seminarski rad iz infromatike

17
Univerzitet u Sarajevu Prirodno-matematički fakultet Odsjek za biologiju Kolekcioniranje vrsta iz faune Bosne i Hercegovine Seminarski rad iz Sistematike hordata Selimović Tarik 31.01.2015.

Upload: nejra-selimovic

Post on 17-Jan-2016

20 views

Category:

Documents


0 download

DESCRIPTION

opis

TRANSCRIPT

Page 1: Seminarski Rad Iz Infromatike

Univerzitet u SarajevuPrirodno-matematički fakultetOdsjek za biologiju

Kolekcioniranje vrsta iz faune Bosne i Hercegovine

Seminarski rad iz Sistematike hordata

Selimović Tarik31.01.2015.

Page 2: Seminarski Rad Iz Infromatike

Abstract

Zoologija (zoon – životinja + logos – nauka) je jedna od bioloških disciplina (nauka) koja se bavi proučavanjem i opisivanjem životinjskih organizama. Elementarno poznavanje zoologije posjeduje svaki član ljudske zajednice, a potiče prvenstveno od odnosa čovjeka spram domaćih životinja i raznih kućnih ljubimaca. Nažalost, pojedinci stiču neka dodatna saznanja o životinjama zahvaljujući i vrlo neugodnim susretima sa nekim široko rasprostranjenim vrstama (komarci, obadi, ose, stršljenovi, buhe, vaši, zmije itd.). Životinje su, u osnovi, građene kao svi biološki organizmi, tj. od istih hemijskih gradivnih elemenata uobličenih u iste životno važne makromolekule koje grade ćelije iz kojih su izgrađena tkiva, organi, organski sistemi te čitavi organizmi. Osobine se i kod životinja prenose sa generacije na generaciju preko istih nasljednih molekula (DNK), baš kao i ispoljavanje fenotipa (DNK, RNK, protein) i izražavanje njegove plastičnosti u odnosu na uslove životne sredine u kojoj se razvija.

Cilj: Cilj projekta jeste upoznavanje početnika biologije sa načinom prikupljanja, kolekcioniranja i čuvanja životinja za dijagnostičke svrhe.

Zaključak: Sa ovim istraživačkim radom možemo se upoznati sa biološkom sistematikom i klasifikacijom opisanih vrsta, pobliže shvatiti njihovu građu kao i jednim dijelom funkciju, njihovu rasprostranjenost u prirodi i karakteristike po kojima ih možemo prepoznati u svakodnevnom životu. Također, dokazali smo da su životinje živa bića koja svoju energiju ne dobivaju fotosintezom, nego se hrane drugim životinjskim ili biljnim organizmima, a za disanje trebaju kisik. Izdišu ugljikov dioksid koji je potreban biljkama da bi proizvele kisik. Većina životinja je pokretna i ima osjetila. Kao i čovjek, mogu biti muškog ili ženskog spola.

Ključne riječi: biologija, zoologija, životinje, nauka, kolekcioniranje, biodiverzitet, sistematika, Osteichthyes, Amphibia, Reptilia, Aves,...

Page 3: Seminarski Rad Iz Infromatike

Sadržaj

1. Biološka sistematika........................................................................................................................................................11.1 Biodiverzitet u Bosni i Hercegovini........................................................................................................................1

2. Metode i materijal...........................................................................................................................................................22.1 Prikupljene životinje................................................................................................................................................22.2 Način fiksiranja i čuvanje životinja.........................................................................................................................2

3. Rezultati rada...................................................................................................................................................................33.1 Klasa Osteichthyes (koštane ribe)...........................................................................................................................3

3.1.1 Salmo trutta morpha fario (potočna pastrmka)................................................................................................33.1.2 Lepomis gibbosus ( Sunčanica).......................................................................................................................4

3.2 Klasa Amphibia (vodozemci)..................................................................................................................................53.2.1 Rana dalmatina (šumska ili rumena žaba).......................................................................................................53.2.2 Rana temporaria ( Livadska žaba)...................................................................................................................6

3.3 Klasa Reptilia (gmizavci)........................................................................................................................................73.3.1 Vipera ammodytes (poskok)............................................................................................................................7

3.4 Klasa Aves (ptice)...................................................................................................................................................73.4.1 Parus major (Sjenica).......................................................................................................................................7

3.5 Klasa Mammalia (sisari)..........................................................................................................................................83.5.1 Rattus norvegicus (smeđi pacov).....................................................................................................................83.5.2 Mus musculus (kućni miš).............................................................................................................................10

4. Literatura.......................................................................................................................................................................11

0

Page 4: Seminarski Rad Iz Infromatike

1. Biološka sistematika

U svim ovim naukama koristi se biološka sistematika, grana biologije koja se bavi opisivanjem živućih i fosilnih organizma, njihovim nazivima, određivanjem determinacijom, identifikacijom, raznolikošću (biodiverzitetom), te razvrstavanjem u što prirodniji sistem koji se tremelji na srodstvenim (filogenetičkim) odnosima. Njen utemeljitelj je Aristotel, za vrijeme C.Lineea doživljava procvat, a modern doba je zlatno doba ove discipline.

Taksonomske kategorije predstavljaju nivoe hijerarhije u biološkim klasifikacijama, tj. u taksonomiji. Ovim apstraktnim pojmovima dodeljuju se konkretna značenja

u vidu imena nek grupe organizama (takson), čime je omogućeno određivanje hijerarhijske pozicije tog taksona među svim živim bićima.

Osnovna taksonomska kategorija je vrsta, a postoje hijerarhijski i niže i više kategorije:

Carstvo (Regnum) Tip (Phylum) Klasa (Classis) Red (Ordo) Porodica (Familia) Rod (Genus) Vrsta (Species)

1.1 Biodiverzitet u Bosni i Hercegovini

Zahvaljujući ekološkoj heterogenosti prostora, geomorfološkoj i hidrološkoj raznolikosti, specifičnoj geološkoj prošlosti i klimatskom diverzitetu, Bosna i Hercegovina (BiH) obiluje izuzetnim biološkim bogatstvom i diverzitetom staništa. Ovo je jedna od evropskih zemalja sa najvećom raznolikošću biljnih i životinjskih vrsta. Floru i faunu u BiH karakterizira visok stepen endemskih i reliktnih životnih oblika. U BiH je identificirano preko 5.000 vrsta i podvrsta vaskularnih biljaka, preko 100 vrsta riba i više od 320 vrsta ptica i drugih elemenata biološke raznolikosti (IV Izvještaj BiH za UN Konvenciju o biološkoj raznolikosti, 2010.). Čak 30% ukupne endemske flore Balkana se nalazi u BiH.

Područje Hercegovine je od posebnog značaja zbog položaja na prelazu iz mediteranske u visokoplaninsku regiju, što ga čini veoma bogatim biljnim diverzitetom.1

Pojedine životinje koje su istrebljene širom Evrope održale su se u Bosni i Hercegovini bez ljudskog ometanja. Neke vrste životinja razvile su se autohtono (nezavisno od životinja u drugim regijama). Na kratkoj morskoj obali nailazimo na uobičajene riblje vrste Jadranskog mora. Ribe planinskih rijeka i potoka su naročito interesantne; u čistim planinskim jezerima očuvane su ugrožene riblje vrste. Zmije koje žive u BiH su velikim dijelom otrovnice. Izuzetno bogat svijet ptica očuvan je u bosanskim planinama.

2. Metode i materijal

2.1 Prikupljene životinje

Cilj projekta jeste upoznavanje početnika biologije sa načinom prikupljanja, kolekcioniranja i čuvanja životinja za dijagnostičke svrhe.

Za projekat prikupljeno je deset različitih vrsta Vertebrata:

Klasa Osteichthyes (koštane ribe):

1 http://wikipedia.org/

1

Page 5: Seminarski Rad Iz Infromatike

1. Salmo trutta morpha fario2. Salmo trutta morpha lacustrisKlasa Amphibia (vodozemci) : 3. Rana dalmatina4. Rana temporaria

Klasa Reptilia (gmizavci) : 5. Vippera ammodytes

Klasa Aves (ptice):6. Parus major

2.2 Način fiksiranja i čuvanje životinja

Nakon uspješnog hvatanja životinja, potrebno ih je na određeni način fiksirati. Ribe, vodozemce i gmizavce je potrebno samo staviti u teglu u kojoj se nalazi 4% formalin ili 96% etil alkohol, dok za ptice i sisare, potrebno je prvo u grudni ili trbusnu regiju ubrizgati alkohol ili formalin i nakon toga staviti u teglu u kojoj se nalazi isti taj sadržaj. Najbolje sredstvu za fiksaciju je ipak 4% formalin, jer apsloutno spriječava propadanje tikiva.

Čuvanje fiksiranih životinja - Životinje fiksirane u 96% etil-alkoholu ili 4% formalinu zahtjevaju dodatne mjere

zaštite. Najbolji metod zaštite prikupljenih životinja predstavlja čuvanje u frižderima na veoma niskim temperaturama.

Na tegli u kojoj se nalazi životinja potrebno je zalijepiti karticu na kojoj se nalaze sljedeći podaci:

Ime vrste Ime i prezime sakupljača Mjesto pronalaska Datum pronalaska

3. Rezultati rada

3.1 Klasa Osteichthyes (koštane ribe)

2

Page 6: Seminarski Rad Iz Infromatike

Tabela 1: Broj riba u BiH rijekama te ugroženih i alohtonih vrsta

Sava Drava Krka NeretvaBroj riba 70.000 68.000 50.000 50.000Ugrožene vrste 30.000 45.000 22.000 15.000Alohtone vrste 10.000 5.000 6.000 7.000

Sava Drava Krka Neretva0

10000

20000

30000

40000

50000

60000

70000

80000

Broj ribaUgrožene vrsteAlohotne vrste

Grafik 1: Grafički prikaz broja riba u BiH rijekama te ugroženih i alohtonih vrsta

3.1.1 Salmo trutta morpha fario (potočna pastrmka)

Potočna pastrmka je slatkovodna, potočna forma morske pastrmke Salmo trutta. U izvjesnom smislu, ova vrsta je tipični predstavnik familije Salmonidae.Jedna je od najpoznatijih i široko rasprostranjenih slatkovodnih riba. Oblikom i građom, a u velikoj mjeri i bojom svoga tijela, izuzetno je prilagođena uvjetima staništa. Odlikuje se relativno velikom glavom i velikim ustima. Vilice i vomer su snabdjeveni oštrim zubima. Boja tijela je u direktnoj zavisnosti od mjesta njenog obitavanja. Zato se susreću tamnije, svjetlije, maslinastosmeđe i slično kolorirane jedinke. Boja leđa je uglavnom maslinastosmeđa, dok su bokovi žućka-stozeleni. Po tijelu se uočavaju tamne i crvene pjege oivičene svijetlim rubovima. 2

Cijelo tijelo je pokriveno sitnim, tankim i okruglastim krljuštima (ljuskama). Mlađe jedinke u prvoj godini života imaju na bokovima tijela desetak tamnih ovalnih mrlja, tzv. “mladalačko ruho”, koje nestaje u starijoj dobi.Potočna pastrmka naseljava planinske vodotoke (potoke, rječice, i, mnogo rjeđe, rijeke), koje odlikuje hladna, bistra i čista voda bogata kiseonikom i sa slabo izraženim oscilacijama temperature. Naseljava dijelove potoka – rijeka pri dnu i velike virove na teško pristupačnim terenima.3

2 http://wikipedia.org/3 Lelo, S. (2014). Biosistematika vertebrata: mamologija sa posebnim osvrtom na mamofaunu Bosne i Hercegovine. Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u

Sarajevu.

3

Slika 1: Salmo trutta morpha fari

Page 7: Seminarski Rad Iz Infromatike

3.1.2 Lepomis gibbosus ( Sunčanica)

Sunčanica je mala riba i danas vrlo brojna u mnogim našim vodama. Postojbina su joj južni dijelovi Sjeverne Amerike. Zbog svog neobično atraktivnog izgleda prenešena je u Europu kao akvarijumska ribica. Ljudskom nepažnjom raširila se po prirodi gdje se izuzetno brzo namnožila, ozbiljno ugrozivši mnoge naše autohtone vrste. Smatra se tipičnim “ribljim korovom”. Najbolje se snašla u plitkim toplim stajaćim vodama sa puno bilja, ali uspjela se održati čak i u pojedinim hladnim salmonidnim vodama. Premda mala rastom (super kapitalci teže znatno manje od pola kilograma) agresivne je naravi i grabljivog ponašanja. Hrani se svim vodenim

životinjicama koje uspije da ulovi i proguta uključujući i mlađ drugih vrsta riba. Za razliku od većine evropskih vrsta, sunčanice požrtvovano čuvaju svoju ikru i tek izlegle ličinke od

većih riba. Zahvaljujući tome, vrlo se

brzo množe u vodama gdje

je izlovom smanjen broj većih grabljivih

vrsta (štuka, som).

3.2 Klasa Amphibia (vodozemci)

Tabela 2: Zastupljenost vodozemaca u pojedinim kontinentima

Amerika Afrika AzijaŽabe 135.000 86.000 92.000Repaši 79.000 78.000 53.000Beznošci 53.000 42.000 37.000

Amerika Afrika Azija0

20000

40000

60000

80000

100000

120000

140000

160000

ŽabeRepašiBeznošci

Grafik 2: Grafički prikaz prethodne tabele

4

Slika 2: Lepomis gibbosus

Page 8: Seminarski Rad Iz Infromatike

3.2.1 Rana dalmatina (šumska ili rumena žaba)

Šumska ili rumena žaba naseljava zemlje centralne i jugoistočne Europe, a preko izoliranih kolonija i dijelove Njemačke, Danske i južne Švedske.

Dužina životinja iznosi oko 9 cm. Tijelo je slabo izduženo, a u zadnjem dijelu izrazito suženo. Glava je podjednake dužine i širine, a završava se naprijed izvučenom i zašiljenom njuškom koja strši ispred donje vilice. Rubom gornje usne proteže se tamna pruga, a na donjoj se uočavaju sitne mrlje ili točkice. Dijametar bubne opne je jednak dijametru oka. Koža je nježna i glatka sa vrlo malo sitnih bradavica. Boja gornje strane tijela je svijetlosmeđa, žućkastosmeđa, crvenkastosmeđa ili svijetlosiva. Donja strana tijela je mliječnobijele boje bez ikakvih šara. Ekstremiteti su veoma dugi. Mužjaci

ne posjeduju mjehure za pojačanje zvuka. Za ovu vrstu nije utvrđen ni jedan klimalni ili drugačiji geografski trend u variranju karaktera.

Rumene žabe postaju spolno zrele u trećoj godini života, a parenje se odvija od veljače do svibnja, ali najčešće krajem ožujka i početkom travnja. Ženke polažu jaja (600-1 400) u plićacima vodotokova, i to u malim gomilama, koji se nalaze uz ili unutar šumskih ekosistema. Razviće larvi traje 2-3- mjeseca. Rumene žabe žive u pretežno listopadnim šumama i livadama do oko 1 500 metara nadmorske visine. Hrane se sitnim artropodama, a najviše letećim insektima. Prezimljavaju u različitim skloništima, ali najčešće u dupljama drveća.

3.2.2 Rana temporaria ( Livadska žaba)

Livadska (mrka) žaba je uglavnom kopnena životnja koja se okuplja u blizini vode samo u sezoni parenja, a preživljava u hladnijim tekućicama, a rjeđe i u barama i jezerima na nadmorskim visinama iznad 200 metara. Naseljava skoro cijelu Evropu izuzev srednjih i južnih područja Pirinejskog poluotoka, južne Italije, južnih područja Balkanskog poluotoka i mediteranskih otoka.4

Totalna dužina životinja iznosi oko 10 cm. Tijelo je robusno građeno. Glava je vrlo široka (širina je veća od dužine). Njuška je kratka, tupa i zaobljena, a njenom ivicom se proteže tamna pruga. Boja gornje stranje tijela je mrka, žućkastosiva, žutosiva ( rijetko su narančaste ili crvene) te posuta tamnim ili jasno crnim mrljama. Gornja strana zadnjih nogu ponekada ima nejasne tamne trake. Donja strana tijela je svijetla, obično čisto bijela sa crvenkastim, mrkim ili sivim tačkicima, odnosno mrljama. Ekstremiteti su relativno dugi, proporcionalni. Izražena je kvalitativna varijacija (boja i mrlje, naprimjer). Mrke žabe postaju spolno zrele u trećoj godini života, a parenje se odvija u februaru. Ženke polažu jaja ( 1.000 – 4.000 ) u gomilama, koje odmah padaju na dno. Razviće larvi traje tri mjeseca. Mrka žaba živi u vlažnim šumama, močvarnim livadama, u blizini manjih

ekosistema. Pretežno naseljava nizijska područja, ali nije rijetka ni na planinama. Naseljava

područja preko 2.000 m n.v. Period mirovanja provode zakopane u podlozi ekosistema u kojem obitavaju, obično bare. Jedinke se hrane insektima, puževima golaćima i glistama. Livadska (mrka) žaba je uobičajena kontinentalna vrsta. Iako su populacije sa malim brojem jedinki može se naći na mnogim livadama srednje i sjeverne Bosne.

4 Lelo, S. (2011). Zoologija: za studente zootehnike Poljoprivredno-prehrambenog fakulteta. Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Sarajevu

5

Slika 3: Rana dalmatina

Slika 4: Rana temporaria

Page 9: Seminarski Rad Iz Infromatike

3.3 Klasa Reptilia (gmizavci)

3.3.1 Vipera ammodytes (poskok)

Poskok naseljava područje jugoistočne Evrope od sjeverne i sjevero-istočne Italije, južne Austrije, južne Rumunije i svih zemalja Balkanskog poluotoka te jugozapadnu Aziju.

Dužina odraslih individua doseže dužinu do oko 90 cm, ali je prosječna dužina oko 65 cm. Tijelo poskoka je skladno građeno sa dobro razvijenom trouglastom glavom pokriveno sitnim krljuštima i jedina je istoćnoevropska zmija sa izraženim nastavkom, roščićem na vrhu nosu. Oči su sa tipično vertikalnim zjenicama. Rostralni dio je pokriven sa 9-20 sitnih krljušti. Krljušti dorzalne strane tijela su u 21-23 reda u horizontalnom nizu. Osnovna boja i šara su konstantni,

tj. pripadnici su sivi sa cjelovitom cik-cak prugom od vrha repa do glave.

Donja strana tijela je sivkasta, rjeđe nježno ljubičasta i pokrivena sitnim tamnim tačkama. Vrsta je tipična otrovnica vrlo snažnog otrova koji može ozbiljno ugroziti zdravlje čovjeka pa čak izazvati i smrt čovjeka. Otrovni zubi su smješteni na prednjem dijelu gornje vilice.

Poskok naseljava vrlo različita staništa, ali preferira osunčane stijene ili kamenjare od razine mora do oko 2.400 m n.v. Jedinke se mogu naći praktično svuda u zoni rasprostranjenja: šume, livade, putevi, u blizini vodenih ekosistema, kultiviranim površinama te ogradama, bašćama i kućama.

Pranje otpočinje u proljeće. Živorodna ženka rađa oko 20 mladih dugih 14-24 cm.

Poskok u Bosni i Hercegovini je svuda prisutan, osobito na kamenjarima i njihovoj blizini, i uobičajena je vrsta.

3.4 Klasa Aves (ptice)

3.4.1 Parus major (Sjenica)

6

Slika 5: Vipera ammodytes

Page 10: Seminarski Rad Iz Infromatike

Sjenice naseljavaju područje Afrike, Evrope, Azije i Sjeverne Amerike. Pripadajuće jedinke su male ili srednje velike ptice, 9-21 cm i 5-50 g. Tijelo je vitoko ili zdepasto (vrapcoliko), srednje dugog ili dugog repa, kratkog vrata, oveće glave sa kratkim ili srednje dugim, tankim do robusnim, ravnim ili slabo nadolje povijenim kljunom. Krila su srednje duga, zaobljenam odlično adaptirana za zahtjevan let. Noge su srednje duge,

7

Page 11: Seminarski Rad Iz Infromatike

3.5 Klasa Mammalia (sisari)

Tabela 3: Zastupljenost sisara u pojedinim kontinentima

Sisari Evropa Amerika AzijaSa kloakom 122.000 88.000 59.000Torbari 50.000 156.000 120.000Placentalni sisari 189.000 123.000 69.000

Evropa Amerika Azija0

20,000

40,000

60,000

80,000

100,000

120,000

140,000

160,000

180,000

Sa kloakomTorbariPlacentalni sisari

Grafik 3: Grafički prikaz prethodne tabele

8

Slika 6: Parus major

Page 12: Seminarski Rad Iz Infromatike

3.5.1 Rattus norvegicus (smeđi pacov)

Smeđi pacov autohtono naseljava ravnice Azije, Mongolije i sjeverne Kine, alohtono praktično se može naći na svim dijelovima Planete izuzev krajnjih, polarnih područja. Predstavnici su dugo 21,5-30,0 cm i teški 350-900 g. Glava je tipično mišolika, kondilobazalne dužine 4,3-5,4 cm, produžene njuške sa uočljivim čuperkom vibrisa, slabo istaknutih očiju i dugih ušiju (dužine 1,9-2,2 cm). Krzno je oštre dlake, dorzalno tamnožućkasto do mrko, a ventralno je svijetlosivih do svijetlosmeđih nijansi. Noge su duge sa srednje dugim prstima, između kojih ima razapetu malu opnu, koji se završavaju čvrstim kandžama. Dužina stražnjih stopala je 4,0-4,5 cm. Rep je srednje debeo, duži od tijela sa glavom (17-23 cm), ljuskast sa sporadičnim dugim dlakama, sa oko 210 jasno uočljivih prstenastih zadebljanja. 6

Smeđi pacov preferira područja blizu vode, vlažne prostore, naselja, osobito ruševine, kanalizacije, podrume, vlažne staje, brodove. Živi u skupinama, pod zemljom kopa hodnike s gnijezdom i spremištima hrane ili koristi duboke pukotine. Smeđi pacov je pravi omnivor, a jede gotovo sve pa čak i lovi životinje veće

od sebe, ali žitarice su mu najomiljenija hrana. Aktivan je u sumrak i noću i vrlo je nasrtljiv. Sezona parenja je tokom cijele godine ili od marta do augusta. Ženka se koti 2.7 puta, ženka je gravidna 21-24 dana, a može da

okoti 1-15 golih i

slijepih mladunaca. Ženka doji mlade 28 dana. Spolnu zrelost dostižu za 3-4 mjeseca. U Bosni i Hercegovini je svuda prisutna i uobičajena vrsta do oko 1.000 m n.v.7

3.5.2 Mus musculus (kućni miš)

Kućni miš autohtono naseljava centračnu i južnu Aziju, a alohtono Sjevernu i sjeverni dio Centralne Amerike, rubove Južne Amerike, Afriku izuzev centralnih dijelova te Australiju, Novi Zeland kao i nizove otoka prema Aziji. Predstavnici su dugi 6,9-10,3 cm i teški 12-40 g. Glava je tipično mišolika, kondilobazalne dužine 1,8-2,5 cm, produžene, jasno šiljaste njuške sa uočljivim čuperkom vibrisa, istaknutih očiju i dugih ušiju (dužine 1,1 -1,5 cm). Krzno je dorzalno olovnosivo, smeđesivo ili svijetlosmeđe, ventralno svjetlije. Noge su srazmjerne, stražnje duže, a završavaju se čvrstim kandžama. Dužinaa stražnjih stopala je 1,5-1,9 cm. Rep je tanak, na površini sa rožnim prstenovima i dug (7,0-9,5 cm).

Kućni miš živi najčešće na vlažnim, ali i drugačijim livadama (naročito sa visokom gustom travom),

rubovima šuma s grmljem, u parkovima, vtovima, poljima i ljudskim nastambama. Vrsta je aktivna u sumrak i noću tokom cijele godine. Hrani se praktično svim uz preferiranje žitarica i insekata te svih tipova hrane koju koristi čovjek. Socijalna je vrsta koja u

prirodi kopa

6 Lelo, S. (2011). Zoologija: za studente zootehnike Poljoprivredno-prehrambenog fakulteta. Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Sarajevu

7 Lelo, S. (2014). Biosistematika vertebrata: mamologija sa posebnim osvrtom na mamofaunu Bosne i Hercegovine. Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u

Sarajevu.

9

Slika 7: Rattus norvegicus

Slika 8: Mus musculus

Page 13: Seminarski Rad Iz Infromatike

jazbine u vidu hodnika, a u ljudskim staništima u raznim pukotinama gradi veliko gnijezdo od slame, papira, tekstilnog otpada itd.Sezona parenja je od marta do oktobra. Ženka se koti 4-6 (u kontrolisanim uslovima i do 15) puta, gravidna je 21-23 dana, a rađa 4-15 golih, slijepih i gluhih mladunaca. Ženka brine o mladima oko tri sedmice, a oni se krajem tog perioda potpuno ostamostaljuju. Spolno su zreli za 6-

10

Page 14: Seminarski Rad Iz Infromatike

4. Literatura

1. Lelo, S. (2011). Zoologija: za studente zootehnike Poljoprivredno-prehrambenog fakulteta. Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Sarajevu

2. Lelo, S. (2012). Biosistematika vertebrata: Herpetologija sa posebnim osvrtom na herpetofaunu Bosne i Hercegovine. Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Sarajevu.

3. Lelo, S., Kotrošan, D., & Kašić-Lelo, M. (2014). Biosistematika vertebrata: Ornitologija sa posebnim osvrtom na ornitofaunu Bosne i Hercegovine. Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Sarajevu.

4. Lelo, S. (2014). Biosistematika vertebrata: mamologija sa posebnim osvrtom na mamofaunu Bosne i Hercegovine. Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Sarajevu.

5. Lelo, S. (2015). Praktikum za upoznavanje osnovnih taksa tetrapodnih kičmenjaka. Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Sarajevu.

6. http://en.wikipedia.org/wiki/Common_bleak

7. http://en.wikipedia.org/wiki/Trout

11