UMJETNIKI POKRETI

Univerzitet u Zenici

Pedagoki fakultet

Odsjek za bosanski, hrvatski, srpski jezik i knjievnost

UVOD U SVJETSKU KNJIEVNOST II

FUTURUZAM Manifesto del Futurismo Mentor:Studentica:

Profesor Muris Bajramovi Lejla Bekta

Manifesto del futurismo "Le Figar" 20 Febbraio 1909

1-Noi vogliamo cantare l'amor del pericolo, l'abitudine all'energia e alla temerit.

2-Il coraggio, l'audacia, la ribellione, saranno elementi essenziali della nostra poesia.

3-La letteratura esalt fino ad oggi l'immobilit penosa, l'estasi ed il sonno. Noi vogliamo esaltare il movimento aggressivo, l'insonnia febbrile, il passo di corsa, il salto mortale, lo schiaffo ed il pugno.

4-Noi affermiamo che la magnificenza del mondo si arricchita di una bellezza nuova: la bellezza della velocit

5-Noi vogliamo inneggiare all'uomo che tiene il volante, la cui asta attraversa la Terra, lanciata a corsa, essa pure, sul circuito della sua orbita.

6-Bisogna che il poeta si prodichi con ardore, sfarzo e magnificenza, per aumentare l'entusiastico fervore degli elementi primordiali.

7-Non vi pi bellezza se non nella lotta. Nessuna opera che non abbia un carattere aggressivo pu essere un capolavoro.

8-Noi siamo sul patrimonio estremo dei secoli! poich abbiamo gi creata l'eterna velocit onnipresente.

9-Noi vogliamo glorificare la guerra-sola igene del mondo-il militarismo, il patriottismo, il gesto distruttore

10-Noi vogliamo distruggere i musei, le biblioteche, le accademie d'ogni specie e combattere contro il moralismo, il femminismo e contro ogni vilt opportunistica o utilitaria

11-Noi canteremo le locomotive dall'ampio petto, il volo scivolante degli areoplani. E' dall'Italia che lanciamo questo manifesto di violenza travolgente e incendiaria col quale fondiamo oggi il Futurismo

Queste le parole con cui Filippo Tommaso Marinetti fonda il 20 Febbraio 1909 a Parigi il manifesto futurista.

MANIFEST FUTURIZMA1. Hoemo da pjevamo o ljubavi prema opasnosti, energiji i uurbanosti.

2. Osnovni elementi nae poetike bit e hrabrost, drskost i pobuna.

3. Knjievnost je do sada veliala zamiljenu nepokretnost, ekstazu i drijeme. Mi hoemo da uzdignemo agresiju, grozniavu nesanicu, usiljeni mar, rizini skok, pljesak i udar pesnice.

4. Objavljujemo da su divote svijeta obogaene novom ljepotom: ljepotom brzine. Trkaki automobil sa haubom ukraenom velikim cijevima nalik na zmije sa eksplozivnim dahomurlajue motorno vozilo koje kao da se pokree vatrom iz mitraljeza ljepe je od pobjede kod Samotrakija.

5. Hoemo da pjevamo oveku za volanom, idealnoj osovini cijele zemlje, dok ona juri svojom orbitom.

6. Pjesnik mora ispuniti sebe toplotom, glamurom i genijalnou da bi pojaao ar primordijalnih elemenata.

7. Ljepota postoji samo u borbi. Nema remek-dela iji karakter nije agresivan. Poezija mora da predstavlja nasilni obraun sa nepoznatim silama, primoravajui ih da se potine oveku.

8. Nalazimo se na krajnjem rtu vekova! Kakva je danas korist od gledanja u prolost kada moramo otvoriti misteriozne kapke nemogueg? Vrijeme i prostor umrli su juer. Ve sada ivimo u apsolutnom, jer ve smo stvorili vjenu, sveprisutnu brzinu.

9. Hoemo da slavimo rat jedini lijek za svijet militarizam, patriotizam, destruktivne inove anarhista, divne smrtonosne ideje i prezir prema enama.

10. Hoemo da unitimo muzeje i biblioteke, da se suprotstavimo moralu, feminizmu i svakom oportunizmu i utilitaristikom kukaviluku.

11. Pjevat emo o velikim gomilama zavedenim radom, zadovoljstvom i pobunom; o raznobojnom i polifonom talasu revolucija u savremenim prijestonicama; o nonim vibracijama arsenala i radionaca obasjanih nasilnim elektrinim mesecima; o prodrljivim eljeznikim stanicama koje gutaju purnjajue zmije; o fabrikama koje su za oblake zakaene nitima dima koji isputaju; o mostovima koji su se, poput gimnastiara, pruili preko korita osunanih rijeka; o avanturistiki nastrojenim parnjaama koje njukaju horizont; o lokomotivima velikih grudi koje, poput ogromnih elinih konja sa visokim dimnjacima umjesto uzda, pukaju po inama i o klizeem letu aeroplana iji propeleri zvue kao lepetanje barjaka i aplauz entuzijastine publike.

***UMJETNIKI POKRETI

U periodu izmeu dva svjetska rata skoro na svim kontinentima, a posebno u Evropi dolazi spontano do lanane pojave mnotva, u prvo vrijeme, imanentno estetikih pokreta u iroj oblasti umjetnosti (u knjievnosti, muzici, slikarstvu, filmskoj i kazalinoj umjetnosti), koji su na estetskom planu doveli do radikalnih, a u sutini do antitradicionalnih u odnosu na dotadanja shvatanja umjetnosti, promjena u pristupu i izboru tematske grae, umjetnikih sredstava izraavanja, strukturiranja i komponovanja umjetnikih djela. Neki od ovih pokreta vrlo brzo e prerasti u svjetske umjetnike pokrete (francuski nadrealizam), neki e ostati, ipak, ue nacionalni pokreti (futurizam u Italiji i Rusiji i dadaizam u vicarskoj), a neki e izgubiti primarno estetiko obiljeje (sprega futurizma i faizma u Italiji i dadaizma sa anarhizmom u vicarskoj).

Ono to je bilo svim ovim pokretima u poetku zajedniko, to su razlozi njihovog nastanka: prvo, depresivno predratno i poratno stanje u nizu ovih zemalja gdje su se ti pokreti javili nagovjetavalo je gorinu umjetnikog kazivanja i predosjeanje umjetnika o skorim ruevinama tadanjeg svijeta (Prvi svjetski rat, Oktobarska revolucija, balkanski ratovi, pojava faizma), drugo, vjeno nezadovoljstvo umjetnika s postignutim i stvorenim djelom i konstantna elja za lomljenjem ustaljenih estetskih normi (bar za neko vrijeme) koje znae izvjesna ogranienja u primjeni postupka, metoda i sredstava u stvaranju umjetnikog djela, i tree, znaajna nauna otkria u podruju psihoanaliza (Sigmund Frojd, Gustav Jung, Don Votson), koja su u to vrijeme bila prvorazredna senzacija (Frojd: "Pored svijesti, preteni dio ljudskog duhovnog ivota tvori djelovanje podsvijesti.")

Najvaniji umjetniki pokreti, koji su se u svijetu i Evropi javili neposredno pred i poslije Prvog svjetskog rata, bili su: futurizam u Italiji i u Rusiji; ekspresionizam u njemakoj i Austriji, nadrealizam u Francuskoj i pokret socijalne literature u Rusiji i srednjoevropskim dravama.

Futurizam

Futurizam (prema lat. futur = budue vrijeme), kao to smo rekli, javio se u Italiji. Godine 1909. talijanski pjesnik Filipo Tomazo Marineti je u parikom listu "Figaro" objavio Futuristiki manifest kojim je najavio novi knjievni smjer poznat pod imenom futurizam. Vie na osnovu slutnje a djelimino i refleksivnom reakcijom na suvremenu stvarnost, on je energino i pretenciozno zahtijevao totalan prekid sa estetskom tradicijom i otvaranje novih puteva u knjievnosti koji bi odgovarali dostignutom naunom i tehnikom nivou. Meutim, izuzev u oblasti teorije knjievnosti, talijanski futurizam nije postigao znaajnije rezultate u knjievnoj praksi, odnosno, na njegovim teoretskim koncepcijama nisu iznikla poznatija knjievnoumjetnika djela.

Ruski futurizam

Za razliku od italijanskog, ruski futurizam, koji se oglasio 1912. godine proglasom pomalo neobinog naslova Pljuska drutvenom ukusu, ima daleko vei znaaj za razvoj knjievnosti uope, posebno u Evropi. Iza njega su stajali znaajniji pisci: Velimir Hljebnikov, Marina Cvjetajeva i Vladimir Majakovski.

Ruski futurizam se, takoder, javlja kao reakcija na tadanju tzv. konvencionalnu rusku poetiku, koju zastupaju Baljmont i Blok i na rusku knjievnu tradiciju uope. On ispoljava tenju da adekvatno izrazi novu suvremenu politiku i drutvenu (industrijsku) stvarnost. Inspiriran historijskim dogaajem iz nacionalne historije (revolucija iz 1905. godine), ruski futurizam tei novom univerzalnom pjesnikom jeziku. On u knjievni tekst uvodi argon ulice i okantni antiesteticizam. Za motive uzima prizore iz gradskog ivota i industrijskih predgrada.

Vladimir Majakovski, najvei pjesnik meu zagovornicima ruskog futurizma, stvara poseban tip satirine poezije agitaciono-estradnog karaktera. Nezadovoljan poezijom simbolista Baljmonta i Bloka, njihovim postupkom "utapanja ljepote u maglene simbole", "u nejasne aluzije" i u "muzikalnost ruskog stiha", Majakovski se suprostavlja tadanoj poetici "parfimerijskog bluda" vulgarnim scenama ulice i krvavim prizorima s ratnih klaonica. On cio ovozemaljski ivot pretvara u groznu grotesku i izvrgava ga ruglu osamljenog pjesnika. Na osnovama ovakve poetike, on stvara vrijedna knjievna djela, poeme Oblak u hlaama, Flauta kima, ovjek.

Industrijskom revolucijom stvorila se mogunost masovne i zato jeftine proizvodnje. Ona se, meutim, iskoritavala za reprodukovanje ve postojeih oblika, nastalih kao izraz jednog drugog vremena drukijim nainom proizvodnje i u druge svrhe. Takav odnos prema novim mogunostima nastao je onom istom situacijom koja je stvorila pseudoarhitekturu. Industrijski proizvedeni predmeti, koji su po obliku reprodukcija, kopija rukom proizvedenih predmeta iz prolih epoha, nemaju u sebi nikakve nove vrijednosti koje bi mogao stvoriti novi tehniki postupak, a ni vrijednost predmeta koje kopiraju. To vrijedi ne samo za upotrebne predmete, ve i za duhovne vrijednosti, koje u toj masovnoj proizvodnji doivljavaju jeftinu rasprodaju, pa i za prostorno-plastini okvir u cjelini, likovni izraz itd. Masovnost neumjetnike proizvodnje (kic) XIX. v. uzrokuje nagli gubitak osjetljivosti, pa se autentini, izravni i istinski izraz zamjenjuje i prihvata u lanom ruhu imitacije. Velika potranja nove velegradske publike za pseudoumjetnickom proizvodnjom, koja je odraz gubitka i neposjedovanja osnovne osjetljivosti za likovne kvalitete, uzrok je da su slikarstvo i skulptura bili veinom ilustracija, anegdota i da su zadovoljavali u prvom redu zahjev za dopadljivou, lanom reprezentativnou, pseudodekorativnou.U takvoj situaciji autentini umjetniki izraz nuno se susretao s negodovanjem i revoltom pseudoumjetniki obrazovane publike. Prvi put se to negodovanje javilo u vezi s Courbetom, a zatim ezdesetih godina pred slikama E. Maneta. ablonizirajui apstrahovana iskustva prolih stilova o vizualnom, akademski slikari druge polovine XIX. v. ne mogu doista vidjeti predmet, ve samo ponavljaju njegovu konvencionalnu pojavnost. Naglim procesom industrijalizacije nestaju svi stari okviri ivota jer su se pokazali kao neadekvatni i u prostorno-plastinom i u psihosocijalnom smislu. Nova rjeenja su sporadina i samo su pokuaj humanizacije jednoga negativnog procesa - raspadanja starih okvira. Paralelno s njima i dalje postoji deformisani grad i neoblikovana tehnika sredina na razliitim stepenima razvoja. U tim uslovima dezintegrise se cjelovita svijest graanske linosti s kraja XIX. v. koja sukob s novim tehnikim svijetom, sto se u drutvenim odnosima oituje nastupom proletarijata, doivljava kao sukob, jaz izmeu sebe i svijeta. Tu neravnoteu i konfliktno stanje ona pokuava prevladati razvijanjem samo jednog elementa svoje duevnosti - emotivnoga, racionalnog, aktivnog - i tako se deformacijom vlastite individualnosti prilagoava i ostvaruje jednu novu psihosocijalnu organizaciju. Graanin. koji ne pristaje na nestanak graanskog svijeta i koji se zato ne moze ukljuiti u ideologiju tog svijeta u za lasku, koji ne moe prisustvovati svojoj vlastitoj deformaciji, nestanku cjelovitosti svoga ja, mora sukob rijeiti bijegom iz svijeta kojemu se ne moe prilagoditi.Taj bijeg zbiva se putem svjesnih ili nesvjesnih identifikacija s nekim prvobitnim stanjima i prolim rjeenjima. Ti sloeni psihosocijalni procesi mogu se povezati s genezom modernih umjetnikih pravaca - s razvojem ekspresionizma, kubizma, futurizma, simbolizma, naivne umjetnosti i nadrealizma. Jasno je, meutim, da se ne moe izjednaiti psihosocijalna realnost jedne klase manifestvovana u ponaanju prosjenog pojedinca -graanina sa sadrajima koji su kod umjetnika osvijesteni i artikulisani. Intenzitet dozivljaja artikulise se u stav (ili konacno i apsolutno u umjetniko djelo) koji je onda, ne samo izraz postojeceg, ve upravo zbog konzekventnosti i artikulisanosti, i negacija (ili bar zahtjev za negacijom) postojeeg. ***POETAKFuturizam se pojavio 1909. godine u Italiji. Naziv potie od latinske rijei futurum- budunost. Futurizam karakterie svestranost. Njegovi pobornici bavili su se politikom, literaturom, slikarstvom,skulpturom, muzikom, arhitekturom, filmom, a izmiljali su i nove umjetnosti (taktilizam-umjetnost buke); htjeli su revolucionirati ak i nain ishrane (izdali su manifest futuristike kuhinje), odbacivali su sve prirodno i povijesno sto stavlja ovjeka u podreen ploaj- bolesti, nesree, smrt, stare institucije i vrijednosti, kao muzeje, biblioteke, stare gradove, koje su sve htjeli potopiti, spaliti, razruiti. Da bi se ovjek oslobodio svih tih ogranienja, futuristi su traili da on bude bezosjeajan, nemilosrdan i neustraiv, i oboavali su nasilje i opasnosti koji ga mogu uiniti takvim.U drutvu je trebao da vlada teror sretnih, a umjetnost ne bi smjela biti drugo no agresija i svirepost. Proglaavali su se primitivcima jedne nove osjeajnosti identificirajui toliko ovjeka i mainu da su govorili kako ih bol ovjekov ne zanima vie od boli jedne elektrine svjetiljke. Manifestom su proklamovali ljepotu brzine, smrt vremena i prostora i ivot u apsolutnoj, vjenoj i svuda prisutnoj brzini. Pjesnik Marineti, voa italijanskih futurista, napisao je: Svijet je obogaen novom ljepotom, ljepotom brzine. Trkaki automobil ljepi je od Nike Samotrake. Izraavanje doivljaja brzine dovelo ih je do slinih rezultata kao i kubiste. elei ne samo prikazati, ve i izraziti pokret, brzinu razbili su dvodimenzionalnost povrine umnoavajui i proimajui planove u kretanju. Time su ukinuli razmak izmedju predmeta i uspostavio se kontinuitet prostora razlicite gustoce. Cilj futurista je bio izraziti dinamiku modernog zivota, brzinu i efikasnost masine, pa su svoju paznju usmjerili na pokret i stvaranje opticke iluzije svjetlosti. Iako je futurizam uglavnom literarni pokret, on se ispoljio i u slikarstvu i skulpturi i dao je nekoliko znacajnih umjetnika, kao sto su Gino Severini, Giacomo Balla i Umberto Boccioni.***FUTURIZAMMeu savremenim omladinskim pokretima (Kubiste, Paroksiste, Interpsiholozi, Unanimiste, Vuci, Kriticiste itd.) nesumnjivo najveu prainu diu futuriste. Ve 20. veljae 1909. izaao je u Figaru njihov manifest, a danas imaju ve oko 50.000 pristalica. Nikad jo nijedan pokret nije u Italiji izazivao tolikih skandala, nikad jo nijedna struja nije toliko epatirala filistra. F. T. Marinetti, njihovvoa, daje interviewe prvim urnalistima svijeta, u Italiji ima pristalica kao poznati kipar Vincenzo Genuto i kao uveni pisac i profesor L. Capuana, a njegova djela (Osvajanje zvijezda, Unitenje, Krvava mumija, Kralj banenje,Grad od mesa, Elektrine lutke itd.) doivljavaju u pariskom (Sansot) i milanskom (Poesia) izdanju mnogo izdanja. Futurist Mafarka, roman afrikanski, napravio je silnu senzaciju, jer je njegov pisac kao Flaubert, Baudelaire i Maupassant imao za sebe reklamu cenzure i sudbenog progona, znajui kao Wilde i DAnnunzio knjievni uspjeh spojiti s uspjehom senzacije i skandala. Roen u Egiptu i odgojen kozmopolitski, franceski, batinio je lijep imetak, pa njegovi podvizi nemaju nita zajedniko s eventualnim materijalnim interesima i spekulacijama. Uz njega su pjesnici G. P. Lucini, P. Buzzi, A. Palazzeschi, E. Cavacchioli, Govoni itd., slikari U. Boccioni, C. I. Carr, L. Russolo, G. Severini, muziari kao Balilla Pratella to ga nagradi jury s jednim Mascagnijem, pa zastupnici talijanskog pragmatizma kao filozof i publicist Papini. Manifest futurizma F. T. Marinettija objavljen je 20. veljae 1909. u

parikom dnevniku Le Figaro predavanje u uglednom londonskom Lyceum-Clubu, tampao je u najuglednijem liberalnom madridskom listu futuristiki proglas panjolcima, aki dom u Parizu fre- netiki je odobravao njegovoj odi Automobilu u trku i danas futurizam nije nacionalna, ve internacionalna znatna struja, koja moe biti paradoksalna i smijena, ali je dosta vana ve stoga to postoji. Ve florentinski pragmatista Prezzolini (Giuliano il Sofista) slavi kao novi sofista u lArte di persuadere la i umjetnost laganja, a futuriste tek nastavljaju tu filozofiju arlatanizma, pa Marinetti posveuje svoju knjigu o arlatanizmu DAnnunziovom rugalakim sjenama Cagli- ostra i Casanove. Futurizam je literarna otvorena, iskrena barnumtina, posljednja rije knjievnog arivizma i treberstva, bezobzirna borba za uspjeh pod svaku cijenu, ulaenje amerikanizma u europske knjievne obiaje, ostavljajui u najnovije doba traga i u naoj knjievnosti. Neki mlai piu tu i tamo futuristiki, a i najnovija djela Iva Vojnovia odaju futuristike tragove. Marinetti se tui da je DAnnunzio, plagiravi ve sve europske literarne mode, plagirao ve i futurizam. Futuristiki pokret nije dakle tako bezazlen i smijean kako to misle nai novinari, naroito neki dr. C. u Agr. Tagblattu, ako i nije tako vaan kako to tvrdi Marinetti sa druinom, nastavljajui u obliku modernizama meutim i sistem starih varalica i talijanskih arlatana, pa priznaje sa Cagliostrom: Iskusio sam da su samo zbog toga tu ideali lai, sav tamni humbug to ga ljudi stvaraju u sebi i oko sebe, da otud izvuku korist prevejanci. Ve Machiavelli preporua taj sistem lai i varanja politiarima, a talijanski pragmatizam i futurizam uvodi ta makijavelistika naela u literarni ivot, diui se istodobno proti vindlu i industrijalizmu umjetnikom, hvalei kao ljepotu sve ono to starija estetika smatrae grdobom, kao oni za koje ree Gautier: ImaUmberto Boccioni, Simultane vizije, 1911. srdaca, osvojenih tunom sklonou za grdobu. Junjaci sa svojom matom su roeni lae i paralae kao Tartarin Taraskonac i Ljubiin Kanjo Maedonovi, pa nije udo to kod Talijana, roenih hiperboliara i klasinih meridionalaca, kult istine nije tako razvijen kao kod hladnijih naroda siromanije imaginacije to mnogo tee zamjenjuju la s istinom, arlatanstvo s umjetnou, vrijednost s uspjehom. Dok sve sline struje bijahu tek preporodi knjievni ili umjetniki, futurizam nije samo revolucija literarna i artistika, ve cijeli sistem, pokret istodobno politiki, filozofski i socijalan, to jo dodue nije sistematisan, ve iznesen u sakupljenim Marinettijevim predavanjima i proglasima pod skupnim programskim naslovom Futurizam, u francuskom i talijanskom izdanju. Futuriste su pjesnici energije i glavni elementi njihove poezije su hrabrost, sranost i pobuna, dok je literatura toboe dosele slavila samo nemo, san, nepominost. Svijet je dobio novu ljepotu, ljepotu brzine i automobil je ljepi od Samotrake Viktorije (u Louvreu). Futurist je pjesnik motora, slavitelj automobilskog koijaa i aeroplanskog krmilara. Samo borba je lijepa i svako remek- djelo mora imati agresivno, napadako obiljeje. Treba dakle slaviti rat, jedinu higijenu svijeta, militarizam, patriotizam, anarhistini teroristiki pokret, lijepe ubilake ideje. Treba unititi muzeje, knjinice, moralizam, sve

kukavnosti oportunizma i utilitarizma, pjevati gomile kod posla ili revolte, pa veliki posao savremenog industrijalizma. Kao nai moderniste devedesetih godina, futuriste, sve mladi ljudi u 34. godini u najgorem sluaju, zovu sebe Mladi i Jaki. Umjetnost moe biti samo nasilje, okrutnost i nepravda. Treba ubiti staru romantinu mjeseinu i njenu religiju oajnosti to unitava smisao za savremenost i mlade energije.

Osjeanju nove ljepote najvie smeta paseizam (tradicionalizam), pa se futuriste kao nekad nai naprednjaci obaraju proti historizmu i tradicionalnosti. Marinetti zbog toga kulta prolosti u Londonu napada neprijatelja industrijskih oblika Ruskina, aristokraciju, uvaricu starih vrijednosti, pa englesko apsurdno tovanje bogatstva i lanu moralnost koja je unitila Oskara Wildea. Svi Englezi su u dvadesetoj homoseksualni i to je odlino, ali je smijean engleski snobizam i kult tjelesnog vjebanja na troak duevne kulture. Futuriste kao apostoli rata i nasilja simpatiu s anarhistinom teroristikom praksom, ali ne s njihovim antimilitaristinim idealom mira i narodnog bratstva. Kako je ena i ljubav najvea smetnja mukom razvitku, jedna od glavnih nauka futuristikog evanelja je preziranje ene koja smeta razvoju njihovog multipliciranog ovjeka. Ljubav je sasvim neprirodna pojava. Prirodan je samo nastavak pasmine, ostvarljiv i bez ljubavi koju pjesnici izumie pa e je i unititi. Sifraetkinje su najbolji pomagai futu-rizmu, jer e ena prijelazom na druga, neerotina polja prestati kvariti i unitavati muku energiju kao ljubavnica i opasna igraka. O jednakosti spolova moi e se govoriti tek onda kad ena bude fiziki i duevno ravna ovjeku. Politiki upliv feminizma unitit e parlamentarizam, tu iluzornu instituciju sa zastupnicima gomile nesposobne za ma kakvo izbiranje. Futurizam prezire svaku politiku, koju e vremenom unititi feministiko vjetrenjasto i osvetljivo spletkarstvo. Ve sada mogu humoriste eznuti za bartolomejskom nou enskog svijeta. Porodica e ie-

znuti, ovjek e biti sreniji bez nje, i ve je to djelomino ostvareno. Danas pametni ljudi u etrdesetoj nadomjetavaju enu kakvim psetom, ovjek budunosti e svog sina stvoriti bez ene, konstruirat e ga kao stroj poznavanjem novih prirodnih zakona.

ena je dosele identifikovana s ljepotom, a futirizam propovijeda umjesto toga ideju mehanike ljepote, ideju estetike mainizma. Stroj se ve humanizuje, dobiva osjeaje. Moderni mehanizam stvorit e novog ovjeka, natovjeka i neovjeka, bez glupih naih bolesti kao moralna bol, dobrota, njenost, ljubav i ostali otrovi. Novi taj ljudski tip, to e jamano imati krila koja ve sada spavaju u mesu ovjeka, bit e prirodno okrutan, sveznalica i ratoboran, dobivi ak nove organe. Ve danas ima ljudi to ivu gotovo bez ljubavi, u uzduhu boje od elika. Iz knjievnosti treba dakle izbaciti vjeno ljubakanje i uzdisanje, zavodnikog don Juana i smijenog ovjeka s rogovima. Rijeivi se ljubavi, ovjeanstvo e se osloboditi i jadnih porodinih osjeanja kao sinovska i materinska ljubav, patreba iriti slobodnu ljubav, koja je obina tjelesna funk-cija kao jesti i piti. Pomnoeni ovjek futurizma sauvat e, kao to se moe sauvati eludac, sve do smrti svoju spolnu snagu. Futuriste se odriu simbolista i posljednjih ljubavnika mjeseine kao Poe, Baudelaire, Mallarm i Verlaine, jer su ti pjesnici tradicionaliste, jer mrze mainizam, jer simpatiu sa vjenim stvarima, vjeruju u remek-djelo, djelo pisano za vjenost, jer pjevaju nostalgiju za vjenou, prolou i enom, jer su sentimentalni, skeptini i pesimistini. Umjesto te enje prolosti imaju futuriste poeziju grozniavog ekanja budunosti. Proti pojmu besmrtnosti i trajnosti zastupaju u umjetnosti ideju po- stajanja, prijelaznosti i prolaznosti. Historici su krivotvoritelji i kodljivi sakupljai suvinosti, a prolost je nuno zaostalija od budunosti. Staru poeziju udaljenosti treba zamijeniti traginom lirikom posvudanjosti i svestine brzine. Estetika pejzaa je stupidni anahronizam i najljepe okolice su mjesta velikih industrija kao Manchester, Lens, Belgija, Milan i druga tvornika mjesta. Zato treba pobijati utjecaj pjesnika kao DAnnunzio sa njegovom poezijom distancije i uspomene, fatalne ene i ljubavi, putenosti i kranskog duevnog sadizma, tradicionalizma i arheolokog antikvarstva, Fogazzarovu sakristijsku umjetnost, pa i mucavi idilski sentimentalizam Pascolijev. Vezani dosadanji tradicijski stih treba zamijeniti slobodan stih, a skeptini i pesimistinifilozofskideterminizam stvaralaka intuicija, slobodna inspiracija i vjetaki optimizam. Pretee futurizma su rijetki nosioci nove ljepote i novog shvatanja kao Zola, Walt Whitman, Rosny Stariji (Bilateral, Crveni val), Fabre u Pozlaenim mjeinama, autor Trusta P. Adam, O. Mirbeau (u drami Poslovi su poslovi), stvaralac slobodnog stiha G. Kahn i pjesnik industrijskih ljepota i gradova Verhaeren. Proti umjetnosti apstraktnoj, statikoj i formalnoj postavljamo umjetnost neprestanog kretanja, napadake borbe i brzine. Futuriste se odriu i Nietzschea jer je tradicionalist, branilac klasine veliine i ljepote, poganstva i mitologije, pa proti tome grkom natovjeku roenom u praini knjinica diu ovjeka pomnoenog sa samim sobom, neprijatelja knjige, prijatelja vlastitog iskustva, aka Maine divljakih nagona, intuitivnog, drskog i nasrtljivog. Potres je najbolji futuristiki saveznik. Rat na no Novcu,Opreznosti i Podraavanju, rat Kukaviluku, tim genijima savremene umjetnosti. Rat kolama i profesorima! Trebalo bi uvesti zavode za odgajanje djece u vjenoj smrtnoj opasnosti. Pravda, boanstvo, jednakost i sloboda su gluposti. Samo izvidana djela valjaju i samo izvidanost je znak talenta. Publiku dakle treba prezirati, naroito publiku premijera. Djela koja se odmah sviaju, nemaju apsolutno nikakve vrijednosti. Ljubav, ljubavni romani treba da u knjievnosti, naroito u kazalitu, ostanu sporednosti epizodnog obiljeja. Nita ne vrijede komadi dirljivi i historijski. Na pozornicu treba dovesti novo carstvo Stroja, velike trzavice modernih nemirnih gomila, nove struje i nova nauna otkria. U literaturi treba ubiti stvaranje zbog zarade i novca i izbaciti iz kazalita glupi obiaj povlaivanja, pa se Marinetti hvali: Iznosei vam ta futuristika uvjerenja, milo mi je znati da moj genij, esto javno isfukan u Franceskoj i Italiji, nee nikad biti zakopan pod teretnim povlaivanjima. Tek to je neto gotovo, tim samim je svreno, zastarjelo i mrtvo. Nita nije ljepe od kue to se gradi. Progres je u pravu i onda kad ima krivo. Slava ovjeku to oivljuje u topu, kao kosturi mandurijskih junaka, upotrijebljeni za barut, za novu ubojnu dinamiku u japanskim tvornicama. Uzor futurizma je ovjek-futurista, to e, sjedei u futuristikoj kabini, kao na glasoviru imati pod svojim prstima ne samo sve sile zemlje Italije, pretvorene u industrijsku poslunu snagu, ve to e zarobiti i upravljati svim u posluni stroj pretvorenim silama Jadrana, unitivi Austriju, proti kojoj propovijeda futurizam kriarsku vojnu kao i proti pangermanizmu, to vie: Futurista, posljednja rije Progresa, bit e vrsta novog boga, bit e ovjek to e se prirodnim silama tako koristiti kao to se slui materijalom sadanjeg svog tijela, koji e eksteriorizovati svoju volju, svoju volju nametnuti prirodnom zakonu i tako silom industrijskog razvitka postati gospodar Budunosti, gospodar materije, prirode i svijeta, zamijenivi zakon Providnosti, Sudbine, Fatuma, Kobi zakonom svoje osobne volje!

Futuristiki slikari bacie u svijet prvi svoj proglas 8. oujka 1910. u turinskom kazalitu Chiarella i tu se izmijenilo isto toliko pesnica koliko i misli. Ne slika se vie kakav momenat sveopeg dinamizma ve sama dinamika senzacija. Konj u pokretu nema etiri, ve dvadesetak kopita i to treba naslikati: pojavu kretanja u cjelini, a ne u trenutku. Portrait ne treba naliiti modelu i slikar nosi pejza u sebi. Ne valja slikati ljudsku figuru, ve atmosferu oko nje. Dosele su slikari vazda prikazivali pojave prednama, a odsele e biti sam gledalac sredite slike. Nema slikanja bez divizionizma, bez unutranjeg dodavanja slikanim pojavama. Sa slikarskog tog gledita automobil na ulici navaljuje na kue, ostavljajui ih, kue se bacaju na auto i gutaju ga, a naa tjelesa (kod sjedenja) ulaze u divan i divan ulazi u nas. Zato ne treba imitovati, valja se buniti proti harmoniji i zdravom ukusu, valja se ponositi nadimkom luda, treba slikati predmete s uvjerenjem da pokret i svjetlost unitavaju materijalnost tjelesa. Meu tehnikim novostima ustaju futuriste i proti slikanju golotinje, gole ene, jer je to isto tako nezdravo i dosadno kao brakolomstvo u knjievnosti. Slian muzikalni program napisa Balilla Pratella, primivi uostalom iz natjeaja Baruzzi jednoglasno nagradu od 10.000 K za operu La Sina di Vargoun, to je vrlo uspjela u bolonjskom kazalitu Comunale. Italija nema po toj teoriji velikih glazbenika kao Debussy, Dukas, Charpentier, R. Strauss, Edw. Elgar, Musorgski, Rimski Korsakov, Glazunov i Sibelius zbog glupih i tradicionalistinih konzervatorija, pa velikih izdavaa i muzikalnih poduzetnika. Valja unititi vladanje pjevaa i ljudski glas ne smije biti vaniji od orkestarskog instrumenta. Svaki muziar mora biti ujedno autor svog libretta (kao R. Wagner). Treba ukinuti crkvenu glazbu zbog bankrota svih vjerovanja. Kontrapunkt i fuga e biti zamijenjena harmonijom polifonijskom, loginim stapanjem kontrapunkta i harmonije. Dosadanji ritam plesa bit e nadomjeten polifonijom u slobodnom poluritamskom tempu. Treba izraziti muzikalnu duu gomila, velikih industrijskih radionica, parobroda, automobila i aeroplana u glorifikaciji stroja i pobjednikom trijumfu elektriciteta. Te misli ire, upravo nameu futuriste najivljom tamparskom i usmenom propagandom, izazivajui i uzbuujui opinstvo svim sredstvima, pretvarajui svoje javne nastupe u nerede i skandale, kao ono u transkom kazalitu Rossetti, u milanskom lirskom kazalitu, u Turinu, u napuljskom kazalitu Mercadante itd. Sve te manifestacije svravaju akama, mijeanjem vlasti, pa se tako futurizam namee javnosti silom demonstracija i nereda. Da se vidi kako ti gospodari budunosti osvajaju sadanjost, evo njihovog prvog proglasa Mleiima: Mi odbijamo staru Veneciju, izmodenu boleljivim vjekovnim nasladama, mada smo je dugo ljubili i posjedovali u ednosti dugog nostalgijskog sna. Mi odbijamo Veneciju Stranaca, trite antikvara i staretinara varalica, privlaivu taku snobizma i sveope gluposti, postelju skrhanu nebrojenim karavanama ljubavnika, skupocjenu kadu za kozmopolitske kurtizane. Mi elimo izlijeiti i izviati taj grad trulea, veliajnu ranu prolosti. Mi elimo osokoliti i oplemeniti mletaki puk, lien preanje veliine, morfinisan jadnim kukavilukom i ponien ukanjem svojih malih sumnjivih trgovina. Mi elimo spremiti raanje Venecije industrijske i vojnike, to bi mogla prkositi i uhvatiti se ukotac na Jadranskom moru sa vjenom naom neprijateljicom: Austrijom. Pourimo se i ispunimo male smradne kanale ruevinama starih, klimavih i gubavih palaa. Spalimo gondole, te ljuljake za kretene i podignimo sve do neba impozantnu geometriju velikih metalnih mostova i tvornica s vlasuljama od dima, da bi svuda maknuli sanljivu krivulju drevnih arhitektura! Neka ve jedared doe sjajna vlada Boanskog Elektriciteta to e spasti Mletke od njihove potkupljive hotelske mjeseine.... U istom tonu oatila se lekcija historijskim ljepotama Rima i Firence uz reklamu silnog prosvjeda i skandala. Futurizam nije nita novo. Stara prilino otrcana religija progresa, evolucije Hegelove, Darwinove, Spencerove opjevane ve do sitosti u Verhaerenovim stihovima I vrebati sat kada zlatne veeri tihano bude usnulo lijepo krilo dubokih molitava, da dadu znaka novoj vjeri, to ini svijet ovjekom i ovjeka svijetom (multiplikovani ovjek futuristiki) i to se polagano namee i u sebi ostvaru- je. (Molitva u Suverenim ritmovima). Cijeli filozofijski program futurizma je u programskoj pjesmi Prema Budunosti (u zbirci Les Villes tentaculaires): ... Crvena tvornica blista gdje sjahu tek polja; dim u crnim valovima sijee crkvene tornjeve; duh ovjekov napreduje i veernje sunce nije vie hostija u bojem zlatu to poboanstvuje.... Uostalom sam Marinetti je u nekom interviewu (Le Temps) priznao da futuriste nisu nita nova pronali i da je futurizam tek uzdizanje originalnosti i personalnosti, pa u tim teorijama vrijedi tek ono to je tradicionalno, neoriginalno i tue, dok je smijeno i apsurdno ono to je originalno i futuristiko. Uostalom, futuriste se ve unaprijed brane od prigovora, tvrdei da opovrgavati se znai ivjeti. Uzaman se ti protivnici i istodobno branioci arlatanizma odriu Nietzschea kao tradicionalista i klasika, jer njihov pomnoeni ovjek nije drugo no prekrteni bermensch. Ve Novalis i Renan sanjaju o ovjeku budunosti, o futuristu kojemu e biti organom sve svladane prirodne sile. Ve Wagner je pravio Zukunftmusik kao i oni. Ve Turner slikae industrijske vidike (kao zapadnu londonsku eljezniku stanicu). Nije istina to Marinetti tvrdi da su simboliste ljubitelji nepominosti, protivnici mehanike kulture i ljepote, jer je i Verhaeren simbolist, jer je stari simbolist Villiers de lIsle Adam futurist (u Evi budunosti), jer je Poe bio dobar fiziar, a simbolist Griffin pjeva: Naa umjetnost nije umjetnost crta i sfera. Ve Vaucanson, uveni mehaniar 18. vijeka osim automatskog flautaa izumljuje futuristiku patku, naime patku to jede i probavlja, pravu Natpatku, a drevni Nirnberani, ve onda futuriste, nastoje sastaviti ovjeka to bi bio razuman kao seoski paroh. O budunosti ne pjevaju samo stari proroci, nisu futuriste samo prorok Ilija i sv. Ivan u Apokalipsi, ve i vizionarski crta W. Blake u 18. vijeku i V. Hugo u svojim humanitarnim snovima i vizi- jama. Ve davno prije tih futurista opjevae mainu Poe, Jules Verne i u novo doba Wells, dok je Guyau sa mnogima drugima davno prije nalazio estetiku industrijalizma.

Slobodan stih nije pronaao futuristiki prijatelj Gustave Kahn, jer je poznat najstarijoj ljudskoj poeziji kao i Whitmanu i Heineu. Ve stari alkemiari su kao Goethe futuriste, sanjajui o homunculusu: ovjeku roenom bez ene u laboratoriju. Tako i futuristika teorija borbe nije tek dosadna varijacija pjesme o vjenoj borbi za ivot, ve je stara kao i ljudska misao, sasvim je tradicionalistika, pa je meu inima naglasuje ve drevni Empedokle, dok je ve Heraklit utvrdio teoriju o vjenoj futuristikoj efemernosti i promjeni, a Pitagora i Platon hipotezu o evoluciji i progresu. I futuristika pjesma o potrebi preziranja ene je otrcani tradicionalizam. Katonu Starijemu je ena nuno zlo kao mudrom Salamonu, Euripidu, sv. Pavlu, crkvenim oima, Schopenhaueru i Nietzscheu. ena ima ropsku ud i slua samo bi veli uzor futuristikog arlatanizma Balsamo, nareeni grof Cagliostro. Uostalom, misle li najloije o enama same ene, kako tvrdi sarkastini Chamfort, o enama sude futuriste sasvim kao ene, a Marinetti svakako precjenjuje pse preporuujui ih futuristima umjesto ena. Ve romantini slikari (Delacroix) bijahu slikari pokreta, ili kako bi rekli futuriste brzine, ali nisu bili tako naivni da slikaju sve, ve tek jedan trenutak u kretanju, jer slika nije muzika i ne moe reproducirati promjene u cjelini, niz promjena, ve tek jedan momenat u pokretu, budui da pokret nije jedna slika, ve naglo nizanje nebrojenih slika od kojih e umjetnik zapamtiti i zabiljeiti tek glavnu i najznaajniju. Konj i u trku ima tek dvije noge i futuristiki tobonji verizam je tek slikanje optikih iluzija, vraanje u barbarska prethistorijska vremena plastine najprimitivnije reprodukcije, pa dok ti silom originalni i razbijaki novotari prenose u slikarstvo muzikalni izraz reprodukciju promjene, brzine, reprodukciju vremena unose u muziku slikarstvo naime reprodukciju prostora i mjesta. Da su ti antitradicionaliste, to tradiciju pobijaju tradicionalnim teorijama i doktrinama, sasvim tradicionalni kao apostoli nacionalizma, energije i militarizma ideja starih kao to je stara ljudska historija nije mi jamano potrebno dokazivati. Ta starinska tirtejska pjesma nejunakom vremenu uprkos je danas u modi (hvala Bismarcku, Disraeliju, Nietzscheu, Barrsu, Kiplingu itd.), pa ju ve DAnnunzio prije futurista pjeva za depet Austriji. Futuriste skupie dakle najzvunije ideje s kolca i konopca, naavi tek novo ime za zabaurivanje poznatih starih doktrina, tako starih da su ve npr. nai napredni aci Masarykovi u ime naunog pozitivizma negirali historizam, tradicionalizam i artistinu poeziju u korist tendencijskoj literaturi sasvim kao taj Marinetti. Futurizam je kao knjievnost stara Zolina naturalistika doktrina, ali ne u epskom i opisnom, ve u lirskom, ve danas preivjelom bombastinom stilu personalnog impresionizma u simbolskoj parafrastinoj retorici. Kao etika je futurizam stari kult energije, ali ne u finom obliku intelektualne i moralne, ve militaristike brutalne kapitalistike surove superiornosti. Kao nacionalizam je futurizam to isto bez shvatanja da je narod produkat prolosti. Kao nova estetika je to obina ininirska poezija, zamjenjujui barbarski lijepo sa korisnim i ne shvatajui da je obini poljski cvijetak ljepi od svih fabrika svijeta, jer sve tvornice svijeta ne uspjee do danas fabrikovati ni obine organske stanice,jer cijeli moderni industrijalizam ne moe kao obina seoska livada stvoriti jedne obine ljubiice. Ne ulazim u sve oevidne kontradikcije i pretenzijske

smijenosti futurizma, jer je jasno da je kult industrijalizma negacija militarizma, da je kult militarizma negacija individualizma, da je potpuni mainizam negacija svake poezije itd. Ako je bilo i dobrih djela izvidanih, to ne znai da su sva isfukana djela dobra i da su uspjela samo isfukana djela. Kada futuristi ve toliko preziru publiku, to joj ne okreu lea ponosno kao Flaubert i Nietzsche to toliko tre za zvidanjem? Ni estetiki analfabet nee vjerovati futuristama da je najvea ljepota u Zagrebu koarnica, da su oferi i aeroplanski krmilari glavni ljudi budunosti, da je ena rudimentarna pojava zrela za istragu,

da e se iskorijeniti osjeaji kao dobrota i simpatija, i da e ovjek budunosti, novi Prometej, biti lutka, obian automat kao Patka Vaucansonova. Pa ipak pored svih tih besmislica futurizam, produ- kat istog franceskog utjecaja na mladu Italiju, ipak nije besmislica u cjelini, kao pokret. Pojava svih novotara vrijeae slinom paradoksalnom mladenakom pretencioznou. Sline proteste izazvae romantici, simboliste i dekadenti, Ruskin, ustavi proti biciklu, jer Bog htjede da ovjek stupa polako, pa B. Shaw sa novim kazalitem Gore ela. Ne veimo se nikad prolou, ni u djelima ni u mislima veli Emerson, a njegov kvijetistiki ak Maeterlinck nas pouava da odbijemo sve savjete prolosti, da je u svakom napretku glavni posao unitavanje tradicionalizma i da ne krzmamo do krajnosti upotrijebiti nae ruilake sile. ena, Flaubertov prozor vjenosti, odista je ve dosadila sa svojim smijenim mukarakim zahtjevima i sa vjenim ljubavnim litanijama u modernoj umjetnosti, sa svojim M. Prvostima i vjenim Norama.

Moderni esteti i artisti odoe esto predaleko u svom preziranju savremene tehnike kulture. Duh imitacije i rutine odista kodi umjetnosti kao i stvaranje za novac i laskanje ukusu glupe kese i glupe gomile. Naroito u Italiji, klasinoj zemlji umjetnikoj, ubija taj tradicionalizam i merkantilizam originalnost i pravu umjetnost, te ne spadoe na niske grane samo muzika i plastine umjetnosti ve i literatura, pa vidimo meu snobovima, arlatanima i plagijatorima i takav sjajni dar kakav je Rapagnetta, nareeni DAnnunzio. Istina, i futuriste pate od domae talijanske bolesti, od deklamatorske megalomanije i arlatanerije, ali oni su i u tim svojim manama iskreni, zastupajui kao slavitelji industrijalizma, kao pjesnici modernog rada i energije onu novu Italiju koja je napuila Argentinu i stvorila, ako i tuim kapitalom, sasvim modernu, silnu industrijsku kulturu u Lombardiji i Liguriji. Ako smo mi proizvod prolosti, ona je ve u nama, pa to da se na nju naroito jo obaziremo? A to je najglavnije, Talijani su na glasu kao kukavice i bjei-regimente, to ve dokazuje i taj futuristiki kult energije i militarizma (jer se samo narodima bez hrabrosti mora naroito preporuati junatvo), pa e Marinettijevo propovijedanje najprije u omladini, a kasnije u masama nesumnjivo uspjeno suzbijati legendarno talijansko poltronstvo koje je ve uostalom Marinetti doivio i opjevao u svojoj Bitci kod Tripolisa. U svakom sluaju jefuturizam dokaz zaepigonstvo i relativno nizak stupanj omladinske talijanske estetike kulture. Cijeli uspjeh te gospode dolazi od herojskog ignorovanja vlastite smijenosti. Daroviti inae Marinetti, sin egipatskog kapitaliste, reprezentira poeziju mladog buroaskog bogatog batinika to snobovski igra Spartanca i istodobno Amerikanca, slavi industrijalizam i tehniki militarizam budunosti, koji pjeva vlastiti automobil (Dion Bouton ili milanska firma?) i slavi brzinu ne pomiljajui da se pjeke bolje i vie vidi no iz autobusa, i ne obazirui se na talijansku antiautomobilsku i antifuturistiku reenicu: Tko ide polako, ide zdravo. U svakom sluaju pravi literarni uspjesi nisu kao automobilski uspjesi brzine i vlastite reklame. Futurizam je svakako mnogo vea obmana no pasizam (tradicionalizam), jer nam je prolost poznata djelimino, futuristika budunost nikako, pa elite li novu teoriju (u stvari novu rije), stvorimo prezentizam, to intenzivnije osjeanje sadanjosti.***RUSKI FUTURIZAMNastao pod direktnim uticajem Marinetijevog futurizma. Najizrazitiji predstavnici ruskog futurizma su Velimir Hlebnikov i Vladimir Majakovski, koji su ostavili djelo trajne umjetnike vrijednosti. Manifest ruskog futurizma predstavlja amar u lice javnom ukusu objavljen 1912. godine. Ono to je zajedniko Marinetijevom futurizmu i futurizmu Majakovskog moe da se svede na nekoliko taaka: antitradicionalizam, tenja za orginalnou, oslobaanje stiha metrikih stega, inovacije u pjesnikom jeziku, stil istupanja - drskost, prkos, samouvjerenost. Sutinska je razlika u ideolokoj sferi i odnosu prema umjetnosti i tradiciji. Ruski futurizam je revolucionaran, naklonjen idejama Oktobarske revolucije; izraava mrnju prema buroaskom drutvu i kapitalistikom gradu; naklonjen je narodnjatvu i vezan za selu i njegovu tradiciju; pokazuje naklonost prema narodnim masama. I u odnosu prema tradiciji postoji bitna razlika izmeu italijanskog i ruskog futurizma. Italijanski futurizam svoj antitradicijski stav izraava zahtjevom za ruenje i spaljivanje muzeja, galerija i biblioteka. Ruski futurizam samo trai da se vie ne sljede klasici i da se poe novim putevima; zalae se za demokratizaciju umjetnosti - umjetnost treba pribliiti narodu tako to e se slike iznjeti iz muzeja i galerija kao institucija; to isto treba uiniti sa literaturom - Majakovski e svoje stihove recitovati u kolama i fabrikim halama, na trgovima; u tim situacijama uspostavljao je kontakte sa sluaocima, diskutovao, objanjavao svoju peoziju, polemisao. Dok italijanski futuristi odbacuju osjeajnost i imaju negativan odnos prema eni, ruski futuristi njeguju osjeajnost jer bez nje nema poezije i potuju enu kao graansku linost i pjesniku inspiraciju. Knjievni postupak ruskih futurista karakterie ruenje kanona forme, napustanje metrikih normi, aritminost, promjene u jeziku - unose arhaizme, dialektizme, psovke, nove rijei, govor sa drutvenog dna; rijei treba osloboditi uobiajne razumljivosti. Mijenjaju konfiguraciju pjesme unoenjem u nju poruka, parola i oglasa; uvode stepenasti stih.***RUSKA AVANGARDATeko da se moe rei da tako nespretno i nemeto zapoeti XXI vijek za rodonaelnike futurizma u umjetnosti i ivotu moe da predstavlja ideal ka kome je trebalo teiti. Zato su oni, bilo gdje da su se pojavili i koliko god da su se meusobno razlikovali, danas aktuelni, i to kao pokuaj, poduhvat, koji se danas moe vrjednovati i sa aspekta energije, koja je na njega potroena. Devedeset godina je prolo od objavljivanja jednog od prvih manifesta ruskih futurista, o ijim efektima dovoljno govori i njegov naslov amar javnom ukusu. Imena potpisnika odavno su istorija knjievnosti: David Burljuk, Aleksandar Kruconih, Vladimir Majakovski i Velimir Viktor Hlebnjikov.

Definicija futurizma, opteprihvaena u ruskim pregledima istorije knjievnosti, je da je to urbanistiki (ne urbani! S.R.) pravac poezije, iji su ritmovi - ritmovi grada sa njegovom esto ogrubjelom leksikom i jarko izraenom psihologijom ovjeka ulice, demonstrativnim spajanjem visokog i niskog plana bitisanja.

Ako se ova definicija prihvati zato sto je predlau autoritativni istoriari i teoretiari, onda se u svakom razmatranju poetikih principa ruskih futurista, mora prihvatiti i razlikovanje u odnosu na italijanski futurizam, iji je najizrazitiji predstavnik bio Marineti. Nita manje nego specijalnom izjavom doekali su ruski futuristi Marinetija, prilikom njegovog dolaska u Moskvu: Nemamo nita zajedniko sa italijanskim futurizmom, osim naziva. Nai putevi i putevi mlade ruske knjievnosti diktirani su istorijski uslovljenim ustrojstvom ruskog jezika. Ipak, primijeeno je da su i ruski, kao i italijanski futuristi, negirali prethodnu kulturu i istorijske korijene, a glorifikovali urbanizam, brz tehnoloki razvoj i slino. A ako ima smisla govoriti o suparnitvu, onda se ne moe zaboraviti injenica da su Italijani skrenuli u politike vode, dok su ruski futuristi ostali u sferi estetike. Tome nije smetalo ni agresivno nastojanje ovih umjetnika da umjetnost izvedu na ulicu, u gomilu. Socrealistika teorija u ovome je vidjela protest protiv buroaskih stereotipa. Stavimo i pridjev buroaski u zagradu, socrealistiki prirunik ne moramo da odbacimo, utoliko prije, sto nas od futurizma dijeli ono sto su oni nazivali budunou, a mi prolou.

Najvanije je to da su futuristi otvorili sasvim nove vidike u poeziji - nova leksika, novi ritmovi, nove rime. Prvi put je poezija najdirektnije poela da se vezuje za likovne umjetnosti, to je opet dovelo do pojave fenomena poznatog kao ruska avangarda. Toga moda ne bi bilo u onoj pojavnosti, koja nam je danas poznata kao ruska avangarda, da vizuelni izraz futurista nije bio tako vaan. Nije stoga sluajno da su skoro svi futuristi bili i odlini slikari, a da su mnogi od slikara avangardista pisali i prozu i poeziju. Maljevi i Kandinski stvorili su otprilike ono, ka cmu su teili futuristi.

Koliko je futuristima bilo tijesno u sadanjosti moda govori i podatak da ih nije zadovoljavao termin futurizma, pa su rjee sebe nazvali budetljanima od ruskog budet, sto ce rei: bie. Prolo je devedeset godina - moemo li danas rei: bilo je, i da li bi futuristi pristali na to da se u vezi sa njima obiljeava bilo kakav jubilej.

Zajedniko im je: okrenutost budunosti, odbacivanje kulturnog naslea, optimizam, nain nastupanja (drskost, skandali, prkos, samouvjerenost). Razlikuju se u mnogim pojedinostima, ali je sutinska razlika u tome to je italijanski futurizam rusilaki, militaristiki i nacionalistiki, dok je ruski futurizam revolucionaran, naklonjen narodnim masama i demokratizaciji umjetnosti.

Knjievni osnovu futurizma ini reakcija na sentimentalizam i romantiarski zanos, na sentimentalne i sanjarske junake, na pasivnost i pesimizam tekue knjievnosti. On istie snagu, agresivnost, uivanje, ekstazu, temperament, pustolovinu i muevnost. Junaci su oferi, piloti i ratnici puni vjere u svoju snagu i ostvarenje svojih ciljeva. Zalau se za slobodu rijei odbacujuci sintaksu, interpunkciju, veznike, pridjeve, glagolske naine i vremena.***Iako u futuristikim manifestima i djelovanju futurizma ima dosta konfuzije, nedosljednosti, nedoreenosti, praznih i neostvarenih programskih naela, postupaka pozajmljenih od prethodnih kola - futurizam ima i odreenih zasluga. Tu su prije svega inovacije u jeziku, oslobaanje stiha, promjene u konfiguraciji stiha i strofe, stepenasti stih, pjesma u prozi. Italijanski futurizam je ostvario znaajne rezultate u likovnim umjetnostima, ali u knjizevnosti nije ostavio nita u naslee osim uticaja na druge pisce van futuristikog kruga: Pirandelovo "groteskno pozorite", "magini realizam" Masima Bontempelija, Ungaretijev slobodni stih. Ruski futurizam je ostvario najbolje rezultate u poeziji svojih najistaknutijih predstavnika Velimira Hlebnikova i Vladimira Majakovskog. Iz futurizma je proistekao ruski formalizam i konstruktivizam, ali i neki evropski pravci kao to su dadaizam, nadrealizan i letrizam. Nije manje znaajan uticaj futurizma na inovacije u pozorinoj i filmskoj umjetnosti - Pirandelo, Majerhold, Ajzentajn.

VLADIMIR MAJAKOVSKI, pjesnik, dramatiar, pisac filmskih scenarija, slikar, redatelj i glumac, rodio se 19. jula 1893. u Gruziji, u selu Bagdadi, nedaleko od Kutaisija, u obitelji umara. Bio je jedan od najaktivnijih i najpoznatijih sudionika pokreta ruske avangarde, koja je eljela promijeniti ne samo ruski estetski kontekst, ve i onaj izvanestetski, pa prema tome i drutvo.

Majakovski se bitno razlikuje od prethodnika simbolista i uvodi u rusko pjesnitvo futurizam iji e biti najvaniji predstavnik. U lirskim spjevovima Oblak u pantalonama, Flauta-kima, Rat i mir i ovjek Majakovski u obliku monologa oslikava svoje zahtjeve. Doivjevi Oktobarsku revoluciju kao najplodonosniji izraz tenji za oslobaanjem ovjeka od drutvenih stega, postaje svjesnim promicateljem njezinih ideja, smjelim i strastvenim agitatorom. Takvi su spjevovi Lijevi mar i 150.000.000 te scensko djelo o biblijskim motivima Misterija buffo pisano u anru masovnog spektakla.

Pisao je i dramolete za Studio, kazaline satire, no kao najbolji satiriar pokazuje se u Stjenici (u kojoj ismijava radnika-malograanina) i Hladnom tuu, gdje se narugao sovjetskoj birokratiji. Smatrao je svaki knjievni oblik jednako vrijednim, pa i plakate za sovjetska poduzea i novinske pjesme - feljtone o dolasku nove civilizacije. Meutim, svojom osobnom rtvom, meu prvima je upozorio na neostvarljivost ideje o civilizaciji po Staljinovom modelu

Drastino je prekinuo svoj ivot u tom okruenju, poinivi samoubojstvo 14. aprila 1930., naznaivi time i nagli kraj ruske avangarde.Oblak u pantalonama

Vi mislite bunca malarija?To je bilo,bilo u Odesi."Doc'u u cetiri" rekla je Marija.Osam.Devet.Deset.Evo i veceu nocnu strahu bjei,vece decembarskos prozorau magliU staracka lea smiju se i rukandelabri.Mene vise prepoznati ne moe:ja sam zgrenagomilaila.ta takva gomila poeljeti moe?A mnogo hoe takva gomila.Jer vie nije vanoni to sto sam od bronze,ni to sto srce moje -od gvoza hladnog -bije.Nou i ovjek svoj zveku nesto ensko, meko,eli da sakrije.I ja sam,ogroman.na prozoru savijen,rastapam staklo elom od elika.da li je to ljubav ili nije?I kakva je -mala ili velika?Odakle velika u takvom tijelu:mora da je to malena,neka krotka ljubav, sto se u stranu bacaod automobilskih sirenai voli zveket praporaca.Opet i opetekam,zabivi lice u rosavo lice kie.I ve me je poprskala drekagradske plime, sve vie.Ponoc, sa noem kog prua -do avola s njim! -dola je,zaklala.I kao s' panja glava sunja,dvanaesta ura je pala.u oknima sumorne kine kapi,kreveljei se,nakrcale,k'o urlanjem usta da su razjapilehimere s pariske katedrale.Prokleta da si!I pocijepa usta skoro krik.Zar ti je i to malo?Cujem:nerv,tiho, kao s kreveta bolesnik,podigao se.I , gle -u pocetku jedva je posaojedva,onda je ustalasan,jasan,potrcao.Sada je sa druga dvaocajno igrati stao.Pao na plafon spratu nize.Zivciveliki,mali,mnogi -pomamno skacui vec -gmizu.Zivci pali s nogu!A noc se po sobi glibi i oko,otezalo, odatle nikako da se ispravi.Odjednom, vrata zacvilise, ko dakrcma zub na zubne moze da sastavi.Usla siosorna, kao "na!"guzvajuci rukavice kao luda,i rekla: "Da, znate, ja cu da se udam."Pa sta, udajte se.Nista nije bilo.Izdrzacu.Gledajte - ja sam spokojan kobilopokojnika.Sjecate se?Govorili ste:"Dzek London, novac, ljubav, strasti" -a ja vidjeh samo jedno:vi ste Djokonda,koju treba ukrasti!I ukrali su je.Opet cu ljubav u terevenkama utucipovije obrva ozarivsi vatrom.Pa sta!Ponekad i u izgorjeloj kuciskitnice nadju dom!Izazivate?"Manje no prosjak kopejakavi imate smaragda bezumlja" Sjetite se!Pala je Pompejaod razdrazenog Vezuva!Hej!Gospodo!Ljubiteljiobesvjescivanja,zlocinstava,pokolja,da li ste najstrasnijevidjeli -lice mojekada samjaapsolutno spokojan?I osjecam -"ja"za mene je malo.neko se otima iz utrobe moje.Halo!Ko je?Mama?vaeg sina nesto divno boli!Mama!Zapaljeno mu je i srce i vene.Recite sestrama, Ljudi i Olji,on nema kuda da se djene.Marija! Marija! Marija!Pusti me, Marija!ne mogu ostati na ulicama!Nees?ekasdok upalih obraza grubo,bljutav,i isproban na svemu losem,doemi procijenim bezuboda sam ja danas"neobino poten".Marija,vidi -ja se, ve poguren, slamam.Marija!Kako u debelo uho zabosti njenu rijec?Pticaivi od pjesme,pjevagladna i zvonka,a ja sam ovjek, Marija,prost,koga je sipljiva noc iskasljavala na prljavuruku Presnje.Marija, hoe li me takvog?Pusti me, Marija!Zgrcenim prstima davim gvozdeno grlozvonca.Marija!Na ulicama su zvijeri.Na vratu prsti davljanja sto bode-Boli!Otvori svoje dvori!Vidi -zabili su u oi iz sesira ciode.Pusti me.Mala!Ne boj sesto na mom volovskom vratusede kao planine vlazne ene od znojagubave.Ja kroz zivot vuem (i to je zato)milion ogromnih, istih ljubavii milion miliona malih ljubavi.Ne boj seda cu se opet prilijepiti za hiljade lica -''djevojke Majakovskog'' -u izdajniko vrijeme mraka,ta to nije ipakdinastija caricakrunisanih u srcu jednog ludaka.Marija, prii!U bestidnosti nagote,ili puna plaljivih drhtaja,no daj tvojih usana ljepotu sto jos iscvala nije:srce i ja nijednom ne doivjesmo do maja,a u prokletom ivotutek stoti april je.Znai - opet,dok mrano sve je to,uzeu srce,isplakano grozno,da ga nosim,ko stou stenaru psetonosi svoju apu presjeeno vozom.Krvlju svoga srca ja radujem put,uz odjeu bijelu lijepi se prasine cvijee.oko zemlje - Krstiteljeve glavepo hiljaditi putIrodijada-sunce e da se okrece.I kada moja gomila godinaodigra svoje do konca -krvlju oznaie se put sto vodika domu moga oca.Izai uprljav (od jendeka, gdje provodih noci)primaci cu mu se blize,sagnuu sei na uho mu rei:Sluajte, gospodine Boe!Kako vam ne dosadiu ele oblaka mreskavihzamakati oi odebljale, a?Hajde da organizujemovrtekuna drvetu poznavanja dobra i zla!Svemogui, ti si izmislioza svakog po dvije ruke,i svakome si po glavu dao ti -a zasto nisi izmislioda se bez mukemoe ljubiti, ljubiti, ljubiti?!

Miljah - Boanstvo si, svemoguce, staro,a ti si nedouceni, majusni bogic samo.Vidi, ja se saginjemi iz arevadim kamu.Krilati nitkovi!U raju da ste zbijeni!Gomila perjasa od straha valja se!A tebe, sto si tamjanom opijen,rasporicu odavde do Aljaske!Pustite me!Neete me zaustaviti.lazem li, u pravu lisam ja,ali vie ne mogu da budem spokojan.Gledajte -zvijezde su opet obezglavilii nebo okrvavili od pokolja!Ehej!Nebo!Skini kapu!ja dolazim!Gluho.Vasiona spava, polozivi sapus krpeljima zvijezda pod ogromno uho.

*** ZAKLJUAK (FUTURIZAM )Umjetniki i knjievni pravac iji su predstavnici okrenuti budunosti (lat. futurum = budunost) uvjereni da je to njihovo vrijeme i da e se u njemu najbolje ostvariti. Javio se skoro istovremeno sa ekspresionizmom i blizak mu je po antitradicijskom stavu, stvaralakim inovacijama, snazi bunta i volje. Nastao je u Italiji (20. februar, 1909.), snano se razvio u Rusiji, imao je odjeka u Ukrajini (panfuturisti), Poljskoj (krakovska i varavska kola), Maarskoj, Francuskoj, Engleskoj (Ezra Paund), Srbiji (zenitizam). Najizrazitiji su italijanski i ruski futurizam. Zajedniko im je: okrenutost budunosti, odbacivanje kulturnog naslea, optimizam, nain nastupanja (drskost, skandali, prkos, samouvjerenost). Razlikuju se u mnogim pojedinostima, ali je sutinska razlika u tome to je italijanski futurizam rusilaki, militaristiki i nacionalistiki, dok je ruski futurizam revolucionaran, naklonjen narodnim masama i demokratizaciji umjetnosti.

Knjievni osnovu futurizma ini reakcija na sentimentalizam i romantiarski zanos, na sentimentalne i sanjarske junake, na pasivnost i pesimizam tekue knjievnosti. On istie snagu, agresivnost, uivanje, ekstazu, temperament, pustolovinu i muevnost. Junaci su oferi, piloti i ratnici puni vjere u svoju snagu i ostvarenje svojih ciljeva. Zalau se za slobodu rijei odbacujuci sintaksu, interpunkciju, veznike, pridjeve, glagolske naine i vremena.

Iako u futuristikim manifestima i djelovanju futurizma ima dosta konfuzije, nedosljednosti, nedoreenosti, praznih i neostvarenih programskih naela, postupaka pozajmljenih od prethodnih kola - futurizam ima i odreenih zasluga. Tu su prije svega inovacije u jeziku, oslobaanje stiha, promjene u konfiguraciji stiha i strofe, stepenasti stih, pjesma u prozi. Italijanski futurizam je ostvario znacajne rezultate u likovnim umjetnostima, ali u knjizevnosti nije ostavio nita u naslee osim uticaja na druge pisce van futuristikog kruga: Pirandelovo groteskno pozorite, magini realizam Masima Bontempelija, Ungaretijev slobodni stih. Ruski futurizam je ostvario najbolje rezultate u poeziji svojih najistaknutijih predstavnika Velimira Hlebnikova i Vladimira Majakovskog. Iz futurizma je proistekao ruski formalizam i konstruktivizam, ali i neki evropski pravci kao to su dadaizam, nadrealizan i letrizam. Nije manje znaajan uticaj futurizma na inovacije u pozorinoj i filmskoj umjetnosti - Pirandelo, Majerhold, Ajzentajn.

***Futurizam je knjievni pravac unutar avangarde.

PAGE 2