službeni list c 289 - eur-lex.europa.eu

HR

Službeni listEuropske unije

C 289

Hrvatsko izdanje Informacije i objaveGodište 64.

19. srpnja 2021.

Sadržaj

IV. Obavijesti

OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE

Sud Europske unije

2021/C 289/01 Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1

V. Objave

SUDSKI POSTUPCI

Sud

2021/C 289/02 Predmet C-635/18: Presuda Suda (sedmo vijeće) od 3. lipnja 2021. – Europska komisija/Savezna Republika Njemačka („Povreda obveze države članice – Okoliš – Direktiva 2008/50/EZ – Kvaliteta zraka – Članak 13. stavak 1. i Prilog XI. – Sustavno i ustrajno prekoračivanje graničnih vrijednosti za dušikov dioksid (NO2) u određenim područjima i aglomeracijama u Njemačkoj – Članak 23. stavak 1. – Prilog XV. – „Što je moguće kraće” razdoblje prekoračenja – Odgovarajuće mjere”) . . . . . . . . . 2

2021/C 289/03 Predmet C-650/18: Presuda Suda (veliko vijeće) od 3. lipnja 2021. – Mađarska/Europski parlament („Tužba za poništenje – Članak 7. stavak 1. UEU-a – Rezolucija Europskog parlamenta o prijedlogu kojim se Vijeće Europske unije poziva da utvrdi postojanje očite opasnosti od teškog kršenja vrijednosti na kojima se temelji Unija – Članci 263. i 269. UFEU-a – Nadležnost Suda – Dopuštenost tužbe – Akt koji se može pobijati – Članak 354. UFEU-a – Pravila o računanju glasova u Parlamentu – Poslovnik Parlamenta – Članak 178. stavak 3. – Pojam „dani glasovi” – Suzdržani glasovi – Načela pravne sigurnosti, jednakog postupanja, demokracije i lojalne suradnje”) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3

2021/C 289/04 Spojeni predmeti C-818/18 P i C-6/19 P: Presuda Suda (četvrto vijeće) od 3. lipnja 2021. – The Yokohama Rubber Co. Ltd/Pirelli Tyre SpA (C-818/18 P), Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)/Pirelli Tyre SpA (C-6/19 P) („Žalba – Žig Europske unije – Apsolutni razlozi za odbijanje ili apsolutni razlozi za ništavost registracije – Znak koji se sastoji isključivo od oblika proizvoda potrebnog za postizanje nekog tehničkog rezultata – Uredba (EZ) br. 40/94 – Članak 7. stavak 1. točka (e) podtočka ii) – Znak koji se sastoji od oblika koji ne predstavlja znatan dio proizvoda”) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3

2021/C 289/05 Predmet C-326/19: Presuda Suda (sedmo vijeće) od 3. lipnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio – Italija) – EB/Presidenza del Consiglio dei Ministri, Ministero dell'Istruzione, dell'Università e della Ricerca – MIUR, Università degli Studi Roma Tre („Zahtjev za prethodnu odluku – Socijalna politika – Direktiva 1999/70/EZ – Okvirni sporazum o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP – Članak 5. – Uzastopni ugovori o radu ili radni odnosi na određeno vrijeme – Zlouporaba – Mjere za sprečavanje – Ugovori o radu na određeno vrijeme u javnom sektoru – Sveučilišni istraživači”) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4

2021/C 289/06 Predmet C-546/19: Presuda Suda (četvrto vijeće) od 3. lipnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesverwaltungsgericht – Njemačka) – BZ/Westerwaldkreis („Zahtjev za prethodnu odluku – Područje slobode, sigurnosti i pravde – Politika useljavanja – Vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom – Direktiva 2008/115/EZ – Članak 2. stavak 1. – Područje primjene – Državljanin treće zemlje – Kaznena osuda u državi članici – Članak 3. točka 6. – Zabrana ulaska – Razlozi javnog poretka i javne sigurnosti – Povlačenje odluke o vraćanju – Zakonitost zabrane ulaska”) 5

2021/C 289/07 Predmet C-563/19 P: Presuda Suda (drugo vijeće) od 3. lipnja 2021. – Recylex SA, Fonderie et Manufacture de Métaux SA, Harz-Metall GmbH/Europska komisija („Žalba – Tržišno natjecanje – Zabranjeni sporazumi – Tržište recikliranih automobilskih akumulatora – Obavijest o suradnji iz 2006. – Točka 26. – Djelomično oslobađanje od kazni – Dodatne činjenice koje povećavaju ozbiljnost ili trajanje povrede – Činjenice koje su bile poznate Europskoj komisiji – Smanjenje iznosa novčane kazne – Razvrstavanje radi smanjenja kazne – Kronološki redoslijed”) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6

2021/C 289/08 Predmet C-624/19: Presuda Suda (drugo vijeće) od 3. lipnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Watford Employment Tribunal – Royaume-Uni) – K i dr., L, M, N i dr., O, P, Q, R, S, T/Tesco Stores Ltd („Zahtjev za prethodnu odluku – Socijalna politika – Jednakost plaća muškaraca i žena – Članak 157. UFEU-a – Izravan učinak – Pojam „rad jednake vrijednosti” – Zahtjevi za jednakost plaća za rad jednake vrijednosti – Jedinstveni izvor – Radnici različitog spola kod istog poslodavca – Različite poslovne jedinice – Usporedba”) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6

2021/C 289/09 Predmet C-726/19: Presuda Suda (sedmo vijeće) od 3. lipnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal Superior de Justicia de Madrid – Španjolska) – Instituto Madrileño de Investigación y Desarrollo Rural, Agrario y Alimentario/JN („Zahtjev za prethodnu odluku – Socijalna politika – Direktiva 1999/70/EZ – Okvirni sporazum o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP – Članak 5. – Primjenjivost – Pojam „uzastopni ugovori o radu ili radni odnosi na određeno vrijeme” – Ugovori o radu na određeno vrijeme u javnom sektoru – Mjere kojima se želi spriječiti i sankcionirati zlouporaba uzastopnih ugovora o radu ili radnih odnosa na određeno vrijeme – Pojam „objektivni razlozi” kojima se opravdavaju takvi ugovori – Odgovarajuće pravne mjere – Obveza usklađenog tumačenja nacionalnog prava – Gospodarska kriza”) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7

2021/C 289/10 Predmet C-762/19: Presuda Suda (peto vijeće) od 3. lipnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Rīgas apgabaltiesas Civillietu tiesas kolēģija – Latvija) – „CV-Online Latvia” SIA/„Melons” SIA („Zahtjev za prethodnu odluku – Pravna zaštita baza podataka – Direktiva 96/9/EZ – Članak 7. – Pravo „sui generis” proizvođača baza podataka – Zabrana trećima da „izvlače” ili „ponovno koriste” bez odobrenja proizvođača, cjelokupni sadržaj baze podataka ili njezin znatan dio – Baza podataka koja je slobodno dostupna na internetu – Metapretraživač specijaliziran za pretraživanje oglasa za posao – Izvlačenje i/ili ponovno korištenje sadržaja baze podataka – Šteta znatnom ulaganju u postizanje, verifikaciju ili predstavljanje sadržaja baze podataka”) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8

2021/C 289/11 Predmet C-784/19: Presuda Suda (veliko vijeće) od 3. lipnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Administrativen sad – Varna – Bugarska) – „TEAM POWER EUROPE” EOOD/Direktor na Teritorialna direkcia na Nacionalna agencia za prihodite – Varna („Zahtjev za prethodnu odluku – Radnici migranti – Socijalna sigurnost – Primjenjivo zakonodavstvo – Uredba (EZ) br. 883/2004 – Članak 12. stavak 1. – Upućivanje – Ustupljeni radnici – Uredba (EZ) br. 987/2009 – Članak 14. stavak 2. – Potvrda A 1 – Određivanje države članice u kojoj poslodavac redovno obavlja svoje djelatnosti – Pojam „značajan dio djelatnosti koje nisu samo poslovi unutarnjeg upravljanja” – Ustupanje radnika na državnom području različitom od onog države članice u kojoj poslodavac ima poslovni nastan”) . . 8

2021/C 289/12 Predmet C-822/19: Presuda Suda (deveto vijeće) od 3. lipnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputila Curtea de Apel Alba Iulia – Rumunjska) – Direcţia Generală Regională a Finanţelor Publice Braşov, Agenţia Naţională de Administrare Fiscală – Direcţia Generală a Vămilor – Direcţia Regională Vamală Braşov – Biroul Vamal de Interior Sibiu/Flavourstream SRL („Zahtjev za prethodnu odluku – Carinska unija – Zajednička carinska tarifa – Kombinirana nomenklatura – Tarifno razvrstavanje – Tarifni podbrojevi 1702 90 95, 2912 49 00 i 3824 90 92 – Vodena otopina”) . . . . . . . . . . . . . . 9

2021/C 289/13 Predmet C-910/19: Presuda Suda (četvrto vijeće) od 3. lipnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal Supremo – Španjolska) – Bankia SA/Unión Mutua Asistencial de Seguros (UMAS) („Zahtjev za prethodnu odluku – Direktiva 2003/71/EZ – Prospekt prilikom javne ponude vrijednosnih papira ili njihova uvrštavanja u trgovanje – Članak 3. stavak 2. – Članak 6. – Ponuda istovremeno upućena i malim i kvalificiranim ulagateljima – Sadržaj informacija u prospektu – Postupak za utvrđivanje odgovornosti – Mali ulagatelji i kvalificirani ulagatelji – Poznavanje financijskog položaja izdavatelja”) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10

2021/C 289/14 Predmet C-914/19: Presuda Suda (drugo vijeće) od 3. lipnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Consiglio di Stato – Italija) – Ministero della Giustizia/GN („Zahtjev za prethodnu odluku – Socijalna politika – Načelo jednakog postupanja u pitanjima zapošljavanja i rada – Direktiva 2000/78/EZ – Članak 6. stavak 1. – Povelja Europske unije o temeljnim pravima – Članak 21. – Zabrana bilo kakve diskriminacije na temelju dobi – Nacionalni propis koji određuje dobnu granicu od 50 godina za pristup javnobilježničkoj profesiji – Opravdanje”) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11

2021/C 289/15 Predmet C-931/19: Presuda Suda (deseto vijeće) od 3. lipnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesfinanzgericht – Austrija) – Titanium Ltd/Finanzamt Österreich, anciennement Finanzamt Wien („Zahtjev za prethodnu odluku – Oporezivanje – Porez na dodanu vrijednost (PDV) – Direktiva 2006/112/EZ – Članci 43. i 45. – Direktiva 2006/112/EZ, kako je izmijenjena Direktivom 2008/8/EZ – Članci 44., 45. i 47. – Pružanje usluga – Mjesto oporezivanja – Pojam „stalni poslovni nastan” – Iznajmljivanje nekretnine u državi članici – Vlasnik nekretnine čije je sjedište poslovanja na otoku Jersey”) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11

2021/C 289/16 Predmet C-942/19: Presuda Suda (sedmo vijeće) od 3. lipnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal Superior de Justicia de Aragón – Španjolska) – Servicio Aragonés de Salud/LB („Zahtjev za prethodnu odluku – Socijalna politika – Okvirni sporazum o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP – Članak 4. – Načelo nediskriminacije – Odbijanje zahtjeva za upućivanje na radno mjesto u javnom sektoru predviđeno za javne službenike zaposlene na neodređeno vrijeme – Nacionalni propis koji isključuje pravo na to upućivanje u slučaju zapošljavanja na određeno vrijeme – Područje primjene – Neprimjenjivost članka 4. – Nenadležnost Suda”) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12

2021/C 289/17 Predmet C-39/20: Presuda Suda (peto vijeće) od 3. lipnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Hoge Raad der Nederlanden – Nizozemska) – Staatssecretaris van Financiën/Jumbocarry Trading GmbH („Zahtjev za prethodnu odluku – Uredba (EU) br. 952/2013 – Carinski zakonik Unije – Članak 22. stavak 6. prvi podstavak, u vezi s člankom 29. – Priopćenje razloga odnosnoj osobi prije donošenja odluke koja na nju može negativno utjecati – Članak 103. stavak 1. i članak 103. stavak 3. točka (b) – Zastara carinskog duga – Rok za obavješćivanje o carinskom dugu – Suspenzija roka – Članak 124. stavak 1. točka (a) – Prestanak carinskog duga u slučaju zastare – Vremenska primjena odredbe kojom se uređuju razlozi za suspenziju – Načela pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja”) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13

2021/C 289/18 Predmet C-76/20: Presuda Suda (osmo vijeće) od 3. lipnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Administrativen sad – Varna – Bugarska) – „BalevBio” EOOD/Teritorialna direkcia Severna morska, Agencia „Mitnitsi” („Zahtjev za prethodnu odluku – Zajednička carinska tarifa – Tarifno razvrstavanje – Kombinirana nomenklatura – Roba sastavljena od različitih materijala – Biljna vlakna – Melaminska smola – Tarifni brojevi 3924 i 4419 – Roba opisana kao „čaše od bambusa””) . . . . . . 13

2021/C 289/19 Predmet C-182/20: Presuda Suda (osmo vijeće) od 3. lipnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputila Curtea de Apel Suceava – Rumunjska) – BE, DT/Administraţia Judeţeană a Finanţelor Publice Suceava, Direcţia Generală Regională a Finanţelor Publice Iaşi, Accer Ipurl Suceava – u svojstvu likvidatora društva BE, EP („Zahtjev za prethodnu odluku – Porez na dodanu vrijednost (PDV) – Direktiva 2006/112/EZ – Pravo na odbitak – Ispravak odbitaka – Stečajni postupak – Nacionalni propis kojim se predviđa automatsko odbijanje odbitka PDV-a u vezi s oporezivim transakcijama nastalima prije pokretanja tog postupka”) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14

2021/C 289/20 Predmet C-194/20: Presuda Suda (šesto vijeće) od 3. lipnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Verwaltungsgericht Düsseldorf – Njemačka) – BY, CX, FU, DW, EV/Stadt Duisburg („Zahtjev za prethodnu odluku – Sporazum o pridruživanju EEZ-Turska – Odluka br. 1/80 – Članci 6. i 7. – Zakonito zaposlenje – Članak 9. – Pristup obrazovanju djece radnika turskog državljanstva – Pravo na boravak – Odbijanje”) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15

2021/C 289/21 Predmet C-210/20: Presuda Suda (deveto vijeće) od 3. lipnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Consiglio di Stato – Italija) – Rad Service Srl Unipersonale, Cosmo Ambiente Srl, Cosmo Scavi Srl/Del Debbio SpA, Gruppo Sei Srl, Ciclat Val di Cecina Soc. Coop., Daf Costruzioni Stradali Srl („Zahtjev za prethodnu odluku – Javna nabava usluga, robe i radova – Direktiva 2014/24/EU – Vođenje postupka – Odabir sudionika i dodjela ugovora – Članak 63. – Ponuditelj koji se oslonio na sposobnosti drugog subjekta kako bi ispunio zahtjeve javnog naručitelja – Članak 57. stavci 4., 6. i 7. – Neistinite izjave tog subjekta – Isključenje navedenog ponuditelja a da mu se pritom ne nalaže ili ne dopušta da zamijeni navedeni subjekt – Načelo proporcionalnosti”) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15

2021/C 289/22 Predmet C-280/20: Presuda Suda (osmo vijeće) od 3. lipnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bugarska) – ZN/Generalno konsulstvo na Republika Bulgaria v grad Valensia, Kralstvo Ispania („Zahtjev za prethodnu odluku – Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Uredba (EU) br. 1215/2012 – Utvrđivanje međunarodne nadležnosti sudova države članice – Članak 5. stavak 1. – Zaposlenik državljanin jedne države članice – Ugovor sklopljen s konzularnim predstavništvom te države članice u drugoj državi članici – Zaposlenikove dužnosti – Nepostojanje javnih ovlasti”) . . . . 16

2021/C 289/23 Predmet C-364/19: Rješenje Suda (šesto vijeće) od 14. travnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunalul Galaţi – Rumunjska) – XU, YV, ZW, AU, BZ, CA, DB, EC, NL/SC Credit Europe Ipotecar IFN SA, Credit Europe Bank NV („Zahtjev za prethodnu odluku – Članak 99. Poslovnika Suda – Zaštita potrošača – Nepoštene odredbe – Direktiva 93/13/EEZ – Članak 1. stavak 2. – Isključenje ugovornih odredbi koje su odraz obveznih odredbi nacionalnog prava iz područja primjene te direktive – Članak 4. stavak 2. – Iznimka od ocjene nepoštenosti odredbe – Ugovor o kreditu u stranoj valuti – Navodna povreda obveze informiranja koju ima prodavatelj robe ili pružatelj usluge – Ispitivanje koje nacionalni sud mora prioritetno provesti s obzirom na članak 1. stavak 2.”) . . . . . . 17

2021/C 289/24 Predmet C-108/20: Rješenje Suda (deseto vijeće) od 14. travnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Finanzgericht Berlin-Brandenburg – Njemačka) – HR/Finanzamt („Zahtjev za prethodnu odluku – Članak 99. Poslovnika Suda – Oporezivanje – Porez na dodanu vrijednost (PDV) – Direktiva 2006/112/EZ – Članci 167. i 168. – Pravo na odbitak pretporeza – Uskraćivanje – Utaja – Lanac isporuka – Uskraćivanje prava na odbitak ako je porezni obveznik znao ili morao znati da svojim stjecanjem sudjeluje u transakciji koja čini dio utaje PDV-a”) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17

2021/C 289/25 Predmet C-471/20: Rješenje Suda (deseto vijeće) od 23. travnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Cour du travail de Mons – Belgija) – Centre d’Enseignement Secondaire Saint-Vincent de Soignies ASBL/FS („Zahtjev za prethodnu odluku – Članak 53. stavak 2. i članak 99. Poslovnika Suda – Socijalna politika – Zaštita sigurnosti i zdravlja radnika – Organizacija radnog vremena – Direktiva 2003/88/EZ – Najdulje tjedno radno vrijeme – Referentno razdoblje – Članak 16. – Odstupanja – Članci 17. i 18. – Nadzornik-odgojitelj u internatu koji obavlja noćna dežurstva – Uvjeti za jednakovrijedno vrijeme za odmor”) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18

2021/C 289/26 Predmet C-573/20: Rješenje Suda (šesto vijeće) od 14. travnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Commissione tributaria provinciale di Parma – Italija) – Casa di Cura Città di Parma SpA/Agenzia delle Entrate („Zahtjev za prethodnu odluku – Članak 53. stavak 2. i članak 99. Poslovnika Suda – Oporezivanje – Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost (PDV) – Šesta direktiva 77/388/EEZ – Članak 17. stavak 2. točka (a) – Mješoviti porezni obveznik – Pro rata-odbitak – Javne ili privatne zdravstvene ustanove koje obavljaju izuzete aktivnosti – Nacionalni propis kojim se isključuje odbitak PDV-a za stjecanje roba ili pružanje usluga koje se koriste u svrhu izuzetih aktivnosti”) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19

2021/C 289/27 Predmet C-594/20: Rješenje Suda (šesto vijeće) od 15. travnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Markkinaoikeus – Finska) – Kuluttaja-asiamies/MiGame Oy („Zahtjev za prethodnu odluku – Članak 99. Poslovnika Suda – Direktiva 2011/83/EU – Potrošački ugovori – Članak 21. – „Komunikacija telefonom” – Telefonska linija kojom raspolaže strane trgovac kako bi ga potrošači mogli zvati u vezi sa sklopljenim ugovorom – Stavljanje na raspolaganje od strane društva, u okviru postprodajne usluge u vezi sa sklopljenim ugovorima, dviju telefonskih linija, odnosno fiksne linije za koju se plaća dodatna naknada i besplatne mobilne linije – Sadržaj komunikacijskih materijala namijenjenih klijentima – Dopuštenost telefonske linije za korisničku podršku zbog koje se klijentima naplaćuje viša tarife od osnovne – Pojam „osnovna tarifa””) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19

2021/C 289/28 Predmet C-92/21: Rješenje Suda (peto vijeće) od 26. ožujka 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal du travail de Liège – Belgija) – VW/Agence fédérale pour l'Accueil des demandeurs d'asile (Fedasil) („Zahtjev za prethodnu odluku – Članak 99. Poslovnika Suda – Granična kontrola, azil i useljavanje – Politika azila – Kriteriji i mehanizmi za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu – Uredba (EU) br. 604/2013 (Dublin III) – Članak 27. – Pravni lijekovi protiv odluke o transferu – Suspenzivnost pravnog lijeka – Članak 29. – Modaliteti i rokovi za transfere – Standardi za prihvat osoba koje zahtijevaju međunarodnu zaštitu – Direktiva 2013/33/EU – Članak 18. – Nacionalna mjera kojom se podnositelju zahtjeva na kojeg se odnosila odluka o transferu dodjeljuje mjesto u posebnom prihvatnom objektu unutar kojeg smještene osobe imaju pravo na pomoć radi pripreme svojeg transfera”) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20

2021/C 289/29 Predmet C-40/21: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 26. siječnja 2021. uputio Curtea de Apel Timişoara (Rumunjska) – T.A.C./ANI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21

2021/C 289/30 Predmet C-109/21 P: Žalba koju je 22. veljače 2021. podnio H.R. Participations SA protiv presude Općeg suda (šesto vijeće) od 16. prosinca 2020. u predmetu T-535/19, H.R. Participations/EUIPO – Hottinger Investment Management (JCE HOTTINGUER) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21

2021/C 289/31 Predmet C-181/21: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 23. ožujka 2021. uputio Sąd Okręgowy w Katowicach (Poljska) – G. / M.S. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22

2021/C 289/32 Predmet C-208/21: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 23. ožujka 2021. uputio Sąd Rejonowy dla Warszawy-Woli w Warszawie (Poljska) – K.D. / Towarzystwo Ubezpieczeń Ż S.A. . . . . . . . . . . . . . 23

2021/C 289/33 Predmet C-213/21: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 6. travnja 2021. uputio Consiglio di Stato (Italija) – Italy Emergenza Cooperativa Sociale / Azienda Sanitaria Locale Barletta-Andria-Trani . . . . 24

2021/C 289/34 Predmet C-214/21: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 6. travnja 2021. uputio Consiglio di Stato (Italija) – Italy Emergenza Cooperativa Sociale / Azienda Sanitaria Provinciale di Cosenza . . . . . . . . 24

2021/C 289/35 Predmet C-243/21: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 14. travnja 2021 uputio Sąd Okręgowy w Warszawie (Poljska) – „TOYA” sp. z o.o., Polska Izba Informatyki i Telekomunikacji / Prezes Urzędu Komunikacji Elektronicznej . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25

2021/C 289/36 Predmet C-250/21: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 21. travnja 2021. uputio Naczelny Sąd Administracyjny (Poljska) – Szef Krajowej Administracji Skarbowej / O. Funduszowi Inwestycyjnemu Zamkniętemu reprezentowanemu przez O S.A. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26

2021/C 289/37 Predmet C-253/21: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 22. travnja 2021. uputio Landgericht Hamburg (Njemačka) – TUIfly GmbH/FI, RE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26

2021/C 289/38 Predmet C-269/21: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 27. travnja 2021. uputio Sąd Okręgowy w Krakowie (Poljska) – BC, DC / X . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27

2021/C 289/39 Predmet C-289/21: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 5. svibnja 2021. uputio Administrativen sad Sofia-grad (Bugarska) – IG/Varhoven administrativen sad . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28

2021/C 289/40 Predmet C-293/21: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 7. svibnja 2021. uputio Lietuvos vyriausiasis administracinis teismas (Litva) – „Vittamed technologijos” UAB, u likvidaciji/Valstybinė mokesčių inspekcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29

2021/C 289/41 Predmet C-295/21: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 10. svibnja 2021. uputio cour d'appel de Bruxelles (Belgija) – Allianz Benelux SA/État belge, SPF Finances . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29

2021/C 289/42 Predmet C-296/21: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 7. svibnja 2021. uputio Korkein hallinto-oikeus– A . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30

2021/C 289/43 Predmet C-121/20: Rješenje predsjednika Suda od 26. ožujka 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Rechtbank Den Haag, zittingsplaats Amsterdam – Nizozemska) – VG/Minister van Buitenlandse Zaken . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31

2021/C 289/44 Predmet C-317/20: Rješenje predsjednika Suda od 26. travnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Landgericht Mainz – Njemačka) – KX/PY GmbH . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31

2021/C 289/45 Predmet C-336/20: Rješenje predsjednika Suda od 27. travnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Landgericht Ravensburg – Njemačka) – QY/Bank 11 für Privatkunden und Handel GmbH 31

2021/C 289/46 Spojeni predmeti C-442/20 do C-445/20: Rješenje predsjednika Suda od 16. travnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Amtsgericht Nürnberg – Njemačka) – flightright GmbH (C-442/20, C-443/20 i C-444/20), PN i LM (C-445/20)/Ryanair Designated Activity Company . . . . . . . . . . . . 31

2021/C 289/47 Predmet C-591/20: Rješenje predsjednika Suda od 11. ožujka 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesgerichtshof – Njemačka) – Reprensus GmbH/S-V Pavlovi Trejd EOOD . . . . . . . . . 32

Opći sud

2021/C 289/48 Predmet T-718/17: Presuda Općeg suda od 2. lipnja 2021. – Italija/Komisija („Jezično uređenje – Obavijest o otvorenom natječaju za zapošljavanje administratora i asistenata u području zgradarstva – Poznavanje jezikâ – Ograničenje izbora jezika 2 natječaja na tri jezika – Uredba br. 1 – Članak 1.d stavak 1. i članci 27. i 28. točka (f) Pravilnika o osoblju – Diskriminacija na temelju jezika – Interes službe – Proporcionalnost”) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33

2021/C 289/49 Predmet T-71/18: Presuda Općeg suda od 2. lipnja 2021. – Italija/Komisija („Jezično uređenje – Obavijest o otvorenom natječaju za zapošljavanje administratora u području financijske ekonomije i makroekonomije – Poznavanje jezikâ – Ograničenje izbora jezika 2 natječaja na tri jezika – Uredba br. 1 – Članak 1.d stavak 1. i članci 27. i 28. točka (f) Pravilnika o osoblju – Diskriminacija na temelju jezika – Interes službe – Proporcionalnost”) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33

2021/C 289/50 Predmet T-169/19: Presuda Općeg suda od 2. lipnja 2021. – Style & Taste/EUIPO – The Polo/Lauren Company (Prikaz igrača pola) („Žig Europske unije – Postupak za proglašavanje žiga ništavim – Figurativni žig Europske unije koji prikazuje igrača pola – Raniji nacionalni dizajn – Relativni razlog ništavosti – Članak 52. stavak 2. točka (d) Uredbe (EZ) br. 40/94 (koji je postao članak 60. stavak 2. točka (d) Uredbe (EU) 2017/1001)”) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34

2021/C 289/51 Predmet T-436/17: Rješenje Općeg suda od 2. lipnja 2021. – ClientEarth i dr./Komisija („REACH – Komisijina odluka kojom se odobrava upotreba olovnog sulfokromata žutog i olovnog kromata molibdata sulfata crvenog – Članak 64. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 – Interno preispitivanje odluke o dodjeljivanju odobrenja za stavljanje proizvoda u promet – Članak 10. Uredbe (EZ) br. 1367/2006 – Gubitak pravnog interesa – Obustava postupka”) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35

2021/C 289/52 Predmet T-260/18: Rješenje Općeg suda od 28. svibnja 2021. – Makhlouf/Komisija i ESB („Izvanugovorna odgovornost – Ekonomska i monetarna politika – Program potpore stabilnosti Cipra – Memorandum o razumijevanju od 26. travnja 2013. o specifičnim uvjetima ekonomske politike sklopljen između Cipra i Europskog stabilizacijskog mehanizma – Tužitelj koji je prestao odgovarati na pozive Općeg suda – Obustava postupka”) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36

2021/C 289/53 Predmet T-332/20: Rješenje Općeg suda od 31. svibnja 2021. – König Ludwig International/EUIPO (Royal Bavarian Beer) („Žig Europske unije – Međunarodna registracija u kojoj je naznačena Europska unija – Verbalni žig Royal Bavarian Beer – Apsolutni razlog za odbijanje – Opisni karakter – Članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe (EZ) br. 2017/1001 – Pravo na saslušanje – Članak 94. stavak 1. Uredbe 2017/1001 – Jedinstveni karakter žiga Europske unije – Članak 1. stavak 2. Uredbe 2017/1001 – Očito potpuno pravno neosnovana tužba”) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37

2021/C 289/54 Predmet T-244/21: Tužba podnesena 4. svibnja 2021. – Luossavaara-Kiirunavaara/Komisija . . . . . . 37

2021/C 289/55 Predmet T-261/21: Tužba podnesena 17. svibnja 2021. – Sturz/EUIPO – Clatronic International (STEAKER) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39

2021/C 289/56 Predmet T-281/21: Tužba podnesena 21. svibnja 2021. – Nowhere/EUIPO – Junguo Ye (APE TEES) 40

2021/C 289/57 Predmet T-282/21: Tužba podnesena 21. svibnja 2021. – SS i ST/Frontex . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40

2021/C 289/58 Predmet T-291/21: Tužba podnesena 25. svibnja 2021. – Cathay Pacific Airways/Komisija . . . . . . . 41

2021/C 289/59 Predmet T-292/21: Tužba podnesena 25. svibnja 2021. – Singapore Airlines Cargo/Komisija . . . . . 42

2021/C 289/60 Predmet T-297/21: Tužba podnesena 21. svibnja 2021. – Troy Chemical i Troy/Komisija . . . . . . . . 44

2021/C 289/61 Predmet T-302/21: Tužba podnesena 27. svibnja 2021. – ABOCA i dr./Komisija . . . . . . . . . . . . . 45

2021/C 289/62 Predmet T-303/21: Tužba podnesena 31. svibnja 2021. – FC/EASO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46

2021/C 289/63 Predmet T-307/21: Tužba podnesena 1. lipnja 2021. – Classen Holz Kontor/EUIPO – Deutsche Steinzeug Cremer & Breuer (DRYTILE) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46

2021/C 289/64 Predmet T-308/21: Tužba podnesena 1. lipnja 2021. – Classen Holz Kontor/EUIPO – Deutsche Steinzeug Cremer & Breuer (new type tiling DRYTILE) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47

2021/C 289/65 Predmet T-310/21: Tužba podnesena 2. lipnja 2021. – Air Canada/Komisija . . . . . . . . . . . . . . . . 48

2021/C 289/66 Predmet T-313/21: Tužba podnesena 3. lipnja 2021. – SAS Cargo Group i dr./Komisija . . . . . . . . . 49

2021/C 289/67 Predmet T-314/21: Tužba podnesena 4. lipnja 2021. – TA/Parlament . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50

2021/C 289/68 Predmet T-315/21: Tužba podnesena 4. lipnja 2021. – Laboratorios Ern/EUIPO – Nordesta (APIAL) 50

2021/C 289/69 Predmet T-316/21: Tužba podnesena 6. lipnja 2021. – Worldwide Machinery/EUIPO – Scaip (SUPERIOR MANUFACTURING) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51

2021/C 289/70 Predmet T-317/21: Tužba podnesena 7. lipnja 2021. – El Corte Inglés/EUIPO – Brito & Pereira (TINTAS BRICOR) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52

2021/C 289/71 Predmet T-680/20: Rješenje Općeg suda od 4. lipnja 2021. – Novelis/Komisija . . . . . . . . . . . . . . . 53

IV.

(Obavijesti)

OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE

SUD EUROPSKE UNIJE

Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije

(2021/C 289/01)

Posljednja objava

SL C 278, 12.7.2021.

Prethodne objave

SL C 263, 5.7.2021.

SL C 252, 28.6.2021.

SL C 242, 21.6.2021.

SL C 228, 14.6.2021.

SL C 217, 7.6.2021.

SL C 206, 31.5.2021.

Ti su tekstovi dostupni na:

EUR-Lex: http://eur-lex.europa.eu

19.7.2021. HR Službeni list Europske unije C 289/1

http://eur-lex.europa.eu

V.

(Objave)

SUDSKI POSTUPCI

SUD

Presuda Suda (sedmo vijeće) od 3. lipnja 2021. – Europska komisija/Savezna Republika Njemačka

(Predmet C-635/18) (1)

(„Povreda obveze države članice – Okoliš – Direktiva 2008/50/EZ – Kvaliteta zraka – Članak 13. stavak 1. i Prilog XI. – Sustavno i ustrajno prekoračivanje graničnih vrijednosti za dušikov dioksid (NO2) u

određenim područjima i aglomeracijama u Njemačkoj – Članak 23. stavak 1. – Prilog XV. – „Što je moguće kraće” razdoblje prekoračenja – Odgovarajuće mjere”)

(2021/C 289/02)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: C. Hermes, E. Manhaeve i A. C. Becker, agenti)

Tuženik: Savezna Republika Njemačka (zastupnici: u početku T. Henze i S. Eisenberg, agenti, uz asistenciju U. Karpensteina, F. Fellenberga i K. Dingemanna, Rechtsanwälte, zatim J. Möller i S. Eisenberg, agenti, uz asistenciju U. Karpensteina, F. Fellenberga i K. Dingemanna, Rechtsanwälte)

Intervenijent u potporu tuženiku: Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske (zastupnik: F. Shibli, agent)

Izreka

1. Savezna Republika Njemačka,

— time što je sustavno i ustrajno, od 1. siječnja 2010. do uključujući 2016. godinu, prekoračivala, s jedne strane, godišnju graničnu vrijednost dušikova dioksida (NO2) u 26 zona i aglomeracija koja se nalaze na njemačkom državnom području, odnosno u zonama DEZBXX0001A (aglomeracija Berlin), DEZCXX0007A (aglomeracija Stuttgart), DEZCXX0043S (upravno područje Tübingen), DEZCXX0063S [upravno područje Stuttgart (bez aglomeracije)], DEZCXX0004A (aglomeracija Freiburg), DEZCXX0041S (upravno područje Karlsruhe [bez aglomeracija]), DEZCXX0006A (aglomeracija Mannheim/Heidelberg), DEZDXX0001A (aglomeracija München), DEZDXX0003A (aglomeracija Nürnberg/Fürth/Erlangen), DEZFXX0005S (zona III središnji i sjeverni Hessen), DEZFXX0001A [aglomeracija I (Rajna-Majna)], DEZFXX0002A [aglomeracija II Kassel)], DEZGLX0001A (aglomeracija Hamburg), DEZJXX0015A [Grevenbroich (područje eksploatacije lignita u Porajnju)], DEZJXX0004A (Köln), DEZJXX0009A (Düsseldorf), DEZJXX0006A (Essen), DEZJXX0017A (Duisburg, Oberhausen, Mülheim), DEZJXX0005A (Hagen), DEZJXX0008A (Dortmund), DEZJXX0002A (Wuppertal), DEZJXX0011A (Aix-la-Chapel-le), DEZJXX0016S (urbane zone i ruralni prostori u Sjevernoj Rajni – Vestfaliji), DEZKXX0006S (Mainz), DEZKXX0007S (Worms/Frankenthal/Ludwigshafen), DEZKXX0004S Koblenz/Neuwied) i, s druge strane, graničnu vrijednost NO2 po satu u dvama od navedenih zona, odnosno u aglomeracijama DEZCXX0007A (aglomeracija Stuttgart) i DEZFXX0001A (aglomeracija I [Rajna-Majna]), nije ispunila obveze koje ima na temelju članka 13. stavka 1. u vezi s Prilogom XI. Direktive 2008/50/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2008. o kvaliteti zraka i čišćem zraku za Europu;

i

C 289/2 HR Službeni list Europske unije 19.7.2021.

— time što od 11. lipnja 2010. nije donijela odgovarajuće mjere za osiguranje poštovanja graničnih vrijednosti NO2 u svim tim zonama, nije ispunila obveze koje ima na temelju samog članka 23. stavka 1. i istog članka u vezi s Prilogom XV. odjeljkom A. Direktive 2008/50 i, konkretno, obvezu iz članka 23. stavka 1. drugog podstavka te direktive, da osigura da planovi za kvalitetu zraka utvrđuju odgovarajuće mjere kako bi razdoblje prekoračenja bilo što je moguće kraće.

2. Saveznoj Republici Njemačkoj nalaže se snošenje, osim vlastitih, i troškova Europske komisije.

3. Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske snosit će vlastite troškove.

(1) SL C 436, 3. 12. 2018.

Presuda Suda (veliko vijeće) od 3. lipnja 2021. – Mađarska/Europski parlament

(Predmet C-650/18) (1)

(„Tužba za poništenje – Članak 7. stavak 1. UEU-a – Rezolucija Europskog parlamenta o prijedlogu kojim se Vijeće Europske unije poziva da utvrdi postojanje očite opasnosti od teškog kršenja vrijednosti na kojima se temelji Unija – Članci 263. i 269. UFEU-a – Nadležnost Suda – Dopuštenost tužbe – Akt koji se može pobijati – Članak 354. UFEU-a – Pravila o računanju glasova u Parlamentu – Poslovnik Parlamenta –

Članak 178. stavak 3. – Pojam „dani glasovi” – Suzdržani glasovi – Načela pravne sigurnosti, jednakog postupanja, demokracije i lojalne suradnje”)

(2021/C 289/03)

Jezik postupka: mađarski

Stranke

Tužitelj: Mađarska (zastupnici: u početku M. Z. Fehér, G. Tornyai i Zs. Wagner, zatim M. Z. Fehér, agenti)

Tuženik: Europski parlament (zastupnici: F. Drexler, N. Görlitz i T. Lukácsi, agenti)

Intervenijent u potporu tužitelju: Republika Poljska (zastupnik: B. Majczyna, agent)

Izreka

1. Tužba se odbija.

2. Mađarskoj se nalaže snošenje, osim vlastitih, i troškova Europskog parlamenta.

3. Republika Poljska snosi vlastite troškove.

(1) SL C 436, 3. 12. 2018.

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 3. lipnja 2021. – The Yokohama Rubber Co. Ltd/Pirelli Tyre SpA (C-818/18 P), Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)/Pirelli Tyre SpA (C-6/19 P)

(Spojeni predmeti C-818/18 P i C-6/19 P) (1)

(„Žalba – Žig Europske unije – Apsolutni razlozi za odbijanje ili apsolutni razlozi za ništavost registracije – Znak koji se sastoji isključivo od oblika proizvoda potrebnog za postizanje nekog tehničkog rezultata – Uredba (EZ) br. 40/94 – Članak 7. stavak 1. točka (e) podtočka ii) – Znak koji se sastoji od

oblika koji ne predstavlja znatan dio proizvoda”)

(2021/C 289/04)

Jezik postupka: engleski

Stranke

(Predmet C-818/18 P)


Žalitelj: The Yokohama Rubber Co. Ltd (zastupnici: D. Martucci i F. Boscariol de Roberto, odvjetnici)

Druge stranke u postupku: Pirelli Tyre SpA (zastupnici: T. M. Müller i F. Togo, odvjetnici), Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) (zastupnik: J. Ivanauskas, agent)

Intervenijent u potporu tuženiku: Europsko udruženje nositelja žigova (Marques) (zastupnik: M. Viefhues, odvjetnik)

(Predmet C-6/19 P)

Žalitelj: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) (zastupnik: J. Ivanauskas, agent)

Druge stranke u postupku: Pirelli Tyre SpA (zastupnici: T. M. Müller i F. Togo, odvjetnici), The Yokohama Rubber Co. Ltd (zastupnici D. Martucci i F. Boscariol de Roberto, odvjetnici)

Intervenijent u potporu tuženiku: Europsko udruženje nositelja žigova (Marques) (zastupnik: M. Viefhues, odvjetnik)

Izreka

1. Odbijaju se žalbe u predmetima C-818/18 P i C-6/19 P.

2. Društvu The Yokohama Rubber Co. Ltd i Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) nalaže se snošenje vlastitih troškova u vezi s žalbenim postupcima u predmetima C-818/18 P i C-6/19 P, i snosit će, na jednake dijelove, troškove društva Pirelli Tyre SpA u vezi s tim postupcima.

3. Europskom udruženju nositelja žigova (Marques) nalaže se snošenje vlastitih troškova.

(1) SL C 148, 29. 4. 2019.

Presuda Suda (sedmo vijeće) od 3. lipnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio – Italija) – EB/Presidenza del Consiglio dei Ministri, Ministero

dell'Istruzione, dell'Università e della Ricerca – MIUR, Università degli Studi Roma Tre

(Predmet C-326/19) (1)

(„Zahtjev za prethodnu odluku – Socijalna politika – Direktiva 1999/70/EZ – Okvirni sporazum o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP – Članak 5. – Uzastopni ugovori o radu ili radni odnosi na određeno vrijeme – Zlouporaba – Mjere za sprečavanje – Ugovori o radu na određeno vrijeme u

javnom sektoru – Sveučilišni istraživači”)

(2021/C 289/05)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: EB

Tuženici: Presidenza del Consiglio dei Ministri, Ministero dell'Istruzione, dell'Università e della Ricerca – MIUR, Università degli Studi Roma Tre

uz sudjelovanje: Federazione Lavoratori della Conoscenza – CGIL (FLC-CGIL), Confederazione Generale Italiana del Lavoro (CGIL), Anief – Associazione Professionale e Sindacale, Confederazione Generale Sindacale, Cipur – Coordinamento Intersedi Professori Universitari di Ruolo


Izreka

Članak 5. Okvirnog sporazuma o radu na određeno vrijeme, sklopljenog 18. ožujka 1999., koji se nalazi u Prilogu Direktivi Vijeća 1999/70/EZ od 28. lipnja 1999. o Okvirnom sporazumu o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP, treba tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalni propis u skladu s kojim je, u pogledu zapošljavanja sveučilišnih istraživača, predviđeno sklapanje ugovora na određeno vrijeme na razdoblje od tri godine, uz mogućnost samo jednog produljenja na razdoblje od najviše dvije godine, pri čemu se, s jedne strane, sklapanje takvih ugovora uvjetuje time da sredstva budu raspoloživa „za planiranje, u svrhu provođenja istraživačkih i nastavničkih djelatnosti, dopunskih nastavničkih djelatnosti i pružanja usluga studentima” i, s druge strane, produljenje tih ugovora uvjetuje „pozitivn[om] ocjen[om] provedenih nastavničkih i istraživačkih djelatnosti”, a da pritom nije potrebno da se tim propisom utvrde objektivna i transparentna mjerila kako bi se provjerilo odgovaraju li doista sklapanje i obnavljanje takvih ugovora stvarnoj potrebi te jesu li oni prikladni za postizanje zadanog cilja i nužni u tu svrhu.

(1) SL C 288, 26. 8. 2019.

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 3. lipnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesverwaltungsgericht – Njemačka) – BZ/Westerwaldkreis

(Predmet C-546/19) (1)

(„Zahtjev za prethodnu odluku – Područje slobode, sigurnosti i pravde – Politika useljavanja – Vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom – Direktiva 2008/115/EZ – Članak 2. stavak 1. –

Područje primjene – Državljanin treće zemlje – Kaznena osuda u državi članici – Članak 3. točka 6. – Zabrana ulaska – Razlozi javnog poretka i javne sigurnosti – Povlačenje odluke o vraćanju – Zakonitost

zabrane ulaska”)

(2021/C 289/06)



Bundesverwaltungsgericht


Tužitelj: BZ

Tuženik: Westerwaldkreis

Izreka

1. Članak 2. stavak 1. Direktive 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom treba tumačiti na način da se ta direktiva primjenjuje na zabranu ulaska i boravka, koju je izrekla država članica koja nije iskoristila mogućnost predviđenu u članku 2. stavku 2. točki (b) navedene direktive, protiv državljanina treće zemlje koji se nalazi na njezinu državnom području i protiv kojega je na temelju prethodne kaznene osude donesena odluka o protjerivanju zbog razloga javne sigurnosti i javnog poretka.

2. Direktivu 2008/115 treba tumačiti na način da joj se protivi održavanje na snazi zabrane ulaska i boravka koju je zbog razloga javne sigurnosti i javnog poretka na temelju prethodne kaznene osude izrekla država članica protiv državljanina treće zemlje koji se nalazi na njezinu državnom području i protiv kojega je donesena odluka o protjerivanju, koja je postala pravomoćna, ako je odluka o vraćanju koju je ta država članica donijela protiv tog državljanina povučena iako je ta odluka o protjerivanju postala pravomoćna.

(1) SL C 348, 14. 10. 2019.


Presuda Suda (drugo vijeće) od 3. lipnja 2021. – Recylex SA, Fonderie et Manufacture de Métaux SA, Harz-Metall GmbH/Europska komisija

(Predmet C-563/19 P) (1)

(„Žalba – Tržišno natjecanje – Zabranjeni sporazumi – Tržište recikliranih automobilskih akumulatora – Obavijest o suradnji iz 2006. – Točka 26. – Djelomično oslobađanje od kazni – Dodatne činjenice koje

povećavaju ozbiljnost ili trajanje povrede – Činjenice koje su bile poznate Europskoj komisiji – Smanjenje iznosa novčane kazne – Razvrstavanje radi smanjenja kazne – Kronološki redoslijed”)

(2021/C 289/07)


Stranke

Žalitelji: Recylex SA, Fonderie et Manufacture de Métaux SA, Harz-Metall GmbH (zastupnici: M. Wellinger, avocat, S. Reinart i K. Bongs, Rechtsanwältinnen)

Druga stranka u postupku: Europska komisija (zastupnici: J. Szczodrowski, I. Rogalski i F. van Schaik, agenti)

Izreka

1. Žalba se odbija.

2. Društvima Recylex SA, Fonderie et Manufacture de Métaux SA i Harz-Metall GmbH nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 312, 16. 9. 2019.

Presuda Suda (drugo vijeće) od 3. lipnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Watford Employment Tribunal – Royaume-Uni) – K i dr., L, M, N i dr., O, P, Q, R, S, T/Tesco Stores Ltd

(Predmet C-624/19) (1)

(„Zahtjev za prethodnu odluku – Socijalna politika – Jednakost plaća muškaraca i žena – Članak 157. UFEU-a – Izravan učinak – Pojam „rad jednake vrijednosti” – Zahtjevi za jednakost plaća za rad jednake

vrijednosti – Jedinstveni izvor – Radnici različitog spola kod istog poslodavca – Različite poslovne jedinice – Usporedba”)

(2021/C 289/08)



Watford Employment Tribunal


Tužitelji: K i dr., L, M, N i dr., O, P, Q, R, S, T

Tuženik: Tesco Stores Ltd

Izreka

Članak 157. UFEU-a treba tumačiti na način da ima izravan učinak u sporovima između pojedinaca u kojima se poziva na nepoštovanje načela jednakosti plaća muškaraca i žena za „rad jednake vrijednosti”, kako je navedeno u tom članku.

(1) SL C 357, 21. 10. 2019.


Presuda Suda (sedmo vijeće) od 3. lipnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal Superior de Justicia de Madrid – Španjolska) – Instituto Madrileño de Investigación y Desarrollo

Rural, Agrario y Alimentario/JN

(Predmet C-726/19) (1)

(„Zahtjev za prethodnu odluku – Socijalna politika – Direktiva 1999/70/EZ – Okvirni sporazum o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP – Članak 5. – Primjenjivost – Pojam „uzastopni

ugovori o radu ili radni odnosi na određeno vrijeme” – Ugovori o radu na određeno vrijeme u javnom sektoru – Mjere kojima se želi spriječiti i sankcionirati zlouporaba uzastopnih ugovora o radu ili radnih

odnosa na određeno vrijeme – Pojam „objektivni razlozi” kojima se opravdavaju takvi ugovori – Odgovarajuće pravne mjere – Obveza usklađenog tumačenja nacionalnog prava – Gospodarska kriza”)

(2021/C 289/09)

Jezik postupka: španjolski


Tribunal Superior de Justicia de Madrid

Stranke glavnog kaznenog postupka

Tužitelj: Instituto Madrileño de Investigación y Desarrollo Rural, Agrario y Alimentario

Tuženik: JN

Izreka

1. Članak 5. stavak 1. Okvirnog sporazuma o radu na određeno vrijeme, sklopljenog 18. ožujka 1999., koji se nalazi u Prilogu Direktivi Vijeća 1999/70/EZ od 28. lipnja 1999. o Okvirnom sporazumu o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP, treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis, kako se tumači u nacionalnoj sudskoj praksi, koji, s jedne strane, do završetka natječajnih postupaka radi konačnog popunjavanja slobodnih radnih mjesta radnika u javnom sektoru dopušta obnavljanje ugovora o radu na određeno vrijeme a da pritom ne navodi precizan rok za završetak tih natječajnih postupaka te, s druge strane, zabranjuje izjednačavanje tih radnika s „radnicima zaposlenima na neodređeno vrijeme čiji radni odnos nije trajne naravi” te dodjelu novčane naknade tim radnicima. Taj nacionalni propis, podložno provjeri suda koji je uputio zahtjev, ne sadržava nikakvu mjeru za sprečavanje i, po potrebi, sankcioniranje zlouporabe uzastopnih ugovora na određeno vrijeme.

2. Članak 5. stavak 1. Okvirnog sporazuma o radu na određeno vrijeme, sklopljenog 18. ožujka 1999., koji se nalazi u Prilogu Direktivi Vijeća 1999/70, treba tumačiti na način da isključivo ekonomska razmatranja povezana s gospodarskom krizom iz 2008. ne mogu opravdati nepostojanje u nacionalnom pravu bilo kakve mjere za sprečavanje i sankcioniranje korištenja uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme.

(1) SL C 432,. 23. 12. 2019.


Presuda Suda (peto vijeće) od 3. lipnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Rīgas apgabaltiesas Civillietu tiesas kolēģija – Latvija) – „CV-Online Latvia” SIA/„Melons” SIA

(Predmet C-762/19) (1)

(„Zahtjev za prethodnu odluku – Pravna zaštita baza podataka – Direktiva 96/9/EZ – Članak 7. – Pravo „sui generis” proizvođača baza podataka – Zabrana trećima da „izvlače” ili „ponovno koriste” bez

odobrenja proizvođača, cjelokupni sadržaj baze podataka ili njezin znatan dio – Baza podataka koja je slobodno dostupna na internetu – Metapretraživač specijaliziran za pretraživanje oglasa za posao – Izvlačenje i/ili ponovno korištenje sadržaja baze podataka – Šteta znatnom ulaganju u postizanje,

verifikaciju ili predstavljanje sadržaja baze podataka”)

(2021/C 289/10)

Jezik postupka: latvijski


Rīgas apgabaltiesas Civillietu tiesas kolēģija


Tužitelj: „CV-Online Latvia” SIA

Tuženik: „Melons” SIA

Izreka

Članak 7. stavke 1. i 2. Direktive 96/9/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 1996. o pravnoj zaštiti baza podataka treba tumačiti na način da pretraživač na internetu specijaliziran za pretraživanje sadržaja baza podataka, koji kopira i indeksira cjelokupnu bazu podataka koja je slobodno dostupna na internetu, ili njezin znatan dio, a zatim svojim korisnicima omogućava pretraživanje u toj bazi podataka na svojoj internetskoj stranici prema kriterijima koji su relevantni s obzirom na njezin sadržaj, vrši „izvlačenje” i „ponovno korištenje” tog sadržaja u smislu te odredbe, što proizvođač takve baze podataka može zabraniti ako te radnje štete njegovu ulaganju u postizanje, verifikaciju ili predstavljanje tog sadržaja, to jest ako predstavljaju opasnost za mogućnost amortiziranja tog ulaganja redovitim korištenjem predmetne baze podataka, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.

(1) SL C 423, 16. 12. 2019.

Presuda Suda (veliko vijeće) od 3. lipnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Administrativen sad – Varna – Bugarska) – „TEAM POWER EUROPE” EOOD/Direktor na Teritorialna

direkcia na Nacionalna agencia za prihodite – Varna

(Predmet C-784/19) (1)

(„Zahtjev za prethodnu odluku – Radnici migranti – Socijalna sigurnost – Primjenjivo zakonodavstvo – Uredba (EZ) br. 883/2004 – Članak 12. stavak 1. – Upućivanje – Ustupljeni radnici – Uredba (EZ) br. 987/2009 – Članak 14. stavak 2. – Potvrda A 1 – Određivanje države članice u kojoj poslodavac

redovno obavlja svoje djelatnosti – Pojam „značajan dio djelatnosti koje nisu samo poslovi unutarnjeg upravljanja” – Ustupanje radnika na državnom području različitom od onog države članice u kojoj

poslodavac ima poslovni nastan”)

(2021/C 289/11)

Jezik postupka: bugarski


Administrativen sad – Varna



Tužitelj: „TEAM POWER EUROPE” EOOD

Tuženik: Direktor na Teritorialna direkcia na Nacionalna agencia za prihodite – Varna

Izreka

Članak 14. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 987/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o utvrđivanju postupka provedbe Uredbe (EZ) br. 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti treba tumačiti na način da poduzeće za privremeno zapošljavanje s poslovnim nastanom u državi članici mora, kako bi se smatralo da „redovno obavlja svoje djelatnosti” u smislu članka 12. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, kako je izmijenjena Uredbom (EU) br. 465/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2012., u toj državi članici značajan dio svojih djelatnosti ustupanja radnika ostvarivati u korist poduzeća preuzimatelja koja imaju poslovni nastan i obavljaju svoje aktivnosti na području iste države članice.

(1) SL C 27, 27. 1. 2020.

Presuda Suda (deveto vijeće) od 3. lipnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputila Curtea de Apel Alba Iulia – Rumunjska) – Direcţia Generală Regională a Finanţelor Publice Braşov, Agenţia

Naţională de Administrare Fiscală – Direcţia Generală a Vămilor – Direcţia Regională Vamală Braşov – Biroul Vamal de Interior Sibiu/Flavourstream SRL

(Predmet C-822/19) (1)

(„Zahtjev za prethodnu odluku – Carinska unija – Zajednička carinska tarifa – Kombinirana nomenklatura – Tarifno razvrstavanje – Tarifni podbrojevi 1702 90 95, 2912 49 00 i 3824 90 92 –

Vodena otopina”)

(2021/C 289/12)

Jezik postupka: rumunjski


Curtea de Apel Alba Iulia


Tužitelji: Direcţia Generală Regională a Finanţelor Publice Braşov, Agenţia Naţională de Administrare Fiscală – Direcţia Generală a Vămilor – Direcţia Regională Vamală Braşov – Biroul Vamal de Interior Sibiu

Tuženik: Flavourstream SRL

Izreka

Kombiniranu nomenklaturu iz Priloga I. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi, u verziji koja proizlazi iz Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 1101/2014 od 16. listopada 2014., treba tumačiti na način da se vodena otopina koja se dobiva termičkom razgradnjom dekstroze, a sastoji se, među ostalim, od aldehida i ketona topljivih u vodi, ne razvrstava u tarifni podbroj 1702 90 95 KN-a – koji obuhvaća, među ostalim, invertni šećer i ostale šećere i šećerne sirupe s masenim udjelom fruktoze u suhom stanju 50 %,


nerazvrstane u druge tarifne podbrojeve pod tarifnim brojem 1702 KN-a – niti u tarifni podbroj 2912 49 00 KN-a, koji obuhvaća „ostale” aldehid alkohole, aldehid etere, aldehid fenole i aldehide s drugom kisikovom skupinom, nego u tarifni podbroj 3824 90 92 KN-a, koji obuhvaća „kemijske proizvode ili pripravke, koji se sastoje pretežno od organskih spojeva, nespomenute niti uključene na drugom mjestu”, „u tekućem obliku pri 20 oC”, pod uvjetom da je eventualna hranidbena vrijednost te otopine od sekundarne važnosti u odnosu na njezinu funkciju kemijske tvari i prehrambenog aditiva.

(1) SL C 54, 17. 2. 2020.

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 3. lipnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal Supremo – Španjolska) – Bankia SA/Unión Mutua Asistencial de Seguros (UMAS)

(Predmet C-910/19) (1)

(„Zahtjev za prethodnu odluku – Direktiva 2003/71/EZ – Prospekt prilikom javne ponude vrijednosnih papira ili njihova uvrštavanja u trgovanje – Članak 3. stavak 2. – Članak 6. – Ponuda istovremeno

upućena i malim i kvalificiranim ulagateljima – Sadržaj informacija u prospektu – Postupak za utvrđivanje odgovornosti – Mali ulagatelji i kvalificirani ulagatelji – Poznavanje financijskog položaja

izdavatelja”)

(2021/C 289/13)



Tribunal Supremo


Tužitelj: Bankia SA

Tuženik: Unión Mutua Asistencial de Seguros (UMAS)

Izreka

1. Članak 6. Direktive 2003/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenoga 2003. o prospektu koji je potrebno objaviti prilikom javne ponude vrijednosnih papira ili prilikom uvrštavanja u trgovanje te o izmjeni Direktive 2001/34/EZ, kako je izmijenjena Direktivom 2008/11/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2008., u vezi s člankom 3. stavkom 2. točkom (a) te direktive, kako je izmijenjena Direktivom 2008/11, treba tumačiti na način da u slučaju javne ponude za upis dionica upućene kako malim tako i kvalificiranim ulagateljima postupak za utvrđivanje odgovornosti zbog informacija iz prospekta mogu pokrenuti ne samo mali nego i kvalificirani ulagatelji.

2. Članak 6. stavak 2. Direktive 2003/71, kako je izmijenjena Direktivom 2008/11, treba tumačiti na način da mu se ne protive odredbe nacionalnog prava koje, u okviru postupka za utvrđivanje odgovornosti koji pokreće kvalificirani ulagatelj zbog informacija sadržanih u prospektu, omogućuju ili čak nalažu da sud uzme u obzir činjenicu da je taj ulagatelj imao ili je trebao imati saznanja o financijskom položaju izdavatelja javne ponude za upis dionica, s obzirom na odnose tog ulagatelja s tim izdavateljem i neovisno o prospektu, pod uvjetom da te odredbe nisu manje povoljne od onih kojima se uređuju slični postupci predviđeni nacionalnim pravom i da u praksi ne čine nemogućim ili pretjerano teškim pokretanje tog postupka.

(1) SL C 95, 23. 3. 2020.


Presuda Suda (drugo vijeće) od 3. lipnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Consiglio di Stato – Italija) – Ministero della Giustizia/GN

(Predmet C-914/19) (1)

(„Zahtjev za prethodnu odluku – Socijalna politika – Načelo jednakog postupanja u pitanjima zapošljavanja i rada – Direktiva 2000/78/EZ – Članak 6. stavak 1. – Povelja Europske unije o temeljnim

pravima – Članak 21. – Zabrana bilo kakve diskriminacije na temelju dobi – Nacionalni propis koji određuje dobnu granicu od 50 godina za pristup javnobilježničkoj profesiji – Opravdanje”)

(2021/C 289/14)



Consiglio di Stato


Tužitelj: Ministero della Giustizia

Tuženik: GN

uz sudjelovanje: HM, JL, JJ

Izreka

Članak 21. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i članak 6. stavak 1. Direktive Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja treba tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis koji određuje dobnu granicu od 50 godina kao uvjet za sudjelovanje na natječaju za pristup javnobilježničkoj profesiji, s obzirom na to da takav propis očito ne slijedi ciljeve osiguravanja stabilnosti obavljanja te profesije u značajnom razdoblju prije umirovljenja, zaštite dobrog funkcioniranja javnobilježničkih ovlasti te olakšavanja obnavljanja generacija i pomlađivanja navedene profesije, a u svakom slučaju prelazi ono što je nužno za postizanje tih ciljeva, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.

(1) SL C 87, 16. 3. 2020.

Presuda Suda (deseto vijeće) od 3. lipnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesfinanzgericht – Austrija) – Titanium Ltd/Finanzamt Österreich, anciennement Finanzamt

Wien

(Predmet C-931/19) (1)

(„Zahtjev za prethodnu odluku – Oporezivanje – Porez na dodanu vrijednost (PDV) – Direktiva 2006/112/EZ – Članci 43. i 45. – Direktiva 2006/112/EZ, kako je izmijenjena Direktivom 2008/8/EZ –

Članci 44., 45. i 47. – Pružanje usluga – Mjesto oporezivanja – Pojam „stalni poslovni nastan” – Iznajmljivanje nekretnine u državi članici – Vlasnik nekretnine čije je sjedište poslovanja na otoku Jersey”)

(2021/C 289/15)



Bundesfinanzgericht


Tužitelji: Titanium Ltd

Tuženik: Finanzamt Österreich, anciennement Finanzamt Wien


Izreka

Nekretnina dana u najam u državi članici u okolnostima u kojima vlasnik te nekretnine nema vlastito osoblje za pružanje usluge u vezi s najmom nije stalni poslovni nastan u smislu članka 43. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost kao i članaka 44. i 45. Direktive 2006/112 kako je izmijenjena Direktivom Vijeća 2008/8/EZ od 12. veljače 2008.

(1) SL C 87, 16. 3. 2020.

Presuda Suda (sedmo vijeće) od 3. lipnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal Superior de Justicia de Aragón – Španjolska) – Servicio Aragonés de Salud/LB

(Predmet C-942/19) (1)

(„Zahtjev za prethodnu odluku – Socijalna politika – Okvirni sporazum o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP – Članak 4. – Načelo nediskriminacije – Odbijanje zahtjeva za upućivanje

na radno mjesto u javnom sektoru predviđeno za javne službenike zaposlene na neodređeno vrijeme – Nacionalni propis koji isključuje pravo na to upućivanje u slučaju zapošljavanja na određeno vrijeme –

Područje primjene – Neprimjenjivost članka 4. – Nenadležnost Suda”)

(2021/C 289/16)



Tribunal Superior de Justicia de Aragón


Tužitelj: Servicio Aragonés de Salud

Tuženik: LB

Izreka

Sud Europske unije nije nadležan za davanje odgovora na pitanja koja je uputio Tribunal Superior de Justicia de Aragón (Visoki sud Aragona, Španjolska), odlukom od 17. prosinca 2019.

(1) SL C 103, 30. 3. 2020.


Presuda Suda (peto vijeće) od 3. lipnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Hoge Raad der Nederlanden – Nizozemska) – Staatssecretaris van Financiën/Jumbocarry Trading GmbH

(Predmet C-39/20) (1)

(„Zahtjev za prethodnu odluku – Uredba (EU) br. 952/2013 – Carinski zakonik Unije – Članak 22. stavak 6. prvi podstavak, u vezi s člankom 29. – Priopćenje razloga odnosnoj osobi prije donošenja odluke koja na nju može negativno utjecati – Članak 103. stavak 1. i članak 103. stavak 3. točka (b) – Zastara carinskog duga – Rok za obavješćivanje o carinskom dugu – Suspenzija roka – Članak 124. stavak 1. točka (a) – Prestanak carinskog duga u slučaju zastare – Vremenska primjena odredbe kojom se uređuju razlozi za

suspenziju – Načela pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja”)

(2021/C 289/17)

Jezik postupka: nizozemski


Hoge Raad der Nederlanden


Žalitelj: Staatssecretaris van Financiën

Druga stranka u postupku: Jumbocarry Trading GmbH

Izreka

Članak 103. stavak 3. točku (b) i članak 124. stavak 1. točku (a) Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku Unije, u vezi s načelima pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja, treba tumačiti na način da se primjenjuju na carinski dug koji je nastao prije 1. svibnja 2016., ali koji još nije bio zastario na taj datum.

(1) SL C 201, 15. 6. 2020.

Presuda Suda (osmo vijeće) od 3. lipnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Administrativen sad – Varna – Bugarska) – „BalevBio” EOOD/Teritorialna direkcia Severna morska,

Agencia „Mitnitsi”

(Predmet C-76/20) (1)

(„Zahtjev za prethodnu odluku – Zajednička carinska tarifa – Tarifno razvrstavanje – Kombinirana nomenklatura – Roba sastavljena od različitih materijala – Biljna vlakna – Melaminska smola – Tarifni

brojevi 3924 i 4419 – Roba opisana kao „čaše od bambusa””)

(2021/C 289/18)



Administrativen sad – Varna


Tužitelj: „BalevBio” EOOD

Tuženik: Teritorialna direkcia Severna morska, Agencia „Mitnitsi”

uz sudjelovanje: Okrazhna prokuratura – Varnenska


Izreka

Kombiniranu nomenklaturu iz Priloga I. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi, kako je izmijenjena Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2016/1821 od 6. listopada 2016., treba tumačiti na način da se robu opisanu kao „čaše od bambusa” koja se sastoji od 72,33 % biljnih vlakana i 25,2 % melaminske smole, mora, podložno ocjeni svih činjeničnih elementa kojima raspolaže sud koji je uputio zahtjev, razvrstati u tarifni broj 3924 te nomenklature, konkretno u njezin tarifni podbroj 3924 10 00.

(1) SL C 161, 11. 5. 2020.

Presuda Suda (osmo vijeće) od 3. lipnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputila Curtea de Apel Suceava – Rumunjska) – BE, DT/Administraţia Judeţeană a Finanţelor Publice Suceava, Direcţia Generală Regională a Finanţelor Publice Iaşi, Accer Ipurl Suceava – u svojstvu likvidatora društva BE,

EP

(Predmet C-182/20) (1)

(„Zahtjev za prethodnu odluku – Porez na dodanu vrijednost (PDV) – Direktiva 2006/112/EZ – Pravo na odbitak – Ispravak odbitaka – Stečajni postupak – Nacionalni propis kojim se predviđa automatsko

odbijanje odbitka PDV-a u vezi s oporezivim transakcijama nastalima prije pokretanja tog postupka”)

(2021/C 289/19)



Curtea de Apel Suceava


Tužitelji: BE, DT

Tuženici: Administraţia Judeţeană a Finanţelor Publice Suceava, Direcţia Generală Regională a Finanţelor Publice Iaşi, Accer Ipurl Suceava – u svojstvu likvidatora društva BE, EP

Izreka

Članke 184. do 186. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost treba tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis ili praksa prema kojima otvaranje stečajnog postupka nad gospodarskim subjektom, koji uključuje likvidaciju njegove imovine u korist njegovih vjerovnika, automatski podrazumijeva obvezu tog subjekta da ispravi odbitke PDV-a koje je izvršio za robu i usluge stečene prije stečaja, kada otvaranje takvog postupka nije prepreka obavljanju gospodarske aktivnosti navedenog subjekta, u smislu članka 9. te direktive, osobito radi likvidacije dotičnog društva.

(1) SL C 297, 7. 9. 2020.


Presuda Suda (šesto vijeće) od 3. lipnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Verwaltungsgericht Düsseldorf – Njemačka) – BY, CX, FU, DW, EV/Stadt Duisburg

(Predmet C-194/20) (1)

(„Zahtjev za prethodnu odluku – Sporazum o pridruživanju EEZ-Turska – Odluka br. 1/80 – Članci 6. i 7. – Zakonito zaposlenje – Članak 9. – Pristup obrazovanju djece radnika turskog državljanstva – Pravo na

boravak – Odbijanje”)

(2021/C 289/20)



Verwaltungsgericht Düsseldorf


Tužitelji: BY, CX, FU, DW, EV

Tuženik: Stadt Duisburg

Izreka

Članak 9. prvu rečenicu Odluke Vijeća za pridruživanje br. 1/80 od 19. rujna 1980. o razvoju pridruživanja između Europske ekonomske zajednice i Turske treba tumačiti na način da se na njega ne mogu pozivati djeca turskog državljanstva čiji roditelji ne ispunjavaju uvjete iz članaka 6. i 7. te odluke.

(1) SL C 262, 10. 8. 2020.

Presuda Suda (deveto vijeće) od 3. lipnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Consiglio di Stato – Italija) – Rad Service Srl Unipersonale, Cosmo Ambiente Srl, Cosmo Scavi Srl/Del Debbio

SpA, Gruppo Sei Srl, Ciclat Val di Cecina Soc. Coop., Daf Costruzioni Stradali Srl

(Predmet C-210/20) (1)

(„Zahtjev za prethodnu odluku – Javna nabava usluga, robe i radova – Direktiva 2014/24/EU – Vođenje postupka – Odabir sudionika i dodjela ugovora – Članak 63. – Ponuditelj koji se oslonio na sposobnosti drugog subjekta kako bi ispunio zahtjeve javnog naručitelja – Članak 57. stavci 4., 6. i 7. – Neistinite izjave tog subjekta – Isključenje navedenog ponuditelja a da mu se pritom ne nalaže ili ne dopušta da

zamijeni navedeni subjekt – Načelo proporcionalnosti”)

(2021/C 289/21)



Consiglio di Stato


Tužitelji: Rad Service Srl Unipersonale, Cosmo Ambiente Srl, Cosmo Scavi Srl

Tuženici: Del Debbio SpA, Gruppo Sei Srl, Ciclat Val di Cecina Soc. Coop., Daf Costruzioni Stradali Srl

uz sudjelovanje: Azienda Unità Sanitaria Locale USL Toscana Centro,


Izreka

S obzirom na prethodna razmatranja, na postavljeno pitanje valja odgovoriti tako da članak 63. Direktive 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ, u vezi s člankom 57. stavkom 4. točkom (h) te direktive i s obzirom na načelo proporcionalnosti, treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis na temelju kojeg javni naručitelj mora automatski iz postupka javne nabave isključiti ponuditelja ako je pomoćni poduzetnik na čije se sposobnosti namjerava osloniti dao neistinitu izjavu u pogledu postojanja kaznenih osuda koje su postale pravomoćne a da se pritom tom ponuditelju ne može naložiti niti barem dopustiti u takvom slučaju da navedeni subjekt zamijeni.

(1) SL C 279, 24. 8. 2020.

Presuda Suda (osmo vijeće) od 3. lipnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bugarska) – ZN/Generalno konsulstvo na Republika Bulgaria v grad Valensia, Kralstvo Ispania

(Predmet C-280/20) (1)

(„Zahtjev za prethodnu odluku – Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Uredba (EU) br. 1215/2012 – Utvrđivanje međunarodne nadležnosti sudova države članice – Članak 5. stavak 1. –

Zaposlenik državljanin jedne države članice – Ugovor sklopljen s konzularnim predstavništvom te države članice u drugoj državi članici – Zaposlenikove dužnosti – Nepostojanje javnih ovlasti”)

(2021/C 289/22)



Sofiyski rayonen sad


Tužitelj: ZN

Tuženik: Generalno konsulstvo na Republika Bulgaria v grad Valensia, Kralstvo Ispania

Izreka

Članak 5. stavak 1. Uredbe br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, u vezi s njezinom uvodnom izjavom 3., treba tumačiti na način da se ona primjenjuje radi utvrđenja međunarodne nadležnosti sudova jedne države članice za suđenje u sporu između zaposlenika iz države članice koji ne obavlja dužnosti koje spadaju u javne ovlasti i konzularnog tijela te države članice na državnom području druge države članice.

(1) SL C 287, 31. 8. 2020.


Rješenje Suda (šesto vijeće) od 14. travnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunalul Galaţi – Rumunjska) – XU, YV, ZW, AU, BZ, CA, DB, EC, NL/SC Credit Europe Ipotecar

IFN SA, Credit Europe Bank NV

(Predmet C-364/19) (1)

(„Zahtjev za prethodnu odluku – Članak 99. Poslovnika Suda – Zaštita potrošača – Nepoštene odredbe – Direktiva 93/13/EEZ – Članak 1. stavak 2. – Isključenje ugovornih odredbi koje su odraz obveznih odredbi nacionalnog prava iz područja primjene te direktive – Članak 4. stavak 2. – Iznimka od ocjene nepoštenosti odredbe – Ugovor o kreditu u stranoj valuti – Navodna povreda obveze informiranja koju ima prodavatelj robe ili pružatelj usluge – Ispitivanje koje nacionalni sud mora prioritetno provesti s obzirom na članak 1.

stavak 2.”)

(2021/C 289/23)



Tribunalul Galaţi


Tužitelji: XU, YV, ZW, AU, BZ, CA, DB, EC, NL

Tuženici: SC Credit Europe Ipotecar IFN SA, Credit Europe Bank NV

Izreka

Članak 1. stavak 2. i članak 4. stavak 2. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da, kada je pred sudom države članice pokrenut spor koji se odnosi na navodno nepoštenu ugovornu odredbu koja je odraz dispozitivne odredbe nacionalnog prava, on najprije mora ispitati utjecaj isključenja iz područja primjene te direktive predviđenog njezinim člankom 1. stavkom 2., a ne utjecaj iznimke od ocjene nepoštenosti ugovornih odredbi predviđene člankom 4. stavkom 2. navedene direktive.

(1) SL C 288, 26. 8. 2019.

Rješenje Suda (deseto vijeće) od 14. travnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Finanzgericht Berlin-Brandenburg – Njemačka) – HR/Finanzamt

(Predmet C-108/20) (1)

(„Zahtjev za prethodnu odluku – Članak 99. Poslovnika Suda – Oporezivanje – Porez na dodanu vrijednost (PDV) – Direktiva 2006/112/EZ – Članci 167. i 168. – Pravo na odbitak pretporeza – Uskraćivanje –

Utaja – Lanac isporuka – Uskraćivanje prava na odbitak ako je porezni obveznik znao ili morao znati da svojim stjecanjem sudjeluje u transakciji koja čini dio utaje PDV-a”)

(2021/C 289/24)



Finanzgericht Berlin-Brandenburg


Tužitelj: HR

Tuženik: Finanzamt Wilmersdorf


Izreka

Direktivu Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost treba tumačiti na način da joj se ne protivi nacionalna praksa u skladu s kojom se uskraćuje pravo na odbitak pretporeza poreznom obvezniku koji je stekao robu koja je bila predmet utaje PDV-a počinjene u ranijoj fazi lanca isporuka, a koji je za to znao ili morao znati, unatoč tomu što nije aktivno sudjelovao u toj utaji.

(1) SL C 201, 15. 6. 2020.

Rješenje Suda (deseto vijeće) od 23. travnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Cour du travail de Mons – Belgija) – Centre d’Enseignement Secondaire Saint-Vincent de Soignies ASBL/FS

(Predmet C-471/20) (1)

(„Zahtjev za prethodnu odluku – Članak 53. stavak 2. i članak 99. Poslovnika Suda – Socijalna politika – Zaštita sigurnosti i zdravlja radnika – Organizacija radnog vremena – Direktiva 2003/88/EZ – Najdulje

tjedno radno vrijeme – Referentno razdoblje – Članak 16. – Odstupanja – Članci 17. i 18. – Nadzornik-odgojitelj u internatu koji obavlja noćna dežurstva – Uvjeti za jednakovrijedno vrijeme za

odmor”)

(2021/C 289/25)

Jezik postupka: francuski


Cour du travail de Mons


Tužitelj: Centre d’Enseignement Secondaire Saint-Vincent de Soignies ASBL

Tuženik: FS

Izreka

Članak 17. stavak 3. točka (b) Direktive 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenoga 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena treba tumačiti na način da je djelatnost odgojitelja u internatu, koji je zadužen za nadzor učenika u internatu tijekom noći, obuhvaćena područjem primjene te odredbe.

(1) SL C 9, 11. 1. 2021.


Rješenje Suda (šesto vijeće) od 14. travnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Commissione tributaria provinciale di Parma – Italija) – Casa di Cura Città di Parma SpA/Agenzia

delle Entrate

(Predmet C-573/20) (1)

(„Zahtjev za prethodnu odluku – Članak 53. stavak 2. i članak 99. Poslovnika Suda – Oporezivanje – Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost (PDV) – Šesta direktiva 77/388/EEZ – Članak 17. stavak 2. točka (a) – Mješoviti porezni obveznik – Pro rata-odbitak – Javne ili privatne zdravstvene ustanove koje obavljaju izuzete aktivnosti – Nacionalni propis kojim se isključuje odbitak PDV-a za stjecanje roba ili

pružanje usluga koje se koriste u svrhu izuzetih aktivnosti”)

(2021/C 289/26)



Commissione tributaria provinciale di Parma


Tužitelj: Casa di Cura Città di Parma SpA

Tuženik: Agenzia delle Entrate

Izreka

Članak 17. stavak 2. točku (a) Šeste direktive Vijeća 77/388/EEZ od 17. svibnja 1977. o usklađivanju zakonodavstava država članica koja se odnose na poreze na promet – zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost: jedinstvena osnovica za razrezivanje, treba tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalni propis koji ne dozvoljava odbitak poreza na dodanu vrijednost (PDV) plaćenoga za stjecanje roba ili pružanje usluga koje se koriste u svrhu izuzetih aktivnosti i koji posljedično predviđa da se pravo na odbitak PDV-a mješovitog subjekta izračunava na pro-rata osnovi koja odgovara odnosu između iznosa transakcija kod kojih postoji pravo na odbitak i ukupnog iznosa transakcija koje su izvršene u predmetnoj godini, uključujući i izuzete zdravstvene usluge.

(1) SL C 35, 1. 2. 2021.

Rješenje Suda (šesto vijeće) od 15. travnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Markkinaoikeus – Finska) – Kuluttaja-asiamies/MiGame Oy

(Predmet C-594/20) (1)

(„Zahtjev za prethodnu odluku – Članak 99. Poslovnika Suda – Direktiva 2011/83/EU – Potrošački ugovori – Članak 21. – „Komunikacija telefonom” – Telefonska linija kojom raspolaže strane trgovac kako bi ga potrošači mogli zvati u vezi sa sklopljenim ugovorom – Stavljanje na raspolaganje od strane društva, u okviru postprodajne usluge u vezi sa sklopljenim ugovorima, dviju telefonskih linija, odnosno fiksne

linije za koju se plaća dodatna naknada i besplatne mobilne linije – Sadržaj komunikacijskih materijala namijenjenih klijentima – Dopuštenost telefonske linije za korisničku podršku zbog koje se klijentima

naplaćuje viša tarife od osnovne – Pojam „osnovna tarifa””)

(2021/C 289/27)

Jezik postupka: finski


Markkinaoikeus



Tužitelj: Kuluttaja-asiamies

Tuženik: MiGame Oy

Izreka

Članak 21. prvi stavak Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, treba tumačiti na način da mu se protivi to da trgovac svojim klijentima, osim telefonskog broja na koji se primjenjuje tarifa koja ne premašuje osnovnu tarifu, stavlja na raspolaganje telefonski broj na koji se primjenjuje tarifa koja je viša od potonje tarife, a kojim se mogu koristiti potrošači koji su s tim trgovcem sklopili ugovor.

(1) SL C 35, 1. 2. 2021.

Rješenje Suda (peto vijeće) od 26. ožujka 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal du travail de Liège – Belgija) – VW/Agence fédérale pour l'Accueil des demandeurs d'asile (Fedasil)

(Predmet C-92/21) (1)

(„Zahtjev za prethodnu odluku – Članak 99. Poslovnika Suda – Granična kontrola, azil i useljavanje – Politika azila – Kriteriji i mehanizmi za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu – Uredba (EU) br. 604/2013 (Dublin III) – Članak 27. – Pravni lijekovi protiv odluke o transferu – Suspenzivnost pravnog lijeka – Članak 29. – Modaliteti i rokovi za transfere – Standardi za prihvat osoba koje zahtijevaju međunarodnu zaštitu – Direktiva 2013/33/EU – Članak 18. – Nacionalna mjera kojom se podnositelju zahtjeva na kojeg se odnosila odluka o transferu dodjeljuje mjesto u posebnom prihvatnom objektu unutar kojeg smještene osobe imaju pravo na pomoć radi pripreme svojeg transfera”)

(2021/C 289/28)



Tribunal du travail de Liège


Tužitelj: VW

Tuženik: Agence fédérale pour l'Accueil des demandeurs d'asile (Fedasil)

Izreka

Članak 27. Uredbe (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva treba tumačiti na način da mu se ne protivi to da, u odnosu na podnositelja zahtjeva koji je podnio pravni lijek protiv odluke o transferu u drugu državu članicu u smislu članka 26. stavka 1. te uredbe, država članica donese pripremne mjere za taj transfer, poput dodjele mjesta u posebnom prihvatnom objektu unutar kojeg smještene osobe imaju pravo na pomoć radi pripreme svojeg transfera.

(1) SL C 138, 19. 4. 2021.


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 26. siječnja 2021. uputio Curtea de Apel Timişoara (Rumunjska) – T.A.C./ANI

(Predmet C-40/21)

(2021/C 289/29)



Curtea de Apel Timişoara


Tužitelj: T.A.C.

Tuženik: ANI

Prethodna pitanja

1. Treba li načelo razmjernosti kazni koje se propisuje člankom 49. Povelje Europske unije o temeljnim pravima tumačiti na način da se to načelo primjenjuje i na djela koja se razlikuju od djela koja nacionalni zakon formalno definira kao kaznena djela, ali koja se mogu smatrati „podizanjem optužnice za kazneno djelo” u smislu članka 6. Europske konvencije o ljudskim pravima s obzirom na kriterije utvrđene sudskom praksom Europskog suda za ljudska prava, konkretno s obzirom na kriterij težine kazne kao što je slučaj u glavnom postupku u pogledu ocjene sukoba interesa koja može dovesti do primjene dodatne sankcije zabrane obavljanja javnih izabranih dužnosti u trajanju od tri godine?

2. U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje, treba li načelo razmjernosti kazni koje se propisuje člankom 49. Povelje Europske unije o temeljnim pravima tumačiti na način da mu je protivna odredba nacionalnog zakonodavstva o provedbi u skladu s kojom se u slučaju da se utvrdi da je osoba koja obavlja javnu izabranu dužnost u sukobu interesa automatski na temelju zakona (ope legis) primjenjuje dodatna sankcija zabrane obavljanja javnih izabranih dužnosti tijekom predviđenog razdoblja od tri godine a da pritom ne postoji mogućnost izricanja sankcije koja je razmjerna počinjenoj povredi?

3. Treba li pravo na rad koje je zajamčeno člankom 15. stavkom 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima kao i pravo na djelotvoran pravni lijek i na pošteno suđenje koje je zajamčeno člankom 47. Povelje tumačiti na način da im je protivna odredba nacionalnog zakonodavstva o provedbi u skladu s kojom se u slučaju da se utvrdi da je osoba koja obavlja javnu izabranu dužnost u sukobu interesa automatski na temelju zakona (ope legis) primjenjuje dodatna sankcija zabrane obavljanja javnih izabranih dužnosti tijekom predviđenog razdoblja od tri godine a da pritom ne postoji mogućnost izricanja sankcije koja je razmjerna počinjenoj povredi?

Žalba koju je 22. veljače 2021. podnio H.R. Participations SA protiv presude Općeg suda (šesto vijeće) od 16. prosinca 2020. u predmetu T-535/19, H.R. Participations/EUIPO – Hottinger

Investment Management (JCE HOTTINGUER)

(Predmet C-109/21 P)

(2021/C 289/30)


Stranke

Žalitelj: H.R. Participations SA (zastupnici: P. Wilhelm i J. Rossi, avocats)

Druge stranke u postupku: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), Hottinger Investment Management Ltd


Sud (vijeće za dopuštanje žalbi) rješenjem od 2. lipnja 2021. proglasio je žalbu nedopuštenom i društvu H.R. Participations SA naložio snošenje vlastitih troškova.

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 23. ožujka 2021. uputio Sąd Okręgowy w Katowicach (Poljska) – G. / M.S.

(Predmet C-181/21)

(2021/C 289/31)

Jezik postupka: poljski


Sąd Okręgowy w Katowicach


Tužitelj: G

Tuženik: M. S.

Prethodna pitanja

1. Treba li članak 2. i članak 19. stavak 1. Ugovora o Europskoj uniji (u daljnjem tekstu: UEU) i članak 6. stavke 1. do 3. UEU-a u vezi s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja o temeljnim pravima) tumačiti na sljedeći način:

(a) zakonom ustanovljen sud u smislu prava Unije nije sud u čijem sastavu zasjeda osoba koja je na sudačku dužnost u tom sudu imenovana u postupku koji ne uključuje sudjelovanje tijelâ sudske samouprave koja su većinski sastavljena neovisno o izvršnoj i zakonodavnoj vlasti u situaciji u kojoj je, s obzirom na ustavnu stečevinu države članice, u postupku imenovanja suca potrebno sudjelovanje tijela sudske samouprave koje ispunjava te zahtjeve, uzimajući u obzir institucionalni i strukturni kontekst, s obzirom na to da:

— su kandidaturu za sudačku dužnost trebale ocjenjivati skupštine sudaca, a taj je zahtjev namjerno zanemaren protivno nacionalnim propisima i stajalištu tog tijela sudske samouprave;

— Krajowa Rada Sądownictwa (Državno sudbeno vijeće, Poljska) u trenutačnom sastavu, koja je izabrana protivno poljskim ustavnim i zakonskim odredbama, nije neovisno tijelo i u njoj ne zasjedaju predstavnici sudačke zajednice koji su u njezin sastav imenovani neovisno o izvršnoj i zakonodavnoj vlasti, zbog čega nije valjano podnesen zahtjev za imenovanje na sudačku dužnost predviđen nacionalnim pravom;

— sudionici u natječaju za imenovanje nisu mogli podnijeti žalbu sudu u smislu članka 2. i članka 19. stavka 1. UEU-a te članka 6. stavaka 1. do 3. UEU-a u vezi s člankom 47. Povelje o temeljnim pravima.

(b) zahtjev neovisnog suda ustanovljenog zakonom ne ispunjava sud u čijem sastavu zasjeda osoba koja je na sudačku dužnost u tom sudu imenovana u postupku koji ovisi o proizvoljnom uplitanju izvršne vlasti i koji ne uključuje sudjelovanje tijelâ sudske samouprave koja su većinski sastavljena neovisno o izvršnoj i zakonodavnoj vlasti ili drugog tijela koje osigurava objektivnu ocjenu kandidata, s obzirom na to da je sudjelovanje tijelâ sudske samouprave ili drugog tijela koje je neovisno o izvršnoj i zakonodavnoj vlasti i koje osigurava objektivnu ocjenu kandidata u postupku imenovanja suca, u kontekstu europske pravne tradicije ukorijenjene u prethodno navedenim odredbama UEU-a i Povelje o temeljnim pravima, a koja predstavlja temelj unije prava kao što je Europska unija, nužno kako bi se moglo smatrati da nacionalni sud jamči potrebnu razinu djelotvorne sudske zaštite u predmetima obuhvaćenima pravom Unije te da je, u konačnici, zajamčeno načelo trodiobe i ravnoteže vlasti te načelo vladavine prava;


2. Treba li članak 2. i članak 19. stavak 1. UEU-a u vezi s člankom 47. Povelje o temeljnim pravima, u situaciji u kojoj u sastavu suda zasjeda osoba koja je imenovana u uvjetima opisanima u točki 1., tumačiti na sljedeći način:

(a) protivi im se primjena odredbi nacionalnog prava kojima se isključiva nadležnost za ispitivanje zakonitosti imenovanja takve osobe na sudačku dužnost dodjeljuje vijeću Sąda Najwyższyjeg (Vrhovni sud, Poljska) koje se sastoji isključivo od osoba koje su na sudačku dužnost imenovane u uvjetima opisanima u točki 1. i koje pritom nalažu da se ne razmatraju prigovori koji se odnose na imenovanje na sudačku dužnost, uzimajući u obzir institucionalni i strukturni kontekst;

(b) zahtijevaju, kako bi se osigurao koristan učinak europskog prava, da se odredbe nacionalnog prava tumače na način koji će sudu omogućiti da po službenoj dužnosti izuzme takvu osobu iz odlučivanja o predmetu na temelju odredbi o izuzimanju suca koji nije sposoban odlučivati (iudex inhabilis) koje se primjenjuju po analogiji.

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 23. ožujka 2021. uputio Sąd Rejonowy dla Warszawy-Woli w Warszawie (Poljska) – K.D. / Towarzystwo Ubezpieczeń Ż S.A.

(Predmet C-208/21)

(2021/C 289/32)



Sąd Rejonowy dla Warszawy-Woli w Warszawie


Tužitelj: K.D.

Tuženik: Towarzystwo Ubezpieczeń Ż S.A.

Prethodna pitanja

1. Treba li članak 3. stavak 1. u vezi s člankom 2. točkom (d) Direktive 2005/29/EZ (1) tumačiti na način da se njime značenje pojma nepoštene poslovne prakse usredotočuje samo na okolnosti povezane sa sklapanjem ugovora i predstavljanjem proizvoda potrošaču, ili pak područjem primjene Direktive, a samim time i nepoštenom poslovnom praksom, treba smatrati to što trgovac koji je autor proizvoda sastavlja zavaravajući tipski ugovor koji je osnova za funkcioniranje prodajne ponude koju je sastavio drugi trgovac i stoga nije izravno povezan sa stavljanjem proizvoda na tržište?

2. U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje, treba li smatrati da je na temelju Direktive 2005/29/EZ za primjenu nepoštene poslovne prakse odgovoran trgovac koji je odgovoran za sastavljanje zavaravajućeg tipskog ugovora, ili pak trgovac koji na temelju takvog tipskog ugovora predstavlja proizvod potrošaču i izravno je odgovoran za stavljanje proizvoda na tržište, ili pak treba smatrati da su na temelju Direktive 2005/29/EZ odgovorna oba trgovca?

3. Protivi li se članku 3. stavku 2. Direktive 2005/29/EZ nacionalni propis (tumačenje nacionalnog prava) kojim se potrošaču dodjeljuje pravo da od nacionalnog suda zahtijeva da poništi ugovor sklopljen s trgovcem uz povrat uzajamnih činidbi ako je na potrošačevo davanje izjave o namjeri sklapanja ugovora utjecala nepoštena poslovna praksa trgovca?

4. u slučaju potvrdnog odgovora na treće pitanje, treba li Direktivu 93/13 smatrati odgovarajućom pravnom osnovom za ocjenu postupanja trgovca koje se u odnosu s potrošačem sastoji od korištenja nerazumljivog i nejasnog tipskog ugovora te treba li stoga zahtjev da ugovorna odredba mora biti sastavljena jasno i razumljivo utvrđen člankom 5. Direktive 93/13 (2) tumačiti na način da u ugovorima o osiguranju povezanima s kapitalnim fondom osiguranja koji se sklapaju s


potrošačima taj zahtjev ispunjava ugovorna odredba o kojoj se pojedinačno pregovaralo, a kojom se izričito ne utvrđuje razmjer ulagačkog rizika tijekom trajanja ugovora o osiguranju, nego se samo obavještava o mogućnosti gubitka dijela uplaćene prve premije i tekućih premija u slučaju raskida osiguranja prije kraja razdoblja osiguranja?”

(1) Direktiva 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća („Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi”) (SL 2005., L 149, str. 22.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 8., str. 101.)

(2) Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL 1993., L 95, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 6. travnja 2021. uputio Consiglio di Stato (Italija) – Italy Emergenza Cooperativa Sociale / Azienda Sanitaria Locale Barletta-Andria-Trani

(Predmet C-213/21)

(2021/C 289/33)



Consiglio di Stato


Tužitelj: Italy Emergenza Cooperativa Sociale

Tuženik: Azienda Sanitaria Locale Barletta-Andria-Trani

Prethodna pitanja

Protivi li se članku 10. točki (h) Direktive 2014/24/EU (1) kao i uvodnoj izjavi 28. te direktive nacionalni propis kojim se predviđa da se usluge iznimno hitnog i hitnog prijevoza vozilima hitne medicinske službe mogu sporazumom prioritetno dodijeliti volonterskim organizacijama ako su one upisane u jedinstveni nacionalni registar trećeg sektora najmanje šest mjeseci, i ako pripadaju mreži udruženja te su ovlaštene u skladu s primjenjivim regionalnim propisom (ako postoji) i pod uvjetom da se tom dodjelom jamči pružanje usluga u sustavu stvarnog doprinosa društvenom cilju i ostvarivanju ciljeva solidarnosti uz uvjete ekonomske isplativosti i primjernosti te poštovanje načela transparentnosti i nediskriminacije, a da se pritom među osobama kojima se mogu dodijeliti ti sporazumi ne predviđaju druge neprofitne organizacije, konkretnije, socijalne zadruge kao neprofitna socijalna poduzeća?

(1) Direktiva 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ (SL, 2014., L 94, str. 65.).

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 6. travnja 2021. uputio Consiglio di Stato (Italija) – Italy Emergenza Cooperativa Sociale / Azienda Sanitaria Provinciale di Cosenza

(Predmet C-214/21)

(2021/C 289/34)



Consiglio di Stato


Tužitelj: Italy Emergenza Cooperativa Sociale


Tuženik: Azienda Sanitaria Provinciale di Cosenza

Uz sudjelovanje: ANPAS – Associazione Nazionale Pubbliche Assistenze Odv

Prethodna pitanja

Protivi li se članku 10. točki (h) Direktive 2014/24/EU (1) kao i uvodnoj izjavi 28. te direktive nacionalni propis kojim se predviđa da se usluge iznimno hitnog i hitnog prijevoza vozilima hitne medicinske službe mogu sporazumom prioritetno dodijeliti volonterskim organizacijama ako su one upisane u jedinstveni nacionalni registar trećeg sektora najmanje šest mjeseci, i ako pripadaju mreži udruženja te su ovlaštene u skladu s primjenjivim regionalnim propisom (ako postoji) i pod uvjetom da se tom dodjelom jamči pružanje usluga u sustavu stvarnog doprinosa društvenom cilju i ostvarivanju ciljeva solidarnosti uz uvjete ekonomske isplativosti i primjernosti te poštovanje načela transparentnosti i nediskriminacije, a da se pritom među osobama kojima se mogu dodijeliti ti sporazumi ne predviđaju druge neprofitne organizacije, konkretnije, socijalne zadruge kao neprofitna socijalna poduzeća, uključujući i socijalne zadruge koje članovima provode raspodjelu isplata koje su povezane s djelatnošću od općeg interesa u skladu s člankom 3. stavkom 2.bis Decreta legislativo 112 del 2017 (Zakonodavna uredba 112 iz 2017.)?

(1) Direktiva 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ (SL 2014., L 94, str. 65.).

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 14. travnja 2021 uputio Sąd Okręgowy w Warszawie (Poljska) – „TOYA” sp. z o.o., Polska Izba Informatyki i Telekomunikacji / Prezes Urzędu Komunikacji

Elektronicznej

(Predmet C-243/21)

(2021/C 289/35)



Sąd Okręgowy w Warszawie


Tužitelji: „TOYA” sp. z o.o., Polska Izba Informatyki i Telekomunikacji

Tuženik: Prezes Urzędu Komunikacji Elektronicznej

Prethodna pitanja

1. Treba li članak 8. stavak 3. Direktive 2002/19/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o pristupu i međusobnom povezivanju elektroničkih komunikacijskih mreža i pripadajuće opreme (1) u vezi s člankom 3. stavkom 5. i člankom 1. stavcima 3. i 4. Direktive 2014/61/EU od 15. svibnja 2014. o mjerama za smanjenje troškova postavljanja elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina (2) tumačiti na način da im se protivi to da nacionalno regulatorno tijelo operatoru koji raspolaže fizičkom infrastrukturom, a koji je istodobno pružatelj javno dostupnih usluga ili elektroničke komunikacijske mreže, ali koji nije određen kao operator sa značajnom tržišnom snagom, može naložiti obvezu da primjenjuje ex ante uvjete koje utvrđuje to tijelo, a kojima se uređuju načela pristupa fizičkoj infrastrukturi tog operatora, uključujući načela i postupke za sklapanje ugovora i primjenjive naknade za pristup, neovisno o postojanju spora o pristupu fizičkoj infrastrukturi tog operatora i postojanju djelotvornog tržišnog natjecanja?

Eventualno (verzija II.)

2. Treba li članak 67. stavke 1. i 3. u vezi s člankom 68. stavcima 2. i 3. Direktive (EU) 2018/1972 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o Europskom zakoniku elektroničkih komunikacija (3) u vezi s člankom 3. stavkom 5. i člankom 1. stavcima 3. i 4. Direktive 2014/61/EU od 15. svibnja 2014. o mjerama za smanjenje troškova postavljanja elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina tumačiti na način da im se protivi to da nacionalno regulatorno tijelo operatoru koji raspolaže fizičkom infrastrukturom, a koji je istodobno pružatelj javno dostupnih usluga ili


elektroničke komunikacijske mreže, ali koji nije određen kao operator sa značajnom tržišnom snagom, može naložiti obvezu da primjenjuje ex ante uvjete koje utvrđuje to tijelo, a kojima se uređuju načela pristupa fizičkoj infrastrukturi tog operatora, uključujući načela i postupke za sklapanje ugovora i primjenjive naknade za pristup, neovisno o postojanju spora o pristupu fizičkoj infrastrukturi tog operatora i postojanju djelotvornog tržišnog natjecanja?

(1) SL 2002., L 108, str. 7. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 38., str. 69.)(2) SL 2014., L 155 , str. 1.(3) SL 2018., L 321, str. 36.

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 21. travnja 2021. uputio Naczelny Sąd Administracyjny (Poljska) – Szef Krajowej Administracji Skarbowej / O. Funduszowi Inwestycyjnemu Zamkniętemu

reprezentowanemu przez O S.A.

(Predmet C-250/21)

(2021/C 289/36)



Naczelny Sąd Administracyjny


Tužitelj: Szef Krajowej Administracji Skarbowej

Tuženik: O. Fundusz Inwestycyjny Zamknięty reprezentowany przez O S.A.

Prethodna pitanja

Treba li članak 135. stavak 1. točku (b) Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (1) tumačiti na način da se izuzeće predviđeno tom odredbom za transakcije koje se odnose na odobravanje kredita, ugovaranje kredita ili upravljanje kreditima primjenjuje na ugovor o podsudjelovanju opisan u glavnom postupku?

(1) SL L 2006., L 347, str.1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 22. travnja 2021. uputio Landgericht Hamburg (Njemačka) – TUIfly GmbH/FI, RE

(Predmet C-253/21)

(2021/C 289/37)



Landgericht Hamburg


Tužitelj: TUIfly GmbH

Tuženici: FI, RE

Prethodno pitanje

Treba li članak 5. stavak 1. točku (c) podtočku iii, članak 7. stavak 1. i članak 8. stavak 3. Uredbe (EZ) 261/2004 (1) tumačiti na način da je riječ o otkazivanju leta kad zrakoplov sleti u odredišnu zračnu luku koja nije bila predviđena u rezervaciji i koja se ne nalazi u istom gradu, mjestu ili regiji kao odredišna zračna luka koja je bila predviđena u rezervaciji, te su putnici


naknadno autobusom prevezeni iz te zračne luke u zračnu luku za koju je izvršena rezervacija u koju su stigli uz kašnjenje u dolasku u dolasku manje od 3 sata?

(1) Uredba (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u polasku te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91 (SL 2004, L 46, str. 1) (SL posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 26., str. 21. i ispravak SL 2019., L 119, str. 202.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 27. travnja 2021. uputio Sąd Okręgowy w Krakowie (Poljska) – BC, DC / X

(Predmet C-269/21)

(2021/C 289/38)



Sąd Okręgowy w Krakowie


Tužitelji: BC, DC

Tuženik: X

Prethodna pitanja

1. Treba li članak 2. i članak 19. stavak 1. Ugovora o Europskoj uniji (u daljnjem tekstu: UEU) i članak 6. stavke 1. do 3. UEU-a u vezi s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja o temeljnim pravima) tumačiti na sljedeći način:

(a) zakonom ustanovljen sud u smislu prava Unije nije sud u čijem sastavu zasjeda osoba koja je na sudačku dužnost u tom sudu imenovana u postupku koji ne uključuje sudjelovanje tijela sudske samouprave koja su većinski sastavljena neovisno o izvršnoj i zakonodavnoj vlasti u situaciji u kojoj je, s obzirom na ustavnu stečevinu države članice, u postupku imenovanja suca potrebno sudjelovanje tijela sudske samouprave koje ispunjava te zahtjeve, uzimajući u obzir institucionalni i strukturni kontekst, s obzirom na to da:

— je kandidaturu za sudačku dužnost trebao ocjenjivati kolegij suda, koji je sastavljen tako da je većinu osoba koje u njemu zasjedaju imenovao predstavnik izvršne vlasti, odnosno ministar pravosuđa glavni državni odvjetnik;

— Krajowa Rada Sądownictwa (Državno sudbeno vijeće, Poljska) u trenutačnom sastavu, koja je izabrana protivno poljskim ustavnim i zakonskim odredbama, nije neovisno tijelo i u njoj ne zasjedaju predstavnici sudačke zajednice koji su u njezin sastav imenovani neovisno o izvršnoj i zakonodavnoj vlasti, zbog čega nije valjano podnesen zahtjev za imenovanje na sudačku dužnost predviđen nacionalnim pravom;

— sudionici u natječaju za imenovanje nisu mogli podnijeti žalbu sudu u smislu članka 2. i članka 19. stavka 1. UEU-a te članka 6. stavaka 1. do 3. UEU-a u vezi s člankom 47. Povelje o temeljnim pravima;

(b) zahtjev neovisnog suda ustanovljenog zakonom ne ispunjava sud u čijem sastavu zasjeda osoba koja je na sudačku dužnost u tom sudu imenovana u postupku koji ovisi o proizvoljnom uplitanju izvršne vlasti i koji ne uključuje sudjelovanje tijela sudske samouprave koja su većinski sastavljena neovisno o izvršnoj i zakonodavnoj vlasti ili drugog tijela koje osigurava objektivnu ocjenu kandidata, s obzirom na to da je sudjelovanje tijelâ sudske samouprave ili drugog tijela koje je neovisno o izvršnoj i zakonodavnoj vlasti i koje osigurava objektivnu ocjenu kandidata u postupku imenovanja suca, u kontekstu europske pravne tradicije ukorijenjene u prethodno navedenim


odredbama UEU-a i Povelje o temeljnim pravima, a koja predstavlja temelj unije prava kao što je Europska unija, nužno kako bi se moglo smatrati da nacionalni sud jamči potrebnu razinu djelotvorne sudske zaštite u predmetima obuhvaćenima pravom Unije te da je, u konačnici, zajamčeno načelo trodiobe i ravnoteže vlasti te načelo vladavine prava.

2. Treba li članak 2. i članak 19. stavak 1. UEU-a u vezi s člankom 47. Povelje o temeljnim pravima, u situaciji u kojoj u sastavu suda zasjeda osoba koja je imenovana u uvjetima opisanima u točki 1., tumačiti na sljedeći način:

(a) protivi im se primjena odredbi nacionalnog prava kojima se isključiva nadležnost za ispitivanje zakonitosti imenovanja takve osobe na sudačku dužnost dodjeljuje vijeću Sąda Najwyższyjeg (Vrhovni sud, Poljska), koje se sastoji isključivo od osoba koje su na sudačku dužnost imenovane u uvjetima opisanima u točki 1. i koje pritom nalažu da se ne razmatraju prigovori koji se odnose na imenovanje na sudačku dužnost, uzimajući u obzir institucionalni i strukturni kontekst;

(b) zahtijevaju, kako bi se osigurao koristan učinak europskog prava, da se odredbe nacionalnog prava tumače na način koji će sudu omogućiti da po službenoj dužnosti izuzme takvu osobu iz odlučivanja o predmetu na temelju odredbi o izuzimanju suca koji nije sposoban odlučivati (iudex inhabilis), koje se primjenjuju po analogiji.

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 5. svibnja 2021. uputio Administrativen sad Sofia-grad (Bugarska) – IG/Varhoven administrativen sad

(Predmet C-289/21)

(2021/C 289/39)



Administrativen sad Sofia-grad


Tužitelj: IG

Tuženik: Varhoven administrativen sad

Prethodna pitanja

1. Oslobađa li se kasacijski sud izmjenom odredbe normativnog pravnog akta nacionalnog prava, koju je žalbeni sud prethodno ocijenio neusklađenom s odredbom prava Unije koja je na snazi, od obveze da ispita odredbu koja je bila na snazi prije izmjene, odnosno da ocijeni je li ona u skladu s pravom Unije?

2. Je li pretpostavka da je predmetna odredba povučena djelotvoran pravni lijek u pogledu prava i sloboda zajamčenih pravom Unije (u ovom slučaju člancima 9. i 10. Direktive 2012/27/EU (1)), odnosno smatra li se takvim pravnim lijekom ako mogućnost, predviđena u nacionalnom pravu, da se provjeri je li predmetna odredba nacionalnog prava prije nego što je izmijenjena bila u skladu s pravom Unije, postoji samo ako se nadležnom sudu podnese konkretna tužba za naknadu štete na temelju te odredbe i to samo u odnosu na osobu koja je podnijela tužbu?

3. U slučaju potvrdnog odgovora na drugo pitanje: dopušta li se da se u razdoblju od donošenja do izmjene predmetne odredbe njome i dalje uređuju pravni odnosi između neograničenog kruga osoba koje nisu podnijele tužbe za naknadu štete na temelju te odredbe, odnosno da ocjena usklađenosti nacionalnog pravila s pravilom Unije nije provedena u odnosu na te osobe u razdoblju prije izmjene?

(1) Direktiva 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti, izmjeni direktiva 2009/125/EZ i 2010/30/EU i stavljanju izvan snage direktiva 2004/8/EZ i 2006/32/EZ (SL 2012., L 315, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 12., svezak 4., str. 202.)


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 7. svibnja 2021. uputio Lietuvos vyriausiasis administracinis teismas (Litva) – „Vittamed technologijos” UAB, u likvidaciji/Valstybinė mokesčių inspekcija

(Predmet C-293/21)

(2021/C 289/40)

Jezik postupka: litavski


Lietuvos vyriausiasis administracinis teismas


Žalitelj: „Vittamed technologijos” UAB, u likvidaciji

Druga stranka u žalbenom postupku: Valstybinė mokesčių inspekcija

Prethodno pitanje

Treba li članke 184. do 187. Direktive Vijeća 2006/112/EZ (1) od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost tumačiti na način da je porezni obveznik dužan (ili nije) ispraviti odbitke poreza na dodanu vrijednost (PDV) obračunatog na nabavu robe ili usluga namijenjenih proizvodnji kapitalnih dobara ako tu robu ili usluge više ne namjerava koristiti u okviru oporezivih gospodarskih djelatnosti zato što je vlasnik (član) poreznog obveznika odlučio likvidirati poreznog obveznika te je potonji podnio zahtjev da ga se izbriše iz registra obveznika PDV-a? Utječu li na odgovor na to pitanje razlozi donošenja odluke o likvidaciji poreznog obveznika, to jest činjenica da je ta odluka donesena zbog rastućih gubitaka, nepostojanja narudžbi i sumnji člana društva u isplativost planirane (namjeravane) gospodarske djelatnosti?

(1) Direktiva Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL 2006., L 347, str. 1) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 10. svibnja 2021. uputio cour d'appel de Bruxelles (Belgija) – Allianz Benelux SA/État belge, SPF Finances

(Predmet C-295/21)

(2021/C 289/41)



Cour d'appel de Bruxelles


Tužitelj: Allianz Benelux SA

Tuženik: État belge, SPF Finances

Prethodno pitanje

Treba li članak 4. stavak 1. Direktive Vijeća 90/435/EEZ od 23. srpnja 1990. o zajedničkom sustavu oporezivanja koji se primjenjuje na matična društva i društva kćeri različitih država članica (1), u vezi s odredbama Direktive 78/855/EEZ (Treća direktiva) (2) i Direktive 82/891/EEZ (Šesta direktiva) (3) o pravu društava, tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis kojim se predviđa da se raspodijeljena dobit obuhvaćena Direktivom uključi u poreznu osnovicu društva koje prima dividende prije nego što se od te porezne osnovice odbije 95 % tih dividendi te ih se po potrebi prenese na sljedeće porezne godine, ali koji, s obzirom na to da ne postoji posebna odredba kojom se u slučaju transakcije reorganizacije društava


predviđa da se tako preneseni odbici društvu prenositelju u potpunosti prenose na društvo primatelja, ima za posljedicu to da se predmetna dobit neizravno oporezuje prilikom navedene transakcije na temelju primjene odredbe kojom se ograničava prijenos navedenih odbitaka razmjerno udjelu koji neto porezna imovina prije transakcije povezane s preuzetim elementima društva prenositelja predstavlja, također prije transakcije, u ukupnoj neto poreznoj imovini društva preuzimatelja i neto poreznoj vrijednosti preuzetih elemenata?

(1) SL 1990., L 225, str. 6.(2) Treća direktiva Vijeća 78/855/EEZ od 9. listopada 1978. na temelju članka 54. stavka 3. točke (g) Ugovora o spajanjima dioničkih

društava (SL 1978, L 295, str. 36.).(3) Šesta direktiva Vijeća 82/891/EEZ od 17. prosinca 1982. na temelju članka 54. stavka 3. točke (g) Ugovora, koja se odnosi na podjelu

dioničkih društava (SL L 378, str. 47.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 37.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 7. svibnja 2021. uputio Korkein hallinto-oikeus– A

(Predmet C-296/21)

(2021/C 289/42)

Jezik postupka: finski


Korkein hallinto-oikeus


Tužitelj: A

Tuženik: Helsingin poliisilaitos und Poliisihallitus

Prethodna pitanja

Ako je riječ o prijenosu onesposobljenog vatrenog oružja u Uniji i ako se u obzir uzmu odredbe Direktive Vijeća od 18. lipnja 1991. o nadzoru nabave i posjedovanja oružja (91/477/EEZ), kako je izmijenjena Direktivom 2008/51/EZ (1) Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2008. te odredbe Provedbene uredbe Komisije (EU) 2015/2403 (2) od 15. prosinca 2015. o utvrđivanju zajedničkih smjernica o normama i tehnikama onesposobljavanja kako bi se osiguralo da je onesposobljeno vatreno oružje postalo neopozivo neuporabljivo, a osobito odredbe članka 3. stavka 1. te uredbe:

(a) može li se subjekt koji provodi provjeru, koji je potvrdilo nacionalno tijelo i koji je izdao potvrdu o onesposobljavanju smatrati subjektom u smislu Direktive o vatrenom oružju i članaka 3. i 7. Uredbe o onesposobljavanju, čak i ako se ne navodi na Komisijinu popisu objavljenom u skladu s člankom 3. stavkom 3. i ako su različita tijela navedene države članice prenositelja oružja obavijestile o tome da je subjekt koji provodi provjeru, i koji djeluje u pravnom obliku društva s ograničenom odgovornošću, za to ovlašten u skladu s Uredbom te

(b) može li se o subjektu koji provodi provjeru koji je imenovala država članica, umjesto uvrštavanja na popis koji se objavljuje na Komisijinoj internetskoj stranici u smislu članka 3. stavka 3. Uredbe, dostaviti neki drugi dokaz nacionalnog tijela, tako da potvrda o onesposobljavanju koju je izdao taj subjekt koji provodi provjeru ispunjava zahtjeve koji se određuju Uredbom na način da jedna država članica u skladu s člankom 7. stavkom 2. Uredbe treba priznati potvrdu o onesposobljavanju koja je izdana u nekoj drugoj državi članici?

(1) Direktiva 2008/51/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2008. o izmjeni Direktive Vijeća 91/477/EEZ o nadzoru nabave i posjedovanja oružja (SL 2008., L 179, str. 5.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 24., str. 126.)

(2) Provedbena uredba Komisije (EU) 2015/2403 od 15. prosinca 2015. o utvrđivanju zajedničkih smjernica o normama i tehnikama onesposobljavanja kako bi se osiguralo da je onesposobljeno vatreno oružje postalo neopozivo neuporabljivo (SL 2015., L 333, str. 62.)


Rješenje predsjednika Suda od 26. ožujka 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Rechtbank Den Haag, zittingsplaats Amsterdam – Nizozemska) – VG/Minister van Buitenlandse

Zaken

(Predmet C-121/20) (1)

(2021/C 289/43)

Jezik postupka: nizozemski

Predsjednik Suda odredio je brisanje predmeta.

(1) SL C 209, 22. 6. 2020.

Rješenje predsjednika Suda od 26. travnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Landgericht Mainz – Njemačka) – KX/PY GmbH

(Predmet C-317/20) (1)

(2021/C 289/44)



(1) SL C 348, 19. 10. 2020.

Rješenje predsjednika Suda od 27. travnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Landgericht Ravensburg – Njemačka) – QY/Bank 11 für Privatkunden und Handel GmbH

(Predmet C-336/20) (1)

(2021/C 289/45)



(1) SL C 423, 7. 12. 2020.

Rješenje predsjednika Suda od 16. travnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Amtsgericht Nürnberg – Njemačka) – flightright GmbH (C-442/20, C-443/20 i C-444/20), PN i LM

(C-445/20)/Ryanair Designated Activity Company

(Spojeni predmeti C-442/20 do C-445/20) (1)

(2021/C 289/46)



(1) SL C 433, 14. 12. 2020.


Rješenje predsjednika Suda od 11. ožujka 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesgerichtshof – Njemačka) – Reprensus GmbH/S-V Pavlovi Trejd EOOD

(Predmet C-591/20) (1)

(2021/C 289/47)



(1) SL C 35, 1. 2. 2021.


OPĆI SUD

Presuda Općeg suda od 2. lipnja 2021. – Italija/Komisija

(Predmet T-718/17) (1)

(„Jezično uređenje – Obavijest o otvorenom natječaju za zapošljavanje administratora i asistenata u području zgradarstva – Poznavanje jezikâ – Ograničenje izbora jezika 2 natječaja na tri jezika – Uredba br. 1 – Članak 1.d stavak 1. i članci 27. i 28. točka (f) Pravilnika o osoblju – Diskriminacija na temelju

jezika – Interes službe – Proporcionalnost”)

(2021/C 289/48)


Stranke

Tužitelj: Talijanska Republika (zastupnici: G. Palmieri, agent, uz asistenciju P. Gentilija, avvocato dello Stato)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: G. Gattinara, D. Milanowska i L. Vernier, agenti)

Intervenijent u potporu tužitelju: Kraljevina Španjolska (zastupnik: S. Jiménez García, agent)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a za poništenje Obavijesti o otvorenom natječaju EPSO/AD/342/17 (AD 6), organiziranom radi sastavljanja popisa uspješnih kandidata za inženjere u području upravljanja zgradama (uključujući inženjere zaštite okoliša i servisne inženjere) i EPSO/AST/141/17 (AST 3), organiziranom radi sastavljanja popisa uspješnih kandidata za, kao prvo, koordinatore i tehničare u području gradnje zgrada (profil 1), kao drugo, koordinatore i tehničare za klimatizaciju te elektromehaniku i elektrotehniku u području zgradarstva (profil 2) i, kao treće, asistente za sigurnost na radu/sigurnost zgrada (profil 3) (SL 2017, C 242 A, str. 1.).

Izreka

1. Poništava se Obavijest o otvorenom natječaju EPSO/AD/342/17 (AD 6), organiziranom radi sastavljanja popisa uspješnih kandidata za inženjere u području upravljanja zgradama (uključujući inženjere zaštite okoliša i servisne inženjere) i EPSO/AST/141/17 (AST 3), organiziranom radi sastavljanja popisa uspješnih kandidata za, kao prvo, koordinatore i tehničare u području gradnje zgrada (profil 1), kao drugo, koordinatore i tehničare za klimatizaciju te elektromehaniku i elektrotehniku u području zgradarstva (profil 2) i, kao treće, asistente za sigurnost na radu/sigurnost zgrada (profil 3).

2. Europskoj komisiji nalaže se snošenje vlastitih troškova, kao i troškova Talijanske Republike.

3. Kraljevina Španjolska snosit će vlastite troškove.

(1) SL C 424, 11. 12. 2017.

Presuda Općeg suda od 2. lipnja 2021. – Italija/Komisija

(Predmet T-71/18) (1)

(„Jezično uređenje – Obavijest o otvorenom natječaju za zapošljavanje administratora u području financijske ekonomije i makroekonomije – Poznavanje jezikâ – Ograničenje izbora jezika 2 natječaja na tri

jezika – Uredba br. 1 – Članak 1.d stavak 1. i članci 27. i 28. točka (f) Pravilnika o osoblju – Diskriminacija na temelju jezika – Interes službe – Proporcionalnost”)

(2021/C 289/49)


Stranke

Tužitelj: Talijanska Republika (zastupnici: G. Palmieri, agent, uz asistenciju P. Gentilija, avvocato dello Stato)


Tuženik: Europska komisija (zastupnici: L. Vernier, G. Gattinara i D. Milanowska, agenti)

Intervenijent u potporu tužitelju: Kraljevina Španjolska (zastupnik: S. Jiménez García, agent)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a za poništenje Obavijesti o otvorenom natječaju EPSO/AD/339/17 organiziranom radi sastavljanja popisâ uspješnih kandidata za administratore (AD 7) u sljedećim područjima: 1. Financijska ekonomija i 2. Makroekonomija (SL 2017., C 386 A, str. 1.).

Izreka

1. Poništava se Obavijest o otvorenom natječaju EPSO/AD/339/17, organiziranom radi sastavljanja popisâ uspješnih kandidata za administratore (AD 7) u sljedećim područjima: 1. Financijska ekonomija i 2. Makroekonomija.

2. Europskoj komisiji nalaže se snošenje vlastitih troškova, kao i troškova Talijanske Republike.

3. Kraljevina Španjolska snosit će vlastite troškove.

(1) SL C 112, 26. 3. 2018.

Presuda Općeg suda od 2. lipnja 2021. – Style & Taste/EUIPO – The Polo/Lauren Company (Prikaz igrača pola)

(Predmet T-169/19) (1)

(„Žig Europske unije – Postupak za proglašavanje žiga ništavim – Figurativni žig Europske unije koji prikazuje igrača pola – Raniji nacionalni dizajn – Relativni razlog ništavosti – Članak 52. stavak 2.

točka (d) Uredbe (EZ) br. 40/94 (koji je postao članak 60. stavak 2. točka (d) Uredbe (EU) 2017/1001)”)

(2021/C 289/50)


Stranke

Tužitelj: Style & Taste, SL (Madrid, Španjolska) (zastupnik: L. Plaza Fernández-Villa, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: S. Palmero Cabezas i H. O’Neill, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: The Polo/Lauren Company LP (New York, New York, Sjedinjene Američke Države) (zastupnik: M. Garayalde Niño, odvjetnica)


Predmet

Tužba podnesena protiv odluke petog žalbenog vijeća EUIPO a od 7. siječnja 2019. (predmet R 1272/2018-5) koja se odnosi na postupak za proglašavanje žiga ništavim između društava Style & Taste i The Polo/Lauren Company.

Izreka

1. Tužba se odbija.

2. Društvu Style & Taste, SL nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 155, 6. 5. 2019.

Rješenje Općeg suda od 2. lipnja 2021. – ClientEarth i dr./Komisija

(Predmet T-436/17) (1)

(„REACH – Komisijina odluka kojom se odobrava upotreba olovnog sulfokromata žutog i olovnog kromata molibdata sulfata crvenog – Članak 64. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 – Interno preispitivanje

odluke o dodjeljivanju odobrenja za stavljanje proizvoda u promet – Članak 10. Uredbe (EZ) br. 1367/2006 – Gubitak pravnog interesa – Obustava postupka”)

(2021/C 289/51)


Stranke

Tužitelji: ClientEarth (London, Ujedinjena Kraljevina), European Environmental Bureau (EEB) (Bruxelles, Belgija), The International Chemical Secretariat (Göteborg, Švedska), International POPs Elimination Network (IPEN) (Göteborg) (zastupnik: A. Jones, solicitor)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: G. Gattinara, R. Lindenthal i K. Mifsud-Bonnici, agenti)

Intervenijent u potporu tužiteljima: Kraljevina Švedska (zastupnici: C. Meyer-Seitz, H. Shev, L. Zettergren, A. Alriksson, J. Lundberg i H. Eklinder, agenti)

Intervenijent u potporu tuženiku: Europska agencija za kemikalije (zastupnici: M. Heikkilä, W. Broere i F. Becker, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a kojim se zahtijeva poništenje, kao prvo, Komisijine Odluke C (2017) 2914 final, od 2. svibnja 2017., kojom se odbija zahtjev za interno preispitivanje, podnesen u skladu s člankom 10. Uredbe (EZ) br. 1367/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. rujna 2006. o primjeni odredaba Aarhuške konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša na institucije i tijela Zajednice (SL 2006., L 264, str. 13.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 20., str. 29.), koja se odnosi na Provedbenu odluka Komisije C (2016) 5644 final o davanju autorizacije za određene upotrebe olovnog sulfokromata žutog i olovnog kromata molibdata sulfata crvenog prema članku 60. stavku 4. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94 kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ (SL 2006., L 396, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 23., str. 3. i ispravak SL 2017., L 135, str. 46.) i, kao drugo, ove Provedbene odluke.


Izreka

1. Obustavlja se postupak po tužbi.

2. Europska komisija snosit će, osim vlastitih, i troškove ClientEartha, European Environmental Bureaua (EEB), The International Chemical Secretariata i International POPs Elimination Networka (IPEN).

3. Kraljevina Švedska i Europska agencija za kemikalije (ECHA) snosit će vlastite troškove.

(1) SL C 300, 11. 9. 2017.

Rješenje Općeg suda od 28. svibnja 2021. – Makhlouf/Komisija i ESB

(Predmet T-260/18) (1)

(„Izvanugovorna odgovornost – Ekonomska i monetarna politika – Program potpore stabilnosti Cipra – Memorandum o razumijevanju od 26. travnja 2013. o specifičnim uvjetima ekonomske politike sklopljen između Cipra i Europskog stabilizacijskog mehanizma – Tužitelj koji je prestao odgovarati na pozive Općeg

suda – Obustava postupka”)

(2021/C 289/52)


Stranke

Tužitelj: Rami Makhlouf (Damask, Sirija) (zastupnik: E. Ruchat, odvjetnik)

Tuženici: Europska komisija (zastupnici: L. Flynn, T. Materne i T. Maxian Rusche, agenti), Europska središnja banka (zastupnici: O. Heinz, G. Várhelyi iP. Papapaschalis, agenti, uz asistenciju H.-G. Kamann, odvjetnika)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 268. UFEU-a za naknadu štete koju je tužitelj navodno pretrpio zbog Memoranduma o razumijevanju od 26. travnja 2013. o specifičnim uvjetima ekonomske politike sklopljenim između Republike Cipar i Europskog stabilizacijskog mehanizma (ESM).

Izreka

1. Ovaj postupak se obustavlja.

2. Rami Makhlouf snosi, osim vlastitih, i troškove Europske središnje banke (ESB).

3. Europska komisija snosit će vlastite troškove.

(1) SL C 240, 9. 7. 2018.


Rješenje Općeg suda od 31. svibnja 2021. – König Ludwig International/EUIPO (Royal Bavarian Beer)

(Predmet T-332/20) (1)

(„Žig Europske unije – Međunarodna registracija u kojoj je naznačena Europska unija – Verbalni žig Royal Bavarian Beer – Apsolutni razlog za odbijanje – Opisni karakter – Članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe

(EZ) br. 2017/1001 – Pravo na saslušanje – Članak 94. stavak 1. Uredbe 2017/1001 – Jedinstveni karakter žiga Europske unije – Članak 1. stavak 2. Uredbe 2017/1001 – Očito potpuno pravno

neosnovana tužba”)

(2021/C 289/53)


Stranke

Tužitelj: König Ludwig International GmbH & Co. KG (Geltendorf, Njemačka) (zastupnici: O. Spuhler i J. Stock, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: S. Palmero Cabezas, agent)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 1. travnja 2020. (predmet R 1714/2019-4), koja se odnosi na međunarodnu registraciju verbalnog žiga Royal Bavarian Beer u kojoj je naznačena Europska unija.

Izreka

1. Tužba se odbija kao očito potpuno pravno neosnovana.

2. Društvu König Ludwig International GmbH & Co. KG nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 255, 3. 8. 2020.

Tužba podnesena 4. svibnja 2021. – Luossavaara-Kiirunavaara/Komisija

(Predmet T-244/21)

(2021/C 289/54)


Stranke

Tužitelj: Luossavaara-Kiirunavaara AB (Luleå, Švedska) (zastupnici: A. Bryngelsson, F. Sjövall i A. Johansson, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

— poništi članak 1. stavak 3. Odluke Europske komisije od 25. veljače 2021. o nacionalnim provedbenim mjerama za prijelaznu besplatnu dodjelu emisijskih jedinica stakleničkih plinova u skladu s člankom 11. stavkom 3. Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. (1);

— naloži Komisiji snošenje troškova postupka.


Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe šest tužbenih razloga.

1. Prvi tužbeni razlog, kojim se tvrdi da se pobijanom odlukom povređuju propisi koji uređuju Sustav za trgovanje emisijama (ETS), a osobito Prilog 1. Delegiranoj uredbi Komisije (EU) 2019/331 od 19. prosinca 2018. (2) i članak 10.a stavak 1. Direktive 2003/87/EZ (3).

— Tužitelj tvrdi da se pobijanom odlukom, a osobito njezinom uvodnom izjavom 13., člankom 1. stavkom 3. i Prilogom III. povređuju članak 10.a stavak 1. Direktive 2003/87/EZ i Prilog 1. Delegiranoj uredbi Komisije (EU) 2019/331. Referentna vrijednost za proizvod za sinteriranu rudaču, kako je utvrđena u Delegiranoj uredbi Komisije (EU) 2019/331, mora se tumačiti u skladu s Direktivom 2003/87/EZ, Ugovorima i načelima prava Unije. U skladu s tom direktivom i sudskom praksom, zamjenski proizvodi i alternativne metode proizvodnje trebaju se uključiti u istu referentnu vrijednost za proizvod, kako bi se poticale klimatski najpovoljnije tehnologije. Kao što to pokazuju podneseni dokazi, peleti od sinterirane rudače i fine čestice od sinterirane rudače neposredne su zamjene jedni za druge. Tvrdi se da je odbijanjem uključivanja tužiteljevih proizvodnih postrojenja za sinterirane pelete u referentnu vrijednost za proizvod Komisija povrijedila Direktivu 2003/87/EZ i Delegiranu uredbu (EU) 2019/331 i počinila očitu pogrešku u ocjeni.

2. Drugi tužbeni razlog, kojim se tvrdi da se pobijanom odlukom povređuju načela jednakog postupanja i nediskriminacije.

— Tvrdi se da se pobijanom odlukom povređuju navedena načela diskriminiranjem među poduzećima i sektorima na način da se neopravdano daje prednost određenim poduzećima. To se odnosi kako na postupanje s proizvodnjom sinteriranih finih čestica u odnosu na proizvodnju sinteriranih peleta tako i na postupanje s tužiteljevom proizvodnjom peleta u odnosu na drugu proizvodnju peleta.

3. Treći tužbeni razlog, kojim se tvrdi da se pobijanom odlukom povređuju međunarodne obveze Unije u području prava okoliša.

— Trećim tužbenim razlogom tužitelj tvrdi da je pobijana odluka u suprotnosti s izričitim obvezama koje je Unija preuzela u svojem nacionalno određenom doprinosu prema Pariškom sporazumu iz 2015.

4. Četvrti tužbeni razlog, kojim se tvrdi da se pobijanom odlukom povređuje dužnost nadležne institucije da pomno i nepristrano razmotri sve relevantne aspekte pojedinačnog slučaja.

— Pobijanom odlukom odražava se politika koju je usvojila Europska komisija, a koja se, kako to tvrdi tužitelj, ne temelji na objektivnoj dubinskoj tehničkoj analizi zamjenjivosti dotičnih proizvoda i tehnika, nego se samo oslanja na tvrdnje jedne od strana na koju utječe određivanje, tj. organizaciju čelične industrije, bez ocjene tehničkih prigovora koje su istaknuli, među ostalim, tužitelj i Švedska agencija za zaštitu okoliša ili savjetovanja s bilo kojom neutralnom trećom stranom.

5. Peti tužbeni razlog, kojim se tvrdi da se pobijanom odlukom povređuje obveza navođenja razloga iz članka 296. UFEU-a.

— Tužitelj tvrdi da pobijana odluka nije pružila ni najmanje obrazloženje o tehničkoj zamjenjivosti između sinteriranih peleta i sinteriranih finih čestica ili o primjeni načela jednakog postupanja, nego samo navodi da je referentna vrijednost „prilagođena” za isključivanje (tužiteljeve) proizvodnje sinteriranih peleta. Posljedično, zainteresiranim osobama nije moguće iz same odluke utvrditi razloge za određivanje.


6. Šesti tužbeni razlog, kojim se podredno tvrdi da Delegiranu uredbu (EU) 2019/331 treba proglasiti nevaljanom u dijelu u kojem se primjenjuje na pobijanu odluku od dana presude, u skladu s člankom 277. UFEU-a.

— Svojim šestim tužbenim razlogom, koji je podredan gornjim tužbenim razlozima, tužitelj tvrdi da, ako Delegiranu uredbu (EU) 2019/331 treba tumačiti na način da isključuje tužiteljeve sinterirane pelete (ali ne i sinterirane pelete imenovanog konkurentskog proizvođača) (4), tu samu uredbu treba proglasiti nevaljanom jer je u suprotnosti s Direktivom 2003/87/EZ i općim načelima prava Unije.

(1) Odluka Komisije (EU) 2021/355 od 25. veljače 2021. o nacionalnim provedbenim mjerama za prijelaznu besplatnu dodjelu emisijskih jedinica stakleničkih plinova u skladu s člankom 11. stavkom 3. Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL 2021., L 68, str. 221.)

(2) Delegirana uredba Komisije (EU) 2019/331 od 19. prosinca 2018. o utvrđivanju prijelaznih pravila na razini Unije za usklađenu besplatnu dodjelu emisijskih jedinica na temelju članka 10.a Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL 2019., L 59, str. 8.)

(3) Direktiva 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ (SL 2003., L 275, str. 32.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 9., str. 28.)

(4) Redakcijska napomena: ime tog proizvođača je uklonjeno.

Tužba podnesena 17. svibnja 2021. – Sturz/EUIPO – Clatronic International (STEAKER)

(Predmet T-261/21)

(2021/C 289/55)

Jezik na kojem je tužba podnesena: njemački

Stranke

Tužitelj: Manfred Sturz (Schorndorf, Njemačka) (zastupnik: B. Bittner, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Clatronic International GmbH (Kempen, Njemačka)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: tužitelj

Predmetni sporni žig: verbalni žig Europske unije „STEAKER” – žig Europske unije br. 16 707 465

Postupak pred EUIPO-om: postupak za proglašenje žiga ništavim

Pobijana odluka: odluka drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 4. ožujka 2021. u predmetu R 214/2020-2

Tužbeni zahtjev


— poništi pobijanu odluku;

— naloži EUIPO-u snošenje troškova;

— u slučaju intervencije, naloži intervenijentu snošenje vlastitih troškova;

— podredno vrati predmet žalbenom vijeću.

Tužbeni razlozi

— povreda članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća;


— povreda članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća;

— povreda prava na saslušanje u smislu članka 94. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća;

— neispitivanje i iskrivljavanje činjenica i dokaza u skladu s člankom 72. stavkom 2. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća;

— zlouporaba ovlasti žalbenog vijeća zbog neprihvaćanja dokaza.

Tužba podnesena 21. svibnja 2021. – Nowhere/EUIPO – Junguo Ye (APE TEES)

(Predmet T-281/21)

(2021/C 289/56)


Stranke

Tužitelj: Nowhere Co. Ltd (Tokyo, Japan) (zastupnik: R. Kunze, odvjetnik)


Druga stranka pred žalbenim vijećem: Junguo Ye (Elche, Španjolska)


Podnositelj prijave: druga stranka pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni žig: Prijava figurativnog žiga Europske unije APE TEES u crnoj i smeđoj boji – prijava za registraciju br. 14 319 578

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 10. veljače 2021. u predmetu R 2474/2017-2

Tužbeni zahtjev



— naloži EUIPO-u snošenje troškova, uključujući one nastale pred odjelom za prigovore i žalbenim vijećem EUIPO-a.

Tužbeni razlog

— Povreda članka 8. stavka 4. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

Tužba podnesena 21. svibnja 2021. – SS i ST/Frontex

(Predmet T-282/21)

(2021/C 289/57)


Stranke

Tužitelji: SS, ST (zastupnici: M. Van den Broeck i L. Lambert, odvjetnici)

Tuženik: Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu (Frontex)


Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

— dopusti tužbu i razmotri njezinu osnovanost;

— utvrdi da je Frontex, nakon što je bio pozvan da djeluje u skladu s postupkom utvrđenim u članku 265. UFEU-a, propustio djelovati bilo na način da povuče financiranje, djelomično ili u potpunosti prekine ili obustavi svoje aktivnosti u regiji Egejskog mora (članak 46. stavak 4. Uredbe o EGOS-u (1)), ili da pruži opravdane razloge za nepoduzimanje relevantne mjere u skladu s člankom 46. stavkom 6. ili da na drugi način definira svoj stav u pogledu prethodnog zahtjeva tužiteljâ;

— utvrdi da to nedjelovanje predstavlja povredu Ugovorâ u smislu članka 265. UFEU-a.


U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga.

1. Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da postoje ozbiljne ili trajne povrede temeljnih prava i obveza međunarodne zaštite u regiji Egejskog mora, u vezi s aktivnostima Frontexa, slijedom kojih je izvršni direktor bio prinuđen prekinuti ili obustaviti navedene aktivnosti u smislu članka 46. Uredbe o EGOS-u. Tužitelji tvrde da prikupljeni dokazi pokazuju da „nove taktike” u kontekstu operacija nadzora granica u regiji Egejskog mora, uveden u ožujku 2020., dovode do državne (Grčka) ili organizacijske (Frontex) politike sustavnih i raširenih napada usmjerenih protiv civilnog stanovništva koje traži azil u Uniji, kršeći, među ostalim, pravo na život, zabranu kolektivnog protjerivanja, načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja i pravo na azil.

2. Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da Frontex nije ispunio svoje pozitivne obveze iz Povelje o temeljnim pravima u pogledu sprečavanja predvidljivih povreda gore spomenutih temeljnih prava, nastalih u regiji Egejskog mora u kontekstu njegove operacije. Frontex nije djelovao u skladu sa svojim konkretno određenim pozitivnim obvezama, koje su izričito propisane drugim člancima osim članka 46. Uredbe o EGOS-u, kao što su obveze praćenja i izvještavanja, a povezane su ili čak isprepletene s primjenom članka 46.

3. Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da se nedjelovanje Agencije u kontekstu članka 265. UFEU-a odnosi izravno i pojedinačno na tužitelje, s obzirom na to da su oni već više puta bili oštećeni novom državnom i organizacijskom politikom sustavnih i raširenih praksi bilo u vidu otmice na tlu Unije i prisilnog prebacivanja natrag na more ili presretanja na moru; napuštanje na moru bezvrijednih brodova koje uzrokuje ozbiljnu opasnost za život; nezakonito udaljenje ili vraćanje, kolektivno protjerivanje i sprečavanje pristupa azilu. Konstantno propuštanje Frontexa da poduzme odgovarajuće mjere radi sprečavanja tih povreda – uključujući prekid ili obustavljanje svojih aktivnosti, kako to nalaže članak 46. – znatno povećava rizik da tužitelji ponovno, po šesti put, budu pogođeni istim povredama Ugovorâ, kao i povredama međunarodnog i europskog običajnog i ugovornog prava.

(1) Uredba (EU) 2019/1896 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2019. o europskoj graničnoj i obalnoj straži i stavljanju izvan snage uredaba (EU) br. 1052/2013 i (EU) 2016/1624 (SL 2019., L 295, str.1.)

Tužba podnesena 25. svibnja 2021. – Cathay Pacific Airways/Komisija

(Predmet T-291/21)

(2021/C 289/58)


Stranke

Tužitelj: Cathay Pacific Airways Ltd (Hong-Kong, Kina) (zastupnici: M. Rees i E. Estellon, odvjetnici)



Tužbeni zahtjev


— na temelju članaka 268. i 340. UFEU-a, naloži Europskoj uniji (koju predstavlja Europska komisija) da isplati:

— financijsku naknadu koja odgovara zateznim kamatama na iznos od 57 120 000 eura po kamatnoj stopi ESB-a za njegove operacije refinanciranja od 1. studenoga 2010. (odnosno 1,0 postotni bod), uvećan za 3,5 postotnih bodova za razdoblje između 10. veljače 2011. i 4. veljače 2016., što dovodi do iznosa od 14 211 026,51 eura ili, ako to nije moguće, po kamatnoj stopi koju Opći sud smatra primjerenom; i

— složenu kamatu na iznos zateznih kamata za razdoblje između 5. veljače 2016. (ili, ako to nije moguće, od dana koji Opći sud smatra primjerenim) i dana na koji Europska komisija zaista isplati iznos koji se zahtijeva u tom prethodnom podstavku po kamatnoj stopi ESB-a za njegove operacije refinanciranja, uvećan za 3,5 postotnih bodova ili, ako to nije moguće, po kamatnoj stopi koju Opći sud smatra primjerenom;

— na temelju članka 263. UFEU-a, poništi pobijanu odluku;

— naloži Europskoj komisiji snošenje sveukupnih tužiteljevih troškova u ovom postupku.


U prilog svojoj tužbi za naknadu štete tužitelj ističe jedan tužbeni razlog. Tužitelj navodi da mu je Europska unija na temelju članaka 266., 268. i 340. UFEU-a obvezna platiti naknadu izvanugovorne štete u iznosu zateznih kamata za referentno razdoblje.

Tužitelj u prilog osnovanosti svoje tužbe za poništenje odluke ističe četiri tužbena razloga

1. Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da Opći sud treba poništiti pobijanu odluku s obzirom na to da osnova po kojoj je odbačen zahtjev kao nepravodoban predstavlja pogrešku koja se tiče prava.

2. Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da se pobijanom odlukom povređuje Uredba Komisije br. 2342/2002 (1), protumačena u skladu s člankom 266. UFEU-a.

3. Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da se pobijanom odlukom povređuje Delegirana uredba br. 1268/2012 (2), protumačena u skladu s člankom 266. UFEU-a.

4. Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da Opći sud treba poništiti pobijanu odluku (3) zbog nedostataka u obrazloženju.

(1) Uredba Komisije (EZ, Euratom) br. 2342/2002 od 23. prosinca 2002. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na opći proračun Europskih zajednica (SL 2002., L 357, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 3., str. 7.)

(2) Delegirana uredba Komisije (EU) br. 1268/2012 od 29. listopada 2012. o pravilima za primjenu Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije (SL 2012., L 362, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 9., str. 183.)

(3) Br. Ares(2021)2113498 od 25. ožujka 2021.

Tužba podnesena 25. svibnja 2021. – Singapore Airlines Cargo/Komisija

(Predmet T-292/21)

(2021/C 289/59)


Stranke

Tužitelj: Singapore Airlines Cargo Pte Ltd (Singapore, Singapur) (zastupnici: J. Wileur, J. Poitras, J. Ruiz Calzado i N. Solárová, odvjetnici)



Tužbeni zahtjev


— proglasi tužbu dopuštenom;

— naloži Europskoj uniji, koju zastupa Komisija, da nadoknadi štetu koju je pretrpio tužitelj zbog toga što Komisija nije platila zatezne kamate u skladu s člankom 266. prvim stavkom UFEU-a, na temelju presude od 16. prosinca 2015. u predmetu T-43/11, Singapore Airlines Cargo Pte Ltd i Singapore Airlines Limited/Komisija, te stoga plati sljedeće iznose, u skladu s člankom 340. drugim stavkom UFEU-a, člankom 268. UFEU-a i člankom 266. drugim stavkom UFEU-a:

— (i.) iznos jednak neplaćenim zateznim kamatama, tj. kamatama na iznos od 74 800 000 eura, po kamatnoj stopi Europske središnje banke za njezine operacije refinanciranja na dan 1. studenoga 2010. (odnosno 1 %), uvećanoj za 3,5 %, za razdoblje između 11. veljače 2011. i 8. veljače 2016., umanjen za iznos koji je Komisija već platila (1 635 368 eura), što znači iznos od 15 185 410 eura, ili, u protivnom, za razdoblje i po kamatnoj stopi koje Opći sud smatra primjerenim;

— (ii.) iznos jednak kamatama dugovanim na neplaćene zatezne kamate za razdoblje između 9. veljače 2016. i 1. veljače 2021. izračunanim na temelju kamatne stope Europske središnje banke za njezine operacije refinanciranja na dan 1. studenoga 2010. (odnosno 1 %), uvećane za 3,5 %, što znači dodatni iznos kamate od 3 407 356 eura, ili, u protivnom, za razdoblje i po kamatnoj stopi koje Opći sud smatra primjerenim; i

— (iii.) složene kamate, tj. složene kamate („capitalisation des intérêts”) na iznos neplaćenih zateznih kamata i dodatnih kamata u ukupnom iznosu od 18 592 766 eura (ili bilo koji drugi iznos koji Opći sud smatra primjerenim), za razdoblje između 2. veljače 2021. i datuma stvarne isplate od strane Komisije svih neisplaćenih iznosa kamata po kamatnoj stopi Europske središnje banke za njezine operacije refinanciranja na dan 1. studenoga 2010. (odnosno 1 %), uvećanoj za 3,5 %, ili, u protivnom, za vremensko razdoblje i po kamatnoj stopi koje Opći sud smatra primjerenim.

— pored toga ili podredno, sukladno članku 263. UFEU-a, u cijelosti ili djelomično poništi Odluku Europske komisije od 25. ožujka 2021. kojom se odbija tužiteljev zahtjev za naknadu štete zbog neplaćanja zateznih kamata i složenih kamata.

— naloži Europskoj komisiji snošenje troškova.


U prilog osnovanosti tužbe za naknadu štete, tužitelj se poziva na samo jedan tužbeni razlog u kojem tvrdi da je Europska unija, koju zastupa Komisija, u skladu s člankom 340. drugim stavkom UFEU-a, člankom 268 UFEU-a i člankom 266. drugim stavkom UFEU-a izvanugovorno obvezna platiti naknadu štete u visini zateznih kamata, a koje je Komisija trebala platiti tužitelju u skladu s prvim stavkom članka 266. UFEU-a prilikom vraćanja glavnice novčane kazne, privremeno plaćene na temelju Odluke Komisije u predmetu COMP/39258 – Zračni prijevoz tereta, nakon što je ta odluka poništena presudom Suda u predmetu T-43/11, Singapore Airlines Cargo Pte Ltd i Singapore Airlines Limited/Komisija. Tužitelj također zahtijeva naknadu u visini kamata na iznos zateznih kamata, koje Komisija nije platila, i složene kamate od dana kad je tužitelj podnio zahtjev Komisiji za plaćanje dugovanih iznosa kamata.

U prilog osnovanosti tužbe za poništenje tužitelj ističe tri tužbena razloga.

1. Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Europska komisija u odluci od 25. ožujka 2021. kojom se odbija tužiteljev zahtjev za plaćanje kamata, počinila pogrešku koja se tiče prava utvrdivši da je tužiteljev zahtjev zastario. Utvrđenje Europske komisije nije u skladu sa sudskom praksom i nije poduprto presudom Suda od 20. siječnja 2021. u predmetu C-301/19, Komisija/Printeos („Printeos”) (EU:C:2021:39).

2. Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Europska komisija u toj odluci počinila pogrešku koja se tiče prava oslonivši se isključivo na članak 85.a stavak 2. Uredbe Komisije (EZ, Euratom) br. 2342/2002 od 23. prosinca 2002. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na opći proračun Europskih zajednica (SL 2002., L 357, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 3., str. 7.), te nije uzela u obzir članak 266. prvi stavak UFEU-a, kao što ga je Sud Europske unije tumačio u predmetu Printeos.


3. Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je odluka Europske komisije od 25. ožujka 2021. nedovoljno obrazložena jer joj nedostaje odgovarajuće navođenje razloga, protivno članku 296. drugom stavku UFEU-a.

Tužba podnesena 21. svibnja 2021. – Troy Chemical i Troy/Komisija

(Predmet T-297/21)

(2021/C 289/60)


Stranke

Tužitelji: Troy Chemical Co. BV (Delft, Nizozemska) i Troy Corp. (Florham Park, New Jersey, Sjedinjene Američke Države) (zastupnici: D. Abrahams, H. Widemann i Ł. Gorywoda, odvjetnici)


Tužbeni zahtjev


— u cijelosti poništi tuženikovu Provedbenu uredbu (EU) 2021/348 оd 25. veljače 2021. (1);

— naloži poduzimanje takvih ostalih ili dodatnih mjera koje smatra pravičnima; i

— tuženiku naloži snošenje troškova postupka.


U prilog osnovanosti tužbe tužitelji ističu četiri tužbena razloga.

1. Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je tuženik, time što je odredio trogodišnje razdoblje odobrenja za karbendazim, počinio pogrešku koja se tiče prava, zlouporabio svoje ovlasti, povrijedio legitimna očekivanja (izvedena iz primjenjivih smjernica), povrijedio načelo nediskriminacije i počinio očitu pogrešku u ocjeni.

2. Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je tuženik, time što je zaključio da su za zabranu odobrenjâ za biocidne proizvode za uporabu u bojama i žbukama namijenjenima za vanjsku primjenu potrebne „posebne odredbe”, počinio očitu pogrešku u ocjeni i zlouporabu svojih ovlasti.

3. Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je tuženik, time što je zaključio da su za zabranu stavljanja na tržište pojedinih tretiranih proizvoda (boje i žbuke koje su tretirane karbendazimom ili ga sadržavaju) za vanjsku primjenu potrebne „posebne odredbe”, počinio očitu pogrešku u ocjeni i pogrešku koja se tiče prava.

4. Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je tuženik, time što je zaključio da su „posebne odredbe” potrebne za označivanje boja i žbuka koje su tretirane karbendazimom ili ga sadržavaju, a namijenjene su za vanjsku primjenu, kako bi se korisnike podsjetilo na zabranu vanjske primjene, počinio očitu pogrešku koja se tiče prava i činjenica.

(1) Provedbena uredba Komisije (EU) 2021/348 оd 25. veljače 2021. o odobravanju karbendazima kao postojeće aktivne tvari za uporabu u biocidnim proizvodima vrste 7 i 10 (Tekst značajan za EGP) (SL 2021., L 68, str. 174-177).


Tužba podnesena 27. svibnja 2021. – ABOCA i dr./Komisija

(Predmet T-302/21)

(2021/C 289/61)


Stranke

Tužitelji: ABOCA SpA Società Agricola (Sansepolcro, Italija), Coswell SpA (Funo di Argelato, Italija), Associação portuguesa de suplementos alimentares (Apard) (Lisabon, Portugal) (zastupnici: B. Kelly, solicitor, K. Ewert, lawyer, D. Scannell i C. Thomas, barristers-at-law)


Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da poništi Uredbu Komisije (EU) 2021/468 od 18. ožujka 2021. o izmjeni Priloga III. Uredbi (EZ) br. 1925/2006 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu botaničkih vrsta koje sadržavaju hidroksiantracenske derivate (1) (u daljnjem tekstu: osporavana uredba), u cijelosti ili (podredno) djelomično, i naloži Komisiji snošenje troškova postupka koji su njima nastali.


U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga.

1. Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da Komisijina odluka da primijeni Uredbu (EZ) 1925/2006 (u daljnjem tekstu: uredba o dodavanju) nije zakonita:

— čini se da se u osporavanoj uredbi riječ „pripravci” koristi kako bi se zabranila uporaba cjelovitih biljnih sastojaka prirodnih biljnih ekstrakata kao hrane. Uredbom o dodavanju nije propisana ovlast Komisije da zabranjuje hranu.

— Komisija je trebala primijeniti strožu proceduru i pravni kriterij utvrđene Direktivom 2002/46/EZ.

2. Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da osporavana uredba nije u skladu s načelom pravne sigurnosti:

— Tužitelji ne mogu utvrditi jesu li njihovi proizvodi podložni dodatnoj provjeri u skladu s člankom 1. stavkom 2. osporene uredbe, s obzirom na to da je značenje riječi „pripravci” u okviru uredbe o dodavanju nejasno.

— Odnos između dvaju članaka uredbe o dodavanju je nejasan.

— U svakom slučaju, osporavanom uredbom se povrjeđuje načelo nediskriminacije jer se odnosi na proizvode tužiteljâ, a ne na mnoge prehrambene proizvode koji također sadrže slične količine derivata hidroksiantracena.

3. Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da analiza iz 2017 koju je provela Europska agencija za sigurnost hrane (u daljnjem tekstu: EFSA) ne može ispuniti pravni kriterij utvrđen u Uredbi o dodavanju:

— U skladu s pravnim kriterijem koji se primjenjuje, štetni učinci na ljudsko zdravlje moraju se utvrditi kako bi se dotične tvari mogle uvrstiti u Prilog Uredbi o dodavanju.

— Nalazi EFSA-e nisu utvrdili nikakve štetne učinke na ljudsko zdravlje.

— Komisijin pristup nije u skladu s načelom proporcionalnosti jer ne udovoljava pravnom kriteriju „nužnosti” utvrđenom Uredbom o dodavanju.


— Komisija nije uzela u obzir podatke objavljene nakon 2017. koji pokazuju da uporaba predmetnih tvari nema štetnih učinaka na ljudsko zdravlje.

(1) SL 2021, L 96, str. 6.

Tužba podnesena 31. svibnja 2021. – FC/EASO

(Predmet T-303/21)

(2021/C 289/62)

Jezik postupka: grčki

Stranke

Tužitelj: FC (zastupnik: B. Christianos, odvjetnik)

Tuženik: Europski potporni ured za azil (EASO)

Tužbeni zahtjev


— poništi pobijanu odluku o odbijanju žalbe koju je tužitelj podnio 26. ožujka 2021. na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije i

— naloži tuženiku snošenje svih troškova koje je imao tužitelj.


U prilog osnovanosti tužbe tužitelj iznosi sljedeće tužbene razloge:

Pobijana odluka sadržava povredu načela ekonomičnosti postupka i povredu prava na djelotvornu sudsku zaštitu tužitelja, na temelju sljedećih argumenata:

1. povreda tužiteljičinih prava obrane jer tuženik i dalje ne povezuje stegovni postupak s pogreškama i povredama temeljnih prava koje je tuženik počinio u prethodnoj fazi, odnosno u početnoj fazi stegovnog postupka, a koji proizvode učinke i u drugoj fazi stegovnog postupka, i

2. povreda tužiteljičina prava na saslušanje.

Tužba podnesena 1. lipnja 2021. – Classen Holz Kontor/EUIPO – Deutsche Steinzeug Cremer & Breuer (DRYTILE)

(Predmet T-307/21)

(2021/C 289/63)


Stranke

Tužitelj: Classen Holz Kontor GmbH (Kaisersesch, Njemačka) (zastupnici: M. Bergermann i D. Graetsch, odvjetnici)


Druga stranka pred žalbenim vijećem: Deutsche Steinzeug Cremer & Breuer AG (Alfter, Njemačka)


Podnositelj prijave spornog žiga: tužitelj


Predmetni sporni žig: figurativni žig Europske unije DRYTILE – prijava za registraciju br. 17 999 950


Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 19. ožujka 2021. u predmetu R 1226/2020-4

Tužbeni zahtjev



— naloži EUIPO-u snošenje troškova postupka, uključujući troškove nastale u žalbenom postupku.

Tužbeni razlog

— povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

Tužba podnesena 1. lipnja 2021. – Classen Holz Kontor/EUIPO – Deutsche Steinzeug Cremer & Breuer (new type tiling DRYTILE)

(Predmet T-308/21)

(2021/C 289/64)


Stranke

Tužitelj: Classen Holz Kontor GmbH (Kaisersesch, Njemačka) (zastupnici: M. Bergermann i D. Graetsch, odvjetnici)


Druga stranka pred žalbenim vijećem: Deutsche Steinzeug Cremer & Breuer AG (Alfter, Njemačka)


Podnositelj prijave spornog žiga: tužitelj

Predmetni sporni žig: figurativni žig Europske unije new type tiling DRYTILE –prijava za registraciju br. 18 000 526


Pobijana odluka: odluka žalbenog vijeća EUIPO-a od 19. ožujka 2021. u predmetu R 1227/2020-4

Tužbeni zahtjev



— naloži EUIPO-u snošenje troškova postupka, uključujući troškove nastale u žalbenom postupku.

Tužbeni razlog

— povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.


Tužba podnesena 2. lipnja 2021. – Air Canada/Komisija

(Predmet T-310/21)

(2021/C 289/65)


Stranke

Tužitelj: Air Canada (Saint-Laurent, Quebec, Kanada) (zastupnici: T. Soames, I.-Z. Prodromou-Stamoudi, odvjetnici, i T. Johnston, barrister)


Tužbeni zahtjev


— naloži Europskoj uniji, koju zastupa Komisija, da nadoknadi štetu koju je društvo Air Canada pretrpjelo zbog toga što Komisija nije platila zatezne kamate i složene kamate koje duguje u skladu s člankom 266. prvim stavkom UFEU-a, radi izvršenja presude od 16. prosinca 2015., Air Canada/Komisija (predmet T-9/11), te stoga plati sljedeće iznose, u skladu s člankom 266. drugim stavkom UFEU-a, člankom 268. UFEU-a i člankom 340. drugim stavkom UFEU-a:

— iznos jednak dugovanim zateznim kamatama, odnosno kamatama na iznos od 21 037 500,00 eura, po kamatnoj stopi Europske središnje banke za njezine operacije refinanciranja na dan 1. studenoga 2010. (odnosno 1 %), uvećanoj za 3,5 %, za razdoblje između 10. veljače 2011. i 8. veljače 2016., umanjen za zajamčeni povrat koji je već plaćen u iznosu od 468 540,80 eura, što znači iznos od 4 264 896,70 eura ili, u protivnom, po kamatnoj stopi koju Opći sud smatra primjerenom;

— iznos jednak dugovanim kamatama na iznos od 4 264 896,70 eura po zateznoj stopi, za razdoblje između 9. veljače 2016. i dana podnošenja zahtjeva za kamate (4. veljače 2021.) po kamatnoj stopi Europske središnje banke za operacije refinanciranja na dan 1. studenoga 2010. (odnosno 1 %), uvećanoj za 3,5 %, što znači iznos od 958 550,14 eura (ili, u protivnom, po kamatnoj stopi i za razdoblje koje Opći sud smatra primjerenim); i

— iznos jednak dugovanim složenim kamatama na iznos neplaćenih kamata na iznos dugovan na dan podnošenja zahtjeva za kamate (4 264 896,70 eura + 958 550,14 eura: 5 223 446,84 eura ili bilo koji drugi iznos koji Sud smatra primjerenim) za razdoblje između 5. veljače 2021. i datuma na koji Komisija nadoknadi Air Canadi iznose dugovanih kamata po kamatnoj stopi Europske središnje banke za svoje operacije refinanciranja na dan 1. studenoga 2010. (odnosno 1 %), uvećanoj za 3,5 %, ili, u protivnom, za razdoblje i po kamatnoj stopi koje Opći sud smatra primjerenim;

— pored toga i/ili podredno, poništi pobijanu odluku; i

— naloži Komisiji snošenje tužiteljevih troškova.


U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga.

1. Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da Europska unija nije ugovorno odgovorna za plaćanje određenih iznosa neplaćenih kamata. Tužitelj navodi da je 8. veljače 2016. Komisija tužitelju platila iznosa kamata koji odražava „zajamčeni povrat” na privremenu uplatu koji je tužitelj izvršio 10. veljače 2011. Tužitelj tvrdi da „zajamčeni povrat” nije odražavao iznose dugovane tužitelju s naslova zateznih kamata. U skladu s tim, tužitelj tvrdi da je Komisija postupila protivno članku 268. UFEU-a i zahtijeva da se Komisiji naloži vraćanje zatezne i složene kamate.


2. Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da zahtjev za plaćanje kamate nije zastario, te stoga Sud treba poništiti Odluku Komisije od 25. ožujka 2021. (1).

(1) Ref. Ares(2021)2113744 od 25. ožujka 2021.

Tužba podnesena 3. lipnja 2021. – SAS Cargo Group i dr./Komisija

(Predmet T-313/21)

(2021/C 289/66)


Stranke

Tužitelji: SAS Cargo Group A/S (Kastrup, Danska), Scandinavian Airlines System Denmark-Norway-Sweden (Stockholm, Švedska), SAS AB (Stockholm) (zastupnici: B. Creve, M. Kofmann, J. Killick i G. Forwood, odvjetnici)


Tužbeni zahtjev


— naloži Europskoj uniji, koju zastupa Europska komisija, da:

(a) tužiteljima plati naknadu štete u iznosu od 14 438 793,21 eura za štetu nastalu Komisijinim propustom da plati točan iznos kamate na nadoknađenu novčanu kaznu za razdoblje između 15. veljače 2011. i 8. ožujka 2016., u skladu s člankom 266. prvim stavkom UFEU-a, na temelju presude od 16. prosinca 2015., SAS Cargo Group A/S i dr./Komisija (predmet T-56/11) ili, u protivnom, iznos naknade štete za razdoblje i po kamatnoj stopi koje da Sud smatra primjerenim;

(b) tužiteljima plati kamate po stopi koju je utvrdila Europska središnja banka (ESB) za svoje glavne operacije refinanciranja, uvećanoj za 3,5 postotna boda, na naknadu štete iz točke (a) od 8. ožujka 2016. do potpune isplate, s kamatama koje su jednostavne kamate do 4. veljače 2021. i složene kamate od 5. veljače 2021., ili, u protivnom, plati kamate na naknadu štete iz točke (a) za razdoblje, po kamatnoj stopi i prema metodi izračuna (jednostavna ili složena) koju Sud smatra primjerenom;

— poništi odluku Europske komisije od 25. ožujka 2021. kojom se odbija zahtjev tužiteljâ za naknadu izvanugovorne štete;

— naloži Europskoj komisiji snošenje vlastitih troškova i troškova tužiteljâ.


U prilog osnovanosti tužbe za naknadu štete tužitelji ističu jedan tužbeni razlog u kojem tvrde da im Komisija nije platila točan iznos kamata nakon poništenja Odluke Komisije C(2010) 7694 final od 9. studenoga 2010. o postupku primjene članka 101. UFEU-a, članka 53. Sporazuma o EGP-u i članka 8. Sporazuma o zračnom prometu između Europske zajednice i Švicarske Konfederacije (predmet A/39258 – Zračni prijevoz tereta).

U prilog osnovanosti tužbe za poništenje tužitelji ističu dva tužbena razloga.

1. Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je u pobijanoj odluci počinjena pogreška koja se tiče prava utvrđenjem da je zahtjev tužiteljâ s osnova izvanugovorne odgovornosti na temelju članka 340. UFEU-a zastario u skladu s člankom 46. Statuta.


2. Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je u pobijanoj odluci počinjena pogreška koja se tiče prava pozivanjem na članak 85.a stavak 2. Uredbe Komisije br. 2342/2002 pri odbijanju zahtjeva tužiteljâ za naknadu štete, u situaciji kada (i.) Uredba br. 2342/2002 nije bila primjenjiva u relevantno vrijeme, i kada (ii.) poštovanje članka 90. Uredbe br. 1268/2012 (i mutatis mutandis članka 85.a stavka 2. Uredbe Komisije br. 2342/2002) ne oslobađa Komisiju od obveze plaćanja zateznih kamata u skladu s člankom 266. prvim stavkom UFEU-a.

Tužba podnesena 4. lipnja 2021. – TA/Parlament

(Predmet T-314/21)

(2021/C 289/67)


Stranke

Tužitelj: TA (zastupnik: M. Casado García-Hirschfeld, odvjetnica)

Tuženik: Europski parlament

Tužbeni zahtjev

Tužiteljica od Općeg suda zahtijeva da:

— proglasi ovu tužbu dopuštenom;

— poništi izvješće o ocjeni tužiteljice za 2019. i, prema potrebi, poništi odluku g. Wellea od 29. ožujka 2021. donesenu kao odgovor na žalbu u smislu članka 90. stavka 2. Pravilnika;

— naloži tuženiku snošenje svih troškova.


U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga.

1. Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 43. Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije (u daljnjem tekstu: Pravilnik), članka 5. stavka 2. i članka 6. stavka 11. unutarnjih pravila koja se odnose na primjenu općih provedbenih pravila članka 43. Statuta, kao i na povredi članka 15. stavka 2. i članka 87. stavka 1. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske unije. Tužiteljica osobito ističe da su ocjenjivači, time što nisu uzeli u obzir nepostojanje utvrđenih ciljeva za 2019., povrijedili prethodno navedene odredbe.

2. Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na materijalnoj netočnosti činjenica koje su dovele do očite pogreške u ocjeni.

Tužba podnesena 4. lipnja 2021. – Laboratorios Ern/EUIPO – Nordesta (APIAL)

(Predmet T-315/21)

(2021/C 289/68)


Stranke

Tužitelj: Laboratorios Ern, SA (Barcelona, Španjolska) (zastupnik: I. Miralles Llorca, odvjetnik)


Druga stranka pred žalbenim vijećem: Nordesta GmbH (München, Njemačka)



Podnositelj prijave spornog žiga: druga stranka pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni žig: prijava verbalnog žiga Europske unije APIAL – prijava za registraciju br. 17 958 998


Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 25. ožujka 2021. u predmetu R 1560/2020-4

Tužbeni zahtjev


— poništi pobijanu odluku i odbije dodjelu žiga Europske unije br. 17 958 998 APIAL za sve proizvode iz razreda 3., 4. i 5.;

— naloži EUIPO-u i, u slučaju da društvo Nordesta GmbH odluči intervenirati u ovom postupku, društvu Nordesta GmbH snošenje troškova.

Tužbeni razlozi

— povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća;

— povreda članka 8. stavka 5. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

Tužba podnesena 6. lipnja 2021. – Worldwide Machinery/EUIPO – Scaip (SUPERIOR MANUFACTURING)

(Predmet T-316/21)

(2021/C 289/69)


Stranke

Tužitelj: Worldwide Machinery Ltd (Channelview, Texas, Sjedinjene Američke Države) (zastupnik: B. Woltering, odvjetnik)


Druga stranka pred žalbenim vijećem: Scaip SpA (Parma, Italija)


Nositelj spornog žiga: druga stranka pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni žig: figurativni žig Europske unije s verbalnim elementima SUPERIOR MANUFACTURING – žig Europske unije br. 11 385 333

Postupak pred EUIPO-om: postupak za brisanje

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 25/03/2021 u predmetu R 873/2020-5

Tužbeni zahtjev


— poništi pobijanu odluku u cijelosti i odluku Odjela za poništaje od 12. ožujka 2020. u [postupku] za brisanje br. 28 762 C u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za opoziv žiga Europske unije (br. 11 385 333);


— opozove osporavani žig Europske unije za sljedeće proizvode: Razred 12.: samohodni strojevi za gradnju naftovoda, plinovoda i vodovoda; vozila za kopneno kretanje, to jest samohodna oprema za postavljanje cijevi; kompleti za prenamjenu vozila za kopneno kretanje na gusjenicama u vozila za kopneno kretanje sa samohodnom opremom za postavljanje cijevi; kante za prosijavanje; usisne čaše za dizanje; samohodni strojevi za savijanje cijevi;

— naloži EUIPO-u snošenje troškova postupka pred Općim sudom.

Tužbeni razlog

— povreda članka 58. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća

Tužba podnesena 7. lipnja 2021. – El Corte Inglés/EUIPO – Brito & Pereira (TINTAS BRICOR)

(Predmet T-317/21)

(2021/C 289/70)

Jezik na kojem je tužba podnesena: španjolski

Stranke

Tužitelj: El Corte Inglés, SA (Madrid, Španjolska) (zastupnik: J. Rivas Zurdo, odvjetnik)


Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem: Brito & Pereira (Vizela, Portugal)


Podnositelj prijave spornog žiga: druga stranka pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni žig: prijava figurativnog žiga Europske unije TINTAS BRICOR – prijava za registraciju br. 17 944 336


Pobijana odluka: odluka prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 26. ožujka 2021. u predmetu R 882/2020-1

Tužbeni zahtjev


— poništi pobijanu odluku u dijelu u kojem se njome, uz odbijanje tužiteljeve tužbe, potvrđuje odluka Odjela za prigovore donesena u postupku povodom prigovora B 3 070 825 i dodjeljuje žig Europske unije br. 17 944 336 TINTAS BRICOR (figurativni žig), za razlikovanje određenih proizvoda i usluga iz razreda 2. i 35.,

— naloži snošenje troškova protivnoj stranci ili strankama.

Tužbeni razlozi

— pogrešna ocjena dokaza o uporabi suprotstavljenih žigova.

— nedosljednost obrazloženja zbog njegove neusklađenosti i unutarnje proturječnosti u pogledu, prema tužiteljevom mišljenju, očitih proturječnosti u točkama primjerice 44., 45. i 46. u vezi s konačnim zaključkom jer se u njima utvrđuje djelatnost trgovačke promocije, oglašavanje i upravljanje žigom BRICOR koja se niječe u točki 56.


Rješenje Općeg suda od 4. lipnja 2021. – Novelis/Komisija

(Predmet T-680/20) (1)

(2021/C 289/71)


Predsjednik devetog vijeća odredio je brisanje predmeta.

(1) SL C 19, 18. 1. 2021.


HR

ISSN 1977-1088 (elektroničko izdanje)ISSN 1977-060X (tiskano izdanje)

službeni list c 289 - eur-lex.europa.eu

Documents