SELJAČKA BUNAAugust Šenoa

Iva Rupčić

UVOD U RAZDOBLJEpredrealizam: 1860.-1881.1860. ukidanje Bachova

apsolutizma, pojava Augusta Šenoe sa svojim prvim radovima > ŠENOINO DOBA

članak Naša književnostkraj razdoblja 1881. > Šenoina

smrtafirmacija romana u hrvatskoj

književnosti

O AUTORUrodio se u Zagrebu 1838.prvo književno djelo > komedija

Ljubicapoznanstvo s Ljudevitom Gajemcijenio češku, poljsku i rusku

književnostodgojio i stvorio hrvatsku

čitateljsku publikuromane piše po uzoru na Waltera

Scottautjecao je na prihvaćanje

štokavice

POEZIJA: zbirka pjesama Zimzelen, povjestice: Kugina kuća, Postolar i vrag, Smrt Petra Svačića, Kameni svatovi

PROZA: pripovijetke: Prijan Lovro, Kanarinčeva ljubovca, Turopoljski top

romani: Zlatarovo zlato,Diogenes, Čuvaj se senjske ruke

• DRAMA: komedija Ljubica

KNJIŽEVNO-ZNANSTVENA LITERATURA I PUBLICISTIKA

-feljtoni: Praški listovi i Zagrebulje

- književnoteorijski članci: Naša književnost, Zašto pišemo?, O hrvatskom kazalištu

O DJELUPosveta Mihovilu PavlinovićuAutentičnost događaja i likovaIzvori: Franjo Rački: Građa za

povijest seljačke bune, Sakcinski: Povijest Medvedgrada, Povijest Susjedgrada…Krčelić, Habdelić, Ratkaj

POČETAK ROMANA PODSJEĆA NA KRONIKU

“Bilo je popodne na izmaku mjeseca veljače, ljeta gospodnjeg 1564.”

“Na Jakobovo, to jest dvadeset i peti dan mjeseca srpnja godine 1565. …”

“Na Svijećnicu godine 1566. bila je upravo ciča zima.”

PRIPOVJEDAČPersonalni, u 3.l. , ne sudjeluje u

radnji, ima uvid u cjelokupno zbivanje

FOKALIZACIJAUnutarnja, pripovjedač događaje

promatra iz perspektive sudionika, u vremenu u kojem se radnja odvija

PRIPOVJEDNI ODNOSHeterodijegetski, pripovjedač priča

o drugima i nije jedan od likovaPRIPOVJEDNA RAZINAEkstradijegetski pripovjedač, nalazi

se izvan priče

FABULAParalelna: ljubavna i povijesnaLjubavna: Sofija i Tomo Milić Đuro Mogaić i JanaPovijesna: sukob seljaka i

velikašaFabula je zatvorena: tragična

smrt vođe >Matije GupcaTrivijalni elementi

VRIJEME I PROSTOR16. stoljećeStubica,Susjedgrad,Zagreb“Bilo je popodne na izmaku mjeseca veljače, ljeta gospodnjeg 1564.”

“Početkom godine 1573. …”

“U onom kutu gdje rijeka Krapina, idući sa sjevera,utječe u Savu protežu se skrajnji zapadni bregovi Zagrebačke gore”

PRIPOVJEDNE TEHNIKEDijalog“Što reče ban?-zapita Uršula željno zeta

Stjepka.Tahi neće –odgovori velikaš zlovoljno

punici…”Opis“Zidana je opekom i pokrivena

daščicama. Za njom zeleni se uz brdo vinova loza,postrance za grmljem stoji hlijev i preša, pred njom spušta se lagano brežuljak do puta…”

“Sumoran dan bijaše dvadeset i peti rujna 1566. Nebo bijaše zastro blijedim,sivim oblacima iz kojih bi se pokadšto spustila kapimice jesenska kiša, a žutim i rumenim lišćem šuma provlačila se potiho magla, oblacima bjehu zavite i glavice bregova. U to sumorno vrijeme micala se lijeno malena četa konjanika prema Susjedu, daleko pred njom gospodin Tahi, a uz njega Gašpar Alapić”

Monolog, uglavnom kroz govor lika očituje se i sam Šenoin stav

“Čija je ona krv što poput noćne rose dršće na travi? Naša.

Čije su blijede one lešine kojih se krvavom kosom poigrava noćni vjetar, kojim se mjesečina ljeska u staklenim očima? Naše.

Čije je ono crno garište gdje je pod pepelom zakopana sreća jednog cijelog života? Naše.”

Pripovijedanje“Bilo je davno-prije mog djeda i

pradjeda,da prije. Sav je muški rod pomro na Susjedu, samo je jedna djevojka ostala-Dora, zvali je lijepom Dorom,jer je bila krasna kao bijeli snijeg i rumena jagoda, ali srce joj bilo zmijsko…”

JEZIK I STILŠtokavština s nizom latinskih izrazaPost prandium suptum, pro primo pro

secondo, quid juris, pro amorem DeiRazlika je u jeziku između velikaša i

velikaša i seljaka gdje on obiluje grubim i uvredljivim izrazima

Poneki kajkavizmi: vižlad(psi), piknja (točka)

Arhaizmi: gornica (vinska daća), mužadija (pogrdni naziv za seljake)

LIKOVIPSIHEM SOCIEM ONTEMMatija Gubec Seljaci,velikaši>kol

ektiv, svećenstvoNacionalnost, sloboda,-zarobljeništvo, religija-negiranje religije

Franjo TahiJana, ĐuroŠimun DrmačićDobri, zli

MATIJA GUBEC“Visok je, tijelo mu je kršno kao

hrast, mišice od kamena, ramena jednaka,široka,a prsa ima za dva čovjeka. Vrat je jak,glava velika,straga poviša. Smeđa sjajna kosa raščešljana je niz čelo nadvoje…”

“…lice je mirno,na njem nema strasti; ni mišića neće drhtnuti kao u čovjeka koji mnogo misli,malo se ljuti,a ničega se ne plaši”

FRANJO TAHI“…pristar čovjek srednjeg

stasa,kratkih nogu,kratkih ruku,ali neobično jak. Među visokim ramenima sjedila mu krupna, šiljasta glava; nad uskim visokim čelom uzvijala se bijela i vunasta kosa…”

“Veselo gleda na to razbojište gdje žena grli mrtvog muža, gdje majka skuplja ostatke zaklanog djeteta, gdje si ljudi kosu čupaju i prsi lupaju…”

ZAKLJUČAK:Likovi i mjesta su autentični,

osim kad Šenoa nije imao dovoljno izvora (ljubav između Sofije i Tome, lik Gupca)

Njegov je roman u tolikoj mjeri historijski da bismo ga mogli nazvati i historijskom monografijom

POPIS LITERATUREPeleš,Gajo, Tumačenje romana,

Zagreb,1999.Živančević, Milorad, Seljačka

buna Augusta Šenoe,Beograd, 1983.