slaven letica hrvatski identitet

7/25/2019 Slaven Letica Hrvatski identitet

1/28

25

Slaven LeticaMedicinski akultet Sveuilita u Zagrebu

KO SMO, O SMO I KAKVI SMO ZAPRAVOMI HRVAI

SaetakPovijesni je okir nae rasprave proces koji Benedict Anderson naziva procesom pronalaenja

nacije ili stvaranja zamiljene zajednice: u dramatinom vremenu sloma komunizma, raspa-da Jugoslaije, stvaranja hrvatske drave, velikosrpske agresije rata (koji su za cilj imali negacijuili teritorijalnu amputaciju nae zemlje) i prikljuivanja Republike Hrvatske jo jednoj nooj slo-

enoj, multinacionalnoj zajednici Europskoj uniji.Predmet je nae rasprave proces stvaranja i mijenjanja hrvatskog nacionalnog i kulturnog

identiteta u tom sloenom i zgusnutom povijesnom vremenu.U raspravi se koristimo teorijom o drutvenom identitetu kao polazitem i analitikim oki-

rom. Na temelju te teorije pokuavamo odgovoriti na klasina pitanja svake rasprave o skupnim

identitetima: ko smo mi Hrvati?, ko su oni Srbi, Crnogorci, Bonjaci, Sloenci, Europlja-ni? Na koji nain promjene dravnih okruenja (Jugoslaija Hrvatska Europska unija)djeluju na nae predodbe o nama i njima (drugima)?

Poseban dio papira poseen je raspravi o dva razliita shvaanja nacije i nacionalizma: li-beralno-demokratskom shvaanju (amerikom i fancuskom) koje pojam nacije izvodi iz demosa(zajednice ravnopravnih graana, dravljana) i germanske i istono-europske tradicije koja naciju

shvaa kao organsku i povijesnu zajednicu etnosa.Zakljuni i najopseniji dio papira poseen je raspravi o enomenu viestrukih i paralelnih

identiteta i identitetnih politika Europske unije i Hrvatima i hrvatstvu u tom kontekstu.

Identitet

Identitet1je jedna od onih zbunjujuih rijei u svakodnevnom govoru, ali ipodjednako teorijski nepreciznih pojmova ili koncepata oko kojih se posljed-njih godina, u cijelom svijetu, zbiva velika intelektualna, politika i istraivaka

1 Ranija verzija ove rasprave objavljena je u mojoj knjiziLet iznad kukavijeg gnijezda, Jesenski i urk,Zagreb 2008.


2/28

26

H

ivost, praena snanom diskurzivnom eksplozijom. Poveano zanimanje istra-ivaa, politiara i novinara (javnosti) za enomenologiju raznoraznih identiteta osobnih, rodnih, spolnih, zaviajnih, etnikih, kulturnih, religijskih, nacional-nih, generacijskih, proesionalnih i inih i identikacija2potaknuto je epohal-nim drutvenim i kulturnim promjenama (slom komunizma, kraj Hladnog ratai veliki trijum ili trijum kapitalizma, razvitak komunikacija i zapadnjakedemokratske paradigme, na jednoj, i procesi europskih integracija i globalizacija,na drugoj strani) koje su dovele u pitanje mnoge ljudske, nacionalne, politike ikulturne identitete.

Mit o iskonskom, izvornom, jedinstvenom i nepromjenjivom ljudskom i na-cionalnom identitetu (mit o bitku ovjeka i bitku, karakteru, osobnosti iliduhunacije) unitila je spoznaja da su svi identiteti u suvremenim drutvima

podloni promjenama:Nacionalni identiteti, kao i drugi identiteti, grade se i razgrauju, uzdiu se

i sputaju, grle se i odbacuju. Razliiti ljudi razliito vrednuju nacionalni identitetu odnosu na njihove druge identitete i relativno isticanje i intenzitet nacionalnogidentiteta kod svakog su naroda podloni promjenama.

Citat je to iz knjige Samuela P. Huntingtona ko smo mi?3. Cijela je knji-ga zapravo romantina pripovijest o stvaranju, izgradnji i promjenama identitetanove amerike nacije tijekom dva i pol stoljea. I dananjoj velikoj krizi amerikogidentiteta.

Sam je identitet jedna od brojnih tajnovitih, enigmatskih tuica koje se uhrvatskom i drugim junoslavenskim jezicima vrlo teko mogu izraziti jednomrijeju (smisleno i etimologijski prihvatljiva hrvatska inaica za taj pojam mogla bivremenom postati rije jastvoili mistvo) jer pojam identitet ne oznaavasamo osobnost, istost ili istovjetnost, ve i svijest pojedinca o vlastitoj pripadno-sti istoj biolokoj ili drutvenoj skupini (koji se odreuju odgovorima na pitanja:ko sam ja? , ko smo mi?, Odakle dolazimo?, to elimo?, Kudaidemo?).

Identitet ukljuuje i komparativne prosudbe o osobinama, pripadnosti, vrli-nama i nedostacima njih ili drugih. Kad, dakle, piem o identitetu, mislimna najjednostavnije odreenje tog pojma, koji ukljuuje psiholoku dimenziju:svijesti pojedinca o vlastitoj pripadnosti nekoj skupini i sposobnost samoreeksi-je. aj pojam ukljuuje i samo-oznaavanje pripadnosti ovjeka nekoj drutvenoj

2 Kriza identiteta i identikacija u poratnim vremenima see i do mnotva poginulih, mrtvih i nesta-lih tako da proces identikacijeposmrtnih ostataka i utvrivanja identitetamrtvih esto traje godi-nama, pa i desetljeima.

3 Samuel P. Huntington, Who are We? Americas Great Debate, Free Press, London 2005. U vrijemekad sam zavrio rad za ovaj skup, pojavilo se hrvatsko izdanje knjige u prijevodu Mirka Kovaa;Izvori, Zagreb 2007.


3/28

27

S L ko smo, to smo i kakvi smo zapravo mi Hrvati

skupini:zaviajnoj zajednici, iteljima nekoga grada, regiji, naciji, klasi, kontinentuitd.

Polazei takoer od jednostavne denicije identiteta (identitet je osjeaj ipredodba nekog pojedinca ili skupine o samom sebi), Huntington ispravnozakljuuje da su neogranieni izvori na kojima ljudi stvaraju predodbe i osjeajeistosti-identiteta i pripadnosti. Ipak, izvore identiteta pokuao je sistematizirati uest skupina:1.Pripisani (askriptivni), kao to su dob, podrijetlo, rod, spolnost, srodstvo (krvni

srodnici), etnicitet (deniran kao proireno srodstvo) i rasa.2.Kulturni, kao to su klan, pleme, etnicitet (deniran kao nain ivota), jezik,

nacionalnost, religija, civilizacija.

3.eritorijalni, kao to su susjedstvo, selo, grad, pokrajina, zaviaj, drava, zemlja,regija, zemljopisni prostor, kontinent i hemisera.4.Politiki, kao to su rakcija, klika, voa, interesna skupina, pokret, uzrok, stran-

ka, ideologija, drava.5.Gospodarski, kao to su posao, zanimanje, zvanje (proesija), radna skupina, po-

slodavac, industrijska grana, gospodarski sektor, sindikat, klasa.6.Drutveni, kao to su prijatelji, klub, momad (tim), kolege, drutvo, drutveni

poloaj.4

Huntington ukazuje na sloenost nacionalnog identiteta:Nacionalni identitet obino, ali ne uvijek, ukljuuje teritorijalni element

i moe takoer ukljuiti jedan ili vie pripisanih (rasa, etnicitet), kulturnih (re-ligija, jezik) i politikih (drava, ideologija) elemenata, kao to ponekad moeukljuiti i gospodarske (poljodjelstvo) ili drutvene (socijalna povezanost, mrea)elemente.5

Na tragu rasta zanimanja javnosti i drutvenih znanosti za enomenologijuidentiteta, nastalo je mnotvo teorijskih teza i cjelovitih teorija o drutvenim iden-titetima i identikacijama:primordijalna teorija(koja zastupa tezu da se identitetnasljeuje i stjee kroz proces rane socijalizacije i da se ne moe bitno mijenja-ti), teorija razumnog izbora, instrumentalna teorija o identitetima (koja polazi odpretpostavke da pojedinci slobodno biraju identitete u nakani maksimalizacijeoekivane koristi), konstruktivistika teorija(koja tvrdi da su identiteti posljedicadrutvenih odnosa i drutvene strukture), teorija o drutvenom identitetu, te razli-ite teorije srednjeg dometa koje ine kombinaciju navedenih teorijskih para-digmi. Ovdje emo izdvojiti tek jednu od njih teoriju o drutvenom identitetu.

4 Huntington, isto, str. 27.5 Huntington, isto, str. 30.


4/28

28

H

eorija o drutvenom identitetupolazi od stava da se svi skupni (drutveni,etniki, nacionalni i kulturni) identiteti ormiraju kroz tri uzajamno povezanaspoznajno-emocionalna procesa:

a)procesa kategorizacije ili dierencijacije (nas i njih, drugih),b)procesa identikacije (ko smo mi? i ko su oni?),ic)procesa drutvene usporedbe (nas i njih).Ili, kako duhovito zakljuuje Huntington: i i ja postajemomi kad se

pojave oni.6

Osobne i skupne samokategorizacije, samodenicije i uzajamne usporedbepoivaju na objektivnim biolokim i demograskim odreenjima, ali i na mno-tvu predodbi i stereotipa uvjerenja, stavova, mitova, legendi, pria, predrasuda

i osjeaja ljudi o tome tko su i to su, gdje su im korijeni, kamo i komu pripadaju.e predodbe nipoto nisu povijesno i empirijski nepromjenjive nego se mijenjajuu vremenu i prostoru, u zavisnosti od itavog niza drutvenih okolnosti.

Identitet odreuje mnotvo stalno promjenjivih, objektivnih okolnosti! Kaoto tvrde Anderson i Guillory7:

Ljudi stvaraju stavove o politici (i drutvu, opaska S. L.) usistemskom kon-tekstuija institucionalna struktura posreduje u stvaranju preerencija, deniranjuraspoloivih mogunosti (prigoda) i pruanju prilika graanima da se njihov glasuje u politikom procesu.

U vrijeme ideologijske, politike i hladnoratne podjele svijeta na komunisti-ki Istok i kapitalistiki Zapad, ideologija je u bivim komunistikim zemljama po-stala kljunim izvorom identiteta. a je ideologija (komunistika, staljinistika,titoistika) dovela do stvaranja multietnikih drava ili ideologijskih nacija Sovjetskog saveza, Jugoslavije i ehoslovake koje bez te ideologije i kulta li-nosti voe (Lenjina, Staljina, ita) naprosto nisu mogle preivjeti. Komuni-stika je ideologija, s druge strane, dovela do podjele dvaju tradicionalnih nacija:Njemake (na Zapadnu i Istonu), Koreje (na Sjevernu i Junu) i Kine (na Kinu,ajvan i Hong Kong). U dijelovima tih nacija u kojima su postojali kapitalizam i

demokracija ostvaren je antastian gospodarski razvoj, a u onim gdje su bili ko-munizam i diktatura, zavladalo je beznae, praeno gospodarskom krizom i kraj-njim siromatvom (Sjeverna Koreja).

Rat i bioloka ugroenost hrvatskoga naroda devedesetih godina dvadesetogastoljea bili su tipina pojava dramatinog sistemskog konteksta koji je doveodo eksplozije nacionalnih osjeaja i ponovnog otkria hrvatskoga nacional-

6 Huntington, isto, str. 24.7 Christopher J. Anderson / Christine A. Guillory, Political Institutions and Satisaction with De-

mocracy: A Cross-National Analysis o Consensus and Majoritarian Systems, American Politi-cal Science Review, 91, br.1, Cambridge 1997., str. 66-81.


5/28

29


nog identiteta kod mnogih ljudi koji su se do tada smatrali Jugoslavenima iliak graanima svijeta.

Neki teoretiari smatraju da je pitanje identiteta pitanje krajnje racionalnogizbora: Skupni identiteti su pitanje ekonomske racionalnosti., smatra, primje-rice, psiholog Emanuele Castano8. Autor tvrdi da e Europljani, kad shvateprednosti nove nadnacionalne zajednice (Europske unije) i ako im ta nova zajed-nica prui slobodu, sigurnost i blagostanje, svoje najplemenitije osjeaje pripad-nosti, identiteta i lojalnosti vjerojatno usmjeriti prema toj novoj, europskoj razini.Neka empirijska istraivanja (Eurobarometar) pokazuju da emocionalni okovi(a ne samo sistemski kontekst), kao to je, primjerice, bilo ujedinjenje Njema-ke, mogu, u vrlo kratkom razdoblju, dramatino promijeniti osjeaj pripadnosti,identiteta: u Njemakoj je postotak graana koji su izjavili da se nikad nisu osjea-

li Europljanima (jer su se uvijek osjeali Nijemcima) u 1985. godini bio 25.4% dabi u 1991. godini, nakon ujedinjenja Njemake, porastao na ak 47.6%.

Slom komunizma i raspad Jugoslavije, kao i raspad SSSR-a i ehoslovake,doveli su do enomena koji Benedict Anderson nazivapronalaenje nacija, alii doenomenapromjene osobnog identiteta.

Procesipronalaenja nacija, stvaranje novih drava i paradrava (RepublikaSrpska Krajina, Republika Srpska, Hrvatska Republika Herceg-Bosna) bili suna prostoru bive Jugoslavije praeni ratovima. A ti su ratovi bili znatno snanijiemocionalni okovi od njemakoga ujedinjenja, tako da su identikacijska kriza iidentikacijska tranzicija meu, primjerice, hrvatskim i bosanskim Srbima ili bo-sansko-hercegovakim Hrvatima, bile logina posljedica dramatinih povijesnihpromjena.

Proces promjene osobnog identiteta dogaao se, kako pie Samuel P. Hunting-ton, bez moralnih dvojbi, s krajnjom lakoom:

Komunisti su postali gorljivim antikomunistima; demokratski liberali pri-grlili su marksizam; socijalisti su usvojili kapitalizam. U 2000. godini u Dresdenusu moda postojali ljudi u osamdesetim godinama koji su u mladosti bili iskreninacisti, zatim su postali iskrenim komunistima, i, nakon 1989. godine iskrenimdemokratima. U cijelom bivem komunistikom svijetu u 1990-im godinamabive su komunistike elite sebe denirale kao liberalne demokrate, zagovornikeslobodnog trita i gorljive nacionaliste.9

e nesporne povijesne injenice (meu hrvatskim je vodeim politiarima iz90-ih godina prolog stoljea bilo barem sedamdeset posto bivih, i to rukovo-deih, komunista) samo potvruju injenicu kako je identitet posebno onaj

8 Emanuele Castano, European Identity: A social-psychological perspective, paper presented atIDNE conerence, European University Institute, Florence, June 2000.

9 Huntington, isto, str. 342.


6/28

30

H

koji se temelji na osjeajima, a ne na solidnom znanju i hladnom razumu krhkoi promjenjivo raspoloenje.

Nacija

Nacija je sveukupnost ljudiujedinjenih zajednicom sudbineu zajednicu karaktera.

Otto Bauer

Pojmovinacija inacionalizam izvorno su, u europskom 18.10

i 19. stoljeu,imali uglavnom pozitivno politiko, moralno i civilizacijsko znaenje, jer su na-stali tijekom snanih demokratskih i graanskih politikih pokreta i revolucijakoje su rezultirale ruenjem dogmi o svetosti careva, kraljeva i dinastija, na jednoj,i nemoi i pokornosti njihovih podanika, na drugoj strani. Velike su europske de-mokratske revolucije dovele do ruenja velikih imperijalnih carstava i stvaranjanovih demokratskih drava-nacija u kojima je vrhovnitvo (suverenitet) izvirao iznaroda i pripadao narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih graana.

Legitimitet novih drava-nacija izvodio se i temeljio na naciji zajedni-ci ravnopravnih i slobodnih graana koja se pozivala na legitimno prirodno ipovijesno pravo graana koji tvore naciju11na stvaranje i upravljanje vlastitomdravom. Jedna od najstarijih denicija nacije koju sadri Johnsonov Rjenik iz1755. godine jo uvijek djeluje prilino suvremeno:

Nacija je narod koji se razlikuje od drugoga naroda po jeziku, podrijetlu ivladavini.

Ipak, do pojave graanskih, nacionalnih i demokratskih pokreta i revolucijau 18. i 19. stoljeu, mnogi su europski narodi, pa i hrvatski narod, ivjeli kao po-danici (sluge pokorne) velikih imperijalnih carstava i kraljevstava. U tim secarstvima i kraljevstvima legitimitet izvodio iz nasljednih i, navodno, boanskihdinastijskih prava apsolutistike (prosvijeene ili neprosvijeene) vladavine mo-narha njegovim podanicima.

10 Poznati ameriki medievalist Joseph R. Straye smatra, dodue, da je Engleska bila nedvojbeno dr-ava-nacija u petnaestome stoljeu (Medieval Statecra and Perspective o History, Princeton Uni-

versity Press, Princeton 1971., str. 342).11 Do 18. stoljea nacionalni se identitet uglavnom vezivao uz vjeru (religiju); nakon toga nacionalne i

dravotvorne ideologije i pokreti su sekularni te su naciju odreivali na temelju elemenata podri-jetla, jezika i kulture. Za to su postojali praktini razlozi: veliki broj europskih nacija bio je nakonreormacije religijski podijeljen, pa je vjera iskljuena iz zajednikog nazivnika nacije.


7/28

31


U revolucionarnom pojmu nacije spojile su se romantine ideje o graani-nu i graanskoj jednakosti (pred zakonom), jedinstvu, slobodi, bratstvu i pravdis idejom o prirodnom pravu nacije (politikog naroda) na stvaranje vlastitedrave. Upravo zbog toga, pojam nacionalizam u devetnaestome je stoljeu12biopozitivan ili barem vrijednosno neutralan i svodio se na uvjerenje da skupina ljudikoja sainjava naciju predstavlja prirodnu zajednicu koja ima prirodno i povijesnopravo da osnuje vlastitu nacionalnu dravu, da bude nezavisna od drugih dra-va i da u svjetskoj zajednici slobodnih i suverenih nacija-drava ima ista prava iobveze kao druge nacije-drave. Demokratske su i nacionalne revolucije svojomunutarnjom logikom dovele do otkria (novih) nacija koje su bile zanijekane,skrivene, a esto i poniene pod skutima velikih carstava i kraljevstava. Cijeli 20.vijek obiljeen je tako slomom velikih ideologija (kolonijalizma, monarhizma i

komunizma), a zatim i politikom ragmentacijom svijeta cijepanjem ili raspa-dom sloenih i kvazi-ederalnih drava. aj proces najbolje je uoljiv na promje-nama broja lanica Lige naroda, odnosno Ujedinjenih nacija: 64 (1871. godine),59 (1914), 51 (1945), 60 (1950), 76 (1955), 99 (1960), 117 (1965), 127 (1970),144 (1975), 154 (1980), 159 (1985), 166 (1991), 185 (1994), 189 (2000), 191(2005) i 192 u 2009.13

U devedeset godina, od 1914. do 2009., broj je nacionalnih i sloenih dravalanica UN-a povean vie od tri puta. Budui da u Europi (Katalonci, Velani,koti, Baski, Albanci-Kosovari, Flamanci, Valonci i drugi) i u svijetu postoji veliki

broj naroda koji sebe smatraju ili se mogu poeti smatrati nacijom i tee, ili moguteiti, osnivanju vlastite drave, realno je pretpostaviti da e se taj proces i dalje na-staviti. Nacionalni dravotvorni pokreti nisu, dakle, nipoto stvar prolosti. Me-utim, sam pojam nacionalizam, zbog njegove zlouporabe u doba nacional-socijalizma, danas ima preteito negativnu konotaciju, dok pojam domoljublja/patriotizma u nekim zemljama (primjerice u SAD-u nakon teroristikih napada)doivljava punu rehabilitaciju.

ak i u doba ranih demokratskih, nacionalnih i nacionalistikih pokreta, po-jam nacija imao je razliito znaenje u Zapadnoj Europi i Sjedinjenim Ame-

rikim Dravama u odnosu na Srednju i Istonu Europu.Sljedbenici liberalno-demokratske tradicije(tradicije amerike, a potom i Fran-cuske graanske revolucije) pojam nacija temeljili su na naelu ukljuivanja:nacija se izvodila iz demosa, tj. ukljuivala je sve graane koji su iskazivali lojalnostnovoj dravnoj zajednici i koji su bili spremni rtvovati mnoge etnike i kulturneposebnosti (zaviajnu pripadnost, vlastiti dijalekt, lokalnu kulturu i obiaje) uimenovog nacionalnog identiteta: jedinstvenog jezika, kulture, vrednota i jedinstvene

12 Sve do 19. stoljea u veem dijelu dananje Francuske stanovnici nisu govorili rancuski jezik niti suse osjeali Francuzima.

13 Izvor: http://www.un.org/Overview/growth.htm


8/28

32

H

nacionalne drave. Nova politika nacija nastajala je tako postupno: kroz procestaljenja naroda ili kulturne asimilacije i pretvaranja starih etniko-nacional-nih identiteta u novi patriotsko-nacionalni identitet. Stari etnonacionalni identi-teti postupno su tonuli u olklornu i domovinsku nostalgiju koja nije ugroavalaili dovodila u pitanje jedinstvo i snagu nove politike nacije: amerike, kanadske,australske.

Sljedbenici germanske i istonoeuropske tradicije naciju deniraju natemelju naela razlikovanja iiskljuivanja. Nacija je, prema njihovom shvaanju,organska i povijesna zajednicau osnovi koje stoji isto ili vrlo srodno etniko po-drijetlo i osjeaj pripadnosti etnosu. Velike imperijalne nacije Srednje i Isto-ne Europe Njemaka, Austrija, Maarska i Rusija negirale su tako nacional-ne identitete i dravotvorna prava malim periernim ineriornim narodima

kojima su vladale (posebice malim junoslavenskim narodima), to je imalo zaposljedicu stvaranje novih nacionalnih i nacionalistikih pokreta koji su konaninacionalni cilj (stvaranja nacionalnih drava) ostvarili tek na prijelazu 20. u 21.stoljee.

Sukob dvaju navedenih koncepcija nacije na dramatian se i tragian na-in dogodio u posljednjem desetljeu prolog stoljea na prostoru bive Jugoslavi-je i biveg SSSR-a gdje su ve pola stoljea postojale dravne zajednice koje su bilekoktel etnosa i demosa (Ulrich Beck).

Bez obzira o kojoj je koncepciji i tradiciji deniranja i izgradnje nacije-dravarije, sama je nacija, kao to je pokazao Benedict Anderson,14uvijek zamiljenazajednica.

Anderson navodi tri razloga zbog kojih je nacija zamiljena, a ne stvarna, or-ganska zajednica:

Prvo:zamiljena je zajednica zbog toga to osjeaj nacionalnog jedinstva ilizajednitva ivi u svakom pripadniku nacije, unato injenici to se veina pripad-nika nacije uzajamno nikada nee susresti i upoznati.

Drugo:nacija je zamiljena i kao suverena, tj. kao ona iz koje se izvodi i kojoj

pripada vrhovna vlast, jer je koncept apsolutnog suvereniteta stvaran u doba kadsu velike europske nacionalistike i demokratske revolucije unitile legitimnost di-nastijske vlasti koja je u odnosu na vlastite podanike i druge drave doista bilavrhovnika, tj. neupitna i neograniena, jer se pozivala na navodnu boanskuprovidnost i volju.

ree:nacija je zamiljena i kao zajednica jer se pojam nacionalnog zajednitvaili nacionalnog jedinstva stvara kao doktrinarni i masovno-psiholoki privid, una-to injenici da u svakoj naciji postoje objektivne i lako mjerljive drutvene razlike

14 Benedict Anderson,Imagined Communities: Reections on the Origin and Spread o Nationalism,Verso,London 1983.


9/28

33


i nejednakosti: rodne, klasne, regionalne, obrazovne, proesionalne, imovinske,etnike, kulturne i ine.

Dosadanji proces prikljuivanja nacionalnih drava Europskoj uniji nijedramatino promijenio nacionalne identitete, u smislu pojedinanog osjeaja pri-padnosti. Ispitivanje Eurobarometar provedeno u proljee 2000. u 15 zemaljaEU-a pokazalo je da se Europljani ovako osjeaju, tj. identiciraju:

Smatra se samo Europljaninom . . . . . . . . . . . . . . . 4%Smatra se Europljaninom i pripadnikom vlastite nacije . . . . 8%Smatra se pripadnikom vlastite nacije i Europljaninom . . . 45%Smatra se samo pripadnikom vlastite nacije . . . . . . . . . 41%

Bez odgovora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2%

Osjeaj nacionalnog identiteta po zemljama

23

26

31

39

41

44

45

47

48

52

5356

60

61

61

61

41

56

53

48

42

49

42

42

37

42

3837

38

35

32

23

11

9

6

7

8

5

6

5

8

2

4 3

2

3

4

3

20

6

4

4

7

1

4

3

4

2

3 3

1

1

2

3

L

I

E

F

B

NL

EU-15

A

D

P

IRLDK

EL

FIN

S

UK

49

45

32

20

16

11

7

3

1

22

88

13

19

23

37

Smatra se Europljaninom vs.pripadnik vlastite nacije

% samo Europljanin

% Europljanin i pripadnik vlastite nacije

% pripadnik vlastite nacije i Europljanin

% pripadnik samo vlastite nacijeIzvor: Eurobarometer 52.0 Fieldwork: listopad-studeni 1999. Postotak odgovora ne znam nije prikazan


10/28

34

H

Dosadanja prikljuenja nacionalnih drava Europskoj uniji nisu, oigledno,dokinula nacionalne identitete nego su tek komplicirala problem ionako sloenihviestrukih osobnih i skupnih identiteta: etnikih, graanskih, jezinih, religij-skih, kulturalnih, rodnih, svjetonazorskih, vrijednosnih, proesionalnih, politi-kih, generacijskih i drugih.

Stalno jaanje graanskih i ederalnih elemenata (na raun nacionalno-gra-anskih i europsko-konederalnih) u buduoj Europskoj uniji ili Sjedinjenimeuropskim dravama bitno e promijeniti sistemski kontekst u okviru ko-jega e ljudi ormirati vlastite i nacionalne graanske, etnike i kulturne identi-tete. Naime, ustavno ozakonjenje instituta europskog graanina ne znai samoostvarenje naela o jednakosti graana Europske unije pred europskim zakonimai sudovima nego donosi i nove lojalnosti i nove graanske i skupne identitete.

Mi

Za razliku od veine drugih europskih naroda koji su vlastite drave, nacije idrutva stvarali i gradili u doba graanskih revolucija i u stoljeima mira, napretkai blagostanja, Hrvati narod koji je vlastitu dravu ostvario tek potkraj drugogtisuljea nisu naprosto dobili povijesnu ansu da do kraja osmisle, izgrade i ivehrvatski nacionalni identitet. Preciznije, naa su iskustva u izgradnji nacionalnogidentiteta vezana za povijest naroda koji ima svijest o naciji, nema vlastitu dravu,a ima snaan dravotvorni mit o navodno slavnim, bogatim i monim srednjo-vjekovnim kraljevima i kraljevstvima. Zato su hrvatski nacionalni osjeaji vie ve-zani za simboline, obredne, mitske i kulturne elemente zemlje i domovine (grb,zastava, himna, jezik, kulturno naslijee, povijesni mitovi i legende o monim islavnim srednjovjekovnim kraljevima i kraljevstvima), nego li za pragmatine ele-mente suvremene drave: vojska, diplomacija, zakoni, plaanje poreza, svijest odravnitvu i nacionalnim interesima.

Skeptian odnos Hrvata prema dravi i romantian odnos prema

domovini15posljedica su traginih iskustava hrvatskoga 20. stoljea. Naime, utom su stoljeu ak i oni ljudi koji su cijeli ivot proveli u istoj kui, selu ili gradu ivjeli u dva carstva i pet drava, a sahranili etiri diktatora, jednog vrhovnika idvije civilizacije. U svega tri generacije bili smo kao narod svjedoci uzbud-ljive, burne, krvave, pa i viestruko promaene povijesti. Hrvatski narod ostavio jeu 20. stoljeu: dvije propale totalitarne ideologije (aistiku i komunistiku), koji-

15 Ve sama injenica da je od tri uobiajena pojma domovina, oevina (otadbina) i maje-vina u hrvatskome jeziku i narodu prihvaen samo prvi pojam, koji etimologiju vue iz doma(stanita), a ne iz biolokog podrijetla (oca ili majke), ukazuje na vezanost Hrvata za prostor, tradici-

ju i kulturu.


11/28

35


ma je u manjini pripadao; tri rata(dva svjetska i Domovinski), dvije bankrotiranedravotorne ideje(austrougarsku i jugoslavensku), etvrt stoljea ivota pod veli-kosrbijanskom diktaturom i krunom (1918-1941),pola stoljea ivota u komuniz-mu(1945-1990) i deset godina ivota ustanju ni demokracije ni diktature(1990-2000). akvim se, ascinantnim i traginim, povijesnim komarom moe tekopohvaliti bilo koji drugi europski narod. Za Hrvate je 20. stoljee doba pokvare-ne povijesti, vrijeme potroenih ideologija i bankrotiranih dravnih, politikih igospodarskih sustava, vrijeme kultnih voa ija je karizma oteena ili unitenaprohujalim vremenom.

Bilo kako bilo, ostaje injenica da su se predodbe ljudi i graana RepublikeHrvatske o tometo su, kakvo im je podrijetlo, kamo i kome pripadaju u jezi-nom, zaviajnom, religijskom, etnikom, politikom, kulturnom, civilizacijskom

i svakom drugom smislu doista esto i radikalno mijenjale tijekom povijesti, pai u cijelom 20. stoljeu. e su se predodbe o osobnosti i pripadnosti mijenjaleupravo zato jer se bitno mijenjao sistemski kontekst (povijesni, ratni, drav-ni, ekonomski, politiki i kulturni) u okviru kojega su ljudi stvarali uvjerenja ovlastitom podrijetlu, osobnosti i pripadnosti. Pripremajui se za novi sistemskikontekst, mi Hrvati moramo vjerovatida biti Europljanin ne znai ne biti Hr-vat, nego znai shvatiti smisao misli iz jednog od glasovitih Pisama njemakomprijatelju u kojem Albert Camus pie: Ja previe volim moju zemlju da bih bionacionalist.

Kad su u pitanju viestruki i paralelni identiteti, oni nam kao narodu nisunepoznati. Povijesno promatrano, hrvatski je kulturni i nacionalni identitet poli-centrian i europski multidimenzionalan, jer pripada gotovo svim europskim, pa iistonjakim tradicijama: bizantinskoj, balkanskoj, zapadnoeuropskoj, mediteran-

skoj, jadranskoj, istonoeuropskoj, srednjoeuropskoj i junoslaenskoj. Budui da jeEuropska unija, izmeu ostaloga, unija viestrukih i paralelnih identiteta, ta na-slijeena hrvatska multikulturalnost trebala bi biti naa prednost u procesu brzeprilagodbe i racionalnog ponaanja u Europskoj uniji. Ono to e nam biti nedo-statak jest nepovoljno politiko-kulturno naslijee. Stoljetna politika tradicija

diktatura, totalitarnih i autoritarnih poredaka nije nam omoguila razvoj graan-ske (participacijske) politike kulture, nego je surogate nala u razvoju parohijske(plemenske) i podanike (sljedbenike) masovne i elitne kulture.16

U vremenu ispred nas, Hrvatima e za ouvanje vlastitog imena, jezika i iden-titeta u Europskoj uniji trebati znatno vie obrazovanja, znanja i mudrosti negoligorljivih nacionalnih, budnikih i borbenih osjeaja.

16 O tipologiji politikih kultura vidi u klasinoj monograji iz 1972.; hrvatski prijevod: Gabriel A.Almond i Sidney Verba, Civilna kultura Politiki stavovi i demokracija u pet zemalja, Politikakultura, Zagreb 2000.


12/28

36

H

Na destruktivnu narav pretjerane osjeajnosti u ljubavi Rusa prema esi-ma u vrijeme okupacije te zemlje, ukazao je Milan Kundera:

Osjeajnost je ovjekova potreba, ali postaje strana u trenutku kada samasebe poinje smatrati vrijednou, mjerilom istine, opravdanjem za ponaanje.Najplemenitiji nacionalni osjeaji rabe se za opravdanje najgorih uasa. Srca pre-puna lirskih osjeaja ovjek poini najopakija djela u sveto ime ljubavi. Kada osje-ajnost zamijeni razumnu misao, postaje temelj nerazumijevanja i nesnoljivosti.Postaje, kako kae Carl Gustav Jung, superstruktura brutalnosti.17

U vrijeme prikljuenja Europskoj uniji graani Hrvatske saveznika trebajutraiti u znanju i razumu. U vlastitom, pomalo zaboravljenom duhu Sredozemne,Jadranske, Zapadne i Srednje Europe. Duhu koji se zasniva na viestrukom pro-vjeravanju injenica, duhu sumnje, istraivanja, zdravog opreza, i uravnoteenomsravnjivanju dobrih i loih strana lanstva u Europskoj uniji.

Oni

Sve donedavno bilo je prilino lako odrediti tko su za nas, Hrvate, oni.Praktino tijekom cijeloga 20. stoljea, izuzevi razdoblje Austro-Ugarske Mo-narhije (do 1914), oni su za nas bili Srbijanci i Crnogorci. Odnosi njih inas prolazili su kroz razliite racionalne i emocionalne, pozitivne i negativneaze, a jasnu su i neupitnu neprijateljsku ormudobili u doba njihove agresije nanas i nau zemlju: politike i psiholoke (1986-1990) i stvarne (1990-1995). Na-alost, u razdoblju sloma komunizma i raspada Jugoslavije, oni nisu bili samoSrbijanci i Crnogorci, nego i dobar dio naih graana, hrvatskih Srba.18 Dobaneprijateljstva i ratova nije, dakako, idealno doba za stvaranje produktivnog naci-onalnog razuma, svijesti i osjeaja. Openito mi se ini da je za budunost svako-ga, pa i hrvatskoga naroda znatno vaniji snaan nacionalni razum, negoli gorljivinacionalni osjeaj, posebice kad se on stvara u ratnim prilikama. Poznata misaoJosea Goebbelsa: O, kako je divno mrziti., ili Andra Malrauxa: O, kakvo

je olakanje boriti se protiv neprijatelja koji se brani i neprijatelja koji je budan.,

17 Milan Kundera, Jacques i njegov gospodar Poast Denisu Diderotu u tri ina, Meandar, Zagreb2003., str. 10-11.

18 Izvrsnu monograju o toj temi objavio je Nikica Bari Srpska pobuna u Hrvatskoj 1990.-1995., Gol-den marketing ehnika knjiga, Zagreb 2005. Posebna je vrijednost knjige mladoga znanstvenika(roen 1975) u tome to je uspio dokazati kako je kljuna ratnopropagandna teza velikosrpskoga

pokreta da Hrvati ne mogu stvoriti suvremenu i demokratsku dravu, nego samo ustaku i zloi-naku, na kraju postala osnovnim razlogom masovnog egzodusa hrvatskih Srba. Naime, nakon petgodina sustavnog pranja mozga kako je Republika Hrvatska ustaka drava, hrvatski su Srbi, pre-

plavljeni povijesno opravdanim strahom, naprosto napustili nau i njihovu zemlju.


13/28

37


bliska je strastima ratnika, ali nije dobra osnova za izgradnju nacionalnog razumai borbu za dugorone nacionalne interese i blagostanje.

Bilo kako bilo, u razdoblju koje je pred nama, Srbijanci i Crnogorci i dalje e zanas biti oni, ali e drugima sve vie postajati i drugi nai susjedi: Slovenci,alijani, Maari, pa i Nijemci, Austrijanci, Rusi i Kinezi. tovie, ve danas jasnonaznaeni ekspanzionistiki i neokolonijalni elementi u austrijskoj, njemakoj,maarskoj i talijanskoj politici prema Hrvatima i Hrvatskoj, vrlo bi brzo upravo tenacije mogle pretvoriti u glavne njih i druge.

O tim drugima razmiljao sam piui u veljai 2009. u Vijencu o e-nomenu eurona.19im sam pojmom prema analogiji s bivim maaronima oznaio neveliku (zasad) drutvenu skupinu ili sloj ljudi koji su nacionalno idravljanski Hrvati, ali su interesno i mentalitetom stranci alijani, Au-strijanci, Maari, Slovenci, Srbi ili Nijemci. oj emo se velikojtemi kapilarnog neokolonijalizma vratiti neto kasnije, u raspravi o hrvatskojidentitetskoj politici, a ovdje emo se jo jedanput osvrnuti na socijalno-psiholokeuzroke i ciljeve njihove (srpske i crnogorske) agresije na nau zemlju.

U stotinama knjiga i tisuama rasprava o uzrocima i ciljevima ratova u Hr-vatskoj i Bosni i Hercegovini koriteno je mnotvo teorijskih pristupa i eksplana-tivnih paradigmi: teorije o nacionalizmu, teorije o genocidu, teorije o drevnimmrnjama, teorije o eksploataciji Holokausta,20teorije o velikosrpskoj imperijal-noj politici, teorije o balkanizaciji, teorije o vjerskim sukobima, teorije o sukobucivilizacija itd. Budui da sam neke od tih teorija i osobno koristio u raspravamao uzrocima ratova i ratnih zloina u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, ovdje use pozabaviti objanjenjem socijalne psihologije ratnoga zla, jer ona moe ima-ti bitnu ulogu u postignuu trajnog mira na prostoru Jugoistone Europe i Bal-kana. Naime, uz bitnu ulogu koju je velikosrpska ideologija imala u proizvodnjipostkomunistikih balkanskih ratova, bitnu su ulogu imali i neki sociopsiholokiimbenici. Ovdje u spomenuti samo dva od tih imbenika: ranjenu ljubav iteritorijalni nagon.

Masovno-psiholoka opijenost najveeg dijela graana Srbije i Crne Gore rat-

nim pohodom JNA i srpsko-crnogorskih paravojnih ormacija na Sloveniju, Hr-vatsku i Bosnu i Hercegovinu koja se ogledala u ekstatinom slavljenju ratnika ikienju, cvijeem, tenkova i raketnih bacaa koji su odlazili u rat za spas Jugosla-vije moe se dobrim dijelom objasniti enomenom ranjene ljubavi koju jeMilan Kundera ovako opisao na primjeru ruske (sovjetske) okupacije SSR-a:

Bio je ve trei dan okupacije. Ja sam bio u autu izmeu Praga i Budjovica(grada u koji je Camus smjestioNesporazum). Po cestama, u poljima, u umama,

19 Euroni: Opasnost za Hrvatsku, Vijenac, br. 390, Zagreb, 12. veljae 2009.20 O enomenu eksploatacije Holokausta i genocida vidi: Bartol Letica i Slaven Letica,Postmoderna i

genocid u Bosni, Jesenski i urk, Zagreb 1997.


14/28

38

H

posvuda je bilo utaboreno rusko pjeatvo. Zaustavili su moj auto. ri su ga vojnikapoela pretraivati. Na kraju me asnik, koji je to zapovjedio, upitao na ruskom:Kak vy uvstvuete sebja?, to je znailo Kako ste? Kako se osjeate?. Pitanje nijebilo ni neljubazno ni ironino. Ba naprotiv, asnik je nastavio: Sve je to velikinesporazum. No, rijeit e se. Vidjet ete da mi volimo ehe. Mi vas volimo.

isue tenkova unitilo je krajolik, budunost zemlje bila je kompromitiranaza stoljea, eki dravni dunosnici bili su uhieni i odvedeni, a asnik okupator-ske vojske izjavljuje vam ljubav. Da budemo jasni: nije on elio rei da se ne slaes invazijom. Daleko od toga. Svi su, vie-manje, govorili poput njega: nisu imalistajalite sadistikog zadovoljstva silovatelja, nego se njihovo miljenje zasnivalona drugom arhetipu: ranjenoj ljubavi. Zato ti esi (koje mi tako volimo!) neele ivjeti s nama? Zato nas ne vole? Kako je to tuno to ih pomou tenkova

moramo nauiti ljubavi!21Vrlo su slina bila razmiljanja brojnih asnika JNA, njihovih vojnika i njiho-

vih nijemih pomagaa (veine Srba i Crnogoraca) za vrijeme invazije na Slovenijui, posebice, Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Umovi i srca osvajaa i okupato-ra, ruitelja Vukovara, Zadra, Dubrovnika i drugih hrvatskih gradova i sela bilisu zarobljeni mitom o spasiteljima Jugoslavije, spasiteljima srpskog naroda odustake kame i osloboditeljima Vukovara. I oni, kao i ruski/sovjetski vojniciu ekoj i Slovakoj 1968., vjerovali su da nas tenkovima i krvlju moraju ponovnopoduiti njihovoj ranjenoj ljubavi prema bratstvu, jedinstvu i komunizmu.

Kao argument teze o ranjenoj ljubavi asnika JNA, vrijedno je u cjelini ci-tirati pismo koje je general JNA Andrija Raeta 18. kolovoza 1991. uputio obiteljiGordana Lederera:

Uvaena obitelj Lederer,Vae sam pismo, otokopiju, uredno zaprimio, dne 15. kolovoza 1991. godi-

ne. Razumijem Va bol i ogorenje i stog razloga ne mogu i ne elim iskazati rijeizamjerke i uvrijeenosti Vaim pismom.

Va sin Gordan Lederer opredijelio se u ivotu za jednu nadasve zanimljivu

i atraktivnu proesiju, da okom kamere vjerodostojno obavjetava gledateljstvoi inormira ga. Va sin je to radio izuzetno uspjeno i njegove su reportae bilezapaene. Meutim, ivotnu orijentaciju na arheologiju i speleologiju, zamijenioje rizinom proesijom ratnog snimatelja. Naalost, doista naalost, srea ga nijepratila. Dosta esto je to sudbina ratnih dopisnika i snimatelja.

Za Vas, naravno, to nije nikakva utjeha. Majci, ocu, supruzi i kerci VaegGordana nitko ga ne moe vratiti. Bol koju svi Vi u obitelji osjeate je nenadokna-

21 Milan Kundera, Jacques i njegov gospodar Poast Denisu Diderotu u tri ina, Meandar, Zagreb2003., str. 10.


15/28

39


diva. Nju je mogue dijeliti, ali je nitko ne moe nadoknaditi, pa ni svi oni koji suizraavali Vama suut.

Bijeg od boli esto nagoni ljude na nepromiljene postupke, uvrede, optuiva-nja, pa ak i druge iracionalnosti.o to me nazivate suradnikom etnika (objavljeno u aksimilu ispod slike

Vaeg sina u Vjesniku 14. 8. 1991. godine), to me optuujete da sam uskratioupotrebu helikoptera, to to me lano optuujete za razliiti tretman sukobljenihstrana, kao i to me generalni direktor HV-a, gospodin Vrdoljak na posljednjemispraaju Vaeg sina naziva generalom koji je uskratio letilicu koja je Gogu moglaodvesti u ivot!, sve je to rezultat jedne nerazumne, besmislene i, moram kazati,prljave kampanje prema JNA, njenog starjeinskog sastava i rukovodeih armij-skih kadrova. Najee u unkciji politikih interesa, nazivaju nas okupatorima,etnicima i drugim teko shvatljivim izrazima.

Ipak, istine radi, moram s punom odgovornou kazati Vama da sam zahtjevza spaavanje Vaeg ranjenog sina primio tek u 20.30 sati, i to ne u uredu, ve nasastanku s grupom meunarodnih posmatraa u Jugoslaviji, i to u vrijeme kadase bez posebne osposobljenosti letilita za none uvjete ne moe obaviti let. Saaspekta moje nadlenosti i odgovornosti uinio sam sve to se moglo uiniti. Uos-talom, to je sluba za inormiranje, priopenjem za javnost, uputila sredstvimajavnog inormiranja. Naravno, ono u cijelosti nije objavljeno ili je komentiranou poznatoj maniri u Republici Hrvatskoj. Zato u biti toliko slobodan da ovompismu priloim to saopenje i, nadam se, da ete ga s panjom proitati.

Ipak i radi Vas postavit u i neka logina pitanja, pa i odgovore:Zato operativac MUP-a R. Hrvatske nije postupio kako mu to dunost nala-

e, a odnosi se na: angairanje vlastitoga helikoptera uz najavu leta; zato je pozivuputio Komandi 5. vojne oblasti, a ne Komandi korpusa ratnog zrakoplovstva uZagrebu; zato se traila pomo Armije sa zakanjenjem od vie nego dva sata; ina koncu, zbog ega se uvaeni gospodin Vrdoljak osobno nije angairao, ili netkood viih unkcionara MUP-a RH, Crvenog kria, Ministarstva zdravlja, kada suVaeg sina izdvojili iz konteksta drugih mladia, ije ih majke jednako kao i Visvoga danas oplakuju.

Sve je preputeno operativcu MUP-a R. Hrvatske, a prozivam se ja, zamjenikkomandanta 5. vojne oblasti.

Iskreno alim to je Va sin Gordan poginuo, alim sve poginule sinovi i keri,jer bez da me tko proziva, i ja sam otac. Otac sam i roditelj, obavljam jedan astanposao, na koga sam se sveano obvezao, kao to i gospoa Majka asno ispunjavaHipokratovu humanu obvezu.

Svakoj majci je uspomena na svoga sina najdraa, osobito ako se radi o je-

dincu. Dakle, s najdraim se uspomenama treba postupati krajnje obazrivo i do-stojanstveno. Zato Vam vraam sliku Vaeg sina Gordana, koji i slikom urednog


16/28

40

H

vojnika JNA, iskazuje primjernost, dostojanstvo i ponos. Pa neka tako i ostane,bez zloupotreba.

S punim potovanjem, izraavam Vama i obitelji moje iskreno i duboko sa-uee.Andrija Raetao je pismo izuzetno zanimljivo jer pokazuje kako visoki asnik JNA nipoto

nije bio primitivni nacionalist i neobrazovani, proraunati ubojica, nego prilinouljudan vojni asnik zarobljenog uma koji naprosto nije elio shvatiti da je vetada bio instrument jedne beutne, zloinake i osvajake velikosrpske politike.Pismo ima istu psiholoku potku kao i pitanje ruskog asnika Milanu Kunderi.Ono potvruje dobro poznatu tezu o banalnosti zla, jer pokazuje da su neki

asnici JNA vjerovali ili glumili da vjeruju kako je agresija na Hrvatsku naprostoastan posao. Uz takvu svijest koja, naalost, i danas dominira meu sudionicimaagresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, teko je oekivati suoavanje srbi-janskog i crnogorskog naroda s osobnom i kolektivnom odgovornou za ratovei ratne zloine u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini voene i izvrene od 1990. do1995. Ako tamonja javnost nije, a nije, spremna prihvatiti svijest o vlastitoj odgo-vornosti za zla i zloine, polako ipak prihvaa spoznaju da su Srbija i Crna Goraizgubile sve ratove koje su povele, uvjerene da e u njima pobijediti i ostvariti po-vijesni san o Velikoj Srbiji.

injenice da su Srbija i Crna Gora izgubile sve ratove (sa Slovenijom, Hr-vatskom, Bosnom i Hercegovinom i NAO-om) na kraju je, po svemu sudei,postao svjestan i jedan od glavnih umjetnikih inspiratora suvremene srbijan-ske imperijalne politike, Dobrica osi. U pretencioznom i patetinom milena-ristikom eseju o srpskom 20. stoljeu, koji je napisao za beogradski Nedeljnitelegra 29. prosinca 2000., on je samokritiki priznao da je srpska nacionalna

politika na kraju prolog stoljea doivjela totalni poraz, a uzrok poraza ovako jeobjasnio:

Glavni uzrok poraza nae nacionalne politike u jugoslavenskoj krizi je ne-spremnost za radikalno raskidanje sa titoizmom i nespremnost za prilagoavanjesavremenom svetu i civilizaciji koja nastaje. A bez energije i inteligencije za prila-goavanje svetskim uslovnostima uz ouvanje nacionalnog identiteta, mali i nera-zvijeni narod kakav je na, biva potinjen i poraen. Prilagoavanje ne znai odu-stajanje od cilja; to je uvaavanje vremena kao objektivne uslovnosti za uspeh.

Dakle, osi misli da prilagoavanje ne znai odustajanje od cilja (itaj:stvaranja Velike Srbije), ve uvaavanje vremena. Svoj zanimljivi esej o tomekako je Srbe, kako kae, izdao historijski um, osi zavrava ovim rijeima:

Razmiljajui o svojim i srpskim zabludama, grekama i krivcima, ja jo ni-sam dosegao do istine koja me ini spokojnim. Ali sam uveren da Srbi na kraju 20.veka treba u Nemcima da vide primer kako se u miru dobija izgubljeni rat.


17/28

41


osieva je intelektualna oporuka prilino jasna u svojoj kljunoj poruci: Mi,Srbi, izgubili smo ratove i nismo ostvarili svoj povijesni san o Velikoj Srbiji (na-znaen parolama da Svi Srbi imaju pravo iveti u jednoj dravi, a granice tedrave trebaju izraavati dogmu Gde je srpski grob, tu je i Srbija), ali prednama je novo povijesno poslanje: u miru europskog 21. stoljea moramo dobiti ono

to smo izgubili u ratu.Iako su izgledi da se ostvari to novo zlokobno osievo proroanstvo znat-

no manji nego su bile srbijanske i JNA ratnike anse 90-ih godina 20. stoljea,njegovo razmiljanje treba shvatiti krajnje ozbiljno. Utjeno bi bilo i to ako osimisli a to nije jasno napisao da bi Srbija trebala trajno napustiti rat kao sred-stvo ostvarivanja nacionalnih interesa; da bi svu panju trebala usmjeriti na pro-micanje srpskoga istorijskog uma: obrazovanja, znanja, radinosti, istraivanja,

proizvodnje i suradnje sa susjedima.Velika je teta to srbijanski i srpski intelektualci i politiari jo uvijek ne ele

u sebi samima, u nacionalnoj svijesti i politikoj doktrini potisnuti ili nadvladativlastiti imperijalni teritorijalni instinkt. A upravo je taj atavistiki, primordi-jalni instinkt bio glavni poticaj i razlog ratova od 1990. do 1995. godine.

Kad su u pitanju drugi oni alijani, Austrijanci, Maari, Bonjaci, Slo-venci, Nijemci, Kinezi i ostali u budunosti e ti drugi postati podjednakovaan imbenik hrvatske nacionalne politike i politike identiteta. Naprosto stogajer se suvremena vlast i mo, pa i suverenitet, seli iz teritorijalne u nancijsku,politiku, gospodarsku, medijsku i intelektualnu seru. A u tim je serama ve da-nas neupitna dominacija tih novih drugih.

Identitetska politika

injenica to smo mi Hrvati ostvarili dravu u doba zastarjelosti nacional-ne drave, bitno oteava proces izgradnje i ouvanja hrvatskog nacionalnog (kul-turnog) identiteta, jer se taj identitet mora stvarati u uvjetima kad su u politikojmodi nadnacionalnost, raznovrsnost, raznolikost, multikulturalnost i univerzal-nost (globalnost), a ne posebnosti nacionalnog duha i nacionalnih drava. Naci-onalni identiteti u drugim europskim dravama stvarani su, u 18., 19. i 20. sto-ljeu nasilnim potiskivanjemdijalekata i nametanjem knjievnog ili standardnogjezika; potiskivanjem regionalnih i zaviajnih posebnosti i stvaranjem nacionalnekulture; potiskivanjem ili prisilom na asimilaciju i akulturaciju malih doljakihetnikih i religijskih zajednica. Jedan dio tih procesa uspjeno je okonan i u Hr-vatskoj u 19. i 20. stoljeu, ali su estosijeanjska diktatura, aizam, komunizami jugoslavenstvo zaustavili proces izgradnje suvremene hrvatske nacije barem kad

su u pitanju standardni jezik, izgradnja graanskog drutva i stvaranje hrvatskenacionalne drave. Izgradnja upravo takve nacije oteana je danas injenicom to


18/28

42

H

se ona mora stvarati u uvjetima traumatinoga ratnog naslijea, uz goleme gospo-darske nevolje i paralelno s procesom prikljuenja nae zemlje jednoj mrenojdravi (Manuel Castells) Europskoj uniji. A graditi nacionalni razum, znanjei svijest u takvim uvjetima nipoto nije lako.

Naime, kako tvrdi Benedict Anderson, nacionalnu svijest i duh odavno nestvara elitna kultura (romani, pjesnitvo, znanost, opera, lijepa knjievnost ope-nito; niti se ona stvara u knjievnim salonima, itaonicama, pjesnikim veerima,asopisima, kazalitima i knjievnim nakladnitvom), nego itanje noina. Su-vremene su nacije, kae on, nacije itatelja novina! Kao to e budue nacijei nadnacionalne identitetske zajednice biti zajednice gledatelja televizije i nacijekorisnika interneta.a je budunost koju oznaava sukob izmeu globalnihgospodarskih i ekolokih problema suvremenog ovjeanstva i zastarjele naci-

onalne politike organizacije, razuma i osjeaja zapravo ve odavno poela.Ili, kako kae Ulrich Beck:Ako je nacija u bitnome nacija italaca novina, onda to u doba globalizirane

televizije i telekomunikacija i opet postaje problematino. u se razapinje pro-stor bezgranine javnosti koji nadsvouje i potkopava nacionalnu konstrukcijustranoga i vlastitoga. Dva se dogaaja u Europi zacijelo nisu sluajno dogodilaistodobno: ukidanje granica i militantni izljevi mrnje prema strancima kojimase izgubljene granice pokuavaju ponovno zapaliti22(u materijalnom i jezinomsmislu).23

Sve u svemu, kao to su izvorni junaci i vrhovnici nacionalne kulture bili mitskii stvarni povijesni junaci (uglavnom ratnici) te rodoljubni pjesnici, romanopisci,kipari, slikari, skladatelji, izumitelji, nobelovci i ratnici, dananji su proizvoa-i nacionalne kulture, identiteta i svijesti: televizijski spikeri, voditelji, novinari,stupniari (kolumnisti), politiari te tradicionalni odgojitelji uitelji, nastavnicii proesori. U znatno manjoj mjeri sveenici i propovjednici openito. Kao tosu simboli novog nacionalnoga ponosa i postignua danas olimpijski pobjednici,izabrane nogometne vrste i planetarne zvijezde sportske, lmske, televizijske,pjevake.

Kakvu politiku identiteta u tim novim prilikama moe i mora voditi Re-publika Hrvatska?

Kad je u pitanju strah Hrvata od gubitka nacionalnog i kulturnog identitetau Europskoj uniji, on nipoto nije bez osnova, a nije ni iznimka od pravila kad suu pitanju mali europski narodi. Hrvatski je narod malobrojan, a hrvatski jezik ikultura bez velikog su utjecaja u europskim i svjetskim razmjerima.

22 Ova se aluzija odnosi na brojna paljenja turskih i muslimanskih poslovnih prostora i stanova u Nje-makoj i Europi.

23 Ulrich Beck,Mo protiv moi u doba globalizacije, kolska knjiga, Zagreb 2006., str. 126.


19/28

43


Uz to, ve je danas sasvim jasno da e u okviru Europske unije biti promicaneuropski identitet koji e zrcaliti tradiciju velikih europskih nacija. a injenica nemora brinuti Engleze, alijane, Nijemce, Francuze, panjolce i Poljake, ali mora bri-nuti male europske narode. Pitanje je, dakako, na kojim e se vrednotama i elemen-tima taj hipotetski europski identitet temeljiti i kojim e se metodama promicati.

eorijske i politike rasprave o europskom identitetu sve su brojnije, ali su ukvantitativnom pogledu jo uvijek desetostruko rjee od rasprava o nacionalnimidentitetima. Primjerice, na pretraivau Google 13. oujka 2009. pod poj-mom europski identitet bilo je svega 258 000 dokumenata, a pod pojmomnacionalni identitet ak 4 760 000.

Realno je oekivati da e se tijekom vremena taj odnos mijenjati u korist eu-ropskog identiteta. Ipak, nije vjerojatno da e u sljedeih dvadesetak godina eu-ropski identitet poprimiti simbolinu ili masovno-psiholoku vanost koju jouvijek ima i vrlo dugo e imati nacionalni identitet u Europi i svijetu.

eorije i doktrine o budunosti europskog identiteta mogli bismo grubo po-dijeliti u dvije skupine: a) one koje zagovaraju izgradnju egzistencijalno sadraj-nog, a simboliki relativno praznog identiteta Europske unije i b) one koje teestvaranju snanog simbolinog, obrednog i emocionalnog identiteta Europlja-na i Europske unije.

Manuel Castells, proesor sociologije na Sveuilitu Berkeley jedan je od broj-nih zagovornika prve koncepcije identiteta. Polazei od teze da europska povijestnipoto nije tako idealna i beskoniktna kao to je neki suvremeni euroutopistiele prikazati (puna je, kae on, sukoba, ratova, zloina i genocida) i tvrdei kakoniti drugi tradicionalni elementi nacionalnog identiteta (jezik, religija, kultura,obiaji) ne opravdavaju tenju za stvaranjem europskoga kao nacionalnog identi-teta, on zagovara izgradnju identiteta Europske unije koji bi se zasnivao na nizuzajednikih europskih vrijednosti koji bi bili prihvatljivi veini graana, a osna-ili bi i osjeaj pripadnosti graana novoj mrenoj dravi (on koristi pojamnetwork state) Europskoj uniji. Castellsov Projekt europskog identitetanudi zajednike vrednote kao osnovicu budueg interesnog, vrijednosnog i emo-

cionalnog zajednitva Europljana:Podijeljeni osjeaj o potrebi univerzalne zatite prirodne sredine u kojoj

ljudi ive; sigurnost zaposlenja; radnika prava; opa ljudska prava; briga o siro-manima diljem svijeta; proirenje demokracije na regionalnu i lokalnu razinu,s posebnim teitem na participaciju graana u demokratskom procesu; zatitapovijesno ukorijenjenih kultura, najee izraenim u jezicima; rodna i spolnajednakost za ene i neke mukarce.24

24 Manuel Castells, Te Construction o European Identity;http://www.chet.org.za/constructionei.html


20/28

44

H

Skicirani model europskog identiteta izraava klasine ideje o EU-u kao dr-avi blagostanja. akav tip identiteta zasigurno bi bio prihvatljiv za veinu sta-novnika EU-a. Meutim, sasvim je dvojbeno u kojoj je mjeri taj model usklaens drugim ulogama i poslanjima EU-a i s interesima poslovnih i politikih elita uzemljama Europske unije. Elitama koje ele imati eksibilno trite radne snage,niske poreze, nisku javnu potronju i jefinu dravu eda bi se mogli uspjeno nositis opakom konkurencijom velikih globalnih gospodarskih zmajeva: SAD-om,Kinom, Japanom, Rusijom, Indijom.

Nasuprot prethodnom modelu pragmatinog europskog identiteta, stoji ple-jada novih euro-intelektualaca, politiara i znanstvenika koji smatraju da Europ-ska unija treba tragati za pozitivnim i univerzalnim europskim duhom koji bistajao u ishoditu novog europskog nacionalnog ponosa i simbolinog jedin-

stva Europske unije. U perspektivi i novog, integralnog europskog domoljublja inacionalizma.

Ukidanje dravnih granica izmeu lanica EU-a i izrada Europskog usta-va osnaili su uvjerenje gorljivih Europljana da je mogue pronai i osnaitieuropski duh kao iskonski vid europskog identiteta. Rije je, dakako, o inte-lektualnom traganju za pozitivnim europskim duhom satkanim od humanizma,prosvjetiteljstva, vladavine prava, slobode govora, potivanja pojedinca i univer-zalizma. Zle europske duhove i demone one koji su osmislili vjerske i kriarskeratove, spaljivanje vjetica, progone i pogrome idova i Muslimana, imperijalne

pohode, kolonijalizam, rasizam, robovlasnitvo, aizam, nacizam i komunizam(koji je takoer proizvod europskog duha), pa i nijemo europsko promatranjevukovarske ili sarajevske drame treba pamtiti, ali ne isticati kao dio europskogakolektivnog naslijea i sjeanja.

U simbolinom pogledu, Europska unija ve danas jest drava. Ona ima sveatribute i simbole klasine dravnosti. Nema unutarnjih granica, a ima: europskodravljanstvo, ustav (u procesu ratikacije), zastavu, himnu, novac, Europski dan,putovnicu, vozaku iskaznicu. Ima i Europski sud za ljudska prava (Vijea Euro-pe), Europski parlament, Europsku komisiju (europsku vladu), Europsko vijee

(neku vrstu europskog predsjednitva), europsku sredinju banku i itav sustavzajednikih europskih politika. Ima ak i posebne europske vojne jedinice za brzuintervenciju koje mogu postati zamecima europskih obrambenih snaga. Kona-no, ima i veliku naraciju o svojim oevima osnivaima: Robertu Schumanu,Alcideu De Gasperiju, Jeanu Monnetu i Konradu Adenaueru. reba takoerpodsjetiti da je europska zastava prvi put javno podignuta prije punih dvadesetgodina, 29. svibnja 1986. godine i da je tom prigodom, u Berlaymontu, prvi putizvedena europska himna Oda radosti. Dvije godine ranije (1984), Europsko jevijee u Fontainebleau donijelo odluku da EU treba poboljati izravne veze sasvojim graanima, nakon ega je zapravo poela kampanja stvaranja organskogeuropskog identiteta, pod parolom Narodna Europa (A Peoples Europe).


21/28

45


Sve u svemu, iako vodstvo Europske unije stalno istie kako je njegova politikaidentiteta raznolikost u jedinstvu, objektivne injenice ukazuju da se radi oprocesu stvaranja kapilarnog, zasad elitnog, europskoga identiteta.

Neki autori smatraju da se zameci novog europskog duha i budueg eu-ropskog vodstva nalaze u glavama i srcima Erazmus generacije (tim pojmom en-gleski proesor politikih znanosti Stean Wolff oznaava preko 1 200 000 mladihljudi, korisnika programa Erasmus, utemeljenog 1987. godine i namijenjenogeuropskoj studentskoj razmjeni) koja cijelu Europsku uniju doivljava kao rad-ni i ivotni prostor i u pravilu govori vie od dva strana jezika. Uz tih 1 200 000mladih lavova, europski identitet moe raunati i na emocionalnu potporu oko18 200 000 ljudi koji se u anketama Eurobarometra izjanjavaju kao Euro-pljani i ak 36 400 000 drugih dravljana Europske unije koji se smatraju Eu-

ropljanima i pripadnicima vlastite nacije. Iako su te skupine ljudi jo uvijekmanjina u 455 milijuna stanovnika EU-a, oni su ipak velika kritina masa, sjememoguega budueg eurounitarizma i euronacionalizma. tovie, nova velika zvije-zda pop znanosti, Eric Schlosser, s razlogom pie o novoj brzo-griz naciji, tj.globalnoj naciji jedaa brze hrane (ast ood nation).25

Zanimljivo je da je dosad najuvjerljivije izraze intelektualnoga divljenja premaizgradnji Europske unije pokazao jedan od najboljih pisaca dananjice, autor ve-likog broja svjetskih uspjenica, Jeremy Riin26. U knjiziEuropski san,27, taj vrsnipoznavatelj europske arhitekture i odnosa (bio je savjetnik Romana Prodija i na

razliitim je poslovima u Europi proveo dvadesetak godina), tvrdi da je amerikisan izgubio svoju snagu i privlanost, a da se pred oima svijeta raa obeavajuieuropski san. Koristei mnoge socijalne pokazatelje, Riin dokazuje da je EUve danas obeana zemlja, jer je u mnogim podrujima kvalitete ivota i izvr-snosti ve nadmaila SAD. Stanovnici Europske unije ive due; u EU-u je veapismenost; manji kriminalitet (u EU-u je na 100 000 stanovnika 87 zatvorenika,a u SAD-u nevjerojatnih 685); dui su odmori i praznici; krae se putuje na posaoi s posla; europski su uenici bolji od amerikih vrnjaka u matematici, prirodnimznanostima, stranim jezicima itd. Usporeujui kljune odrednice europskoga i

amerikoga sna moemo ih vizualno prikazati u vidu tablice.

25 Eric Schlosser,Fast Food Nation, Penguin Books, London 2002.26 Njegovu knjiguBiotehnoloko stoljeeobjavio je Jesenski i urk 1999.27 Jeremy Riin, Te European Dream, archer/Penguin, London 2004. Hrvatski prijevod knjige

objavila je kolska knjiga 2006.


22/28

46

H

Razlike izmeu amerikog i europskog sna

Odrednica Ameriki san Europski san

Shvaanje smisla razvoja gospodarski rast odrivi razvoj

ivotni cilj stjecanje osobnog bogatstva tenja ka kvalitetnom ivotu

Osobna i drutvenausmjerenost

usmjerenost na osobne interese solidarnost i usmjerenostna drutvo blagostanja

Rjeavanje sukoba vojno rjeavanje sukoba diplomatsko i ekonomskorjeavanje sukoba

Etiki kredo etika rada i postignua etika slobodnog vremena

Duhovnost religioznost svjetovnost

Naelo gradnje nacije taljenje naroda viestruki identiteti

Ameriki san, pie Riin, bio je ionako kreacija europskog duha i kao takav jetransportiran na ameriko tlo i tamo je bio, naalost, zamrznut u vremenu i pro-storu. Nadu suvremenom svijetu danas moe, smatra Riin, pruiti samo eu-ropski san koji se pod prividom kaotinog nereda raa u Europskoj uniji.

Ipak, bez obzira na razlike, meu zagovornicima razliitih koncepcija i vizijaeuropskoga identiteta postoji suglasnost glede mehanizama pomou kojih se on

moe uspjeno drutveno proizvoditi i promicati: zajedniki europski elementi uobrazovanju, masovno koritenje interneta, paneuropska jezina politika, paneu-ropska medijska politika (koja bi se suprotstavila dominaciji amerikih medija),slobodno kretanje ljudi i radne snage, zajednika europska sigurnosna i vanjskapolitika te stvaranje europskih mrea tvoraca javnog miljenja.28

No, vratimo se mi hrvatskoj politici identiteta u razdoblju prije pristupanja iza vrijeme lanstva u Europskoj uniji. Skica te politike mogla bi imati ovaj obris:

Prvo:Prihvaanje veznika iumjesto veznika ili. Kad se suvremena hr-vatska povijest u posljednjih dvadesetak godina promatra unatrag i kritiki, lako

se dade zakljuiti da je obiljeena veznikom ili: Europa ili Balkan, Zapad iliIstok, istrebljenje ili rat, suverena Hrvatska ili nita, komunizam ili kapitalizam,privatno ili dravno vlasnitvo, socijalna pravda ili gospodarska uinkovitost,Europa ili propast. Suvremeni svijet na mjesto veznika ili, kako je vrlo davno(1955) najavio poznati ruski (po roenju) i rancuski (po stvaralatvu) slikar iteoretiar umjetnosti Vasilij Kandinski (Wassily Kandinsky) u lanku neobinanaslova I, stavlja veznik i. Suvremeni svijet tei povezivanju, proimanju,sloenosti, spajanju i raznolikosti, a ne razdvajanju i razliitosti. I Hrvati i Hrvat-ska moraju sve ee odbacivati logiku ili-ili i prihvatiti logiku i. Jer je mo-

28 Castells, isto.


23/28

47


gue, iako nije lako, istodobno biti: i Hrvat i Europljanin, i Dalmatinac i Hrvat, iSlavonac i Hrvat, i stanovnik Balkana i graanin Europe i graanin svijeta. Dobarazlika, nacionalne unikatnosti i iskljuivosti bive je, potonulo doba. Pred namaje doba viestrukih identiteta i lojalnosti, sukobljenih uloga i identiteta.

Drugo: jezini identitet, jezina i obrazovna politika. Nema nikakve dvojbe dasu kljuni imbenici u izgradnji temelja na kojima je kasnije (u 18. i 19. stoljeu)stvaran hrvatski nacionalni i kulturni identitet imali stalni ratovi, katolianstvo,glagoljica (pismo na kojem je, posebice u Dalmaciji, obavljana crkvena komunika-cija i dobar dio literature) i okolnost to se Katolika crkva u Hrvata vrlo rano iz-borila za bogosluenje na hrvatskome jeziku. Jeziku koji je dijalektalno i knjievnovrlo dugo, pa i do dananjih dana, bio podijeljen na tokavski, kajkavski i akavski.Ipak veliku vanost u stvaranju svijesti o jednom narodu i naciji imali su katoliki

sveenici koji su, za razliku od svojih kolega u drugim europskim zemljama koji suuglavnom komunicirali na latinskom jeziku, govorili hrvatskim jezikom.

Kakvu jezinu doktrinu i politiku treba naa zemlja voditi u 21. stoljeu?Da bi se racionalno odgovorilo na to pitanje treba kazati da u Europskoj uniji

vlada jezino i prevoditeljsko naelo: koliko drava lanica, toliko jezika. Me-utim, procesi globalizacije svojom unutranjom logikom pretvaraju ono to senaziva globalni engleski u glavni komunikacijski jezik na europskoj i svjetskojrazini. Engleski jezik e sve bre prodirati i u hrvatsku jezinu praksu. Ve danasvelik broj tvrtki kojih su vlasnici ili top menaderi stranci, uvodi engleski kao po-luormalni korporativni jezik. Vladanje stranim jezicima postaje tako temeljnimpreduvjetom zapoljavanja i proesionalnog napredovanja. Prodor stranih jezikau hrvatsku jezinu praksu potie i jo e vie poticati mnotvo okolnosti: irenjekompjutorske pismenosti, vea dostupnost interneta, potreba za stjecanjem stru-nih znanja, utjecaj glazbe, lmova, razvoj turizma. Uz to, mogunosti zapoljava-nja graana Hrvatske u Europskoj uniji nuno trae vladanje stranim jezicima.

Jasno je, dakle, da hrvatski graani trebaju to prije postati (najmanje) dvoje-zini, uz mogunost da veina proesionalaca vlada s jo ponekim jezikom. Isto-dobno, treba se uvati sindroma prevoditeljske i autorske lijenosti koja omogu-

ava nekontroliranu poplavu nepotrebnih tuica u hrvatskome jeziku. Posebiceu posljednjih nekoliko godina u kojima su korbiznis, brending, mobing, stajling,autsorsing, imidmejkingi druge tuice unitile volju strunjaka hrvatskoga jezi-ka da se sustavno bave tvorbom novih hrvatskih rijei.

Istodobno, trendovi regionalizacije koje podrava Europska unija uspostav-ljanjem izravne gospodarske veze sa statistikim regijama logikom stvaripotiu povratak dijalektima i dijalektalnoj knjievnosti. U toj situaciji presudnuvanost za ouvanje nacionalnog identiteta ima sustavna briga o hrvatskom stan-dardnom (knjievnom) jeziku koji bi morao dominirati ne samo u obrazovnim in-

stitucijama i javnoj upotrebi, nego i u masovnim medijima, posebice na HR-u.


24/28

48

H

Dakako, jezina politika treba biti tek dio nove obrazovne politike koja pa-nju treba posvetiti hrvatskom jeziku, povijesti i kulturi, ali i stjecanju znanja kojae hrvatskom narodu omoguiti zadravanje epiteta povijesnog naroda.

ree: sustavno istraivanje, otkrivanje i tovanje (uvanje) korisne prolosti.Umjesto udakih povijesnih istraivanja etnikog podrijetla Hrvata, kojih je jedi-na svrha dokazivanje navodnog neslavenskog podrijetla Hrvata, za budunosthrvatskih graana i Republike Hrvatske puno su vanija ona istraivanja kojihje svrha otkrivanje upotrebljive prolosti. Koncept upotrebljive, iskoristive ilikorisne prolosti (usable past) osmislio je jedan od najutjecajnijih amerikihpovjesniara Henry Steele Commager (1902-1998) u nevelikom teorijskom esejuPotraga za upotrebljivom prolou iz 1967.29Kljune su teze autora da poje-dinci, obitelji i narodi ne mogu graditi budunost ako ne poznaju vlastitu prolost

i ako u njoj ne otkriju ono to je upotrebljivo i korisno kao nadahnue ili poticajza budunost.

On kae:Za neki je narod biti bez povijesti ili ne poznavati vlastitu povijest jednako

kao to je ovjeku biti bez pamenja osuenom da vjeno otkriva ono to je veu prolosti otkriveno, da izmilja poznate tehnike, da se hrva s istim problemima,da ini iste greke i da je, takoer, osuen na gubitak bogatog zadovoljstva sje-anja. Doista, kao to je teko zamisliti povijest bez civilizacije, jednako je tekozamisliti civilizaciju bez prolosti.30

Gotovo sve osobne, obiteljske, skupne i nacionalne povijesti udesna su, a po-nekad i zastraujua mjeavina dobrih i loih vijesti, pozitivnih i negativnih priai dogaaja. Henry Steele Commager mudro zakljuuje da nacionalna i dravnamudrost zahtijeva otkrivanje i promicanje u vlastitom narodu i u meuna-rodnoj zajednici upotrebljive prolosti. a prolost se ne smije izmiljati iumjetno abricirati kao to su to inili vladajui komunisti, stvarajui lane osob-ne i narodne revolucionarne i klasno-avangardne ivotopise, ali se moe izdvojitii pretvoriti u izvor svjetovnih mitova i legendi koje djeluju poticajno na graanskii nacionalni ponos.

Ako se ograniimo samo na ratno razdoblje druge polovice 20. stoljea, lako jezakljuiti da je hrvatska upotrebljiva prolost antiaistika tradicija Drugogasvjetskog rata i pobjednika i dravotvorna tradicija Domovinskoga rata. Daka-ko, uz dominantno upotrebljive, te prolosti imaju i sasvim neupotrebljivedijelove: represiju, zloin, odmazdu, ubojstva, postupno pretvaranje antiaizmau komunizam i slino.

29 Henry Steele Commager, Te Search or a Usable Past, Te Search or a Usable Past and OtherEssays in Historiography, Knop, New York 1967., str. 3-27.

30 Isto.


25/28

49


e negativne i kontroverzne dijelove prolosti ne treba u potpunosti prepustitipovjesniarima, jer su nam potrebni kao dijelovi kolektivnog, pedagoki vanog,pamenja zla, eda se ono ne bi ponovilo.

Na slian nain, upotrebljiva prolost treba postati i pomalo zaboravljenapoduzetnika, intelektualna, javnozdravstvena, obrazovna i druga bogata prolostgraanskoga hrvatskog drutva. Dakako, upotrebljivom prolou treba sma-trati i prolost u svijetu poznatih i relativno slavnih hrvatskih ljudi koji su, kakose obino kae, zaduili ovjeanstvo svojim izumima, nadarenou ili izuzetnimpostignuima. U odnosu na sve pokuaje revizije upotrebljive prolosti tre-balo bi prakticirati logiku i politiku nulte snoljivosti. U hrvatskoj javnosti lakoje uoiti dva tipa povijesnog revizionizma. Prvi se odnosi na Drugi svjetski rat, adrugi na Domovinski rat.

etvrto: Spreavanje povijesnog revizionizma. Pouno polazite za razmilja-nje o novom hrvatskom revizionizmu u intelektualnom stvaralatvu moe bitizanimljivo predavanje koje je irski povjesniar Peter Berresord Ellis odrao natemu Revizionizam u irskim povijesnim napisima: Nova anti-nacionalistikapovjesniarska kola31. o je predavanje zanimljivo zbog toga jer su analogijeizmeu irske borbe za slobodu i dravu u ratu protiv Engleske vrlo srodne naemDomovinskom ratu protiv velikosrpske agresije. Ellis smatra da je sve do 1921.irska historiograja bila u unionistikim rukama, da bi nakon toga, sve do 1972.,pravo javnosti i teorijski legitimitet dobila patriotska kola koja je polazila od

stajalita da irski narod ima moralno i povijesno pravo borbe za politiku, gospo-darsku, socijalnu i kulturnu samostalnost. a je kola miljenja vladala irskom hi-storiograjom punih pola stoljea, da bi je, nakon 70-ih godina prologa stoljea,zamijenila antinacionalistika kola. Ellis tvrdi da su dvije knjige, obje objav-ljene 1972., denirale novu lozoju irske povijesti: knjiga Garreta FitzGeraldaUsusret nooj Irskoj(owards a New Ireland) i knjiga Conora Cruisea OBriena

Irske drave(States o Ireland). Kljune su teze knjiga bile: irska dravna samostal-nost nije nikada bila dominantna elja irskog naroda; jedino to su Irci oduvijekeljeli jest snaniji glas u okviru Britanske imperije. Oba su autora takoer tvrdila

da ne postoji jedinstvena irska graanska nacija, nego dvije nacije: irska kato-lika nacija koja je galska i nacionalistika i irska protestantska nacija kojagovori engleski jezik i koja je unionistika. Obje nacije, smatraju autori, imajujednako pravo na oznaku Irci. Na tragu skicirane paradigme, smatra Ellis, uirskoj je udbenikoj i istraivakoj historiograji nakon 1972. poela dominira-ti antinacionalistika kola. U suvremenoj hrvatskoj povijesti takoer je mogueotkriti dva revizionistika vala: prvi je nastao u razdoblju 1990-2000., a drugi na-kon 2000. U prvom je revizionistikom valu dominantna paradigma bila tako-er domoljubna kola koja je teila potiskivanju jugoslavenskih elemenata iz

31 http://www.etext.org/Politics/INAC/historical.revisionism


26/28

50

H

suvremene hrvatske povijesti. Nakon 2000., povijesni je revizionizam bio i jo jeuvijek usmjeren na reviziji istine o Domovinskome ratu. Umjesto nepobitnih i-njenica koje pokazuju da je taj rat hrvatskom narodu bio nametnut velikosrpskomi JNA agresijom, sve se ee govori i pie o dogovorenom ratu. Uz to, poku-ava se i djelomino uspijeva revidirati i cjelokupna povijest koja prethodi raspaduJugoslavije i ratovima u Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Naravno, bu-dui da u naoj zemlji danas postoji sloboda izraavanja miljenja i uvjerenja, pai svi vidovi istraivake i akademske slobode, trend povijesnog revizionizma nijemogue zaustaviti nekom politikom odlukom ili diktatom. reba se tek nadati, atu nadu potvruju istraivanja i knjige mladih znanstvenika (primjerice, DavoraMarijana32i Nikice Baria33), da e znanstveni pozitivizam biti snaniji od revizi-onistikih predrasuda.

Peto: manjinska politika identiteta. Na kraju ostaje i veliko pitanje politikeidentiteta hrvatskih manjina, posebice najbrojnije meu njima, srpske zajednice.radicionalno, srpska je zajednica u Hrvatskoj svoju posebnost traila i pronala-zila u pravoslavnoj vjeri i tradicionalnoj kulturi, a manje u pismu (irilinom) ijeziku koji je imao stanovite razlike u odnosu na hrvatski jezini standard, ali su terazlike bile znatno manje od razlika u jeziku srpske manjine od srpskoga knjiev-nog jezika. Za sve u Hrvatskoj bilo bi korisno kad bi srpski intelektualci u naojzemlji u skoroj budunosti mogli kazati ili napisati ono to je Alain Finkielkraut,idovski intelektualac i doseljenik prve generacije, napisao za Francusku:

Pripadnik sam drevnoga plemena, starijeg od nae stare Europe. idov sam,od roditelja idova, i kao takav uivam pogodnostjus sanguinisu obliku zakonao povratku u Izrael. o pravo ne kanim iskoristiti, jerFrancuska je za mene mnogovie od ormalne pogodnosti: ona je moja jezina, kulturna i politika domovina.

Na intelektualnom je i politikom vodstvu srpske zajednice u Hrvatskoj, alii na svakom graaninu srpskoga podrijetla, da danas, u uvjetima postojanja Re-publike Hrvatske kao samostalne drave, ali i u uvjetima naeg skorog lanstva uEuropskoj uniji, odgovori na pitanja ko sam ja?, ko smo mi?. a zajed-nica treba denirati vlastiti identitet u jezinom, kulturnom i politikom smislu,jer joj je religijski i etniki identitet uglavnom jasno odreen. Ona treba odreditii vlastitu politiku identiteta i ostvariti dvojaku neovisnost: od beogradske inte-lektualne arijekoja prieljkuje njezinu srbizaciju i getoizaciju (usvajanje srpskogjezika i irilinog pisma) i od hrvatske nacionalistike elite koja bi eljela da onaizgubi svaku vezu sa srpskom tradicijom. Prvi, veliki korak u potrazi za tim novimidentitetom ve je uspjeno napravljen izborom Nikole esle kao simbola tog plu-ralistikog bogatstva.

32 Davor Marijan,Bitka za Vukovar, Hrvatski institut za povijest Slavonski brod: Podrunica za po-vijest Slavonije, Srijema i Baranje, Zagreb Slavonski Brod 2004.

33 Nikica Bari, Srpska pobuna u Hrvatskoj 1990.-1995., Golden marketing-ehnika knjiga, Zagreb2005.


27/28

51


Literatura

ALMOND, Gabriel A. i VERBA Sidney, Civilna kultura Politiki stavovi i demokracija u petzemalja, Politika kultura, Zagreb 2000.

ANDERSON, Benedict,Imagined Communities: Reections on the Origin and Spread o Na-tionalism, Verso,London 1983.

ANDERSON, Christopher J. i GUILLORY, Christine A.: Political Institutions and Sati-saction with Democracy: A Cross-National Analysis o Consensus and Majoritarian Sys-tems, American Political Science Review, 91, br.1, Cambridge 1997., str. 66-81.

BARI, Nikica, Srpska pobuna u Hrvatskoj 1990.-1995., Golden marketing ehnika knji-ga, Zagreb 2005.

BECK, Ulrich,Mo protiv moi u doba globalizacije, kolska knjiga, Zagreb 2006.

BECK, Ulrich i GRANDE, Edgar,Kozmopolitska Europa. Drutvo i politika u drugoj moderni,kolska knjiga, Zagreb 2006.

CASANO, Emanuele, European Identity: A social-psychological perspective, paper pre-sented at IDNE conerence, European University Institute, Florence, June 2000.

COMMAGER, Henry Steele, Te Search or a Usable Past, Te Search or a Usable Pastand Other Essays in Historiography, Knop, New York 1967., str. 3-27.

DELANY, Gerard i KUMAR, Krishan (eds),Handbook o Nations and Nationalism, SagePublications, London 2005.

DELANY, Gerard, Citizenship in a global age: Society, culture, politics, Open University

Press, Buckingham 2000.GELLNER, Ernest,Nations and Nationalism, Cornell University Press, Ithaca 1983.HABERMAS, Jrgen, Te Post-national Constellation, Polity Press, Cambridge U. K. 2001.HABERMAS, Jrgen, owards a Cosmopolitan Europe, Journal o Democracy, 14(4),

Baltimore 2003., str. 86-100.HOBSBAWM, E. J.,Nations and Nationalism since 1780: Programme, Myth, Reality,Cam-

bridge U. K. and New York 1990.HUNINGON, Samuel P., Who Are We? Te Challenges to Americas National Identity,

Simon & Schuster, Inc., New York 2004.

HUNINGON, Samuel P.,Te clash o civilizations and the remaking o the world order, Simon & Schuster, New York 1996.

KAROLEWSKI, Ireneusz P.,Citizenship and Collective Identity in Europe, Routledge, Lon-don 2009.

KUNDERA, Milan,Jacques i njegov gospodarPoast Denisu Diderotu u tri ina, Meandar,Zagreb 2003.

LEICA, Slaven, Euroni: Opasnost za Hrvatsku, Vijenac, br. 390, Zagreb, 12. veljae2009.

LEICA, Bartol i LEICA, Slaven, Postmoderna i genocid u Bosni, Jesenski i urk, Zagreb

1997.


28/28

H

MARIJAN, Davor,Bitka za Vukovar, Hrvatski institut za povijest Slavonski brod: Podrunica zapovijest Slavonije, Srijema i Baranje, Zagreb Slavonski Brod 2004.

NEUMANN, Iver B., Uses o the other. Te East in the European identity ormation , Manche-ster University Press, Manchester 1999.

RIFKIN, Jeremy, Te European Dream, archer / Penguin, London 2004.SCHLOSSER, Eric,Fast Food Nation, Penguin Books, London 2002.SRAYE, Joseph R.,Medieval Statecra and Perspective o History, Princeton University Press,

Princeton 1971.

Summary

WHO ARE WE CROAIANS?

Te historical ramework o our discussion is a process that Benedict Anderson called theprocess o nding the nation or creation o imagined community: the dramatic time ocollapse o communism, the break up o Yugoslavia, the creation o the Croatian state, GreatSerbian aggression war (which are aimed at the negation or territorial amputation o the co-untry) and associated o the Croatian Republic to a new complex, multi-national community the European Union.

Te subject o our discussion is the process o creating and modiying the Croatian nati-onal and cultural identity in this complex and dense historical time.In the discussion, we use

the theory o social identity as a starting point and the analytical ramework. Based on thistheory we attempt to answer the classic question o any discussion about group identity: Whoare we Croatians? Who are they the Serbs, Montenegrins, Bosnians, Slovenians, Europe-ans? How do changes in political environment state (Yugoslavia Croatia EuropeanUnion ) change our ideas on us and them (the others)?

A special part o the paper is devoted to discussion o two different concepts o nationand nationalism: liberal-democratic understanding o the nation (American and French) thatthe concept o nation is derived rom demos (community o equal citizens, nationals) and theGermanic and Eastern-European tradition that sees the nation as an organic and historical co-mmunity o ethnos.

Te nal and most extensive part o the paper is devoted to discussion o the phenome-non o multiple and simultaneous identities and identity Policy o the European Union and othe Croats and Croatism in that context.

slaven letica hrvatski identitet

Documents