skripta za tečaj informatike i računalstva

1

SKRIPTA ZA TEČAJ INFORMATIKE I RAČUNALSTVA

Deni Milišić & Luka Tičinović

2

SADRŽAJ

1. OSNOVE RAČUNALA

1.1 Općenito....................................................................................................... 3

1.2 Hardware...................................................................................................... 6

1.3 Software........................................................................................................27

2. ODRŽAVANJE RA ČUNALA 2.1 Čišćenje i održavanje računala........................................................................21 2.2 Montaža računala............................................................................................39

3

1.Osnove računala

1. Općenito o računalima

2. Hardware

3. Software

4

1.OSNOVE RAČUNALA

1. OPĆENITO

Procesor

Artimetičko-logička jedinica (ALU - arithmetic and logic unit) je sklop koji vrši osnovne aritmetičke operacije (zbrajanje, oduzimanje i dr.), logičke operacije (I, ILI, NE) i usporeñivanje, npr. podudara li se sadržaj dva bajta. U ovoj jedinici se zapravo "odrañuje glavni posao".

Kontrolna jedinica vodi računa o tome koji bajtovi u memoriji sadrže instrukciju koju računalo trenutno obrañuje, odreñuje koje će operacije ALU izvršavati, nalazi informacije u memoriji koje su potrebne za te operacije i prenosi rezultate na odgovarajuća memorijska mjesta. Kada je to obavljeno, kontrolna jedinica ide na narednu instrukciju (obično smještenu na sljedećem memorijskom mjestu) ukoliko instrukcija ne govori računalu da je sljedeća instrukcija smještena negdje drugdje.

Kada se poziva na memoriju, data instrukcija može na različite načine odrediti odgovarajuću memorijsku adresu. Uz to, neke matične ploče podržavaju dva ili više procesora. Takve obično nalazimo kod poslužitelja (servera).

Memorija

Ovdje podrazumijevamo da je memorija niz obrojčenih/numeriranih stanica, od kojih svaka sadrži djelić informacije. Informacija može biti instrukcija kojom se računalu zadaje neki zadatak. Stanica može sadržavati i podatak koji je potreban računalu da bi izvršilo neku instrukciju. U svakom slučaju, bilo koja stanica može sadržavati djelić informacije koji u danom trenutku može predstavljati podatak a već u sljedećem - instrukciju. Znači, sadržaj memorijskih stanica se neprestano mijenja.

Veličina svake stanice i njihov broj razlikuju se od računala do računala, a i tehnologije izrade tokom njihovog razvoja su bile bitno različite. Tako smo imali elektromehaničke memorije - releje, cijevi ispunjene živom u kojima su se stvarali zvučni pulsevi, matrice stalnih/trajnih magneta, pojedinačnih tranzistora, sve do integralnih sklopova s više milijuna diskretnih i aktivnih elemenata.

Ulazne i izlazne jedinice

Putem ulaznih i izlaznih jedinica (I/O) računalo dobiva informacije iz vanjskog svijeta i šalje rezultate natrag. Neke jednice mogu biti i ulazne i izlazne. Postoji širok spektar I/O jedinica; od tipkovnica, preko miševa, monitora, disketnih pogona, CD/DVD (optičkih) pogona, pisača, sve do skenera i kamera.

Zajednička osobina svih ulaznih jedinica je da pretvaraju informacije odreñene vrste u podatke koji dalje mogu biti obrañeni u digitalnom sistemu računala. Nasuprot tome, izlazne jedinice pretvaraju podatke u informacije koje korisnik računala može razumjeti. U ovom slučaju, digitalni sustav računala predstavlja sustav za obradu podataka.

5

1.OSNOVE RAČUNALA

Arhitektura Prijenosno računalo (prijenosnik, engl. laptop, notebook), bitno smanjenih dimenzija ali i često manjih mogućnosti i brzine za razliku od stolnog računala (engl. desktop)

Kod današnjih računala, aritmetičko-logička i kontrolna jedinica smještene su na jednom integralnom sklopu koji nazivamo središnja procesorska jedinica (CPU - central processing unit). Memorija računala smještena je na nekoliko malih integralnih sklopova pored centralnog procesora. Nerazmjerno velik dio ukupne mase računala zapravo je sadržan u sustavu napajanja električnom energijom - jedinica za napajanje i I/O ureñajima.

Neka od većih računala razlikuju se od gore opisanog modela uglavnom po većem broju procesora i kontrolnih jedinica koji rade istovremeno. Dodajmo ovome i da neka računala, čija je isključiva namjena znanstveno istraživanje i računanje, imaju sasvim drugačiju arhitekturu i zbog drugačijeg, nestandardiziranog načina programiranja, nisu našli širu komercijalnu primjenu.

Dakle, u biti, načelo funkcioniranja računala je prilično jednostavno; kod svakog takta, računalo povlači instrukcije i podatke iz svoje memorije, izvršava instrukcije, pohranjuje rezultate i ponavlja ciklus. Ponavljanje se vrši sve do nailaska na instrukciju "stop".

6

1.OSNOVE RAČUNALA 2. HARDWARE

Iako se tehnologija izrade računala značajno izmijenila od vremena prvih elektroničkih modela sagrañenih u četrdesetim godinama XX. stoljeća, još uvijek je većina današnjih rješenja zasnovano na von Neumannovoj arhitekturi. Ta arhitektura podrazumijeva računalo kao sklop sastavljen od četiri glavna dijela:

• ALU (Arithmetic and Logic Unit) - aritmetičko-logička jedinica, • kontrolna jedinica, • memorija • I/O (Input and Output) - ulazni i izlazni sklopovi.

Ovi dijelovi su meñusobno povezani mnoštvom vodica - sabirnicom (engl. bus). Svi su obično pogonjeni vremenskim ureñajem (tajmer, sat, generator takta), mada i drugi "dogañaji" mogu pogoniti kontrolne sklopove.

Procesor (CPU)

Procesor je elektronička komponenta napravljena od minijaturnih tranzistora na jednom čipu (poluvodi integralnom sklopu).

Centralni procesor (en. Central Processing Unit ili samo CPU) je srce svakog računara, iako centralni procesor nije jedini procesor, njega imaju grafička kartica (GPU), zvučna kartica i mnogi drugi dijelovi, ali pod imenom procesor najčešće se misli na centralni procesor (CPU).

Svaki procesor izvana izgleda veoma jednostavno, no on je u svojoj unutrašnjosti jako kompleksan, jer se radi o stotinama miliona tranzistora koji su smješteni u jednom čipu. Prvi put takvo nešto je uspjelo 1971. kada je napravljen prvi procesor Intel 4004, koji doduše mogao samo sabirati i oduzimati, ali su naučnici prvi put uspjeli da u jedan čip smjeste silna integrisana kola i tranzistore, što je dalo poticaj za daljnji razvoj procesora koji su tim napretkom počeli da troše mnogo manje el. energije.

7

1.OSNOVE RAČUNALA

Način rada CPU-a

Procesor obrañuje i izvršava mašinski kod (binarni) koji mu govori šta da procesor radi. Jedini razumljivi jezik procesoru je mašinski jezik. CPU radi tri osnovne stvari:

• Pomoću ALU (en. Arithmetic/Logic Unit) procesor je u mogućnosti izvoditi osnovne matematičke operacije (zbrajanje, oduzimanje, množenje i dijeljenje). Procesor prebacuje podatke s jednog memorijskog mjesta na drugi

• Unatoc naredbama, procesor može skočiti na novi set instrukcija

Glavni dijelovi procesora su:

• Artimetričko logička jedinica (ALU)

je zadužena za sve matematičke kalkulacije

• Registri

• Program counter

Dio zadužen, doslovno, za brojanje, shodno naredbi on povečava vrijednost za 1, ili je resetira na 0.

• Intrukcijski registar i dekoder

Kontroliraju sve ostale dijelove procesora

Poslije obrade podataka, adresna sabirnica šalje adresu memoriji, dok se kroz ulaz i izlaz dobijaju podaci iz memorije, odnosno šalju. Čitanje i pisanje se odnosi na adresiranu memoriju, tj. kada je procesor želi, reset postavlja program counter na 0.

Procesor radi sa RAM memorijom, procesor adresira svaki podatak koji ide na memoriju. RAM memorija je veoma brza, i svi podaci u njoj su brzo dostupni, stoga je bitno imati što više RAM memorije jer CPU onda može adresirati mnogo više podataka.

Chipset

Chipset je skupina integriranih krugova koji su dizajnirani da rade skupa i obično se prodaju kao jednistveni proizvod. U računarstvu chipset označava skupinu integriranih krugova na matičnoj ploči ili na kartici za proširenje. Kod PC računala u Pentium sistemima, chipset se odnosi na glavne integrirane krugove poslije mikroprocesora i to na eng. northbridge (sjeverni most) i eng. southbridge (južni most). Chipset se osim matične ploče nalazi i na grafičkim karticama, karticama za zvuk, igraćim konzolama... Pojam čipset pojavio se tokom 1980-tih za posebne integrirane krugove koje su bili razvijeni za računalo Commodore Amiga.

Poznati proizvoñači chipsetova su: Intel (SAD), AMD (SAD), ATI (Kanada),NVIDIA (SAD), VIA Technologies (Tajvan), SiS (Tajvan)

8

1.OSNOVE RAČUNALA

Ram memorija

RAM (Random Access Memory) je oblik primarne računalne memorije čijem se sadržaju može izravno pristupiti, za razliku od sekvencijskih memorijskih ureñaja kao što su magnetne vrpce, CD i DVD diskovi te tvrdi diskovi, u kojima pristup odreñenom sadržaju ovisi o položaju čitača. RAM omogućuje upisivanje i čitanje podataka, za

razliku od ROM-a, iz kojeg je podatke moguće samo čitati. U RAM se upisuju aktivni programi, te informacije potrebne za trenutačan rad računala.

Računala koriste RAM za čuvanje programskog koda i podatak tijekom rada programa.Jedna od glavnih karakteristika RAM-a je taj da se pristup svim memorijskim lokacijama izvodi u jednakom vremenskom intervalu, za razliku od ostalih memorijskih komponenti koje imaju odreñeno vrijeme čekanja.

Mnogi oblici RAM-a, za razliku od ostalih memorijskih ureñaja, gube podatke kada je računalo ugašeno. Moderni RAM najčešće zapisuje podatke u obliku naboja unutar kondenzatora kod dinamičke memorije, ili stanja bistabila kod statičke memorije. Trenutačno se istražuju oblici RAM-a koji bi zadržali podatke i nakon gašenja računala, na primjer nanocijevi, te memorija koja se bazira na efektu magnetskog tunela.

• SRAM (Static RAM - "statički RAM") • NVRAM (Non-Volatile RAM) • DRAM (Dynamic RAM - "dinamički RAM") • Fast Page Mode DRAM • EDO RAM (Extended Data Out DRAM) • SDRAM (Synchronous DRAM) • DDR SDRAM (Double Data Rate Synchronous DRAM) • RDRAM (Rambus DRAM)

9

1.OSNOVE RAČUNALA

RAM se proizvodi u obliku tiskanih pločica s integriranim krugovima. Najčešće su u obliku plug-in modula. Standardni moduli su:

• Single in-line memory module (SIMM) • Dual in-line memory module (DIMM) • Rambus moduli su zapravo DIMM moduli, ali se najčešće zovu RIMM

Matična plo ča

Matična plo ča je glavna poluvodička ploča koja omogućava komunikaciju izmeñu ostalih hardverskih dijelova u računalu.

Praktično, matična ploča je dom za ostale komponente. Ona direktno utjeće na performanse računala shodno mogućnostima njenog čipseta, socketa i kvaliteti ostalih dijelova na ploči. Matične ploče su mnogo napredovale, tako da je danas sasvim uobičajeno da matična ploča ima već ugrañen zvučni čip, grafički čip, mrežni čip, USB priključke, pa čak i procesor, dok su floppy kontroleri već odavno uobičajeni, iako su prije i oni bili odvojeni.

Naćina rada MB-a

Jedan od najvažnijih dijelova matične ploče je sabirnica. Preko sabirnice idu svi podaci, te tako komponente meñusobno komuniciraju. Brzina sabirnice se mjeri u MHz-ima (megahercima). Što je veća brzina to se više podataka istovremeno može prenijeti. Najbitnija sabirnica je FSB sabirnica, koja povezuje Northbridge i CPU, a

kako memorija ide preko Northbridge-a FSB-ova brzina može dramatično povećati performanse računara. Osim FSB-a, postoje i druge sabirnice:

• Memorijska sabirnica spaja Northbridge sa memorijom • IDE sabirnica spaja Southbridge sa hard diskovima ili CD/DVD ureñajima • AGP sabirnica spaja grafičku kartu sa memorijom i CPU • PCI sabirnica spaja PCI slotove sa Southbridge-om, takoñer PCI sabirnicu

koristi novi PCI Express (koji se nameće kao zamjena za PCI i AGP)

10

1.OSNOVE RAČUNALA

Dijelovi mati čne ploče

Čipset: Glavni dio koji veže sve ostale dijelove sa procesorom, te šalje glavnom procesoru (CPU) informacije ostalim dijelovima. Sastoji se od dva dijela:

NorthBridge: NorthBridge je direktno povezan sa procesorom preko FSB-a (en. Front Side Bus ili sabirnica) što omogućava brzu dostupnost podataka iz memorije i grafičke kartice. Od njega najviše zavise performanse matične ploče. Integriran je na matičnu ploču što znači da se ne može mijenjati, ali njegova voltaža i performanse se mogu mijenjati kroz BIOS ili softverski.

Southbridge: Southbridge je sporiji od Northbridge-a te sve informacije iz procesor-a idu prvo preko Northbridge-a pa tek onda na Southbridge koji je sabirnicama spojen na PCI, USB, zvučni čip, SATA i PATA konektore itd.

11

1.OSNOVE RAČUNALA

• Socket: Socket odreñuje koji procesor se može ugraditi u matičnu ploču. Nemoguće je staviti AMD procesor u matičnu ploču koja podržava Intel socket (i čipset). Najkorišteniji socketi danas su:

o Socket 478 - Stariji Pentium i Celeron procesori o Socket LGA775 - Novi Intel Pentium 4 procesori o Socket A - Stari AMD Athlon procesori o Socket 754 - AMD Sempron i neki AMD Athlon procesori o Socket 939 - Brzi i jako korišteni AMD Athlon 64-bitni procesori o Socket AM2 - Zamjena za socket 754 i 939, koristi DDR2 memoriju

• BIOS: Basic Input/Output System (BIOS) kontrolira osnovne funkcije računala i svaki put provjerava svoje stanje prilikom paljenja računala.

• Memorijski slotovi: Služe kao dom za RAM memoriju, obično ih ima više. • PCI utor : PCI (en. Peripheral Component Interconnect) konektori za zvučne,

TV, mrežne, i nekada i grafičke karte. • AGP utor: en. Accelerated Graphics Port (AGP), konektor isključivo namijenjen

za grafičke kartice, te ima veća brzinu od PCI-a. • IDE konektori: en. Integrated Drive Electronics (IDE), služi za spajanje PATA

hard diskova, optičkih ureñaja (DVD/CD-ROM/RW); obično se nalaze dva konektora.

• SATA konektori: en. Serial Advanced Technology Attachment (SATA) je nešto novijeg datuma nego PATA, služi za spajanje SATA hard diskova i logično donosi bolje mogućnosti; sam konektor je nešto manji i praktičniji.

• USB priklju čci: en. Universal Serial Bus (USB) služi za priključivanje vanjskih ureñaja (printera, memorijskih stickova itd.). Najnoviji standard je USB 3.0.

• Legacy konektori: Riječ je o starijim konektorima (serijskom i paralelnom), ali su još uvijek tu radi podrške starim ureñajima iako se sve manje koriste. Odlikuje ih mala brzina.

• Konektori za periferije: Konektori za miš i tastaturu su takoñer veoma stari i nisu se previše mijenjali. Danas se miševi i tastature (rjeñe) sve više proizvode za USB standard.

• CMOS baterija: Pamti neke vitalne i osnovne postavke. U sebi sadrži i sistemski sat koji pamti tačno vrijeme i kada je računar ugašen.

• Integrirani dijelovi: Većina ploča danas ima već ugrañene zvučne, mrežne pa i grafičke čipove.

• Naponski konektor: Preko njega matična ploča dobija struju (od napojne jedinice), te je raspodjeljuje ostalim dijelovima na matičnoj ploči.

12

1.OSNOVE RAČUNALA

Komunikacija

Vremenom su se pojavljivali razni standardi za matične ploče, odnosno Form Factor koji odreñuje oblik i veličinu matične ploče, te njen način funkcioniranja i mogućnosti.

Danas je uobičajen ATX standard, dok imamo i njegovu mikro varijantu mATX za ploče namijenjene manjim kućištima, dok je obična ATX ploča nešto veća. Takoñer,

postoji stari AT standard koji je osnova ATX-a, ali se danas više ne proizvode matične ploče za taj standard. Najnoviji standard je Intelov BTX format matičnih ploča.

Isto tako u novije vrijeme postoji za Atom procesore novi standard matičnih plača pod naziovom mini ITX. Inace Atom procesori danas sve češće ugrañuju u netbookove.

13

1.OSNOVE RAČUNALA

Hard disc

Hard disc (ili hr. Tvrdi disk) je ureñaj koji piše i čita podatke. Svako računalo danas ima barem jedan tvrdi disk, na njemu se drže svi podaci neophodni za pokretanje

računala, kao npr. operativni sustav, te on ustvari omogućava računalu da zapamti podatke i poslije iskapčanja. Hard disk je izumljen oko 1950-tih godina, kapaciteta od samo nekoliko megabajta danas su došli do mnogo većih brojki, danas se kapaciteti mjere u stotinama gigabajta (GB), čak na nekim web serverima i u terabajtima (TB). Bilo šta što se nalazi u disku je zapravo red bajtova, više ili manje. Svaka datoteka bila ona slika, video, tekst ili nešto drugo je red bajtova zapisanih, u ovom slučaju, na tvrdom disku.

Dijelovi

1. Magnetna ploča 2. Glava za čitanje/pisanje 3. Pobuñivačka kazaljka (aktuatorska ruka) 4. Pobuñivač (aktuator) 5. Osovina

Obično kad govorimo o hard diskovima razlikujemo elektronički i mehanički dio diska, a pošto je hard disk zatvoren vidi se samo jedan dio elektronike. Oni se zapisuju na površini magnetne ploče u sektorima i stazama (tracks).

14

1.OSNOVE RAČUNALA

Glavni dijelovi hard diska

Sektor obično sadrži odreñeni broj bajtova (npr. 128), i oni su u obliku zaobljenih polukrugova, dok su staze u obliku koncentričnih krugova ("cilindri"). Postoje dvije vrste formatiranja, a to su Low-level i High-level formatiranje. Low-level formatiranje utvrñuje staze i sektore (sa konstantim razmakom izmeñu "cilindara" i zbog različitih konstrukcija, različitih brojeva sektora u pojedinom "cilindru", gdje noviji tvrdi diskovi imaju više sektora na širim "cilindrima", a stariji imaju konstantan broj po obimu "cilindra" bez obzira na polumjer od centra vrtnje), dok High-level formatiranje je mnogo poznatije i korištenije (standardni format C:\) te ono obezbjeñuje da disk može zapisivati datoteke.

Načina rada HD-a

Elektronički dio kontrolira čitanje i pisanje podataka, dok motor okreće ploče, naravno sve je to napravljeno jako precizno. Magnetna ploča je skoro najbitniji dio, i taj dio se okreće, danas najčešće brzine su 5400, 7200 i više rpm (rotacija po minuti), dok se kazaljka (ili ruka aktuatora) kreće po ploči koja je izuzetno precizna i lagana, a uz to i brza.Budući da je po osnovnoj konstrukciji tvrdi disk "očigledno" analogni ureñaj, iz jednostavnog opisa njegovog rada to bi se i možda (pogrešno) moglo zaključiti. Meñutim, pojam tvrdog diska i njegovog rada je u tome da je to DIGITALNI ureñaj : Što znači da je kretanje aktuatora i vrtnja ploča tvrdog diska savršeno sinhronizirana (direktno i indirektno), tako da kada npr. zbog ograničenja prostora kada se slobodni kapacitet tvrdog diska smanjuje zbog ponavljanog zapisivanja podataka , pa tada aktuatorska glava mora preskakati iznad različitih polumjera od centra vrtnje (na različitim "cilindrima", te sljedstvenog "defragmentiranja" podataka), tada mora doći do re-sinhronizacije "u hodu" da bi se istovremeno održao kontinuitet dotoka podataka i sinhroni/digitalni izlaz/ulaz podataka u konstatnom "clocku" , kojeg inicijano zadaje matična ploča. Magnetska glava, na kraju aktuatorske ruke, nalazi se veoma blizu

15

1.OSNOVE RAČUNALA

površine ploče (nekoliko desetina do stotina nanometara), ali nikada ne smije da je dodirne, čak ni u slučaju pada tvrdog dika sa manje visine, dok je isti u pogonu. Istovremeno, ovaj podatak znači da je površina ploče tvrdog diska doslovno optički

glatka, sa još manjim tolerancijama po pitanju "grbavosti" plohe, pa ploče zbog ovoga zaista i imaju osobine optičkih ogledala.

Gornje činjenice znače da i aktuator i magnetna glava na njegovom vrhu moraju imati što manju inerciju, budući da je vrijeme koje je potrebno da bi tvrdi disk nasumce pristupao podacima "za komforan rad" korisnika, reda veličine nekoliko milisekundi (kod najbržih SCSI serverskih tvrdih diskova minimum je oko 4 ms), a pri tom se na aktuatoru koriste ekstremno jaki permanentni neodijumski magneti, kako bi se dobio izuzetno jak zakretni momenat i potrebna snaga da se u kratkom vremenu može načiniti jednako brz pokret aktuatora u suprotnom smjeru bez značajnijeg desinhroniziranja tvrdog diska i smanjenja protoka podataka.

Što se tiče motora na kojima se vrte ploče tvrdih diskova, to su u principu trofazni (ili rjeñe polifazni) specijalni sinhroni motori koji u svojoj konstrukciji sadržavaju osobine veoma vremenski stabilne i istovremeno u hodu konstatne (i u smislu pojedinog okreta i u smislu dugotrajne nepromjenjivosti performansi) vrtnje, te mogućnosti kontrole te vrtnje kod promjene temperature, uz istovremeno veoma dobro izdržavanje toplote koju stvaraju zbog veoma visokog broja obrtaja. Kao što se može i pretpostaviti, većina elektronike koja se nalazi na tvrdom disku odrañuje zadatak raznoraznih sinhronizacija, a noviji tvrdi diskovi imaju i podsistem samokontrole kvaliteta rada. Životni vijek tvrdih diskova, u zavisnosi od opterećenja, kreće se od nekoliko godina (kod najeftinijih kućnih modela) pa do desetak godina (uz staklene ploče), za serverske varijante, a najčešći uzrok otkaza tvrdih diskova je gubljenje zadatih performansi i desinhroniziranje zbog fizičkog razlabavljivanja ležaja motora, zbog istrošenosti ležajeva - zbog vrućine i trenja.

Iz svega iznesenog, vezano za način rada tvrdog diska, jasno je da je taj ureñaj visoko tehnički zahtjevan proizvod, koji istovremeno ima osobine Tesline pumpe, jer vrtnjom uvlači zrak zbog njegove adhezije, a takoñer i bitno aerodinamički ograničen zbog optora zraka, pa uz razne limite po pitanju ubrzanja i temperature pod kojim može garantirano ispravno raditi, tvrdi diskovi imaju i ograničenje rada po gradijentu smanjenja gustine zraka, tako da ih se ne preporučuje koristiti unutar ureñaja koji se nalaze na ekvivalentnoj nadmorskoj visini od 3000 m ili višoj.

Zapis podataka

Podaci se zapisuju na površini magnetne ploče u sektorima i stazama (tracks). Sektor obično sadrži odreñeni broj bajtova (npr. 128), i oni su u obliku zaobljenih polukrugova, dok su staze u obliku koncentričnih krugova. Postoje dvije vrste formatiranja, a to su Low-level i High-level formatiranje. Low-level formatiranje utvrñuje staze i sektore, dok High-level formatiranje je mnogo poznatije i korištenije (standardni format c:) te ono obezbjeñuje da disk može zapisivati datoteke.

Proizvo ñači: Seagate, Maxtor, Hitachi, Western Digital, IBM, Samsung, Fujitsu..

16

1.OSNOVE RAČUNALA

Grafi čka kartica

Grafi čka kartica , Grafi čki adapter , VGA kartica ili video kartica (en. graphics card, video card, vga card, graphics adapter) daje i obrañuje dvo-dimenzionalnu ili tro-dimenzionalnu sliku.

Grafi čki procesor (GPU) je glavni dio na kartici, a njegova uloga je prevoñenje binarnog koda u vidljivu sliku na nekom grafičkom izlaznom ureñaju. Princip je jednostavan, CPU u saradnji sa nekim softverom, kao što je 3D računalna igra, šalje informacije grafičkom procesoru koji potom obrañuje dobivene informacije i šalje ih na monitor. Grafička kartica se ugrañuje u matičnu ploču, obično u AGP ili PCI Express utor.

Način rada

Moderne grafičke kartice su opremljene snažnim grafičkim procesorima koji svojom procesorskom snagom i brojem tranzistora gotovo nadmašuju glavne procesore. Grafički procesor obrañuje podatke koje dobija posredstvom neke sabirnice (najćešće AGP, PCI i PCI Express). Sama arhitektura čipa je najbitnija, što znači da njegove instrukcije i brzina izvoñenja istih su glavne odlike jednog GPU-a.

Većina podataka koji dolaze za obradu se privremeno smješta na memoriju koja se nalazi na grafičkoj kartici. Time se obezbjeñuje brz protok i samim time brža obrada grafike, što na kraju daje veći broj slika u sekundi čineći grafičku scenu ljepšom i fluidnijom. Zbog toga proizvoñači nastoje poboljšati brzinu RAM-a na kartici koja je davno presla brzinu sistemskog RAM-a. Brzina memorije na grafičkoj kartici je već odavno prešla Gigahercne granice.

17

1.OSNOVE RAČUNALA

Glavni dijelovi moderne grafi čke kartice su:

• PCB (Printed Circuit Board) je printana ploča na kojej se nalaze svi ostali dijelovi

• GPU (Grapich Processing Unit) grafički procesor, ujedno i glavni dio koji prevodi binarni kod u sliku)

• RAM (ili VRAM - Video Random Acces Memory), služi za pohranjivanje najnužnijih podataka za GPU, najčešće teksture

• KONEKTORI o PCI o AGP o PCI Express

• IZLAZI o VGA (Video Graphics Array) o DVI (Digital Visual Interface) o Video in/Video out (VIVO)

Današnje kartice najčešće imaju neku vrstu hladnjaka (aktivnog ili pasivnog) zbog kompleksnosti grafičkog procesora koji je već po broju tranzistora prestigao centralni procesor.

Glavni proizvo ñači grafi čkih čipova (GPU)

• Intel - "i" serija • 3Dlabs - Wildcat Realizm serija • ATI Technologies - Radeon 7/8/9000 serije, Radeon X serija • NVIDIA - GeForce uključujući GeForce FX seriju, GeForce 6 seriju, GeForce 7

seriju, i GeForce 8 seriju.

18

1.OSNOVE RAČUNALA

Zvučna kartica

Zvučna kartica je dio koji obezbjeñuje zvučni ulaz i izlaz. Zvučna kartica na sebi sadrži zvučni čip koji pretvara analogne zvučne valove u digitalni signal (nule i jedinice). Zvučni čip se može nalaziti i na matičnoj ploči sa unaprijed integrisanim ulazima i izlazima na njoj.

Dio koji obavlja taj zadatak se zove CODEC u koji su integrisana dva glavna dijela koja obavljaju taj posao, ADC (Analog Digital Converter) i DAC (Digital Analog Converter) pretvarač. Osim toga, imamo i DSP (Digital Sound Processor), zvučni procesor koji oslobaña CPU od procesiranja zvučnih signala (ako ga zvučna karta nema, onda to radi CPU), takoñer zvučna kartica ima svoju memoriju. Komunikacija sa računarom se odvija preko PCI interfejsa, dok se komunikacija sa zvučnicima i mikrofonom ostvaruje preko ulaznih i izlaznih konektora.

Način rada ADC-a i DAC-a

ADC ili analogno digitalni pretvarač, kao što sam naziv kaže, pretvara analogne valove (praktično zvuk) u digitalne signale (nule i jedinice), tako da računar može razumjeti signale koje dobija od nekog vanjskog ureñaja (npr. mikrofon). Način pretvaranja je sljedeći: ADC preciznim mjerenjem analizira analogne valove te ih digitalizuje u obliku nula i jedinica, koje onda DSP ili CPU procesira, dok kvalitet zavisi od preciznosti i brzine mjerenja koja se mjeri u kilohercima (KHz). Isto važi i za DAC, koji radi obratan proces, pretvara digitalni u analogni signal, tako da sve što čujete na PC zvučnicima je ustvari prevedeni binarni kod u analogni signal tj. zvuk.

Ulazi / izlazi

Većina zvučnih kartica od 1999. podliježu Microsoftovom PC 99 standardu za obilježavanje vanjskih konektora odgovarajućim bojama:

19

1.OSNOVE RAČUNALA Zvučna kartica i njeni dijelovi

Boja Uloga Ružičasta Analogni ulaz za mikrofon.

Svijetlo plava Analogni ulaz za liniju.

Zelena Analogni izlaz za glavni stereo signal (prednji zvučnici ili slušalice).

Crna Analogni izlaz za zadnje zvučnike.

Narandžasta S/PDIF digitalni izlaz (nekad se koristi i za analogni izlaz za srednje zvučnike)

Tipovi zvu čnih kartica

Zvučne kartice su nastale tek 1980-tih godina, dotad je računalo moglo stvarati samo "beep" zvuk, koji je stvarao zvučnik u samom kućištu. Od tada zvučne kartice su uznapredovale, te skoro sve današnje kartice podržavaju 5.1 standard (kućno kino), sve Dolby standarde, te niz API (application program interfaces) koji omogućavaju bolju softversku komunikaciju sa zvučnom kartom, jer bez drivera (softvera) zvučna karta ne bi mogla raditi. Danas najpoznatiji API su Microsoft Direct Sound i Creative EAX standard.

Takoñer, nemaju sve zvučne kartice isti broj izlaza i ulaza, iako većinom današnje kartice imaju 5 konektora, 3 izlaza (prednji i zadnji, te subwoofer) i 2 ulaza (mikrofon i linijski ulaz), iako se najčešće koristi ulaz za prednje zvučnike (proizvoñači zvučnika obično stave dva zvučnika na jedan konektor) zelene boje. Najnoviji trend je omogućavanje spajanja 7 zvučnika i jednog subwoofera (7.1 standard).

Karakteristike koje se obično gledaju kod zvučnih karti su: ADC i DAC kapacitet i brzina, frekvencijski odaziv, broj izlaza, podrška za API-je, certifikati (npr. Dolby Surround) itd.

Najpoznatiji i najbolji proizvoñač zvučnih karti je Creative, osim njega imamo Terratec, C-Media, nVIDIA, Realtek, VIA itd.

20

1.OSNOVE RAČUNALA

Napajanje

Napojna jedinica je hardverski dio koji računalu osiguravaju napon i struju.

Napojna jedinica osigurava da svaki dio računala dobije odreñenu količinu energije koja mu je potrebna, s obzirom da sve komponente računala ne troše istu količinu električne energije. Takoñer, jedan od glavnih zadataka napojne jedinice je da pretvori 220 V u 3,3 V, 5 V i 12 V što je u skladu sa naponskim zahtjevima hardvera u računalu. Napojna jedinica ima svoje hlañenje.

Glavna karakteristika napojne jedinice je njena snaga. Električna snaga se mjeri u W (vatima) ili P=U x I (napon pomnožen sa strujom). Najveći potrošači su grafička kartica, hard disk, matična ploča i optički CD/DVD ureñaji.

Glavni naponski konektori su:

• Glavni 20+4 pinski konektor, za napajanje matične ploče • 4+4 pinski konektor, u zavisnosti od zahtjeva CPU-a u ATX ili EPS sistemima • 6-pinski konektor (za jače PCI Express ili AGP grafičke kartice) • 4-pinski hard disk, DVD, CD konektori(Molex) • Floppy naponski konektor • SATA naponski konektori (novije napojne jedinice)

21

1.OSNOVE RAČUNALA

Ulazno – izlazne jedinice

- Monitor - Tipkovnica - Miš - Printer - Skener - Audio oprema - Web kamera

Računalni monitor

Računalni monitor je ureñaj koji služi za prikaz slike stvorene računalom.Glavni dio monitora je zaslon ("ekran"), pa se u svakodnevnom govoru ti nazivi često koriste i za cijeli ureñaj.

Slova, te pokretne i nepokretne slike koje se prikazuje obično se tvore u grafičkoj kartici, dijelu računala kojemu je funkcija stvaranje i obnavljanje slike.

22

1.OSNOVE RAČUNALA

Tehnologije

• katodna cijev - (engleska kratica CRT - catode ray tube) - prva poznata tehnologija, poznata još od crno-bijelih televizora, ali pomalo nepraktična radi pomalo izobličene slike koju stvara zaobljena cijev. Frekvencija osvježavanja iznosi 50-100 Hz. Korak naprijed je napravljen pojavom Trinitron ili Diamondtron katodnih cijevi, koje su ravne po vertikali, pa je rad s takvim zaslonom ugodniji.

• zaslon s tekućim kristalima - (engleska kratica LCD - liquid cristal display) - od 2004. zamjenjuje CRT zaslone računala, a iza toga i televizora.

• plazma-zaslon • videoprojektor

Tipkovnica

Tipkovnica je skup tipki (ili tipki) koje su organizirane u jednu cjelinu, a njihova svrha je da omogućavaju slanje signala nekom stroju ili aparatu. Svaka tipka na tipkovnici obično ima jedinstvenu funkciju, ali u praksi zbog komfornosti operatera i praktičnosti, u izgradnji tipkovnice nekim tipkama dodjeljuje se više funkcija, a isto tako je moguće imati tipku s istom funkcijom na više mjesta. Tipkovnica je jedna od čestih ulaznih jedinica kod računala.

Tipkovnica se obično koristi za unošenje teksta, a takoñer je jedna od glavnih ureñaja za kontrolu likova u računalnim igrama, a uglavnom se koriste strelice ili slova W,A,S i D.

Postoji puno različitih standarda za raspored simbola na tipkama

23

1.OSNOVE RAČUNALA

Računalni miš

Miš je ulazna jedinica na računalu koji pretvara pokret ruke u dvije dimenzije u pokret pokazivača na zaslonu računala. Miš je izum Douglasa Engelbarta iz 1963., i nastao je kao dio njegovog rada na problemima ljudskog meñusklopa s računalima na Stanford Research Institute. Miš je prijevod od engleske riječi "mouse", naziv je dobio po tome što ima izgled i veličinu miša (današnji baš i nemaju kao prije).

Pisač

Pisač ili tiska č (engl. printer) je izlazni ureñaj kojim se ispisuje ili tiska (kolokvijalno "printa") zapis sa računala na papir. Zapis može biti slika ili slova/brojevi. S nailaskom digitalnih fotoaparata pojavili su se pisači koji ne trebaju računalo za ispisivanje slika, nego je moguće birati koju sliku iz memorije fotoaparata želite ispisati.

Vrste: iglični pisač, laserski pisač, tintni pisač, termalni pisač

24

1.OSNOVE RAČUNALA

Skener

Skener je ulazni ureñaj za digitalizaciju, tj. za neposredan unos slika, crteža ili teksta, najčešće sa papira u računalo.

Način rada

Princip rada skenera zasniva se na pretvorbi svjetlosti, koja se odbije od predmeta skeniranja (npr. papira) u električne impulse. Slika koja se želi unijeti u računalo osvjetljava se ugrañenim izvorom svjetlosti. Zrake svjetlosti koje se odbiju o predmet usmjeravaju se sustavom leća i ogledala prema senzorima svjetlosti za pretvorbu u električnu struju. Slika se pri tom postupku dijeli u točke i što je više tih točaka, to će slika biti veće kvalitete. Broj očitanih točaka naziva se razlučivost ili rezolucija. Postupak učitavanja podataka skenerom u računalo zove se skeniranje.

25

1.OSNOVE RAČUNALA

Web kamera

Web kamera (en. web camera, webcam) je kamera koja prenosi slike u stvarnom vremenu koristeći se World Wide Web-om ili nekim drugim video calling programom. Web kamera je vrsta video kamere koja se direktno spaja na računalo u svrhe prenošenja video signala preko interneta. Većinom se koristi za prenošenje video konferencija, te za uspostavu vizualnog kontakta kod razgovora preko interneta, odnosno preko neke vrste instant messaging programa. Spaja se preko USB konektora na svim novijim računalima.

26

1.OSNOVE RAČUNALA

Kućište

Slika1. Serversko ku ćište Slika2. Standardno desktop ku čište

Kućište služi smještaju elektoničkih komponenti računala u cjelovit proizvod, njihovoj zaštiti i osiguravanju dotoka električne struje potrebne za njihov rad. Postoji više tipova kućišta s obzirom na veličinu, dizajn i vrstu napajanja. Najbitnije osobine su veličina i vrsta napajanja. O veličini ovisi učinkovitost hlañenja i dostupnost računalnih komponenti, a o vrsti i snazi napajanja stabilnost i način rada. Postoji više tipova napajanja: AT, ATX i ATX2. Danas se koriste ATX i ATX2 s tendencijom povlačenja ATX-a iz upotrebe.

27

1.OSNOVE RAČUNALA

1.3 SOFTWARE

Računalne instrukcije nisu bogate kao što je ljudski jezik. Računalo poznaje samo ograničen broj jasno definiranih i jednostavnih instrukcija. Evo nekoliko primjera: "kopirati sadržaj ćelije 7 u ćeliju 19", "ako je sadržaj ćelije 999 veći od 1, slijedeća instrukcija se nalazi u ćeliji 100", "sadržaj ćelije 6 oduzeti sadržaju ćelije 33 a rezultat upisati u ćeliju 50".

Instrukcije su u računaru predstavljene binarnim sustavom brojeva. Operacija "kopiraj" je, npr. kod Intelovih mikroprocesora u binarnom sustavu predstavljena ovako: 10110000. Odreñeni niz instrukcija koje odreñeno računalo može razumjeti naziva se strojni kod. U stvarnosti, ljudi ne stvaraju instrukcije direktno u mašinskom jeziku već koriste programske jezike koje se prevode u strojni kod putem posebnih računalnih programa "prevodilaca" i kompajlera. Neki programski jezici su veoma bliski strojnom kodu, kao što je sabirnik (Assembler), a drugi, kao Prolog, zasnovani su na apstraktnim načelima koja imaju malo sličnosti sa stvarnim operacijama unutar računala.

28

1.OSNOVE RAČUNALA

Programi

Računalni program je niz instrukcija koje računalo može izvršiti.Tipično moderno osobno računalo (PC - personal computer) može izvršiti nekoliko milijarda instrukcija u sekundi. Recimo i to da izvanredne sposobnosti računala nisu posljedica izvršavanja složenih instrukcija već milijuna jednostavnih koje programeri uobličavaju u svrsishodne funkcije. Dobar programer, na primjer, izradi niz instrukcija kojima se izvršava neki jednostavan zadatak kao što je iscrtavanje jedne točke na ekranu i taj niz zatim učini dostupnim drugim programerima.

Sadašnja su računala u stanju izvršavati nekoliko programa istovremeno. U stvarnosti, odreñeno kratko vrijeme procesor izvršava instrukcije jednog programa, a zatim se prebacuje na drugi program i izvršava dio njegovih instrukcija. To odreñeno kratko vrijeme često nazivamo vremenski isječak. Ovaj način rada stvara iluziju izvršavanja nekoliko programa istovremeno, a u stvarnosti se radi o tome da programi dijele procesorsko "radno vrijeme".

Operacijski sustav

Operacijski sustav (OS) je skup programa koji omogućuju provoñenje radnih zahvata na računalu. Zadaci OS-a su olakšavanje uporabe računala, djelotvorno iskorištavanje svih dijelova računala te višeprogramski rad. OS odlučuje koji će program u danom trenutku biti izvršavan, koliko i kojih resursa će mu biti dodijeljeno (memorija, I/O) i sl.

Danas je najzastupljeniji operacijski sustav Windows.

Postoje i besplatne alternative, kao što je Linux.

29

2.Održavanje računala

1.Čišćenje i održavanje računala

2. Montaža računala

30

2. ODRŽAVANJE RAČUNALA

1. Čišćenje i održavanje ra čunala Za operacije čišćenja računala vam treba odreñeni pribor: - odvijač križni - kombinirke - krpica - štapići za uši - kist 60 - kist 20 - mini usisavač Procesor: Procesor je dio računala o kojem PCEkspertovci najviše debatiraju. Da bi on uvijek bio u najboljoj formi mora biti hladan. A da bi to bio mora biti i čist od prašine. Prašina se skuplja svugdje i gotovo ju je nemoguće spriječiti da se skuplja. Ventilator je najveći sakupljač prašine i njega moramo odvojiti od baze da bi ga propisno očetkali kistom 60. Većina prašine će tako otići a tek kod jačih zaprljanja će se isti trebati rastaviti, očistiti i ponovno nauljiti finim strojnim uljem. Baza se takoñer može očistiti sa kistom 60 izmeñu rebara. Tu kist pokazuje najbolje rezultate. Sam procesor se čisti na sličan način. Višak paste se očisti WC papirom a fina obrada se vrši sa gumicom za brisanje olovke. Postoji metoda uz aceton i alkohol ali se nije pokazala toliko učinkovitom. Kada ga riješite na ovaj način, možete ga prodati kao nov procesor jer nema ni najmanjeg traga paste.. Ja jednostavno pastu stavim na sredinu procesora, u kapljicu, i preko toga cooler. On sam razmaže pastu tamo gdje je potrebno. Pripazite na nožice procesora kod čišćenja gumicom. Lako se svijaju a teško ispravljaju. Najbolje je da ga ne vadite iz socketa. Matična plo ča: Ovo je najjednostavnije. Samo je dobro očetkajte uz pomoć kista. Veći je problem nortbridge. Bilo koju matičnu ploču kupili i s kojim god nortbridgeom, biti ćete prisiljeni rješavati se onih zujalica koje ugrañuju na njega. Po pravilu ne traju dugo. Uvijek ga zalijepe sa nekom žvakačom koju je gotovo nemoguće skinuti.Bilo da se drži za rupe u matičnoj (AMD) ili uz pomoć kopči (Intel), potrebno ga je prvo otkvačiti što zna biti prilično nezgodno. Obavezno koristite svoju snagu u prstima. Tako se onemogućavaju oštećenja ploče. Cooler se skida pažljivim okretanjem baze. Southbridge uglavnom nema cooler.

31

2. ODRŽAVANJE RAČUNALA Grafi čka kartica: Može se reći da je to ista stvar kao i kod matične. Valja skinuti onaj komad lima koji su proizvoñači, uz puno mašte, nazvali cooler. Memorija se "hladi" na isti način kao i southbridge matične ploče. Hard Disk: Hard disk se ne pere. DVD/RW, CD/RW, CD, DVD Prednju masku doista nije teško očistiti . No unutrašnjost je malo zahtjevnija. Valja ga otvoriti i izbaciti prašinu iz njega. Ne bi vjerovali koliko se tu nakupi. U nedostatku kompresora, dobro je valja iščetkati uz pomoć kista Nakon čišćenja prašine obavezno je očistiti i leću. I najmanja nečistoća onemogućuje normalan rad. U tu svrhu je najbolje koristiti štapić za uši (malo bolje kvalitete) i to suhi. Bilo koje sredstvo bi je zamastilo, a alkohol je nepotreban jer bi optički ureñaj davno prestao raditi da je toliko onečišćenje leče. Napajanje: Obavezno je čišćenje napajanja. Veća količina prašine, koja se lako skuplja, pretjerano zagrijava napajanje. Pregrijano napajanje brzo postane pregoreno napajanje, a sreća je da ostane samo na tome. Stvar se povremeno očisti kistom i time mu se značajno povećava životni vijek. Kućište: Obavezno jednom do dva puta mjesećno ispuhat, kistom očistit i to je to Kartice: Bilo koja kartica u računalu ima neke pinove za spajanje na matičnu ploču. Ti pinovi vrlo brzo postanu prljavi i često gube kontakt. Trebalo bi pri svakom vañenju odreñene komponente pinove dobro obrisati gumicom za olovku. Osobito to važi za memoriju. Prljavi pinovi su česti uzrok neispravnosti memorija.

Tipkovnica:

Za prvu ruku je očistite kistom. Za veća zaprljanja je valja rastaviti. Ispod tipki uvijek doñe prašine koju bez rastavljanja ne možete izbaciti. Vrlo brzo bi tipke bile neupotrebljive. Rastavite tipkovnicu i sve plastične dijelove ostavite na namakanju u kanti vode. Ako već ne znate raspored tipaka, slikajte je jer ćete morati to i sastaviti. Nakon namakanja samo obrišite sa krpicom i sastavite.

32


2. MONTAŽA RAČUNALA

Naizgled složen posao zapravo je prilično jednostavan i zahtijeva samo malo strpljivosti i pažnje pri sastavljanju pojedinih komponenata i dijelova računala. Prije no što počnete, bitno je da se dobro “uzemljite”, što možete učiniti tako da se primite za cijev vodovoda, radijatora ili neki sličan (i uzemljen) predmet. Primijetite li i nakon toga naboj statičkog elektriciteta na sebi, obavezno ovo ponovite prije svakog kontakta s komponentama kako slučajno ne bi došlo do oštećenja neke od njih i prouzročilo vam dodatne (i nepotrebne) troškove. Vijke ne pritežite prejako i dvaput provjerite jesu li komponente dobro sjele na svoje mjesto prije no što ih učvrstite (na primjer, grafička kartica, memorijski moduli, konektori kabela i sve komponente). Ukoliko komponenta nije dobro postavljena, vjerojatno neće doći do podizanja (boot i post) računala ili će vam BIOS računala javiti da nema neke od komponenata ili da je neispravna. Naravno, u najgorim slučajevima može doći i do pregaranja komponenti, pa i čitavog računala, no oni su rijetki pa se nemojte bojati, već samo budite pažljivi pri ugradnji i sastavljanju. Postupak ugradnje procesora, nanošenja termalne paste te postavljanja hladnjaka opširnije je opisan na sljedećoj stranici, jer smatramo da mu treba posvetiti više pažnje zbog čestih slučajeva pregrijavanja procesora ili oštećenja jezgre uzrokovanih naizgled zanemarivim pogreškama. Nadamo se da smo vam pomogli da sami sastavite računalo i da na taj način uštedite te učinite svoje računalo - jeftinijim!

Bez alata nema zanata: Pripremite nekoliko križnih i ravnih odvijača, pincetu i vijke za učvršćivanje komponenti. Prije ugradnje svakako “ispraznite” svoj statički elektricitet (dotaknite, recimo, radijator).

33


Podloga mati čne plo če: Najprije iz kućišta izvadite temeljnu ploču i postavite na nju nosače matične ploče. Ove ćete nosače i potrebne vijke (ponekad i plastične “kopče”) dobiti s kućištem.

Učvršćivanje ploče: Vijke kojima učvršćujete matičnu ploču pritežite tako da krenete iz kuta, zatim pritegnite dijagonalno suprotan vijak i tako dalje, no pazite da ih pritežete ravnomjerno.

34


Umetanje procesora u podnožje: Najprije otvorite polugu na podnožju (socketu), zatim obratite pažnju na raspored nožica i lagano, bez otpora, umetnite procesor. Na kraju još zatvorite polugu podnožja.

Postavljanje hladnjaka: Nakon stavljanja toplinski vodljive paste, pažljivo postavite hladnjak kako ne biste oštetili jezgru procesora i jeftino računalo učinili - skupim.

35


Pamtilo u glavu: Kopče za učvršćivanje RAM modula postavite u otvoreni položaj, kao na slici. Obratite pažnju na zareze na konektoru modula i pripadajuće izbočine u utoru. Utaknite modul i pritisnite u utor.

Učvrš ćivanje podložne plo če u kućište: Pri umetanju ploče pripazite na konektore matične ploče, koji moraju sigurno “sjesti” u odgovarajuće otvore na stražnjoj strani kućišta. Zatim ploču učvrstite vijcima.

36


Konstruktivna destrukcija: Da bi ugradili grafičku, zvučnu, modemsku ili neku drugu karticu, oslobodite otvor na poleñini kućišta, što lako izvedete uz pomoć križnog odvijača. Stavite ga u prorez i povucite!

Umetanje kartica: Okrenite kućište na bok tako da matična ploča “leži” te potom umetnite kartice. Pri tom pazite da kartice dobro sjednu (zatvorite poluge za učvršćivanje memorije!) kako ne bi došlo do kvara.

37


Učvrš ćivanje kartica: Nakon umetanja, obavezno učvrstite kartice vijcima. Niti ove vijke nije potrebno previše jako pritezati, ali ipak pazite da sve bude dovoljno čvrsto.

Umetanje tvrdog diska: Tvrdi disk ugrañuje se “iznutra”, a dobro mjesto je na najnižoj poziciji jer će se disk tamo dobro hladiti. Mjesto za floppy ureñaj malo je iznad, kod otvora za umetanje diskete.

38


I opet u čvrš ćivanje: Ureñaje za pohranu podataka potrebno je učvrstiti vijcima, kao i sve druge komponente. Za ovo su vam potrebni nešto manji vijci, koje ste takoñer dobili s kućištem ili ureñajem.

Ugradnja opti čkog pogona: CD ili DVD ureñaj umetnite s prednje strane nakon što uklonite zaštitni poklopac na kućištu. Ne zaboravite da i ovaj ureñaj treba učvrstiti pripadajućim vijcima.

39


Komunikacijski kabeli: IDE/ATA kabel ima obojene konektore pa ne možete pogriješiti pri spajanju tvrdog diska s matičnom pločom. Obratite pažnju na orijentaciju “vodilice” na konektoru.

Drugi kraj kabela: Tvrdi disk ili optički pogon imaju jednake konektore kao na matičnoj ploči. I ovdje je dovoljno obratiti pažnju na orijentaciju “vodilice” i do kraja utaknuti konektor.

40


Konektori ku ćišta: Da bi LE diode i tipke na prednjoj strani kućišta (Power i Reset) radile, potrebno ih je spojiti na kablovima na konektore na matičnoj ploči. Rapored pojedinih konektora potražite u uputama.

Napajanje diskova i opti čkih pogona: Obratite pažnju na oblik konektora, okrenite ih na pravu stranu i spojite napajanje na ureñaje. Računalo je sad spremno za probnu vožnju!

41


Konektori napajanja: Prije spajanja ovog konektora pazite da je napajanje isključeno iz električne mreže. takoñer, provjerite orijentaciju konektora - izbočina na konektoru mora odgovarati utoru na ploči.

skripta za tečaj informatike i računalstva

Documents