Sarajevski rulet se ita sa strau zato to je i napisan sa strau Uz one vrijednosti koje se u ovakvim romansiranim svjedoenjima podrazumijevaju estina, blizina i vjernost zabiljeenih dogaaja, u ovoj knjizi najvanijom mi se ini izvjesna ugraena ifra kojom odgonetamo prirodu bosanskog patriotizma: ljubav i vezanost za porodicu, kao na apotekarskoj vagi ujednaena s ljubavlju prema rodnome gradu i jedinoj domovini. Preplitanje sudbina i karaktera, neoekivane kako to samo rat moe namjestiti! nalo je u Gafiu pouzdanog svjedoka i zapisivaa Nema itaoca koji e ostati ravnoduan nad opisom borbe i ivota bosanskih boraca u vrletima Treskavice, zbivanja i atmosfera u i oko legendarnog Tunela, ili nad priom-svjedoenjem o usponu nae alpinistike ekspedicije na vrhove Himalaja.Abdulah SidranSarajevski rulet je postao obrazac pisanja bosanske ratne literature.Karim Zaimovi-Iz knjige:NE DA TEBE TVOJ HAMI!- Hoemo li sad otii do minskog polja ili emo prije toga popiti kafu?- Neka, poslije emo Da prvo vidimo liniju.- Dobro. Evo, ovdje je mjesto protivoklopa. Glavno mjesto. Zatitili smo ga vreama sa pijeskom. Niandija ima dobar pregled i moe pokriti onaj prolaz izmeu zgrade i garae kroz koji moe krenuti njihov tenk. Sa ove strane, to je jedini tenkoprohodan pravac i na njega imamo odgovor. Zaklon emo proiriti sa jo nekoliko vrea da ima vie mjesta i za pomonika niandije- Gdje im je rezervni poloaj?- Na onome oku, kod muziara. Doite da vam pokaem komandir specijalaca uhvati me pod ruku i povede pored jednog niskog zida.- Kakvih muziara? zaueno ga upitah.- Tamo, u toj prostoriji je, izgleda, bio muziki kabinet. Kad smo doli na ovaj poloaj, iznad vrata je stajao ostatak natpisa ki kabinet, pa to mjesto tako zovemo.Pogeti proosmo pored zida i uosmo u jednu prostoriju. Na sve je liila ali na muziki kabinet nije. Provaljeni zidovi zatrpali su vei dio uionice. Po podu je lealo izlomljeno staklo, cigle, malter, komadi eljeza, prazne konzerve, ahure U dnu, u jednom oku, gdje je u miru mogao stajati klavir, naslagani betonski blokovi i dva reda vrea sa pijeskom. Pored malene rupe, koja je dovoljno iroka da se kroz nju pogleda, ali nedovoljna da se proturi iroka rora OSE i koja je, izgleda, namijenjena samo za osmatranje, stoji razapeto ebe.- Odakle e pucati? upitah ga.- Ovom icom pomonik e smaknuti ebe, a ostalo je na niandiji.I, zbilja, ispravljena armatura je tako postavljena da, zajedno sa ebetom ini jednu zavjesu koja pokriva vei otvor. Taman toliki da, kad se zavjesa pomjeri, ne provlaei roru OSE kroz njega, moe se ispaliti projektil na tenk.- A, da vas ebe ne demaskira?- Nee. Na vie slinih otvora postavili smo ebadi. To nam je i vizuelna zatita, ujedno. Ne mogu oni snajperima pokriti sve takve otvore.- I, gdje su ti ljudi sada?- Dvojica osmatraa, jednog smo ve vidjeli, i posada mitraljeza stalno su na svojim mjestima. Ostali se odmaraju. Danas je mirno i ne treba zamarati ljude.- A po noi? zapitah ga.- Tada zaposjedamo i ostala mjesta sa automatiarima. Uglavnom, specijalci su tad u parovima. Protivoklopna ekipa izlazi svaki put kad etnici upale tenk. Blizu je i jasno ga ujemo.Doao sam iznenada, nenajavljen. Samo tako se moe vidjeti pravo stanje na liniji. Istina, kad sam iz traneje ulazio u kolu, jedna kanta, postavljena tik pored vrata, pala je. Da li je to bio specijalcima znak da neko, iz komande dolazi, da je to, moda, kontrola, ne znam. Ali ove momke zatekao sam u ispravnom stanju.- Dobro, komandire, a da li ste neke sline kante postavili i sa etnike strane, pa da znate kad oni dolaze? kao kroz alu upitah ga i krenuh iz muzikog kabineta.- Ne, nismo nikakve kante postavljali, nigdje, ali staklo razbijenih prozora, koje opasuje kolu, prijei svaki tihi dolazak. Napokon, osmatrai rade, a i minska polja smo postavili ozbiljno mi odgovori komandir.Dolazei do mjesta drugog osmatraa, zausmo nekoliko pucnjeva. Njega smo zatekli na ubi. To je jedna od nekoliko malenih rupa u zidu. uo nas je i ustao sa stolice. Stolica je bila tapicirana, sa sjeditem koje se moglo podii i spustiti. Specijalac je bio golobrad, nije imao ni dvadeset godina. Kad je rat poeo, moda je iao u kolu slinu ovoj. Da li je tad puio? Sad je stajao pred nama, u ruci drao nedopuenu cigaretu i kao da je na trenutak razmiljao da li da je baci pod nogu i ugasi ili ne. Vjerujem da je cigareta bila dogorjela blizu filtera da bi je bacio. Ovako, razmiljao je da li da to uradi. Kutija cigareta je bila skupa.- Eh, ta ima novo? Ima li zime? upitah ga, nakon rukovanja. Ne dadoh mu da mi odmah odgovori Mogao bih, vala, i ja jednu zapaliti, ha?- Ama, evo, javlja im se opet onaj snajperista. Izgleda da se malo pomjerio. Sad je negdje u garai. To je lijevo od one krave pokaza mi rukom pravac, videi moju namjeru da pogledam kroz ubu.- Koje krave? upitah ga i pogledah kroz drugu rupu. Ne kroz onu na kojoj smo njega zatekli, nego na drugu. Ta mjera opreza je vrlo praktina jer paljiv snajperista moe vidjeti promjenu svjetla, kretanje na takvoj rupi, koja je tada bila koritena, pa uzeti teleskopski durbin, sa vrlo velikim uveanjem pa tad vidjeti i oko i, bogme opaliti metak na tu ubu. E da bih tu opasnost izbjegao pogledao sam na drugu rupu. Na istini, nepunih stotinjak metara ispred, vidio sam neku gomilu koja je mogla nekad biti krava.Obojica se nasmijae a komandir ree:- To je etnika krava. Putali su je tu, ljetos, blizu linija. Niko nije smio, a krava, vidjela dobru travu i pasla. Momci je mamili, ali jok, krava se svako vee vraala njima, nazad. I, jedan momak, montirao kilu soli na tromblon, dobro je uvezao debljim najlonom, da se odmah ne prospe, nego da se prosipa kroz poseban otvor kad tromblon bude ispaljen. I tako, dok tromblon bude putovao prema etnicima, pardon, prema kravi da se sol prosipa, pa da onda krava, krene ovamo tim slanim tragom.- Mogao je kravu tako ubiti?- Nije. Jer nije izvadio osigura. Tromblon je trebao donijeti sol do nje, i napraviti trag, a onda je njeno bilo da lie sol i da mu doe.- I, krenu li krava ovamo?- Nakon nekog vremena, krava je krenula. Niko ne zna da li zbog soli ili bolje trave, ili neeg treeg, ali su etnici osujetili taj lukavi plan. im je dola na niiju zemlju upucali su je. A, da je prela jo ovih sto metara, bilo bi sto, dvjesto i vie kila istog mesa.- Pusti meso, ta emo sa snajperistom? prekidam njihovo sanjarenje.- Nita. Osmatrai e ga pokuati locirati i ukinuti. Ali, ako je dobar, promijenit e mjesto nakon nekoliko metaka. To oteava traganje. Ako je lo, nee nita pogoditi i biti e na.Jo dok je govorio komandir je izvadio radiostanicu, prinio je ustima, zaustio da neto kae i ponovo je vratio za pojas.- Otii do pripreme. Neka doe na strijelac i ponese onaj jaki durbin. Postavite se dobro i upratite onog kretena. Nemojte da mi ovako slobodno dere po naselju rekao je specijalcu, kucnuo ga po ramenu, okrenuo se meni i nastavio:- Prislukuju nas Hajdemo mi dalje.Dok smo se provlaili kroz itemanu, oveu rupu na susjednom zidu upozori me:- Ovaj hodnik moramo brzo proi. Pokriva nas samo vizuelna zatita.Pratim ga u stopu. Njegovo kretanje moe neprijateljski strijelac uoiti. Taman bi se pripemio da, kroz razapeto platno opali metak na drugog, na mene. Ovako, ne dajem mu dovoljno vremena.U magnovenju, na desnoj strani hodnika, na zidu vidjeh neke grafite. Zaklonih se iza jednog zida i bolje pogledah. irilicom je pisalo: OVDE SU STRAE GENERALA DRAE!. Natpis je bio ovla premazan zelenom bojom, a pored njega je dopisano latinicom: VIE NISU!!! i ALLAHU EKBER.Ova kola je poetkom rata bila niija. Dok je, u jednoj smjeloj akciji bosanska vojska nije zauzela, u nju su ulazili i etnici i nai. Susretali su se u noi, pucali jedni na druge, bacali bombe, pisali grafite. Grafiti!Poetkom rata na zidu jedne dravne ustanove osvanuo je irilini natpis: OVO JE SRBIJA!. Na brzinu, drhtavom rukom je napisan, sa milju da ta poruka izrazi najdublja nacionalna osjeanja, da je to tako i kvit. Sutradan, pored tog grafita osvanuo je drugi. Napisan latinicom, logiki promiljen i kvit. Glasio je: BUDALO! OVO JE POTA.Dooh do komandira.- Nemoj dalje ree i podie ruku. Sve dalje je minirano. Ispred je jedna potezna mina. Eno, tamo je MRUD. Od njega dolaze ice, evo, ove, do nas. Ovo mjesto zaposjedamo kad oni napadaju, i ponesemo bateriju za aktiviranje. Malo dalje smo zakopali patete. Onaj cuko je, izgleda krenuo do neke kuje i nagazio na patetu. Bilo nam ga je ao, ali ta u mu, kad je bio neoprezan.Kostur psa leao je pred nama ni dvadeset metara dalje. MRUD, sa ekranom okrenutim prema istini, spremnim da, nakon elektrinog paljenja obinom baterijom, zaspe istinu stotinama ubojitih gelera, bio je zamaskiran ovla navuenom suhom granom. Potezna mina ustvari je bila runa odbrambena bomba sa poluizvuenim osiguraem sa kojeg je ila tanka ica prema zidu. U mraku se nije mogla vidjeti i onaj koji bi naiao zapeo bi nogom za nju.- Imate li plan minskog polja? Upitao sam ga.- Imamo, na papiru, u planu odbrane.U povratku, proosmo pored osmatraa. S njim je bio i na strijelac. Buljili su kroz ube. Neprijateljski snajperista se nije uo.Veinu specijalaca zatekoh u jednoj oveoj prostoriji, okrenutoj prema naem dijelu naselja. Tu su se odmarali. Jedan je upravo zavravao telefonski razgovor. U pei je gorjela vatra. Sa radija je dopirala tiha muzika. Oruje je stajalo uredno sloeno u polici iza vrata. Drugi specijalac je namjetao vreu za spavanje na svom leaju. Ostali leajevi su bili uredni. U vrhu prostorije, prekriven vreom jedan je spavao. Ostali su ustali.- Bogme, fino kod vas rekoh. Sjedite!- Da je fino, ovdje bi bila Vlada neko odgovori.Nasmijasmo se.- Hajde, stavite kafu, naredi komandir.- ta je sa onim to spava? Da nije bolestan? upitah.Tiina. Nema odgovora. Okrenuh se komandiru. Pogledah ga.- Ma, to je Hami Curi mu bio roendan- Pustili smo ga malo noas jedan specijalac prekide komandira koji trai rijei da objasni ovu delikatnu situaciju.- Ja sam ga pustio. Niste vi, nego ja. Ja ovdje komandujem. Odgovaram za kolu i ja putam ili ne putam obrecnu se on na specijalca. Potom se okrenu prema meni.- Eto bio njoj roendan, a on navalio da ga pustim. Da bar na kratko ode, da je vidi. To je tu blizu. Ni dvjesto metara. Dvije ulice nie. Kae: Puna joj kua prijatelja, rodbine. Poklon sam joj kupio, pusti me. Komandire, pusti me, majke ti. A ovi moji navalili: Pusti ga, bolan, komandire. to si takav? Mi emo za njega deurati. Pusti ga, sevap ti je. I ja ga pustio. Dobar mi je. Dobar specijalac. I ovi su mi dobri.- Ne da tebe tvoj Hami ree jedan zdepasti momak, oito imitirajui rijei kolege, zaukanog u vrei.Smijeh ispuni prostoriju.- Nemoj da ti Hami pokae iz vree se pojavi raupana glava spavaa. Kad mene ugleda, lecnu se o, dobar dan, komandire.- Dobar dan i sabah hajrula, uvegijo. ta je to? Jesi li to prepio? upitah ga.- Allahrazola. Nisam, ne pijem ti ja. Nego, nisam spavao noas, pa eto spava odgovori, otkopa vreu, sjede, zamiri, i zijevajui, rukama poe dotjerivati raupanu kosu.- Kad e ovaj rat stati? neko upita.- Ma, pusti rat, nego, kad e biti cigare? javi se drugi specijalac.- Podijeljene su cigarete, a ovaj popui sve ivo ree komandir.Od mene su, pri ovakvim susretima, specijalci uvijek oekivali da u im kazati neku dobru vijest. Slino pitanje: kad e ovo stati? postavljali su mnogi. Ne samo meni. Obino su to bili oni koji se nisu pisali niti osjeali Bosancima. Kao da je ovo neko nevrijeme, koje samo od sebe doe, pa isto tako proe. Kao da nisu htjeli ili nisu shvatali da je ovaj rat odavno pripremljen; od kad su emisari iz Srbije poeli objanjavati Bosancima, pravoslavne vjere: Vi ste bre, Srbi, a isti takvi iz Hrvatske govorili Bosancima katolicima: ujte deki, i bosanski kraljevi su bili Hrvati. Od tada se kidie na Bosnu. Rekoh im to.- I, kad e kraj rata? isti specijalac ponovi pitanje.- Kad u Sarajevu bude otvorena srbijanska ambasada. Eto, tad e biti kraj rata odgovorih mu.Upravo tad odjeknu jedan rezak pucanj. Dolazio je sa neprijateljske strane i liio je na snajperski hitac.- Evo ti kraja rata javi se neko.Za to vrijeme Spava se potpuno izvukao iz vree i poeo navlaiti izme. Bio je to krupan momak, duge, kovrdave kose. Oborio je glavu i vezao izme. Kosa mu je padala po licu. utio je.Ponovo se zau pucanj, pa jo jedan. Reski pucnji, snajperski. Komandir je pokretom glave dao znak zdepastom specijalcu, da negdje ode.Na oba ova pucnja, koja su se zaula u vrlo kratkom roku, Spava je reagovao. Na prvi pucanj je na trenutak zastao, kao da neto razmilja i onda nastavio vezati izme. Na drugi je trznuo glavom, okrenuo je na jednu stranu, prestao vezati pertle i oslukivao. Bio je okrenut meni i lijepo sam mu na licu mogao vidjeti zabrinutost. Nikoga nije gledao. Pogled mu je bio usmjeren na suprotnu stranu od pucnja. Prema naselju. Nakon kratkog vremena prenuo se i ubrzao vezanje pertli.Komandir je ustao.- Idem da vidim ta se deava obratio se meni.Krenuo sam s njim. Na vratima, bacih jedan pogled prema Spavau. Stajao je, okrenut prema naselju i oblaio jaknu. Bio je uznemiren.Kod osmatraa zatekosmo zdepastog. Gledali su na rupe i razgovarali. Ponovo odjeknue pucnji. Nekoliko zaredom.- Isti onaj. Puca iz dubine. Iz garae. Teko ga je locirati kratko ree zdepasti.Ponovo odjeknu pucanj.- Izgleda, pogodio je nekoga i sad gaa one koji prilaze pogoenom da ga izvuku ree osmatra.- Pa, kako ga ne moete otkriti? ljutnu se komandir.- Sistem rupa, kroz koje gaa su malo desno od nas i ne vidimo ga. Puca na onaj prolaz, izmeu dvije zgrade, kojeg su i prije pokrivali ree zdepasti.Opet pucanj.Kao da vidim pogoenog. Zasigurno lei. Ako je pri svijesti, pokuava sam da se izvue. Ne, ne pue, jer ne bi vie bilo pucnjeva. Lei. Moda je ispod vidokruga etnikog snajperiste. Ali, niko mu ne moe doi. On prua ruku i trai pomo. Pucnjevi su potvrda da mu neko pokuava prii. Ko zna? Moda je i taj, koji prilazi pogoen. Nadam se da nije. Vjerujem da nije. Ljudi su se nauili. Znaju da, kad snajperista pogodi rtvu, ponekad je samo rani, tad eka da joj se neko priblii. Onda gaa spasavaoca. Tako se deavalo da braa poginu. ovjek ne moe gledati kako mu brat pogoen lei. Ili otac i sin. Majka i kerka, sestre. Prijatelji!Snajperisti, pokatkad, nakon obaranja rtve, pucaju pored nje. Ili u ruke, noge. Ako postaje izvjesno da e se rtva izvui, ispaljuju hitac u glavu. Oni sve to jasno vide kroz optiku snajpera. Vide, moda i boju oiju. Treptaj onog kapka. Snajperisti gledaju i ekaju. ekaju novu rtvu ili da onu, koja lei, dovre.Svi smo na ubama. Osmatra uporno gleda. Ne skida oko sa durbina. Naslonio ga je na naslagane cigle ispred rupe, kleknuo na koljena i osmatra. uti.Strijelac je sjeo na njegovu stolicu, udobno se naslonio, lijevi lakat stavio na kuk, pa mu ta ruka predstavlja stalak na kojem stoji puka, desnom vrsto stisnuo vrat kundaka i uglavio ga u zgib istog ramena. Kaiprst mu je na obarau. muri na lijevo oko, a desno je naslonio na optiku. Povremeno pomjeri glavu, mirne nekoliko puta, pogleda preko cijevi i onda opet desni obraz nasloni na kundak puke. Poluautomatska snajperska puka PASP lei u njegovim rukama mirna, kao da je zabetonirana.- U garai je. Vidim dvije rupe kroz koje puca, ali ima izgleda jo jedna, koja je skrivena. Prva je razvaljeni prozor. Druga je na unutranjem, pregradnom zidu. Vidi li? pita osmatraa.- Tri izvaena bloka. Dva u horizontali i jedan iznad njih, je li to, osmatra se javlja.- Da, tamo je strijelac potvruje i okree se nama:- Ako je iza ove rupe, moj je, a ako je dublje ne mogu mu nita. Osa po kojoj puca je pedesetak metara desno od nas.- Preko minskog polja sloi se komandir.- Da, tamo bih mu mogao ui i u treu rupu promrmlja strijelac.- Da ga razvalimo OSOM? predloi zdepasti.Bat neijih koraka i lomljenje stakla skrenu nau pozornost. Iz unutranjosti kole pojavi se jedan momak. Sa pukom u ruci. Trao je. Zadihan, ree:- Hami je saznao da je to njegova djevojka Otrao jeZgledasmo se. Neko poluglasno opsova.- Idi za njim! Stani, evo ti klju auta Ponesi stanicu Stani ovjee! komandir je rukom uhvatio zdepastog. Njemu je govorio Ne daj mu da joj prilazi dok mi se ne javi. Samo kai: moe li Hami? i mi emo vas tad pokriti. Je li jasno? Zapamti! Kad doete do ivice zgrade javi se. Pokriemo vas. Tri! Stigni ga! Pokriemo vas Minutu itavu.Zdepasti je uzeo kljueve auta, rukom se udario po jurinom prsluku i tako napipao radiostanicu, klimnuo glavom i otrao.- Ti komandir je uhvatio za ruku glasnika i primakao ga najblioj rupi. Pogledaj garau Vidi li onaj razvaljeni prozor? Unutra je rupa, dva izvaena elementa i jedan iznad. Zapamti! Tu je snajperista. Desno je bunker iz kojeg ga, vjerovatno, pokrivaju. Idi do posade mitraljeza. Kad na snajperista ispali prvi metak na njihovog, ti e kratkim rafalima pokriti prozor, a mitraljez, u isto vrijeme, neka dere po njihovom bunkeru. itavu minutu. Reci im! Jasno!?- Sve sam vidio odgovori glasnik.- Tri! Mitraljez mora temati bunker Tri!Komandir je bio uzbuen. Pogledom je ispratio glasnika. Razmiljao je. Tek kad je ovaj zamakao iza oka slijedee nareenje izdao je osmatrau:- Ti idi do minskog polja. Pazi na poteznu Ima tamo jedno mjesto gdje se moe skloniti. Kad ponemo, izai iza zida i opali jedan dugi rafal po onom kretenu. Gaaj lijevi oak prozora! I odmah se skloni!- Ti, brzo pucaj po unutranjoj ubi. Kad ti dam znak. Ne prije! Drugim metkom pogodi ivicu elementa nageo se nad strijelca i govorio mu.Onda je izvadio stanicu, iskljuio je i ponovo ukljuio. Zauo se pisak koji potvruje ispravnost radiostanice.ekao je.Opet se zauo pucanj.- Vidi li ga? upitao je komandir.- Kao da je iza one ube na zidu. Vidio sam neko pomjeranje. Po pucnju bih mogao rei Kao da sam vidio plamen odgovorio je strijelac.- Siguran si? upitao je komandir.- Nisam siguran uzvratio je.- Onda ekaj!Da li je taj hitac bio upuen na Hamia? Da li ga je zdepasti stigao? Moda je Hami prije doao i odmah krenuo da je izvue? Ili je ostao dovoljno pribran da ispotuje proceduru? Da krene iz zaklona, trzne neprijateljskog snajperistu i hitro uzmakne? Da vidi odakle puca? Pronae mrtvi ugao za prilaz, ili da se sam svojom pukom titi? Da li je ponio puku?Zna li Hami da ne smije biti pogoen? Jer, tad Ko e je izvui? ta je kod njega u ovom trenutku prvo? Srce ili mozak? Misli, Hamiu, razmiljaj!Samo mogu zamisliti Hamia, kako ui iza oka i gleda svoju djevojku. Ona lei. Krvari. Gleda ga. Zove ga. A jo noas je bio s njom. Grlio je. Jo osjea njen miris.Roendan joj je bio.Hoe li Hami odmah krenuti prema njoj? Hoe li ga vidjeti neprijateljski snajperista? I opaliti? Pa, on eka Hamia, eka ga da doe. Da joj prie. Da ga u glavu gaa. Da ga na nju obori.Da li ga je zdepasti stigao?Komandir specijalaca stoji. Glavu je visoko podigao i naslonio je na zid. U ruci dri radiostanicu. eka.Nema pucnjeva, niti bilo kakvog kretanja. Nikakvi zvuci ne dopiru do nas. Tiina postade nesnoljiva. Zakratko. Prekide je um radiostanice:- Moe li Hami? zau se glas. Bio je to zdepasti. Stigao ga je.Komandir se trznu, prinese ustima stanicu, pogleda strijelca, dodirnu ga po ramenu i tiho ree:- Poinji!Strijelac je opalio jedan metak, pa jo jedan i onda su se zauli rafali. Prvo sa nae lijeve strane, pa je sa iste strane poeo tektati na mitraljez i u isto vrijeme zauo se jedan dui rafal s desne stane.- Moe, Hami. Neka krene. Pokrivamo ga govorio je komandir.Strijelac je pucao brzim ritmom. Svaki hitac ga je trzao i gurao mu rame unazad. Obraz bi mu odskakivao, ali bi on glavu hitro sputao, ciljao i pucao.U jednom trenutku, nakon treeg ili etvrtog metka, zastao je, malo due nianio, smaknuo pogled sa optike, pogledao na stranu, zamurio, snano stisnuo oi, otvorio ih, zatresaoo glavom, vratio pogled na optiku i nastavio pucati.Sa druge strane nije se uo niti jedan pucanj. Potrajalo je! Barutni gasovi su ulazili u nosnice i draili sluzokou. Komandir je radiostanicu prinio uhu i ekao. Glas iz nje, iskidan pucnjevima strijelca doao je do nas. Nisam ga mogao razumijeti. On jeste. Spustio je ruku, dodirnuo rame strijelca i naredio:- Prekini!Nakon toga je stanicu prinio ustima, pritisnuo taster i upitao:- Je li u redu?- Jeste odgovorio je glas zdepastog. Na putu smo.Pucnjava je prestala. Strijelac je promijenio mjesto, zamijenio okvir s municijom i paljivo nastavio osmatrati.Vidio je neto i elio je da se u to uvjeri. Da li je to bila samo sjena nastala od podignute praine njegovih i drugih metaka koji su pogaali prozor i zid iza njega ili mu se to priinilo. Gledao je prozor garae i iza njega zid, sad ve jasno vidljiv, bez praine, sa svjeim oteenjima, odvaljenim komadima elemenata. Tri izvaena bloka ocrtavala su rupu, iza koje je, u tami, mogao da bude neprijateljski snajperista. U jednom trenutku, nakon nekoliko opaljenih metaka, vidio je sjenu kako zatvara rupu, kako se, sa lijeve strane pojavljuje, prolazi ispred rupe i iza prozora, i nestaje iz vidokruga u trenutku okidanja, tako da je njegov metak pogodio zid. Sjena je bila obavijena prainom, nejasnih kontura, udnog ponaanja i izgleda. Kao da je teturala. Strijelca je najvie zaprepastio izgled sjene. Nije je jasno vidio, ali su kosa i lice bili zapanjujue neobini. Duga kosa i lice bez brade, sa obrisima kao kod djevojke. Nije bio siguran ta je vidio i tada nita nije rekao.Sa druge strane vie nije bilo pucnjeva.Vratili smo se do specijalaca. Razgovarali su o Hamiu i njegovoj djevojci:- Jeste li ga vidjeli? Kao da je neto predosjeao. Gledao je u telefon i ekao da mu kau da je to ona- Kako nee, bolan, kad je s njom i varen i peen, umijeao se drugi glas Znaju ta jedno drugom misli. Zajedno sanjaju. I kad ne priaju znaju Jednom sam s njima dvoma sjedio u kafani. On, srknuo malo kafe, pogledao je, a ona se osmjehnu i kae: jest. On se nasmija i mahnu glavom, kao :jest, ali nije ba tako, a ona klima glavom i sve govori: jest, jest. Siti se ispriali. Kriom, ispod stola se dre za ruke i priaju. Ja onda ustanem, kao, moram ii. ta u im ja, kad im tada niko ne treba?!- A, ne znam ni ta si ih se bio svezao. Pusti ih same. ta e im ti Ili neko drugi ree mu isti glas.- Kao da je evlija, doda jedan koji je sjedio pored pei i loio vatru.- Kad te to uhvati postaje evlija nasmija se neko Poe na zadatak, a misli na nju. Gleda da ti etnik ne iskoi i ne zakolje te, a misli na nju. Pa, hoe da ne misli na nju, nego na etnika, ali ne moe. Opet misli na nju. I tako, poalje te komandir u izvianje, a ti, ni sam ne zna kako, niti ti komandir zna kako, a ti, kao evlija, nae se kod nje.Smijeh ispuni prostoriju. Onaj koji je bio najblii telefonu uo je poziv. Mi smo se zabavili priama i smijali se. Uutjeli smo kad je on spustio slualicu:- Nita posebno. Ranjena je bila u nogu. Dosta je iskrvarila, ali je sad u bolnici i u redu je.- Hami bi poginuo za nju neko ree.- A ti, kao, ne bi za svoju prekori ga drugi.Komandir je sjedio i pripaljivao cigaretu. Dugo i eljno je uvlaio dim, otpuhnuo i upitao:- Gdje je ta kafa?-KUKAOpet ga je sanjala. Gledao je u nju onim svojim crnim oima, smijeio se, govorio. Nikakav glas nije dolazio do nje. Jasno je vidjela pokrete usana, ali njegove rijei do nje nisu dopirale. to god se vie opirala tim snovima, oni su ee dolazili. Kao noas. Opet.Kako su se rastali, eljela je da ga zaboravi. On je ostao u muslimanskom dijelu grada, a ona je iz njega izala. Nekoliko puta ga je pokuala nagovoriti da zajedno odu, ali se on na to samo smijao. Govorio joj je da je on tu roen, da su mu u tom gradu prijatelji i da ne eli ii u umu. Ona se ljutila na njegov izraz uma. Pa, nisu Pale uma, govorila bi mu, a on se na to smijao i grlio je. Dan prije odlaska rekla mu je da e otii. On je odgovarao: Kako u bez tebe? Poi i ti, a on se nasmijao i rekao: A kako u bez Sarajeva?Nije mogla da shvati zato nije poao s njom. Zar je bar toliko nije volio? Toliko puta joj je rekao da mu je ona jedina, najdraa, a tad Ostao je sa tim Muslimanima. On, Srbin, ostao je u muslimanskom dijelu grada. To nije mogla da shvati. Osim, ako nije bila druga djevojka u pitanju. Moda je zbog te druge ostao.Gledala je grad u kojem je on ostao. Pred njom je bilo naselje, za koje su joj govorili da on u njemu ivi. Ulice su bile puste. Pogled je usredsredila na uski prolaz. Kad je dvogled spustila i pogledala kroz optiku snajpera taj prolaz je jo vie pribliila. Jasno ga je vidjela.Mjesto na koje je dola dugo vremena nije bilo zaposjednuto. Prola je pored bunkera u kojem su bila dvojica srpskih vojnika i tranejom ula u garau. Dok se namjetala, iz tog bunkera odjeknu nekoliko hitaca. Ljutnula se na to, ali je istovremeno pomislila kako je oni nee demaskirati nego, moda, i pokriti. Privui e vatru na sebe. Vie na njih nije mislila.Ispred nje je bio jedan zid sa tri izvaljena bloka. Pored su bila vrata i u susjednoj prostoriji prozor. Kroz ta dva otvora mogla je lijepo osmatrati. Tama unutranjosti titila ju je od neprijateljskog pogleda.Bila je sama. Voljela je da radi sama. Tad je mogla da sanjari, da osmatra i da puca.Sad nije sanjarila. Osmatrala je i traila metu. Njegov lik joj je stalno izlazio pred oi. Nije mogla da vjeruje da je on to uradio. A, prijateljica, koja je dugo, dugo bila tamo i sino prela, jasno joj je kazala: ao mi je, ali tako je. Zar ga nisi zaboravila? On je zasluio da ga ti zaboravi. Za mene bi bio mrtav.Na prolazu se ukazao jedan lik. Bila je to ena. U crvenom kaputu. Djevojka sa snajperom pomjerila je kri optikog niana i namjestila ga na glavu ene u crvenom kaputu. Kaiprst je dodirivao obara. Hladnoa elika pekla ju je kao eravica. ena u crvenom kaputu je koraala. Nije urila. Kao da je svojim hodom davala neki znak. Ko je ona? Izmicala je kriu niana. Ne!Djevojka sa snajperom je spustila puku. Crveni kaput! Normalan hod! To je Srpkinja. Obukla se u najdreaviju boju i ne tri. To je znak. Nju nee.- Kako mi je to mogao uraditi?Zamurila je. Ponovo je njegov lik prekrio njen pogled. Vidjela ga je da se smijei. Prua ruke, ide prema njoj. Gleda je. Ne, ne gleda nju. Prolazi pored nje i grli neku drugu djevojku.Otvorila je oi i podigla puku. Gledala je prolaz. Dugo. Onda se neko pojavio. Trao je. Sa neim bijelim u ruci. Bila je to djevojka u farmerkama. Trala je. To je ona! Kri snajpera je krenuo za njom. Poravnao se sa njenom glavom. Blagi stisak kaiprsta i Kasno. Ona je zamakla za zgradu. A bila je to ona. Trala je. Boji se, zbog toga je trala. Neto je nosila. Neto bijelo. Mahala je time. Kanister. To je kanister i ona ide po vodu. Vratie se!- Bie moja! Moja e biti! Rijei koje je izgovarala djevojka sa snajperom, ponavljale su se:- Moja si!Nije smjela da zamiri. Ne zbog djevojke u farmerkama koja se trebala vratiti, koju je ona ekala, nego zbog njegovog lika koji je ekao da ona zatvori oi i da doe.- Ne! Ti si za mene mrtav. Nema te. Ne postoji. Kako si mi to mogao uiniti? govorila je i plakala. Onda je zamirila.Bio je opet pred njom. Jasno mu je vidjela kosu. Crnu kosu. Neto duu nego kad ga je posljednji put zagrlila. Prila mu je blie. Gledala ga je u oi. Vidjela mu je zjenicu. I u njoj djevojku u farmerkama.- Kuka! vrisnula je i otvorila oi.Obrise zgrada je nejasno vidjela. Podigla je ruku i otvorenim dlanom obrisala suze. Sad je bolje vidjela. Prolaz ispred nje je bio pust. Namjestila je snajper i nastojala se smiriti. Ubrzano disanje se vidjelo na puci. Nian je bio nemiran. Iao je dolje-gore. Opustila se. Sve miie je opustila. Disanje je svodila na blage izdisaje i udisaje. Nian je namjestila tik pored lijeve ivice zgrade. Na mjesto gdje je glava djevojke u farmerkama zamakla. Onda ga je spustila. U visinu struka, stomaka. ekala je. Samo nju. Nikoga vie.Ne smije pogrijeiti. Otkriti se. Tad bi sve propalo. Ne smije nekoga drugog pogoditi. Tad bi ona bila upozorena. Mora pomjeriti nian. Na prvu treinu prelaza. Kad se pojavi uoit e je, prepoznati i okinuti. Na mjestu gdje je uperen kri niana sastat e se ona i metak.eka djevojku u farmerkama sa kanisterom u ruci.- ta ako ga bude nosila u desnoj ruci? Da li e zakloniti farmerke? Hou li je prepoznati? pitala se.Pokuala se prisjetiti oblika njene frizure i boje gornjeg dijela odjee. Nije mogla.Iako ju je ekala, pojavila joj se iznenada. Trala je djevojka u farmerkama. Kanister u desnoj ruci joj je usporavao kretanje.- Moja si! ula je uzvik slian stenjanju u svom stomaku. Pritisla je obara. Pucanj, trzanje puke i udarac u rame.Kad je vratila cijev u pravcu okidanja i pogledala kroz optiku, vidjela je da djevojka tetura. Pala je na samoj polovici prolaza. Kanister je, kao da ga je spustila, stajao pored njene glave. Leala je nepomino. Nije vidjela da se mie.- Moja si! jealo je neto u njoj. Drhtaji grudi su je podizali. U glavi joj je zvonilo:- Sad si moja, kuko!Pogled joj se zamaglio. Plakala je. Obrisala je suze i pogledala kroz optiku snajpera. Kanister koji je stajao tik pored nepomine glave treperio je. Poeo je da poprima neki neobini oblik. Kao da se neko nadnosi nad tijelo.Njegova glava Prepoznala ga je. To je on. To je njegova glava!Bijesno je pritisla obara. Opalila je jo dva metka u njegovu glavu. Zamurila je. Vidjela je njegovu glavu. Gledao je u nju a iz jednog obraza, u mlazu mu je isticala neka tekuina. To nije bila krv.Otvorila je oi i na optici ugledala kanister kako stoji. Jedan metak ga je probuio i iz njega je isticala voda. Mlaz je bio okrenut prema cijevi. Postajao je sve manji i manji. Onda ga je nestalo.Tijelo se pomjerilo. Bolje je pogledala i vidjela ruku kako se podie. Kao da je neto pokazivala. Onda joj se jedna noga pomae. Kao da je poela puzati.- Nee kuko! prostenja i naniani.Metak je pogodio tik pored noge, u trotoar, i odbio se u ivicu susjedne zgrade. Tano na mjesto koje je ciljala. Drugim metkom prevrnu kanister. Trei opali, opet pored noge. Pucala je brzo i nervozno. udila se kako dobro pogaa. Tijelo se umirilo. Ruka vie nije bila podignuta.- Ostae tamo dok ne iskrvari, kuko! pomislila je.Onda zaplaka. Suze su joj se slijevale niz lice. Nije ni brisala. Plakala je. Ridala. Osjetila je samo kako ne moe da die. Neto ju je guilo. Vie nita nije mogla da vidi. Pred oima su se smjenjivale slike. Treperile su i munjevito se smjenjivale. Glava njenog momka je poprimala udne oblike. Bivala je etvrtasta, pa bi onda pucala kao prozorska stakla. Onda bi, opet, imao svezanu traku na elu koja bi leprala. Od te slike osjeala je neobjanjiv strah.Tu sliku je i prije vidjela. Onog dana kad je u estokoj muslimanskoj ofanzivi na Jevrejsko groblje ostala skoro u okruenju i kad se samim udom spasila.Rukom je stisnula nosnice, useknula se, obrisala ruku o pantalone, oi nekoliko puta stisnula i opet pogledala:Neka zelenkasta traka vukla se od oka zgrade prema tijelu. ta bi to moglo biti? Spoj zgrade sa trotoarom nije vidjela. Zemljani nasip joj je zaklanjao vidik. Traka se kretala. Prela je etvrtinu puta prema tijelu.- To neko pue! Hoe da je izvue, zakljuila je.Opalila je jedan metak, ali previsoko. Paljivo je nanianila i opalila drugi. Prenisko. Taj koji je puzao, nestao je iz njenog vidokruga. Kao da se slijepio sa zemljom. ekae ga da se podigne. Koliko je metaka ispucala? Prisjeala se, brojala. est ili sedam? Ili osam? Ne zna tano. ekala je.Sa desne strane pojavi se jedan njihov vojnik. Bio je krupan, crne, duge kose. Hitro je prenijela nian na njega i opalila. Metak je zapraio na oku zgrade. Nije ga pogodila. Neto ili neko ga je povukao nazad.- Dobro. Doi e mi pomislila je smireno.Tad je zaula jedan pucanj. S njim se stopio udar metka pored nje. ak je doao prije pucnja, proao kroz prozor i rupu kroz koju je ona pucala i udario u zid iza nje.- Pronali su me zakljuila je Ona kuka e dobiti jo jedan metak. U glavu!Malo se pomjerila i naciljala Tad je udario jo jedan metak, iji pucanj nije ula. Po licu je osjetila estok udarac, kao pijesak ispaljen iz puke. Meci su zvidali pored nje i s njima dolazili pucnji. Pojedinani i rafalni. Prostorija se ispunila prainom. Pijesak i komadii elemenata posipali su je po cijelom tijelu. Najvie ih je osjeala po licu, vratu i rukama.Pred oima joj se ukazao lik njenog momka. Iz zjenica mu je izlazila djevojka u farmerkama i grebala je po licu.Ustala je i poela nasumice traiti izlaz. Rukama je pipala po zidu i traila prolaz. Kad je pomislila da ga je pronala krenula je prema traneji, ali je udarila u zid. Nije mogla gledati. Nije smjela stajati na jednom mjestu. Pucnji su se uli i dolazili su sa njihovog isturenog poloaja. Iz kole. Meci su zujali poput osica i udarali u zid pored nje. Njih je najvie osjeala. udila se kako je niti jedan nije pogodio. Na silu je otvorila oi i vidjela da je u pogrenoj prostoriji. Rupa kroz koju je ona pucala bila je iza nje, a njen cilj ispred. Kroz prozor su je mogli vidjeti. Shvatila je da je sad ona postala meta. Ta pomisao je uasnula. Naglo je unula i puzei vratila se nazad. Preko naslaganih vrea pala u traneju. Tad je prestalo. Tiina je bila stravina. Puui, dola je do bunkera. I on je bio napadnut. Srpski vojnik, ranjen odbijenim metkom leao je i jeao. Kad je ugledao, rekao je njoj:- Kuko jedna!Ona je plakala i stenjala. Niko osim nje nije mogao razaznati rije koju je ponavljala:- Kuka, kuka