seksualno zlostavljanje djece – važnost ranog prepoznavanja i primjerene intervencije
DESCRIPTION
Seksualno zlostavljanje djece – važnost ranog prepoznavanja i primjerene intervencije. mr. Tamara Žakula Desnica, prof. psiholog Dječji dom “Tić” Rijeka / Savjetovalište “Tić” Gradska vijećnica, 24. studenog 2011.g. - PowerPoint PPT PresentationTRANSCRIPT
Seksualno zlostavljanje djece – važnost ranog prepoznavanja i
primjerene intervencije
mr. Tamara Žakula Desnica, prof. psiholog
Dječji dom “Tić” Rijeka / Savjetovalište “Tić”
Gradska vijećnica, 24. studenog 2011.g.
• Rano prepoznavanje i primjerena intervencija mogu ublažiti posljedice seksualnog zlostavljanja i osigurati oporavak djeteta.
• Odgovarajuća multidisciplinarna obrada / procjena može biti odlučujuća za posljedice kod djece, obitelji i društva u cjelini.
• Brojni su faktori koju utječu na razotkrivanje seksualnog zlostavljanja djece.
• Seksualno zlostavljanje započinje uvođenjem djeteta ili adolescenta u seksualne aktivnosti koje ono ne razumije, za koje nije razvojno pripremljeno i za koje ne može dati zreli pristanak pri čemu postoji razlika u dobi, snazi ili moći između zlostavljača i žrtve seksualnog zlostavljanja.
• Najčešće su seksualni zlostavljači djetetu poznate osobe i muškog spola. Novija istraživanja su pokazala da su žene počinitelji u 20% - 25% slučajeva, a adolescenti u najmanje 20% slučajeva seksualnog zlostavljanja djece.
• Često su djeca istovremeno izložena i drugim oblicima zlostavljanja i zanemarivanja.
• Seksualno zlostavljanje je za većinu djece snažno traumatsko iskustvo. Oporavak se ne odvija „sam od sebe“, odrastanjem, nego dijete treba primjerenu pomoć i podršku.
• Često je prva reakcija na zlostavljanje, mnogih odraslih i djece, želja da sve što prije zaborave. – To je vrlo očekivan i uobičajen način na koji se pokušavamo
sačuvati od boli, straha i drugih intenzivnih osjećaja.– Iako je to možda djelotvoran način suočavanja u početku, pokazalo
se, međutim, kako je puno korisnije suočiti se s traumatskim iskustvom.
• Izostane li pomoć, posljedice seksualnog zlostavljanja i traumatskog iskustva mogu biti kratkoročne, ali i dugoročne – na cjelokupni razvoj djeteta.
Kratkoročne posljedice
• Emocionalne teškoće: npr. osjećaj krivnje, ljutnja, tuga, neprijateljstvo, anksioznost, strah, fobije, sram, nisko samopouzdanje
• Problemi u ponašanju ili s kontrolom ponašanja – agresija, delinkvencija, poremećaj spavanja i/ili hranjenja, naglo povlačenje od okoline, autoagresivno ponašanje
• Teškoće u školskom funkcioniranju, izostajanje s nastave
• Zdravstveni problemi: npr. spolno prenosive bolesti, fizička ozljeda
Dugoročne posljedice
• neurološki i intelektualni razvoj– zlostavljanje tijekom djetinjstva mijenja strukturu i funkcije
mozga te dovodi do značajnih promjena u osobnosti, ponašanju i raspoloženju.
• socio – emocionalni razvoj - smanjena samokontrola, povećana depresija, niže samopouzdanje i samopoštovanje
• socijalni odnosi i ponašanje - slabo razvijene socijalne vještine; agresija i delinkvencija, psihosomatske smetnje
• Utječe na mentalno zdravlje u cjelini - prevladavajući su osjećaji nelagode, tjeskobe, panike, straha, beznadnosti, zbunjenosti, usamljenosti. Moguća je pojava post – traumatske stresne reakcije.
• Seksualno zlostavljano dijete nakon razotkrivanja treba stručnu pomoć kako bi se smanjile poteškoće u ponašanju povezane s traumom, traumatsko iskustvo ugradilo u životno iskustvo na način koji neće ometati normalno funkcioniranje i održao normalan tijek njegova razvoja.
Kroz suočavanje s traumatskim iskustvom učimo kako prihvatiti to što se dogodilo i nastaviti kvalitetno živjeti.
Procjena (multidisciplinarna obrada)
Prva faza – inicijalni kontakt (uspostaviti odnos povjerenja)
Druga faza: • identificirati ona ponašanja i probleme relevantne za
tretman • ispitati različita područja funkcioniranja i dosadašnje
izvore podrške • identificirati moguća područja potrebe kako bi se
pružila podrškaPodručja u fokusu pažnje: ponašanje, emocionalne
reakcije, kognitivno funkcioniranje, samopoštovanje, socijalni odnosi
Treća faza: pokazati djetetu da ga uvažavamo i da mu vjerujemo
Tretman zlostavljane djece i njihovih obitelji
• individualni tretman djeteta• grupni tretman djece• individualni tretman nezlostavljajućeg roditelja
– Podrška nezlostavljajućeg roditelja ključna je za djetetovu uspješnu prilagodbu. Stoga je uključivanje roditelja u tretman traumatiziranog djeteta nakon zlostavljanja ključno za njegov oporavak.
• grupni tretman roditelja• tretman dijete – roditelj• obiteljska terapija• psihološko praćenje
ANATOMSKE LUTKE
Tijekom tretmana može doći do pogoršanja - dijete počinje (ponovno) pokazivati različite simptome (uznemirenost, tugu, strah, ljutnju, regresivno ponašanje itd.)
– to je očekivano i događa se zato što je dijete kroz tretman na neki način ponovno izloženo teškim iskustvima kroz koja je prošlo
– to je faza kroz koju dijete prolazi, a ne trajna promjena.
ZAVRŠETAK TRETMANA
Tretman je završen kada je smanjen intenzitet djetetovih
simptoma tako da više ne ometa prilagođeno funkcioniranje.
Dijete bi u tom trenutku trebalo biti:
- sposobno razgovarati o sadržajima povezanim sa
zlostavljanjem uz minimalnu emocionalnu neugodu,
- ne bi smjelo pokazivati paralizu ponašanja ni spolno
opterećena ponašanja i
- moralo bi imati jasnu predodžbu o tome da nije krivo ni
odgovorno za zlostavljnje.
Terapeut može predvidjeti potencijalne kritične situacije u budućnosti
(početak puberteta, razvoj intimnih odnosa,…) koje mogu pogodovati
ponovnom pojavljivanju simptoma.
• Procjenjuje se da se tek oko 10% slučajeva seksualnog zlostavljanja otkrije, a još manji postotak biva procesuiran i zlostavljači osuđeni.
• Nužno je da sve institucije koje se bave djecom posvete veću pažnju informiranosti i edukaciji o (seksualnom) zlostavljanju djece kako bi znali prepoznati i pravovremeno reagirati jer se ranijim otkrivanjem može spriječiti daljnji utjecaj zlostavljanja i spriječiti dugoročne posljedice.
Hvala na pažnji!