Šekspir "otelo"

William Shakespeare

Otelo

s engleskoga preveo Milan Bogdanovi

2

William Shakespeare: Otelo

SADRAJ

PRVI IN ___________________________________ 4

DRUGI IN ________________________________ 26

TREI IN _________________________________ 47

ETVRTI IN ______________________________ 74

PETI IN __________________________________ 96

RJENIK _________________________________ 117

3


LICA

MLETAKI DUD BRABANZIO, senator PRVI DRUGI

senator

GRAZIANO, Brabanzijev brat LODOVICO, Brabanzijev roak OTELO, odlian crnac u slubi mletake drave CASSIO, porunik mu JAGO, zastavnik mu RODERIGO, ugledan Mleanin MONTANO, prije Otela upravitelj na Cipru PRVI DRUGI TREI ETVRTI

gospodin

ASNIK INOVNIK PRVI DRUGI

glasnik

MORNAR LAKRDIJA u slubi Otelovoj SVIRA DEZDEMONA, Brabanzijeva ki i Otelova ena EMILIJA, Jagova ena BIANCA, Cassijeva draga ASNICI, INOVNICI, GOSPODA, SVIRAI I SLUGE

Prvi se in zbiva u Mlecima, a svi ostali u nekom lukom gradu na Cipru

4


PRVI IN

Prvi prizor

Mleci. - Ulica.

(Uu Roderigo i Jago)

RODERIGO. Ne naklapaj mi! Zamjeram ti jako - Ti, to si mojom sluio se kesom Ko svojom, Jago, mada znao si -

JAGO. Ej, do bijesa! Ni sluat ne ete me. Zamrzite me ako igda sam I snivao o neem takovom.

RODERIGO. Da mrzi na nj, govorio si meni. JAGO. Pa prezrite me ako nije tako.

Tri gradska su ga odlinika lino Moljakala i skidala mu kapu Da uini me svojim zamjenikom. Ja znadem svoju cijenu, vjere mi, I boljeg mjesta vrijedan sam - al on, to voli samo svoju oholost I svoje tenje, izmicao im se evrdajui amo-tamo - nadut I krcat pustih rijei ratnikih - Te napokon mi odbi posrednike Jer - "Zaista sam", ree, "doglavnika Ve odabrao". - No pa tko je taj? Raunar neki velik je dabome, Firenanin, Michele Cassio, to gotovo ga enski rese ari I nikad nije s etom u boj poo, A bojnom redu nije vjetiji

5


Od kakve prelje. Osim teorije Iz knjiga, kojom tako umiju Majstorski vladat samo vijenici U togi1 - sve je tek praakanje Bez prakse.2 To je sva mu vojnika Vrsnoa. Ali on je izabran, Gospodine, a mene, iju je Valjanost i sm esto vidio Na Rodu, Cipru3 i po ostalom I kranskom i poganskome svijetu - U zavjetrinu bacio me taj Raundija, da, taj piskaralo. Dakako, on je moro porunik Da postane, a ja - da prostite! - Tek zastavnik sam crnoj visosti.

RODERIGO. E, ja bih, bome, volio mu biti Krvnikom.

JAGO. Sve zaludu. To vam je Prokletstvo slube da se napreduje Po preporuci, po naklonosti, A ne po redu niti po starosti, Gdje uvijek drugi slijedio bi prvog. Sad promislite sami da li sam Po ikojemu pravu duan ljubav Tom crncu.

RODERIGO. Onda ne bih sluio mu. JAGO. Nemajte brige - ja mu sluim tek

Za svoju korist. Ne moemo svi Bit gospodari, kao to ni svaki Gospodar vjerne sluge imati. Jer i vi ete esto vidjeti Gdje pokoran i ropski puzavac, Sav zaljubljen u svoje jadno ropstvo, U strpljivosti vijek svoj provodi Ko magare u gospodara mu Za krmu samo - a kad ostari, Odbacit e ga. Bi tim ljudinama! No ima drugih, to se kite vidom Pokornosti, al pod njim kriju srce

1 Toga je bila gornja haljina u Rimljana. 2 U originalu stoji: mere p r a t t l e , without p r a c t i c e , to je svakako igra rijeima. Prattle znai brbljanje. 3 Rod i Cipar su otoci u Sredozemnom moru, blizu maloazijske obale. Cipar je pripadao Mletakoj Republici od 1489.-1570., pa je tako otprilike odreeno vrijeme kad se moe zbivati radnja ove tragedije.

6


to samo za se skrbi - naoko Tek slue svojim poglavarima Te po njima se lijepo pomognu I potkoe, pa sami sebe aste. U takvih ljudi ima srca. Znajte, I ja sam takav. Jer, gospodine, Ba kao to ste vi Rodrigo, da sam Ja crnac, ne bih Jago htio biti. I slue njemu, sluim samom sebi - Bog mi je svjedok, ne iz ljubavi I dunosti, ve samo naoko I tek za svoju svrhu posebnu - Jer kad bih svojim vanjskim vladanjem Pokazao pravu sliku srca svog U spoljanosti, zamalo bih ja Na pazar4 svoje srce nosio, Da avke mi ga raskljuju. Ja nisam to jesam.

RODERIGO. Ako on to postigne, Za debele e labrde mu biti Golema srea.

JAGO. Zovnite joj oca, Probudite ga - za njim poite Pa otrujte mu slast - razglasite ga Po ulicama - roake joj sve Raspalite i premda boravi Pod blagim nebom, muhama ga mu'te, I bila kakva radost mu, tolikim Obaspite je jadom da joj sjaj Potamni.

RODERIGO. Tu je oinski joj dom - Da viknem glasno!

JAGO. Da, i tjeskobno I stranom krikom, kao kad se poar U bezbrinome nonom asu smotri U napuenu gradu.

RODERIGO. Hej, Brabanzio, Sinjor Brabanzio, hej!

JAGO. Probudite se! Hej, tati, tati! Prigledajte kuu! I ker i kesu! Tati!

(Brabanzio se pojavi na prozoru)

4 U originalu: upon my s l e e v e , to znai: na r u k a v u .

7


BRABANZIO. to je razlog

Toj stranoj vici? to se zbiva tu? RODERIGO. Sinjor, je l' doma sva vam porodica? JAGO. I jesu li vam vrata zakljuana? BRABANZIO. to pitate me to? JAGO. Ma zaboga,

Sinjor, porobie vas. Stid vas bilo - Ogrnite se! Srce vam je puklo, Izgubili ste pola due. Sad, Ba sada skae ovan, star i crn, Na janjece vam bijelo. Na noge! I graane to hru zvonjavom Probudite il avo e vas djedom Uiniti. Hej, uste l'? Na noge!

BRABANZIO. to, zar ste s uma sili? RODERIGO. Ugledni

Sinjor, zar nije poznat moj vam glas? BRABANZIO. Ne, tko ste vi? RODERIGO. Rodrigo mi je ime. BRABANZIO. To manje si mi drag. Zabranih ti

Da moja vrata ne obilazi - I uo si gdje rekoh ti poteno I iskreno da ki mi nije za te. A sada eto lud, naveerav se I razdraen od pia dolazi Te zlobno mi i drsko buni mir.

RODERIGO. Gospodine, gospodine - BRABANZIO. Al znaj

I pamti dobro da sam moan srcem I ugledom te moglo bi ti prisjest.

RODERIGO. Umirite se, dobri gospodaru. BRABANZIO. Porobie me, veli? To je Venecija,

A moja kua nije majur. RODERIGO. Dini

Brabanzio, ja dooh do vas ista I smjerna srca.

JAGO. Bora mi, gospodine, vi ste jedan od onih to ne e da slue Bogu ako to avo od njih zahtijeva. Jer mi smo doli da vam uinimo ljubav, a vi mislite da smo kav-gadije, vi hoete da vam berberski pastuh opae ker, hoete da vam unuad re, hoete da vam hatovi budu roaci, a bedevije rodice.5

5 U originalu je ovdje igra rijeima: you'll have c o u r s e s for c o u s i n s , and g e n e t s for g e r m a n s .

8


BRABANZIO. Kakva si ti to gadna jeziina? JAGO. Ja sam ovjek, gospodine, to vam je doao rei da sad vaa ki i crnac prave ivo-

tinju koja ima dvoja lea. BRABANZIO. Nitarijo! JAGO. A vi ste - senator! BRABANZIO. Ej, za to e mi odgovarat - znam te, Rodrigo, znam. RODERIGO. Za sve u odgovarat,

Al ujte, molim - ako vam je pravo I ako ste se - to se ini - mudro Privoljeli da lijepa vam se ki U gluho doba ove mrkle noi Ni s boljim, a ni s loijim uvarom, Ve s gondolijerom koji svakom slui - Preveze onom crncu bludnome Na divlje grudi - ako znate to I ako li ste to odobrili, E - onda vas bezobrazno i drsko Uvrijedismo. Al ako ne znate, Uvjerava me moja pristojnost Da nepravedno vi nas korite. Jer ne mislite da ja ne marim Za uljudnost i da se hou igrat I alit vaom asnom glavom - al u Ponovit: vaa kerka, ako niste Dopustili joj, zgrijeila je teko Privezav svoju dunost i ljepotu I um i blago uz tog skitnicu I probisvijeta to je tuin ovdje I svuda. Smjesta vi se uvjerite, Pa ako je u svojoj sobi ona Il u kui vam, slobodno vam na me Za ovu varku pravdu dravnu Nadraiti.

BRABANZIO. Ukreite mi vatru! Hej! Svijeu amo! - Budite mi ljude! Taj dogaaj je nalik na moj san I vjera u nj me ve savlauje. -

Hej, svjetlosti! Hej! uste l'? Svjetlosti!

(Ode)

JAGO. Ostajte zbogom! Ostavit vas moram. Jer ne bi, mislim, bilo korisno Ni zgodno za moj poloaj da moram - A ostanem li, svakako bih moro -

9


Svjedoit protiv crnca - jer ja znam Da vlada moe njega ukorom Naljutit, al ga ne moe bez tete Odbacit. Glasni su vam razlozi Zbog kojih on je sada odreen Za boj na Cipru to se uprav sprema Jer nemaju za takav posao Ba nikog drugog njegove vrsnoe. Pa zato - premda mi je mrzak poput avolskih muka - ipak moram ja - Zbog nude svog ivota sadanjeg Razvijat stijeg i znamen ljubavi to doista je samo znamen puki. - Da pouzdano njega naete, Do "Strijelca"6 ovu podignutu hajku Povedite, gdje s njim u i ja biti. A sada zbogom!

(Ode)

(Ue Brabanzio i sluge s bakljama)

BRABANZIO. Odve istinska je

Ta nesrea. Da, otila! to ima Da doe jo od mrskog mi ivota, Gorina tek je. - Gdje si vidio je, Rodrigo? - Jadno dijete! S crncem, veli? - O, tko bi htio jo da bude otac! - A kako znade da je ona bila? Strahovito me vara! - to vam ree? - Jo svijea! Hej! Probudite mi svu Rodbinu! - Jesu l' vjenani, to misli?

RODERIGO. Ja mislim jesu, zaista. BRABANZIO. O Boe!

Al kako ode? - Krvna izdajo! - O ne vjerujte odsad kerima, Vi oevi, po onome to rade. - Zar nema ara koji zavode istou mladosti i djevianstva! Zar niste nikad itali, Rodrigo, O neem takvom?

6 Taj je "Strijelac" jamano ili gostionica ili slubeni stan vojskovo, a ne arsenal, kako su neki mislili.

10


RODERIGO. Jesam doista, Gospodine.

BRABANZIO. Probudite mi brata. - O da je vama dadoh! - Neki jednim, A neki drugim putem. - Znate li Gdje moemo da uhvatimo nju I crnca?

RODERIGO. Mislim da u ih pronai. Izvolite valjanu strau uzet I za mnom poi.

BRABANZIO. Molim, vodite me. Zaustavit u pred svakom se kuom, Jer premnogima mogu i nalagat. Oruje amo! Posebne mi none Straare jo uzbunite. - Sad naprijed, Rodrigo moj - naplatit u vam trud.

(Odu)

Drugi prizor

Isto mjesto. Druga ulica.

(Uu Otelo, Jago i sluge sa zubljama)

JAGO. Iako sam u bojnome zanatu Ubijo ljude, ipak mi se savjest Odupire da namjerno ubojstvo Ne poinim. Kadikad ne bi mi Na odmet bilo neto zloe - devet Il deset puta udarit ga miljah Tu pod rebra.

OTELO. Ne, bolje je ovako. JAGO. E, ali on je brbljo, tako proste

I mrske rijei protiv asti vae Govorio te s tekom sam ga mukom Potedio uz ono malo svoje Pobonosti. - A jeste l', gospodaru, Valjano, molim, vjenani? Jer znajte Da vrlo voli svijet magnifika

11


I moan vam je njegov glas te ima Ba ko i dudev snagu dvostruku. Razdruit e vas, kojekako smetat I gnjaviti vas koliko mu zakon Slobode daje - mou njegovom Jo naotren.

OTELO. Nek bjesni samo. Slube to vijeu sam ih ja uinio, Nadvikati e tube njegove. Jo treba znati - to u ja objavit Kad saznam da je asno diiti se - Da kraljevskog sam koljena i roda, A zasluge mi mogu vedra ela7 Zahtijevati pravo na tu divnu sreu to sad je stekoh. Jerbo, Jago, znaj - Dezdemonu da milu ne ljubim, Za morsko blago ja ti ne bih htio Ograniit i skuit bezdomni I slobodni svoj ivot. - Ali kakve, Gle, zublje tamo idu?

JAGO. Otac njen se Probudio te dolazi sa svojtom - I bolje bit e ako uete.

OTELO. Ne, treba da me nadu. Moja vrijednost I ast i ista dua jasno e Dokazat da sam nekriv. Jesu l' oni?

JAGO. Ne, Janusa8 mi, reko bih da nisu.

(Ue Cassio i nekoliko ljudi sa zubljama)

OTELO. Moj porunik i ljudi dudevi. Ej, dobra no vam, prijani. to novo?

CASSIO. Dud pozdravlja vas, generale - eli Da bre-bolje javite se tamo - U ovaj as.

OTELO. to mislite zbog ega? CASSIO. Sa Cipra neto, ako pravo slutim,

I neka hitna stvar jer noas ba je Dvanaest glasnika stiglo s galija, Sve uzastopce jedan za drugim, I vijenici su mnogi ustali I skupili se, pa su ve kod duda.

7 U originalu stoji u n b o n n e t e d (skinuvi kapu), to je dosta nejasno. 8 Janus, stari rimski bog kojega su slikali s dva lica.

12


Vas trae ivo pa jer kod kue vas Ne naoe, tri razne potrage Razaslao je senat da vas trae.

OTELO. U dobri as me naoste. Jo rije Da kaem samo ovdje u kui I eto me.

(Ode)

CASSIO. to radi, zastavnie,

Otelo ovdje? JAGO. Noas, Boga mi,

Na kopnu on je lau ugrabio, Pa ako zakon odobri mu plijen, Za vazda bit e sretan.

CASSIO. Ne shvaam. JAGO. Oenio se. CASSIO. Kojom?

(Otelo se vrati)

JAGO. Vjenao se

Sa - - Generale9, hoete li poi? OTELO. Pa hajd'! CASSIO. I ova eta trai vas. JAGO. Brabanzio je, generale. Oprez!

Jer on vam o zlu radi.

(Uu Brabanzio, Roderigo i straari sa zubljama i s orujem)

OTELO. Stan'te! RODERIGO. Tu je,

Sinjore, crnac. BRABANZIO. Udrite ga - tata!

(Na obje strane povuku maeve)

JAGO. Vi, Roderigo! Amo, gospodaru,

Jer ja sam va.

9 U originalu: c a p t a i n , to ba ne mora da bude kapetan, nego moe da znai vrhovnog za-povjednika ili glavara uope.

13


OTELO. U kore svijetle mae, Zarat e od rose. - Vi ete Poluit vie starou, sinjor, No orujem.

BRABANZIO. Ti gadni kradljive, Kud sakri moju ker? Zaarao si Nju, prokletnie. Sve to ima razum Potvrdit e mi da je sapeta U verige arolija - jer kako Da njena, lijepa, sretna djevojka to udaji se tako opirala Te klonila se naih bogatih I kovrastih10 ljubimaca puka - Da, kako bi iz svoga zaklona Na podsmijeh svijetu mogla da poleti Na tvoje grudi aave - stvorenju to budi strah a nikad nasladu. Nek svijet mi sudi nije l' oevidno Da arima si zaveo je gadnim I njenu mladost otrovao ljutim Napicima to mrae svijest. To treba Da pobije jer nije teko shvatit I vjerovati. Zato sa mnom e Ko suanj sada jer ti kvari svijet, Jer zabranjena i nedoputena Vraarstva ini. - Pograbite ga Pa opre l' se - ma stajalo ga glave - Ukrotite ga!

OTELO. K sebi ruke ljudi - I moji i vi drugi. Sam bih znao I bez aptaa kad bi to mi bio Za borbu znak. - A kuda hoete Da poem da na ovu tubu vau Odgovaram?

BRABANZIO. U zatvor dok se rok Ne navri i dok te redovni Sud ne pozove da odgovara.

OTELO. A to e biti ako posluam? Zar to bi bilo pravo dudu, iji Glasnici evo stoje kraj mene Zbog nekog hitnog posla dravnog Da k njemu me odvedu.

10 Mletaka je mlade u ono doba kovrala kosu.

14


ASNIK. Istina je, Sinjor, u vijeu dud je, a zacijelo I po vau su milost poslali.

BRABANZIO. U vijeu dud? U ovo doba noi? Odvedite ga. Nije nitava Ni moja stvar. Sam dud i svaki moj U vijeu drugar mora osjeati Krivicu tu ko da je njegova. Zloincu takvom ne bude li stradat, Neznaboci i roblje e nam vladat.

(Odu)

Trei prizor

Mleci. - Vijenica.

Dud i senatori sjede za stolom. Uz njih inovnici.

DUD. Tu nema sklada u tim vijestima Da vjerovat im moe.

PRVI SENATOR. Zaista se Ne sudaraju. Moja pisma zbore O stotinu i sedam galija.

DUD. O stotinu i etrdeset moja. DRUGI SENATOR. A moja o dvije stotine. Al premda

U brojevima ne slau se tono - to esto biva kad se nagaa - To ipak sva nam tursko brodovlje Potvruju to jedri prema Cipru.

DUD. E - razum veli da bi moglo biti, I pogreka me ne moe umirit Da ne bih glavnu stvar priznavao U kobnom smislu.

MORNAR (vani): Hoj! Hoj! INOVNIK. Poslanik

Sa galija je.

(Mornar ue)

15


DUD. to je? MORNAR. Turske lae

Na Rodos idu. To da javim vladi, Naloio sinjor mi Angelo.

DUD. to kaete o ovoj promjeni? PRVI SENATOR. To ne moe da bude - razumu je

Neshvatljivo i opsjena je to Da zaslijepi nam vid. Kad pomislimo Koliko Cipar Turinu je vrijedan, Pa ako usto znademo da nije Za Turke samo vaniji no Rod, Ve mnogo lake da ga je osvojit Jer nema takvih ratnih utvrda I nije kadar oprijet se ko Rod - Da, ako sve to na um uzmemo, To ne smijemo mislit da je Turin Toliko lud te ono e odgodit to najpree je za nj, i zanemarit Hasnoviti i laki pokuaj U beskorisnu srljaju opasnost.

DUD. Ne, ne - zacijelo ne e on na Rodos. INOVNIK. Jo evo vijesti.

(Ue glasnik)

GLASNIK. asni, milostivi!

Osmanlije su, plove upravo Na otok Rod, udruile se tamo Sa laama to za njima su stigle.

PRVI SENATOR. Da, tako miljah. Koliko ih ima - to sudite?

GLASNIK. Do triest jedara. Sad udaraju natrag - ne krijui Da smjeraju na Cipar. - To vam javlja Va odani i hrabri slubenik Sinjor Montano iskreno i smjerno I moli da mu vjerujete.

DUD. Dakle Na Cipar idu svakako. - Zar nije U gradu Marko Luccicos?

PRVI SENATOR. Ne, on je Sad u Firenci.

16


DUD. Piite mu od nas Da bre-bolje pouri se.

PRVI SENATOR. Evo, Brabanzio i hrabri crnac idu.

(Uu Brabanzio, Otelo, Jago, Roderigo i asnici)

DUD. Otelo hrabri, smjesta moramo vas

Odaslat protiv opeg dumanina - Osmanlija.

(Brabanziju)

O zdravo, plemeniti Sinjor, ne opazih vas. Noas nam je Nedostajalo vaeg savjeta I pomoi.

BRABANZIO. A meni vaeg. Molim Da oprosti mi vaa milost. Nije Iz postelje me digla sluba, niti to uo sam o poslovima. Mene Sad opa briga ne zaokuplja Jer vlastiti je bol moj poput rijeke to provali kroz ustavu i sve Poplavljuje te prodire i guta Sav drugi jad, a ipak ostaje Sve isti.

DUD. to je? BRABANZIO. Kerko! Kerko! DUD I SENATOR. Mrtva? BRABANZIO. Da, za mene. Jer zavedena je

I ugrabljena mi i zamamljena arolijom i piem vraarskim, Jer gdje bi narav tako bezumno Zalutat mogla a bez vraanja. Ta nije bila ni zaostala Ni slijepa ni tupoglava.

DUD. Ma bio Tko god mu drago to je tako gadno Zaludio vam ker i oteo je I vama i njoj samoj - vi ete Proitat krvno slovo zakona U otrom smislu i po vlastitom Tumaenju, pa ticala se tuba I roenog nam sina.

17


BRABANZIO. Ponizno Zahvaljujem vam, vaa milosti. Taj ovjek tu je, ovaj crnac to ga Va osobiti nalog, ini se, Zbog dravnih posala amo vodi.

DUD I SENATORI. To vrlo nam je ao. DUD (Otelu). to ete

Sa svoje strane na to odgovorit? BRABANZIO. Ba nita nego da je istina. OTELO. O mona, vrijedna, asna gospodo

I predobri mi, dini gospodari, Da ovom starcu uzeo sam ker, To istina je iva - istina je Da s njome sam se vjenao - i dotle - A dalje nikud - grijeh moj dopire. Moj govor tvrd je, blagom rijei mira Ne obiluje jerbo ove ruke Od sedme moje godine pa sve Do prije neko devet jo mjeseci Najvoljee na bojnom polju radit - I malo ja govorit umijem O velikome svijetu vie no to bojnoga se tie junatva Te slabo u vam svoju obranu Ukrasiti. Al ako strpljivo Ispriat u vam estito i prosto Razvitak svoje ljubavi i kakvim Napicima sam i arolijama I bajanjem i monim inima Osvojio mu ker - jer i za takva Optuuje me djela.

BRABANZIO. Djevojka to uvijek bjee edna - tako tihe I blage udi, te se njezin nagon Sam pred sobom rumenio, pa ona Da zamiluje - protiv prirode I dobi i domaje, dobrog glasa I svega - ono to se bojala I pogledat! Boleljiv bio bi I krljav sud da savrenost moe Sagrijeit tako protiv prirodnih Svih zakona. Pa stoga nema druge Ve treba razlog tome traiti U himbenosti zlopakoga pakla. I zato ja i opet tvrdim da je Oarao ju smjesama to krv

18


Savlauju il nekakvim napitkom, Za istu svrhu zaaranim.

DUD. Tvrdnja Jo nije dokaz bez oitijih I jasnijih nam svjedoanstva nego to pruaju ih protiv njega jadne I nitave i otrcane te Mogunosti.

PRVI SENATOR. Govorite, Otelo Da l' himbom ste i silom svladali I otrovali djeviinu duu Il rijeima i molbom ste je stekli - Poteno, kako srce srcu zbori.

OTELO. Do "Strijelca", molim, poljite po gospu, Da o meni pred ocem govori - Pa ako njena rije vam otkrije Da opak sam, oduzmite mi slubu I povjerenje to ste mi ga dali, A pored toga neka pane jo I na moj ivot vaa osuda.

DUD. Dovedite Dezdemonu nam amo. OTELO. Povedite ih, zastavnie, vi

Jer najbolje je poznato vam mjesto.

(Jago i neke sluge odu)

Dok ona doe, ko to nebu krvne Ispovijedam grehote, tako u Razloit vjerno vaem vrijednom uhu Ljepotiino kako srce stekoh A ona moje.

DUD. Zborite, Otelo. OTELO. Njen otac me je volio i esto

Pozivao i uvijek molio Da ispriam mu povijest svog ivota Od godine do godine - sve bitke I opsade i zlu i dobru kob to snala me. Preletio sam sve Od djetinjstva pa ba do onog asa Kad molio me da mu priam - te sam Kazivo mu o stranim nezgodama, O nevoljama ljutim na moru I na kopnu, gdje jedva jedvice Smrtonosnom izmakoh prolomu - I kako me je drski dumanin

19


Ulovio i prodao u roblje, Pa kako onda izbavih se ropstva - I to li sam doivio na putu - Te redom priah i o peinama Golemim i o golim pustinjama, O hridinama, divljim krevima, O gorama to stre do neba I ljudoderima, kanibalima, to jedni druge prodiru - o ljudma to nie plea glave imaju. - Dezdemona je htjela ozbiljno Da slua sve to, ali uvijek bi Odmamili je kuni poslovi. No ona bi ih brzo svrila Da vrati se i uhom poudnim Da guta moje pripovijesti. Kada To opazih, uvrebah jednom zgodu I priliku te iskrenu joj molbu Izmamih da joj priam svoja sva Putovanja, jer dotle sluala je Tek odlomke a nikad kako treba. Ja pristadoh te mnogo suza sam Izvabio joj kazujui jade I nevolje to u mladosti me Zadesie. Kad svrih prianje, Nadarila me svijetom uzdaha I klela mi se: "udno zaista, Ba vrlo udno, bolno, prebolno!" Te alila je to je sluala, I alila to ne stvori je Bog Junakom takvim, pa mi hvalila I molila me, ako drug mi koji Nju zamiluje, neka nauim ga Da moju priu pria - to e je Predobit. Na taj mig joj rekoh sve - Zavoljela me zato to toliku Opasnost prepatih, a ja pak nju Zavoljeh to me poalila za to. - To jedino arolije su moje - Al evo gospe, ona nek svjedoi.

(Ue Dezdemona s Jagom i s pratnjom)

DUD. To prianje bi predobilo, mislim,

I moju kerku. - Primite za dobro, Brabanzio dragi, ovaj prestupak -

20


Ta ljudi vole prebitim se maem Da bore no goloruki.

BRABANZIO. Ja molim Da sasluate to e ona rei, Pa ako prizna da je snubila I ona njega, proklet bio ako Jo onda ljutom grdnjom napanem Tog ovjeka. - Ej amo, gospojice, Razabirete l' u tom dinom kolu Gdje najvie poslunosti ste duni?

DEZDEMONA. Ja vidim ovdje, plemeniti oe, Raspolovljenu dunost. ivot svoj I odgoj vama dugujem - ivot I odgoj ue mene kako treba Da tujem vas - i toj ste dunosti Gospodar vi - sve dotle ki sam vaa. Al tu je mu moj - koliko je bilo Pokornosti u moje majke spram vas Te voljela vas vie od svog oca, Toliko i ja zahtijevam da smijem Dugovat crncu, gospodaru svom.

BRABANZIO. Bog budi s vama! Ja sam svrio - Pa ako vaoj milosti se svia, Na dravne sad posle preimo. O da sam rad'je pooim no otac! - Pristupi, crne - primi od srca to nikada ti srce ne bi dalo Da nije tvoje ve. - A zbog vas, duo, Veselim se to nemam vie djece, Jer od tvog bijega tiranin bih posto I verige bih na njih stavio. - Dovrio sam, gospodaru.

DUD. Ja u Govorit mjesto vas i rei rije to dragima e tim da pomogne Ko ljestvice do vae ljubavi. - Kad nema lijeka ve, kad ve te stisla Najgora bijeda, kukat nema smisla. Tko jaduje zbog minuloga jada, U novu bijedu posve lako pada. Kad ne moe odvratit udes crni, Strpljenjem ga u alu ti obrni. Tko ludo jada, samom sebi krade, A tatu tko se smijeiti mu znade.

BRABANZIO. Pa nek nam Turci Cipar uzmu samo, Jer on je na dok smijeiti se znamo, I osudu e onaj snosit rad'je

21


Tko u njoj moe utjehe da nae, A osudu i alost onaj pati Tko strpljivou mora jad da plati. I u i eer pravila su taka, I dvolina i na dvije strane jaka. Kroz uho da se bolno srce lijei, Jo nikad ne uh - rijei tek su rijei.11 Molim vas ponizno da preete na dravne poslove.

DUD. Turin se sprema s jakim brodovljem na Cipar. Vama je, Otelo, najbolje poznata snaga toga mjesta. Tamo imamo dodue osobito vrsna namjesnika, ali glas naro-da, taj vrhovni gospodar uspjeha, uzda se vie u vas. Zato vam nema druge nego da sjaj svojega novog udesa zamraite tim tvrdim i burnijim pothvatom.

OTELO. Preslavno vijee, kruta navika Uinila je te se kameniti I elini mi ratni leaj ini Ko krevet od pahuljica, do triput Protresenih. Od prirode sam lak I iv u svakoj nevolji te hou Zapodjenuti ovu borbu protiv Osmanlija. I klanjajui se U poniznosti vaim milostima, Za svoju enu molim vas da date I dostojan joj poloaj i dom I sredstva i svaku udobnost to zahtijeva je odgoj njen.

DUD. Pa neka U oca bude ako vam je s voljom.

BRABANZIO. Ja ne u toga. OTELO. Ni ja. DEZDEMONA. Ni ja; ne u

Da boravim na oima svom ocu Na ljute misli da ga navodim - Ve prijazno me, milostivi dude, Sad sasluajte i pomozite Prostoti mojoj svojim blagim glasom.

DUD. to elite, Dezdemona? DEZDEMONA. Da crnca

Zavoljeh i da ivjet hou s njim, To javlja svijetu kao glasna trublja Moj burni udes i silovit in. Vrline samo mua mog su srce Savladale mi - vidjela sam lice Otelovo u dui njegovoj

11 Neki dre da ovi rimovani stihovi nisu od Shakespearea.

22


I njegovu sam junatvu i slavi Svu duu i svoj udes rtvovala. Pa zato, ako tu me ostavite Da trunem12, draga gospodo, a on Da poe u boj, onda uzeste mi Sva prava moje ljubavi i ja u Do povratka predragoga mnogo Pretrpjet. Zato pustite me s njim.

OTELO. Dopustite joj, gospodo, nek bira Po svojoj volji. Bog mi je svjedokom, Ne elim to da svoje poude Zadovoljim, da strasti ugodim - Jer mladi ar je umro u meni - Ve hou biti velikoduan I njenom srcu podaan - a Bog Nek vae dobre due ouva Od pomisli, da ja u velike I vane vae posle zanemarit Jer uza me je ona. Ne, pa ako Lakokrile mi igre krilatog Kupida13 vid i volju oslijepe Slaboom putenom, te omlitavim Od zabava u svome djelovanju Nek naine od moga ljema kotli Domaice i nek se survaju Sve sramote i niske nevolje Na moju ast.

DUD. Nek bude kako sami Vi odluite, il da ostane Il poe. Stvar je hitna, valja se Pouriti.

PRVI SENATOR. Jo noas vam je poi. OTELO. Svim svojim srcem. DUD. Sutra emo se

U devet sati opet ovdje sastat. A vi, Otelo, ostavite tu Svog asnika i on e ponijet vam Punomoje i drugo jo kojeta. to vano je za vau ast i ugled.

OTELO. To, gospodaru, zastavnik je moj - Potenjak je i ovjek pouzdan, Te svoju u mu enu povjeriti

12 U originalu: moth of peace, to znai moljac mira (Friedensmotte), ali tako se to ne moe pre-vesti. 13 Kupido, u Rimljana bog ljubavi.

23


I on e mi je dopratit sa svime to dri vaa milost da bi za mnom Odaslati se moralo.

DUD. Pa dobro. Nek bude. Svima laku no.

(Brabanziju)

Sinjor. Ljepote ako ima u vrlini, Va zet mi vie lijep no crn se ini.

PRVI SENATOR. Sad zbogom, hrabri crne, budite Dezdemoni nam dobri.

BRABANZIO. Pazi na nju, Pa ako, crne, oi ima, gledaj I poput oca prevarit se ne daj.

(Dud, senatori, inovnici itd. odu)

OTELO. Za njenu vjernost ivot dajem. Vrli

Moj Jago, tebi moram ostaviti Dezdemonu, a tvoja ena, molim, Nek bude uz nju, pa kad uzmogne Dovedi ih. - Dezdemona, sad hajdmo, Jo jedan samo ostaje nam sat Za ljubav i za posle dravne. Pokorit nam se valja vremenu.

(Otelo i Dezdemona odu)

RODERIGO. Jago - JAGO. to je, plemenita duo? RODERIGO. Pogodi to u sad uraditi. JAGO. Pa - lei i spavati. RODERIGO. Smjesta u se utopiti. JAGO. Ako to uini, ne e mi poslije nikad vie biti drag. A zato, glupi momiu? RODERIGO. Glupost je ivjeti ako je ivot muka - a umrijeti nam je propisano ako nam

je smrt lijenik. JAGO. Sramota! Ja gledam svijet ve etiri puta po sedam godina i otkad umijem razli-

kovati dobroinstvo od nedjela, nikad nisam naao ovjeka koji bi umio sam sebe ljubiti. Prije nego bih rekao da u se utopiti za ljubav namigue, volio bih svoj ljudski lik zamijeniti pavijanskim.

24


RODERIGO. to u! Priznajem da me je stid to sam tako zaljubljen, ali u mene nema snage da to promijenim.

JAGO. Snage! Trice! Do nas je samih hoemo li biti ovakvi ili onakvi. Nae je tijelo vrt, a naa je volja u njemu vrtlar - pa hoemo li saditi koprive ili salatu, gojiti ubar ili plijeviti majinu duicu, napuniti vrt jednom vrstom bilja ili ga razdijeliti na mnogo vrsta, uiniti ga nerodnim lijenou ili oploditi marljivou - snaga i mo za to lee u naoj volji. Kad ne bi vaga naeg ivota imala jednu zdjelicu razuma da pretegne drugu, u kojoj je naa putenost, onda bi nas krv i podlost nae priro-de navodila na najbezumnije pokuaje. Ali u nas je razum da hladi nae bijesne strasti, nae putene nagone, nae razuzdane pohlepe - a ono to ti zove ljubavlju samo je kalem ili polonica14 od toga.

RODERIGO. To ne moe biti. JAGO. To je samo pouda krvi i slabost volje. Ta nemoj! Budi ovjek! Da se utopi! Uta-

paj maie i slijepu tenad. Rekao sam da sam ti prijatelj, i priznajem da sam s to-bom vezan najilavijim konopcima dunosti. Nikad ti ne bih mogao bolje poslu-iti nego sad. Napuni kesu novcima - poi i ti u rat - nagrdi obraz lanom bra-dom - velim ti, napuni kesu novcem. Nikako ne moe Dezdemona dugo ljubiti crnca - napuni kesu novcem - a ni on nju. Poeli su silovito, a vidjet e da e se tako i razdruiti - napuni samo kesu novcem. - Crnci su ti prevrtljivi - napuni ke-su novcem - hrana koja mu sad prija poput roia, ogrknut e mu zamalo kao gorka tikva. Ona e morati potraiti promjenu jer je mlada - kad se nasiti njegova tijela, razabrat e kako je loe izabrala. Morat e potraiti promjenu, morat e - za-to napuni kesu novcem. - Ako hoe svakako da ode do avola, uini to na ugo-dniji nain nego da se utopi. Skupi novaca koliko igda moe. Ako licemjerje i nestalna zakletva izmeu barbarskog skitnice i lukave Mleanke nisu prejaki za moje otroumlje i za itavu paklenu bagru, onda e se ti njome naslaivati. Zato skupi novaca. Do bijesa utapanje! To je sasvim nezgodno. Bolje ti je da se nauije pa da te objese, nego da se utopi i pogine a da nisi nita uio.

RODERIGO. Hoe li me svojski pomagati u mojim nadama ako se pouzdam u uspjeh? JAGO. Na me se moe osloniti - idi, skupi novaca. Rekao sam ti ve vie puta pa ti opet

i opet ponavljam da mrzim crnca. Mojoj je mrnji korijen u srcu, a i tvojoj nije manji razlog. Budimo sloni da mu se osvetimo! Ako mu uzmogne premamiti enu, sebe e nasladiti a mene pozabaviti. Kojeta jo krije vrijeme u svome krilu to treba da se rodi! Naprijed, idi, pribavi novaca. Sutra vie o tom. Zbogom.

RODERIGO. Gdje emo se sutra sastati? JAGO. U mom stanu. RODERIGO. Bit u zarana kod tebe. JAGO. Idi, zbogom. - ujte, Roderigo. RODERIGO. to je? JAGO. Ni rijei vie o utapanju. ujete li? RODERIGO. Promislio sam - prodat u sve svoje zemlje.

14 Kalem je ono to se nakalemi, pricijepi (njem. Pfropfreis), a polonica je u vinogradu ono to se poloi (Ableger).

25


(Ode)

JAGO. Od lude tako vazda kesu gradim. Svoj iskusni bih um oskvrnuo Da tratim vrijeme s takvom blunom - osim Za korist sebi i za zabavu. Na crnca mrzim - raznosi se glas Da moju on je slubu vrio U mojoj postelji. Ja ne znam je li To istina, al ipak u postupat Zbog puke sumnje ko da zaista se Dogodilo. On cijeni mene vrlo - I tako u svoj naum lake na njem' Izvrit. Kasij pristao je ovjek - Razmotrimo! Da njegova se mjesta Doepam ja i tako dvostrukim Lopovlukom da tenju okrunim. Al kako, kako? - Promozgajmo malko! Po vremenu zaludit u Otela Da odve mu sa enom druguje - A krasnik on je, umiljate udi I stvoren je da ene zavodi. Te nije teko na nj posumnjati. A crnac je prostoduan i iskren Te misli da je poten tko je takav Tek naoko - i njeno moe njega Ko osla za nos vodit. - Naao sam, Izleglo se - u crnoj pakla noi Ta nakaza na vidjelo e doi.

(Ode)

26


DRUGI IN

Prvi prizor

Luki grad na Cipru. Terasa.

(Uu Montano i dva gospodina)

MONTANO. to vidite sa rta na moru? PRVI GOSPODIN. Ba nita. Silno voda se talasa -

Ne mogu smotrit jedra meu nebom I puinom.

MONTANO. Na kopnu ini se Da glasan bjee vjetar. Jai vihor Jo nikad nije bedeme nam treso, Pa ako morem divljao je tako Zar mogu rebra hrastova odoljet15, Kad bregovi se na njih izliju? Al to emo jo uti o tome?

DRUGI GOSPODIN. Rasulo turskih laa. Stanite Na zapjenjeni al, gdje ini se Da buni talas bije oblake, A vjetar iba vale to sa stranom I golemom se grivom propinju Te reko bih da vodu bacaju Na vatrenoga medvjeda i gase Sve strae vjeno stalnog stoera.16

15 What ribs of oak can hold the mortise; u njemakom: Welch eichne Rippen hielten ihre Fugen. "Ribs" (rebra) je ovdje drveni kostur broda. 16 Vatreni "medvjed" je zvijee Velikoga medvjeda, a "strae... stoera" jesu zvijezde oko polarni-ce.

27


Jo nikad nisam takvu uzbunu Na valovima bijesnim vidio.

MONTANO. I ako nije tursko brodovlje U zaljev se zaklonilo i skrilo, Potopilo se - jer je nemogue Da tome je odoljelo.

(Ue Trei gospodin)

TREI GOSPODIN. Ej, druzi,

Kojeta novo! Rat je svren, bijesna Oluja tako razbila je Turke, Te osnove im sve malaksae. Iz Mletaka je stigo odlian Brod to je rasap vidio i propast Najveeg dijela laa njihovih.

MONTANO. Je l' istina? TREI GOSPODIN. Taj brod je - "Veronessa" -

Ve pristao - Michele Cassio, to doglavnik je hrabrom ratniku, Otelu crnom, iskrcao se, A sam je crnac jote na moru. I s punom vlau dolazi na Cipar.

MONTANO. Poglavar to je vrstan - drago mi je. TREI GOSPODIN. Al isti Cassij, premda nam je srca

Obodrio o turskom priaju Rasulu, ko da tuan je i moli Da crnac bude iv i zdrav jer ljuta I divlja ih razdruila oluja.

MONTANO. O dao Bog, jer ja sam sluio mu. Ko pravi vojnik on zapovijeda. - Na obalu, da lau vidimo to prispjela je, i Otela hrabrog Da izgledamo - donde gdje se stapa I puina i eterska modrina U jedan mutan pogled.

TREI GOSPODIN. Hajdmo - tako Uinimo jer svaki nam je as Doljake nove oekivati.

(Ue Cassio)

CASSIO. O hvala vama, hrabri otoani,

to crnca tako ljubite! Nebesa,

28


Obranite ga od elemenata Jer na moru ga burnome izgubih.

MONTANO. A ima l' dobru lau? CASSIO. Njegov brod je

Od vrste grae, a provodi mu je Na glasu da je vjet i pouzdan. Pa zato moje ozdravljaju nade to nisu bile na smrt presiene.

(Vani: Hej, laa! laa!)

(Ue etvrti gospodin)

CASSIO. Kakva je to buka? ETVRTI GOSPODIN. Opustio je grad - na morski al

Nagrnula je svjetina pa vie: "Hej, laa! laa!"

CASSIO. Moje nade vide Upravitelja na njoj. (Topovi vani)

DRUGI GOSPODIN. Pucaju U poast. Bit e prijatelji barem.

CASSIO. Otiite, gospodine, i tono Dojavite nam tko je stigo.

DRUGI GOSPODIN. Hou. (Ode) MONTANO. Je l' oenjen general, porunie? CASSIO. Da, presretno - jer stekao je djevu

to bujna rije je ne moe opisat Ni okretno je proslaviti pero, A umjetnika ona umara U pravom svom odijelu prirodnom.17

(Vrati se Drugi gospodin)

Ej, tko je stigo?

DRUGI GOSPODIN. Neki Jago, kau, A generalov on je zastavnik.

CASSIO. Najsretniju i najpovoljniju Na putu on je imo zatitu. Oluje same, nabujalo more I vjetra huk i hridi razdrte

17 Ovo mjesto nije posve jasno (And in th' essential vesture of creation does tire the ingener). Ja-mano znai to, da ni umjetnik (kipar ili slikar) ne bi bio kadar prikazati ljepotu njezina tijela.

29


I pijesak naplavljen to podmuklo Pod vodom vreba na bezazlen brod, Sve, ko da shvaa mo i ar ljepote, Zatomilo je svoju smrtnu ud I pustilo da netaknuta proe Dezdemona boanska.

MONTANO. Tko je to? CASSIO. Ba ona je o kojoj priao sam,

Glavarica nam velikog glavara to hrabri Jago dovest ju je imo - Al on je nae misli pretekao, Za osam dana bre stigavi. O gromovnie, uvaj nam Otela I monim dahom nadmi jedro mu Da ovoj luci svojim divnim brodom Donese blagoslov, a srce mu Da zakuca u arkoj ljubavi Na grudima Dezdemone - i nov Uezi ar u zamrloj nam dui I cijelom Cipru utjehu donesi!

(Uu Dezdemona, Emilija, Jago, Roderigo i pratnja)

Gle, blago broda stupilo je na al! Na koljena pred njome, Ciprani! - O slava tebi, gospo! Milost Boja Nek bude pred tobom i za tobom I neka te okruuju odasvud!

DEZDEMONA. O hvala, vrli Cassio! to znate Da kaete mi o mom gospodaru?

CASSIO. Jo nije stigo - i ja ne znam nita Ve da je zdrav i da e skoro prispjet.

DEZDEMONA. Ah ja se bojim - ali kako ste ga Izgubili?

CASSIO. Nebesa nas i more U stranoj svojoj borbi rastavie.

(Vani: Ej laa! laa!)

ujte! Laa!

(Topovi vani)

30


DRUGI GOSPODIN. Tvri Svoj pozdrav alju. Bit e prijatelj.

CASSIO. Da pogledate to je novo. -

(Jedan gospodin izae)

Dragi Moj zastavnie, zdravo!

(Emiliji)

Zdravo, gospo! Nek ne ljuti se vaa strpljivost, Moj Jago, to sam tako slobodan. Odrastoh vam u tako smionoj Udvornosti.

(Poljubi je)

JAGO. Da ona vam toliko,

Gospodine, od svojih usta dade, Koliko meni esto daruje Od svog jezika, dosta bi vam bilo.

DEZDEMONA. Ta ona i ne govori. JAGO. Ej, bome

I odvie - to uvijek opaam Kad spavat mi se prohtije. Dakako, Dopustit u, pred vaom milosti Povue malko jezik u srce I milju grdi.

EMILIJA. Malo imate Za takve rijei razloga.

JAGO. Da, da! Znam da ste slike izvan svoje kue A praporci u svojim sobama. U kuhinji ste divlje make vi - I svetice ste kada napadate, A avli kada vas tko uvrijedi, Igraice ste u svom kuanstvu A kuanice tek u postelji.

DEZDEMONA. O sram te bilo, klevetnie! JAGO. Ne!

To istina je - ili ja sam Turin.

31


Vi ustajete da se igrate, A radite kad legnete u krevet.

EMILIJA. Vi ne ete mi pisat pohvalu. JAGO. Ne, ne dajte mi. DEZDEMONA. Reci to bi ti

O meni piso kad bi trebalo Da pohvali me?

JAGO. Plemenita gospo, Ne zahtijevajte toga od mene, Jer nita nisam ako kudit ne sm'jem.

DEZDEMONA. Al pokuaj! - Je l' poo tko u luku? JAGO. Jest, gospo. DEZDEMONA. Nisam vesela, al tjeram,

Zlu volju svoju drukija se grade! - Pa kako bi me ti pohvalio?

JAGO. Ve domiljam se, al se misli teko Otkidaju od lubanje ko lijepak Od vune, pa i mozak upaju. No muza mi se trudi, pa e rodit. - Ljepota ako s umnou se drui, Ljepota mora mudrosti da slui.

DEZDEMONA. Dobro hvali! A kako onda ako je ena runa i umna? JAGO. Rugobi umnoj treba mome krasno

I runo lice sakrit e se lasno. DEZDEMONA. Sve gore i gore. EMILIJA. A kako onda ako je lijepa i glupa? JAGO. Ljepota nije nikad glupa bila

Jer glupost joj je edo pribavila. DEZDEMONA. To su stare prostake budalatine da natjera na smijeh budale u pivari.

A kakvu jadnu pohvalu ima za onu koja je runa i glupa? JAGO. Rugoba glupa luduje ba tako

Ko i ljepota umna - sve jednako. DEZDEMONA. O jadnog li neshvaanja! Hvali najvie onu koja je najgora. Ali kakvu bi

hvalu dao zaista vrijednoj eni, onakvoj koja snagom svoje vrline izazivlje i samu zlobu da za nju svjedoi?

JAGO. Zar onoj - to uz ljepotu nema oholosti, A uz jeziak nema brbljavosti - to pored zlata ne e da se kiti, I srcu svome um'je prkositi - to bijesna bi se mogla osveivat, Al srdbu svoju umije sakrivat - to razlikuje mudro i bez muke Od lososova repa glavu tuke -

32


to mislit zna, al svoje misli krije, Prosaca ima, al joj do njih nije? - Ej ta bi bila - ako je imade -

DEZDEMONA. Za to? JAGO. Da doje lude Bogu dane krade. DEZDEMONA. O kako je to jadan i kukavan zakljuak! - Ne sluaj ga, Emilija, premda ti

je mu! - to velite vi, Cassio? Nije li to najneotesaniji i najdrskiji brbljavac? CASSIO. Srce mu je na jeziku - bolje e vam se militi vojnikom nego mudracem. JAGO (za se). Za ruku je hvata. Da, vrlo dobro, apite samo - u ovu u tanku pauinu

uloviti tako veliku muhu kao to je Cassio. Da, da, smijei joj se, nude! Od te tvoje uljudnosti iskovat u ti lance. Zaista, pravo je tako! Ako vas ovakve ale lie po-runitva, bilo bi bolje da niste tako esto ljubili svoja tri prsta, ime sad opet tako spretno igrate kavalira. Vrlo dobro - dobro cjelivate! I divno se klanjate! Tako va-lja! Jo jednom prste na usnice? O, prisjest e vam!18

(Vani trublja)

Crnac. Poznajem njegovu trublju.

CASSIO. Da zaista. DEZDEMONA. U susret poimo mu

I doekajmo ga. CASSIO. Gle dolazi.

(Uu Otelo i pratnja)

OTELO. O ratnice19 mi lijepa! DEZDEMONA. Mili moj

Otelo! OTELO. Jednako se radujem

I udim vide da ste prije mene tu. O sreo srca moga. Ako poslije Oluje svake dolazi ovaka Tiina, neka duu vjetrovi Dok samu smrt ne probude! I nek se Brod popinje na morske bregove Visoke kao Olimp i nek roni Duboko, kolik od neba je razmak Do pakla! Kad bih umrijet morao U ovaj asak, presretan bih bio,

18 U originalu: w o u l d t h e y (lips-usnice) w e r e c l y s t e r - p i p e s f o r y o u r s a k e . 19 Otelo je zove ratnicom jer je s njim pola u rat. Vidi III. in, 4. prizor, gdje Dezdemona veli: "A ja sam bome runa ratnica."

33


Jer dua mi je slasti prepuna I bojim se da nepoznat mi usud Ovake sree vie ne sprema.

DEZDEMONA. Sauvo Bog da ljubav nam i srea Ne rastu ko to dani nam se mnoe!

OTELO. O amen, blage moi! - Nisam kadar Iskazat svoju radost - tu me gui, Jer odvie je slasti! Ali ovo

(cjeliva je)

I ovo neka najvei je nesklad to igda e ga naa srca init.

JAGO (za se). Da, sad ste skladno udeeni - al u, Potenja mi, odapet ice te to ine ovu glazbu.

OTELO. Hajdmo u grad! Ve rat je svren, prijatelji! Znajte - Potopie se Turci. - Kako stari Na otoku mi znanci? - Tebe e Na Cipru, duo, lijepo primiti Jer veliku sam ljubav naao Meu njima. Al ja ti, zlato, brbljam Neprilino i lud sam ti od sree. - Moj dragi Jago, poi, molim te, U luku, pa mi kovege iskrcaj I kapetana u grad mi dovedi, Jer on je valjan, treba ga poastit Za njegovu vrsnou. - Doi, duo, Jo jednom da si zdravo mi na Cipru!

(Odu Otelo, Dezdemona i pratnja)

JAGO. Poi u luku - i ja u zamalo20 - Doi amo. Ako si ovjek - jer kau da i u nitkova,

kad su zaljubljeni, ima vie plemenitosti nego im je dala priroda - sluaj me. Po-runik e noas na strau - ali prije svega ti moram rei ovo: Dezdemona je upra-vo zaljubljena u njega.

RODERIGO. U njega? Ta to je nemogue. JAGO. Stavi prst ovamo i pazi dobro to u ti rei. Pomisli kako je isprva estoko ljubila

crnca - a samo zato to se razmetao i to joj je priao strane lai. A hoe li ga ona uvijek ljubiti zbog brbljanja? Odvie si razborit a da bi to mislio. Njenom oku tre-ba hrane, a kakva je naslada gledati avla? Kad krv omlitavi od takve ljubavne

20 To veli Jago jamano nekom sluzi ili vojniku, a dalje govori Roderigu.

34


slasti, trebat e joj - da joj se krv opet upali i da joj se tek opet otvori - umiljata lica, jednakosti u dobi, u vladanju i ljepoti - svega ega u crnca nema. Kako dakle ne e nai tih nunih ugodnosti, osjetit e njena joj dua da je prevarena, pa e joj se smuiti i crnac e joj postati gadan i mrzak. Sama e je priroda u to uputiti i nag-nati je na drugi izbor. Dakle, gospodine, ako to uzmemo na um - a to je najjasnija i najprirodnija misao - kome se srea tako sjajno smije kao Cassiju? Vrlo okretan momak i nije nimalo savjestan, nego se samo gradi pristojan i uljudan da uzmog-ne lake zadovoljiti svoju putenu i najskrovitiju razuzdanu strast! Da, nikomu, nikomu. Gladak i podmukao nitkov koji uvijek vreba zgodnu priliku. U njega je oko to moe kovati i krivotvoriti korist ondje gdje i nema pravih koristi. Vraki ugursuz! Osim toga je lijep i mlad te ima sva svojstva to ih vole lude i neiskusne duice. avolski spretno mome. A ona ga je ve progledala!

RODERIGO. Ne mogu toga o njoj vjerovati. Ta ona je prava svetica. JAGO. Svetica! Brus! Vino to ga ona pije pravi se od groa. Da je bila svetica, nikad se

ne bi bila zaljubila u crnca. Svetica! Dabome! Zar nisi vidio kako mu je pogladila dlan? Zar nisi tog opazio?

RODERIGO. Da, da, jesam, ali to je bila samo udvornost. JAGO. Bludnost, tako mi ove desne ruke - uvod i nejasan predgovor prii o razbludu i o

neistim mislima. Tako su im se usnice pribliile te su se dahom milovali. Sramo-tne misli, Roderigo! Ako to prijateljsko drugovanje tako uznapreduje, nabrzo e doi najglavniji i najvaniji in: tjelesno zdruenje. Pi! - Ali, gospodine, sluajte vi mene. Ja sam vas doveo iz Mletaka. Poite veeras na strau. to se tie odree-nja, to je moja stvar, Cassio vas ne poznaje. Ja ne u biti daleko od vas. Naite zgodnu priliku da razljutite Cassija, bilo da odve glasno govorite, bilo da pogr-dite njegovu ratniku vjetinu ili ako hoete na kakav drugi nain koji se pokae zgodniji.

RODERIGO. Dobro. JAGO. Gospodine, on je nagao i estok, pa e vas moda udariti. Razdraite ga da to ui-

ni, a ja u na to Ciprane podjariti na uzbunu koja se ne e prije utiati dok ne bu-de Cassio svrgnut. Tako ete skratiti put do svojih elja - jer ja u vam onda moi lake pomagati - i tako ete najsretnije ukloniti onu zapreku koja najvie smeta uspjehu.

RODERIGO. Uinit u tako ako mi se desi zgodna prilika. JAGO. Ja ti jamim. Doi to prije k meni u tvravicu - treba da na obalu iznesem njego-

vu prtljagu. Zdravo! RODERIGO. Zbogom. (Ode) JAGO. Ja mislim da je ljubi Cassio -

I ona njega - vjerovat je lako. Ne trpim crnca, al je postojan U ljubavi i plemenit, pa drim, Dezdemoni e biti valjan mu. Al i ja ljubim nju - no ne zbog samog Uivanja - iako bih se moda I tako teko mogao ogrijeit - Ve poneto da svoju osvetu

35


Zadovoljim - jer sumnjam da je bludni Taj crnac i u moje sedlo skako. Ta misao mi gloe utrobu Ko otrov ljut i nita ne moe I ne smije umirit srce mi Dok s njime ja se ne izjednaim: Za enu enu - ili ako mi se To izjalovi, natjerat u crnca U tako jaku ljubomornost barem Da razum je ne uzmogne izlijeit. I zato - ako onaj nitavac Iz Mletaka, to ludo u lov srlja Te ja ga moram zauzdavati -21 Podnese hajku, to u Cassija Valjano epati. Pred crncem u Okrivit ga zbog bluda - jer se bojim Da nonu moju nosio je kapu I Cassio. A crnac e mi hvalit I ljubiti me i nadariti to tako sjajno njega nasamarih, Obezumih i mir i pokoj mu Razorih. - Tu je, al jo zbrkano, Jer lupetine takve oblik pravi Na djelu samo moe da se javi. (Ode)

Drugi prizor

Ulica.

(Ue Glasnik s proglasom; za njim puk)

GLASNIK. Otelo, na plemeniti i hrabri general, eli da svi slavimo slavu, jer su upravo stigle pouzdane vijesti o potpunoj propasti turskog brodovlja. Pleite i palite kre-sove - svatko neka se zabavlja i veseli onako kako mu srce veli. Jer ne slavimo samo te radosne vijesti nego i generalovo vjenanje. Njegova je elja da vam to objavim. Sve su komore otvorene - gostite se i astite po miloj volji - odsad, od pe-te ure, pa sve dok zvono ne udari jedanaest. Blagoslovio Bog otok Cipar i naeg plemenitog generala Otela!

21 I ovo mjesto nije sasvim jasno (If this poor t r a s h of Venice, whom I t r a s h for his quick hunting).

36


(Odu)

Trei prizor

Trijem u dvoru.

(Uu Otelo, Dezdemona, Cassio i pratnja)

OTELO. Michele dragi, pripazite noas Na strae. Treba da se naviknemo Na takvo asno zauzdavanje - Veselimo se razumno.

CASSIO. to treba Uradit, Jago ima uputu, Al ipak u i svojim oima Da prigledam.

OTELO. Da, Jago je potenjak. Michele, laku no, a sutra zorom Govorit hou s vama.

(Dezdemoni)

Hajdmo, ljubo, - Kad kupi neto, hoe to i uit, Tu korist jote morate mi pruit.22 Laku no.

(Odu Otelo, Dezdemona i pratnja)

(Ue Jago)

CASSIO. Zdravo, Jago, treba da poemo na strau. JAGO. Ne odmah, porunie, jo nije deset sati. General nas tjera tako rano za ljubav svo-

joj Dezdemoni. Ne smijemo mu zamjeriti - jo nije s njom uivao no, a ona bi na-sladila i Jupitra.

22 Za ova dva stiha misle da nisu Shakespeareovi.

37


CASSIO. Divna je to gospoa! JAGO. I puna ljubavne strasti. CASSIO. Zaista, ona je prekrasan i njean cvijetak. JAGO. Kakvo li je oko u nje! Kao da te izazivlje na dvoboj. CASSIO. Njeno oko mami i vabi, a ipak se ini vrlo edna. JAGO. A kad govori, nije li to glasan poziv na ljubav? CASSIO. Doista, ona je sama savrenost. JAGO. Ej sretna joj bila postelja! Hajdmo, porunie, imam oku vina, a vani je nekoliko

ciparskih kavalira koji ivo ele popiti aicu u zdravlje crnom Otelu. CASSIO. Ne veeras, dragi Jago, moja je glava vrlo jadna i nesretna u piu. Volio bih da

ima neki drugi nain kako da se pristojno pozabavi. JAGO. No, pa to su nai prijatelji. Samo jedan vr, ja u piti za vas. CASSIO. Popio sam veeras samo vr, a i taj je bio jako pomijean s vodom, pa eto to je

uradio od mene! Nemam jadan nimalo snage i ne smijem svoju slabost vie isku-avati.

JAGO. Ma ovjee, ovo je no slave - kavaliri to ele. CASSIO. Gdje su? JAGO. Eno ih pred vratima - molim vas, zovnite ih, neka uu. CASSIO. Hou, ali preko srca. (Ode) JAGO. Natovarim li jo mu jedan vr

Uz onaj to je ve ga ispio Veeras, bit e naprasit i svadljiv Ko pseto moje mlade gospe. Blesan Rodrigo, to je skoro enuo Od ljubavi, potegnuo je ljudski Dezdemoni veeras u zdravlje. I on je noas na strai - i jo Tri ciparska mladia - naduta I ponosna to paze briljivo Na svoju ast - ba prava srika Tog junakoga otoka. I njih sam Veeras punim vrem ugrijao. U oporu pijandura u dakle Na takav in navesti Cassija Da ovaj otok uvrijedi. - Al evo, Ve idu. Ako uspjeh ostvari Moj san, moj brod e onda u slobodi Sa vjetrom i sa strujom sm da brodi.

(Vrati se Cassio, za njim Montano, gospoda i sluge s vinom)

CASSIO. Boga mi, ve su mi dali prilian gutljaj. MONTANO. Posve malen, vjere mi, nije bio vei od mjerice ili ne zvao se ja vojnikom.

38


JAGO. Hej, vina amo! (pjeva:)

Ej, vince u vre mi lij, lij! Ej, vince u vre mi lij! Vojniku kratak je vijek I udes eka ga prijek, Zato, drue, vince pij!

Vina amo, momci! CASSIO. Boga mi, sjajna pjesma. JAGO. Nauio sam je u Engleskoj. Tamo ima, due mi, tekih pijanica. Ni Danac ni Nije-

mac ni trbonja Holandez - hej u zdravlje! - nisu nimalo ravni Englezu. CASSIO. Zar je Englez takva pijandura? JAGO. Ej, on e Danca bez muke na mrtvo opjaniti, Nijemca e svaliti pod stol i ne e se

ni oznojiti, a Holandez e prije povraati nego to napuni jo jednu oku. CASSIO. U zdravlje naem generalu. MONTANO. Prihvaam, porunie, i pijem u to ime. JAGO. O mila Engleska! (pjeva:)

Kralj Stjepan nije junak lo, Za krunu kupi hlae on, Al preskupo mu to za gro, Krojau ree da je slon. U njega bjee slave dosti, A ti si samo jadnik crni, Al zemlja strada s oholosti, Pa zato stari plat ogrni.

Hej! Vina amo! CASSIO. A, to je jo divnija pjesma od one prve! JAGO. Hoete li je jo jednom uti? CASSIO. Ne u jer drim da onaj nije vrijedan svog mjesta koji ini neto takovo. - E, Bog

je nadasve - ima dua koje se moraju spasiti, a ima dua koje se ne smiju spasiti. JAGO. Istina, dragi porunie. CASSIO. to se mene tie - da ne uvrijedim generala ni drugog nijednog odlinog ovje-

ka, ja se nadam da u se spasiti. JAGO. I ja, porunie. CASSIO. E, ali s doputenjem ne prije mene - porunik treba da se spasi prije zastavnika.

No dosta o tome, hajdmo na posao. - Oprosti nam grijehe nae! - Gospodo, poi-mo kud nas dunost zove. Ne mislite, gospodo, da sam ja pijan. Ovo je moj zas-tavnik - ovo je moja desna ruka, a ovo mi je lijeva - dakle nisam pijan - mogu po-sve dobro stajati i posve dobro govoriti.

SVI. Izvrsno. CASSIO. Eto, vrlo dobro - ne smijete dakle misliti da sam pijan. (Ode) MONTANO. Na terasu, gospodo, da postavimo strae.

39


JAGO. Taj ovjek to je upravo izao Uz Cezara bi mogo stajati I zapovijedat - takav on je vojnik. Al vidite i manu njegovu to jednaka je njegovoj vrlini Ko ekvinocij. teta ga je! Strah me Da povjerenje, kojim ga Otelo Poauje, u asu slabosti U bijedu ovaj otok ne svali.

MONTANO. Je l' esto takav? JAGO. Njegovu je snu

To vazda uvod. Bdjeti e vam dvaput Po dvanaest sati ako li ga pie Ne uspava.

MONTANO. Al to bi trebalo I generalu rei. Moda on to I ne vidi il dobro srce mu Vrlinu samo vidi Cassijevu, A ne vidi mu mane. Nije l' tako?

(Ue Roderigo)

JAGO (tiho Roderigu). Rodrigo! to je? Ajte molim vas

Za porunikom.

(Roderigo ode)

MONTANO. teta, opasno je to plemeniti crnac daje mjesto Svog doglavnika ovjeku u kojeg Tolika je ukorijenjena slabost - I crncu rei bilo bi poteno.

JAGO. Ja ne u - ni za ovaj lijepi otok - Al vrlo volim Cassija i mnogo Uinio bih da ga izlijeim Od toga zla -

(Vani vika: U pomo! U pomo!)

No ujte! Kakva buka?

(Vrati se Cassio progonei Roderiga)

CASSIO. Nitkove! Huljo!

40


MONTANO. to je, porunie? CASSIO. Nitarija da dunosti me ui!

U bocu u zatui lupea. RODERIGO. Zar mene tui? CASSIO. Brblja, nitkove?

(Bije Roderiga)

MONTANO (zaustavljajui ga). Ej, porunie, stan'te, molim vas. CASSIO. Gospodine, okanite se il u

Po lubanji vas oinut. MONTANO. Kojeta!

Vi pijani ste. CASSIO. Pijan!

(Biju se)

JAGO (tiho Roderigu). Otale!

Izai i uzbuni vikom grad!

(Roderigo ode)

Ej, porunie - jao, gospodo, Pomozite! - Gospodine, Montano - Gospodine - pomoz'te! - Lijepa li je To straa!

(Zvono zazvoni)

Tko to zvoni? Do vraga! Probudit e se grad. Ta stanite Za ljubav Boju, porunie, jer Za vazda ete osramotiti se.

(Vrati se Otelo i pratnja)

OTELO. to biva ovdje? MONTANO. Bome, krv mi tee

I smrtno ja sam ranjen. (gubi svijest) OTELO. Stanite,

ivota vam.

41


JAGO. Hej stan'te! Porunie - Gospodine - Montano - gospodo - Zar osjeaj ste sav izgubili Za slubu i za dunost? Stanite, General zbori s vama, stid vas bilo!

OTELO. Hej, to je? Kako to se zbilo? Zar se Poturismo te sami inimo to Turcima je Bog zabranio. Ej stid vas bilo, jer ste krani! Okanite se barbarskog inata, Jer tko se makne jo da robuje Svom bijesu, tome ivot nije drag Jer im se gane, umrijet e. - To zvono Utiajte mi strano - zaplait e I smutit otok. - to je, gospodo? Moj vrijedni Jago to od jada kao Bez due stoji tu, govori tko je To zapoeo, ljubavi ti tvoje, Zapovijedam ti. -

JAGO. Ne znam, malo prije Jo prijatelji, mirni, skladni kao Mladoenja i mlada kad se svlae Da skupa legnu - onda, ovaj as, Ko da je kobna zvijezda ih pomela, Potegnuli su maeve i stali Da bodu se u borbi krvavoj. Ne mogu rei kako zaela se Ta luda kavga - al bih volio U slavnom boju da sam noge te Izgubio to donijee me amo.

OTELO. Michele, to to bjee, te ste tako Zastranili?

CASSIO. Oprostite mi, molim, Ne mogu zboriti.

OTELO. Montano vrijedni, Vi to ste uvijek bili pristojni, I sav svijet znade da ste ozbiljan I utljiv mladi, te je glas vam velik U ustima mudraca - to se zbilo Te dobri glas ovako kaljate I blago svoje asti tratite Za ime nonog kavgadije? Na to Odgovarajte!

MONTANO. Ja sam ljuto ranjen, Otelo dini. Sve to znadem ja, To moe vam i Jago, asnik va,

42


Da iskae - a ja u tedjet rijei Jer teko sada zborim. Ne znam da sam Veeras ita zla uinio Il rekao, ve ako je kadikad Zloinstvo sebe ljubit il je grijeh Oduprijet se kad napane ta sila.

OTELO. Nebesa mi, ve poinje mi krv Da vlada protiv boljih mi vodia, A strast mi hoe zdravi sud zamrait I vodit me - pa ako tek se maknem Il ruku dignem, najbolji e pasti Od moga gnjeva. Kazujte mi kako Ta gadna kavga nastade i tko je Njen zaetnik? Tko bude kriv tom grijehu, Pa bio moj blizanac, sa mnom roen, Izgubit e me. - to? U ratnom gradu, Jo burnome, gdje srca puka su Sva puna straha, zapodijevati Te zadjevice, domae i line, Na dvoru, nou, pa jo na strai! Strahovito! - Al tko to zae, Jago?

MONTANO. uj, ako ti zbog prijateljstva ili Drugarstva vie ili manje rekne Od istine, ne zovi se vojnikom.

JAGO. Ba popadoste me - al volio bih Iupat sebi jezik taj iz usta No Cassiju krivicu nanijeti. Al uvjeren sam, istinom mu ne u Uinit tete. - ujte, generale: Montano i ja bili smo u rijei Kad neki ovjek zapomau ue, A za njim Cassij, htiju golim maem Iskalit srce. Uto stupi preda nj Gospodin ovaj, mole ga da stane - A ja potekoh za vikaem onim Da svojom krikom - ko to je i bilo - Ne zastrai nam grad. Al on, brzonog, Izmaknuo je mojoj nakani. Pa kad jo zauh zveket maeva I lupu i gdje Cassij bijesno psuje - to do veeras nikad ne bih reko - Povratih se za asak pa ih naoh U sukobu gdje biju se i bodu, Ba kao to ste vi ih rastavili. Kazivat vie o tome ne mogu - No ljudi tek su ljudi, najbolji Kadikad zgrijei. - Premda Cassio je

43


Krivicu malu njemu nanio - Ba ko to ljudi u svom bijesu kadto I prijatelja udare - al onaj to pobjee zacijelo Cassija je Strahovito pogrdio, te nije Ni strpljivost se mogla svladati.

OTELO. Znam, Jago, tvoja estitost i ljubav Ublait hoe to i Cassiju Olakat. Ti si drag mi, Cassio, Al odsad nisi doglavnik mi vie.

(Vrati se Dezdemona s pratnjom)

Gle, nije li se moje slatko milje Probudilo! - Za primjer u te stavit.

DEZDEMONA. to biva tu? OTELO. Ve sve je dobro, zlato,

Pa hajdmo lei.

(Montanu)

Sam u vae rane, Gospodine, da vidam. Vodite ga.

(Odvedu Montana)

A ti se, Jago, briljivo po gradu Obazri i utiaj one to je Uzbunila ih ova gadna buka. - Sad hajdmo, ljubo. esto takva vika Iz blagog sanka probudi vojnika.

(Odu svi osim Jaga i Cassija)

JAGO. to, zar ste ranjeni, porunie? CASSIO. Da, ali za moje se rane nije rodio vidar. JAGO. Ma ne daj Boe! CASSIO. Dobri glas, dobri glas, dobri glas! O! Izgubio sam svoj dobri glas, izgubio sam

ono to je bilo besmrtno u meni, a to je ostalo, ima i ivotinja. - Svoj dobri glas, Jago, svoj dobri glas!

JAGO. Potenja mi, drao sam da ste na tijelu ranjeni - to je vanije nego dobri glas. Do-bar je glas tata i lana opsjena koju esto stee bez zasluge, a izgubi bez krivi-ce. Vi uope niste izgubili svoj dobri glas, osim ako sami o sebi takve glase razno-

44


site. Ma ovjee! Ima putova da opet omilite generalu. On vas je samo u svom gnjevu odbacio i kaznio vas je vie zbog javnih obzira nego od zle namisli. To je upravo tako kao kad bi tkogod htio tui bezazleno pseto da ustrai mona lava. Umolite mu se i on je va.

CASSIO. Volim ga zamoliti da me prezire nego da tako dobra vojvodu vara tako nevri-jedan, pijan i nerazuman asnik kakav sam ja23. Pijan biti! Govoriti kao papiga! Svaati se! Razbacivati se! Psovati i naduveno govoriti sa svojom vlastitom sje-nom! - O ti nevidljiva snago vina, ako nema imena po kojem da te poznajemo, nazovimo te avlom!

JAGO. Tko je bio onaj to ste ga maem ganjali? to vam je uinio CASSIO. Ne znam. JAGO. Je li mogue? CASSIO. Sjeam se kojeega, ali niega jasno; znam da je bila svaa, ali ne znam zbog

ega. - O Boe, zato ljudi sebi u usta meu dumanina da im ukrade mozak - za-to se radujemo, veselimo i kliemo kad sami sebe pretvorimo u ivotinje?

JAGO. No sad vam je posve dobro. Kako ste se mogli tako brzo oporaviti? CASSIO. Prohtjelo se bijesu pijanstva da ustupi mjesto bijesu srdbe. Jedna mi slabost

otkriva drugu da sm sebe od srca prezrem. JAGO. Nemojte, vi ste odvie strog moralist. Takvo je sad vrijeme i takve su sad prilike i

poloaj u ovom kraju te bih volio da se to nije dogodilo, ali kad je ve tako kako jest, okrenite to sebi na dobro.

CASSIO. Zamolit u ga da mi vrati mjesto, a on e mi rei da sam pijanica! Da imam toli-ko usta kao hidra, sva24 bi mi zatisnuo takav odgovor. Maloprije razuman ovjek, zaas luda, a odmah zatim ivine! Strano! - Svaka je neumjerena aa prokleta i avo je u njoj.

JAGO. Kojeta! Dobro je vino dobra i prijatna stvarca ako s njom valjano postupamo. Ne grdite ga vie. Pa onda, dragi porunie, vi znate, mislim, da vas ja volim.

CASSIO. O tom sam se dovoljno uvjerio, gospodine. - Ja pijan! JAGO. Svatko se iv moe jednom opiti pa i vi, ovjee. Rei u vam to treba da radite.

ena naega generala je sad general. To mogu zato kazati jer se on sav podao i predao tome da gleda, motri i prouava njezine are i miline. Ispovjedite joj se is-kreno, navaljujte da vam pomogne kako biste opet postigli svoje mjesto. U nje je tako prijazna, ljubezna, mekana i blaga ud te dri da joj je grijeh i da nije dobra ako uini manje nego je moli. Zamolite je da opet svee raskinutu vezu izmeu vas i svog mua - i ja stavljam na okladu sve to imam, a vi to vas volja, da e ta prekinuta nit ljubavi biti jaa nego je prije bila.

CASSIO. Vi me dobro savjetujete. JAGO. Kunem vam se iskrenou svoje ljubavi i svoje estite sklonosti. CASSIO. Vjerujem vam rado. Sutra u ujutro zamoliti kreposnu Dezdemonu da se za me

zauzme. Oajat u i sve nade izgubiti ako me sad prevare.

23 Tono prema originalu bi bilo: "... nego tako dobra vojvodu varati s tako nevrijednim, pijanim i nerazumnim asnikom". 24 Lernejska hidra, koju je ubio Heraklo, imala je sedam glava.

45


JAGO. Pravo velite. Laku no, porunie, moram na strau. CASSIO. Laku no, estiti Jago.

(Ode)

JAGO. Tko veli sada da sam nitkov ja

Kad ovaj svjet moj iskren je i poten I umu shvatljiv, te je pravi put Da crnca opet osvoji? Ta blagu Dezdemonu je posve lagano Predobiti za svaku vrijednu molbu, Jer podana je kao blagi zrak - I nije teko crnca joj osvojit Pa da se mora krsta on odrei I svih znakova i simbola spasa - Jer srce mu je tako privezano Za njenu ljubav te je lako njoj I init i ne init to joj drago. Po miloj volji ona boguje Nad njegovom slaboom. Kako dakle Da budem hulja kada Cassija Na ravnu stazu k srei navodim? avolska to je teologija! Kad avli hoe ponajcrnji grijeh Podjarit, onda najprije nas mame Boanskim likom - to sad i ja inim. Dok bude ovaj ludov estiti Dezdemonu salijetao da ona Sudbinu njemu popravi, i dok se U crnca bude jako ona za nj Zauzimala, ja u lijevat crncu U uho kuni otrov da ga ona Zbog bludne samo eli poude. I to se vema bude trudila Da uini mu dobro, sve e vie Otelovo razarat povjerenje. - Vrlinu tako njenu u pretvorit U lijepak, a od njezine dobrote Sagradit mreu da se u nju svi Zapletu.

(Roderigo se vrati)

to je, Roderigo?

RODERIGO. Ja sam ovdje u lovu, ali ne kao pas koji lovi, ve ko onaj to samo teke. Kesa mi je gotovo prazna, noas sam dobio grdnih batina - a konac e, mislim, bi-

46


ti taj da u za svoju muku stei mnogo iskustva, pa u se posve bez novaca i s ma-lo vie pameti vratiti u Mletke.

JAGO. O jadan je tko nema strpljivosti! Zar moe rana drukije zacijelit No pomalo? Ti zna da pameu Mi radimo, a ne arolijama, A pameti se hoe vremena. Zar nije dobro? Cassio je tebe Izlupao, al ti si Cassija Tek s malo tete svrgo. Premda sve Na suncu lijepo raste, ipak plod to prvi cvate, prvi e i dozret. Potrpi malko. - Svie, boga mi U zabavi i radu as je kratak. - Ukloni se i poi u svoj stan. Otale, velim, kasnije e vie Da dozna. Idi!

(Roderigo ode)

Dvoje sada treba Da uradimo. Moja ena mora Za Cassija da gane svoju gospu. Nagonit u je na to. Ja u dotle Odmamit crnca i dovesti natrag Da Cassija ba nae kad mu bude Salijeto enu. - Pravi put je to, A odgoda i mlakost nosi zlo.

(Ode)

47


TREI IN

Prvi prizor

Cipar. - Pred dvorom.

(Ue Cassio i nekoliko sviraa)

CASSIO. Tu zasvirajte, gospodo - va trud u Naplatit. Neto kratko. Generalu Nazovite "dobro jutro".

(Glazba)

(Ue Lakrdija)

LAKRDIJA. Ej, gospodo, zar su vaa glazbala bila u Napulju da tako kroz nos unjkaju? PRVI SVIRA. Kako, gospodine, kako? LAKRDIJA. Molim vas, jesu li ovo svirale? PRVI SVIRA. Jesu, gospodine, dakako. LAKRDIJA. Samo da vam ne budu svirale na vrbi. PRVI SVIRA. Kako to - na vrbi, gospodine? LAKRDIJA. Da vam plaa za vae sviranje ne ostane svirala na vrbi.25 Ali, gospodo, evo

vam novaca. Generalu se vaa glazba tako svia te vas moli da se okanite takve dernjave ako Boga znate.

PRVI SVIRA. Dobro, gospodine, okanit emo se. LAKRDIJA. Ako umijete tako svirati da se ne uje, e onda dete jo jednu jer general ba

ne voli, tono rije, s l u a t i glazbu.

25 itava ova igra rijeima je ovdje slobodno prevedena.

48


PRVI SVIRA. To ne moemo, gospodine. LAKRDIJA. Onda zadjenite frule za pojas, jer ja hou da odem. Idite, rasplinite se, otale!

(Svirai odu)

CASSIO. uje li, moje drago mome? LAKRDIJA. Ne, ja ne ujem vae drago mome, ja ujem vas. CASSIO. Molim te, ostavi se doskoica. Evo ti zlatan cekini - ako je generaliina pratili-

ca budna, reci joj da je ovdje neki Cassio koji je moli za malu ljubeznost da s njom govori. Hoe li?

LAKRDIJA. Ona je budna, gospodine, pa budne li zaas ovdje, budi vam slobodno mis-liti da je na moju pobudu dola.26

CASSIO. Ded, prijatelju.

(Lakrdija ode)

(Ue Jago)

CASSIO. Ba u dobri as, Moj Jago.

JAGO. Zar ni legli niste? CASSIO. Nisam -

Ta svitalo je kad se rastajasmo.27 Usudih se po vau enu poslat - Zamolit u je da mi pomogne Do kreposne Dezdemone da doem.

JAGO. Pa ja u vam je odmah poslati I smislit nain kako li u crnca Uklonit s puta da se uzmognete Slobodnije porazgovoriti.

CASSIO. Ponizno hvalim.

(Jago ode)

Nisam u Firenci Ljubeznijega znao ovjeka Ni vrlijega.28

26 I ovo je slobodno prevedeno. 27 Izmeu II. i III. ina proteklo je dakle samo nekoliko sati. 28 Cassio je Firenanin, a Firenani su bili na glasu sa svoje ljubeznosti.

49


(Ue Emilija)

EMILIJA. Porunie dragi, Dobro jutro vam elim. ao mi je to pali ste u nemilost - al sve e Jo dobro bit. General zbori o tom Sa enom, koja svojski za vas radi - Al crnac veli: onaj to ste ga Vi ranili, na glasu je na Cipru I mnogo ima pristaa - pa zato Po zdravome vas treba razumu Da odbije - al tvrdi da vas ljubi I ne treba mu drugog molitelja Do njegove naklonosti - pa im se Najzgodnija mu prui prilika, Povratit e vam slubu.

CASSIO. Ipak bih Zamolio vas - ako mislite Da zgodno bi moglo biti - Udesite mi priliku da mogu S Dezdemonom govorit nasamo.

EMILIJA. Uniite - i ja u vas odvesti Gdje srce ete moi slobodno Otvoriti.

CASSIO. Zaduit ete me.

(Odu)

Drugi prizor

Soba u dvoru.

(Uu Otelo, Jago i gospoda)

OTELO. Ta pisma, Jago, predaj kormilaru I po njemu porui vijeu smjerni Moj poklon. Zatim hou da se proem Po utvrdama - tamo me potrai.

JAGO. Uinit u, moj dobri gospodaru. OTELO. Da pregledamo tvru, gospodo?

50


GOSPODIN. Po zapovijedi vaega gospodstva.

(Odu)

Trei prizor

Vrt u dvoru.

(Uu Dezdemona, Cassio i Emilija)

DEZDEMONA. Ne boj se, sve u, dragi Cassio, Uinit da tebi pomognem.

EMILIJA. Da, draga gospo. Znajte, mu se moj alosti ko da o njemu se radi.

DEZDEMONA. Potena dua. - Ne sumnjajte, Cassio, Ja hou da se s mojim gospodarom Ko negda opet sprijateljite.

CASSIO. Ma to god, gospo, snalo Cassija, On bit e uvijek vjeran sluga va.

DEZDEMONA. Znam - hvala vam. Vi ljubite mog mua I odavno ga poznajete. Znajte, Toliko tek nepristupan e biti Koliko ite oprez.

CASSIO. Da - al, gospo, Taj oprez moe ili dugo trajat Il mravo i slabo hraniti se Il jo porasti prema prilikama - Pa kako ja u biti nenazoan, A moje mjesto popunjeno, to e Zaboraviti ljubav mi i slubu General.

DEZDEMONA. Ne boj se - za mjesto ti Pred Emilijom jamim. Vjeruj mi, Kad ja obeam neku ljubav, to u Izvrit je do najmanjega dijelka. Moj vojno ne e nikad imat mira - Pitomit u ga bdjenjem, dodijavat avrljaju mu - postelju u kolom, A stol mu ispovjedaonicom Uiniti - u sve to zapone,

51


Uplesti ja u Cassijevu molbu. I zato mi se raduj, Cassio, Jer umrijet voli tvoja zatitnica No tvoju stvar zapustit.

EMILIJA. Moj gospodar Gle dolazi.

CASSIO. Oprostit u se, gospo. DEZDEMONA. Ne, ostajte i ujte to u rei. CASSIO. Ne sada, gospo - vrlo ja sam smeten

I zato nisam sposoban da radim Za svoju stvar.

DEZDEMONA. Pa na volju vam bilo.

(Cassio ode)

(Uu Otelo i Jago)

JAGO. Ha, to mi nije po volji! OTELO. to veli? JAGO. Ja? Nita - ili ako rekoh, ne znam

to, gospodaru. OTELO. Nije l' Cassio se

To s mojom enom sad oprostio? JAGO. Zar Cassio? Ne, ne, zacijelo nije -

Jer ne vjerujem da bi tako kradom Otii htio kao krivac vide Gdje dolazite.

OTELO. On je bio, mislim. DEZDEMONA. Moj gospodaru! - S nekim moliteljem

Govorila sam, s ovjekom to gine Od nemilosti vae.

OTELO. S kojim to? DEZDEMONA. Ta s porunikom vaim, s Cassijem.

O gospodaru, ako imam ara I snage neto da vas ganem, odmah Pomirite se s njim, jer ako vas On istinito ne ljubi i ako Sagrijeio je hotice, a ne S neznanja, onda nisam kadra ja Razabrat estit obraz. Molim vas, Pozovite ga natrag.

OTELO. Je li o n sad Odavde otiao?

52


DEZDEMONA. Da, i tako Satrven da je dio jada svog U mene ostavio s njim da patim. Pozovite ga natrag, mili moj.

OTELO. Ne sada, ljubo mila, drugi put. DEZDEMONA. A hoe l' to bit skoro? OTELO. Nabrzo,

Za tvoju volju, duo. DEZDEMONA. Hoete l' ga

O veeri veeras pozvati. OTELO. Veeras ne. DEZDEMONA. O ruku dakle sutra? OTELO. Ne, ne u doma ruat. Sastajem se

U tvravi sa svojim asnicima. DEZDEMONA. Pa sutra u veer - ili ujutro

U utorak, u podne, naveer Il u srijedu dopodne. Vrijeme, molim, Odredite, al nek ne premai Tri dana. On se kaje, vjere mi - I ako grijeh mu nije gotovo Ni pogreka po obinome sudu Da skrovito se ukori - tek ako U ratu, tono rije, i najbolji Za primjer mora sluit. Kada Da doe? Recite, Otelo. Ja se U dui pitam to bih vama ja Odrei mogla da me molite, I da li bih ovako stajala Oklijevaju. Michele Cassio, to prosit me je s vama dolazio I esto, kad sam loe o vama Govorila, zauzimo se za vas - Pa zar toliko muiti se moram Da primite ga? Vjerujte mi, ja bih Uinit mogla mnogo -

OTELO. Dosta je; Nek doe kada hoe - ne u ti Odrei nita.

DEZDEMONA. Nije ovo milost, Ve to je tako kao da vas molim Rukavice da nosite il teno Da jedete il tople haljine Obuete, il ko da zahtijevam Da sami sebi korist namaknete. Ne - kad bih molbom htjela zaista

53


Da kuam vau ljubav, trebalo bi Da bude teko, teretno i muno Uiniti.

OTELO. Ne, nita ne u ti Odrei - al te samo jedno molim, Da ostavi me asak nasamo.

DEZDEMONA. Da odbijem? Ne, zbogom, gospodaru. OTELO. Ostaj mi zdravo. Zaas u ti doi! DEZDEMONA. Pa hajdmo, Emilija. - Radite

Po miloj volji. Bili makar kakvi, Ja sluam vas.

(Ode s Emilijom)

OTELO. O divni stvore! Zator

Na moju duu ako ne ljubim te, A kad te jednom ljubit prestanem Povratio se kaos.

JAGO. Plemeniti Moj gospodaru -

OTELO. to bi htio, Jago? JAGO. Kad vi ste ono gospu prosili,

Je l' Cassio za vau ljubav znao? OTELO. Jest, od poetka do kraja. A zato

To pita? JAGO. Htjedoh samo svoju miso

Utvrdit - nita zla. OTELO. A kakvu miso? JAGO. Ja miljah da je nije jo poznavao. OTELO. O da - i esto bjee posrednik

Meu nama. JAGO. Zar zaista? OTELO. Pa da!

Da - zaista. - Zar u tom neto vidi? Zar nije poten?

JAGO. Poten, gospodaru? OTELO. Da, poten, poten! JAGO. Koliko ja znam. OTELO. to misli? JAGO. to da mislim? OTELO. "to da mislim?"

Nebesa mi, on jeka mi je pusta.

54


Ko da u misli neku neman krije I odve stranu da je otkrije. - Ti smjera neto. Maloprije uh Gdje veli da ti nije po volji Kad s mojom enom pratao se Cassij. A to ti nije bilo po volji? Kad rekoh da mi pouzdanik bjee Za cijelo vrijeme moje prosidbe, Povikao si ti: "Zar zaista?" I namrtio elo, kao da si U mozgu neku stranu miso krio. to misli - kazuj ako li me ljubi.

JAGO. Ta znate da vas ljubim, gospodaru. OTELO. Da, mislim da me ljubi, i jer znam

Da ljubavi si pun i estitosti Te vae rijei prije nego e ih Izustiti, jo vie strai me to zapinje. Jer obine su zamke U podla to i himbena nitkova, Al u potena ovjeka su tajne To optube to podie ih srce Jer svoja uvstva svladat ne moe.

JAGO. Al Cassij - zaklet bih se mogo da je Potenjak.

OTELO. I ja mislim. JAGO. Trebalo bi

Da ljudi jesu kakvi se i grade, Il koji nisu, da se ne mogu Ni gradit.

OTELO. Da, onakvi trebalo bi Da jesu ljudi kakvi se i grade.

JAGO. Ja mislim dakle, Cassio je poten. OTELO. Ne, jo se neto krije tu. Govori

to misli i to mudruje, i podaj Najgoroj misli ponajgoru rije.

JAGO. Oprostite mi, dobri gospodaru, U svemu ja vam dugujem poslunost, Al ne u onom, gdje su slobodni I robovi. Da kaem svoje misli? Pa recimo da rune su i podle - No gdje je takva palaa u koju Opaina se katkad ne uvue, I ije srce isto je toliko Te ne bi kadgod neka gadna slutnja Uz pravinu se nala misao Da sud i pravdu vri.

55


OTELO. Izdaje Svog prijatelja ako misli da se Krivica njemu nanosi, a tui Tu svoju miso uhu njegovu.

JAGO. Da, moja slutnja pogrena je moda, Jer priznat moram, tako nesretna je U mene ud te njuim nedjela Gdje ih i nema - zato molim vas, Ne marite u svojoj mudrosti Za ovjeka to tako jadno sudi, I nemojte se bacati u brigu Zbog nestalnih i labavih mu slutnja, Jer ne bi to ni vama prudilo Ni vaem miru, a ni mom potenju Ni ponosu ni mudrosti mi da vam Izreem svoje misli.

OTELO. to to misli? JAGO. ist obraz je u ovjeka i ene,

Moj gospodaru, prava duevna Dragocjenost. Tko kesu mi ukrade, Taj nevrijednu je stvar mi ukrao to neto je i nita - bjee moje, A sad je njegovo i tisuama Posluilo je - ali tko mi isti Ukrade obraz, otimlje mi neto to njemu ne e donijet bogatstva, A mene ini prosjakom.

OTELO. Ja hou, Nebesa mi, da doznam tvoje misli.

JAGO. Al ne moete, pa da srce mi je U vaoj ruci, a jo manje tako Dok ja ga uvam, gospodaru.

OTELO. Ah! JAGO. O uvajte se ljubomornosti!

Grdoba to je zelenooka, to vlastitom se svojom hranom igra -29 I blago muu prevarenu koji Zna udes svoj, a nema ljubavi Za nevjernicu, ali teko onom to lud je za njom sav, a ipak sumnja, to sluti zlo, a ipak arko ljubi!

OTELO. O jao!

29 Misli se valjda kao maka koja se igra miem prije nego ga pojede.

56


JAGO. Kad je prosjak zadovoljan, On bogat je i prebogat, a blago Golemo ubogo je kao zima U onog to neprestano se boji Siromatva. Zatiti, Boe, srca Sveg roda moga od ljubomora!

OTELO. to znai sve to? Zar ti misli da bih Ja htio ivjet u ljubomoru I pratit svaku mijenu mjesenu U novoj sumnji? Ne, da posumnjam, U isti as bih i odluio. Zamijeni mene jarcem slobodno Zaokupe li igda svu mi duu Te nitave i puste sumnje to si Prikazao ih sada. Ne moe Uiniti me ljubomornim ako Tko ree da je lijepa ena mi, Da dobro ivi i da ljubi drutvo I zabavlja se rado i da pjeva I igra, plee dobro. Vrlu enu To ini jo kreposnijom. I ne u Zbog slabe svoje vrijednosti da sumnjam Ni da se bojim njene nevjere Jer ima oi pa me odabrala. Ne, Jago, prije hou vidjeti No posumnjam - a kada posumnjam, Utvrditi - a kada utvrdim, Tek jedno moe biti: otale U isti as i ljubav i ljubomor!

JAGO. To mi je drago jer u sada smjeti Slobodnije pokazat vam pokornost I ljubav to je spram vas osjeam. Pa zato ujte to mi dunost veli. Ne govorim o dokazu jo, ali Na svoju enu dobro pazite I motrite je kad je s Cassijem. Ni ljubomorno ne budi vam oko Ni bezbrino - jer ao bi mi bilo Da prevareno bude iskreno I plemenito vae srce zbog Dobrote svoje. Zato pazite! Ja znadem dobro ud i navike Domaje nae - Mleanka e samo Nebesima vragolije pokazat to muu svom ih otkrit ne smije, I savjest njoj ne veli: ne uini, Ve dobro hini!

57


OTELO. to to veli? JAGO. Kad se

Udala za vas, prevarila je Svog oca, a kad strepila je tobo' I bojala se vaih pogleda, Najvie ih je ljubila.

OTELO. Da, da! JAGO. No eto! Ona to je tako mlada

Toliko se pretvarat umjela I ocu posve zamazati oi Te mislio je da je opinjena - Al ja sam drzak - ponizno vas molim Za oprotenje to vas odve ljubim.

OTELO. Zaduio si mene zauvijek. JAGO. Ja vidim - malko klonuli ste duhom. OTELO. Ni trunak, ba ni trunak. JAGO. Bojim se

Da jeste, vjere mi - no nadam se Prosudit ete - ono to vam velim Da dolazi od ljubavi - al vidim, Potreslo vas je - ne mislite da je U mojih rijei vie vanosti I zamaaja no u sumnje. -

OTELO. Ne u. JAGO. Jer inae bi jadnim posljetkom

Urodile mi rijei, gospodaru, A to ne elim. Cassio je vrstan Moj prijatelj - al vidim, gospodaru, Da smueni ste.

OTELO. Nisam jako smuen Ve mislim samo da je estita Dezdemona.

JAGO. Da ivi dugo takva I vi da tako o njoj mislite!

OTELO. Al ipak moe priroda zastranit - JAGO. Da, to je ono - jer, da budem drzak,

Prosaca mnogo odbila je ona, Zemljaka svojih, svoga stalea I boje lica - premda vidimo Da ljudska ud ba za tim uvijek tei. Najgadnija se moe pouda Da njui tu i najopanija Neprirodnost i misli nastrane - Oprostite mi, ja ne govorim Ba pouzdano o njoj, premda strah me,

58


Kad njen se nagon boljem sudu vrati; Da ne pone vas poredit sa svojim Zemljacima i da ne pokaje se.

OTELO. Otii. Zbogom. Ako vie spazi, Dojavi mi. I eni svojoj reci Nek pripazi. Sad ostavi me, Jago.

JAGO. Ostajte zbogom, gospodaru.

(Odlazi)

OTELO. Zato Oenih se? - Potenjak taj zacijelo I zna i vidi mnogo vie no to otkriva.

JAGO (vrati se). Ja molim vau milost Da o toj stvari vie ne mislite Ve vremenu je ostavite. Cassij Dodue treba da zadri mjesto - Jer zaprema ga s velikom vrsnoom - Al ako vam se svidi neko vrijeme Odbijati ga, moi ete njega Da prozrete i njegov postupak. I pripazite hoe l' gospa ivom I vruom molbom navaljivati Da primite ga natrag - to e mnogo Da znai. Dotle mislite pak da sam U svome strahu odve briljiv bio - A s razlogom se bojim da i jesam - Pa smatrajte za nedunu je, molim.

OTELO. Savladat u se, ne boj se. JAGO. Jo jednom

Ostajte zbogom.

(Ode)

OTELO. Poten je od glave Do pete on, a iskusni mu duh Zna svaku stranu ljudskog djelovanja. Upoznam li da neukrotiva je Sokolica - pa bile spone joj Ba glavne ile srca moga - ja u Ispustiti je, nek je vjetar nosi,

59


Nasumce neka lovi.30 - Moda zato, to crn sam - i to slatko zboriti Ne umijem ko gizdelini - ili to ljeta mi ve teku nizbrdo - Al to je malo - izgubljena mi je I prevaren sam, pa se tim tek tjeim to gadi mi se. To je kletva braka Da moemo nazivat svojima Stvorenja slatka ta, al ne moemo I njine elje. Volio bih da se Ko aba hranim parom tamninom, No da u moga bia ljubljenog Imade kut za tuu nasladu. Al nevolja je ljudi uglednih Da manje su od zala slobodni No niski. To je neuklonivo Ko smrt - i taj je udes dvojaki31 U zametku ve nama dosuen. Al evo nje - o, ako nevjerna je Dezdemona, nebesa sama sobom Podruguju se! - Ne u vjerovati.

(Vrate se Dezdemona i Emilija)

DEZDEMONA. Otelo dragi, ve vas eka ruak

I plemeniti otoani to ih Vi pozvaste.

OTELO. Zavrijedio sam ukor. DEZDEMONA. to govorite tako slabim glasom?

Da niste bolni? OTELO. Neto me na elu

Zaboljelo. DEZDEMONA. Od bdjenja je zacijelo -

Al to e proi. Zavit u vam vrsto, Za uru bit e dobro.

OTELO. Premalen je Taj rubac va.

(Odbaci rubac koji joj padne na tlo)

30 To je slika iz sokolarstva. Sokole su putali protiv vjetra, jer ako bi ih pustili s vjetrom, ne bi se vratili. Takvih slika ima u Shakespearea vrlo mnogo. 31 U originalu stoji "forked", to znai "raljast". Nijemci prevode "gehrnt" (rogat), aludirajui na prevarena mua, ali to ne mora biti.

60


Al ostavite. Hajdmo - Ja elim s vama poi u kuu.

DEZDEMONA. Veoma alim to ste bolesni.

(Dezdemona i Otelo odu)

EMILIJA. Veselim se to taj sam rubac nala. Otelov to je prvi spomen-dar, A mu je moj tvrdoglavi me sto put Salijetao da njojzi ga ukradem. Al ona tako voli zalog taj - Jer on je zakle da ga vazda uva - Te uvijek njega nosi sa sobom I cjeliva i s njime govori. Izvesti ja u drugi takav rubac I dat ga Jagu. Bog zna to e mu; Ja ne znam - tek ugodit mu hou.

(Jago se vrati)

JAGO. Ej, to to ovdje sami radite? EMILIJA. Ne grdite me - imam neto za vas. JAGO. Ti neto za me? Neto obino je - EMILIJA. A? JAGO. Imat ludu enu. EMILIJA. Je l' to sve?

A to ete mi dat za onaj rubac? JAGO. Za kakav rubac? EMILIJA. Kakav rubac! Onaj

to crnev prvi dar Dezdemoni je I to ste esto tjerali me da ga Ukradem.

JAGO. Zar si ukrala ga njoj? EMILIJA. Ne, bome nisam, ve je ispao joj

S nepanje. Sreom ja sam bila tu I vidjela ga. Gle!

JAGO. Valjana ena! Al podaj mi ga.

EMILIJA. to e vama on Te tako ivo eljeli ste da ga Ukradem?

JAGO. to vas briga!

61


(api ga)

EMILIJA. Ako nije

Za neto vano, vratite mi ga. O jadna gospa! S pameti e sii Kad opazi da nestalo ga.

JAGO. Vi joj Ne priznajte da znate za nj. Jer meni On treba. Ajte, ostavite me.

(Emilija ode)

JAGO. U Cassijevu stanu taj u rubac

Izgubiti - i on e njega nai. Sitnice takve, lake kao zrak, Utvrditi su kadre ljubomornost Ko sveto pismo. To e neto vrijedit. Od otrova se mog ve crnac mijenja - Jer kobne misli djeluju ko otrov to isprva ba nije neukusan, Al kada malko u krv prodre, pali I ee kao rudnik sumporni. Ba kako rekoh - evo dolazi! Mandragora ni mak ni drijemci svi Na ovom svijetu ne e ti pomoi Da usne slatkim snom jueranjim.

(Otelo se vrati)

OTELO. Ah, meni da je nevjerna! JAGO. Ta to je

Moj generale? Ni rijei ve o tom. OTELO. O idi! Nosi se - jer na muke me

Ti mee. Bolje onom, boga mi, Tko prevaren je teko, nego tko Tek malo znade -

JAGO. Ali, gospodaru - OTELO. Jer to sam ja i slutit mogao

O skrovitim joj bludnim asima? Ni vidio ih nisam niti o tom. Razmiljao, pa nije boljelo me: I nou za tim spavao sam dobro I bezbrian i veseo sam bio

62


I Cassijevih nisam cjelova Na usnama joj vidio. Kad nekog Pokradu tako, te ne osjea Da pokraden je, nemojte mu rei I nita nije njemu ukradeno.

JAGO. to ujem ao mi je. OTELO. Sretna mene

Da itav logor se - i opkopari I drugi svatko njenim slatkim tijelom Nasladio, a ja da nita ne znam. - Sad zauvijek zbogom, miru due moje, I zbogom, tiho moje zadovoljstvo! Oj zbogom eto perjanika, bitke Vi junake to inite vrlinom astoljublje, oj zbogom! Zbogom, konju Viloviti i gromka trubljo ti I buni bubnju, glasna sviralo, I barjae mi velianstveni, Sva asti i sav sjaju, ponose I diko slavnog boja! I vi drijela Smrtonosna, to rikom paklenom Sa tutnjavom se stranom Jupitra Vjekovitoga nadmeete, - zbogom! Otelov sada dovren je rad!

JAGO. Ma gospodaru, je li mogue! OTELO. Dokai, huljo, stalno mi dokai

Da bludnica je - daj mi vidljiv dokaz Il, besmrtne mi due, bolje bi Za tebe bilo da si psetom roen No moj da stigne plameni te bijes!

JAGO. Zar dotle doe? OTELO. Vidjet hou - ili

Dokai tako bar da ne bude Na dokazu mi kvaice ni petlje O kojoj bi se sumnja objesila - Il ode tvoja glava.

JAGO. Plemeniti Moj gospodaru -

OTELO. Ako klevee je, A mene mui, nikada se vie Ne moli Bogu i zatomi savjest, Na grozu grozu nagomilaj, nebo Da proplae, a zemlja protrne Od tvojih djela - jer ti ne moe Prokletstvu vjenom nita dodati, to stranije bi bilo.

63


JAGO. Milost! Boe, Oprosti mi! Ma jeste l' ovjek vi? Imade l' u vas razuma i due? Bog budi s vama! Uzmite mi slubu. - O jadna ludo, to tek zato ivi Da u grijeh ti se promee potenje! - O strani svijete! Pazi, pazi, svijete, Jer opasno je iskren bit i estit. - Zahvaljujem vam na tom nauku I odsad ne u prijatelja ljubit Kad s ljubavi toliko valja gubit.

OTELO. Ne, ostani, jer bit e da si poten. JAGO. Ne, trebalo bi da sam mudar jer je

Potenje ludost - ne poluuje Za ime ide.

OTELO. Neba mi i zemlje, Ja mislim da je estita mi ena, A mislim da i nije - mislim da si Potenjak ti, a mislim da i nisi. Ja traim dokaz. Ime njezino, to isto bjee ko Dijane32 lice, Sad okaljano je i crno kao Moj obraz. - Ako ima konopaca Il noeva i otrova il vatre I rijeka koje dave - ne u to podnosit. - Ja hou stei uvjerenje.

JAGO. Vidim, Gospodine, da strast vas prodire, I kajem se to to sam rekao vam. Zar uvjerenje stei biste htjeli?

OTELO. Ne htio - hou! JAGO. Pa i moete!

Al kako? Kako da se uvjerite? Zar biste htjeli biti motrilac I glupo buljit - gledat je u bludu?

OTELO. O grom i pako! JAGO. Tegotno bi bilo

I muno, mislim, na taj prizor ih Namamiti - i bezumni bi bili Da ikad vide tude smrtne oi Gdje skupa lee. to i kako dakle? I to da kaem? Gdje je uvjerenje? Jer nemogue to je vidjeti Pa da su kao koze upaljeni

32 Dijana, u Rimljana boica svjetlosti, prirode, lova itd.

64


Il puteni ko majmuni i bludni Ko vuci kad se gone, ili ludi Ko glupost kad se opije. Al ipak Ja velim: ako mogu optube vas I jaki znaci - koji vode ravno Do vrata istine - da uvjere, To moete da dobijete.

OTELO. Daj mi iv dokaz da je nevjerna.

JAGO. Ba nije Po udi ta mi sluba - ali kako Ve zagazih duboko u tu stvar, Potenjem ludim na to potaknut I ljubavlju, pa hajde - nastavit u. Kod Cassija sam bio nedavno33 Na noitu - a kako me je strano Zub bolio, ne mogoh usnuti. Imade ljudi tako slabe grae, Te u snu tota gunaju o sebi - I Cassio je takav. uo sam ga Gdje veli u snu: "Ah, Dezdemonice, Oprezni bud'mo, krijmo svoju ljubav" - A onda mi je ruku uhvatio I stisnuo i kliknuo: "O slatko Stvorenje!" - i poljubio me ivo, Ko da e cjelov s korijenjem iupat, to raste mi na usnicama - zatim Na bedro je poloio mi nogu I uzdisao i cjelivao me I viknuo: "O klete li sudbine to crncu te je dala!"

OTELO. Grozno! Grozno! JAGO. E - to je bio samo njegov san. OTELO. Al znai da se prije neto zbilo.

Dodue san, al kobna to je slutnja. JAGO. I od tog mogu drugi dokazi

Ojaati to slabi su po sebi. OTELO. Razderat u je na komadie. JAGO. Razberite se - nikakav se in

Jo ne vidi, jo moe bit potena. Al recite mi samo niste li U ruci svoje ene vidjeli Kadikad neki rubac, jagodama Izvezen?

33 Ovo mjesto dokazuje da se radnja na Cipru ne moe onako brzo dogaati kako se ini.

65


OTELO. Ja sam joj ga dao. Prvi Moj dar to bjee.

JAGO. Toga nisam znao. Al takvim rupcem - njezinim zacijelo - Ba danas Cassij otiro je bradu.

OTELO. O ako bjee onaj - JAGO. Onaj ili

I drugi njezin, to e protiv nje Govoriti uz druge dokaze.

OTELO. to nema ra devet tisua ivota! - Jer je jedan neznatan I prejadan za moju osvetu. Sad vidim da je istina. - Gle, Jago, Ovako ja u nebu pod oblake Otpuhnut glupu ljubav - nestade je! - O ustani iz paklenih dubina, Ti osveto mi crna! Ljubavi, Prepusti bijesnoj mrnji svoju krunu I prijestolje to u srcu se die! A vi se, grudi, nadmite jer pune I prepune ste zmijinjega jeda!

JAGO. Umirite se! OTELO. Krvi! Krvi! Krvi! JAGO. Pritrpite se, velim - moete se

Jo promisliti. OTELO. Nikad, Jago. Ko to

U Crnog mora nema oseke, Ve ledena, silovita mu struja Sve naprijed hrli do Propontide I Helesponta, tako ne e nikad Ni moje misli krvave uzmai I ne e se u njenoj ljubavi Utaloit, ve snanim korakom Koracat naprijed dok ih osveta - Beskonana i strana ne proguta! -

(Klekne)

Tu ispred onog neba mramornog I potujui svetu prisegu Za ovo svoju vjeru zala

Šekspir "otelo"

Documents