:"Tome, morate prestati misliti kao zaposlenik. Ne rodi se tu o vašem zapo-slenju; govorimo o tome kako pristupate životu, svojoj budućnosti. Morate početi razmišljati poput poduzetnika, što znači da se morate usredotočiti na ono prema čemu gajite strast, na ono što u svome životu želite promijeniti te da morate biti sa sobom posve iskreni gle-de onoga što uistinu želite. Sreća je samo jedan od sastojaka trećeg slova u anagramu. Drugi je laž, jer biti uspješnim poduzetnikom znači da nema mjesta za laži."

Osjetivši se malčice pogođenim. Tom je hitro odvratio: "Želite li mi reći da sam nepošten?"

"Ne, barem ne u onom smislu u kojem vi shvaćate tu riječ. Ja vas pitam jeste li pošteni prema sebi u pogledu onoga što želite i što ste spremni učiniti da biste to dobili. Vjerujte mi. Tome, ja ne sumnjam u vašu čestitost, samo od vas tražim da realno sagledate koliko ste vremena, energije i predanosti spremni uložiti da biste stvorili uspjeh koji traje. Nije riječ o laganju drugima i uvjeravanju do ste na sigur-nom putu ostvarenja svojih ciljeva. Riječ je o tome da budete posve i surovo iskreni prema sebi i da znate kod stvarno govorite istinu, a kad tražite izgovore, jer vi zapravo niste sto posto predani ostvarenju svojih ciljeva. Poduzetnici moraju biti iskreni prema sebi žele li stvo-riti trajan uspjeh. Stvar je u osobnom integritetu, a to je nešto što ne želite ugroziti, želite li ostati vjerni sebi."

Tom se nagnuo kako mu ne bi promakla nijedna riječ, no sad je izdahnuo i ponovno se naslonio. Znao je da ga Michael ne napada, nego ga navodi da se preispita. Godinama nije bio prisiljen toliko raz-mišljati o sebi i o onome što uistinu želi, a taj mu je osjećaj, iako neobi-čan, prijao. "Nadam se da sam sposoban za to. Nisam shvaćao koliko želim da se stvari promijene dok nisam počeo s vama razgovarati."

"Žao mi je što vam to moram reći, no nije dovoljno nadati se da će se nešto dogoditi. Vi znate da sami krojimo svoju sudbinu odlukama koje donosimo. Uspješni poduzetnici ne zauzimaju stav 'bit će što bude'. Oni znaju što žele i to ostvaruju poduzimajući se dramatičnog djelovanja u velikim količinama. Klišej da život nije proba posve je istinit. Nećete dobiti drugu priliku da ga dotjerate i popravite. Morate jednostavno prihvatiti rizik i posegnuti za onim što želite. Nadanjem nećete ništa postići. Vi ste odgovorni za ostva-rivanje svojih ciljeva, a ako ostanete vjerni sebi i prema drugima se odnosite s poštovanjem i povjerenjem, požnjet ćete što ste posijali. Ono što date uvijek se vraća, pa morate dobro promisliti o učinku koji će imati vaše misli i djela."

"OK, mogu to razumjeti, i posve sam voljan učiniti što je potrebno učiniti da se stvari dogode." Tom je zvučao gorljivo, no kao da još uvijek nije bio siguran da shvaća kako se sa svim tim pomaknuti na-prijed. "Što mislite, koja je najveća promjena koju moram izvršiti?"

Michael je kratko razmislio. "Neka vam uđe u naviku biti iskren prema sebi u vezi s onim što radite i zašto. Ne dopustite da vas obuzmu brige ako se odmah nešto ne dogodi, jednostavno nastavi-

te biti pozitivni i činite sve što je u vašoj moći da se umrežite i utje-čete na prilike. Te će vam navike omogućiti da stvorite priliku iz koje ćete se izgraditi u poduzetnika kakav želite biti."

"Sve je u tome da se vratim sebi i svojoj ideji, zar ne?" "Da", složio se Michael. "I, k tome još, treba shvatiti da laži i

sreća ne djeluju." "A što djeluje?" Tom je želio napokon dobiti odgovor. "Morat ćete se još malo strpjeti." Michael je pokazao na prolaz

kojim im je prilazila Olivia noseći jelovnike pod pazuhom. "Izgleda da valja razmišljati o tome što želimo jesti, a vi imate i posla oko svojih bilježaka, zar ne?"

Tom je okrenuo novu stranicu i počeo sređivati misli.

Treće poglavlje

Olivia je nastavila dijeliti jelovnike duž prolaza, a Tom je svoj odložilo sa strane, želeći pregledati bilješke i uvjeriti se da su jasno napisane. Michael mu je govorio o osam načela

ili uvida od kojih se sastoji anagram VOLIM RAD, i Tom je počinjao nazirati kako se uklapaju jedno s drugim. Prvi put je vidio kako se pred njim otvara put, a ideje o kojima je govorio Michael bile su poput kamenih ploča kojima je popločan; jedno je vodila prema drugoj. Nagnuo se nad svoju bilježnicu, popravio neke bilješke i sta-vio napomene pored onih misli koje su ga se najviše dojmile. Nije bio svjestan da ga Michael proučava dok piše niti da Michael u glavi vodi bilješke o tome koliko uspješno Tom upija njegove riječi.

Olivia se uskoro vratila preuzeti njihove narudžbe. Iznenađen, Tom ju je pogledao, zatresao glavom i nasmijao se. "Oprostite, ot-plovio sam kilometrima daleko. Smjesta ću pogledati jelovnik." Od-ložio je bilježnicu i izvukao jelovnik.

"U redu, vratit ću se za nekoliko minuta", rekla je Olivia i uputila se prema kuhinji.

Michael je odložio jelovnik u krilo kao da je već odlučio što će je-sti. Tom je još uvijek proučavao jelovnik kad je Michael progovorio.

"Maločas ste mi djelovali prilično zaokupljeni onim što ste čitali?" "Da", odgovorio je Tom. "Počinjem razabirati obrise onoga k

čemu me vodite - no, ne brinite, spreman sam na neke zaobilazni-ce na putu!"

Michael se nasmijao. "Pokušat ću izbjeći zaobilaznice, no drago mi je da je to o čemu smo razgovarali bilo za vas korisno. Svako od

pojedinačnih načela anagrama VOLIM RAD važno je samo po sebi, no tek kad ih povežete u cjelinu i odlučno ih primijenite doći će do prave promjene. Poznajem mnoge milijunaše koji su se obogatili svojim radom, ali niti jednog koji se nije držao tih načela, iako bi ih možda drugačije opisali." Pokazao je prema jelovniku koji je Tom ovlaš pregledao i odložio u krilo dok je slušao. "Ako ste se odlučili, možda ste spremni za sljedeće načelo?"

Tom je sklopio jelovnik i punu pozornost posvetio Michaelu. "Nedvojbeno sam spreman, no mislim do ovaj put neću pokušati pogoditi što bi moglo biti u pitanju."

"Za svakoga tko ima veze s poslovanjem, a s obzirom no to kako ste mi opisali svoj posao, vi tu spadate, sljedeće bi načelo trebalo biti vrlo jasno", rekao je Michael.

Tom se opustio u sjedalu. "OK, ponovno ste me namamili, o čemu se radi?"

"U nekom smislu je to nešto što možda mislite da već znate, no mislim do ću vas zamoliti da malo temeljitije promislite o tome", rekao je Michael.

Uspio mu je posve zaokupit pozornost, tako da nije ni primijetio da se Oiivia vratila po jelovnike. Pitala ga je što želi, a on je brzo rekao prvo čega se sjetio. Kao što je Tom i očekivao, Michael je svoj obrok naručio staloženije. Dojmila ga se Tomova gorljiva željo da nastave, pa nije želio da ga dugo čeka. "OK, imamo malo vremena prije nego stigne hrana, zato hajdemo istražiti sljedeći nastavak niza VOLIM RAD. Četvrto slovo stoji za imaj ciljeve. Treba ih instalirati

izravno u program, tako da rade bez prestanka. Riječ je o progra-miranju podsvijesti, tako da svijest o ciljevima i onome što treba činiti da ih se ostvari postane stalni program koji će vas poticati na djelovanje. Vjerujte mi, Tome, ako ne posvetite dovoljno pozornosti svojim ciljevima, ništa od onoga što želite postići neće se ostvariti."

Tom je pomislio kako to zvuči pretjerano, no bio je voljan čuti više o tome; ipak je Michael dosad održao obećanja.

"Jeste li upoznati s koncepcijom postavljanja ciljeva?" upitao je Michael.

"Ponekad mi se čini da nemam ništa osim ciljeva", uzdahnuo je Tom. "Popis je metar dugačak, sve se stavke odnose na posao i većina ih je neostvariva, ili barem ne u vremenu koje je za njihovo ostvarivanje odredio moj šef."

"To mi zvuči poput izvana postavljenih ciljeva, onoga što vaš šef želi da ostvarite, meta koje morate pogoditi, koje su uobičajeni dio poslovanja, no nisu ono o čemu ja govorim. Želim da mislite izvan zaposleničkog umnog sklopa, da se pomaknete prema poduzetnič-kom mišljenju". Michael je kratko razmislio i nastavio: "Važno je da vaši ciljevi vama nešto znače i da ste ih postavili vi, a ne netko drugi. Da biste bili uspješnim poduzetnikom okrećete se svojoj strasti, svo-joj sjajnoj ideji te stvarate jasnu viziju onoga što želite postići. Ništa se ne postiže bez definiranih ciljeva i plana djelovanja. Evo primjera. Danas su svemirski letovi nešto što se podrazumijeva, no prvi je ljud-ski korak po površini Mjeseca bio nešto najnevjerojatnije što se uop-će moglo zamisliti. A do njega je došlo samo zato što su SAD imale

jasan cilj da odvedu čovjeka na Mjesec — nije bila riječ o nekakvoj neodređenoj zamisli o istraživanju svemira ili proučavanju drugih galaktika, već o vrlo jasno iskazanoj namjeri. Tadašnji je predsjednik SAD-a, John F. Kennedy, u govoru kojim se 1961. obratio Kongresu bio kristalno jasan. Rekao je: "Vjerujem da ova nacija mora preda-no raditi na ostvarenju cilja slijetanja čovjeka na Mjesec i njegova sigurnog povratka na Zemlju, i to prije kraja ovog desetljeća." Jasno i glasno je izrazio namjeru, rok do kojeg će biti izvršena, a izvršena je u onom trenutku u kojem je noga Neila Armstronga dodirnula površinu Mjeseca. To ja zovem postavljanjem i ostvarivanjem cilja."

Tom je bio odveć mlad da bi se sjećao slijetanja, no shvaćao je da je riječ o događaju od povijesnog značenja; njegovi su roditelji i danas o tome govorili kao događaju koji je obilježio njihove živote. "Bila je to iznimna stvar koja, zasigurno, nadahnjuje, no kada mi-slim o ciljevima obično ih doživljavam kao svakodnevni dio posla te, iskreno, kao nešto što treba obaviti što je brže moguće." Zastao je, a Michael je kimnuo, ohrabrujući ga da nastavi. "Izgleda da je moje iskustvo s ciljevima takvo da me više podsjećaju na mete u pokretu, nego na nešto što sam sam odabrao. Nešto u stilu 'obavi to i pre-baci se na sljedeći zadatak'. Ne mogu razmišljati o velikim stvarima, previše sam zaposlen obavljanjem sljedeće stavke s popisa."

"Ponovno razmišljate poput zaposlenika. Ti vas ciljevi ne vode onamo kamo želite ići, zato što to nisu vaši osobni ciljevi i ne služe vašoj viziji. Evo osnovnih pravila o postavljanju ciljeva."

Tom ga je prekinuo: "O tome znam sve!"

Michael je blago odmahnuo glavom i oprezno birao riječi. "Mož-da znate, no mislim da vam nije jasno koliko je to važno. Po mome, svaki cilj zahtijeva troje: zašto, što i kako. Zašto je motivacija, razlog zbog kojeg to uistinu želite postići, što je sam cilj, a kako je metoda kojom ćete ga ostvariti. Vratimo se primjeru slijetanja na Mjesec. Recite mi, što mislite što je zašto."

Tom je slegnuo ramenima. "Moj je otac uvijek mislio da su SAD željele dokazati da posjeduju tehnologiju potrebnu da tamo stignu prije ostalih. Prva nacija koja je stigla do Mjeseca, to je uistinu ne-što; nitko se ne sjeća tko je stigao drugi, no svi znaju da je Neil Armstrong iz SAD-a bio tamo prvi. Pretpostavljam da je riječ o želji da se bude prvi, nekoj vrsti nacionalnog ponosa?"

"To je sigurno jedan od pokretača. Vi znate sve o želji da se bude prvi, pričali ste kako ste se dobro osjećali pobjeđujući u teniskim su-sretima, pa mi recite, je li to dobar motiv postizanja cilja?"

Tom se kimanjem složio, pa je Michael nastavio. "Što je lako, jer zna-mo da je to bilo odvesti čovjeka na Mjesec, zato mi pričajte o kako."

"Strašno mnogo novca, istraživanja te pokušaja i pogrešaka", od-govorio je Tom, a kako je Michael djelovao kao da mu se sprema priskočiti u pomoć. Tom je nastavio "no to nije ono što ste željeli čuti! Jasno mi je da su morali imati silnu viziju koju su onda razložili na aktivnosti koje su ih dovele do krajnjeg cilja. I novac, i istraživanja, i godine rada, sve je to jedno te isto - usredotočenost na taj cilj?"

"Posve točno", složio se Michael. "Bili su spremni postaviti golem, nezamisliv cilj i sanjati ono što se ne može sanjati. Ono što se moglo

vidjeti samo u stripovima postalo je stvarnost. Zato što su proširili svoj obzor, pronašli su način ostvarenja svog cilja." Pokazao je kroz prozor zrakoplova. "Mislite li da bismo ikad udobno sjedili krećući se iznad zemlje da braća Wright nisu sebi postavila cilj poletjeti?"

"Pretpostavljam da nijedan od mojih ciljeva nije bio dovoljno ve-lik, niti sam ga dovoljno želio. Činim pomake, no taj mi je veliki cilj uvijek izmicao". Tom se zamislio, pa je Michael pričekao minutu prije nego mu je odgovorio.

"Tome, uvjeravam vas da ukoliko znate za koji konačni ishod radite, tada i vaš um na podsvjesnoj razini čini sve dd ga ostvarite. Ono prema čemu usmjerimo svoje misli — ono o čemu mislimo — proizvodi našu stvarnost, zato jer su misli stvari. Vjerujte mi, ono što možete zamisliti, možete i ostvariti. Dopustite da vam postavim jedno pitanje? Taj veliki cilj koji ste spomenuli, jeste li sigurno načistu zašto ga želite i što on točno jest?"

"Ne, to je otprilike biti uspješan, raditi za sebe, no pojedinosti mi još nisu jasne, iako mi se čini da sam im se, razgovarajući s vama, nekako približio."

Michael je prstima bubnjao po naslonu za ruke, razmišljajući kako da pomogne Tomu. "Najprije morate sebi postaviti jasan cilj da pronađete svoju poslovnu ideju, pa će se vaša podsvijest baciti na po-sao i proizvoditi vam ideje. Samo zatražiti od podsvijesti da to učini nije dovoljno. Morate to uobličiti u jasno određen cilj, jer je u protivnom mala vjerojatnost da ćete uspjeti." Tom je nabrzinu bilježio, pa je Mic-hael na trenutak zastao prije nego je nastavio. "U vezi s ciljevima po-

stoje neki jednostavni, praktični koraci koje valja slijediti. Recite, kada ste u prošlosti pokušavali ostvariti velike ciljeve, jeste li ih učinili jasni-ma i zapisali ih? Jesu li bili vremenski određeni, u smislu da ste na umu zaista imali krajnji rok? Jeste li odredili plan djelovanja? I, najvažnije od svega, jeste li svakodnevno pregledavali svoje zapisane ciljeve?"

Tom je bio potpuno zadubljen u ono što je Michael govorio pa je polagano odmahnuo glavom. "Mnogo pitanja na koja moram od-govoriti sa da i ne. Shvaćam da nikada nisam uistinu slijedio neka-kav plan, pa iako sam zapisivao svoje ciljeve, samo bih povremeno na njih bacio pogled."

"Zapisivati svoje ciljeve i čitati ih barem jednom dnevno je način na koji svoju podsvijest programirate da ih ostvari. To je poput ne-čujne poruke koja se prenosi, čuje i prema kojoj se djeluje. Samo imati cilj, ali ga ne zapisati, smanjuje vaše šanse da ga ostvarite. Sto se mene tiče, nezapisani cilj nije ništa više od želje." Michael je promatrao Toma kako bi vidio njegovu reakciju na izrečeno.

"Uvijek sam znao da je važno imati ciljeve, no vi tvrdite da su oni presudni za postizanje pravog uspjeha." Tom je podcrtao ono što je zapisao u bilježnicu.

"Bez svake sumnje, vi si morate predočiti ostvareni cilj, a potom zapisati ono što želite u manje od deset riječi. Zapisani cilj nosite u novčaniku i tijekom dana često bacajte pogled na njega tako da vam uvijek bude u svijesti. To vas održava usredotočenim, a to je temeljno za uspjeh. Bez žarišta, pozornost će vam vrludati, rasipat ćete energiju i završit ćete besciljno lutajući. Pogledajte stvar s te

strane. Ciljevi su snovi s rokom ispunjenja, a upravo ih ispunjenje čini stvarnima. To je jednostavno kao i činjenica da ako ne znate što želite, nećete to nikada dobiti."

"Znači, usredotočivanje na moje ciljeve držat će me usredotoče-nim na moju glavnu strast, taj san, i to je put koji će me dovesti do cilja." Tom je zapisao ciljeve i usredotočenost.

"Da", rekao je Michael. "Sad gledate prema budućnosti i onkraj vaše plaće za sljedeći mjesec. Počeli smo razgovarati jer ste imali primjerak knjige Napoleona Hilla Misli poput bogataša i obogati se; evo vam izvrsnog citata iz nje koji sam pročitao i zapamtio prije mnogo godina, zapisao i uvijek ga nosim u novčaniku. Pročitajte ga naglas." Izvadio je tanak, crn novčanik, iz njega izvukao istrošen i presavijen list papira te ga predao Tomu, koji ga je rastvorio te iz njega čitao dok ga je Michael slušao. "Da bi pobjeđivao, potrebno je posjedovati jednu kvalitetu, a ta je jasna određenost svrhe, spo-znaja o tome što se želi i žarka želja da se to posjeduje." {Misli poput bogataša i obogati se, drugo poglavlje, Napoleon HilI, 1937).

Tom se doimao utonulim u misli. Vratio je papir Michaelu, koji ga je spremio u novčanik i nastavio ondje gdje je stao. "Kako biste postigli do se vaši ciljevi uistinu ostvare, morate ih primiti k srcu, ne ih samo čitati, nego ih uistinu živjeti. Sto se tiče postizanja onog što želite, otkrio sam četiri jasne faze." Podigao je lijevu ruku i nabro-jao ih na prste. "Počinjemo od prve faze, vašeg sna, vaše vizije, i potrebe da se pretvori u specifičan cilj. Taj je cilj druga faza i vodi do treće faze jer smišljate koje korake poduzeti da se cilj postigne.

Slijedi treća faza u kojoj vas ti koraci vode tome da smislite specifič-ne zadatke kojima ćete ih ostvariti. Naposljetku ste u četvrtoj fazi u kojoj te zadatke pretvarate u djelovanje. Svi zajedno tvore plan pre-ma kojem ćete ostvariti taj san, taj cilj. Evo vam stvarnog primjera, iz vašeg vlastitog iskustva - dolaska u zračnu luku kako biste uhvatili ovaj let. Vaš je um radio prema konačnom glavnom ishodu. Bilo vam je posve jasno da morate stići na vrijeme i vaš um nije odusta-jao od cilja da se morate i hoćete ukrcati u zrakoplov. Kladim se da vam je, dok ste čekali kod izlaza, na pameti bio samo jedan cilj, a taj je bio naći se u zrakoplovu. Jesam li u pravu?" Tom je potvrdno kimnuo, pa je Michael nastavio. "Upravo je ta isključivost namjere, taj no jedno upravljen um potreban poduzetniku. Kod sebi postavite cilj ukrcaja na ovaj let, sve vaše djelovanje od tog trenutka su koraci koji vas vode tom konačnom ishodu bivanja u ovom zrakoplovu."

Tom je slijedio Michaelov tok misli, no nije bio siguran da će se njegovi ciljevi dati tako lako razložiti. Uzdahnuo je i lupkao vrškom olovke po otvorenoj stranici bilježnice.

"Moji mi se ciljevi u ovom trenutku čine naprosto nedostižnima i nisam siguran kako se s tim nositi."

Neočekivano, Michael je bio oduševljen tom negativnom izjavom. "Nedostižni ciljevi su izvrsni: primoravaju vas da drugačije razmišlja-te. Mislite li da su znanstvenici koji su radili na svemirskom progra-mu u početku vjerovali da je moguće čovjeka poslati na Mjesec? Nisu, no ipak su ustrajali i otkrili nove načine ostvarivanja svemirskih putovanja. Morali su biti kreativni i inventivni, morali su odbaciti ono

što su znali te prihvatiti ono što su tada morali saznati. Oni su morali pronaći rješenje. Zapanjuje što sve ljudski um može postići ako je posve usredotočen. Naravno da su im trebale godine, no uspjeli su ostvariti cilj, pa iako su trebali poduzeti djelovanja golemih razmje-ra, ipak je sve započelo time što su odlučili pokušati ostvariti cilj idu-ći korak po korak. Morali su započeti s krajem na umu — čovjekom na Mjesecu - te raditi unatrag prema početku da bi ustanovili kako ostvariti cilj. Isto je za sve nas. Kad jednom budete znali što je vaš željeni cilj, on će vam se jasno ukazati pred očima i vi ćete odraditi put unatrag do mjesta s kojeg možete početi djelovati."

"To traži silno usredotočivanje i koncentraciju", primijetio je Tom. "Da, ali može biti i vrlo zabavno. Kladim se da su ti ljudi u NASI

uistinu uživali u putovanju, u iskustvu pronalaženja novih ideja i teh-nologija. Uživali su u svemu što su otkrili, čak ako i nije izravno do-prinijelo tom prvom slijetanju u svemiru, nego je primjenu našlo u industriji i ljudskim životima na načine koji nisu mogli ni zamisliti. Nije sve u cilju; važno je uživati u uspjesima i padovima na putu do njega. Stvar je u življenju sa strašću, a ne u pukom promatranju života."

"Nikada o ciljevima nisam razmišljao na taj način, za mene su oni bili samo dio svakodnevne naporne rutine. Vi ste učinili da zvuče poput epskog junačkog putovanja!"

"Pretpostavljam da ima sličnosti." Zvuk kolica ih je naveo da po-gledaju prema kuhinji, u kojoj su mogli vidjeti Oliviju kako prolazi kroz vrata s pladnjevima u rukama. "Naše će junačko putovanje morati nakratko pričekati, jer izgleda da stiže ručak."

"Prije nego što počnem jesti, nabrzinu ću zapisati nekoliko stvari dok su mi još svježe u pometi." Tom je pognuo glavu i počeo pisati, a Oiivia je Michaelu dodala njegov pladanj.

četvrto poglavlje

Tom se opustio u sjedalu, zadovoljno se osmjehujući. "Ovo je najbolji obrok koji sam ikada jeo u zrakoplovu. Ma što vi govorili, Michael, popratne prednosti bivanja poduzetnikom

milijunašem svakako vrijede truda!" Istegnuo je ruke iznad glave no nije mogao zatomiti zijevanje. "Jedina je poteškoća u tome što sam sada pospan."

"U tom slučaju, naručimo još kave, jer ćete upravo otkriti sljedeći dio angrama VOLIM RAD." Michael je posegnuo za zvoncem iznad glave i, čekajući da se Olivia javi, odložio svoj tanjur.

"Nemojte mi reći da se moram odreći sna", uzviknuo je Tom, napola ozbiljno.

"Ne posve, jer slabo je poznata činjenica da poduzetnici rade samo pola dona," i, predviđajući da će ga Tom prekinuti, brzo je nastavio s vragolastim sjajem u očima "a kako dan traje 24 sata, oni rade samo polovicu tog vremena! Zapravo, najpredaniji podu-zetnici na poslovnom pothvatu ili projektu rade danonoćno dok ga ne privedu kraju."

Michael je kimnuo dok im se Olivia približavala prolazom. Za-molio ju je da im donese kavu, a ona je pokupila njihove tanjure i vratila se u kuhinju

Sjedeći udobno zavaljen i razmišljajući o onome što mu je Mic-hael rekao. Tom je zapazio kako se prolazom vraća Olivia s kavom. Došla je do njihovih sjedala i osmjehnula im se. "Želite još kave, gospodo?" Tom je potvrdno kimnuo i dok se spremala otići popustio je svojoj znatiželji. Razmišljao je o primjedbama o njezinu mužu i

prijevremenom odlasku u mirovinu, jer je, tko zna zbog čega, dobro upamtio ono što je rekla.

"Dopuštate li da upitam, čime se to vaš muž bavi sada kad je u mirovini?" upitao ju je.

Doimala se pomalo iznenađenom, no dok je nasmiješila se i kim-nula glavom u znak dopuštenja.

"Otkad znam za njega crtao je i slikao, a sad se tome može u potpunosti posvetiti. Tijekom godina je ondje gdje živimo imao ne-koliko izložbi koje su bile jako dobro primljene te je čak prodao neke slike, što je divno!"

"Pitam se, zašto je čekao do umirovljenja da se time počne ba-viti u punom radnom vremenu?" zaustio je Tom, nadajući se da ga neće smatrati nepristojnim.

Olivia je oklijevala. "Ne znam pouzdano, ali sigurnost je vjerojat-no važan razlog. Nikad se nije činilo da je sazreo pravi trenutak, ali sam sigurna, da se na to bio odlučio, uspjeh ne bi izostao."

"Hvala što ste mi to rekli", rekao je Tom. "Želim mu svako dobro sad kad napokon radi ono što je oduvijek želio."

Činila se zbunjenom, no polagano je kimala glavom kao da se slaže.

"Mislim da je uistinu tako, zahvaljujem na dobrim željama". Otiš-la je niz prolaz, ostavivši Toma da razmisli o onome što je čuo. On jednostavno nije mogao podnijeti pomisao da će morati čekati do mirovine da bi mogao raditi ono što ga stvarno nadahnjuje i što zapravo želi činiti. Duboko se zamislio, pa se trgnuo kada ga je Mi-chael lagano potapšao po ramenu.

"Vi ste kilometrima daleko, zar ne? Jesam li vam dao dosta ma-terijala za razmišljanje?" upitao ga je Michael dok se smještao u svoje sjedalo.

"Jeste, ali sam više razmišljao o ovome što sam maločas pitao stjuardesu. Pitao sam je o muževu umirovljenju, što me navelo da shvatim da ja ne želim toliko dugo čekati na to da radim ono što uistinu želim raditi."

"Je li samo to u pitanju?" upitao je Michael, a Tom je oklijevao prije negoli će odgovoriti:

"Nije. Zapravo je važnije ono što je rekla o razlozima zbog kojih je čekao, kako se nikad nije činilo da je sazreo pravi trenutak i kako nije htio iskoračiti i učiniti upravo ono prema čemu je gajio strast."

Michael se široko osmjehnuo te se nadvio nada nj i potapšao bi-lježnicu koja je još ležala u Tomovu krilu. "Mislim da ste spremni za novi nastavak niza VOLIM RAD. Još uvijek vas zanima?"

Kao da je u njemu netko pritisnuo dugme za paljenje. Tom je shvatio da najviše no svijetu želi saznati ostale tajne skrivene iza toga VOLIM RAD. Otvorio je bilježnicu i okrenuo se Michaelu.

"OK." Michael se zavalio u sjedalo, podigao lijevu ruku i raširio prste. Desnom je rukom dodirivao prste dok ih je brojao. "Prvo slovo stoji za 'vjerujem', drugo stoji za 'ostrašćenost i želju', treće za 'laž i sreća ne djeluju', četvrto za 'imaj ciljeve'. "Sada", lagano je dodir-nuo mali prst, "dolazi peto slovo", a vi ste mi ga upravo savršeno opisali."

"Zar jesam?" upitao je Tom. "Nisam toga bio svjestan"

"Niste," složio se Michael, "ali samo zato što niste raspoznali o čemu se tu radi. Peto slovo stoji za modificiraj svoju zonu ugode, što je, vjerojatno razlog, zbog kojeg Olivijin muž nije dao otkaz i postao profesionalni slikar. Bojao se iskoračiti iz onoga u čemu se osjećao sigurnim."

"Ali, zar nas većina ne djeluje u okviru svoje zone ugode? Zar je to pogrešno?" Odvratio je Tom.

"Ne mora biti," složio se Michael, "to jest, ukoliko želite biti ve-ćina', no ja sam mislio da vi želite nešto bolje? Ako se ne suočite sa svojim strahovima u pogledu budućnosti i ne pobijedite ih, nikad ne-ćete postati uspješni. Sva ljudska bića se moraju napregnuti i raste-gnuti da bi rasla; ne dopustite li sebi uhvatiti se u koštac s izazovima, zapravo se smanjujete. Vaše samopouzdanje opada i vi jednostavno prestajete biti vjerni sebi. Potrebno je proširiti svoju zonu ugode na način da svaki dan učinimo nešto što nam nije ugodno učiniti. Tako ćete se kretati naprijed."

Toma je sve to pomalo obeshrabrilo, no pogled na Michaelovo spokojno lice ga je uvjerio da pred sobom ima osobu koja je, oči-gledno, sve to uspješno obavila i sad ima najbolje mjesto u zrako-plovu, tako da nesumnjivo zna o čemu govori. Oprezno ga je upitao: "Želite reći da češće moram riskirati, zar ne?"

"Ne", odgovorio je Michael. "To ne mora nužno značiti da mora-te više riskirati, no o rizicima ćemo govoriti poslije."

Zastavši na trenutak, pogledao je Toma u oči kako bi ocijenio učinak svojih riječi. "Želim reći da, kako biste uspjeli, morate činiti

više onoga što vam nije ugodno činiti, sve do razine nelagode koja pokazuje da se uistinu krećete naprijed. Napravimo jednostavan pokus. Jeste li spremni?"

"Može, u igri sam. Sto moram učiniti?" Tom se uspravio u sjedalu spreman izvršiti bilo koji zadatak koji će Michael pred njega postaviti.

"Ništa pretjerano naporno, ne brinite" umirivao ga je. "Samo prekrižite ruke na prsima."

Tom je bio smeten, ali je učinio kako mu je rečeno. Michael ga je ozbiljno gledao, no u očima mu se ipak mogla zamijetiti vragolasta iskrica.

"Obratite pozornost no gornju ruku. Većina ljudi ima jednu domi-nantnu stranu, pa zato uvijek ruke križamo na isti način."

Tom je pogledao nadolje i shvatio da je ruke automatski prekrižio lijevu povrh desne.

"Sad ih zamijenite tako da je druga odozgo." Tom je ponovno pokušao i kad je uspio Michael je kimnuo. "Sada tako prosjedite nekoliko minuta. Kako se osjećate?"

"Čudno! Neprirodno. Ne osjećam se ugodno." "Ne, nije prirodno i upravo je u tome stvar", složio se Michael.

"To je sitnica, no ipak vas je izbacila iz zone ugode. Tom je djelovao kao netko kome nije ugodno, no Michael mu

nije davao predaha. "Ostanite još malo tako da vidite hoće li se osjećaj promijeniti.

Dopustite još jedan primjer. Kad ste upoznali svoju zaručnicu, jeste li bili nervozni dok ste se spremali pozvati je da izađe s vama. Da ste

htjeli igrati na sigurno, pričekali biste da više saznate o njoj, pokušali biste pronaći nekoga tko je poznaje i nastojali biste saznati je li za vas zainteresirana. Dok biste vi sve to obavili, ono bi imala priliku upoznati nekog drugog i za vas bi bilo kasno. No vi ste smogli hra-brosti do je pozovete van. Natjerali ste se preko granica zone ugode i za to ste nagrađeni. Ona je sad vaša zaručnica. Recite mi, je li to bilo vrijedno one nelagode koju ste osjećali?

"Apsolutno", rekao je Tom, nesvjesno se opustivši u sjedalu, ne primjećujući da mu ruke više ne izazivaju onako neugodan osjećaj.

"Znači, shvatili ste jedno od osnovnih načela uspješnog poduzet-ništva." Michael je još jednom dodirnuo vrhove svojih prstiju. "Mora-te početi mnogo vremena provoditi osjećajući se neugodno, suočiti se sa svojim strahovima i primiti se posla. Riskirali ste da ispadnete budala ako vas odbije, no bili ste spremni izložiti se. Pogledajmo istini u oči, odbijanje i neuspjeh sastavni su dio života, a uspješan ih je poduzetnik spreman kao neizbježne prihvatiti, pozabaviti se njima i nastaviti dalje. Pokazali ste da ste to u stanju učiniti zbog ljubavi, zašto onda ne i za posao?"

"Čekajte malo!" Tom se nagnuo naprijed, oči su mu se smijale, o lice mu je odavalo energiju kakvu Michael kod njega još nije opazio. "Zar mi govorite da su ljubav i posao isto?"

"Ne, govorim vam da želite li poslovno uspjeti, morate voljeti to što radite. Sjetite se, to je bilo drugo, budi strastven i želi to. Sada ste suočeni s onim što morate učiniti u sljedećoj fazi, a to je shvatiti da uspjeh leži s druge strane ugode. Naravno da tu gdje jeste mo-žete ostati do kroja života, rekli ste mi da imate dobru plaću, imate

sigurnost, ali niste sretni. Vjerujem da, kako bismo bili vjerni sebi, moramo potpuno preuzeti odgovornost i imati hrabrosti podnijeti nužne žrtve da bismo dostigli nagradu koju želimo. Tome, većina ljudi — da se poslužim vašim izrazom — koristi tek pet posto svog potencijala. Možete li mi iskreno reći da u ovom trenutku maksimal-no koristite svoje sposobnosti i talente?"

Tom nije opazio da je slušajući zadržavao dah. Sad ga je polako ispuštao prepoznajući napetost koja se postupno u njemu gomilala. Osjećao je da ga Michael izaziva da se izloži, a znao je da je negdje putem razvio strah od pretjerane vidljivosti, od izdvajanja od mnoš-tva. Bio je svjestan da ga Michael promatra, pa je govorio sporo, razmišljajući o onome što je želio reći.

"Znam da se ne služim svim svojim sposobnostima i talentima, vjerojatno nisam tome ni blizu. Ali sam shvatio i to da sam se negdje putem pristao zadovoljiti malim." Tom nije gledao u Michaela: oči je upirao u strop iznad svoje glave, kao da tamo traži pravi odgovor. "Mislio sam da ako ostanem tu gdje jesam mogu smanjiti stres koji osjećam, no umjesto toga sam bio pod sve većim i većim pritiskom. Godinama sebi nisam dopustio iskoračiti iz svoje zone ugode, i mi-slim da mi je ušlo u naviku ne razmišljati o budućnosti jer mi se nije sviđalo ono što sam tamo mogao vidjeti: sebe na istom poslu, go-dinu za godinom." Tom je raskrilio ruke i protegnuo ih pred sobom kao da pokušava odgurnuti tu nemilu viziju budućnosti.

Michael mu je ponudio sućutno kimanje glavom, no želio je Toma još i više pritisnuti kako bi se suočio s onim što ga koči.

"Otkrit ću vam još jednu tajnu, Tome; iz zone ugode put se pro-bija tako da se suočimo sa svojim strahovima i uvjerenjima koja nas ograničavaju. Evo, gotovo čitav život se bavim trčanjem i za tri dana ću trčati maraton. Mislite li da većina ljudi moje dobi vjeruje do to mogu učiniti?"

Tom nije imao jasnu predodžbu koliko bi Michaelu moglo biti go-dina, no sigurno se približavao šezdesetoj, ali je bio u dobroj formi i njegovan. "Pretpostavljam da ne", rekao je.

"Upravo tako", rekao je Michael. "Oni vjeruju da to ne mogu učiniti, tako da su, zapravo, u pravu. Znate onu staru izreku: Bez obzira na to vjeruješ li da možeš ili da ne možeš, u pravu si." To su riječi Henryja Forda koji je osnovao Ford Motor Company, a on je znao nešto o uspješnosti. Ako prihvatite ograničavajuće uvjerenje da ne možete trčati maraton do kraja života, nećete ni doći do startne linije. Znam da neću pobijediti, ali vjerujem da ću do kraja istrčati utrku i ne dopuštam sebi drugačije misliti. Spreman sam ne-prestano gurati svoje granice, izlaziti iz svoje zone ugode, jer upravo tada mogu biti ponosan na ono što stvarno jesam. Sjediti kod kuće i gledati maraton na televiziji nije ista stvar! Da čujem, koje je vaše ograničavajuće uvjerenje?"

Tom je progovorio, a da nije ni promislio, kao da mora to izreći prije nego izgubi hrabrost.

"Kada sam igrao tenis, uvijek sam vjerovao da ću pobijediti i obično sam pobjeđivao. U posljednje sam vrijeme, čini se, izgubio sigurnost u sebe. Nisam siguran da još uvijek mogu pobjeđivati."

Michael ga je pustio da trenutak prosjedi u tišini, a kada je postalo jasno da Tom neće više ništa reći, blago mu se obratio: "Tome, ako ste onda imali ono nešto što čini pobjednika, to isto imate i sada. Su-očeni ste s uvjerenjem da to više ne možete učiniti. Sve ono što vas je nekad činilo pobjednikom, još je uvijek u vama, samo mora ponovno biti otkriveno. Sigurno da može biti neugodno, pa čak i bolno natjera-ti se ponovno dosegnuti svoje granice, no sve dok niste spremni ustati i vjerovati u sebe, nećete saznati za što ste sve sposobni."

Dok je Tom o tome razmišljao, pojavila se Olivia s naramkom no-vina i časopisa. Najprije je prišla Tomu, iako se obratila obojici. "Za vas, gospodine Redford, znam da želite sve, a vi, gospodine?"

Michael je ispružio ruke i ona mu je dalo po jedan primjerak novi-na i časopisa koje je nosila, ukupno pet. Tom je odmahnuo glavom jer mu se činilo da i bez dnevnih novosti ima o čemu razmišljati. Kad je krenula dalje, a Michael spremio novine u aktovku pored nogu. Tom ga je upitao: "Zar ćete uistinu pročitati sve to?"

"Naravno," odgovorio je Michael "to spada u proširivanje svoje zone ugode."

Tom se nasmijao: "Na to ne bih pomislio. Kako će to proširiti nekog poput vas, osim tijekom samog čitanja?"

Iznenadilo ga je što mu Michael nije smjesta odgovorio, nego je ponovno promijenio temu.

"Primijetio sam da mi niste odgovorili na pitanje koliko od svog potencijala koristite, no nadam se da o tome još uvijek razmišlja-te jer ćete na to pitanje morati odgovoriti, ako već ne meni, onda

sebi. Ne zaboravite na ogromno znanje koje svi stječemo čitanjem, jer ono je jedan od najboljih načina da povećamo svoj potencijal. Vjerujem da, kako biste od sebe učinili najviše što možete učiniti, morate upregnuti jedan od najvećih organa u tijelu — vaš mozak. Znanje je moć; vi morate znati što se događa u svijetu i morate svo-ja shvaćanja staviti pred izazove. Kao što znate, danas nam je, uz pomoć Interneta i putovanja, dostupan čitav svijet. Toliko je prilika za stjecanje znanja i sve su vam dostupne cijeli don, svaki dan, a sve što morate činiti je biti otvorena uma i pronaći ih. Na primjer, nemojte čitati samo one novine s kojima dijelite poglede na svijet i život. Kako će vas to izbaciti iz zone ugode? Sjećate se da sam vam rekao da svakog dana morate učiniti nešto što vam ne prija?"

Tom je potvrdno kimnuo i pokušao pogoditi što slijedi. "Svakog dana morate učiniti i nešto da posijete sjeme iz kojeg će

niknuti prilike. Nešto što vas gura naprijed prema vašem cilju, jer svi uspješni poduzetnici uvijek tragaju za nečim što će im dati prednost. To je obično posljedica otvorenosti za nove informacije koje često dolaze iz najneočekivanijih izvora. Možda ću pročitati novinski čla-nak o čovjeku koji pokušava razviti nov proizvod za veliku gradnju, na primjer, bolnica, no ne uspijeva zainteresirati vladu. Možda u ino-zemstvu posjedujem udio u građevinskom projektu u sklopu kojega gradimo bolnice i možda mi može biti korisno stupiti s njim u dodir. Možda bih ionako saznao za njega, ali možda ne na vrijeme da mu dam ponudu prije nego što to učini netko drugi. To je moje sjeme. Kakvo vi sjeme sijete?"

Tom je razmislio, a potom rekao: "Za početak čitam Napoleona Hilla, a k tome, sam susreo vas i počeo zapisivati što mi govorite."

Michael je posegnuo za novinama. "OK, još malo razmislite o svemu, a ja ću vidjeti ima li u novinama kakvih izazova za mene."

Upalio je lampicu iznad glave, otvorio novine i počeo čitati, dok je Tom počeo pisati bilješke u svoju bilježnicu kako bi se osigurao da ništa ne propusti.

Peto poglavlje

Michael je pročitao novine te je uzeo prelistavati časopis zrakoplovne tvrtke, dok je Tom dovršavao pisanje bilježa-ka. Podcrtavši nekoliko najvažnijih misli, zavalio se u sje-

dalo i čekao nastavak. Michael se doimao utonulim u misli, pa je Tom lagano zakašljao kako bi mu pokazao da je spreman nastaviti slušati. Okrenuo se prema njemu i potpuno mu posvetio pozornost dok se Michael naginjao prema naprijed kako bi naglasio važnost onoga što se sprema reći. "Sljedeće slovo u VOLIM RAD stoji za raduj se napornom radu. Neizmjerno je važno da shvatite kako, jednako kao što se za kredit ili zaduženje plaća kamata, tako se mora platiti i cijena uspjeha. Da biste bili uistinu uspješnim podu-

V

zetnikom morate raditi 80 sati tjedna Sto napornije radite, to ste uspješniji. Mislite li da je zaista riječ o slučajnoj podudarnosti?

"Ne mislim, znam za izreku prema kojoj je naporan rad nagra-da. A ja, nedvojbeno, naporno radim tako da sam to načelo već svladao!" Tom je bio siguran da su napokon došli do nečega o čemu već ponešto zna i što svakodnevno primjenjuje. Čekao je da Michael nastavi, jer se Olivia vratila i donijela im po šalicu kave. Prije nego je ponovno progovorio, Michael je nekoliko sekundi mi-ješao svoju kavu.

"Kao i kod drugih načela o kojima smo govorili, jedno je misliti da znate o čemu se tu radi, a drugo zaista živjeti prema tim načeli-ma. Siguran sam da naporno radite, ali za nekog drugog. Prisjetite se prošlosti i kdko ste se osjećali dok ste igrali tenis, pa to usporedite s onim kako se danas osjećate. Jeste li mnogo trenirali?"

Tom je slegnuo ramenima i srknuo gutljaj kave. "Naravno da sam trenirao, ne možete pobjeđivati a da ne uložite i vrijeme i trud na teniskom terenu, no to je bilo nešto drugo."

"U kom smislu?" pitao je Michael. "Dakle, toliko sam želio pobjeđivati da mi uloženi sati nisu pred-

stavljali poteškoću. A k tome sam i uživao u onome što radim." Zadovoljan Tomovim uvidima, Michael je otpio gutljaj kave, pa

je nastavio. "Veliki engleski dramatičar Noel Coward je to odlično sažeo rekavši da je 'rad zabavniji od zabave'. Imao je imidž pra-vog partijanera koji posjećuje sve premijere i druga glamurozna događanja, no u stvarnosti je svakodnevno izuzetno naporno radio i stvorio opsežno književno djelo. U to su doba ljudi mislili da on drame izbacuje bez ikakva napora, no kad je objavljena njegova bi-ografija postalo je jasno da je veći dio dana provodio pišući. Nikada nije pisanje podredio nekoj drugoj aktivnosti i samo je zato uspio napisati toliko drama. To je mogao jer je to bila njegova strast. Kad volite ono što radite, rad vam nije naporan."

Tom nikad nije bio siguran kamo će ga Michael dalje odvesti. Od poslovnog čovjeka nije očekivao da navodi riječi Noela Cowarda, no počinjao je shvaćati da je Michael otvoren za razne vrste informaci-ja i utjecaja. "Da, ali kreativni ljudi moraju osjećati takvu strast, zar ne? Pretpostavljam da ih upravo ona tjera da stvaraju svoja djela. Za njih je drugačije."

"Ne, posve je isto. Nije riječ samo o kreativcima. Biti uspješnim poduzetnikom znači posjedovati isti poriv, istu strast. Ako to nema-

te, nećete biti voljni učiniti ono što je potrebno, nećete biti spremni raditi 80 sati tjedno i ostati usredotočeni isključivo no postizanje svojih ciljeva. Bez te strasti, i spremnosti no naporan rad i uživanje u njemu, nećete imati samodiscipline svoju pobjedničku poslovnu ideju pretvoriti u komercijalni uspjeh."

Obojica su popila svoje kave, pa su Oliviju, koja je prolazila pro-lazom s vrčem svježe kave, zamolili da im još malo dolije. Tom je u glavi vrtio ono što mu je Michael rekao. Počinjao je shvaćati da je riječ o čovjeku koji zaista primjenjuje ono što propovijeda, pa je želio saznati više o tome kako je postao takav.

"To posvećenost napornom radu, je li to nešto što ste razvijali ili vam je došlo prirodno?

Michael je na trenutak razmislio. "Pretpostavljam da bi se moglo reći da je to oduvijek bilo prisutno. Rekao sam vam da je moja obi-telj prodavala na tržnici, a to je posao koji uzima mnogo vremena, tako da mi je, na neki način, to u krvi. Skoro svaki dan poslije škole rodio sam s ujakom, tako da sam razvio naviku naporno raditi, iako moram reći do moja dva starija brata nisu bila podjednako zaintere-sirano za prekovremeni rad, čak i oko je značio veći džeparac! Poti-caj na naporan rad bila je moja željo da slijedim strast za trčanjem i nabavim najbolje moguće tenisice da mi u tome pomognu. Od toga se posao dalje širio jer mi je bio toliko zanimljiv i toliko me obuzimao da sam mu, kao i vi tenisu, rado posvećivao sve svoje vrijeme. Kad sam počeo prodavati školskim prijateljima te stekao vlastiti štand, već sam bio zakačen. Bolji način provođenja vremena od slijeđenja

svoje strasti nisam mogao niti zamisliti, pa som završio radeći 12 sati na dan, a često i više. Kao što sam rekao, rad nije naporan, ako u njemu uistinu uživate. Sjetite se o čemu smo već razgovarali u vezi s anagramom VOLIM RAD. Presudna su načela koja kažu da valja biti strastven i posjedovati žarku želju da se ostvari cilj te potpuno unutarnje uvjerenje vezano za jasan cilj. No, dopustite da vas i ovo pitam: može li se cilj ostvariti bez spremnosti na ulaganje velikog broja radnih sati? I zbog čega ne biste uživali naporno raditi za ne-što što silno želite?"

Tom je uviđao smisao Michaelovih riječi. "Znam, rekao sam da sam navikao na naporan rad, no vi pričate o nečemu posve razli-čitom. Ako u tome uživam, neće mi se činiti napornim radom. Ja često radim prekovremeno, no to me odbija jer radim ono što me ne zanima. O tome smo govorili, zar ne?"

"Upravo tako. Zamislite što biste sve mogli postići radeći na taj način, ali usredotočeni na vlastite ciljeve i želje. Zar ne biste bili sretni radeći?"

Dok je Michael uzimao šalicu u ruke. Tom je osjećao da se do-mogao vrijedne ideje i htio ju je slijediti. "Kao što sam rekao, svi vjeruju da naporan rad biva nagrađen, pa zašto onda više ljudi nije uspješno?"

Michael se nasmijao. "Zato jer, kako uporno ponavljam, nešto znati ili vjerovati i to uistinu činiti, dvije su sasvim različite stvari. Naravno da morate uložiti mnogo radnih sati da biste bili uspješni, no također mo-rate biti spremni na odricanja. Samodisciplina je vrlo važna i morate

biti spremni ponekad činiti stvari koje naprosto ne želite učiniti. Sjetite se, rekao sam da za uspjeh valja platiti cijenu. Raditi dokasno znači da jednu stvar morate pretpostaviti drugoj. Ne možete istodobno biti na važnom sastanku u New Yorku i na završnici Wimbldona. Morate odabrati, pa iako smatrate žrtvovanjem ne nazočiti tom sportskom događaju, vi jednostavno odabirete učiniti ono što vam je važnije. Vaš je izbor ono što volite činiti i za što nepokolebljivo vjerujete da će vam uspjeti. Kad vam ti zapisani ciljevi o kojima smo razgovarali prije ručka dođu na svoje mjesto, svakodnevno ćete ih provjeravati i ta će vam energija i usredotočenost otvoriti nove prilike. Prilike za koje si ne možete priuštiti da vam promaknu. Ne možete si dopustiti da vam misli vrludaju. Morate ostati potpuno usredotočeni. No, ukoliko radite ono što volite, rad nije naporan: prirodan je kao i disanje."

Gledao je kako Tom bilježi, pa je nastavio. "Kada sam govorio o prilikama, htio sam još nešto napomenuti — od presudne je važno-sti da ste spremni ugrabiti trenutak. Ne možete dopustiti otezanje i odgađanje prije djelovanja. Na početku smo govorili o sijanju sjemena prilika; morate ih biti spremni ugrabiti čim sazru. Ukoliko ste spremni uživati u napornom radu, bit ćete na pravom mjestu za neprestano stvaranje prilika, no morate ih neprestano poticati. Sigurno je da će ulaganje silne energije u ono što radite stvoriti prilike, no, da biste po-stigli željene rezultate, morate biti spremni smjesta krenuti u akciju."

"Otac mi je uvijek govorio da onima koji čekaju, dobre stvari same dolaze, no mislim da se vi s time ne slažete, zar ne?" rekao je Tom.

"Da budem iskren, oduvijek sam mislio da to govore oni koji ne žele uložiti energiju da bi nešto ostvarili", odgovorio je Michael. "Za-pravo, otišao bih još dalje i ustvrdio da ljudi koji čekaju dobiju ono što je ostalo iza onih koji se guraju! Ako se baš želite poslužiti nekom izrekom, pokušajte s onom 'tko rano rani, dvije sreće grabi'."

"OK, shvatio sam." Tom je okrenuo novu stranicu u svojoj bi-lježnici i brzo zapisao nekoliko riječi. "U ovaj som se zrakoplov ukr-cao misleći da ću nabrzinu nešto pojesti, pregledati neke bilješke i malčice odrijemati. Sad sam pun ideja i planova o tome što bih sve mogao učiniti sa svojim životom te ne želim protraćiti nimalo od vremena koje ovdje imam no raspolaganju." I sam je bio iznenađen onim što je rekao, pa je dodao: "Želim reći da, u pravu ste, uživam i uopće mi se ne čini da naporno radim."

"Drago mi je što to čujem", rekao je Michael te ponovno uzeo novine, a Tom se vratio svojoj bilježnici.

Šesto poglavlje

Kad je dovršio zapisivanje. Tom se lagano nakašljao kako bi pokazao Michaelu da je spreman nastaviti.

"Upravo sam razmišljao o vlastitoj karijeri", započeo je Mi-chael. "Vjerujem da mnogima djeluje kao da sam je ostvario bez napora." Tom se nasmiješio. "Ne bih baš tako rekao no, kao i mnogi uspješni poduzetnici, i vi znate ostaviti dojam da svoj posao radite s lakoćom. "Slažem se," rekao je Michael "poslovno sam vrlo uspješan i time se ponosim. Ljudi mi često pripisuju 'čarobnu moć' ili pozna-vanje neke važne tajne koja mi pomaže uspjeti ondje gdje drugi ne uspijevaju. Vi znate da mi nije bilo lako, a u takozvanu čarobnu moć ne vjerujem, no mislim da tajna postoji i da je svatko može saznati." Tom ga je preduhitrio: "Ta tajna su načela krilatice VOLIM RAD o kojima smo razgovarali, zar ne?" "Bez svake sumnje", složio se Mi-chael. "Na svom sam putovanju u svakom trenutku slijedio načela krilatice VOLIM RAD. Tijekom godina sam ih razvio i usavršio kako bih ostao na putu uspjeha. Bio je to put neprestanog suočavanja s izazovima i prilikama od kojih sam neke ugrabio, a neke i nisam."

Žarko želeći Michaelu pokazati koliko mu je njihov razgovor va-žan, Tom se umiješao: "Već osjećam uzbuđenje zbog primjene na-čela o kojima smo razgovarali. Michael, uistinu osjećam da mi je vaše iskustvo bilo od koristi." Zadovoljan što je Tom posve shvatio važnost načela, Michael je nastavio: "Sljedeće načelo je možda naj-bolje čuvana tajna od svih, i k tome još apsolutno neophodna za uspjeh. Želite li biti uspješnim poduzetnikom, ne možete se ne pri-državati sljedeće smjernice krilatice VOLIM RAD."

Tom je krenuo zaklopiti bilježnicu i posvetiti se slušanju, no za-čuvši te riječi ostavio ju je otvorenom i ponovno pogledao Michaela. "Sve što ste dosad rekli savršeno je smisleno, tako da sam naćulio uši kako bih saznao što je sljedeće!" Pogledao je na stranicu kao da pokušava rezimirati dosad rečeno. "OK, stigli smo do šestog načela anagrama VOLIM RAD "

"Želite li pokušati pogoditi koje bi to načelo moglo biti?" Tom se nasmijao: "Priznajmo, dosad nisam baš bio uspješan u

pogađanju. Možda je riječ o pobjedi, svladavanju protivnika, hrabro-sti, iako, zapravo, ne vjerujem da se o tome radi. Znam, u pitanju je vizija, zar ne? Sudeći prema svemu dosad rečenom, vizija bi trebala biti važna."

"Dobar izbor, no to nije ono na što mislim. Riječ je nečemu za što sam siguran da je najskrivenija odlika svakog uspješnog podu-zetnika."

"Ovo će uistinu biti zanimljivo", revno će Tom. "Nadam se da ćete uskoro uslišati moju radoznalost."

"Šesto je načelo APSOLUTNO " Michael je bio oduševljen zbunjenim izrazom Tomova lica. "Apsolutno? Ne, to sigurno nije sve. Apsolutno što?" Michael je popustljivo objasnio: "Apsolutna upornost." Tom se

činio pomalo razočaranim; kao da je očekivao nešto znatno dra-matičnije. "Ne izgledate uvjerenim, no ovo mi morate povjerovati. Ukoliko biste se odlučili razviti jedan aspekt svoje osobnosti koji bi vam skoro po zajamčio uspjeh, želio bih da upornost stavite na sam

vrh popisa. Tek ste počeli čitati Misli poput bogataša i obogati se, no vidjet ćete da je Napoleon HilI temu upornosti držao toliko važnom da joj je posvetio čitavo poglavlje. On je proučavao mnoge od naju-spješnijih ljudi svijeta I otkrio da im je upravo to zajednička osobina, koju oni manje uspješni od njih nisu imali. Misleći o ljudima poput Henryja Forda ili Thomasa Edisona, shvaćao je da je prava tajna njihova uspjeha ta da su bili iznadprosječno uporni. Naravno do su bili pametni, vješti i inventivni, no da nisu bili vrlo, vrlo uporni, danas ne bismo znali za njih."

Tom nije bio siguran da je to zaista tajna. "Mislite do ih je samo upornost učinila uspješnima? Da je sve u tome?"

Michael je polagano kimnuo. "Naravno da je bilo i drugih fakto-ra koji su doprinijeli, no promislite malo. Pogledajte na svoja prošla dostignuća, i velika i mala, i morat ćete se složiti do je upornost odigrala veliku ulogu u vašem uspjehu."

Tom je naslonio glavu i krstario sjećanjem tražeći nešto što bi imalo veze s onim što mu je Michael govorio, kadli mu se ukazala slika samog sebe kako prima pobjedničku medalju za sveučilišni tim. "Da, u teniskim susretima ne pobjeđujete odustajući. Pretpo-stavljam da je i to neka vrsta upornosti, no zašto tvrdite da je to naj-skrivenija osobina uspješnih poduzetnika? Da budem iskren, meni zvuči poput nečeg poprilično očitog "

"Pokušat ću objasniti, a olakšali ste mi spominjanjem tenisa, jer se upravo u sportu to najlakše uočava. Koliko su turnira osvojili oni koji nisu bili najbolji igrači, ali su uporno ostajali no terenu i ju-

rili za svakom loptom koja im je bačena, bez obzira na to koliko beznadnim izgledao njihov trud? Igrači koji i sa dva seta zaostatka nisu odustajali, vjerujući da još uvijek mogu pobijediti. To je prava upornost i tako se postaje prvakom. Da, satima vježbate i radite na svojoj tehnici te strastveno želite pobijediti, no niste li, k tome i vrlo, vrlo uporni - nećete uspjeti. Kažem da je to skrivena osobina jer ljudi vide samo ono što je na površini. Govore o prirođenom daru, o pravom trenutku i sreći, no ne shvaćaju da ništa od togo nije važno. Uspješni su ljudi oni koji ne odustaju. Vratimo se vašim teniskim da-nima. Da ste odustali svaki put kada ste gubili od svog protivnika, u koliko biste susreta uopće pobijedili?"

Tomove su oči sjale od zadovoljstva prisjećajući se slavnih dana na teniskim terenima. "Shvaćam kamo smjerate. Nema sumnje da ne bih pobijedio u toliko susreta."

"Da", složio se Michael. "Naravno da ne možete uvijek pobjeđivati, no ne pokušavate li uporno, sigurno je da ćete ih mnogo više izgubi-ti. Većina ljudi to ne shvaća, no upornost je najvažnija i o njoj ovise i uspjeh i neuspjeh."

"Znači, ne moram biti puno bolji od drugih. Samo moram ustrajati?" Tom još uvijek nije bio posve uvjeren — to mu je zvučalo i suviše lako.

"Upornost je u podlozi svih načela o kojim smo razgovarali. Želite li biti uspješni, ta vrsta psihičke snage mora postati načinom života, a počinje od krilatice VOLIM RAD. To ćete uvidjeti kad budete čitali svoje bilješke. Nešto morate željeti toliko da izgarate... tu strast mo-rate osjetiti u trbuhu. Morate se zaljubiti u ideju i u nju posve uroniti

tako da vaša strast bude prisutna svakog dana i u svakoj aktivnosti koja vas približava cilju. U toj ćete točki gotovo automatski postati uporni."

"Kako je opisujete, upornost podsjeća na nekakvo ljepilo koje sve drži na okupu, no dosad je nisam smatrao toliko važnom za uspjeh", rekao je Tom, doživjevši upornost u kontekstu drugih načela.

"Uvjeravam, vas da vam bez upornosti planovi neće poći za ru-kom. "Upornost je predmet koji sam uistinu proučio i pouzdano vam mogu reći sljedeće: vrlo je malo ljudi koji sebi kažu ,...to je ono što uistinu želim i spreman sam dati svoj život za to', tako da nika-da ne razviju upornost potrebnu da bi postigli svoj cilj. Upornost je iznimna psihička snaga, potrebna kako biste svladali sve prepreke i probleme na koje u poslovanju nailazite. Morate naučiti nikada ne prihvaćati ne kao konačni odgovor, nego nastaviti dok ne postigne-te konačno da."

"Znate, Michael, nisam siguran da imam to što je potrebno", polako mu je odgovorio Tom. "Snaga volje mi nikada nije bila jača strana. Ponekad sam uspješniji od drugih, no mnogo je toga što sam započeo, ali nisam dovršio. Nisam izdržao do kraja, pa vas pitam, što to o meni govori?"

"Ne mislim do to znači da nemate snagu volje; mnogi ljudi imaju vrlo snažnu volju, no i dalje im nedostaje upornosti potrebne da posti-gnu svoje ciljeve. Moje je iskustvo da ukoliko nekome nedostaje upor-nosti, to je zato što napore i energiju ulaže u cilj prema kojem ne gaji provu strast. U tom slučaju nema silnu želju koja bi ga vuklo naprijed.

lako je snaga volje važan pokretač koji vas gura prema cilju, ukoliko bi došlo do rata između volje i mašte, mašta bi uvijek pobijedila."

Tom je uskočio, jer nije bio siguran je li dobro razumio. "Stanite na trenutak, kako smo dospjeli do mašte? Mislio sam da govorimo o upornosti?"

"Točno, ali se i prisjećamo svega što smo dosad rekli o krilatici VOLIM RAD" Michael je na prste pobrojao stavke s popisa: "budi strastven, proširi svoju zonu ugode, laži, sreća i postavljanje ciljeva -sve ih povezuje upornost. Kad govorim o ratu između volje i mašte, želim reći da je vaš pogon želja, a gorivo snovi do kojih vam je stalo. Kad se počnete služiti maštom da biste izgradili cjelovitu sliku svog sna, da biste ga odredili do posljednjih pojedinosti tako da u vašem umu bude točno onakav kakvim ga želite, osjećaj koji je ta želja iza-zvala biti će jači od bilo koje sile koju bi mogla proizvesti puka volja. Lako je pronaći ljude koji uporno čine ono što ne žele činiti i postižu rezultate koje ne žele. Njihov problem nije manjak upornosti. Oni je primjenjuju na krivu stvar: na nešto prema čemu ne gaje strast. Vizija i želja moraju biti u središtu vaše pozornosti, želite li upornost pretvoriti u snažnog saveznika kakav ona može postati."

Tom je pozorno slušao i Michael je gotovo mogao vidjeti kako mu misli jurcaju mozgom dok je obrađivao izrečeno.

"Znači, kad pronađem izvor strasti, svoju ideju, upornost je ono što će me tjerati dalje? Razmišljao sam o tome posjedujem li dar ili sposobnost da uistinu uspijem, no to znači sasvim nov, drugačiji pogled na ono što mi treba."

"I da i ne. Ako upornost ide uz druge odlike milijunaškog umnog sklopa, kao što su strast i vjera u sebe, ona može biti izrazito moćno oružje. Evo primjera. Prvi čovjek koji se popeo na Everest i s njega vratio bio je Sir Edmund Hillary, koji je to učinio 1953. sa svojim šer-pa-vodičem Tenzing Norgayem. Hillary se i prethodnih godina dva puta pokušao popeti, no bez uspjeha; ipak, bio je posve uronjen u svoju viziju i želju da stane na vrh te veličanstvene planine. Koje god mu prepreke stajale na putu, uporno ih je nastojao prevladati jer je bio odveć emocionalno vezan za sliku sebe na vrhu planine. Naravno da je bio vješt i odvažan planinar, no da nije bio toliko žilav i uporan nikada se ne bi odvažio na treći pokušaj."

Tom je nesvjesno crtkao planinu u svojoj bilježnici i Michael je zapazio njegov crtež. Izvadio je vlastito pero i pružio ruku prema bilježnici. Tom mu ju je predao te je gledao kako Michael od dna do vrha planine ucrtava četiri križa i označava ih brojkama od jedan do četiri, nakon čega mu je vratio bilježnicu. Tom je kratko promatrao crtež, a onda je upitno pogledao Michaela.

"To su četiri koraka koja svatko može učiniti da bi razvio upor-nost potrebnu da bi se stiglo na vrh planine."

1. Imaj jasno definiran cilj u koji vjeruješ, prema kojem gajiš strast i koji silno želiš ostvariti.

2. Stvori jasan plan prema kojemu možeš smjesta početi raditi i usidri ga u neposrednom i stalnom djelovanju.

3. Udubi se u postizanje svog cilja — mnogi će te pokušati izgurati s puta; slušaj ih i uči od njih, no ostani usredotočen na svoj krajnji cilj.

4. Okruži se nadarenim ljudima koji dijele tvoje uvjerenje i strast i koji ti mogu pomoći 6stvariti cilj."

Dok je Tom ispisivao četiri koraka, Michael mu je nastojao ure-zati u pamet važnost te odlike za njegov budući uspjeh. "Upornost je zapanjujuća sila. Jednostavno rečeno, ona postiže cilj. Uspijevaju oni koji imaju psihičku snagu i izdržljivost koja ih tjera dalje dok dru-gi odustaju. Prihvaćate li sada važnost upornosti?"

Tom je potvrdno kimnuo. "Prihvaćam. Da ste me to pitali prije leta vjerojatno bih rekao da nije toliko važna, no sad uviđam da sve ovisi o odlučnosti i ustrajnosti. Nikada ne odustati, nikada se predati."

"Do, riječ je o sposobnosti da se ostane usredotočenim, uvijek ide dalje i nikada ne odustaje dok se ne postigne cilj. To je temeljna odlika pobjednika. I, kao što sam već rekao, važno je naučiti ne pri-hvaćati ne kao odgovor"

Tom je već čuo takve tvrdnje, ali se želio usprotiviti. "Zar baš ni-kada? Zasigurno nekad treba prihvatiti da je ne uistinu ne?"

"Ako stvarno volite ono što radite i vjerujete da postupate isprav-no, zašto biste prihvatili ne?" Odgovorio je Michael.

Tom je sabrao misli: "Vi, znači, tvrdite da su uspješni poduzetnici stra-stveni, gotovo opsjednuti onim što čine. Žive za svoj posao i, prirodno, ne razumiju kada im se kaže ne, nego ustrajavaju dok vas ne slome "

"To nije najučinkovitiji način postizanja potvrdnog odgovora", smijao se Michael. "Naučit ćete da, kod naiđete na odbijanje, mo-rate biti pripravni i prilagodljivi, pa čak i kreativni. Ako netko kaže ne, pronađite drugačiji način da dobijete potvrdan odgovor tako što ćete prekršiti pravila ili razmišljati drugačije, riječju učinite ono što morate učiniti, ma što to bilo. Sjećate li se da sam započeo prodajući tenisice?" Tom je kimnuo glavom i Michael je nasta-vio. "Bilo mi je tek 16 godina, nisam imao ni kapitala ni sportskih uspjeha i nijedan od dobavljača nije htio sa mnom razgovarati. Po-kušavao sam i pokušavao, a onda sam počeo razmišljati o drugim načinima nabavljanje robe. Pristupio sam malim prodavaonicama obuće i predložio da otkupim modele koji se nisu najbolje pro-davali. Saznao sam za rasprodaje zaliha tvrtki u stečaju i uskoro sam imao robu za prodaju. Vodio sam knjige o prodaji, pa som se ponovno obratio većim dobavljačima kako bih im pokazao da sam bio uspješan. I dalje su me odbijali, no ja sam se uporno vraćao dok jedan od njih napokon nije pristao. Nekad je u pitanju odabir pravog trenutka, no ako uporno nastojiš, naposljetku ćeš i postići svrhu."

"To je dobar primjer kako stvari prikazujete laganima". Tom je zamijetio s osmijehom.

"Nemojte me krivo shvatiti, to nije lako, no ako volite to što ra-dite, to ćete i ostvariti. Većina odustane prije nego stignu do cilja, zapravo, samo jedan posto uspije postići potvrdan odgovor — zami-slite kakov je osjećaj biti u tih jedan posto."

Tomov je um radio velikom brzinom; osjećao se kao da je upravo dobio najvažniju informaciju u životu. "Mislim da ste mi upravo dali 'čarobni štapić' koji ću znati pravilno upotrijebiti."

Michael je bio ushićen. "Nije to čarobni štapić nego unutarnje središte snage koje će vas podržavati na vašem putu prema vrhu. Volim ga zamišljati kao željeznu polugu u koju su ugravirane riječi upornost, odvažnost, vizija, želja, strast i odlučnost; ono je moj glav-ni oslonac, ono što me drži uspravnim. Vi u sebi već imate potenci-jala za istu takvu željeznu polugu i iste odlike. Samo o vašem izboru ovisi hoćete li se njome poslužiti, no zamislite u kojoj biste mjeri bili nepobjedivi, odlučite li se za nju!"

Michael je ustao i razgibao ramena. "Dosta sam pričao, mislim da je vrijeme da malo protegnem noge." Nasmiješio se Tomu i ot-putio prolazom. Tom je ostao zuriti u svoje bilješke i pitati se što će biti sljedeće.

Sedmo poglavlje

Nakon što je Michael otišao, Tom je krenuo pregledavati svo-je bilješke. Shvatio je da mu se glavom ne prestaje vrtjeti jedna misao. Napokon je nazirao kako bi to bilo biti uspješ-

nim; u njegovu je mozgu sjeme ideje klijalo i izazivalo pomutnju. Uporno joj se vraćao, provjeravao je i sagledavao iz svih kutova. Je li to ona poslovna ideja na koju je čekao? Ponovno je bacio pogled no planinu koju je Michael nacrtao te je zamišljao kako bi bilo stajati na vrhuncu uspjeha i kakav bi odatle bio pogled. Bio je maglovito svje-stan drugih putnika. Žena s druge strane prolaza odavno je prestala lakirati nokte te je listala brošure i konferencijske materijale uvezene u bež kožu. Tom se pitao može li ona primijetiti promjenu na njemu. On se, nesumnjivo, osjećao drugačije i nije mogao zamisliti da ne izgleda drugačije. Na zrakoplov se ukrcao tjeskoban i zabrinut, a sada je prštao od energije te, istodobno, bio posve opušten. Misao koju je lovio po glavi iznenada je postala jasna i glasna i znao je da je mora zapisati prije nego mu pobjegne. Nije to bilo više od reče-nice ili dvije, ali, rečeno Michaelovim rječnikom koji mu je postajao sve razumljiviji, prepoznao je da je uistinu riječ o sjemenu prilike. Kada se Michael, porazgovaravši s čovjekom koji je sjedio nekoliko mjesta niže niz prolaz, sporim korakom vratio do njihova reda, Tom jedva da je podigao pogled. Michael je shvatio da je Tom utonuo u misli, pa je, umjesto da sjedne, nastavio šetnju do kuhinje, odakle se uskoro začuo njegov duboki glas u razgovoru s Olivijom. Tom je ponovno pogledao ono što je napisao, no tada je postao svjestan da se Michael vraća na mjesto. Uspravio se i sabrao misli.

"Izgledali ste posve zaokupljeni mislima. Čime ste se to bavili?" Michael se udobno smjestio, a Tom se pitao bi li mu trebao reći da se osjeća poletnim i punim nove energije te da mu se počinje uobličavati njegova poslovna ideja. Oklijevao je, shvativši da o ideji ne želi govoriti dok o njoj malo bolje ne razmisli, no, istodobno, nije želio lagati Michaelu.

"Mislim da možda imam poslovnu ideju, no ukoliko vam to ne sme-ta, radije o njoj ne bih još govorio. Želio bih još malo razmisliti o njoj."

Michael je s odobravanjem kimnuo. "Nema problema, no uko-liko ste imali odličnu ideju, definitivno je kucnuo čas da s vama podijelim posljednje načelo krilatice VOLIM RAD.

Tom je bio oduševljen što to čuje, jer je to bilo upravo ono što je želio. Zapravo, to je bilo savršeno. Podigao je bilježnicu i olovku kako bi pokazao do je spreman nastaviti.

"OK. Znači, stigli smo do posljednjeg načela krilatice VOLIM RAD, za koje ljudi obično ne shvaćaju da je jednako važno za uspjeh kao i bilo koje od preostalih sedam "

Tom je žarko želio doprinijeti. "Dopustite mi da posljednji put poku-šam pogoditi o čemu se radi. Možda ovaj put budem imao više sreće!"

"Vi već pokazujete upornost", smijao se Michael. "Samo napri-jed!" Uvalio se u sjedalo dok je Tom razmišljao što bi još moglo biti važno za uspjeh u poduzetništvu.

"Pretpostavljam da bi posljednje načelo moglo imati veze s ener-gijom, poletom, iznimnošću — jesam li blizu?"

Michael se naglas smijao usredotočenosti koja se odražavala na Tomovu licu; bilo je jasno da želi točno shvatiti posljednju stvar.

"Da, to su sve krasne odlike, no ne i one koje nam trebaju za po-sljednje načelo krilatice VOLIM RAD. Sjećate se onoga što sam na samom početku pričao o svom poslu sa sportskom opremom?"

Tom je potvrdio pitajući se što slijedi. Već se naviknuo na to Mi-chaelovo prelaženje s teme na temu, pa umjesto da bude zbunjen, radoznalost ga je vukla da slijedi njegove misli.

"Posljednja lekcija koju sam vrlo rano naučio jest dočeku] ne-uspjeh spremno. U to doba sam mnogo čitao, zapravo sve čega bih se domogao, pa sam tako naišao na citat koji me se uistinu dojmio. Bile su to riječi nekog političara, a kazao je da je uspjeh ići od ne-uspjeha do neuspjeha a da se ne izgubi polet. Zapravo bih otišao još i dalje i rekao da neuspjeh treba doživljavati kao neodvojiv dio sveukupnog uspjeha."

Tom je bio pomalo zbunjen. Gorio je od želje saznati posljednju tajnu o tome kako biti uspješnim poduzetnikom, a Michael mu go-vori o neuspjehu! Znao je da mu mora vjerovati, jer je sve što mu je dosad rekao itekako imalo smisla; mora da mu je nešto promaklo. "Ne razumijem zašto je neuspjeh nužan za uspjeh. Mogu shvatiti da nitko ne može biti neprestano uspješan, no vi tvrdite da je neuspjeh neodvojiv od uspjeha. Kako?"

Michael je na trenutak razmišljao o tome kako to posljednje na-čelo učiniti što jasnijim i nedvosmislenim. Pogledao je kroz prozor zrakoplova, vani se nije moglo vidjeti ništa osim prostranstva bijelog

oblaka. To mu je bijelo platno pomoglo da usredotoči misli na temu za koju je znao da je većina ljudi izbjegava pod svaku cijenu.

"Kad sam imao lanac trgovina sportske opreme, tragao sam za novim poslovnim pothvatom, a jedna od stvari koje su me stvarno privukle bila je ideja o specijaliziranom časopisu posvećenom trča-nju. Trčanje je odmalena moja istinska strast. Zbog te sam strasti i počeo poslovati. Činilo se da na tržištu nema takvog časopisa, tako da sam zaključio da je riječ o pravoj prilici koja povezuje posao i za-dovoljstvo. Napravio sam istraživanje, okupio prave ljude do pišu za časopis, fotografiraju i prodaju reklamni prostor u časopisu. Pisci su posjedovali specijalistička znanja i bili su, kao i ja, silno zainteresirani stvoriti časopis posvećen trčanju. Svi su predznaci bili dobri, sve sam provjerio, no ipak, već je prve godine bilo jasno da stvar nije uspjela, te sam morao ugasiti časopis."

Tom se zainteresirao. Nekako je mislio da se sve čega se Michael dotakne pretvara u zlato, a sad je vidio njegovu njemu nepoznatu stranu. Nadao se da se Michael neće uvrijediti, no stvarno je želio o tome više saznati.

"Doimate se poprilično smirenim govoreći o nečemu što vam je bilo toliko priraslo srcu "

"Sad jesam miran, no tada sam bio vrlo uzrujan zbog novčanih gubitaka. To je, također, bilo prvi put da mi je propao velik poslovni pothvat, pa mi je možda malčice bio povrijeđen ponos. No pokazalo se da je to, zapravo, bio prikriveni blagoslov. Neuspjeh je najbolji učitelj, iako se to tako ne čini u trenucima u kojima ga proživljavate.

Iz njega valja učiti i pobrinuti se da ne ponovite pogrešku. S neu-spjehom stječete iskustva do kojih drugačije ne možete doprijeti. Svi ponekad donesemo krive odluke, no važno je da se prema njima odnosimo kao prema iskustvu koje nas nečemu uči, pa će nam mu-drost koju steknemo iz tog neuspjeha ili pogreške pomoći biti uspješ-nijim u budućnosti." Michaelu se u glasu osjećalo da je iskren, pa je Tom dublje razmislio o njegovim riječima, trudeći se dobro objasniti lekciju kojoj je želio podučiti Toma. "Želio bih do iz primjera časopisa koji mi je propao dobro naučite da je za uspješnog poduzetnika od presudne važnosti da bude spreman na neuspjeh, štoviše da ga oče-kuje kao sastavni dio poslovanja. Neuspjeh donosi znanje, i vjerujte mi, za mene nije problem osoba koja ne uspije. Vjerujem da je pravi neuspjeh nikada ni ne pokušati ostvariti svoje snove."

Tom je bio silno udubljen, iako se to što je čuo kosilo s najvećim dijelom onoga što su ga učili da vjeruje. U školi, na poslu, kod kuće, posvuda je neuspjeh doživljavan kao nešto sramotno što treba brže--bolje sakriti i nikada ne spominjati. Nikad nije čuo da mu se pripisuju pozitivna značenja, pa se teško tome prilagođavao. Želio je o tome porazgovarati s Michaelom, nadajući se da će mu on pomoći shvatiti.

"Nekoliko mi misli pada na pamet u vezi s neuspjehom, no ništa nalik onome o čemu ste govorili. Neuspjeh je oduvijek bio nešto čega se treba plašiti, nikad ga spominjati, osobito ne među sebi ravnima. Oni žele čuti samo o uspjehu."

Michael je promislio prije nego je odgovorio sigurnim i čvrstim gla-som: "Ponovno progovara zaposlenički umni sklop. Kad znate da ste

nekome odgovorni za svaku pogrešku, na primjer šefu ili poslodavcu, tad ne želite da itko vidi vaš neuspjeh. S milijunaškim umnim sklopom shvaćate da iz svakog neuspjeha proizlazi sjeme prilike, samo ako ste ga voljni potražiti, a te su prilike mogućnost još većeg uspjeha. Nije-dan uspješan poduzetnik nije dospio tamo gdje jest a da putem nije imao poprilično neuspjeha. Iz njih se uči, štoviše, moglo bi se tvrditi da ako ne doživite neuspjeh, znači da se ne trudite dovoljno!"

"Što?" Tom je bio zbunjen, ali i zabavljen. "Truditi se postići neu-spjeh, to je stvarno svježa ideja!"

"Ne, nije riječ o tome da se trudite doživjeti neuspjeh, nego na-prosto da se trudite, uvijek i iznova. Sjećate se razgovora o upor-nosti? Nećete biti stopostotno uspješni, tako da neuspjeh treba pri-hvatiti kao dio igre, a ono što iz njega naučite iskoristiti da biste krenuli dalje. Gledajte, poduzetnici nemaju uvijek sve odgovore koji su im potrebni za vođenje poslova — zapravo, vrlo ih često smišljaju putem. Ponekad su u krivu, no i dalje nastoje. Nakon svakog neu-spjeha znat ćete više, bolje planirati i biti u stanju izbjeći ponavljanje istih pogrešaka. Shvaćate li na što ciljam?"

Tom je tako brzo pisao da se nije htio zaustaviti niti da bi se složio, pa je samo kimnuo i nastavio pisati. Michael ga je gledao i čekao dok ne završi. "Hoću reći da neuspjeh nije problem, nego je važno kako se s njime nosite. To sam vam htio prenijeti navodom koji sam maločas spomenuo: 'Uspjeh je ići od neuspjeha do ne-uspjeha, a da se ne izgubi polet'. Presudno je zadržati optimizam i pozitivan stav, jer će u poslovanju sve što može poći naopako i poći

naopako. O vama ovisi hoćete li čašu doživjeti napola punom ili na-pola praznom, no ono za što se odlučite svakako će odrediti ishod. Morate se naučiti nositi s neuspjehom i krenuti dalje; ne možete si priuštiti gubiti vrijeme brinući se oko neuspjeha ili njegovih posljedi-ca. Moglo bi vam se desiti da postanete nesposobni djelovati, što bi bilo pogubno."

Tom je shvaćao na što Michael cilja, a primjedbe o posljedicama su ga natjerale da se zamisli. Osjećao je da je vrijeme za još neka pojašnjenja, jer je htio biti siguran da je na pravom putu.

"Nisam načistu s idejom do ne treba brinuti o posljedicama od-luka. Zar nam ishod ne bi trebao biti važan?"

Michael se doimao iznenađenim, no shvatio je do je riječ o pra-vom nesporazumu.

"Ne kažem da uopće ne treba mariti za posljedice. Naravno da o njima treba pažljivo promisliti, no želim reći da zbog njih ne smijete brinuti i dopustiti do vas zabrinutost spriječi u donošenju odluka i kretanju naprijed. To znači štititi svoj posao, pri čemu ponekad tre-ba i riskirati. Vaš je posao rješavati probleme, tako do prednost date onome što posao zahtijeva, ma o čemu da se radilo. To ponekad znači riskirati; nećete uvijek znati kakav će biti ishod, no u nekim situacijama preuzimanje rizika može biti najrazboritiji odgovor na problem."

Tom je shvatio da mora svladati još jednu koncepciju; nikada mu nije palo na pamet da može biti razborito riskirati i trebalo mu je

V

podrobnije objašnjenje. Cuo je kako stjuardese pripremaju kolica s

proizvodima u cluty-free ponudi te ga je zveckanje boca i šuštanje papira navelo da brže-boije progovori kako bi dobio odgovor prije nego ih prekinu.

"Nisam siguran da razumijem kako rizik može biti razborit. Nije li priroda rizika upravo suprotna prirodi razboritosti?"

Michael je slušao, no bilo je jasno da se ne slaže. "Shvaćam zašto to mislite, no što se mene tiče, srž rizika je u pro-

sudbi, a prosudba se oslanja na mudrost. Upravo smo razgovarali kako iz neuspjeha stječemo mudrost, a to iskustvo i znanje pomažu nam proračunati stvaran rizik. To uspješni poduzetnici čine svaki dan, pa iako onima koji se ne bave poslovanjem može djelovati da preuzimaju goleme rizike, oni koji se bave poslovanjem i koji znaju no čemu se temelje odluke, vide samo da je riječ o proračunatom riziku. Unesete li u proračun iskustvo i prosudbu, rizik ćete svesti na najmanju moguću mjeru." Michael se udobnije naslonio i izgledalo je da traga za nečim što bi mu pomoglo Tomu bolje objasniti stvar. "Evo primjera. Kao što sam rekao, čitavog se života bavim trčanjem, počeo sam kao sprinter, potom sam trčao srednje pruge, a sada trčim maratone. Možda ne izdržim stazu; može me uhvatiti grč, možda preopteretim srce i doživim srčani udar ili kolabiram. Sve su to rizici. Činjenica je da sam u dobroj kondiciji jer trčim od rane mla-dosti i poznajem svoja tjelesna ograničenja. Tijekom godina sam se prilagodio svojoj dobi i mogućnostima i znam da mogu trčati mara-ton. Izračunao sam rizik, i on je prihvatljiv. Moj je cilj istrčati maraton do kraja; nekoć je moj cilj bio pobijediti u utrci. Da sad to pokušam.

rizik bi narastao do neprihvatljivog. To bi značilo tijelo gurati preko njegovih granica. To je zbroj mudrosti i iskustva koje sam stekao trčeći druge maratone koji mi omogućuje izračunati rizik. Neki bi mogli reći da je još uvijek odveć riskantno, no ja tako ne mislim. Shvaćate li sada?"

Tom je dobro promislio i shvatio da riječ rizik za Michaela ima sasvim drugo značenje. I on ga je sada mogao sagledati u pozitiv-nijem svjetlu, no nije bio siguran na koji je način povezan s idejom o neuspjehu. Shvatio je da je črčkao po bilježnici dok je Michael govo-rio te da je riječi rizik i neuspjeh ispisao u zasebnim oblačićima koje je povezao strelicama te preko njih ispisao veliki upitnik. "Znači, za vas su rizik i neuspjeh na neki način povezani?"

Michael je na trenutak promislio. "Znate li onu staru izreku da tko ne riskira ne profitira?" Tom je kimnuo, pa je Michael nastavio. "U svakom slučaju vidim vezu između rizika i neuspjeha. Vidjeli smo da je potrebno procijeniti rizik, a da se toj vrsti prosudbe učimo iz naših neuspjeha jer iz njih dobivamo informacije od presudne važ-nosti za budućnost. Može se reći da što više neuspjeha imate, vaša će prosudba biti bolja, naravno ako iz njih izvučete pouku. Uz bolju prosudbu možete poduzimati veće rizike i domoći se većih nagrada. Tako do neuspjeh ipak nije tako strašna stvar."

Tom je napokon shvatio, i ideja mu se svidjela. Nikada o tome nije uistinu razmišljao, no dok je Michael pričao o neuspjehu pomi-slio je na svog oca koji se uvijek bojao preuzeti rizik. Nekoć je poku-šao voditi manje poslovanje koje je započelo kao hobi, no propao je

u satno nekoliko mjeseci. Nikada nije govorio o tom neuspjehu, a ni o tome kako se osjećao kada se morao vratiti na stari posao. Tom je odrastao znajući da mu to ne smije spominjati, kao što mu nije spominjao ni nitko od obitelji, te da je to iskustvo utjecalo na očev stav prema životu. On je bio od onih koji čašu vide napola praznom. Michaelove su riječi itekako imale smisla.

"Vidio sam što se događa kada netko jednostavno prihvati ne-uspjeh i prestane pokušavati. Uvijek sam mislio da je neuspjeh izrazito teško prebroditi, no vi činite da ga shvatim kao posve običnu stvar."

Michael je u Tomovu glasu začuo nešto što ga je primoralo da se zaustavi. Pogodio je žicu i želio je Tomu pomoći da neuspjeh sagle-da kao nešto pozitivno, nešto čega se ne treba stidjeti. "Možda je ri-ječ 'neuspjeh' problematična. Opterećena je emocionalnim teretom te jednostavno osjećamo sramotu, bijes, tugu, krivnju i još mnoge ružne stvari. Predlažem da pokušate riječ 'neuspjeh', koja označava nešto golemo i zastrašujuće, zamijeniti običnom i svakodnevnom riječju 'pogreška'. Svi griješimo i prihvaćamo svoje pogreške, ako je potrebno plaćamo ih i nastavljamo dalje. Poznajete li nekoga tko nikada nije pogriješio upoznajte me s njim, jer ja takvog nikada nisam sreo!"

Tom se blago nasmiješio. "Priznajem da pogreška ne zvuči tako prijeteće kao neuspjeh."

"Upravo tako. Učinite li pogrešku, otpisujete je na račun iskustva, prerežete veze i ne trošite vrijeme na to. Naučite lekciju i djelujte u smjeru njezina dokončanja, umjesto da dopustite da se zagnoji.

To je vrlo važno, Tome. Djelovanje u smjeru privođenja pogreške kraju je od presudne važnosti. Dobro znajte, biti uspješnim podu-zetnikom sa sobom nosi izobilje stresa, brige i pritiska, znatno više nego ih podnose zaposlenici. Radite li za nekoga, uvijek možete doti otkaz i zaposliti se kod drugog poslodavca. Ako se radi o vašem vlastitom poslu, opstanak poslovanja uvijek ovisi o vama. Možda nećete moći odstupiti a da ne izgubite sve što imate. To je stresno, a taj stres smanjujete tako što vladate svim uključenim elementima u onoj mjeri u kojoj je to moguće. Sto više vladate situacijom, to je manje mogućnosti da stvari pođu naopako, pa imate i manje razlo-ga osjećati stres, zabrinutost ili pritisak. Prihvatite savjet čovjeka koji zna sve o pritisku i kako se s njim nositi, kako brzo donositi odluke i krenuti u akciju."

"Čak i ako su odluke pogrešne?" predložio je Tom. "Siguran som da će biti više ispravnih nego pogrešnih. Kao što

sam rekao, svi griješimo, a razliku čini način na koji se prema po-greškama odnosimo."

Zadovoljan, Tom se zavalio u sjedalo. Sad je imao svih osam na-čela anagrama VOLIM RAD. Samo ih je trebao primijeniti u praksi. Počeo je pisati bilješke, no tada je jednostavno osjetio da mora za-hvaliti Michaelu, pa mu se osmjehnuo.

"Michael, bili ste vrlo velikodušni prema meni odlučivši sa mnom podijeliti svoje tajne. Zaista som vam zahvalan. Neizmjerno hvala."

Michael mu je uzvratio osmijeh. "Nema na čemu. Iskreno se nadam da ćete postići uspjeh za kojim tragate."

Tom se udubio u pisanje bilješki, pa je malčice poskočio kada mu je Michael lagano dodimuo ruku kako bi privukao njegovu po-zornost.

"Usput, nismo još stigli do kraja. Postoji još jedna tajna koju mo-rate znati da biste stvarno ostvarili svoje ciljeve, no to će malo pri-čekati!"

Ushićen zbunjenim izrazom Tomova lica, Michael je pogledom potražio Oliviju koja se približavala s kolicima s duty-free ponudom. Posegnuo je za novčanikom u unutarnjem džepu sakoa, a Tom se bacio na dovršavanje bilježaka.

Osmo poglavlje

Michael je razgovarao s Olivijom što kupiti iz duty-free po-nude. Smijali su se njegovoj uobičajenoj dvojbi pri izboru poklona, pa je Olivia izvukla bočicu parfema, uvjerila ga

da je odličan izbor te ga umotala u ukrasni papir. Tom je mislio: Michael ne samo da je sposoban čovjek nego i brižan prema svojim najmilijima. Tom je prekinuo Oliviju zatraživši isti takav parfem za svoju zaručnicu. Preuzevši od Olivije vrećicu. Tom se vratio svojoj bilježnici. Užurbano je razmišljao o tom "dodatnom sastojku" kojeg je Michael maločas spomenuo, a koji je sve dosad tajio, lako je bio zaokupljen tom mišlju, u drugom su se dijelu njegova mozga uobli-čavale druge ideje, oni ih je razmatrao, odbacivao ili zadržavao za daljnje promišljanje. Znao je da ima začetak poslovne ideje koja se polako rađala dok je slušao mudrosti koje mu je Michael prenosio. U sebi se osmjehnuo shvativši da je Michael ponovno bio u pravu — kad se domogneš prave ideje, ona te ne pušta na miru! Bacio je pogled na ono što je napisao te je ugledao podcrtane posljednje Michaelove riječi o još jednoj tajni; jedva je čekao zaokružiti stvar.

Tom se okrenuo Michael u. "Obećali ste mi još jednu tajnu, po iako znam da ne bih smio biti tako nestrpljiv, molim vas da mi je otkrijete!"

"Zašto ne?" složio se Michael. "No prije toga se želim uvjeriti da ste sve druge svladali kako treba. Ponovite ih za mene tako da vam bude lakše uočiti kako se posljednja uklapa u taj niz. Usput, nije to neko tajna, no ja je zovem 'čarobnim sastojkom' jer sve druge pove-zuje u cjelinu. Dakle, slušam vas." Michael mu je posvetio potpunu

pozornost, pa iako je imao osjećaj da je na razgovoru za posao ili kod ravnatelja škole, Tom je bio spreman pokušati. Tijekom leta je čitao i iščitavao svoje bilješke, tako da je bio prilično siguran u sebe. Kako bi to istaknuo, zatvorio je bilježnicu i govorio po sjećanju i o onome što mu je bilo na pameti.

"Kako sam shvatio iz onoga što ste mi rekli, slogan VOLIM RAD je odličan način usredotočivanja na sve i zapamćivanja svega onoga što je potrebno da bi se bilo uspješnim poduzetnikom." Nesvjesno oponašajući Michaelovu gestu, svaku od stavki je pobrojao na pr-ste." Prvo je načelo vjerujem u sebe i u svoju sposobnost da ostva-rim ciljeve, potom dolazi ostrašćenost, što znači silno želi ostvariti svoje ciljeve i budi ih strahovito motiviran dosegnuti." Na trenutak je zastao, potom je nastavio dotaknuvši srednji prst kako bi naglasio to što govori. "Nadalje, valja znati da laži i sreća ne djeluju, a o tome sam osobito zapamtio vaše riječi da je sreća križanje pripreme i prilike, jer nikada nisam na taj način razmišljao. "Imanje ciljeva mi je možda bilo najlakše shvatiti jer sam s tim bio upoznat. Dotada nisam razumio važnost zapisivanja ciljeva te svakodnevnog posve-ćivanja pažnje onome što sebi dademo u zadatak, jer to itekako utječe na postignuće. Slijedi spremnost da modificiram svoju zonu ugode i zaista se napregnem." Bacio je p.ogled na Michaela: "Kako mi ide?" Michael se osmjehnuo i dao mu znak da nastavi. "A sada, sljedeće..." Ponovno je pogledao Michaela, kako bio siguran da ga ovaj pozorno prati, a Michael mu je u znak ohrabrenja kimnuo gla-vom. "Mislio sam da dobro poznajem naporan rad, no trebalo mi

je vremena da prihvatim zamisao da se treba radovati napornom radu. Oduvijek sam naporno radio, no nikada nisam ni slutio da bih u tome mogao uživati. O tome sam razmišljao kao o nečemu što se jednostavno mora činiti, uživao u tome ili ne. Pomogli ste mi shvatiti da, radim li na nečem što volim, a ne na nečemu što činim samo zbog plaće, to može biti uzbudljivo te mogu uživati u radu."

Michael je bio oduševljen ozbiljnošću s kojom je Michael usvojio njegove riječi te ga je želio još malo potaknuti. "Tome, zvučite poput pravog poduzetnika, samo tako nastavite!"

"Hoću. Zanimljiv mi je bio i prelazak na apsolutnu upornost. Na-ravno da znam ustrajati u nečemu, no čvrsto odlučiti da nikada neću odustati, nego da ću tražiti kreativne načine kako odbijanje pretvoriti u prihvaćanje za mene je bilo nešto posve novo. No posljednje s po-pisa me definitivno odvelo u nepoznato područje. Nimalo mi nije bilo lako prihvatiti da valja spreman dočekivati neuspjeh. Na kraju sam shvatio što ste mislili kada ste rekli da je to sastavni dio uspješnosti, jer iz pogrešaka treba učiti te biti spreman djelovati i krenuti dalje." Desnom je rukom pogladio bilježnicu. "Čini mi se da je to nacrt po-duzetničkog uspjeha i nadam se da nisam ništa izostavio."

Michael je bio zadivljen. Mislio je prikratiti vrijeme leta otkrivajući Tomu neke važne činjenice o tome kako biti uspješnim poduzetni-kom, no lakoća i brzina kojom ih je Tom upio i prigrlio uvjerila ga je da je Tom posve spreman za posljednju tajnu.

"Tome, moram priznati da ste me uistinu zadivili. Oduševljen sam time kako ste se zainteresirali za ono o čemu smo razgovarali

te uistinu shvatili što je to što vam pokušavam prenijeti. Mislim do je definitivno vrijeme da dobijete posljednju kariku, moj 'tajni sastojak' koji će izvršiti presudan utjecaj na veličinu vašeg uspjeha. Jeste li spremni za nj?"

"Već sam vam rekao, jedva čekam. Dopustite da okrenem novu stranicu i počnite." Tom je otvorio bilježnicu i Michael mu je rekao ono što je želio saznati.

"Tajni je sastojak timski rad. Prije svega morate shvatiti da (a) ne možete sve sami obaviti. Možete imati izvrsne poslovne ideje, no nemoguće je da ste podjednako dobri na svim područjima, te da se na sva područja možete podjednako usredotočiti. Da biste bili uspješan poduzetnik ne morate biti izvrstan knjigovođa ili po-slovni upravitelj. Morate biti posve svjesni točke (b) koja kaže da je bolji učinak skupine koja radi zajedno nego onaj koji biste postigli potrudivši se sve obaviti sami. Sve je u sinergiji timskog rada, jer čim okupite dvoje ili više ljudi usredotočenih na problem, nastaje čarolija. Naravno da svaki pojedinac daje vrijedan doprinos, no svi zajedno mogu puno više. Gledajući prosto matematički, dva i dva su četiri, no kada četvero ljudi zaista zaiskri kao tim, oni proizvode kreativnu sinergiju koja rezultat podiže sa četiri na pet. To je zato što jedan drugog potiču, izazivaju i motiviraju na snažnije djelovanje. Ako ste prepušteni samom sebi, može vam se desiti da zapnete na pojedinostima; u timu možete podijeliti zadatke i od drugih dobiti povratnu informaciju koja će vam pokazati gdje ste i spriječiti vas da otežete. Važno je stvari učiniti kako valja, no još je važnije pokrenuti

ih, a to će vam dobar tim pomoći ostvariti." Michaelovo je lice bilo živahno dok je govorio o potrebnim odlikama i bilo je posve očito da je uživao raditi s drugima. Tom ga je pitao je li tome tako, a Michael je odlučno potvrdio te je nastavio o tome govoriti.

"Prava tajna trajnog uspjeha je da ga ne možete postići sami. Naposljetku je vaš uspjeh proizvod izvrsnosti ljudi kojima ste se okružili. Sjećate li se razgovora o slijetanju na Mjesec? Dakle, Neil Armstrong je bio svima vidljivi vođa, poduzetnik, ako vam se tako sviđa, no on nikada ne bi mogao prvi stupiti na Mjesec bez fanta-stičnog tima iza sebe, i u svemirskom brodu i na Zemlji. Da bi ga doveo na Mjesec, čitav je tim morao imati tu istu strasnu želju i biti jednako nepokolebljivo motiviran. Radili su kao jedinica s istim ciljem, i proizveli su spektakularne rezultate; njegova je noga dodir-nula Mjesečevu površinu. On je, nedvojbeno, htio biti prvi čovjek na Mjesecu, no bez tima koji dijeli njegovu želju uz sebe, ona mu se ne bi ostvarila. Od znanstvenika do operatera na centrali, svi su odigra-li svoju ulogu jer ih je nadahnula vizija Amerike koja prva stiže na Mjesec. Ostvarite li tu vrstu timskog rada i podrške, možete postići zapanjujuće, zadivljujuće rezultate".

"Razumijem da je potrebno imati podršku, no nije li poduzetnik onaj koji zapravo obavlja stvar?" pitao je Tom.

Michael je odlučno odmahnuo glavom. "Jedna od najvećih po-duzetničkih pogrešaka je uvjerenje da sve mogu sami obaviti. U stvarnosti ih većina tome nije dorasla jer je biti poduzetnikom, po-krenuti poslovanje i proizvod ili uslugu plasirati na tržište velik izazov

i borba. Mnogi se ljudi zavaravaju glede svojih sposobnosti, ili, ako se vratimo načelima anagrama VOLIM RAD, možda posjeduju neke od potrebnih odlika, ali im nedostaje jedna životno važna. Na kraju krajeva, poduzetnik vidi cjelovitu sliku, priliku, što je njihov jedinstven talent. Ono što mora potom učiniti je okupiti tim koji će mu pomoći ostvariti viziju. Kad sam kupio lanac trgovina sportske opreme, ni-sam sjeo i smišljao pojedinosti marketinškog plana niti se podrobno bavio brojkama. Nadgledao sam, to da, no imao sam ljude kojima sam povjerio te zadatke, a koji su, zapravo, u marketingu i finan-cijskom planiranju bili puno bolji od mene. Da biste bili uspješnim poduzetnikom morate se naučiti okružiti ljudima koji dopunjavaju vaše vještine tako da zajedno možete postići bolje rezultate. Rekao sam vam da to može biti teška borba, pa stoga imati dobre zapo-slenike ili partnere može biti ključ dugovječnosti. Razgovarali smo o tome koliko je upornost važna, a pokušate li sve odraditi sami veća je mogućnost da ćete se obeshrabriti. Podrška će vam pomoći da nastavite. Ne podcjenjujte moć upornosti — ona je presudna i ako samo jedan posto pokušaja završava pristankom, to znači da ih je devedeset i devet odustalo prije nego su stigli do te točke. Podrška i dobar tim znači da ćete izdržati duže, sve do samog kraja."

"Pretpostavljam da u svakom uspješnom poslovanju uglavnom zapažamo one na vrhu, i, slažem se, oni tamo sigurno nisu dospjeli bez pomoći, no nije li poduzetnik taj koji vodi i nadahnjuje tim?" Tom je bio znatiželjan jer mu se činilo da Michael umanjuje važnost podu-zetnika, a to se nije uklapalo ni u što što mu je dosad govorio.

"Sasvim ste u pravu, poduzetnici su odgovorni, oni su vidljivi vođe i dobivaju sav publicitet, no, vjerujte mi, osmotrite li ih pobliže, vidjet ćete da su uspjeh postigli zato jer su oko sebe imali odličan tim u koji su se posve pouzdavali. Imati dobar tim za mene nije dodatan izbor koji možete ili ne morate izvršiti, to je jednostavno nužnost koja ima mnogo poslovnog smisla. To je popu1 pobjedničkog nogomet-nog tima; menadžer tima ne mora biti nogometaš, no mora okupiti raznovrsne talente od kojih se sastoji tim i znati kako iz svakog člana tima izvući najbolje, tako da tim može pobjeđivati. Isto je s poduzet-nicima; i oni moraju okupiti pravi tim i služiti se svim različitim vješti-nama njegovih članova kako bi ostvarili svoju viziju. Ne moraju sve učiniti sami; zapravo, ako bi to pokušali, njihovo bi poslovanje zbog toga trpjelo." Michael se naslonio i upitno pogledao Toma. "Mislite li da ste shvatili koliko je važan taj 'čarobni sastojak'?"

Slušajući njegove riječi. Tom je osjećao da ih govori iskreno i ljudski toplo. Činilo mu se kao da je dobio sjajan poklon, ili kao da je upravo uklopio posljednji dio u slagalicu te prvi put vidi cijelu sli-ku. "Jesam, i zapravo sad vidim kako moja poslovna ideja poprima oblik. Mogu li je proraditi s vama?"

Iznad njihovih glava se upalio znak "privežite pojaseve", a uskoro su začuli Olivijin glas koji je tražio od putnika da privežu sigurno-sne pojaseve i pripreme se za slijetanje. Michael se okrenuo prema Tomu s izrazom iskrene radoznalosti na licu, a u glasu mu se osje-ćao malčice izazivački ton.

"Evo vašeg prvog testa. Morat ćete biti jezgroviti i jasni, ukoliko mi želite prenijeti svoju ideju prije nego, za pet minuta, sletimo!"

Tom nije bio zabrinut Ideja se pročišćavala u njegovoj glavi tije-kom cijelog leta, a svaki put kad bi saznao za novo načelo anagrama VOLIM RAD postajala mu je jasnija i izrazitija. Brinulo ga je jedino što će Michael o njoj misliti. Možda mu se ideja neće svidjeti, no je-dini način da to sazna bio je da mu je predstavi. Duboko je udahnuo i započeo.

"Sve što ste mi rekli o anagramu VOLIM RAD uvjerilo me da je on izvrsno oruđe za pomoć onima koji žele postati poduzetnici. Velikodušno ste ga podijelili sa mnom, pa sam, hvatajući bilješke, neprestano razmišljao o tome kako bi bilo korisno ta znanja prenijeti drugima. Slažete li se?"

Michael ga je prodorno gledao te je, kratko razmislivši, potvrdno kimnuo, a Tom je nastavio govoriti podižuću Michaelovu bilježnicu pred sebe.

"Želio bih ove bilješke pretvoriti u tečaj koji bi drugima pomogao pokrenuti poslovanje te ih naveo da drugačije razmišljaju o tome što to znači biti poduzetnikom. Pomogli ste mi da se prebacim sa zaposleničkog umnog sklopa na poduzetnički, a ja bih želio drugima pružiti tu prilika. Biste li mi dopustili da se bilješkama poslužim u tu svrhu?"

Michael je bio iskreno iznenađen. "Nisam mislio da će to biti ishod kada sam vam ponudio svoje rezervno sjedalo! Ali, da, mislim da je odlična ideja podijeliti to s drugima. Koji je vaš sljedeći korak?"

Tom je još dublje udahnuo, nadajući se da će se uspjeti valjano izraziti i da će postići željeni rezultat. "Zapravo bih vas želio zamo-liti da mi budete mentor za ovu poslovnu ideju. To bi mi mnogo

značilo, no najprije ću skloniti bilješke na sigurno dok ih strojno ne prepišem!" Tom je nakanio istrgati stranice iz bilježnice, no Michael ga je zaustavio.

"Zadržite bilježnicu u sjećanje na to kako je sve počelo. Što se tiče toga hoću li vam biti mentor, stalo mi je do toga da nekako vra-tim ono što sam primio, tako da na mene možete računati. Uskoro ćete vidjeti da svi uspješni poduzetnici shvaćaju da moraju nešto vratiti za sve ono što su dobili. Neobično sam sretan što sam s vama podijelio svoje iskustvo, kao i što ćete naš razgovor iskoristiti da bi-ste i drugima pomogli da budu uspješni. Zapamtite da i vi morate vratiti nešto od svog uspjeha, jer se na taj način nastavlja tok. Kako budete susretali uspješne poduzetnike, tako ćete sve bolje shvaćati da oni žele uzvratiti društvu te ćete i sami biti dio toga."

Tom je bio jako zadovoljan time što će ga Michael podržati i umom su mu se kovitlale ideje i planovi. Michael mu je dao nešto vrlo vrijedno. Tom je znao da postoje i drugi poduzetnici milijunaši koji bi svoje ideje i nadahnuće mogli dodati onomu što je Michael rekao. Počeo je zapisivati imena koja su mu padala na um, glasovite poduzetnike o kojima je čitao u novinama ili gledao njihove tele-vizijske intervjue te je uskoro imao popis najpoželjnijih kandidata. Michael ga je najprije promatrao, a potom upitao što radi. Tom mu je pokazao i objasnio popis.

"To su ljudi s kojima bih želio razgovarati, kako bih dodao još materijala onome što ste mi rekli te dobio različita mišljenja. Želim razgovarati sa što više uspješnih poduzetnika."

"Odlična ideja! Dajte mi načas bilježnicu." Kad mu ju je Tom dodao, Michael je dopisao još nekoliko imena. "Posljednju dvojicu dobro poznajem, tako da se možete pozvati na mene kad im se obratite. Izgleda da vam se počinje uobličavati plan!"

Tomovo je lice blistalo od poleta i energije. "Nema sumnje, jedva čekam započeti, pa čak imam i ime za projekt!"

"Da čujem!" Michael je osjećao kako ga uzbuđenje u Tomovu glasu ispunjava energijom.

"OK. Želim ga nazvati MBA za milijunaše". Želim podučavati o onome što znaju stvarni poduzetnici, a što se ne uči u poslovnim školama. To će biti program koji će ljudima pomoći da se prebace na milijunaški umni sklop o kojem ste govorili. Želim da bude ispu-njen razgovorima s ljudima poput vas, koji su voljni prenijeti svoju mudrost. Mislim da bi to bio divan posao, a to je i ono prema čemu gajim strast. Dosad još nitko nije prenosio znanje i pomagao drugi-ma na taj način i ja jedva čekam početi!"

Michael je bio siguran da je Michaelova ideja odlična jer je mo-gao vidjeti polet i energiju s kojom je o njoj govorio. "To je odlično. Sad morate održati zamah. Ne dopustite da se ta strast i energija raspu. Usidrite ih nekim vrlo skorim djelovanjem kako bi postale stvarnima. Kako bi bilo da pokrenete internetsku stranicu?"

"To ću svakako morati učiniti, a moram i zaštititi ime zar ne?" Tom je, od silne želje da krene, sjedio na samom rubu sjedala. Po-malo iznenađen vlastitim osjećajima, pogledao je Michaela. "Sada znam što ste mislili kada ste me savjetovali da pronađem svoju

strast. Naprosto ne mogu dočekati da započnem. Nisam u stanju misliti ni o čemu drugom."

"Bacite se na posao, Tome", ohrabrivao ga je Michael. Vidjevši da je Tom vrlo uzbuđen i usredotočen na svoj cilj, Michael je bio sretan kao da je njemu samom pala na pamet dobra ideja.

Buka strojeva ih je obojicu upozorila da će uskoro sletjeti. Raz-mijenili su posjetnice, i Tom je znao da je ovo za njega jedan sjajan nov početak. Sjedenje pored Michaela promijenilo mu je život. Bio je uvjeren da će mu on pomagati dugo nakon što završi njihovo zajedničko putovanje. Kako su bili u prednjem dijelu zrakoplova, iskrcali su se prvi. Dok su se otvarala vrata kabine, dok su prolazili zračnom lukom prema carinskoj kontroli. Tom se jedva svladavao da ne potrči.

Kad su prošli carinsku kontrolu, Michael se zaustavio te se ru-kovao s Tomom. "Moram se ukrcati na drugi let, tako da vas sad ostavljam. U utorak sam u uredu pa mi se javite da vam pomognem dogovoriti razgovore s nekim poduzetnicima. Nadam se da ćete dotada imati gotov poslovni plan!"

Tom je uzvratio rukovanje. "Nakon svega što ste mi rekli, znam da moram biti stopostotno spreman! Još jednom hvala, i čujemo se u utorak!" Michael je otišao, a Tom se uputio prema izlazu puno bolje raspoložen nego što je mogao zamisliti sjedajući u sjedalo 1B. Bio je spreman pokrenuti poslovanje i zarekao se sebi da će za go-dinu dana i on biti uspješan poduzetnik. Razmišljajući o sjedalu 1B i kako mu je donijelo sreću, iznenada mu je na um pala misao, pa je

izvadio bilježnicu koju mu je dao Michael. Sklonio se od gomile koja se gužvala oko njega žureći prema carinskoj kontroli te je otvorio praznu stranicu. Velikim je, masnim slovima napisao sebi poruku i pred nju ucrtao zvjezdicu, pa se nasmijao pročitavši na praznoj stranici: "Budi uspješan poduzetnik koji uvijek putuje u sjedalu 1A!" Gurnuvši bilježnicu u džep jakne išetao je u potrazi za internetskim terminalom kako bi registrirao svoj novi posao. Nasmijao se ugle-davši kafić s internetskom uslugom i zakoračio u novi život.

što su rekli o knjizi:

"Dugo mi je trebalo da sve to naučim — da som barem bio u tom zral<Of)lovu prije tride-set godina."

S imon Woodrof fe osnivač lanca Yo Sushi i panelist poslovnog tv-programa Dragons ' Den

" N a č e l a uspjeha podjednako mogu primijeniti poduzetnik koji tek započinje i glavni iz-vršni direktor velike tvrtke, kao i oni koji tek tragaju za nadahnućem u osobnom životu. Počnite čitanjem ove knjige."

AI lan Leighton, Predsjednik upravnog odbora Royal Mai la

"Zabavno , nadahnjujuće, prepuno mudrih spoznaja. Toplo preporučujem." Michel le M o n e — M J M Internat ional

"U M B A za milijunaše, Richard je dekodirao poduzetnike i rastavio njihov milijunaški umni sklop. U Klasi milijunaš ponovno ga je sastavio kroz krilaticu V O L I M R A D i dopad ljivu priču. Vrlo domišljato obavezno štivo za sve poduzetnike-početnike!"

Rene Carayol , leadership guru

"U svijetu u kojem su poduzetnici postali slavne osobe te ih se često portretira u filmo-vima ili u trač-rubrikama koje ih prikazuju prljavih ruku, osvježavajuće je pronaći knjigu koja opisuje ključnu razliku između poduzetničkog stava i stava svih ostalih. U životu često samo tanka nit dijeli uspjeh od neuspjeha, a Richard je napisao knjigu koja savr-šeno na to ukazuje te nudi način razmišljanja koji limenku pseće hrane može preobraziti u rasnog trkaćeg konja. Pročitajte je, uživajte u njoj, bezočno kradite iz nje i dodajte joj vlastiti sastojak x te pustite da proključa. Žel im vam uspjeh."

T i m Smith, Eden Project

"Žel ite li a lat koji će vam pomoći da postanete uspješan poduzetnik, pročitajte ovu knji-gu. Potom je primijenite u praksi."

Duncan Bannatyne , Banna tyne Leisure & panelist poslovnog programa Drogons' Den

"K lasa milijunaš uspijeva uhvatiti suštinu onoga što je potrebno da bi se uspjelo u svemu što odlučite činiti. Pravila uspjeha su bezvremena i jednostavno objašnjena, pa ih možete primijeniti na vlastito poslovanje i osobni život."

B. J . Cunningham - osnivač tvrtke Death Cigarettes