silvano bolčić - svet rada u transformaciji

167
;_ Urednik !lija SIL V ANO SVET RADA U TRANSFORMACIJI Lekcije iz savremene sociologije rada IIMm BEOGRAD 2003.

Upload: majajevtic

Post on 05-Dec-2015

269 views

Category:

Documents


29 download

DESCRIPTION

Svet rada u transformaciji (Silvano Bolcic)

TRANSCRIPT

  • ;_

    t~c\'

    Urednik !lija Mari

    SIL V ANO BOLI

    SVET RADA U TRANSFORMACIJI Lekcije iz savremene sociologije rada

    IIMm

    BEOGRAD 2003.

  • Ovu knjigu posveujem mojim preminulim roditeljima od kojih sam nauio kako radom ovek moe sebi i svojima graditi bolji ivot.

  • PREDGOVOR

    Studija Svet rada u transforomaciji: lekcije iz savremene sociologije rada rezultat je dugogodinjeg nauno-istraivakog i nastavnog rada njenog au-tora. Viegodinji rad na ovoj studiji nametnula je kompleksnost tematike ko-ja je predmet ove studije. Svet rada" odnosno sfera rada, jedna je od cen-tralnih sfera dru_tva u kojoj se deavaju bitne drutvene transfonnacije u do-sadanjoj ljudskoj istoriji, pa i bitne transformacije svakog konkretnog globalnog dnttva.

    Kljune transfonnacije u sferi rada u ovoj studiji razmatrane su iz socio-loke perspektive, sa prevashodnim osloncem na saznanja iz savremene socio-logi.je rada. ,,Socioloka perspektiva" podrazumeva, pored ostalog, znaajno uoptavanje (generalizacijun) zapaanja, tako da izloena saznanja govore o sferi rada u drutvu uopte", ak i onda kada upotrebljeni empirijski mate-rijal opisuje i analizira sferu rada nekog konkretnog globalnog drutva. To je osobenost, vrednost, ali i ogranienje sociolokog prouavanja drutvenih po-java. Kompleksnost sociolokih izuavanja je takva da su inajsistematinija i

    nauno izrazito skrupulozno izvedena zapaanja ogranienog saznajnog va-enja. S toga, umesto apodiktinih tvrdnji o onome to jeste drutvena stvar-nost, autor ovakve studije esto mora stavljati ograde'~ uz zapaanja koja iz-lae i nagovetavati ono to su nedovoljno istraene injenice i tendencije u datoj stvarnosti. U svakoj fazi rada na ovakvoj studiji nastaju zastoji i vraanja na ve napisano tivo jer autor nailazi na nova relevatna saznanja ili se su-

    oava sa novim dilemama u samoj drutvenoj stvarnosti. Sloenost rada na ovoj studiji proizala je i iz namere njenog autora da

    ona bude istovremeno obrazovno, gotovo udbenika tivo za studente koji pohaaju univerzitetsku nastavu iz sociologije rada,podsticajna nauna ras-prava za irok krug strunjaka koji se bave izuavanjem i usmeravanjem sfe-re rada, pa i razumljiva nauna pria" za ljude koji nastoje dublje razumeti svet rada i drutvena deavanja u toj sferi ne sam.o na osnovama vlastitih i-votnih iskustava, ve i sa osloncem na nauna izuavanja drutvene stvarno-sti. Potrebe ovih ciljnih grupa" svakako su razliite i stoga nedovoljno zado-voljene tekstom ove studije. Studentima e moda povremeno nedostajati izi-

    itost i sistematinog udbenikogH izlaganja, dok e ~mirna koji su ve

  • 8 Predgovor

    temeljito uli u nauna izuavanja sfere rada u uvoj knjizi smetati ba ono to ima ,.udbeniki" karakter, tj. ponavljanja stvari koje se ve znaju" i sl.

    Pisati i objavljivati knjigu ove vrste ima smisla ako ona njenim itaocima donosi znanja o onome to do sada nisu znali ili su nedovoljno temeljito po-znavali. Ali, autoru knjige ostaje da pretpostavi znanje koje nedostaje njenim

    itaocima, a takve su pretpostavke uvek pomalo netane i neosnovane. Nije Jako izabrati ni konkretne teme niti specifina znanja koja e initi sadraj ta-kve studije. Naravno, izbor sadraja knjige znaajnim delom proizlazi iz re-Jativno ustaljenog naina strukturisanja" znanja iz date naune oblasti, a u ovom sluaju re je o znanjima iz savremene sociologije rada. No, nauna praksa, nauna-produkcija" u veini nauka, pogotovo u drutvenim nauka-ma, promenljiva je, u poslednje vreme sve ubrzanije promenljiva, tako da ni-je lako izbei izlaganja o tematici koja vie nije u modi" ili pak propustiti iz-laganja o temama i pojavama koje su ule " u modu" upravo u momentu ka-da je autor odluio da zavri rad na rukopisu" (danas bismo rekli: rad na kompjuterskom zapisu") svoje knjige. I autor ove studije je tokom mnogih godina rada na tekstu ove knjige vrio izmene i u tematizaciji i u konkretnim saznanjima koja je smatrao dovoljno vanim da ih prenese svojim itaocima. On veruje da je u ovom momentu uinio valjan izbor osnovne tematike i da nudi relevantna savremena znanja o sloenoj problematici transf01macija--u sferi rada drutva uopte i posebno o transformacijama sfere rada savremeR nih drutava tokom 20. veka i na prelazu u novi milenijum.

    Strukturisanje teksta ove knjige moglo je biti i drugaije nego to je daR to u ovom sluaju. Moda je moglo biti manje osnovnih poglavlja i vie ode-ljaka i pododeljaka. Osnovna tematizacija je uvaavala stanovita koja domi-niraju u savremenoj sociologiji rada, s tim da je konano strukturisanje sadr-aja ove knjige rezultat ukupnih s~znanja ovog autora o bitnim aspektima sociolokog prouavanja_ rada. Izabrani redosled_ izlaganja trebalo je da za-dovolji i izvesne pedagoke zahteve, pre svega postupnost pojmovnih preci-ziranja.

    U prvom poglavlju date su uvodne napomene o osobenostima modernog znanja o radu i potom je preciziran domen sociologije rada -njen predmet iz-

    uavanja, osnovni teorijskipristupi i bitne osobine metodologije savremene sociologije rada. .

    Drngo poglavlje posveeno je pojmovnom i pojavnom preciziranju svoj-stava ljudskog rada i podele rada, ime je obeleen i osnovni domen izuavanja sociologije rada. Znatan deo ovog poglavlja posveenje opisu i analizi svojstava industrijskog rada kao dominantnog tipa rada modernih drutava. Uporednom analizom svojstava rada u predindustrijskim i industrijskimdru-tvima datje svojevrstan socioloko-istorijski uvid u transformacije u tipovi-ma i vrstama rada. Iako se sociologija rada, naroito u poetnoj fazi svog kon-

    SVET RADA U TRANSFORMACIJI 9 stituisanja, najvie bavila izuavanjima industrijskog rada, moderna sociolow gija rada ima za svoj predmet raznolikost vrsta i tipova rada koji su zabelee-ni u ovom poglavlju studije~

    Tree poglavlje govori o akterima rada, o radnicima" u najirem znaenju, o akterima trita rada i posebno o akterima rada prema zanimanju. Raz-likovanje zanatskih, obinih" industrijskih zanimanja i zanimanja tipa pro-fesije omoguava uoavanje osnovnih aktera rada u dosadanjim drutvima, ali i uvid u onaj smer transformacija u sferi rada koji se manifestuje upravo u vidupromena tipova zanimanja, pramena u strukturi radne snage prema za-nimanju, pa i promena u drutvenoj ulozi i drutvenom tretmanu ljudi razli-

    itih zanimanja. Sociologija zanimanja i profesija jedna je od bitnih discipli-na savremene sociologije rada-.

    etvrto poglavlje ima u fokusu radnu organizaciju koja je kljuno ,,mesto rada", ali i jedan od bitnih aktera rada u savremenim drutvima. Uz odeljke u kojima se nudi relativno celovito socioloko poimanje radne organizacije, u ovom poglavlju se izlau i savremena znanja o strukturisanju radnih orga-nizacija, o formalnoj i neformalnoj strukturi organizacije, o odnosu organi-zacije i njene okoline, o odnosima mof i o efikasnosti i odgovornosti kao bit-nim svojstvima u delovanju radnih organizacija kao aktera rada.

    Peto poglavlje je posveeno izlaganju znanja o tipovima radnih organiza-cija i o savremenim transformacijama u sferi _rada koje se ispoljavaju kao pre-oblikovanja radnih organizacija. Analizom birokratskog modela radne orgaw nizacije kao dominantog tipa radnih organizacija u savremenim drutvima, kao i razmatranjem slabosti u funkcionisanju radnih organizacija, naznaena je jedna od vanih linija transformacija u sferi rada savremenih drutava.

    esto poglavlje, donosi savremena znanjao organizovanju rada u okviri-ma radne organizacije, te o usmeravanju rada putem mkovoenj{f i preduzet-nitva. Iz uporedne analize prednosti i nedostataka vie pristupa u organizo~ vanju rada, od tejlorizma do ,,japanizacije'\ zatim iz analize stilova rukovo-

    enja i oblika preduzetnitva, mogue je uoiti transformacije u sferi rada koje utiu na proces rada i na ulogu ljudi u tom procesu.

    Sedmo poglavlje se bavi mobilizacijom ljudskih resursa i ponaanjem za-poslenih. U tom poglavlju centralno mesto imaju savremena znanja o motiva-ciji za rad. Mobilizacijom ljudskih resursa u novije vreme bave se vrlo inten-zivno brojne nauke o radun, pa svakako i sociologija rada. Poznato je upo-zorenje da je razvoj ranijih, predindustrijskih" drutava bitno zavisio od bogatstva u vidu plodne zemlje i prirodnih resursa, da je razvoj " industrijskih drutava" presudno zavisio od akumulacije i profitabilne upotrebe kapitala, te da snaga i razvoj postindustrijskih drutava" poiva na kvalitetu ljudskih resursa, znanju i kreativnoj mobilizaciji tih resursa. U kontekstu mobilizaci-je ,Jjudskog faktora'' bilo je nuno razmotriti i drutvene sukobe u sferi rada

  • 10 Predgovor

    ijim se (ne )prevazilaenjem bitno utie na ponaanje i radne doprinose za-poslenih.

    Osmo poglavlje, gde je izloena tematika humanizacije rada nastavlja i produbljuje uvide iz prethodnog poglavlja u vezi sa mobilizacijom ljudskih resursa. Moe se rei da je humanizacija rada jedna od vanih tendencija u transformacijama rada modernih drutava. U ovom delu studije znatna pa-nja je posveena sociolokim izuavanjima raskoraka izmeu ,;modela" i prak-si participacije zaposlenih u savremenim drutvima. U tim okvirima je razmo-treno i iskustvo sa samoupravljenjem u Jugoslaviji, naravno, samo u meri u kojoj saznanja o ,jugoslovenskom sluaju" obogauju savremene uvide u pro-bleme humanizacije rada.

    Deveto poglavlje, posveeno znanjima o detenninantama rada i njegovoj budunosti, stavljena je na kraj ove studije, delom i iz pedagokih razloga, bu-

    dui da valjano razumevanje tih saznanja podrazumeva poznavanje pojmova i nalaza izloenih u prethodnim poglavljima. Iz mnotva determinanti od ma-

    aja za oblikovanje sfere rada i promena koje u njoj nastaju, u ovoj studiji iz-dvojena su tri kljuna deterministika sklopa": globalni drntveni sistem, sa svojinskim odnosima kao kljunom drutveno-sistemskom determinantom, kultura i, svakako, tehnologija. Bitne transformacije u sferi rada proizlaze iz pramena u navedenim osnovnim determinantama kao i iz pramena u relativ-noj ulozi tih determinanti u oblikovanju sfere rada konkretnih drutava. Kra-

    i odeljak o savremenim megatrendovima u sferi rada na kraju ove studije re-zimira mnoga zapaanja izloena u prethodnim delovima rada, stavljajui na-glasak na one trendove koji su na delu poslednjih decenija 20. veka i na prelazu u novi milenijum. Iako e poneki italac ove studije oekivati izriitije ocene o budunosti rada u savremenim drutvima od onih koje su u njoj izloene, uvidom u relevantnu svetsku literaturu mogue je pokazati 4a su ovde osve-tljene kljune transfonnacije i trendovi u preoblikovanju sfere rada koje su na delu u nizu savremenih drutava, posebno onih razvijenijih. Ti e trendovi svakako uticati na budua deavanja u sferi rada ne samo u drutvima u ko-jima su te transformacije ve na delu, ve na preobraaje sfere rada veine sa-vremenih drutava, ukljuujui i drutvo Srbije u narednim decenijama. Jed-na od manifestacija procesa globalizacije jeste ubrzano prenoenje drutve-nih transformacija izsvetsld dominatnih drutava u drutva periferije" (kakvo je i drutvo Srbije na prelazu u novi milenijum). Globalizovanje" drutvenih transformacija posebno vai u sluaju pramena u tehnologiji i u obrascima ekonomskom ponaanja, a te su pramene bitne za buduu deavanja u sferi rada savremenih drutava. Dakle, mada je budunost rada za dua razdoblja za svako konkretno drutvo uveliko neizvesna, neke od vanih transformaci-ja u sferi rada koje- su od znaaja za tu budunost ve su na delu. O njima je bilo rei na mnogim stranicama ove studije.

    SVET RIDA U TRl\NSFORivL

  • I SVET RADA U TRANSFORMACIIl

    I MODERNO ZNANJE O RADU

    Uvodna napomena

    Rad je u korenu ljudske individualne i drutvene egzistencije. Stoga, sve dosadanje velike promene u ivotu ljudi imale su u svom temelju transfonna-cije u sferi rada. !storija kao pria o ljudskom ivljenju'' esto stvara pred-stave o presudnoj vanosti drugih sfera ovekove egzistencije, posebno ova-nosti sfere politike, za oblikovanje svakodnevnog ivota ljudi. Ipak, sve ve-like epohe u ljudskoj istoriji, da bi se razumelo ono sutinsko po emu se one

    meusobno razlikuju, moraju biti shvaene i izperspektivf! birnih_ transfonna-cija u sfen' rada, dakle, u kontekstu promena dominantnih aktera, drutvenih odnosa u sferi rada, tehnologije i organizacije rada, pa i proizvoda ljudskog ra-da. Sredstva i proizvodi ljudskog rada (kamena sekira, toak, sat, parna ma-ina, kompjuter) simboliki i sutinski obeleavaju epohe ili periode dugog trajanja" u ljudskoj istoriji.

    Uestalost i mnotvo transformacija u svetu rada, ali i u drugim sferama ivota ljudi, oteavaju uoavanje i prepoznavanje epohalnih transformaci-ja"'. Mnoga se konkretna deavanjaH u sferi politike, ali i u drugim sferama drutvenog ivota, ljudima uine kao istorijskaH, revolucionarna", kao po-eci novog vremena'', iako nakon takvih revolucionarnih" pramena ljudi esto nastavljaju iveti na stari nain". Na drugoj strani, ljudi postaju svesni, nakon izvesnog vremena, da im se ivot radikalno promenio pod dejstvom promena koje dugovremena ili nisu ni prim.eivali ili su ih smatrali tek jed-nom od manjih pramena u nekoj od sfera njihovog ivota. Mnoge korenite promene u uslovima ivota ljudi poinju tiho", ba u_ sferi rada, kao novine u

    nainu proizvodnje i razmene dobara bitnih za ovekov svakodnevni ivot. Iz-uavanje takvih korenitih pro1:llena u sferi rada jedan je od bitnih zadataka moderne sociologije rada.

    Ova studija nastoji pruiti relativno celovit, naravno ne i potpun, uvid u promenljiv svet rada tokom dosadanje ljudske istorije, ali je u njoj prevas~

  • 14 Moderno drutvo i savremeno znanje o radu

    hodni naglasak na sociolokom izuavanju bitnih svojstava rada i trans/ onna-cija u sferi rada modernih drntava.1 O tim transformacijama savremena so-ciqlogija rada ima najvie relevantnih saznanja. Takva saznanja mogu biti ko-risna i za ljude koji jesu neposredni akteri rada, ali i za one koji se profesio-nalno bave izuavanjem i usmeravanjem preobraaja u sferi rada savremenih drutava.

    Moderno drutvo i savremeno znanje o radu

    Koliina i svojstva r.ada bitno utiu na kvalitet ivota ljudi u modernom drutvu. U prkos tome, ima onih koji veruju da su savremena drntva sve ma-nje odreena onim to se zbiva u sferirada.2 Laiko, kao i ueno", miljenje krajem 20. veka i na prelazu u novi milenijum vie je zaokupljena zbivanjima u sferi politike i drutvenim konfrontacijama povodom stvaranja ili gubljenja poluga'" moi, nego samom proizvodnjom dobara neophodnih za ivot u mo-dernom drutvu. Ljudski rad i sredstva rada (ukljuujui i sve nove tehnolo-gije) imaju u aktuelnom drutvenom kontekstu prevashodno instmmentalno

    znaenje. Zato su, ini se) i moderna znanja o radu sve manje opteteorijska, retko filozofska,3 i sve vie praktina, primenjena znanja". Temeljne raspra-ve o znaenju rada za ovekovu bit i ovekovo opstajanje, o mogunostima ovekove samorealizacije putem osloboenog rada'", o putevima humanizaci-1 Ima mnotvo nedoumica u vezi sa odreenjem modernosti i modernih dmtava (vidi o tome,

    na primer, Turza, 1996: 55-66). U uvodnim"' sociolokim tekstovima (vidi, na primer, Ma-cionis, 2000:626) najee se istie da je ,,modernizacija proces socijalnih pramena zaet in-dustrijalizacijom", to znai da bi moderna drutva bila industrijska'" drutva ili industrij-ska kapitalistika drutva", kako to istie Toni Votson (Watson, 2002: 94), uvaavajui i Mark-sovo vienje modernih drutava. Ima razlika i u oceni kada nastaju modema drutva. Za veinu, modema drutva" nastaju u Evropi u drugoj polovini 18. veka, kada zapoinje tzv. prva industrijska revolucija, upotrebom parne maine. Ima i onih (kao to je L. Mamford, citirana prema Walker [Voker], 1968: 33) koji misle da sat a ne parni stroj je glavni stroj modernog industrijskog doba", iz ega bi sledilo da je moderno doba zapoelo jo u 14. ve-ku. K Turza (1996: 57--66 ) poima modernost kao u renesansi zaetu, dugo trajuu, istorij-ski oscilirajuu strukturu, u kojoj se formiraju (i trajno je bitno odreuju) posttradicionalni oblici vlasnitva, trina privreda, individualizam i racionalnost". ini se osnovanim upozo-renje K. Turze (1996: 56) da je prekratko" odreenje modernosti kao industrijalizacije, jer modernost ipak u nekim svojim bitnim svojstvima nastaje i pre industrijalizacije, kao to je neadekvatno svesti moderna drutva iskljuivo na kapitalistika drutva. Najzad, i postmo-dema" drutva kao drutva 21. veka, po oceni mnogih, sutinski nije mogue razumeti izvan konteksta modernosti.

    2 Takvu ocenu daje, na primer, J. Habermas (1987: 29), pozivajui se na radove Karla Ofea. 3 Studije filozofsko-teorijskog karaktera novijeg datuma, poput studije H. Arent, Vita activa,

    retke su. -

    SVET RADA U TRANSFORMACIJI I MODERNO ZNANJE O RADU 15 je i razotuenje" rada, o ljudskom smislu raznolikih promena u sredstvima i oblicima rada, kao da su gurnuta u prolo vreme. 4

    Pa ipak, rad jeste i dalje bitna sfera ovekovog ivota. Bez umnog odno-sa i prema toj sferi svog ivota, ljudi nee ii u susret svojoj srenijoj budu

    nosti'~ u ime koje su u dosadanjoj istoriji preduzimane gotovo sve ,,velike" ljudske akcije. Celovita i produbljena znanja to ih donose savremene dru-tvene nauke, posebno nauke o radu, pa i moderna sociologi.ja rada, u funk-ciji su tog umnog odnosa oveka prema vlastitom radu. Jer nauke o radu da-ju ljudima misaona orua" kojima ovi mogu lake i bolje da poimaju svoju vlastitu stvarnost rada i radnog ivota". U tom smislu su ta znanja korisna i

    praktina'" ne samo za strunjake kojima je drutvenom podelom rada dode-ljeno da rad ljudi ine ~,efikasnim" i korisnim, ve i za ljude kao pojedince ko-ji tragaju za svrhom i ,,logikom" onoga to se njima i sa njima deava dok rade.

    Moderna drutva su u znaku mnogostrukih, uestalih, esto i haotinih pramena. Uoiti sutinski nova svojstva pojedinih sfera drutva i bitne inioce pramena u drutvu postaje sve tee, uprkos novim tehnologijama za evi-dentiranje i .. procesiranje" informacija i svih vrsta injenica". Tom uestalou pramena se, bar delom, moe objasniti sadanje praktino odsustvo no-vih velikih sistematizacija i sinteza znanja o ovekovoj stvarnosti. 5 I ozbiljnijim prilozima novoj sintezi ljudskog znanja nije teko uputiti ozbiljne zamerke to su pojedine aspekte stvarnosti zanemarili ili ih nedovoljno osvetlili, to se u njima zakljuuje o celini stvari na osnovu ,,uzorka'" uzetog iz stvarnosti ko-ji nije dovoljno reprezentativan'",6 to je mnogo relevantnog znanja u njima ostalo nepomenuto, itd. Pa ipak, uprkos svim tekoama i granicama, nune su povremene rekapitulacije i resistematizacije znanja u odgovarajuim obla-stima da bi se poneto od ranijeg prevazienog.znanja izostavilo i da bi nova znanja dobila onaj znaaj to ga ona imaju za razumevanje savremenog, ak-tuelnog reda stvari" udatoj oblasti. I ova studija o transformacijama u sferi rada i osobinama rada u modemom drutvu, pisana iz perspektive savreme-

    4 Svojevrstan zaborav ove humanistike tematike u raspravama o radu deo su novije mode" potiskivanja marksizma kao modernog miljenja nakon uruavanja socijalistikih poredaka u

    Istonoj Evropi. Valja rei da tog ,,zaborava" drutveno-naunih saznanja o modemom dru-tvu zaetih i inspirisanih marksizmom ima manje na Zapadu nego na Istoku, to se moe videti i u najnovijim radovima ,,zapadnih" autora (vidi, na primer, Gidens [Gidens], 1993, Watson, 2000, Macionis (Maounis], 2001).

    5 Manuel Castells [Kastels] (2000) nastoji da opie, analizira i protumai smisao mnogostru-kih drutvenih promena na prelazu dva milenijuma u svom obimnom trotomnom radu The Jnf ormation Age: Economy, Society and Culture. Ali, i on istie da ono to on nudi u svojim obimnim knjigama jesu samo elementi jedne eksplorativne kros-kulturalne teorije ekono-mije i drutva infonnatikog doba." (

  • 16 Moderno drutvo i savremeno znanje o radu ne sociologije rada, nastoji doprineti tom poslu rekapitulacije i nove integra-cije raznolikih znanja o radu u modemom drutvu.

    No, kao to se moderno drutvo sve rede analizira prevashodno iz per-spektive rada, tako se i rad sve manje razmatra iz iste" socioloke perspek-tive. Ako bi se relevantna savremena literatura za takva saznanja ograniila na radove iji naslovi izriito naglaavaju socioloko razumevanje rada; ta bi literatura danas bila prilino oskudna,7 to bi moglo govoriti u prilog oceni o marginalizaciji sfere rada--u modernom drutvu, kao i o svojevrsnoj krizi sociologije", pa i krizi sociologije rada kao posebne naune discipline u po-slednjim decenijama 20. veka. Briljivo itanje mnotva pisanih radova o dru-tvenim pojavama koje nastaju u sferi rada pokazuje, meutim, da bi pret-hodne ocene bile neumesne jer sadanja multidisciplinarna" ili transdisci-plinarna" tematizacija saznanja o sferi rada svedoi i o promenama u samoj stvarnosti rada, kao i o izmenjenim saznajnim interesima koji se izraavaju tim izmenjenim naslovima" radova u kojima se pie o radu. Drutvene po-jave u sferi rada koje prouavaju strunjaci iz razliitih oblasti vieslojne" su, pa se moraju opisivati i analizirati misaonim sredstvima" (pojmovima, pa-radigmama", klasifikacijskim ok:vllima") nastalim u razliitim naunim di-sciplinama. U zavisnosti od ireg teorijskog okvira u koji se pojedinani pri-lozi ukljuuju, u zavisnosti od osnovnog teorijska-metodolokog pristupa po-javama, a esto i u zavisnosti od opte profesionalne usmerenosti autora, radovi sline sadrine mogu biti naslovljeni raZliito i tretirani kao prilozi od

    znaaja za razliite naune discipline. Ova studija o epohalnim transformacijama u sferi rada uvaavala je sa-

    vremena saznanja o ljudskoj dimenziji rada, koja su nastala u vie srodnih dru-tveno-naunih disciplina, ali je pisana kao prilog savremenoj sociologi.ji rada najpre zbog toga to je pojave i procese u sferi rada sagledavala iz perspekti-ve drntva kao celine_. Istovremeno~ u ovoj se studiji polazi od tematizacije" saznanja o sferi rada kojom se posebno istiu socijalni akteri i njibovesocijal-ne interakcije u .,prostom rada" ime se naglaava onaj osobeni aspekt stvar-nosti rada kojim se prevashodno bavi sociologi,ja kao .generalizujua" nauka o strukturi i dinamici ,.globalnih" dmtava. Takvom se tematizacijom odra-va odreeni kontinuitet sa sociologijom rada onakvom kakva je ona bila uob~

    liena u 20. veku, iji su rezultati prisutni u disciplinarne raznolikim novim studijama sfere rada, iako sada esto u izmenjenom terminolokom pako-vanju".

    Budui da jo uvek nije prolo istorijsko vreme profesija kao grupacija uenih ljudiH posveenih" odreenim oblastima ili aspektima ivota ljudi,

    7 Studije o radu novijeg datuma gde se izriito naglaavaju socioloka saznanja o radu rede su, no, ima takvih studija (vidi Hall [Hol], 1994, Watson, 2000).

    SVET RADA U TRANSFORMACIJI J MODERNO ZNA.t"fJE O RADU 17 posveenih aktivnostima omeenim drutvenom podelom rada, i nije prolo ni vreme koje je porodila socioloku profesiju, razumno je teiti razvijanju eks-pe1tske moi socioloke profesije. To je smisao i ove delimine resistematiza~ cije ranijih sociolokih saznanja i socioloke reinterpretacije, pa i integraci~ je, novih, clisciplinarno razliitih saznanja o drutvenoj dimenziji rada koje se izlau u ovoj studiji. Ova studija nema ambicije da prui sveobuhvatno izao-Jaueno udbenikoH znanje o dosadanjim izuavanjima drutvene strane ra-da niti da celovito prikae sve dosadanje znaajne pramene u svetu rada predmodemih i modernih drutava. Ako bi izlaganje takvih znanja i bilo mo-

    gue s obzirom na dostupna saznanja, ono bi se teko dalo izloiti u knjizi ovog obima. Autor ove studije veruje da ona donosi temeljna pojmovna i dru ga konkretna znanja na kojima moe da se temelji profesionalno angaova-nje sociologa u sferi rada, ali i profesionalni rad drugih specijalista za proble-me rada. Studije ove vrste korisne su i kad ne nude gotova znanja'" udbe-

    nikog karaktera ve otvaraju profesionalne vidike i upuuju na drnge radoveB u kojima se nalaze manja od znaaja za istinski profesionalan rad. Imajui, dakle, u vidu takvu korisnost ovde izloenih sociolokih rasprava o svetu ra-da u transformaciji"' i posebno o radu u modernom drutvu", njen je autor

    odluio publikovati ovu studiju sa uverenjem da e ona imati svoje itaoce, ne samo studente sociologije, ve i druge ljude koje interesuju pitanja i dile-me o svetu rada kakva se razmatraju u ovoj knjizi.

    O domenu sociologije rada

    Striktno utvrivanje domena odreene naune discipline ini se praktiki neostvarivim zadatkom. Jer, Hstvari~' kojima se bavi neka disciplin~ pripa-daju jednom sloenom i isprepletenom ljudskom realitetu, pa su i izabrane stvari'' svojevrstan artefakt" date nauke, a ne neka nepobitna i izdvojena realnostkoja eka'" da bude podvrgnuta izuavanju. Ipak, specifina siste

    matina zasnovana saznanja koja nastaju unutar odreene disciplinamo ob~ likovane naune prakse" omoguavaju dublje, a u sprezi sa saznanjima iz drugih disciplina i celovitije razumevanje pojedinanih stvari" kao i same ovekove realnosti u njenom totalitetu. Tu je opravdanje i za razvoj raznolik.ih nauka o oveku i drutvu, pa i za razvoj sociologije koja, i kad pretenduje da bude opta nauka o drutvu", da bi bila nauka, mora svojom naunom prak-som ostati u svom domenu .

    8 U ovoj studiji ima mnogo takvih upuivanja" u samom tekstu, u fusnotama i u obimnoj bi-bliografiji radova korienih za pisanje ove studije.

  • 18 Moderno drutvo i savremeno znanje o radu Najoptije reeno, odreena .nauna praksa" ostaje u domenu date na-une discipline kada razmatra stvari" koje su, uz odreene pretpostavke, iz-dvojene" iz realnosti, ali po nekom jasno utvrenom laite1ijumu i kada te ,,stva-ri" razmatra (opisuje, analizira, objanjava) sa odreene specifine ,.)trane", kada to ini na nain dovoljno osoben za datu ,,stvar" i dovoljno razliit od onoga koji koriste druge discipline. Dakle, u obeleavanju domena" jedne discipline istovremeno se uoavaju ,.predmet", aspekt'~ ,pristup", pa i osnov-na metodologija u izuavanju odreene pojave" ili stvari". Domen" tako ostaje prepoznatljiv i kad nastanu odreene promene u vezi sa predmetom", sa stranom" ili sa pristupom" prouavanju. Ta obeleenost ,,domena" je, dodue, uvek nedovoljno transparentna. Jer, mnogo toga se vremenom me-nja u naunoj praksi koja je u znaku date discipline. Istovremeno, i sama na-

    una praksa obeleava datu disciplinu, pa je domen" esto odreen i onim to ine poslenici u datoj naunoj oblasti.

    Zato, da bi se znalo ta spada u domen sociologije rada, nije dovoljno uvaiti neka opta odreenja sociologije, ve se mora imati u vidu i, za dato vreme, osobena .praksa sociologa" u vezi sa sferom rada. To podrazumeva poznavanje evolucije ,,naune prakse" sociologije rada (njene istorije") kao i poznavanje njenih aktualnih izvora, koji mogu biti uklopljeni i u neke nove interdisciplinarno oblikovane naune prakse u izuavanju rada u modernom drutvu.

    Sve to izloiti do nunih i svima razumljivih detalja svakako nije mogu-e u jednom uvodnom odeljku, pa ni u jednoj celovitoj studiji koja bi samo tome bila posveena. Ovde e biti reeno poneto o radu (kao osnovnom predmetu" sociologije rada) i onim njegovim stranama" koje su sociolozi do sada prevashodno nastojali izuavati; bie rei o drntvenim akterima" koji upravo svojom delatnou obeleavaju sferu rada" i bie dat saeti pre-gled do sada uoblienih osnovnih pristupa" u sociolokom" izuavanju ra-da. Tako e tek uvodna" biti opisan Hdomen sociologije rada", dok bi neto ire razumevanje morala proizai iz celine izlaganja u ovoj knjizi i, naravno, iz daljeg bavljenja svim onim to se deavalo i dalje se deava u sociologiji i srodnim oblastima u vezi sa izuavanjem sfere rada.

    Predmet sociologije rada

    Da bi imala status zasebne naune discipline, sociologija rada bi, naelno posmatrano, morala imati jasno odreen predmet prouavanja, vlastite me-tode izuavanja i razvijen fond pojmova i teorija specifinih za razumevanje pojava i zakonitosti'l koje spadaju u njen domen. Taj nivo naune izgrade-

    SVET RADA U TRANSFORMACIJI I MODERNO ZNANJE O RADU 19 nosti nije sasvim dostignutu sociologiji rada, ba kao to nije dostignutu so-ciologiji uzetoj u celini i u drugim posebnim sociologijama. Mnotvo je kon-troverzi u vezi sa predmetom sociologije rada, u vezi sa specifinostima na-unog pristupa i metoda, a pojmovi i teorije koje koriste sociolozi u raspra-vama o radu esto nisu od znaaja samo za socioloko prouavanje rada. Ipak, sociologija rada ima svoje prepoznatljive mesto u naunoj zajednici zahvalju-jui osobenoj istraivakoj praksi kojom se dolazi do sociolokih saznanja u vezi sa ljudskim radom, dovoljno razliitih u odnosu na saznanja koja proiz-laze iz istraivakih praksi oblikovanih po naelima drugih naunih discipli-na. Iz razliitih odreivanja.predmeta i teorijsko-metodolokih stanovita u sociologiji rada, to e u nastavku biti samo fragmentarne izloene, ne sledi, dakle, osporavanje statusa naunosti ove discipline, ve'uoavanje vie istra-ivakih smerova u dosadanjem konstituisanju modeme sociologije rada.9

    Iz poetne faze uobliavanja sociologije rada kao industrijske sociologi-je" (ili sociologije industrije") proizlazio je naglasak na sociolokm prouavanju industrijskog rada" (ili rada u industriji'') kao dominantne forme ra-da u modernim drutvima. Ta je poetna tradicija sauvana do dananjih da-na, posebno u britanskoj i amerikoj akademskoj zajednici, pa se mnogi posebni kursevi u univerzitetskoj nastavi dre pod nazivom industrijska so-ciologija".

    Britanski sociolog V. Skot (Scott) je meu prvima definisao industrij-sku sociologiju" kao specijalnu socioloku disciplinu koja prouava industri-ju, njene tvorevine i njen odnos prema irem drutvu'\ odnosno kao ,.nauku koja prouava socijalno ponaanje pojedinaca, grupa i itavih organizama ko-ji su nastali, ive i razvijaju se pod specijalnim uslovima koje proizvodi indu-strija i industrijski rad".10

    Na prvi pogled, ovim nazivom i isticanjem ,,industrije' i industrijskog rada" kao njenog osobenog predmeta'', sociologija rada se ograniava na iz-

    uavanje jednog, mada dominantnog, vida (industrijskog") rada u moder-nim drutvima, dok bi za izuavanje drugih vidova rada, pogotovo rada u ne-modernim, ne-industrijskim" (predindustrijskim) drutvima prividno valja-lo razvijati nove socioloke discipline. Naravno, i ona stanovita koja su nazivom vukla u smeru ovakvog predmetnog suavanja sociologije rada nisu realno iskljuivala socioloko prouavanje ostalih vidova ljudskog rada. Ilu-stracije radi, u knjizi engleskih autora Parkera, Brauna, ajlda i Smita Soci-ologija industrije (The Sociology oj Industry, London, 1977) istie se daje ,,so-ciologija industrije u vezi sa prirodom i znaenjem rada i profesionalnog i-9 Po T. Votsonu ( Watson, 2QOO: 42) u savremenoj sociologiji rada mogu se uoiti sledee t~

    orijske orijentacije (struje"): menaderska-psiholoka, dirkemovsko-sistemska, interakc1-onistika, veberovska-socijalno-akcijska, marksistika i postmoderna orijentacija.

    10 Citirana prema P. Radenovi (1972: 17).

  • 20 Moderno drutvo i savremeno znanje o radu vota" ( occupational life ). Oni izriito istiu da .,kontekst industrije nije jediw ni gde se deava rad, pa, na prifiler, dom moe biti takav konteksti( ( cit. rad, 24). Po miljenju ovih autora~ sociologija industrije je takoe i u vezi sa so-ciologijom organizacije, u vezi sa stavovima i ideologijama nosilaca moi na svim nivoima organizacijske strukture i u vezi sa onim to ljudi ine u organi-zacijskom kontekstu. Najzad, oni istiu da se industrijska sociologija bavi ti-pom drntva u kontekstu kojeg postoje i rad i organizacije ( cit. rad, 24).

    Osim ove poetne identifikacije sociologije rada kao industrijske soci-ologije", koja je bila prevladavajua u britanskoj i amerikoj sociologiji, mo-e se govoriti i o relativno dugoj tradiciji ireg sociolokog prouavanja ljud-skog rada, posebno u francuskoj i evropskoj sociologiji u proteklih pedesetak godina 20. veka. Osim ireg naziva, ova se posebna socioloka disciplina USllle-rava na usvaku ljudsku skupinu koja se kristalizuje u vezi sa radom, inakar sa-mo pokazivala minimum stabilizacije i unutranjeg konstituisanja (Fried-man '[Fridman], Naville [Navil], Traite de sociologie du travail, 1961, tom I, 26). Fridman i Navil kao predmet sociologije rada vide izuavanje ljudskih _ kolektiva vrlo razliitih po svojoj veliini, svojim funkcijama, koji se konsti-tuiu u toku rada ... " Po njima, predmet ove discipline je svaki ,,radni kolek-tiv", radna grupa", ono to na njih utie i na koji nain one meusobno uti-

    u na rad. Izriita odreenja predmeta sociologije rada to ih daju razliiti autori

    mogla bi navoditi na ocenu o znatnoj predmetnoj neuoblienosti ove poseb-ne socioloke discipline. Toj oceni mogu doprinositi i donekle razliiti sadr-aji udbenika i slinih radova namenjenih sistematskom izlaganju saznanja koja pripadaju ovoj naunoj-disciplini. No, valja imati u vidu da su udbeniki sadraji esto uslovljeni ulogom date nastavne discipline u celovitom pla-nu nastave za odgovarajuu oblast obrazovanja u datoj zemlji.

    Poetni naziv industrijska sociologija", ali uz celovitije predmetno od-reenje, nalazi se i u prvom sistematskom univerzitetskom udbeniku iz ove oblasti, u Industrijskoj sociologi.ji (1951)11 amerikih autoraD. S. Milera i V. H. Forma koji smatraju da ,,industrijska sociologija" primenjuje metode i poj-move opte sociologije na podruje odnosa na radu, pa njeno podruje vide kao prouavanje: 1) radnih grupa i odnosa na radu, 2) uloga koju radnik igra u radnim grupama i 3) socijalne organizacije pogonskog drutva" ( cit. rad, 36). Valja rei da u razradi ovih osnovnih tematskih podruja Miler i Form u pomenutom udbeniku izlau veoma irok spektar pitanja kojima se bavi so-ciologija rada.

    U duhu tradicije industrijske sociologije" nastali su i mnogi kasniji ud-benici, recimo Industrijska sociologi,ja amerikog sociologa E. najdera [Schne-

    11 Ovaj rad je preveden i objavljen u Zagrebu 1966. godine.

    SVET RADA U TRANSFORMACIJI I MODERNO ZNANJE O RADU 21

    ider] (1971). Po najderu, industrijska sociologija bavi se ,,industrijom kao pro-duktivnim sistemom" i ima za cilj da analizira socijalnu strukturu industrije pomou socioloke teorije i sociolokih tehnika" (13). Socijalna struktura" industrije je shvaena kao ,.matrica socijalnih ponaanja" iji su elementi ulo-ge, vrednosti, komunikacije i status. Po najderu, saznanja industrijske socio-logije valja izloiti u okviru sledeih celina: 1. Organizaciona analiza industri-je, birokratski model industrijske organizacije (Rukovodioci u industrijskoj bi-rokratiji; Srednji segment u industrijskoj birokratiji; Uloga radnika u industrijskoj proizvodnji; Uloga radnika sa stanovita drutvenih odnosa na radu); 2. Socijalna struktura sindikalizma; 3. Industija i drutvo (Industrija i zajednica; Industrija i drutveno raslojavanje; Industrija i manjinske grupe; Industrija i porodica; Industrijalizam i drava; Industrijalizam i drutvene pra-mene). Slinu tematsku usmerenost ,,industrijske sociologije nalazimo i ujed-nom od novijih udbenika, u Industrijskoj sociologiji Ivana Berga (1979).

    Pojedini udbenici sadre gradivo koje se u nekim drugim sredinama: iz-lae kao sadraj neke druge nastavne discipline. Ovu opasku valja imati u vi-du kada se, na primer, analizira sadraj Sociologije rada . Fridmana i P. Na-vila. Nakon uvodnogpoglavlja, gde se izlau saznanja o predmetu sociologi-je rada i dodirnim pitanjima, slede poglavlja: 1. Industrija, stanovnitvo, zaposlenost; 2. Rad i tehniki progres, 3. Preduzee, 4. Vrednosti i stavovi prema radu, 5. Radniki pokret i konflikti na radu, 6. Rad i industrijska civi-lizacija i 7. Posebne teme (rad i rat, porodini ivot, budeti vremena, rad i slobodno vrerne, dananje tendencije i sutranje perspektive). Valjalo bi na~ vesti naslove i svih uih odeljaka ovih tematskih celina da bi se bolje uoila predmetna irina ovako shvaene sociologije rada, gde se izlau saznanja ko-ja se ponegde izlau i kao sadraj ~.socijalne demografije"', radnog prava i sl.

    Ameriki autor T. Kaplov (Caplow) takoe koristi naziv sociologija ra-da" (The Sociology of Work.. 1964), ali je on vidi kao naunu disciplinu usme-renu na prouavanje drutvenih uloga koje nastaju klasifikacijom ljudi na osnovu rada koji obavljaju'". Tematiku sociologije rada ovaj autor grupie u

    sledea podruja: 1. Podela rada u predindustijskom i industrijskom drutvu, 2. Profesije, njihov poloaj u drutvu i njihova mobilnost u drutvenom siste~ mu, 3. Profesionalne ustanove, udruenja i ideologije i 4. Sociologija trita. Moe se rei da je Kaplov sociologiju rada uvelikoj meri sveo na ,,fiociologi.ju zanimanja", koju valja smatrati poddisciplinomH u okviru ire koncipirane sociologije rada.

    T. Votson (Watson, Sociology, Work and Industry, 2000), rezimirajui sa-drajne komponente najnovije sociologije rada (posebno one u V. Britaniji), uoava sledea problemska podruja: rad (radno iskustvo, vrednosti, orijen~ tacije, rad i ne-rad), zanimanje {strukture po zanimanju, tipovi zanimanja, klase i rad, profesionalizacija, podela rada, ulazak u zanimanja i radne kari-

  • 22 Moderno drutvo i savremeno znanje o radu

    jere ), organizacije (birokratija, struktura i tehnologija, mo i vlast, organiza-cija rada, politika u organizaciji, organizacijska kultura), odnosi u zaposlenju (konflikti i saradnja, individualno i grupno prilagoavanje, strategije i supro-stavljanja, sindikati) i industrijsko-kapitalistika drutvo (strukture i procesi).

    Koncept sociologije rada" imao je prevagu i u sociolokim prouavanjima rada u istonoevropskim socijalistikim zemljama" (Poljskoj, ehoslovakoj, Sovjetskom Savezu). Tako je poljski sociolog J. epanski12 isticao da sociologija rada prouava rad kao drutveni proces" i analizira uticaje dru-tvenih uslova na motive, tok, intenzitet i rezultate rada. A. Sarapata, 13 tako-

    e poljski sociolog, smatra da je predmet sociologije rada drutveni karak-ter rada i da ova disciplina prouava: odnos radnika prema radu, prema pro-fesionalnom pozivu i prema preduzeu; drutvene odnose u preduzeu, formalne odnose i drutvenu atmosferu; dezorganizaciju drutvenog sistema u preduzeu, osposobljavanje za rad i prilagoavanje zahtevima radnih me-sta; drutvene posledice rada na mikro i makro nivou; tipove zanimanja i pro-fesionalnih orijentacija, probleme upravljanja i drutveni model preduzea. Moe se rei da Sara pata vidi primamo rad u preduzeu kao predmet socio-logije rada, mada ima u vidu i veze preduzea i globalnog drutva.

    Slinu usmerenost sociologije rada na problem Hpreduzea" i radnih kolektiva" nalazimo i u mnogim sovjetskim radovima iz ove oblasti, kao na primer u radu V. P. Podmarkova iji je udbenik naslovljen Uvod u industrij-sku sociologiju, gde su u centru panje prouavanja: ,,preduzea kao socijal-nog sistema", funkcionalnih osobenosti proizvodnih grupa (pogona, brigada) i pojedinih radnika; upravljanja proizvodnim kolektivom, unutarkolektivnih i meukolektivnih odnosa; socijalne kontrole, te uporedno prouavanje pro-izvodnih organizacija (navod prema M. Radovanovi, 1991: 26).

    Moe se primetiti da ima slinosti u tematizaciji istraivakih interesova-nja u amerikoj i sovjetskoj sociologiji rada, s tim to se, umesto naglaska na problemima rada pojedinaca kao nosilaca odreenih funkcija (rukovodioca, radnika) u amerikoj istraivakoj praksi, u sovjetskoj sociologiji rada stavlja vei naglasak na ,,radne kolektive", na rukovoenje radnim kolektivom'\ pa i na problemi obuavanja i disciplinovanja radnika za kolektivni rad. Takve naglaske na problemima radnog kolektiva" nalazimo i u novijim, post-so-vjetskim udbenicima sociologije rada, naroito u odeljcima o p1imenjenoj so-ciologiji rada. To se jasno uoava u Sociologiji rada N. I. Drjahlova, A. I. Krav-

    enk.a i V. V. erbina (izdanje Filozofskog fakulteta u Nikiu, 1997). Sociologija rada, kakva se razvijala u dojueranjim zemljama socijali-

    zma", mada je omoguavala i odreene empirijske uvide u stvarnost rada u

    12 Navodi prema P. Radenovi, 1972: 15. 13 A Sarapata, Osnovi sociologije dela, Ljubljana, 1968.

    SVET RADA U TRANSFORMACIJI I MODERNO ZNANJE O RADU 23

    tim zemljama, bila je esto optereena ideolokonormativnim pristupom u prouavanju rada. Tako je istononemaki sociolog R. Stolberg (Stollberg) u svojojArbeitsociologie (Sociologi.ji rada) (1978) isticao da su drutvenoekow nomski uslovi rada" ti koji bitno utiu na prirodu rada, pa iz toga on izvlai zakljuak da je rad u socijalizmu po svojoj drutvenoekonomskoj sutini hu-man i da ga ne treba humanizovati", to znai da su nepotrebna i saznanja savremene sociologije rada u vezi sa tom problematikom.

    Sociologija rada, kakva se u poetku razvijala u dojueranjoj Jugosla-viji, bila je delom pod uticajem britanske i francuske kole (V. Skota, ali i .. Fridmana i Navila i drugih znaajnih posleratnih sociologa Francuske), a dew lom pod uticajem ,,marksistike socioloke orijentacije" pa i nSOvjetske kole". Uticaj britanske" i francuske kole" bio je nesumnjivo vidljiv u odreivanju predmeta sociologije rada kod I. Stanojia (1961), koji je smatrao da se ova posebna sociologija ima usmeriti na prouavanje: 1. nastanka i razvoja indu strije, 2. osnovnih organizacija koje su proizlazile iz industrijske proizvodnje, 3. pramena u drutvenim strukturama koje izaziva industrijska proizvodnja, 4. odnosa industrijskih institucija i organizacija, 5. pos1edica rada u industri ji i u drutvenom ivotu uopte i 6. socijalnih posledica automatizacije.

    Slovenaki rano preminuli sociolog rada J. Derganc (1962) stavljao je poseban naglasak na prouavanje ,;radnih grnpa", to ga je inilo bliskim Frid-manovoj orijentaciji u sociologiji rada.

    J osip upanov, jedan od najznaajnijih sociologa rada u jugoslavenskom prostoru, video je ovu disciplinu primamo kao .~ociologiju radnih organiza~ cija'\ ali je isticao i vanost prouavanja zanimanja i profesija, te problema-tike trita rada".14 -

    Izriito isticanje osobenosti .marksistike sociologije rada", koja bi po-uavala dmtvene odnose koje uspostavljaju ljudi u procesu rada i to sa ciljem da ustanovi osnovne zakonitosti razvitka drutvenih odnosa u procesu ra-da", nalazimo u jednom od prvih domaih udbenika iz ove oblasti, u Socio-logi.ji rada (1967) V. Rakovia. Slino je odreenje sociologije rada dato i u radu Osnovni problemi sociologije rada (1971) D. Markovia, koji smatra da je njen predmet prouavanja rad kao drutvena kategorija sa svim obeleji-ma po kojima se on razlikuje od ostalih drutvenih kategorija, i drutveni od~ nosi u koje stupaju uesnici u radnom procesu. Isticanje drutvenih odnosa" kao predmeta prouavanja u ovim shvatanjima predmeta sociologije rada, s obzirom na nain na koji su ti odnosi shvaeni, znailo je unoenje znatnog normatiVizma" u opisivanje stvarnosti rada, posebno rada u dojueranjoj

    ,,socijalistikoj" Jugoslaviji, zbog ega su-obimni delovi ovih udbenika nasta-. jali prepriavanjem odgovarajuih zakona (o radnim odnosima, Zakona o

    14 Vidi J. upanov, 1983, Marginalije o drutvenoj krizi, Globus, Zagreb.

  • 24 Moderno drutvo i savremeno znanje o radu

    udruenom radu) a ne i na bazi sistematskih, empirijskih prouavanja stvar-nosti rada u ovoj zemlji.15

    Valja rei da osobene drutvene prilike u sferi rada u pojedinim zemljama utiu na stanovita o predmetu sociologije rada i na izbor osnovnih tematskih celina kada se piu udbenici ili druge sistematske studije iz ove oblasti. Nemaki sociolog J. Eterli (Oetterly, 1971) u studijiBetriebsociologie und Gessel-shaftsbild (Sociologija preduzea i slika drutva), analizira obimnije studije iz do-mena sociologije rada koje;su se javile od 1945. dol967. godine u SAD, Fran-cuskoj i Nemakoj i konstatuje da se radovi mogu razvrstati u deset tematskih podruja, te da su ta problemska podruja" izazivala u pojedinim zemljama razliitu pallju istraivaa i analitiara sfere rada (vidi sledeu tabelu).

    Tematska usmerenost radova posveenih problemima rada u SAD, Francuskoj i Nemakoj u vremenu 1945-1967.

    Problemska podruje USA Francuska Z.Nemaka n % n % n %

    1. Radna situacija (izvoenje rada,radni odnosi, radni zahtevi, 13 8 5 9 22 20 uslovi, motivacija) 2. Radne grupe (neformalne grupe, poslovoe) 14 8 3 5 8 7 3. Drutveni uticaji

    tehnikih napredaka 16 9 16 26 18 16 4. Preduzee kao komplek-sna socijalna organizacija 43 26 9 15 12 11 5. Stanje meuljudskih odnosa 32 19 5 8 8 7 6. Problem upravljanja 24 14 2 8 3 3 7. Slubenici kao drutvena grupa 1 1 3 5 12 12 8. Radnici kao drutvena grupa 2 1 5 8 10 9 9. Problem saodluivanja 2 1 8 13 14 13 Radniki sindikati i pokreti radnika 21 13 5 8 2 2

    Ukupno 168 100 61 100 109 100

    15 Kritiki osvrt na Sociologiju rada D. Markovia daje M. Radovanovi, 1991.

    SVET RADA U TRANSFORMACIJI I MODERNO ZNANJE O RADU 25

    Budui da su ovde data dosta iroka problemska podruja, mogui su i neosnovani zakljuci o razliitosti tematske usmerenosti sociologije rada u navedenim zemljama. Ipak, evidentna je izrazitija usmerenost amerikih pro-

    uavanja rada na probleme preduzea i probleme upravljanja (zbog ega je amerika sociologija rada esto kvalifikovana kao menaderska u nauka ko-ja i slui interesima menadera), kao to je vidljiva i neto vea zaokupljenost francuskih istraivaa drutvenim uticajima tehnikih napredaka" (tome su bili posveeni najznaajniji radovi . Fridmana, Kuda ide ljudski rad i Raz-mn!/jeni rad), te problemima radnika, saodluivanja i radnikog pokreta. U Zapadnoj Nemakoj neto vei naglasak se stavljao na izuavanja ,,radite si-tuacije", ali i na izuavanja radnika i slubenika u radnim organizacijama, te na probleme saodluivanja zaposlenih.

    Ne zanemarujui ove razlike u problemskoj usmerenosti sociologije ra-da u razliitim zemljama, iz prethodnog pregleda shvatanja o predmetu soci-ologije rada ipak je mogue izvui zakljuak o relativno uoblienim osnovnim podrujima prouavanja modeme socwlogije rada koju, oito, nije mogue svesti na industrijsku sociologiju" ili socioloko prouavanje industrije. Ka-ko se istie u jednom novijem Sociolokom reniku (D. and J. Jary [Dari] Sociology: The Harper Collins Dictionary, 1991), termin Msociologija rada" je danas najire prihvaen i oznaava usmerenost sociologije na analizu rada i njegove organizacije, posebno, mada ne samcr u znaenju plaenog rada. Taj opti predmet se analizira u irem socijalnom, komparativnom kontekstu, po-sebno u meuodnosu sa socijalnim, ekonomskim i politikim institucijama. Centralna povezujua tema je podela rada." ( cit. rad, 422).

    Ako se pokuaju sintetiki izraziti ne samo izriita odreenja predmeta sociologije rada, ve i uoena problemska podruja ove posebne naune di-scipline, onda se moe rei da se sociologija rada bavi kompleksnim prouavanjem rada kao drutvene pojave. Dmtvena strana ljudskog rada iskazuje se u meuzavisnosti oblika rada, organizacije rada i odnosa ljudi u procesu rada i unutar radnih celina (,,radnih organizacija" i dr.) i osnovnih dmtvenih aran-mana u globalnom drutvu. Sociologija rada prouava oveka - pojedinca u njegovim radnim ulogama, drutvene grupe koje su radne grnpe, kompleksne socijalne organizacije nastale radi ostvarivanja radne delatnosti (radne orga-nizacije"), meuorganizacijske tvorevine (asocijacije u sferi rada, poslovne zajednice i sl.), institucije nastale u vezi sa .radom, pri emu to prouavanje

    ukljuuje uoavanje meuuticaja globalnog drutvenog sistema, strukture i kulture drutva i pomenutih drutvenih tVorevina" u sferi rada i u vezi sara-dom. Cilj je ovih prouavanja da se ustanove i objasne trajnije tendencije i pra-vilnosti u oblikovanju, funkcionisanju i menjanju drutvene strane rada, poje~ dinih vidova i oblika rada i karakteristika ,.pfere rada" u datom globalnom drn-tvu u celini, kao i u ljudskom dnttvu uopte.

  • 26 Moderno drutvo i savremeno manje o radu

    \:,. Teorijski pristupi u sociologiji rada

    Osim razlika u odreivanju predmeta prouavanja sociologije rada, u sa-vremenoj literaturi iz ove oblasti uoavaju se i razlike u osnovnom teorijskom pristupu, usled ega ima razlika u konceptualizaciji pojava iz sfere rada i u na-inu objanjavanja dubljih slojeva" stvarnosti rada, emu su namenjena od-govarajua socioloka prouavanja rada.16 Te razlike u pristupu izraavaju, izriito ili prikriveno, razliita ontoloka stanovita o sutini ljudskog rada, pa i o sutini drutvenog" ime se sociologija kao nauka ima baviti, a tu su on-da prisutni i uticaji odgovarajuih dodirnih" nauka na bazi ijih saznanja ho-e se razumeti i drutvena strana rada.

    Bqdui da je ljudski rad viedimenzionalna realnost' ije su manifesta-cije, osim ire drutvenog" i psiholokog, fiziolokog, tehnikog karaktera, prouavanje ljudskog rada nije moglo biti i ne moe biti iskljuivi domen so-ciologije rada. U stvari, starija" su novovekovna nauna izuavanja psiho-fi-zioloke i tehnike strane rada od prouavanja drutvene'' strane rada. Ra-zumljiv je, stoga, i uticaj tih ranijih ,,istraivakih" praksi na oblikovanje so-cioloke istraivake prakse.

    Prouavanja tehniko-organizacione strane rada, naravno, uz nastojanje da se o ljudskom radu u celini misli na tehniki" (ponekad i ,,tehnicistiki") nain bilo je karakteristino za F. Tejlora (1967) i njegove sledbenike, ija je elja bila da se ustanove i u praksi pri.mene naela tzv. ,,naune organizacije ra-da" kako bi rad ljudi postao pouzdan, precizan i kontrolabilan kao i urad ma-ine" i tako postao maksimalno produktivan. Nastavljajui ovu poetnu istra-

    ivaku'' orijentaciju u izuavanju i usavravanju ljudskog rada nastale su am-bicije da se konstituie jedna sveobuhvatna opta nauka o radu (ergologija) gde se rad poima kao svrsishodno delovanje" i gde je zadatak ergologije da istrai sve inioce koji doprinose uspenosti tog svrsishodnog delovanja". ,,Er-goloka'' sistematizacija znanja o radu, po miljenju H. Hilfa,17 poinje sa bi-ologijom (gde je, po njemu, ukljuena i psihologija rada), potom se prelazi na tehnologiju rada i na kraju se tome dodaju drutveni aspekti rada".

    U centru ergololdh prouavanja je sam proces rada, inioci koji utiu na taj proces, iz ega sledi i osobeni ergoloki pristup" u prouavanju rada: u centru istraivake panje je proces rada, najpre rada pojedinca, a potom uih radnih grupa u vezi sa efikasnou" (,,uinkovitouH) rada. U ergologiji se opisuju imere putanje rada", vreme rada, ustroenaenergija, ostvareni uinci i inioci koji najdirektnije utiu na radne uinke. U ovom pristupu preva-

    16 Vidi o tome ve pom:injani rad T. Votsona (Watson, 2000: 40-80). 17 H. Hilf,Nauka. o radu, Rijeka, 1963.

    SVET RADA U TRANSFOID.IACIJI I MODERNO ZNANJE O RADU 27

    gu imaju metodi koji omoguuju tehnika ,~nimanja" i merenja rada, metodi - .-, -kvantitativne analize i metodi eksperimentalne analize. Drutvena strana rada" vidi se u osnovi kao metodine delovanje'~ koje moe uticati na radne uinke i koje je pod uticajem demografskih, kulturnih, pravnih, politikih i drugih drutvenih okolnosti. No, u ergologiji se polazi od stava da su tehni-ki momenti od primamog znaaja za efikasnost rada (Hilf, 1963: 109).

    Nema sumnje da je rad u modernom drutvu dobio mnoga svojstva, po-gotovu svojstvo visokoproduktivnog rada u odnosu na rad u predmodernim drutvima, zahvaljujui doprinosima onih posebnih nauka o radu koje su uva-avale ergoloka naela u prouavanju rada. Zahvaljujui ergonomiji", disci~ plini koja izuava fizike odnose izmeu maine i oveka sa ciljem da se uma-nji napor, nelagoda, zamor radnika (Bullock [Bulok]; Fountana Dictionary, 1977) razvijeni su i dizajnirani" alati, pomagala, koji su olakavali ovekov rad i time ga inili efikasnijim. :tie gg_riyi znaaj.i doprinos ergolokog pri-_ stupa u prouavanju rada, nuno je videti i njegove jednostranosti i granice, posebncd{ada se iz takve perspektive pristup~ izuavanju ljudske i drutvene sttane rada, kako su isticali zagovornici ergologije. Ovde je u vidokrugu bio

    masovanTp-r-evas1iono rntinizovani manuelni rad pojedinaca ili malih gru-pa, onaj rad kakav je dominirao u ranoj industrijskoj eri", ali uz nedovoljno uvaavanje celovitog drutvenog okvira'" u kome se takav rad obavlja. Uinkovitost". toga rada se poimala kao primarni cilj, pa su druge realne ljudske potrebe koje ljudi ostvaruju tokom rada uveliko ostale zanemarene, pa i ne uoene.

    Tamo gde je prenaglaavana tenja za ,.racionalizacijom" ljudskog rada kako bi se on uklopio u rad maina" (i drugih tehnikih osnova rada), pre-

    viala se ponekad i ue ljudska, psiholoka strana rada, emu je vie panje posveivala psihologija mda. Mnoga saznanja savremene sociologije rada, proizala su iz istraivanja koja su izvorno bila koncipirana kao psiholoka istraivanja", odnosno kao izuavanja ljudskog faktora u industriji".18 Sto-ga je, pored ergolokog", i .,psiholoki" pristup ostavio znatnog traga u savre-menoj sociologiji rada.

    Psihologija rada je primarno usmerena na prouavanja individualnog i meu-inividualnogponaanja ljudi u sferi rada. Naglasak je na saznanjima koja su u vezi sa individualnim psiholokim svojstvima ljudi (u vezi sapanjom, pamenjem, sposobnostima, emotivnim reagovanjima i sl.)_od kojih zavisi pri-

    lagoavanje ljudi uslovima i zahtevima rada. Ta su saznanja znaajna za prak-tino usmeravanje ljudi na konkretna zanimanja za koja pojedinci imaju vie sposobnosti i sklonosti (profesionalnu orijentaciju"); za izbor ljudi za odgo-varajue poslove (selekcija zaposlenih), za osposobljavanje ljudi za date po-18 Celovitiji pregled tih izuavanja daje, pored mnogih, i S. Gellerman (Gelerman], Motiva

    -tion and Productivity, 1963; vidi i rad M. Radovanovia, 1988.

  • 28 Moderno drutvo i savremeno znanje_ o radu slove, za motivisanje ljudi za rad, za prilagoavanje procesa rada, sredstava za rad i radnih normi onima koji rade i obrnuto. 19

    Budui da individualne psiholoke reakcije" i ,~ponaanje" ljudi barde-lom proizlaze iz njihovih individualnih interakcija, 20 iz.grupa unutar kojih oni deluju, a grupe imaju osim individualno-psiholokih i ire socijalne odredni-ce, izuavanja grupnih delanja ljudi u vezi sa radom moe dovesti do prekla-panja psihologije i sociologije rada.

    Kada sociologija rada preuzme ,.ponaanje" kao svoj osnovni analitiki koncept, ona lako zapada u svojevrsnu psihologistiku redukciju stvarnosti ra-da, u biheviorizam", pretpostavljajui da su u osnovi isti deterministiki sklo-povi (na primer, motivi i motivacione prakse) koji oblikuju delanja ljudi kao pojedinaca i delanja radnih organizacija". U oba sluaja nastoje se otkriti inioci" od kojih zavisi ponaanje'' navedenih aktera rada. Ali, ono to se, na primer, javlja kao motiv za rad pojedinca, ne mora biti relevantni faktor delanja radne organizacije. Radne organizacije su sloeni socijalni sistemi"

    ije je delovanje uveliko uslovljeno njihovom strukturom" kao i njihovim strukturalnim vezama sa njihovom relevantnom okolinom~~, pa je logika" njihovog ,,ponaanja" nesvodiva na logiku ponaanja ljudi kao individua.

    Upravo je iz uoavanja osobenosti socijalnih sistema" i struktura" ko-je nastaju u prostoru rada (radnih organizacija" razliite sloenosti, veliine, funkcionalne diferenciranosti, uklopljenosti u okolinu) i specifinih pro-cesa menjanja tih struktura" (menjanja podele rada, strukture moi, komu-nikacija i dr.), nastalo istinsko savremeilo socioloko prouavanje rada i organizacija unutar kojih se rad obavlja. Moe se rei da je socijalnostrnktur-ni, odnosno drutveno-sistemski pristup dominantni pristup u savremenoj so-ciologiji rada i da je sociologija radne organizacije njen centralni krug izuavanja. 21 S osloncem na takav teorijsko-metodoloki pristup, istraivaka pa-nja je pomerena od izuavanja pojedirica i njegovih osobina ka izuavanju socijalno-strukturalnih okvira" koji uobliavaju individualna ponaanja" ljudi u radu. Ti okviri povremeno nameu odreene ustaljene ,,obrasce po-naanja" (delovanja) i to tie samo ljudi kao pojedinaca, ve i sloenih soci-jalnih aktera" kao to su radne organizacije. Nasuprot ranijoj usmerenosti na

    praktina pitanja individualne produktivnosti u industrijskoj sociologiji", so-ciologija rada se sada vie bavi pitanjima arganizacijske stabilnosti, vitalnosti i globalne organizacijske efikasnosti.

    19 Vidi D. R Dejvis i V. D eklton,Psihologija i rad, Beograd, 1979. 20 Te aspekte prouavanja neki autori (Bojanovi, 1988) smatraju predmetom jedne posebne

    discipline.psihologije meuljudskih odnosa na radu. 21 T. Votson ( Watson, 2000: 55) istie daje taj uticaj bio posebno vidljivu razvoju sociologi~

    je rada u periodu l 950-1970i_ i da je taj utieaj vidljiv i tokom devedesetih godina 20. veka.

    SVET RADA UTR\NSFORMACIJI I MODERNO ZNANJE O RADU 29 No, kao to je pod uticajem psihologistike orijentacije prouavanje lju-

    di u prostoru rada esto dolazilo do zaborava organizacije", tako i struktu ralistika" izuavanja vode ne samo zaboravu individue", ve i zaboravu i~ reg drntvenoistorijskog konteksta" unutar kojeg deluju radne organizacije. Stvara se uverenje da e organizacije sa datom funkcionalnom specifinou, sa odgovarajuom tehnologijom, datom veliinom i uklopljenou" u okoli-nu imati u osnovi isti oblik upravljanja, istu strukturu moi, isti sistem komu-nikacije, iste osnovne sukobe i isti smer organizacijskih pramena itd. Kon-kretna izuavanja, meutim, otkrivaju kulturalne i drnge globalno-sistemske specifinosti organizacija koje koriste iste osnovne tehnologije, koje su iste

    (sline) veliine i kompleksnosti. Pokazuju se vanim i saznanja o ist01ijsldm procesima u oblikovanju razliitih konkretnih aktera rada", od pojedinaca koji rade" (radnika'~) do kolektiviteta (radnih jedinica") koje nose radnu delatnost. Najzad, ono to se uspostavlja kao ~,pvakodnevica" radnih organi-zacija i sfere rada u celini ne rezultira samo iz tenji ,,aktera rada" da budu radno efikasni, ve i iz tenji ljudi da ,,rade ljudski'\ da im rad bude smislen, usaglaen sa njihovim biem", ,,neotuen". ~oge pramene u vezi sa pode-lom rada, organizacijom rada, nainom osposobljavanja ljudi za rad, upra-vljanjem, nagraivanjem, ne mogu se razumeti a~o se previdi ta ira humana dimenzija rada.

    Mada je naglaavanje ove ire drutveno-istorijske uslovljenosti ,Jjud-skih odnosa'" u sferi rada i humanistike dimenzije rada bilo posebno vidlji-vo u marksistiki inspirisanoj sociologi,ji rada,22 koja je imala kritiki odnos prema ergolokoj, psihologistikoj i strukturalistikoj'" paradigmi u sociolo-giji rada, takvo je polazna teorijske stanovite u poslednjih dvadesetak godi-na prihvaene i kod onih ija osnovna teorijska stanovita nisu naklonjena marksizmu. Zahvaljujui toj orijentaciji dublje su osvetljavani sukobi u radu, svojstva radnog procesa" i njihov znaaj za ponaanje ljudi u radu (emu je posebno doprineo H. Braverman i njegova podsticajna studija Rad imono-polni kapital /1983/), te problemi otuenosti u radu i mogunosti drutveno-sistemski podrane humanizacije rada.

    Dosadanje uobliavanje sociologije rada kao posebne naune discipli-ne nije ishodila samo iz odgovarajuih teorijsko-saznajnih usmerenosti, vei iz uvaavanja praktinih potreba onih koji su ostvarivati svoje interese u sferi rada. Sociologija radaje od samog poetka bila i primenjena" disciplina ija su saznanja bila korisna za reavanje konkretnih problema u domenu rada. Dugo vremena, a i do dananjih dana, sociologija rada (kao i druge nauke o radu") bila je zaokupljena razreavanjem problema rada onako kako su ih 22 Vidi o toj orijentaciji, posebno u okviru britanske sociologije rada, u cit. ragu T. Votsona,

    (Watson, 2000: 71-73). Znaajni svakako su doprinosi francuskih autora (Z.Fridmana, P. Navila, A Gorca) marksistiki inspirisanoj sociologiji rada.

  • L.

    ii li:

    30 Moderno drutvo i savremeno znanje o radu

    poimali oni koji su .,vladali'~ upravljali, rukovodili radom: problemima radne produktivnosti zaposlenih, posebno zaposlenih u pogonu", odsustvovanjem s posla, fluktuacijom radne snage, nemarom u radu, apatijom i nezadovolj-stvom zaposlenih (niskim radnim moralom"), neizvravanjem nareenja ru-kovodilaca, sukobima zaposlenih i u uprave". Zbog takve interesne obojeno-sti" poneki kritiari su nazivali graansku'' sociologiju rada menaderskom nauk.om". No, saznanja proizala iz namere da se reavaju navedeni praktini problemi rada" imala su i dublje saznajno znaenje od poetnih praktinih uputstava koja je iz njih valjalo izvesti. Bez saznanja do kojih se dolo pod uticajem tih menaderski'' shvaenih problema rada, nauno razumevanje karakteristika modernog rada i procesa u sferi rada modernih drutava bilo bi veoma oskudno.

    Naravno, ima opravdanja i za pomeranje preokupacija sociologije rada ka problemima rada vienih iz ugla onih koji neposredno rade, iz ugla zapo-slenih. Neki autori (posebno, vedski sociolog A. Sandberg) imajui u vidu ta-kve probleme ele razviti sodologiju rada kao ,,nauku o radnom ivotu".23 To bi najpre podrazumevalo izriitije bavljenje drntvenim okolnostima'" koje dovode do onih problema" u sferi rada koje obino vide menaderi. To bi, pored ostalog, znailo otvaranje pitanja o svojinskim pravima i obavezama razliitih aktera rada, a ne samo vlasnik.a kapitala; razmatranje drutvenih ciljeva" koji e se ostvarivati u domenu rada; znailo bi i analiziranje efika-snosti upravljakog rada, planiranja, kontrole, i sl.). Uvaavanje potreba i in-teresa zaposlenih vadilo bi veem uoavanju problematike uslova rada, uti# caja konkretnih tipova rada na sposobnosti, znanja zaposlenih, na njihove anse da radom stiu nova znanja, vodilo bi i veem uvaavanju zahteva za

    usklaivanjem radnog ivota" i vanradnog, porodinog ivota, ivota u lo kalnoj zajednici, itd.

    Osim novih podruja izuavanja, sociologija rada koncipirana kao na-uka o radnom ivotu" nastoji razviti jedno drugaije, manje pozitivistika" (manje scientistiko'1) metodoloko stanovite. To pozitivistika metodolo-ko stanovite je karakteristino po tretiranju zaposlenih i problema u njiho-vom radu samo kao objekata (predmeta") prouavanja sa prividno ,,neutral# nim" prikupljanjem injenica od strane istraivaa radi dolaenja do opisa i objanjenja onoga to se deava u sferi rada. Autori koji se zalau za novu nauku o radnom ivotu" uestalo koriste tzv. akcioni pristup,24 gde se zapo-sleni ukljuuju u sam proces istraivanja, od konceptualizacije problema do zavrnih nalaza, gde cilj nije samo opisati i objasniti ono to se /,f udima dea va u radu i u vezi sa radom, ve i inicirati procese pramena koje e ii u srne-

    23 Vidi radove A Sandberga (1982, 1985). 24 Vidi o tome rad B. Gustavsena i P. Engelstada, 1986.

    SVET RADA U TRANSFORMACUI I MODERNO ZNANJE O RADU 31 ru uvaavanja potreba zaposlenih i gde e u voenju pramena zaposleni ima-ti aktivnu ulogu. Istraivai, profesionalni sociolozi i specijalisti za druge aspek-te rada, igraju ulogu medijatora u tim procesima promena time to unose i-ra i pouzdanija nauna znanja u neposredno iskustvo zaposlenih, potpoma-u sistematino analiziranje relevantnih injenica, uspostavljaju i podstiu komunikacije meu razliitim zainteresovanim stranama i pomau nastaja-nje trajnih oslonaca radnike akcije" (sindikata i drugih radnikih asocijaci# ja). Konano, saznanja do kojih se dolazi ovim putem, iako imaju svoja ogra-

    nienja, doprinose dubljem razumevanju trendQva promena u sferi rada mo-dernih drutava jer se do tih saznanja dolazi prisustvom istraivaa u ,,ivoj stvarnosti" svakodnevnog rada.

    O metodima istraivanja u sociologiji rada

    Mnogi udbenici iz sociologije rada, naroito oni domai, imaju u svom uvodnom poglavlju i izlaganje o umetodima sociologije rada", zastupajui iz#

    riito ili preutno stav o postojanju osobenog metoda ove socioloke discipli-ne. No, iz sadraja tih odeljaka najee sledi suprotan zakljuak, o neposto-janju osobenog metoda ove discipline, jer svi posebni metodi" koji se tu pri# kazuju spadaju ili u optu metodologiju naunog istraivanja ili u opte metode razvijene u humanistikim naukama'\ u psihologiji i sociologiji posebno. Bu-

    dui da se u tim prikazima metoda ostaje na optim mestima" i ne daju se osvrti na primenu pojedinih metoda u istraivanjima problema koji spadaju u sociologiju rada, teko je uoiti i ono to jeste bar donekle osobeno u vezi sa metodom sociologije rada", a to je odreena istraivaka praksa koja se uestalije oslanja na pojedine metode prikupljanja i analize relevantnih i~ njenica u vezi sa specifinim problemima istraivanja.25

    U vezi sa metodom sociologije rada" valjalo bi najpre uoiti izvesnu uslovljenost izbora metoda istraivanja osnovnim teorijskim pristupom koji obeleava konkretna izuavanja u sociologiji rada. Tako e u psihologisti~ ki" usmerenoj sociologiji rada polazne jedinice analize biti ,.pojedinci", njiho-va ponaanja" i stavovi, pa e prevagu imati beleenja svojstava pojedina-ca"', bilo na bazi zvaninih statistikih podataka ili uz pomo anketa, utvrdi~ vanja stavova, pomou ;.skala", u vidu ver_balnih iskaza dobijenih putem upitnika i intervjua. ,,Strukturalistiki" usmerena sociologija rada teie ana-

    25 U zborniku tekstova koji su priredili O. Grusky, G. Miller [Graski, Miler], The Sociology of Organization, New York, 1981, nalazi se vie radova koji ilustruju primenu pojedinih meto-da u savremenoj.sociologiji organizacije, pa time i sociologiji rada. S osloncem na te rado~

    ve date su i neke opaske o osobenostima metodologije sociologije rada u ovoj studiji.

  • 32 O metodima istraivanja u sociologiji rada lizi osobina kolektivnih ,jedinica rada'~ pre svega ,;-adnih organizacija'', pre-ko pokazatelja o dominantnoj tehnologiji, veliini, poslovnoj efikasnosti, or-ganizacijskoj kompleksnosti, hijerarhinosti i sl. Pribegavae se tipolokim

    -klasifikacijama, utvrivanju modela" za analizu svojstava i funkcionisanja organizacija, a poseban znaaj dobie i komparativna istraivanja organizaci-ja i metod sluaja. Sociologija rada koja je usmerena na analizu trajnijih isto-rijskih procesa koji uslovljavaju i karakteristike dominantnih tipova radnih organizacija, kao i na izuavanja osobina dominantnih dmtvenih odnosa me-u ljudima u sferi rada, koristie istorijsku grau i metode razvijene za potre-be istorijskih prouavanja, kao i druge metode kvalitativne analize, na primer, analizu institucija i dokumenata o njihovom funkcionisanju.

    Imajui u vidu sloenost predmeta prouavanja, mora se istai potreba kombinovane upotrebe vie metodskih postupaka, - kvantitativnih, za one aspek-te rada koji imaju kvantitativnu dimenziju i gde su .Jnerenja" pojava normal-na i neophodna, i kvalitativnih, za razumevanje, pre svega, osobenih uloga i poloaja koje ljudi imaju u prostoru rada, za opise sloenih svakodnevica" u sferi rada. Postoje dimenzije problema-kojima se bave sociolozi rada gde je nuno koristiti kvantitativne postupke prikupljanja podataka i analize. Tako, u izuavanju moi u organizacijama, ako se hoe dobiti pouzdana slika o di-stribuciji"' moi, njenoj nejednakoj raspodeli, korisna je upotreba tzv. grafi-kona uticaja" (kako ga naziva Tanenbaum, 1957), dok, ako se ele dobiti uvi~ di u koalicije" kao sloene struktureH koje povezuju vie aktera moi, neo-phodni su kvalitativni opisi pojedinih aktera u koaliciji i veza meu tim akterima.26

    Mnogi problemi u sferi rada kojima se bavi sociologija rada imaju due trajanje i osobenu logiku menjanja u vremenu. Iz toga sledi potreba za ,Jonw gitudinalnim'' prouavanjima; bilo u vidu studija sluaja, ili u vidu ponavlja-nih anketa, ili u vidu uistorijskih istraivanja" na bazi dostupne dokumenta;.. cije o procesima koji su predmet prouavanja.27 Tamo gde procesi imaju se-zonsko" ili ciklino" deavanje, nuni su postupci prikupljanja i analize koji

    e uvaavati tu vremensku stranu zbivanja. Sloenost drutvene strane rada, osim to trai kombinovanje vie meto-

    da, longitudinalna izuavanja, komparativna izuavanja, trai i to neposred-nije uvide u stvarnost rada To je razlog to su mnogi znaajni nalazi u socio-logiji rada zasnovani na metodima posmauanja, posebno participativnim po-smatranjimau {takvu je osnovu imala i Bravermanova studija Rad i monopolni kapital, 1983), bilo da istraiva privremeno ulazi u radne sredine koje je pro-

    uava, bilo da due vreme ivi i radi u datoj sredini. 26 Vidi o tome rad V. Rusa i F. Adama, Mo i nemo samoupravljanja, 1989. 27 Primer takvog istraivanja je rad A. Turena (Touraine, Evolution du travail ouvrier aux usiR

    nes Renault, Paris, 1955).

    SVET RADA U TRANSFORMACIJI I MODERNO ZNANJE O RADU 33

    Mnoga temeljna saznanja u savremenoj sociologiji rada, posebno u ve-zi sa znaajem odreenih determinanti za oblikovanje osobina odgovarajuih aktera rada" (radnika} rukovodilaca, posebno) proizala su iz obimnih kom-parativnih prouavanja (kroskulturalnih" prouavanja, prouavanja organi-zacija iz razliitih drutvenih sistema", prouavanja vrednosnih orijentacija ljudi iz razliitih zemalja, itd.).28 Moe se rei da su ovakva istraivanja bila stalno u modi;', ali da su naroito postala znaajna sa procesima globaliza-cije" savremenog sveta, pa i sa skoranjim procesima tranzicije".29

    -Primena eksperimentalne metode u celinije retka u drutvenim nauka-ma, -pa je retka bila njena primena i u sociologiji rada. Ipak, moe se rei da je upravo sociologija rada jedna od sociolokih disciplina gde se do niza zna-

    ajnih saznanja, pa i do ocena o primenljivosti tih saznanja, dolo primenom osobenih vidova ,~eksperimenta" u radnoj sredini. Meu posebno znaajne spadaju eksperimenti u demokratizaciji radnih odnosa", posebno u vidu. uvo-

    enja tzv. autonomnih radnih grnpa. Takva su izuavanja zaeta u okviru tzv. socio-tehnikog pristupa u V. Britaniji, a potom su istinski razvijena u Nor-vekoj i u vie drugih zemalja Evrope (vedskoj, Danskoj, Francuskoj, ltali~ ji).30 Toj vrsti istraivanja pripadaju.i neka druga istraivanja u vezi sa tzv. participativnom organizacijom" i u vezi sa humanizacijom rada) iako su ne-ki od eksperimenata" imali karakter laboratbrijskih istraivanja~,31 a ne i .radnih eksperimenata" kakvi su bili oni u Norvekoj, na primer.

    Celovitom analizom pomenutih istraivakih praksi dolazi se do potpu-nijeg uvida u osobenosti metodologije sociologije rada koja je omoguila kon-stituisanje sociologije rada kao posebne naune discipline, iako time nisu bi-li razvijeni neki potpuno novi i osobeni metodi istraivanja. Bez poznavanja svih vrsta podataka (statistikih i drugih) refovantnih za socioloka prouavanja rada, poznavanja izvora tih podataka, bez znanja o konkretnim strate-gijama istraivanja i bez uvida u probleme socioloke analize na bazi tako do-bijenih injenica, nije mogue dostii potrebnu metodoloku osposobljenost za profesionalni rad u ovoj oblasti. Knjiko poznavanje optih metoda istra-ivanja nije osnova za razumevanje osobenogpristupa niti za dalji razvoj so-ciologije rada.

    28 Takvo je, na primer, istraivanje G. Hofstedea, Cultural Consequences: lntemati.onal Diffe~ rences in Work~Related Jlalues, London, 1980.

    29 Vidi, na primer, komparativno istraivanje preduzetnitva u radu T. Kuzia i D. Lendela (Kutzi, Lenguel, eds., The Spread of Entrepreneurship in Eastem Europe, Budapest, 1995).

    30 Vidi o tome M. Kamui, V. Rus, redaktori, Eksperimenti u demokratizaciji radnih odnosa, Zagreb, 1975.

    31 Pregled takvih istraivanja daje P. Blamberg (Blumberg, 1968).

  • II RAD I PODELA RADA

    Osnovna obeleja ljudskog rada

    U naem svakodnevnom jeziku re rad'' oznaava vie raznolikih stva-ri: oznaava delovanje" ne samo ivih aktera ve i neivih" stvari (,.rad maM ine"); oznaava neki proizvod"(umetniki rad''); oznaava napor' (teM ak rad"). To govori samo o jednom vidu tekoa koje valja savladati u nastoM janju da se precizira ljudski rad" kao osnovni predmet sociologije rada.

    Meutim, ukoliko se ne nastoji dati neko sasvim novo, originalno, neprobleM matino i zaokrueno odreenje ljudskog rada, za poetak moe biti upotreM bljiv i Marksov tekst iz Kapitala (1978, I: 163) u kome se ljudski rad odreuje kao proces izmeu oveka i prirode, proces u kome ovek svojom sopstve-nom aktivnou omoguuje, regulie i nadzire svoju razmenu materije sa prirodom. Prema prirodnoj materiji on sam istupa kao prirodna sila. On poM

    kree prirodne snage svoga tela, ruke i noge, glavu i aku da bi prirodnu maM teriju prilagodio sebi u obliku upotrebljivom za njegov ivot". Iz ireg Mark-sovog razmatranja ljudskog rada (Kapital, I: 163-164) valjalo bi svakako iz~ dvojiti sledea vana zapaanja:

    - da je rad aktivnost proizvoenja stvari upotrebljivih za ovekov ivot, i to delanjem koje proizlazi iz oveka samog;

    - da je re o svesnoj (osmiljenoj") i svrhovitoj delatnosti; - da je rad i u svom najjednostavnijem obliku ,,stvaralaka" delatnost jer znai stvaranje neeg to u datom obliku ne postoji u prirodi i to po ,,meri o-veka"; .

    - da je rad drutvena delatnost'", ak i kad ovek dela kao pojedinac, jer ve sami elementi rada, pre svega sredstva za rad, proces rada, ali i predme-ti rada" nose peat datog drutva i uvode oveka posredno ili neposredno u

    odreeni drntveni odnos prema drugim ljudima. Rad oveka kao drutvenog bia" kojim se na oso ben nain bavi socio-

    logija rada, morao bi da bude pojmovna tako odreen da je mogue njegovo razlikovanje od drugih ovekovih aktivnosti koje nisu rad", kao i od drugih

    RAD I PODELA RADA 35 zbivanja u ovekovom svetu koje mogu da lie na ovekov rad (kao to je ,,rad ivotinje" ili rad vetra"), mada nemaju sutinski isto znaenje.

    Rad valja najpre razlikovati od brojnih ovekovih aktivnosti koje nisu rad, koje su ne-rad". Takve su mnoge duhovne aktivnosti oveka (recimo, molitva), kao i psiho-fizioloke aktivnosti (spavanje, na primer), koje nema-ju neposredno ,,instrumentalna znaenje", ne rezultiraju proizvodima", ve su izraz osobenog ovekovog bivstvovanja"'. Dodue, i radH, pogotovo u Marksovom znaenju prakse" kao sam.ostvaralake ljudske delatnosti, jeste i nain iskazivanja i izraz biti oveka kao oveka. Ali, osobena instrumental-nost" bitna je oznaka ovekovog rada. Jer, ovek (kao vrsta") dolazi radom do stvari" neophodnih za njegovu ljudsku egzistenciju.

    Zbog injenice da se rad javlja kao proizvoenje stvari" upotrebljivih za ljudski ivot, prisutna je naglaena sklonost poistoveivanja rada" i pro-izvodnje", kao i svoenja rada" na proizvodni rad". U najirem znaenju, rad kao stvaranje" mogao bi oznaavati sve one ljudske delatnosti koje se

    oznaavaju i kao proizvodnja". Ukoliko se, meutim, izrazom proizvodnja" oznaavaju samo delatnosti proizvoenja stvari'', mnoge delatnosti ne bi bile proizvodnja" iako bi bile rad (kakav je rad lekara, muziara, naunika, itd.).

    Naravno, valja uvaiti i injenicu da je ,;rad kao takav", nezavisno od kon-kretnog oblika u kome se javljaju njegovi ,,ishodi" (,,outcomes"), koncept no-vovekovnog dmtva,l ba kao to su to i izrazi radnik", ,,radna organizacija", itd. U tom novovekovnom konceptu rada uoljiv je naglasak na ishodima" rada kao korisne stvari", ali i na elementima prinudnosti (i nude) na koje

    ovek pristaje dok radi'~ i, stoga, i naglasa,k na izvesnoj dozi neslobode za ono-ga ko radi. Time se rad dosta uspeno razlikuje od igre kao jedne od ne-rad-nih ovekovih aktivnosti, gde je igra kao igra (i zadovoljstvo koje je ishod igre) neposredni cilj ovekove aktivnosti. Ona ne nastaje iz nude, ve iskazuje slo-bodu izbora u ovekovom bitisanju'".

    Sociologija rada se do sada prevashodno bavila onim oblicima rada u modernom drutvu ija se instrumentalnost'" iskazivala i tako to je rad naj-

    ee bivao rad za dmge, rad za odreenu naknadu, rad koji je svoju svrhovi-tost iskazivao u odreenim korisnim ishodima" za one koji su organizovali rad i njime upravljali i u zaradiH za one koji su radili.

    Mnoge pojave kojima se sociologija rada do sada bavila nastale su unu-tar dato'cr novovekovnog oblika rada, posebno onog rada koji odreujemo kao indusn#ski rad". Razumljivo je to je i izvorni domen sociologije rada bio od-

    reen kao izuavanje socijalne strane rada u industriji~ i to je i ova nauna disciplina do dananjih dana uspostavljena i kao industrijska sociologija". 1 K Marks upozorava da je ,,rad uopte" kategorija modernog drutva i da to postaje vidljivo

    u svakodnevnom ivotu tek kad uzajamni odnosi ljudi kao proizvoaa roba postanu vla~ dajui drutveni odnosi" (Kapital, I, 1978: 64).

  • 36 Osnovna obeleja ljudskog rada Ipak, u najiri domen sociologije rada morali bi ui i raniji oblici pre-

    dindustrijskog rada". Kaoiprvo, predmet sociologije uopte, pa i sociologije rad~ nije samo novovekovno, moderno drutvo, ve drutvo uopte i drutvo kao konkretno-istorijski totalitet u njegovim raznolikim oblicima nastajanja, razvijanja i nestajanja. Razumevanje tih formi rada korisno je za celovitu isto-rijsku rekonstrukciju pramena u sferi rada, ali i zbog mnogih dananjih osta-taka" tih ranijih oblika rada, pa i zbog moguih obnova takvih ranijih" for-mi rada u savremenim drutvima (kakav je recimo, prinudni, gotovo robov~ ski, rad u koncentracionim logorimaH ili rad u izrazito autoritarne ureenim zajednicama i sl.).

    Uz pomo istorijski" i komparativne usmerene sociologije rada valjalo bi uoiti i pomeranja u znaenju rada koja govo_re o promenljivom kultumo--vrednosnom tretmanu rada u pojedinim epohama i u pojedinim dmtvima.2

    Ve iz injenice da iz izvornog znaenja rei ~,rad" u evropskim jezicima (en-gleski labour", francuski travail'', nemaki arbeit", ruski TJ)yt(") proizla-zi slika muke", tegobe", mogue je razumeti dugovladajuioptistav izbe-gavanja rada, pa i preputanja rada samo nekim (jadnijimH) lanovima dru-tva.

    Moglo bi se rei da jetek novovekovno graansko drutvo", uz znaajnu pomo protestantske etike", ali i modeme drutvene nauke (politike ekonomije" posebno), vrednosno preinailo pojam rada tako da rad moe bi-ti univerzalno obeleje oveka, da raditi" ne znai neizbeno biti u nevolji, da rad ne mora biti kazna" ve i nain dostizanja najviih ljudskih stremljenja, pa i onog spiritualnog pribliavanja Bogu".

    Bez takvog, u osnovi pozitivnog, koncepta rada nije bilo mogue doi do moderne masovne proizvodnje, pa ni do potrebnog broja ljudi koji e u izve-snom smislu biti indiferentni prema samoj konkretnoj vrsti rada, koji e biti spremni da rade ono to se trai i to se plaa". Bez takvog, ipak u osnovi po-zitivnog, shvatanja svakog rada nije bilo mogue ni novovekovno pojednosta-vljivanje i najsloenijih vrsta rada kojim su stvoreni uslovi da praktino svako moe biti ukljuen u proces rada. Time je, ini se, otvoren i put za razvoj onih modernih tehnologija koje .danas ve potiskuju oveka iz sfere rada upravo zato to je njegov rad prethodno tako razloenn da je ,,maina" mogla pre-uzeti da radi" ono to je pre toga mogao raditi samo ovek. Prelaz na novo-vekovni koncept industrijskog rada bio je, reklo bi se, do sada najvei isko-rak" oveka u sferi rada, ije su posledice vieznane, i pozitivne i negativne, o emu upravo govore saznanja klasine" i savremene sociologije rada.

    2 O tome pie A Foks (Fox, 1971: 3- 8).

    RAD I PODELA RADA 37

    O osobenostima rada u predindustrijskim" drutvima

    .saznanja o osobenostima rada u predindustrijskim" drutvima, koja se ovde ~eto iZlau, neizbeno su skUena zbog cm1eruce da onapro1Zlaze iz irokih generalizacija za mnogobrojna, vrlo razliita, konkretna pred.indu-strijska" drutva i to se oslanjaju na oskudne istorijs~e opise zbivanja u vezi -sa radom u predmodernim drutvima. \l.. C->~i uv

  • 3$ O osobenostima rada u predindustrijskim" drutvima

    predindustrijske kune radinosti" ili u prvim manufakturama'\ gde nasta-ju neke osobenosti kasnijeg modernog industrijskog rada.

    Zanimljivo ~JJ.OitLda...d.9_mo__Q~-~~Yt~J!le_nJ:l.. (9_nih koje vezujemo za pojavu proizvodnje dobara i usluga, prevashodno namenjenih tritu'~, upo-trebu maina" u proizvodnji, gde je nauka bitan inilac duha vremena, (a to je period koji, bar u Evropi, poinje negde krajem 16. veka)._.zzf~l!~~~_J_'ng izraz ,radnik", niti sljne izraze koji bi '?~na~Y.8:!! ~Y~.9~.~~9jLJ_!_~de~tEii~ osnovna .~tmitvena ulO.g~-4a~syoj6m"cieiatnou osigt;i!~~~.s_!Vari_:_{proizvo-de i ostalo)_~'!!.~ lat!Qyitna drutvakoje.suim.neophodne za ivot P~.!!~S!!._ -primeren datoID:-_4.J0!~!Y_ ..

    - . _Jl_~g~~~~~g~~~ vr~me?.u_g~adz:ie velikih faraon~kih ~ bmc~p~~_a_!r.11~;i}-lUqJ~-d~~)1_tna ~l~~E.!.'! lf~-~!~!e_~!,l~~ _o.~~amzmu._ t~ starog dnJ.tva": . . _tvo PC!r~_din.1 eko~omija i povremeni veliki_ sist~ javnih ra4_ova" (za ureivanje vodotokova i naplavljenih zemljita oko veli- _....-

    kili.;~ka, za gradnju naselja gde ive vladajui drutveni. krugovi ili za grad- //T) J.i- nju njihovih ogromnih grobnica). U radu na porodinim ekonomijama ue-~ ~::,::: :, _i i.:,; stvuju s_~~ .. ~la!l~~ p0Fo~Jce1_Jt ~kladu $a svoj_im pofiiIID, geiieracij~~ .i]..ru-.-.. gim /izi~~(uslovljenim osobinama, ukljuujui tu i glavu {domaina)

    porg_4ic.e." .. Zajedno sa njima, u radu uestvuju i qs_o~.~ 11_~.t~!:HP.-_ufoba,:_:: ne-slobodne osobe - kojima s1obodrio"raspoiae otac porodice''. o osobenosfl-0:--ina i-ada u tim drevnim porodinim ekonomijama" teko je neto pouzdano

    rei. Realno je pretpostaviti da su se i tu javljali u osnovi ista svojstva robov-skog rada" koja su uoena u kasnijem rimskom drutvu o emu e biti rei u ,

    ku d ' "\ 1 ' r-. n , . Pi:. -+,\..JI nastav ovog o elJka. "-:r;;-U u ~-V-"' J. _. - 1e,./- -r --) J r-' i:-.{c. _ :. 1 r,V-\ . _ U ~~.ste~-~-~- v~Wsi.hfal!/Jih radpva _!1 Eg~_E~lj~-1!!..~~rvi oblici 1!?~~

    ;: .' ) nog ~;-~}I~~ }i~~~f9_iiP._~~:~~~g~~~ju -~q_qq_:_~a.~ci", u dan~njem - - znaenj_u OiQ1'~ Jwja radi obine poslove", postoje k:~g !~I},g~ai~', ili kao ~ju-

    di litrup_CJ.J.~~9~~~9~1u~1''(~~1?.~ru")._!lz rifih, ~~radu ~~~~~j~J!Ju~i ~~ n~ kog zanata, kao i odreeni krug nadzornika, pisara i drugih izvrilaca volje _ vlacfara~ .P9taje~~cfakfo;-oareene forme rutveiiowpr

  • 40 O osobenostima rada u pred.industrijskim" drutvima ekonominiji. Tu je, verovatno, objanjenje za izrazito mali t~hnoloki napre-

    , CfaJ("U.-aii~ICKirii-atll.Jtvi~~, iako su u to vreme u nekim oblastima dUhovne proiiVodnje" ostvareni vrhunski domaaji (u umetnosti, u pravu -o emu go-

    vori neprolazna vrednost grke filozofije, umetnosti, rimskog prava" itd.). __ u organizaciji robovskog rad!J?!~vla~'!!.P.QQ.ela poslova po fi~ SE~~o.Ji~~~~~~--~ p~~m~.Y~j~kg~_y_~tin_ai~~\-~~9 i~~!~!!!_ ~l!!>~~f!.dno?. f!!.i"

  • 42 O osobenostima rada u preindustrijskim'" drutvima

    gospodara. Legalno oslobaanje kmetova"' slunikog'' statusa prema vla-stelinu u nizu situacija znailo je samo pravno sankcionisanje ve ostvarenog

    faktikog ukidanja poetne neslobode kmetova. Proces :gr_ey.azila~:nja.. . ~-~ts~og, rn_9J!~~- pj_Qj~, _n_'!favno..,,_spor,~ mnog~,y~n.j~Jtiln . .okolnostima'~ (recimo, smanjivanjem stanovnitva na se-lu za vreme epid_emija kuge), ne samo unutranjim protivrenostima" tog naina rada. Za sociologiju rada je znaajno saznanje da je imovinska nadre-

    enost vlastelina, u uslovima odreene slobode kmeta nad samim procesom rada i faktike iskljuenosti gospodara iz svakodnevne organizacije rada, uma-njivala ukupnu kontrolu" vlastelilla nad njegovim npodinjenimaH. Savre-meni istraivai6 su slina zapaanja imali za odnose vlasnika i nevlasnika u

    sluaju velikih poseda (plantaa) u Latinskoj Americi kada se dugorono odr-" . d . l ik 11 ""r__ ,..,, J;- ) ,, ' ''1/ "' zavao sistem sa tzv. )Oo sutmm v asn om". -c:SlJA/F : ( Cr_~J'-._-0,...1, ) ;,

    Tamo gde su zahtevi gospodara bili preterani i rigidna nw.1etaaj __ ~.1~avi-. snim selj~~4na", oni su ~eaH sannanja:o

  • 44 o osobenostima rar";a u ,,predinustrijskim" drutvima

    kada je prelazjla u ,~igidnostH,_sputavalaje inovativnost lanova cehova i ti m.e -usporavalatehnolOko.i!avravanje rada ..

    (Pravila rad\l k.oia .. ~!:J., vremenom, vie titil~Jl.!t~r~~.!e!ih majstora neM _g~~~~~~.~-E:l~hJf.ajfi.{UQVlh iiiiiJt~Of~ kefa-SU ograni_~~N~!l _!azv_filpQjedi

    nanih radionica i~-~~~.n~!P:l_lt.e.'.'Jzanata, profesije") i onda kada su to realM nepofiebe'diiitva traile, kada su loka)~!_.~t~.mox.~Ja. biti.4 ' -' - na na-~~2..pa i meunarodnim tritem, ~~-~-:~i~~~~::s~!s.qbe tar

    ,,radionice~' (izmeu ,,kalfe" i ,,majstora"), unutar cehova, izme -u ~adovaj njihovih .9~Y.IJ.i~.?.R.~J.!E:~qb~-~~~~--~e.hova i njihovih dotadanjihzenWi=.. s).tjb _zatitnika. Nadolazeem vrem~g,l!._!~J~.~.P!_o_gyQ~p.j_~~- ~~..P.Qmfilgg kliM _ jenta" zame~H~Q.P.rOL~QQP.jQm.ua-nt:rt~ttt:.-:- koje se ubrzano irilo, usled rasta stanovnitva, rasta brojnosti bolje stojeih klasa", usled novih ivotnih navika (ljudi koji hoe vie udobnosti, pored ostalog) - nije IDOM9_ biti priM meren rad u cehovskim okvirima. Nasuprot njemu, i uprkos protivljenjima _9~p.ova, nasta.f~Ts~i~)PJ!:~~g_l'Jl_~.f!tl!gsdiflla, i ~~~nog rada za tri~(~,za druge");_nasta_?_ J;!_uptedY.eei:JCID:Q~iliijf.!~-9"-~:!~.:'~' ~l~l? se do~~ ne sa~~~-t_rgov~~~koji su_njinl_a_~~!~J~ _ _prey1?_Q.~!~-~5:n~_~p?l~_~g!~~~~.o.d~JU. u ce-bovirna.'!.c;j.za same un.aji;nljene radnike". ~.e!,.tako se odrz.avalq_ 1edmstvo prostora rada i prostora u kome te~ a~tale porodine_a~vl'!q~#: V.reme ra-

    ~-a'~.Qije~utim uslovima odsenojzdvojeno od ukupnog.vremena u.k.mruU~:-

    RAD'I PODELA RADA 45 -.: e porodini-ivot. /?.ad okuplja a ne odvaja lanove porodice. Nema spoljnog nadzora nad onima koji rade, nema spolja nametnutih drutvenih pravila ra-da. Sve to omoguava da se rad saobrazi onima koji u njemu uestvuju i da ga oni, uz sve tekoe koje sam rad moe podrazumevati, doivljavaju kao ne-

    iznuenu delatnost. Imajui u vidu ova svojstva, razumljivo je to mnogi ljudi u savremenim

    d:Utvima nastoje i dalje raditi kod kue", to se i najsavremenije proizvod-nje {elektronske opreme, na primer, u Japanu) oslanjaju na mnotvo kua nog rada". 8 Zahvaljujui novim izumima (onima u mikroelektronici i inforM

    matikoj tehnologiji", posebno), vreme koje dolazi, po Donu Nezbitu (Na-isbitt, 1990), bie u znaku irenja kunog rada", naravno, u mnogo emu

    dl'l}gaijeg od sistema kunog rada" u predindustrijskim drutvima. 0.- :J1+1.v i .._S .EOjavom .manufaktura" nastajpj_tzovi !llQS_gyni q_'2!.ic.i~J1lJJ.fwHt..f1EJ51;~ ff(> .,,,.da", onog oblika rada koji e postati Qpjj.!_ra_9.~v~4!ne radnih ljudi" u indu--. .__.:--.:7 ~t:ij_~m drutvima. I ,,manufakture" ~~p~~-~?tvljaj!! trgoy~a~p-~p!t~Ji._:::.pr.e.d

    .-~~~~:.!:.~~~jui si

  • . .~ -- I ~- i 0T : ' ;

    46 Bitna obeleja industrijskog rada

    f ;

    da~e na nain kojim se prevashf?.~~~ tjtj_I}j!bPY.,.:vlasniki interett.~.Dobici po osnovu ,Jmmbinovanog rada"' i nove kooperacije ljudi u procesu rada sada

    post~J~J~gitifill{i dobici vlasnika kapitala. \ (p_,Q...M?iksw manufaktura prelazi u modernu industriju onda kada u~u-\ ~Qf~~~~:;:::!'!!!=~~~~=~:~~:;::dnt~

    .-\; ta"), kada usavravan&_!_gda radnika '}__tupi mesto_l!:~av!'~l!:'!'.E'!l!:!.''ada" sred-'\\ stava za rad_,_k_ada_~xj~ye ,.Ji!..'f?Xzn'?'.l~qp_ kvflli(a?J!no ~qyi_g~qg __ iJC!!Q~se P.~es J _rada p_oneJr~tirati ~aq ~~to o!?j~ktivno" ijoj.se logici moraju.ptll'A&Qa

    vati i ljudi i_pdnosi Il!ectu ljudima tokom rada. To je vr!f.!!!1!.}2!.~'!l~~!f::nt~!J.1!:.olo.~kog deter,minizt1)a''._riad_rf:l.4fl.m,Ji:~Y._~~~~ta.~~~~:_P..?~~~v~E-j~~--~~~~~~?~ .. fthfova" nanaje:fikaiiiji nain postie za drutvo potn~bna maso~a proiz-

    vodnja. Ali, k:ako_primeuje Marks (Kapital, I, 1978: 391),_radikalnC? ~'!!:anjuju-i ulol5L1: radnikove umeizost{u radu, prenoenjem te ~m,enosti_~ ,maine"z -o.sim t~ se olakava zamena konkretnih raii.ika~ smanjuje se i vreme za nji-

    . hovo obuavanje za rad. Tako se veini onih koji su u poloaju-industrijskog- radnika" ukida doivotnost poziva'\ a tebnizacijom rada" osigurava se i e-ljena ~,radna disciplina", pa i eljeni sistem vlasti vlasnika kapitala nad radom unajmljenih radnika". _.,. .. -------~

    ~2-~ (1969), ,~{~~E~.?E.~is~exn,.'t nastaje iz po_tr~be .. :et~~-ct-t!.11: __ '---ka - ~~snika !capitala da uspostavi punu ~?_n!:.?~::1 . .?.~~-E~-~~~~~vo~~-~~~~nikepod isti krov", odvOj'ivsfiiii-mesto-rada o~. mesta s~an~v:~~Ja,_p~syoJ!Y.:

    . i im"svasredstvaia prowodnju.kao SV()j ~?-pitar i zavodei naQ..(slobod-. nim) radnicima strogu tehnolokU disciplm~:~-n~ ~~ _,~a~!c~ te~?~~~je''.

    Tak~ jeniiaofi.ovi_9bfik_!i_9yoveko~-

  • ' ... : ~ / .. ;__,_/_ -,

    48 Bitna obeleja industrijskog raa

    da" bio na~!av!j!:~-~P.-!!!~T '-l~dionice", kako bira~ sv~poj.e.dincahlQpodreen zaj?-Jevima ~~~~lt.Qg_~_i~!~_!li-~~P!O~odnje, ~1.J J~_abt~_yima_onih-koji

    .del?.J~ kaqyla.snig.md.im~~~~ (Kapital, I, 1978:281-288). Moglo bi.se, sto-ga, rei da je if!dustriiski ra4.i_ ne prosto rad u industriji kao oblasti proizvod- 1! i K- nje (mada ~jsla on tako nastaje), ve svaki rad koji je oblikovan industli;- _\ ~

    f/ s~!!!P.-q.delom.radt. Takav rad u modernim drutvima sada nalazimo u svim @c ~sektorima, ne samo u oblasti industrije (jer nastaju "industrijski" ureene po-ljoprivreda, trgovina, ugostiteljstvo, zdravstvo, pa i zabava).

    Bif:n:a qbele&_~ inwtliirkog.rtJ4.Y.alja videti u_:. 11) ~v~t(ji:idele radJL(.,tehnitkeH podere iadaf gf!e se pojedinani rq.dovi _

    onih kji uest.YJljiuuadusv.o.de_mLdlimi.?~. !tzd1!~~9.P~~EPli~t..P.~.~~apred i s~gg_pr.c~iviene., propisan~,_i izrazi~o_!12._~~~~~~~ r~~!!~ zad_~tke"; . (V- standar.._4.f?.~q!Ji svih eleme~ta r~da (predmeta rada, sredstayi\ za rad1 kao i ~-d~~f~gj~)~~~~ fii~@rltfu_~~y_rn.ma obezbe!!ie.da:!:Rw

    lZVooi rada budu standardizovanih Gednoobraznih) os.-~~; -:."prefY!~~i{iilin?:keJ~o~12QJJf!i.!!E. .(maina~', raznolike opreme" ili tzv. mrtvog"rada") .nad ljyMJ

  • 50 Bitna obelefja industrijskog rada industrijalizacijom", naroito nakon esdesetih godina 20. veka, proizai e saznanje da ve