DIDAKTIKA 2 (2010./2011.)

I. KONSTRUKTIVNO POVEZIVANJE ISHODA UČENJA, NASTAVNIH METODA I PROCJENJIVANJA

Bloomova taksonomija : primjeri praktične primjene prema američkom psihologu B. S. Bloomu oblici učenja dijele u 3 kategorije/područja s

određenim brojem potkategorija itd. (hijerarhijske razine učenja) - od najnižeg prema najvišem obrazovnom cilju:

1. kognitivnu odnosno spoznajno-obrazovno (znanje, ovladavanje pojmova,...)

6 kategorija 16 potkategorijaznanjerazumijevanjeprimjenaanalizasintezavrednovanje (procjena)

znanje pojedinostiterminologijanazivi pojmova i simbolipoznavanje činjenica i podatakapoznavanje pravilakonvencija ....

2. afektivnu odnosno čuvstveno-motivacijsku (stavovi)

5 kategorija 9 potkategorijaveliki/grubi tjelesni pokretimali/sitni tjelesni pokretikoordinirani pokreti neverbalno ponašanjeverbalno ponašanjeverbalna spretnost

pokreti gornjih udovapokreti ruku i prstiju...

3. psihomotornu (vještine).

5 kategorija 13 potkategorijaprihvaćanjereagiranjeusvajanje vrijednostiorganiziranost vrijednosti razvoj cjelovitog značenja

pasivno reagiranjevoljno reagiranje...

taksonomija obrazovnih zadataka (Bloomova t. se najviše primjenju) daje solidan temelj za operacionalizaciju svake konkretne nastavne situacije

uz kategorije i potkategorije potrebno je odrediti predmet operacionalizacije i aktivnosti učenika u procesu nastave

1

Konstruktivno povezivanje ISHODI UČENJA

⇨ iskazi kojima se izražava što student/učenik treba znati, razumjeti i/ili biti u stanju demonstrirati nakon određenog perioda učenja

⇨ definicija ima mnogo – neke se fokusiraju na individualne aktivnosti i odgovornosti studenata/učenika, neke na učinkovitost okružja za učenje (educational environment)

⇨ prilikom formuliranja ishoda učenja važno je precizno izraziti željenu aktivnost studenata kojom će demonstrirati stečeno/usvojeno znanje ili vještinu

⇨ radi se upravo o onim aktivnostima koje će se mjeriti odnosno pratiti i na temelju koje će nastavnik ocijeniti postignuće studenata

o opsegu, dosegu i ambicioznosti formuliranja ishoda:⇨ važno je odrediti i razlikovati vremenski doseg i provjerljivost ishoda učenja u

tom vremenu:- nakon završetka obrazovanja (vizija studijskog programa)- nakon perioda predviđenog za realizaciju određenog nastavnog predmeta

(detaljni izvedbeni nastavni program kolegija (DINP))- nakon jednog nastavnog sata tog predmeta (planiranje nastavne pripreme)

⇨ potrebno je voditi računa o realizaciji svih ishoda učenja u predloženoj vremenskoj vertikali

⇨ 2 (jednostavne) upute za pravilno formuliranje ishoda učenja:a) fokusirati se na ono što će student moći/biti u stanju napraviti nakon

određenog perioda studiranjab) pri tom koristiti jasne, konkretne i precizne (mjerljive) aktivnosti - ishode

učenja

započnite definiranje očekivanih ishoda učenja ovako: “Nakon određenog perioda studiranja/učenja studenti će biti sposobni učiniti sljedeće:…”

o Jasno definirani ishod učenja govori: Što će studenti biti u stanju napraviti; U kojim okolnostima će to napraviti; Koliko uspješno to mora učiniti.

pravilna upotreba glagola:

PRECIZNI NEPRECIZNIAnaliziratiOpisatiDefiniratiNapravitiUsporeditiRazlikovatiArgumentirati ...

ZnatiRazumjetiCijenitiZapamtitiUpoznatiNaučitiOsvijestiti ...

2

o željenim razinama ishoda učenja⇨ nastavnik autonomno odlučuje a s obzirom na prirodu kolegija i njegovog

položaja u cjelokupnom studijskom programu⇨ do koje razine želi dovesti studente u određenim segmentima programa⇨ željena razina postignuća uvjetovat će ne samo izbor sadržaja, već i

- željenu vrstu aktivnosti studenata (u nastavi i izvan nastave)- aktivnosti nastavnika (u nastavi i izvan nastave)- načine praćenja i procjenjivanja postignuća ishoda učenja- promišljanje o opterećenju studenata i nastavnika u određenom kolegiju- …

⇨ nastavnik odlučuje o razini prema slijedećim kriterijima:- razini studija (veza s kvalifikacijskim okvirom)- zahtjevima tržišta rada- zahtjevima vezanim uz nastavak obrazovanja- …

⇨ 6 razina (obrazovnih) postignuća:1. POZNAVANJE ČINJENICA(sposobnost prizivanja činjenica,

klasifikacija, definicija, teorija)- npr. prepoznavanje, prizivanje,...

2. RAZUMIJEVANJE(sposobnost transfera podataka iz jednog oblika u drugi; interpretacija važnosti podatka)

- npr. interpretiranje, navođenje primjera, klasificiranje, sumiranje, uočavanje, uspoređivanje, objašnjavanje,...

3. PRIMJENA(sposobnost primjene znanja, iskustva i vještine u novoj situaciji)

- npr. izvršavanje, implementiranje,...4. ANALIZA(sposobnost razdvajanja informacija na različite dijelove)

- npr. diferenciranje, organiziranje, određivanje,...5. VREDNOVANJE(sposobnost davanja procjena, argumenata, kritika)

- npr. provjeravanje, kritiziranje,...6. SINTEZA/STVARANJE(sposobnost stvaranja novih informacija ili

uradaka na osnovi prikupljenih podataka)- npr. generiranje, planiranje, stvaranje,...

na primjer :Pravilno tumačiti i interpretirati temeljne pojmove didaktike (RAZINA RAZUMIJEVANJA);Objasniti i interpretirati različite didaktičke teorije, škole, pravce i modele (RAZINA RAZUMIJEVANJA);Izraditi i analizirati nastavni plan i program (RAZINA PRIMJENE);Izraditi materijal za samostalno učenje (RAZINA STVARANJA);

određivanje odnosno izražavanje željene razine postignuća postiže se uporabom aktivnih glagola

3

područja znanja :⇨ različite vrste očekivanih znanja i vještina koje će studenti postići tijekom

studija (činjenice, teorije, formule, postupak, strategija,…)⇨ različite vrste odnosno područja znanja zahtijevat će različite pristupe u nastavi,

različite metode procjenjivanja,…

⇨ 4 vrste :A. ČINJENIČNO ZNANJE

- osnovni elementi koje studenti moraju znati kako bi upoznali predmet ili riješiti problem

- A.a Poznavanje terminologije- A.b Poznavanje pojedinih detalja i elemenata

B. KONCEPTUALNO ZNANJE- međusobna povezanost između temeljnih elemenata veće strukture koja

im omogućuje zajedničko funkcioniranje- B.a Poznavanje klasifikacija i kategorija- B.b Poznavanje principa i generalizacija- B.c Poznavanje teorija, modela i strukture

C. PROCEDURALNO ZNANJE- kako nešto učiniti, metode ispitivanja, kriteriji za korištenje, algoritmi,

tehnike, metode- C.a Poznavanje vještina i postupaka vezanih uz pojedini predmet - C.b Poznavanje tehnika i metoda- C.c Poznavanje kriterija za odlučivanje o primjeni određenih postupaka

D. METAKOGNITIVNO ZNANJE- poznavanje kognicije i svijest o poznavanju vlastite kognicije- D.a Poznavanje vlastitog načina učenja- D.b. Poznavanje značajki sadržaja koji treba usvojiti - D.b Poznavanje strategija za učenje sadržaja- D.c Vještine samonadgledanja i samoregulacije učenja

na primjer :Pravilno tumačiti i interpretirati temeljne pojmove didaktike; (činjenično znanje)Objasniti i interpretirati različite didaktičke teorije, škole, pravce i modele; (konceptualno znanje)Izraditi materijal za samostalno učenje…); (proceduralno znanje -naime materijal za samostalno učenje predstavlja niz osmišljenih postupaka (algoritama) koji usmjeravaju osobu koja uči pomoću njih)

konstruktivno povezivanje ishoda učenja i ostalih elemenata nastavnog procesa:⇨ postignuti stupanj podudarnosti između definiranih ishoda učenja, planiranih

aktivnosti studenata (u odnosu na dodijeljeni broj ECTS bodova tom kolegiju u

4

odnosu na cijeli studijski program), načina poučavanja i načina procjenjivanja/ocjenjivanja

⇨ unutarnja kohezivnost izvedbenog nastavnog programa kolegija⇨ ishodi učenja i broj ECTS-a:

- nastavnik mora staviti u odnos raspoloživo vrijeme koje student može posvetiti obavezama u određenom kolegiju i mogućnosti studenata da postigne određene ishode u tom vremenu i raspoloživim mogućnostima rada

- to znači da nastavnik mora razmišljati o vrsti angažmana, uvjetima u kojima će studenti raditi i mnogim drugim detaljima koji će studenta dovesti do realizacije tog ishoda

⇨ ishodi učenja i metode poučavanja:- važan je odabir one metode čija primjena osigurava učinkovito postizanje

određenog ishoda- ako se ishod učenja odnosi na zapamćivanje činjeničnog znanja, nastavnik

najčešće organizira predavanja ili upućuje studente na samostalno proučavanje literature

- ako se ishod učenja odnosi na razumijevanje činjeničnog znanja, nastavnik će biti skloniji organizaciji grupnih rasprava na kojima će potaknuti studente na razmjenu mišljenja o pročitanom tekstu

- ako se ishod učenja odnosi na stvaranje proceduralnog znanja, tada će student morati samostalno osmisliti i izvesti određeni postupak ili tehniku, a nastavnik osigurati nastavne uvjete u kojima će se to ostvariti

- nastavne metode:a) VERBALNE METODE

1. Monološke (metoda usmenog izlaganja)- Opisivanje- Pripovijedanje- Objašnjavanje- Predavanje

2. Dijaloške (metoda razgovora)b) DOKUMENTACIJSKE

- Metoda rada na tekstuc) DEMONSTRACIJSKE (pokazivačke)

RAZINA POSTIGNUĆA AKTIVNOSTI NASTAVNIKA I STUDENATA/METODE PROCJENJIVANJA

1. PAMĆENJE ČINJENICA

Predavanje, suradničko učenje, rad na tekstu, e-učenje, seminarski radovi

Eseji, pismeni ispiti, usmeni ispiti

2. RAZUMIJEVANJE Traženje i analiziranje primjera, uspoređivanje pojmova i teorija, rasprave (traženje argumenata)

5

Eseji, seminarski radovi, pismeni ispiti, usmeni ispiti

3. PRIMJENA Izraditi program, izraditi projekt, riješiti problem, prezentirati, prepoznavanje preparata, prikaz slučaja, Sastaviti zadatke, napraviti skulpturu, konstruirati prema uputama

Zadaci izvedbe, eseji

4. ANALIZA Rasprave, analiza, prikaz slučaja, eseji, seminarski radovi

Rasprave, eseji, seminarski radovi

5. VREDNOVANJE Izdvojiti prednosti i nedostatke, napisati prikaz (istraživanja, metode, teorije)

Rasprave, eseji, seminarski radovi

6. SINTEZA/STVARANJE Provjera (istraživanje) pojmova i teorija, preformuliranje teorije

Zadaci izvedbe, eseji, seminarski radovi

⇨ povezivanje ishoda učenja i procjenjivanja:- svaki ishod učenja pretpostavlja primjenu adekvatnog postupka

procjenjivanja uspješnosti njegove realizacije- ako se ishod učenja odnosi na zapamćivanje činjeničnog znanja, nastavnik

će vjerojatno primijeniti postupak u kojem će doći do izražaja studentova prezentacija poznavanja činjeničnog znanja (usmeni ispit, pismeni ispit u obliku zadataka objektivnog tipa i sl.)

- ako se ishod učenja odnosi na primjenu proceduralnog znanja, nastavnik mora osigurati ispitnu proceduru tijekom koje će student prezentirati sposobnost primjene proceduralnog znanja

6

7

8

II. SUVREMENE NASTAVNE METODE I TEHNIKE

Diskusija kao nastavna metoda procesa koji rezultira visokim kognitivnim postignućima učenika poseban oblik grupne interakcije u kojoj članovi (sudionici) zajednički razmatraju pitanja od

zajedničkog interesa, razmjenjuju i ispituju različite aspekte svojih odgovora, povećavaju znanje ili razumijevanje, opravdavaju ili opovrgavaju stavove, odluke, rješenja ili aktivnosti o problemu koji se razmatra

temelji se na samostalnom izražavanju mišljenja, potkrijepljenih argumentima, kod učenika dolazi do dubljeg razumijevanja pojmova, uporabe jezika struke te bližeg kontakta između nastavnika i učenika i učenika međusobno

stimulira svakog pojedinca u skupini na konstruktivno, kreativno razmišljanje o sadržaju/predmetu

svaki sudionik ima priliku predstaviti svoje viđenje problema i potaknut je na razmišljanje i dolaženje do konačne odluke na temelju onog što spozna slušajući ostale sudionike

fizički i mentalno aktivniji sudionik naučit će više od onog tko je pasivni slušač u diskusiji se uče i vještine aktivnog slušanja može se organizirati na različite načine:

⇨ nastavnik može organizirati diskusiju s cijelim razredom i sebi dodijeliti ulogu voditelja; ⇨ može podijeliti razred u nekoliko manjih grupa i organizirati diskusiju u svakoj pojedinoj

maloj grupi; ⇨ može formirati 2 temeljne grupe i međusobno ih konfrontirati i sl.

diskusijom nastavnici žele:- potaknuti učenike na razmišljanje o nekom događaju, situaciji, iskustvu;- upotrijebiti znanje i iskustva članova grupe,- omogućiti učenicima uporabu principa u praksi,- dobiti povratnu informaciju o stupnju postignuća ciljeva,- pomoći učenicima da nauče razmišljati i izražavati se u jeziku struke,- pomoći učenicima da se suoče s problemima i rješavaju ih pomoću informacija koje su

stekli,- potaknuti učenike na prikupljanje potrebnih informacija i teorija,- motivirati učenike za daljnje učenje,- učenike dovesti u poziciju da konfrontiraju svoje pozicije u odnosu na pozicije drugih, kao

i međusobno pozicije različitih subjekata i sl.

nastavnici moraju postupno privikavati učenike ovakvom načinu rada te obrazložiti im što se od njih traži i kako se to postiže; nastavnik mora osposobiti učenike za rješavanje određenih zadaća koje diskusija u

svojim pojedinim koracima zahtjeva valja voditi računa o ulogama koje se daju ili očekuju od pojedinih sudionika ⇨ posebnu

pažnju usmjeriti na 2 ključne uloge u diskusiji: a) ulogu voditelja diskusije (bez obzira preuzeo tu ulogu nastavnik ili netko od učenika) b) uloge pojedinih sudionika u diskusijskoj grupi

iznimno je bitno utvrditi pravila igre/principe na kojima počiva diskusija - oblikovanje tzv. moralne kulture u diskusijskoj grupi (razboritost, discipliniranost,

istinitost, sloboda, jednakost i uvažavanje drugih sudionika)

9

- dodavanje tzv. intelektualni principi (poštovanje mišljenja drugih, sumnja u autoritet, različitost, mogućnost davanja odgovora, pravednost - pravo na prosuđivanje, promišljanje, dokazivost, jasnoća, konciznost i konzistentnost)

odabrati dobre teme za diskusiju- treba odabrati materijal koji je dubok, interesantan i vrijedan diskusije- problem koji se obrađuje mora biti zajednički svim sudionicima, jasan, određen i

razumljiv.- mogućnost da se problem može podijeliti na logičke cjeline (elemente)- treba predvidjeti eventualne probleme ili pitanja koja će se postavljati

unaprijed proučiti problem o kojem se diskutira te predvidjeti prethodnu pripremu učenika formulirati problem koji se proučava utvrditi željene rezultate učenja – osnova za skiciranje samog procesa diskusije (te

postupak kako ga ostvariti, lista pitanja,...)

utvrditi plan rada i plan učenja- napraviti raspored rada s obzirom na vrijeme koje je na raspolaganju te ga pojačati s

više pitanja koje učenike potiču na razmišljanje ili navođenjem potproblema koji se provlače kroz temu

- napraviti i popis željenih aktivnosti učenika koje će se odvijati tijekom diskusije

podijeliti sudionike u grupe:- skupine koje se udružuju radi učenja – 8 do 12 - kod online grupa – 5 do 6 - ako ima više članova ⇨ opasnost da neće sudjelovati svi članovi; ako je taj broj manji ⇨

neće biti dovoljno različitih mišljenja o nečemu da bi se došlo do spoznaje pripremiti prostor za diskusiju (manji prostor u kojem je lako napraviti toplu i prijateljsku

atmosferu) unaprijed pripremiti radni materijal za učenike izuzetno je važno postavljanje dobro formuliranih pitanja koji zahtijevaju elaborirane,

visoko strukturirane odgovore; izbjegavati „Da“/“ne“ pitanja/odgovore uloga voditelja diskusije:

- bez obzira na to koju ulogu voditelja nastavnik odabire (tradicionalna uloga voditelja ili predavača, uloga facilitatora, vragovog advokata, neutralnog voditelja, konzultanta, opažača ili komentatora, putujućeg pijetla, odsutnog prijatelja i sl.) važno je znati da odabrana uloga mora biti u funkciji zacrtanog nastavnog cilja

- nastavnik mora zadržati nadzor nad bitnim funkcijama voditelja: pozicioniranje sadržaja i tema u diskusiji, sumiranje (isticanje glavnih misli i priloga), otvaranje (novih tema), održavanje teme u dogovorenim okvirima i upravljanje vremenom precizno osmišljavanje načina započinjanja diskusije (određuje daljnji tijek) ⇨

predstavljanje problema kojeg treba riješiti, počinjanje diskusije zajedničkim iskustvom, započinjanje diskusije pitanjem, započinjanje diskusije kontroverzom i sl.

dobra formulacija pitanja (koje zahtijevaju dobro strukturirane i elaborirane odgovore sudionike)

adekvatno suočavanje s nizom neproduktivnih uloga i situacija koje se vrlo često javljaju u diskusiji

10

događaju se brojne nepoželjne situacije tijekom diskusije – kako reagirati?

a) Cijela skupina šuti i ne odaziva se.- nastavnik treba postaviti pitanje određenom učeniku ili podijeli grupu u

parove/manje grupe koje će promisliti o postavljenom pitanju i referirati cijeloj grupib) Pojedinci šute i ne odazivaju se

- važno je utvrditi razloge neuključivanja pojedinih članovac) Pojedine podskupine ne prate rad

- može im se dodijeliti posebna zaduženja, npr. bilježenje glavnih argumenata,- praćenje određenih ponašanja članova grupe i sl. - preporuča se i organizirati takmičenje među grupama koje će ih poticati na aktivan

rad

d) Skupina se ponaša preopušteno prema voditelju- na početku diskusije valja postaviti pravila igre; voditelj treba zauzeti ulogu koja

mu najviše odgovara i svoje ponašanje uskladi s time) Diskusija se udaljava od bitnoga i postaje bespredmetna.

- Voditelj mora na vrijeme upozoriti da se diskusija udaljava od bitnoga i adekvatnim pitanjem ili konstatacijom vratiti temu unutar dogovorenog okvira

f) Prekida se pažnja sudionika- dobro je mijenjati ritam diskusije ubacivanjem primjera, zadataka, eksperimenata i

sl.g) Sudionici nisu pripremljeni

- voditelj na vrijeme mora poduzeti aktivnosti potrebne za pripremu diskusije -- podijeliti tekstove i sl.

h) Sudionici međusobno ne slušaju mišljenja i argumente- na početku diskusije jasno postaviti pravila igre – npr. davati komentare na

argumente i mišljenja drugih sudionikai) Sudionici ne odgovaraju na pitanja

- treba dogovoriti sistem nagrađivanja dobrih priloga ili kažnjavanja za nesudjelovanje

j) Jedan ili dva sudionika dominiraju u diskusiji- zamoliti sudionike da daju priliku drugima da sudjeluju; zaposliti ih nekim posebnim

zadatkom – npr. vođenjem bilješki i sl.k) Sudionici se žale na način na koji vodite diskusiju

- promijenite stil vođenja ili pojasnite svoj pristupl) Sudionici se međusobno verbalno napadaju

- postaviti pravilo igre - sudionici mogu iznijeti neslaganje sa izrečenim stavovima/argumentima, ali ne smiju verbalno napadati osobe s čijim mišljenjem se ne slažu

- ako se ponavlja ista situacija, uvesti adekvatne mjere sankcioniranja onih koji napadaju

m) Diskusija se usredotoči na jedan dio sudionika, a ostale zanemaruje.- iskusan voditelj vodit će računa o ravnopravnom uključivanju svih sudionika u- diskusiji

n) Jedan ili više sudionika ometaju rad u diskusiji- ako ne reagiraju na opomenu, udaljiti sudionike iz diskusije

PBL – „ Problem Based Learning “ proces konstruiranja i poučavanja predmeta koristeći konkretne probleme kao poticaje i

fokus učeničkim aktivnosti ne znači samo unošenje procesa rješavanja problema u tradicionalni nastavni program

temeljen na pojedinim disciplinskim područjima, već dizajniranje nastavnog programa oko ključnih problema u profesionalnoj praksi

cjeloviti pristup učenju i nastavi ⇨ veći naglasak na proces učenja, nego na poučavanje

11

učinkovit preokret od učenja temeljenog na memoriranje i reprodukciju činjenica na učenje usmjereno na primjenu stečenog znanja

veća motivacija učenika zbog unaprijed pojašnjene svrhe učenja nastavnici imaju ulogu facilitatora, a ne primarnog izvora stručnog znanja ključni element u primjeni PBL-a ⇨ korištenje materijala pomoću kojih se učenici

suočavaju s problemima u situacijama koje su vrlo bliske profesionalnoj stvarnosti; najčešće se radi u malim grupama ili timovima kako bi se pojasnila i definirala priroda problema i pokušalo utvrditi način postupanja u rješavanju

stjecanje kompetencija koje se ne stječu u tolikoj mjeri u tradicionalnoj nastavi:- Vještine rješavanja problema- Donošenje odluka- Rad u timu- Suradničko učenje- Nezavisno učenje- Kritičko i kreativno mišljenje- Prikupljanje informacija iz različitih izvora- Uspoređivanje stečenih informacija s onima koje su stekli drugi sudionici/grupe- Uočavanje vlastitih prednosti i slabosti u procesu učenja- Uvažavanje mišljenja i perspektiva drugih učenika u grupi- Uočavanje vlastitog doprinosa u ostvarivanju rezultata grupe- Korištenje informacija olakšava njihova pohranjivanje u dugoročno pamćenje

principi PBL-a:1. Problem se najprije predstavlja u sekvencama učenja, prije bilo kakve pripreme ili

procesa učenja;2. Problem se predstavlja učeniku na isti način na koji se pojavljuje u realnoj praktičnoj

situaciji;3. Učenik radi na problemu onako kako mu to omogućava njegova trenutna razina znanja

i sposobnost razumijevanja i primjene znanja.4. Tijekom rada na problemu javlja se potreba za novim učenjem, odnosno rad na

problemu ga vodi prema individualiziranom učenju.5. Naučeno znanje i vještine primjenjuju se direktno na problemu, čime se neposredno

evaluira učinkovitost procesa učenja i potiče novo učenje.6. Učenje koje se događa tijekom rada na problemu neposredno se integrira s prethodnim

znanjem i vještinama učenika

5 osnovnih koraka u primjeni PBL-a:1. Predstaviti problem2. Brainstroming: odrediti što znamo o problemu; što trebamo naučiti; kako pristupiti

učenju?3. Identificirati, prodiskutirati i dodijeliti zadatke koji su temeljni (za sve), specifični (za

pojedince) i koji se preklapaju.4. Pročitati, istražiti, pripremiti se za iznošenje rezultata.5. Izvijestiti i prodiskutirati učinjeno u grupi: procijeniti što je i kako učinjeno, dati

preporuke za poboljšanje, predstaviti slijedeći problem

uloga nastavnika u primjeni PBL-a:

12

Pomaže, usmjerava i vodi učenike u procesu učenja određujući ključna područja o svakom problemu

Vodi računa da odabrani problem bude vrijedan angažmana učenika Određuje poželjnu dubinu i širinu učenja u svakoj fazi pristupanja problemu Postavlja adekvatna pitanja Zauzima tradicionalnu ulogu ako učenici naiđu na teškoće u obrađivanju nekog područja Vodi računa o točnosti informacija koje prezentiraju učenici

uloga učenika u primjeni PBL-a: Poštovanje prema drugim studentima u grupi ⇨ rad u grupi pretpostavlja razmjenu

informacija s ostalim članovima u grupi, slušanje i komentiranje informacija koje prezentiraju drugi, pozivanje na informacije koje su dali drugi članovi.

Vještine komuniciranja ⇨ informacije valja prezentirati jasno i razumljivo, istaknuti argumente prema kojima se razlikuje od drugih članova, koristiti adekvatne verbalne i neverbalne znakove, pojasniti svoja očekivanja i pretpostavke o doprinosu drugih članova.

Poštivanje pravila ⇨ zadatke treba izvršiti točno i u dogovoreno vrijeme, na vrijeme najaviti nemogućnost izvršenja zadatka ili zatražiti dodatno pojašnjenje, ukazati na nedostatno poznavanje gradiva, razumno reagirati na negativne komentare o vlastitom postignuću.

ključni elementi kurikuluma temeljenog na PBL-u:- Učenje se promatra kao kumulativno (sadržaji se proučavaju odvojeno i dubinski u

zasebnoj jedinici vremena, već se ponovljeno uvode)- Učenje se promatra kao integrirano (sadržaju se ne prezentiraju odvojeno, već se čine

dostupnim kada se učine relevantnim odnosno potrebnim )- Učenje je progresivno (elementi kurikuluma mijenjaju se s napretkom učenika)- Učenje je konzistentno (učenika se mora tretirati kao odgovornu i kompetentnu osobu, a

procesi procjene znanja moraju biti usmjereni na primjenu znanja)

ograničenja primjene PBL-a:- najčešći problemi i teškoće okupljaju se oko administrativnih pitanja, problema s kojima

se suočavaju nastavnici i problema s kojima se suočavaju učenici

Izrada materijala za samostalno učenje pristupučenjukojijeprilagođenindividualnimpotrebamaučenika/

studenataomogućavajućiimpreuzimanjevećeodgovornostizasvojrad,aliivećiangažmanutomprocesu

populacijaučenikaistudenatapostajesveraznolikija:uobrazovanjeulazeljudirazličitedobi,predznanja,iskustva,sposobnosti,interesa,očekivanja,potrebakaoirazličitespremnostizaredovitimpohađanjemdirektnenastave

naglašavanje važnosti politike cjeloživotnog učenja temeljni elementi samostalnog učenja:

⇨ separacija (stalna ili povremena) između nastavnika i učenika⇨ korištenje materijala putem kojih se osigurava njihova interakcija i putem kojih se

događa prijenos nastavnog gradiva;⇨ mediji putem kojih se osigurava dvosmjerna komunikacije između nastavnika i

učenika;

13

⇨ osigurana podrška i usmjeravanje u procesu samostalnog učenja modifikacije samostalnog učenja:

⇨ fleksibilno učenje otvoreno učenje, učenje na daljinu,... materijali za samostalno učenje:

⇨ u skladu su s nastavnim sadržajem⇨ pružaju smjernice i vode prema stalnom napredovanju⇨ zamjenjuju odsutnog nastavnika⇨ nude česte povratne informacije⇨ potiču na razmišljanje, refleksiju i aktivni angažman ⇨ uvažavaju različite pristupe i stilove učenja⇨ utvrđeno je da vrijeme potrebno za pripremu dobrog materijala za

samostalno učenje premašuje vrijeme potrebno za pripremu niza predavanja tijekom jednog obrazovnog razdoblja

⇨ tipovi materijala:- materijali koji usmjeravaju određenu aktivnost ili projekt- materijali koji vode kroz tekst ili određeni broj izvora literature- materijali s tehničkim uputama- zbirka tekstova za čitanje ili skripta- materijali koji usmjeravaju na predavanja s literaturom i seminarom- upute za terenske aktivnosti i sl.

⇨ struktura materijala za samostalno učenje: najčešći: linearno strukturirani materijali polaznicima se daju upute za rad korak po korak izmjenjuju se sljedeći osnovni koraci:upute za obradu novih sadržaja

o zadaci za polaznike (pitanja za samoprocjenu i sl) o procjena postignuća polaznikao davanje povratne informacije nastavnika o nisu dovoljno osjetljivi za različitosti u predznanju i interesima

polaznike, pa se preporučaju i druga rješenja (mogućnost preskakanja sekvenci, mogućnost prelaska na drugu/višu razinu i sl.)

važno je pojasniti strukturu materijala i način kretanja po pojedinim elementima (prikaz glavnog menua)

kako ostvariti interakciju učenik – materijal:- intervencijama u tekst (dodati, podcrtati, upisati, dovršiti rečenicu ili dijagram,

izbaciti netočno, ispraviti pogrešno, dodati varijablu i sl.)- komentarima/evaluacijom (često u sklopu rasprave u manjim grupama/paru).

(Izdvojiti prednosti/nedostatke; odabrati najbolje od ponuđenog; interpretirati; kritizirati; sumirati, izvijestiti o,…)

- rješavanjem problema (pronaći ispravno rješenje; odlučiti; pretpostaviti; prosuditi ponuđeno rješenje; izabrati između ponuđenih rješenja; prihvatiti, modificirati ili odbaciti ideje; objasniti; dati primjer,…)

- individualnim ili suradničkim zadacima izvan teksta (prikupiti podatke; ispitati; izvesti istraživanje; nacrtati dijagram; testirati rješenja; usporediti rezultate sa tekstom; ispitati teorijske pretpostavke; pročitati i sumirati; pregledati predložene izvore literature; pronaći primjere,…)

- izradom izvješća ili prezentacije (napisati osvrt, izraditi prezentaciju,…)

14

izrada materijala za samostalno učenje- valja voditi računa o :

⇨ odrediti profil polaznika za koje se izrađuje materijal za samostalno učenje⇨ odrediti stupanj prisutnosti/odsutnosti nastavnika⇨ prilagoditi ton i stil pisanja polaznicima koji neće osjetiti podršku verbalne i

neverbalne komunikacije⇨ odrediti željene rezultate učenja⇨ unaprijed odrediti i naglasiti kompetencije polaznika potrebne za

izvršavanje određenog zadatka⇨ napisati čim više pitanja kojim će polaznici sami procjenjivati svoje

postignuće (self-assessment questions)⇨ davati pisane povratne informacije na pristigle odgovore⇨ …

- povratna informacija polazniku na rezultate samostalnog učenja:⇨ važno je odgovoriti na ono što je polaznik učinio kao odgovor na svako

postavljeno pitanje za provjeru⇨ povratne informacije moraju biti više od jednostavnog odgovaranja na

pitanja ⇨ povratna informacija na odgovore predstavljaju najvažniju mjeru kvalitete

materijala za samostalno učenje⇨ svaka povratna informacija odgovara na pitanje: «Jesam li to dobro

učinio?»⇨ u slučaju netočnog odgovora, polazniku valja reći i što nije dobro učinio, a

ne samo navesti točan odgovor⇨ povratna informacija mora ohrabriti, motivirati, nagraditi polaznika

- faze dizajniranja materijala za samostalno učenje:1. odrediti ciljeve učenja

⇨ ciljevi se definiraju u terminima očekivanih ishoda učenja⇨ ishodi učenja moraju biti jasni, precizni i mjerljivi, kako bi i sami polaznici

mogli u svakom trenutku odrediti razinu svog postignuća2. odrediti ključne sadržaje i strukturirati ih

⇨ uz pretpostavku da je unaprijed određen nastavni program, određuju se i strukturiraju ključni sadržaji. Bitno je odrediti koji sadržaji su ključni, a koji izborni, periferni ili dodatni

⇨ važno je odrediti i na koji se način pojedini sadržaji mogu nadograditi ili proširiti

3. odrediti postupke vrednovanje i vrijeme odvijanja tih aktivnosti⇨ potrebno je odabrati u kojoj fazi će se procjenjivati ostvarivanje rezultata

učenja ⇨ polaznicima valja preporučiti postojeće načine utvrđivanja znanja

(pojedinačno, u paru, grupi, na terenu,...)⇨ također valja odrediti hoće li procjenjivanje biti usmjereno isključivo na

dijagnosticiranje usvojenog znanja, osnova za poboljšanje ili certificiranje4. napisati radnu verziju materijala

⇨ stručnjaci upozoravaju da uređivanje i prepravljanje materijala za učenje traje tri puta duže od pisanja prvog nacrta

⇨ iznimno je važno da se prilikom pisanja pravog nacrta što više vodi računa o postavljenim ciljevima i mogućim stilovima učenja potencijalnih polaznika

15

5. pronaći i odabrati dodatne materijale⇨ osobitu pažnju valja obratiti na pisanje uvodnih napomena polaznicima,

uputa za rad i korištenje materijala, predstavljanja strukture materijala i ukazivanje na moguće teškoće i nejasnoće

6. grafički urediti materijal⇨ adekvatna grafička rješenja iznimno su važna karakteristika dobrih

materijala za učenje⇨ u najmanju ruku valja osigurati isticanje ključnih termina i ideja,

razlikovanje različitih dijelova materijala (informacija, uputa, zadataka i sl.) 7. isprobati materijal na uzorku polaznika

⇨ najbolje je radni nacrt isprobati na uzorku potencijalnih polaznika⇨ važno je osigurati da svaka uputa za samostalni rad polaznika bude jasna i

razumljiva (uputa je jasna ako svi polaznici jednako shvate zadatak)8. evaluirati materijal

⇨ materijal treba redovito evaluirati i prepravljati u skladu sa sugestijama polaznika i stručnjaka

⇨ dio za evaluaciju može se predvidjeti već u samom materijalu (zahtjev za komentarima polaznika)

16

III. PROCJENJIVANJE I OCJENJIVANJE

Uvod u procjenjivanje i ocjenjivanje postignuća procjenjivanje - skup postupaka kojima nastavnik utvrđuje kakvoću i količinu

usvojenih obrazovnih i odgojnih dobara učenika: znanja, sposobnosti, vještina, navika, stavova, vrijednosti.

ocjenjivanje - postupak vrednovanja utvrđene kakvoće i količine usvojenih dobara nekim dogovorenim sustavom jedinica (ocjene)

ocjene – označavaju stupanj usvojenosti nekog obrazovnog i odgojnog dobra u određenom referentnom okviru; mjera znanja, vještina i ostalih učenikovih postignuća, izražene u različitim oblicima

svrha procjenjivanja: Selekcija za nastavak školovanja/upis na studij Motivacija za učenje Usmjeravanje učenja Korekcija pogrešaka Certificiranje učenja Dijagnoza potreba za daljnjim obrazovanjem Evaluacija nastave ...

osnovne funkcije ocjena Povratna informacija učeniku, nastavniku, roditeljima i prosvjetnim vlastima o

stupnju usvojenosti nastavnih ciljeva Ocjena potiče, motivira, a može imati i terapijski učinak… Ocjena je društveno važan kriterij za promociju pojedinca u sustavu školovanja funkcije ocjenjivanja – informativna, motivacijska, prognostička, dijagnostička,

selektivna, klasifikacijska, promotivna,...

određivanje ishoda učenja (nastavnih ciljeva): ishodi učenja u pravilu predstavljaju izraz očekivanja o onome što će

učenici/studenti znati, razumjeti ili moći učiniti nakon određenog perioda školovanja/studiranja

3 vrste nastavnih ciljeva:a) Materijalni(obrazovni, kognitivni)

⇨ odnosi se na usvajanje, prenošenje, stjecanje znanja kao sustava činjenica i generalizacija prema njihovu opsegu, dubini i stupnju njihove korisnosti i primjenjivosti

17

⇨ odgovara na pitanje: Što učenik treba naučiti (koja znanja u kojem opsegu i kojem intenzitetu, koje vještine i koje navike učenik usvaja, stječe u procesu nastave

b) Funkcionalni(formativni, formalni)⇨ odnosi se na razvoj sposobnosti i intelektualno-emocionalnih funkcija i

aktivnosti. Odgovara na pitanje: koje spoznajne sposobnosti i forme misaonog procesa razvijamo u konkretnim uvjetima nastavnog procesa

c) Odgojni (afektivni)⇨ odnosi se na formiranje i samoformiranje ličnosti učenika i na izgrađivanje

karakternih i drugih osobina ličnosti učenika. Odgovara na pitanje: koje osobine ličnosti učenika formiramo i samoformiramo u konkretnim uvjetima nastave

temeljne pretpostavke dobrog procjenjivanja: Procjenjivanje počinje s jasno definiranim rezultatima učenja Procjenjivanje mora biti sastavni dio programa kolegija Procjenjivanje mora biti valjano Dobro je koristiti različite metode procjenjivanja Procjenjivanje mora biti potpuno Procjenjivanje mora usmjeravati učenje učenika/studenata Metode procjenjivanja određuju rezultate učenja Procjenjivanje mora biti objektivno

principi koji usmjeravaju postupke procjenjivanja i ocjenjivanja: potrebno je osigurati da procesi vrednovanja potiču i nagrađuju željene

aktivnosti i rezultate učenja važno je razlikovati temeljna znanja od dodatnih potrebno je voditi računa o opterećenju nastavnika i učenika potrebno je utvrditi kriterije prema kojima će se vrednovati učenici moraju biti upoznati sa svim zahtjevima procesa vrednovanja učenicima valja pružiti temeljitu povratnu informaciju o njihovom uspjehu kombiniranje ocjena postignute iz zadataka različite težine i važnosti mora biti

pažljivo najčešće pogreške koje čine nastavnici:

a) faktori oblikovanja odgovora⇨ jasnoća odgovora⇨ razvijene verbalne sposobnosti⇨ vještine opažanja reakcija nastavnika i prilagođavanje odgovaranja⇨ emocionalna otpornost

b) subjektivni faktori nastavnika⇨ Osobna jednadžba – tendencija ocjenjivača ka vrlo blagom ili vrlo strogom

vrednovanju ⇨ Halo efekt – nastavnik procjenjuje znanje učenika u skladu s vlastitim mišljenjem

o tom učeniku

18

⇨ Logička pogreška –kad nastavnik smatra da su neki sadržaji nužno povezani i da učenik ne može znati neko gradivo bez nekih drugih znanja (npr. ne zna matematiku pa ne može nikako znati fiziku)

⇨ Pogreška sredine – tendencija nastavnika da svima daje ocjene iz sredine ljestvice, zanemaruje i izbjegava ocjene s kraja ljestvice (1 i 5)

⇨ Pogreška diferencijacije – nastavnik pokušava razlikovati znanja koja je nemoguće razlikovati – nastoji tada proširiti ljestvicu ocjena (+3, -4)

⇨ Pogreška kontrasta – znanje učenika koji su prethodno ispitani utječe na procjenu znanja učenika ispitanih nakon njih (iznimno dobro znanje prethodnika utjecat će na lošiju ocjenu učenika koji odgovara iza, bez obzira na znanje koje je u skladu s očekivanim ishodima)

⇨ Prilagođavanje kriterija skupini – nastavnik svoje kriterije oblikuje s obzirom na kvalitetu odjeljenja u kojem predaje – isti odgovor u dva različita razreda donijet će i različitu ocjenu.

⇨ Razlika u kriterijima ocjenjivanja na kraju obraz. razdoblja ili na kraju godine

greške će se smanjiti ako: Što jasnije iskažete i operativno raščlanite nastavne ciljeve Procjenjujete svaki odgovor i rezultat odvojeno, neovisno o drugim rezultatima Učinite raspodjelu ocjena koje dajete, uočite moguće krajnosti Usklađujete ciljeve i kriterije s drugim ocjenjivačima Usmeno ispitivanje i ocjenjivanje provodite javno i dobro se za to pripremite Koristite različite tipove pitanja koja pokrivaju različite razine znanja Važnije ispite provoditi u povjerenstvima Kombinirate subjektivne i objektivne načine ispitivanja

karakteristike učenike koje mogu utjecati na uspjeh:1. OPĆE

⇨ Opće učenikovo znanje i predznanje o sadržaju⇨ Radne navike, marljivost, organizacija učenja⇨ Zanimanje za sadržaj i pozitivan stav prema nastavniku⇨ Bolje razvijene opće i specifične sposobnosti⇨ Objektivne mogućnosti i prilike u kojima učenik uči⇨ …

2. POSEBNE⇨ Neodređenost učenikova odgovora ili nejasnoća⇨ Lakoća i vještina jezičnog izražavanja⇨ Zamjećivanje nastavnikovih hotimičnih ili nehotičnih nastavnikovih reakcija

na svoje odgovore⇨ Emocionalna stabilnost⇨ …

Pregled tehnika procjenjivanja i ocjenjivanja postignuća

19

⇨ najčešće korištene :

usmeno ispitivanje pismeni ispiti

eseji problemski zadaci

zadaci objektivnog tipa ⇨ zadaci s jednim ili više kratkih odgovora⇨ zadaci alternativnog izbora⇨ zadaci nadopunjavanja⇨ zadaci supstitucijskog tipa⇨ zadaci višestrukog izbora⇨ zadaci sređivanja po određenom kriteriju⇨ zadaci povezivanja (udruživanja)

⇨ druge različite metode :

Analiza podataka Bibliografija Demonstracija Disertacija Dnevnik Istraživanje Izračun Izrada proizvoda

Izvješće Opservacija Pojmovnik Poster Revizija, pregled Studij slučaja …

Procjenjivanje i ocjenjivanje eseja ESEJ - unaprijed planirani dijelovi pisanog materijala u kojem učenici iskazuju

rezultate učenja/promišljanja;kraće pisane kompozicije važno je ⇨ unaprijed predvidjeti (poželjne) vještine i kognitivne procese potrebne

učenicima da napišu esej; unaprijed odrediti fokus; učenicima unaprijed obznaniti kriterije ocjenjivanja

povezivanje s očekivanim ishodima učenja: Bloomova taksonomija – vodič za nastavnike kako bi pravilno odredili razine

kognitivnih procesa i usmjerili učenike na fokusirane odgovore u tom kontekstu, eseji su najbolje sredstvo za poticanje učenika na razmišljanje

više razine i adekvatno uključivanje razmišljanja niže razine najčešća pitanja nastavnika:

Hoće li način na koji odredimo temu/zadatak utjecati na uspješnost odgovora? Kako pomoći učenicima/studentima da uspješno interpretiraju očekivanja iz

naslova eseja? Kako unaprijed odrediti kriterije prema kojima ocjenjujemo uspješnost eseja? Imamo li dovoljno vremena za temeljito ispravljanje velike količine učeničkih

uradaka? Kako odvojiti važno od nevažnog u pisanim radovima?

20

različiti tipovi eseja (primjeri):a) SPEKULATIVNI

npr. Kako bi Marx objasnio kolaps u Istočnoj Europi? Što bi se dogodilo u teoriji povijesti književnosti da nije bilo Shakespeara?

ovakva pitanja potiču učenike na stvaranje alternativnih tumačenja stvarnosti, uz obavezu davanja argumenata za potkrepu svojih stajališta.

b) REAKCIJE NA NAVODE npr. Aktualni ministar obrazovanja argumentira reformu obrazovanja pod

motom “želimo u društvo znanja”. Objasnite krilaticu s obzirom na temeljne trendove obrazovne politike na međunarodnoj razini.

izaziva studente/učenike koji se osobito slažu ili ne slažu s trendovima. Kod ovakvih pitanja valja pripaziti na mogućnost akademskog neslaganja između učenika i nastavnika.

c) OSVRT NA TVRDNJE npr. Životinje se ne smiju koristiti za eksperimente. Raspraviti; Životinje se ne

smiju koristiti za eksperimente. Raspraviti s obzirom na korištenje životinja u japanskoj farmaceutskoj industriji; Raspraviti korištenje životinja u japanskoj farmaceutskoj industriji.

ovakva pitanja potiču učenike na prosudbu argumenata “za” i “protiv”. po čemu se razlikuju ova tri pitanja?

d) OPIŠI ILI OBJASNI npr. objasni korištenje ANOVA tehnike u eksperimentalnom nacrtu. Opiši

karakteristike književnosti realizma ovakva pitanja koriste se za procjenjivanje nižih razina Bloomove

taksonomijee) USPOREDI ILI SUPROSTAVI

npr. Usporedi i suprotstavi kvalitativne i kvantitativne metode istraživanja. Koje su temeljne razlike u pogledu na društvo između Webera i Durkheima?

ovakva pitanja ne zahtijevaju vlastita stajališta učenika. Uspješniji učenici mogu dati zaključak koji sumira njihove pozicije o razlikama.

f) RASPRAVI npr. Raspravi ulogu Bismarcka u stvaranju njemačke države ovakvi tipovi pitanja pretpostavljaju korištenje i nižih i viših razina

Bloomove taksonomije g) PROCJENI

npr. Procjeni utjecaj računalne tehnologije na postizanje boljih rezultata učenja.

traženje procjena pretpostavlja da su učenici upoznati s dokazima i argumentima, ali to nije primarni cilj –već da te dokaze i argumente iskoriste za davanje procjene.

h) IZRADI NACRT, SKICIRAJ

21

npr. izradi nacrt istraživanja u kojem ćeš testirati hipotezu da se bolji rezultati zapamćivanja činjenica postižu metodom diskusije od metode predavanja

kod ovakvih zadatka imati na umu raspoloživo vrijeme s obzirom da zahtijevaju od studenata da upotrijebe informacije i iskustvo u sasvim novoj situaciji

i) ESEJI RJEŠAVANJA PROBLEMA npr. Pozvani ste održati govor o ekološkom pokretu za lokalno udruženje

koje mu se protivi. Pripremi nacrt svog govora i odgovori na 4 pitanja koje može postaviti netko iz publike.

j) ...

pitanja koja se nameću: Kakve kognitivne procese potiču pojedini primjeri eseja? Kakve pristupe učenju očekujete kao preduvjete uspješnosti pisanja tih eseja? Koje razine Bloomove taksonomije ste predvidjeli definirajući ishode učenja? Jesu li eseji adekvatni način procjenjivanja ishoda učenja koje ste naveli u

izvedbenim programima? Koje kriterije ćete procjenjivati i kako ih ocjenjivati?

kriteriji za procjenjivanje kvalitete eseja: Struktura? Sadržaj? Informacije? Osobni osvrt? Kritički osvrt? Originalnost?

Nešto drugo? ⇨ KOLIKU VAŽNOST ĆETE PRIDATI SVAKOM POJEDINOM KRITERIJU PRILIKOM OBLIKOVANJA KONAČNE OCJENE?

ako procjenjujemo strukturu: …poučite učenike vještini strukturiranja eseja! ⇨ primjeri: Klasična struktura: rasprava o temi podijeljena je na glavne kategorije i

potkategorije Usredotočenost na problem: predstavi se problem i ponude rješenja Komparativna struktura: ponudi se različite perspektive, modeli ili područja

i međusobno se uspoređuju po određenim točkama Sekvencijalna struktura: Lanac pojašnjavanja početne ideje koji vodi prema

rješenju ili otkriću Struktura disertacije: izjava koja se opovrgava ili prihvaća pomoću

argumenata, dokaze ili spekulacije ako procjenjujemo sadržaj:

odrediti koju vrstu sadržaja ili informacija ćete honorirati ⇨ primjeri: Informacije iz stručne literature (citati, parafraze, interpretacije…) Informacije iz izvora koji su učenici samostalno pročitali Informacije iz dnevnog tiska, vlastiti stavovi…

22

primjeri – jasna/konfuzna struktura; dostatna/nedostatna//relevantna/irelevantna količina; utemeljen/neutemeljen kritički osvrt

prijedlog kriterija i udio oblikovanja ocjena (100%) Struktura i sistematičnost teksta (10 %)Količina i relevantnost informacija (30 %)Raznovrsnost izvora informacija (20 %)Kvaliteta kritičkog osvrta (20 %)Kvaliteta samostalnog istraživanja (10 %)

kako postaviti zadatak1. Odredite temu i naslov eseja iz predmeta kojeg ćete poučavati2. Odredite poželjne razine Bloomove taksonomije i poželjne kognitivne procese 3. Odredite poželjnu strukturu eseja4. Odredite kriterije koje će procjenjivati i njihov raspon5. Najavite učenicima svoja očekivanja

23

IV. AKTUALNE DIDAKTIČKE TEME

Istraživanja o trendovima i učinkovitosti uporabe nastavnih medija naziv medij (lat. medium, us – sredina, srednji) predstavlja nešto što je između, nešto

što znači povezivanje, posredovanje medij - sva materijalna sredstva koja nastavniku i učeniku omogućavaju ostvarivanje

ciljeva i zadataka nastave i učenja kao didaktički instrumenti rada- sva sredstva koja preuzimaju posredničku ulogu između «čovjeka i inform.»

povijesni razvoj medija:1. razdoblje personalnih medija (do 1500 godine)2. razdoblje tiskanih medija (1500-1900)3. razdoblje elektronskih medija (1900-2000)4. razdoblje digitalnih medija (od 2000 nadalje)

sustavno proučavanje medija:⇨ razdoblje komparativno-evaluacijskih istraživanja medija (oko 1925 god.) –

proučavanja pojedinih medija (uglavnom filma) i njihove učinkovitosti na obrazovnom

području u usporedbi s tradicionalnim načinom poučavanja ⇨ rezultati su ukazali na visoku didaktičku vrijednost filmskog medija i drugih AV medija u odnosu na konvencionalne načine poučavanja (učitelj)

⇨ razdoblje istraživanja širokog polja komunikacija (istraživanja propagandnih učinaka, izvođenje anketa javnoga mijenja, analize sadržaja i sl.)

⇨ razdoblje istraživanja vještina čitanja (povezano primjerice s izdavanjem udžbenika)- interesi za istraživanja: odgojno obrazovne institucije zainteresirane za

učinkovitost inovacijskih tehnika; interesi proizvođača medija za učenje koje su vodili ekonomski motivi

- rezultati istraživanja utjecali na stajališta učitelja prema korištenju medija u neposrednoj nastavnoj praksi

utjecaji istraživanja medija u nastavi i učenju:⇨ istraživanja su usmjerila pozornost pedagoga na medije u učenju i nastavi kao legitimne

kanale za posredovanje pedagoških sadržaja i upozorili na njihovu učinkovitost u učenju⇨ istraživanja su utemeljila pretpostavke u vezi s specifičnim karakteristikama medija u

učenju i nastavi koje se lako ispituju u kontroliranim uvjetima⇨ istraživanja su upozorila na raznovrsne mogućnosti uporabe medija u procesu učenja;⇨ iz istraživanja komunikacije su se razvile različite tehnike i instrumenti mjerenja za analizu

odgovora učenika;

24

⇨ istraživanja su utjecala na bolje razumijevanje poticajnih i motivacijskih vidika komunikacije

⇨ istraživanja filma kao medija u učenju i nastavi⇨ istraživanja školske televizije⇨ istraživanja programiranog učenja i poučavanja⇨ istraživanja o individualizaciji poučavanja⇨ …

didaktički pojam medija:⇨ nositelji i posrednici u komunikacijskom procesu

⇨ nosioci/posrednici informacija u didaktičkim funkcionalnim vezama ⇨ izbor adekvatnog medija u nastavi i učenju važno je didaktičko pitanje

⇨ u području odgoja i obrazovanja – sva korištena pomagala koji nastupaju kao posrednici između učenika i njima postavljenim ciljevima

⇨ personalni mediji – nastavnik i učenik – jesu subjekti u nastavnom procesu. Verbalna i neverbalna sredstva nastavnika i učenika u procesima komunikacije.

⇨ nepersonalni (tehnički) mediji –objekti koji nose i posreduju informacije u procesu učenja

⇨ didaktičke odrednice medija ⇨ ako medije promatramo kao sredstva za realizaciju određenih nastavnih ciljeva; za posredovanje sadržaja nastave; za aktiviranje učenika; za ostvarivanje određenih metodičkih odluka i sl.

⇨ u praksi su odluke o medijima tijesno povezane s odlukama o uporabi određene metode nastave i učenja

⇨ glavne sastavne komponente didaktičkog polja:- ciljevi, sadržaj, metode i oblici nastave i učenja, mediji, subjekti te

individualni, socijalno-ekonomski i institucionalni uvjeti/pretpostavke - nisu u hijerarhijskom odnosu, nego u odnosu međusobne povezanosti

klasifikacija medija:⇨ dobra klasifikacija može biti polazište za definiranje kriterija za izbor medija u

nastavnom procesu – kriteriji za klasifikaciju medija:- Modalitet informacije (akustična, vizualna, audiovizualna)- Priroda informacije s obzirom na način zapisa (simbolična, slikovna, konkretna)- Trajanje informacije (dinamična, statična)- Stupanj i oblik sudjelovanja učenika (jednosmjerna i dvosmjerna komunikacija)- Stupanj utjecaja na strategiju poučavanja (pasivna i aktivna sredstva)- Izvor sredstva učenja- Troškovi potrebni za dizajn, proizvodnju i uporabu sredstava učenja

⇨ prema modalitetu primanja i odašiljanja informacija:a) auditivni mediji - vezani za verbalnu komunikaciju i posreduju akustične

zapise – radio, magnetofonska vrpca, gramofonska ploča, CDb) vizualni mediji - posreduju svoje informacije optično (znak, pisani trag, slika,

film); nadovezuju se na oko kao primatelja informacije

25

c) audiovizualni (AV) mediji - istovremeno nude i akustičnu i optičku informaciju (zvučni film, televizija)- didaktičke karakteristike AV medija:

Funkcija prikazivanjaMotivacijska funkcijaInformativna funkcija

Funkcija individualizacijeFunkcija reprodukcije sadržaja

⇨ prema stupnju automatizacije:a) prirodni mediji (znak, jezik, geste)b) jednostavni mediji (slika, simbol, model, shema)c) poluatomatski mediji (magnetofonska traka, radio, televizija) - ne omogućuju

prilagođavanje individualnim karakteristikama učenika i tempu učenjad) automatski mediji (računalo) - stupanj prilagođavanja je razmjerno visok

⇨ razine predodžbe:a) objektni mediji (biljke, uporabni predmeti, modeli i sl.)b) ikonički mediji (slike, filmovi, video zapisi)c) simbolički mediji (tekstovi, kartografski materijali, magnetofonske trake)

⇨ vrsta didaktičko-metodičke uporabe:a) motivacijski mediji - namijenjeni poticanju pozornosti i interesa i u pravilu ih

upotrebljavamo u početnoj etapi procesa učenjab) prezentacijski mediji - predstavljaju i razlažu sadržaj učenja – stručni

filmovi, magnetofonska reprodukcija, prikazivanje dijapozitiva, …c) mediji za utvrđivanje sadržaja d) mediji za provjeravanje - omogućuju kontrolu postignutog cilja: radni

listovi, niz zadataka objektivnog tipa, …

⇨ uloga i značenje pri proučavanju sa stajališta cilja učenja:- model obogaćivanja- model konteksta- model neposrednog poučavanja s medijima

⇨ neke od klasifikacija različitih didaktičara:- R. M.Gagne promatra nastavne medije kroz prizmu didaktičkih funkcija

koje mogu ostvariti u nastavi Izvori odgovarajućih podražaja Usmjeravaju pažnju i druge aktivnosti učenika Utječu na pripremanje modela ponašanja Omogućuju davanje vanjske pomoći Usmjeravaju mišljenje učenika Uzrokuju transfer Posreduju priopćenje

26

Omogućuju provjeravanje uspjeha

- L. J.Briggs promatra nastavne medije kroz četiri obilježja: karakteristike poučavanja (npr. veličina grupe učenika) postavljene zadatke specifične odlike materijala mogućnosti ponavljanja

- J. V. Edling izrađuje klasifikaciju prema intenzitetu (dimenziji) podražaja akustična iskustva neposredna iskustva s ljudima neposredna iskustva s objektima razna vizualna iskustva

- karakteristike pojedinih medija prema L. Plutu: osobitosti koje određuje oblik informacije (govor, brojevi) osobitosti koje određuje stupanj vjerodostojnosti informacije (boja,

gibanje, broj snimljenih informacija, dimenzionalnost pojava) osobitosti koje određuje modalitet informacije s obzirom na senzorne

kanale (slušna informacija, vizualna, taktilna, kombinacija) osobitosti uvjetovane sudjelovanjem u procesu (otvoreno glasno

sudjelovanje, tiho praćenje, aktivno praćenje s odgovaranjem, čitanje, crtanje)

osobitosti uvjetovane trajanjem izloženih informacija u nastavnom procesu (mogućnosti individualnog praćenja i vraćanja na određene dijelove, moguća fleksibilnost nastavnih sredstava, uvažavanja ritma svakog učenika)

osobitosti koje su uvjetovane učiteljevom ulogom u nastavnom procesu (omogućavanje potpune ili djelomične kontrole informacija kojima posreduje)

⇨ nekolika ideja o TV kao nastavnom mediju:- Kozma (1991) svojim istraživanjima potvrđuje da se kombinacijom sustava

simbola koju pruža TV (govor, tekst, slike i pokretne slike) postižu bolji rezultati učenja nego putem medija koji se oslanjaju na samo jedan sustav simbola

- bolje rezultate učenja zahvaljujući kombinacijom oblika poruke koje pruža TV potvrđuje i teorija višestruke inteligencije (Gardener, 1999)

- logičko-matematička; muzičko-ritmička; verbalno-lingvistička; interpersionalna; vizualno-spacijalna

- učinkovitost TV u razredu: pruža informacije, potiče emocije, potiče zauzimanje stavova (Rogow, 1997)

- pozitivan stav učenika o TV oblikovan tijekom života uporabom televizije kao medija za razonodu

- uporabom TV u nastavi se želi potaknuti: pobuditi interes ili inspirirati? demonstrirati nešto što nije moguće učiniti na drugi način?

27

obogatiti sadržaj prezentiran (prethodno ili naknadno) na drugi način? jesu li učenicima poznata očekivanja i ishodi učenja? jesu li učenicima jasni zadaci koje moraju činiti tijekom gledanja TV

(bilježenje ideja, priprema za raspravu o temi nakon gledanja…)

⇨ nekolika ideja o uporabi tiskanih medija (novina) u nastavi:- mogu se koristiti u nastavi različitih predmeta (De Roche, 1991)- istraživanja pokazuju da pozitivno utječu na razvoj kritičkog mišljenja

(učenici bolje razlikuju mišljenje od činjenica; glavne od sporednih ideja)- utvrđen pozitivan učinak na razvoj sposobnosti čitanja, pisanja i oblikovanje

vlastitih stavova

⇨ aktualno????? - multimedijalnost u odgoju i obrazovanju- Internet, multimedija, hipermedija, …- hipermedijska obrazovna tehnologija - tehnologija individualne i

individualizirane edukacije; dok je tradicionalna obrazovna tehnologija bila usmjerena na pomaganje u radu učitelja, ova je tehnologija usmjerena na pomaganje u radu učenika (osposobljavanje učenika za samostalno učenje te njihovo osposobljavanje za traženje i selekciju informacija)

- postavlja se pitanje hoće li e-učenje zamijeniti učionice? efekt sinergije nastava u učionici nezamjenjiva za : grupnu interakciju, teambuilding,

stvaranje (organizacijske) kulture, evaluaciju postignuća, observaciju… promijenjena uloga nastavnika uvođenjem e-učenja (od all-knowing

"sage on the stage"prema "guide on the side“)

28

29