sociologija obrazovanja pdf

Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2003). Sociologija obrazovanja. Srpsko Sarajevo: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. Na osnovu člana 25 Zakona o izdavačkoj djelatnosti zabranjeno je u cjelosti ili djelimično preštampavati ili neovlašteno umnožavati/fotokopirati ovu knjigu. Prilikom citiranja odnosno navоđenja sadržaja iz ove knjige nužno je poštovati APA-standarde, što znači da se direktno preuzeti tekst mora dati pod znacima navoda sa oznakom stranice iz knjige, a više od 500 riječi uz odobrenje autora. Knjigu u tvrdom povezu B5-formata sa 377 tranicа možete navbaviti po cijeni od 40 KM (20 eura), na adresi distributera:

IZDAVAČKA KUĆA SUZIĆ "BOOKS AND SOUNDS", D.O.O. Novice Cerovića bb, Banja Luka PIB: 402368130007 PDV broj: 402368130007 Matični broj: 11000967 Žrn: 56209900018986-87 (kod Razvojne banke Banja Luka) Tel-fax: 00387-51-307-821 E-mail: [email protected]

Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2001). Sociologiuja obrazovanja. Srpsko Sarajevo: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva.

1

Dr Nenad Suzi}

SOCIOLOGIJA OBRAZOVANJA

Srpsko Sarajevo, 2001. godine


2

Dr Nenad Suzi} Sociologija obrazovanja

Izdava~ Zavod za ud`benike i nastavna sredstva Republike Srpske

Srpsko Sarajevo

Glavni i odgovorni urednik Ranko Batini}

Recenzenti Dr Nenad Kecmanovi}, profesor sociologije obrazovanja na

U~iteljskom fakultetu u Beogradu Dr Milan Turja~anin, profesor sociologije na Filozofskom fakultetu u

Banjaluci

Lektor Milutin Vuji}

Korektor Ranka Suzi}

[tampa: “GrafoMark” – Lakta{i


3

PREDGOVOR !

OD DEMOKRATIZACIJE OBRAZOVANJA KA OBRAZOVANJU ZA DEMOKRATIJU

(Uz ud`benik prof dr Nenada Suzi}a “Sociologija obrazovanja”)

Kriti~ka teorija dru{tva ve} odavno operi{e sintagmom “politi~ka pedagogija” kao alarmantnim upozorenjem da su institucije kao {to su {kola, porodica, crkve, mediji i sl. postale jedan od klju~nih “ideolo{kih aparata dràve” (L. Altise). Dugogodi{nje i masovno, {to obavezno {to neophodno obrazovanje, kao sistematska i nerepresivna dresura mladih nara{taja, predstavlja naime, neuporedivo efikasniji mehanizam razvi-janja i njegovanja politi~kog konformizma nego {to je to klasi~ni drà-vni monopol, sa aparatima nasilja poput policije i vojske. Kao reakcija na tako shva}enu “politi~ku pedagogiju”, rodila se svojevrsna “eman-cipatorska pedagogija”. Ova pedagogija emancipacije se u konkretno-istorijskim uslovima postkomunisti~ke tranzicije artikulisala u okvirima ne{to skromnije ali realnije orijentacije na “obrazovanje za demokrati-ju”, te tako danas i ovdje postala zna~ajna preokupacija kriti~ke socio-logije obrazovanja.

Knjiga dr Nenada Suzi}a, profesora Filozofskog fakulteta u Banja-luci, iako klasi~no ud`beni~ki naslovljena kao “Sociologija obrazova-nja”, predstavlja ne samo prvo studijsko {tivo iz ove oblasti u Republici Srpskoj, nego, istovremeno, i prvi prilog obrazovanju za demokratiju, bez obzira {to se u tekstu eksplicite ne poziva na ovu sintagmu. “Obra-zovanje za demokratiju” ~italac ne}e, naime, na}i ni u jednom naslovu, podnaslovu i me|unaslovu, ali je implicite sadràno u svakom retku i slovu ove vrijedne, zanimljive, pou~ne i stilski lijepo napisane knjige. I vi{e od toga, obrazovanje za demokratiju je smisao, poruka i teorijski anga`man Suzi}evog djela. O ~emu se zapravo radi?

Nakon pada Berlinskog zida i uru{avanja komunisti~kih reìma u Sovjetskom Savezu, isto~noevropskim zemljama i Jugoslaviji, na dnevni red su do{le politi~ka i ekonomska tranzicija i konsolidacija. Liberalne reforme ekonomije koje su podrazumijevale privatizaciju, preduzetni-{tvo i trì{te, izgledale su u mnogim aspektima nedohvatljive, neprivla-~ne, komplikovane, nejasne i neizvjesne, a zapadni eksperti su se kao savjetnici isto~nih vlada razmilili od Moskve do Beograda. Demokrat-ske reforme politi~kog ìvota ~inile su se, napokon, svuda gotovo samorazumljive, te su po~ele odmah i spontano. Stranke su nicale kao pe~urke poslije ki{e, mediji kao da su jedva ~ekali nezavisnost, rok za


4

raspisivanje slobodnih izbora bio je samo pitanje dana. U procesu demokratizacije prednja~ili su, naravno, doju~era{nji disidenti, ali su se u njega sa podjednakim poletom i bez kompleksa uklju~ili i oni koji su ih u ime prethodnog reìma do ju~e progonili, kao i velika ve}ina onih koji su se tome aktivno ili samo pasivno prilago|avali.

Me|utim, kao da su svi zaboravili vidovito upozorenje Ralfa Da-rendorfa da }e za dono{enje demokratskih ustava biti potrebno svega {est mjeseci, za stvaranje demokratskih institucija i uhodavanje demo-kratskih mehanizama samo {est godina, ali da }e za zaìvljavanje demokratije u punom kapacitetu trebati mo`da ~ak i ~itavih {ezdeset godina. Britanski lord kao da je htio da kaè da za preno{enje demokratije iz njene kolijevke vaì isto {to i za presa|ivanje engleske trave. Treba uzeti originalno sjeme, zalivati i {i{ati travu, kako to oni rade. Ali to opet nije dovoljno, nego postupak treba ponavljati barem stotinjak godina. Pokazalo se, naime, da smo dobili demokratiju ali bez demokrata, odnosno da demokratsko prestrojavanje sistema ostaje puka politi~ka forma ~iji sadràj treba tek da ispune demokratski na-strojeni gra|ani. Sa donekle izuzetkom ê{ke, koja je u periodu izme|u dva svjetska rata bila jedna od najrazvijenijih evropskih zemalja, nije-dna od postkomunisti~kih zemalja nije mogla da oìvi kolektivnu me-moriju na zna~ajniju pretkomunisti~ku demokratiju, niti da obnovi demokratiju kao privremeno potisnuti na~in javnog ìvota. Naprotiv, bolj{evizam je bio taj koji je, lako satrv{i i zatrv{i tek rudimente libe-ralnog gra|anstva u nastajanju, nai{ao na plodno ruralno tlo zate~enih patrijarhalno-feudalnih struktura.

Nije bila rije~ samo o masama koje su pola do dvije tre}ine vijeka trenirale strogo}u reìma u kome je klasa zamijenila dru{tvo, partija zamijenila klasu, rukovodstvo zamijenilo partiju, a vo|a zamijenio rukovodstvo, i to bez ograni~enja mandata, odnosno doìvotno. Ni sami elitni politi~ki promotori tranzicije nisu posjedovali zna~ajnije demo-kratsko iskustvo jer su bili, ako ne neprestano potpuno izop{teni, ono uvijek i svugdje gurnuti na marginu javnog ìvota. Kako to dobro pri-mje}uje dr Nenad Suzi} u poglavlju “Li~nost i vlast”, o te i takve demokratske ograni~enosti na{ politi~ki ìvot danas i ovdje spoti~e se na svakom koraku. Izrazita netolerantnost, odsustvo smisla za dijalog, nespremnost za koncesije, te{ko dolaènje do konsenzusa, manjak vje-{tine u javnom komuniciranju, nekompetentnost u obavljanju stru~nih poslova, li{enost senzibiliteta za empatiju, {to je najgore, nizak nivo zate~ene demokratske politi~ke kulture, odnosno, bolje re~eno, visok stepen naslije|ene autoritarne politi~ke kulture, sve su to na ovom prostoru bili klju~ni uzroci rata 1992/95. godine. Ovda{nji narodi, kada


5

su prvi put stekli slobodu da biraju i da budu birani, umjesto za demokratski dijalog, opredijelili su se za krvave sukobe.

Problem demokratije bez demokrata ili, variraju}i poznatu Diver-èovu ideju “demokratije bez naroda”, javio se, naravno, ne manje i u ostalim postkomunisti~kim zemljama. Insuficijencija demokratske svi-jesti i pona{anja u svakodnevnoj komunikaciji takozvanog prosje~nog ~ovjeka, op{te je mjesto saplitanja politi~kog dijela tranzicije. Doslje-dno tome, i ideja obrazovanja za demokratiju javila se kao li~na reak-cija ili, preciznije, jedan od mogu}ih odgovora na pitanje kako bi se uop{te moglo i}i dalje. Utoliko vi{e {to demokratizacija nije irever-zibilna u procesu koji unaprijed garantuje uspjeh i isklju~uje nove stran-putice, bilo lijeve ili desne diktature.

Naravno, obrazovanje i samo po sebi, odnosno obrazovanost op-{teg tipa, pomaè ~ovjeku da se orijenti{e u sve zamr{enijim lavirintima savremene politike, kako je to dobro pokazao dr Suzi} u poglavlju “Uloga obrazovanja u razumijevanju dejstva dru{tvenih procesa”. Nepi-smene ili polupismene mase, na koje otpada frapantno veliki statisti~ki procenat na{e populacije, u svom neznanju ili, jo{ gore, samouvjerenom poluznanju, postaju laki plijen manipulacije savremenih politi~kih de-magoga naoruànih mo}nim elektronskim medijima. Nasuprot njima stoji jo{ jedino humanisti~ki obrazovan, dobro upu}en i informisan gra-|anin, sposoban da kriti~ki razlu~i istinu od laì i obmane. Utoliko moèmo konstatovati da ve} i sama demokratizacija obrazovanja dopri-nosi obrazovanju za demokratiju.

Kada govorimo o vaspitanju i obrazovanju za demokratiju, rije~ je, me|utim, o jednom sasvim specifi~nom angaòvanju da se “direktnom akcijom” prevazi|e negativno feudalno-bolj{evi~ko naslje|e koje je sadràno i u samom obrazovnom naslje|u. Jer, kako nagla{ava dr Suzi}, postoji dekadentno ili konzervativno i progresivno ili revolucionarno obrazovanje. Nedemokratsko i antidemokratsko mi{ljenje i pona{anje ne optere}uje samo generacije stasale u predtranzicionom socijalnom miljeu, nego se, posredstvom porodice, {kole, grupe vr{njaka, medija i ukupnog dru{tvenog iskustva, prenose na potomstvo. U na{em slu~aju jo{ je i gore od toga. Stranputica rata u koju su nas privremeno odveli prvi slobodni izbori, vi{estrana~ko organizovanje i parlamentarizam, ve} je na startu kompromitovala demokratiju.

Mnogi teoreti~ari tranzicijske demokratizacije, razo~arani, poseù za takozvanom generacijskom hipotezom u tuma~enju (ne)mogu}nosti transfera bazi~nih politi~kih vrijednosti i stavova. Autenti~ne demokra-te moèmo o~ekivati tek sa smjenom generacija ili sa uspostavljanjem


6

me|ugeneracijskog diskontinuiteta, smatraju oni. Odnosno, demokrati-ja }e po~eti tek onda kada se na politi~koj sceni pojave mladi}i i dje-vojke koji su ne samo od ro|enja formirani u novom demokratskom ambijentu nego su oslobo|eni i iskustva rane demokratije sa po~etka 90-ih kao uvoda u rat, koji su, oslobo|eni iskustva kakvo su proìvjeli njihovi o~evi, oslobo|eni i od bolj{evi~kog iskustva njihovih djedova, oslobo|eni i patrijarhalnog iskustva pradjedova. Neki se me|u pome-nutim autorima pozivaju ~ak na “hipotezu ìvotnog ciklusa”, koja odi{e jo{ ve}im pesimizmom. Navodno, ljudi su samo u mladosti podobni za promjene, otvoreni za inovacije, radikalni u traènju boljeg, dok su u srednjim i poznijim godinama rigidni, inertni i konzervativni. A po{to mladi danas i kod nas te{ko dolaze do egzistencijalne nezavisnosti kao legitimacije za ulazak u javni ìvot i masovno odlaze u inostranstvo, perspektive za promociju demokratije su vrlo mra~ne.

Ne treba, naravno, nasjedati ni na suprotnu krajnost prosvjetitelj-skog optimizma, po kojoj obrazovanje za demokratiju moè da kom-penzuje sve savremene i istorijske hendikepe sa kojim ulazimo u poli-ti~ku dimenziju postkomunisti~ke tranzicije. Porodica i {kola, odnosno vaspitanje i obrazovanje, nisu nikakvi svespasavaju}i lijekovi za sve mogu}e boljke, odnosno ne mogu da budu ni jedino ni cjelovito rje{enje jer se, u krajnjoj liniji, uvijek postavlja vje~ito pitanje “ko }e da vaspi-tava vaspita~e”. Ali, demokratska edukacija i demokratski trening unutar demokratskog institucionalnog aran`mana mogu da poguraju demokratsku stvar naprijed, da bi politi~ki sistem {to prije i {to vi{e mogao da se osloni na {to vi{e {to ve}ih demokrata i prodi{e punim plu}ima.

Obrazovanje za demokratiju je utoliko aktuelnije {to je proces soci-jalizacije, koji profesor Nenad Suzi} znala~ki obra|uje u posebnom po-glavlju naslovljenom “Obrazovanje i sociologija dru{tvenosti”, vezan za {kolski odnosno formativni uzrast. Politikolo{ka istraìvanja su, naime, pokazala da ono {to vaì za socijalizaciju uop{te vaì i za politi~ku soci-jalizaciju. Naime, stavovi i vrijednosti, kako autoritarne, tako i demo-kratske orijentacije, tako|e se sti~u u relativno ranom periodu formira-nja li~nosti. Utoliko ostavljaju vrlo malo prostora za kasnije modifika-cije na bazi novih politi~kih iskustava, edukacije i treninga. Upravo na bazi tih i takvih spoznaja obrazovni program ujedinjene Evrope za pridruène ~lanice, odnosno za zemlje koje }e to postati u narednoj deceniji, predvi|a fakultativno i obavezno izu~avanje demokratije.

Program obuhvata istoriju i savremenost demokratije, njene teorij-ske i prakti~ne kontroverze, njena generalna na~ela i specifi~ne konkre-


7

tizacije na razli~itim nivoima dru{tvenog i individualnog ìvota, ali i kriterijume kao {to su ljudske slobode i gra|anska prava, za{tita manji-na, dijalog, tolerancija, konsenzus, empatija i td. A sve u cilju beskon-fliktnog, a to }e re}i demokratskog rje{avanja sporova, {to narod na ovom podru~ju ~eka i u poratnom vremenu, ne manje nego priva-tizacija, izgradnja trì{ne ekonomije i slobodnog preduzetni{tva. Sve to jo{ uvijek predstavlja problem da bismo brè zakora~ili u bolju budu}nost.

I mada }e u nastavnim programima vjerovatno zamijeniti neka-da{nji predmet “Marksizam”, predmet “Demokratija” ne bi trebalo da bude koncipiran “marksisti~ki”, odnosno kao posljednja rije~ nauke i tehnike, kao jedini pravi odgovor na sva pitanja, nego “demokratstki” kao samo jedan od mogu}ih izbora, bez obzira {to je u na{e vrijeme demokratija zaista doìvjela svojevrsnu planetarnu univerzalizaciju. Iako Frensis Fukujama trijumfalno obznanjuje njenu definitivnu isto-rijsku pobjedu nad svim alternativnim modelima, demokratija ipak ne smije da bude stvar autoritarnog nametanja od strane novog svjetskog poretka niti stvar izvoza sa razvijenog Zapada na nerazvijeni Istok jer je to suprotno njenoj prirodi, nego stvar slobodnog izbora. Kako pi{e Dò{ua Murav~ik, privla~nost demokratskih sloboda jest univerzalna, ali demokratske institucije odraàvaju specifi~ne odlike nacionalne kulture, a Nenad Suzi} je jedno od zavr{nih poglavlja svoje knjige po-svetio upravo etni~koj toleranciji i antietni~kom pristupu obrazovanju.

Sve u svemu, djelo “Sociologija obrazovanja” profesora dr Nenada Suzi}a, doima se, ne samo navedenim poglavljima nego i u cjelini, kao svojevrsna prologomena za obrazovanje za demokratiju, {to ga ~ini aktuelnim i daleko izvan uè akademske namjene.

dr Nenad Kecmanović


374

S A D R @ A J

Predgovor I Predmet sociologije obrazovanja!…………………………………. 9 ! II Metodi sociologije obrazovanja!………………………………….. 13 1) Opa`anje ………………………………………………………... 15 a) Opservacija – posmatranje ………………………………… 16 b) Introspekcija ………………………………………………… 18 c) Dnevnik-metod ……………………………………………… 21 2) Mjerenje ………………………………………………………… 23 3) Ispitivanje ………………………………………………………. 25 a) Intervju ………………………………………………………. 27 b) Anketa (upitnik) ……………………………………………. 31 c) Skaleri ………………………………………………………... 36 - Tipovi skala ………………………………………………... 37 - Semanti~ki diferencijal …………………………………… 41 d) Ispitivanje dokumentacije ………………………………….. 45 e) Servej metod ………………………………………………… 49 f) Sociometrija ………………………………………………….. 53 g) Testovi ……………………………………………………….. 57 4) Ekspertska analiza ……………………………………………... 60 5) Studija slu~aja …………………………………………………... 63 6) Statisti~ki metodi ……………………………………………….. 65 7) Eksperiment …………………………………………………….. 72 a) Eksperiment s paralelnim grupama ……………………….. 77 b) Eksperiment sa rotacijom faktora ………………………… 81 c) Inicijalno-finalni eksperiment ……………………………… 84 d) Eeksperiment u~inka ………………………………………. 86 e) Eks-post-fakto postupak …………………………………… 89 8) Neeksperimentalno pore|enje ………………………………... 91 9) Metodi nau~nog obja{njavanja ………………………………. 95 10) Sistemska analiza ……………………………………………… 101 III Sociologija obrazovanja kroz istoriju …………………………… 105 1) Anti~ka gr~ka misao o obrazovanju i dru{tvu ……………….. 105 2) Sociologija obrazovanja u srednjem vijeku ………………….. 108 3) Sociologija obrazovanja u novom vijeku …………………….. 110 4) Konstituisanje sociologije obrazovanja ………………………. 113 !


375

IV Odnos pedagogije, sociologije i psihologije!…………………….. 114 !!!!1)!Odnos sociologije i pedagogije ……………………………….. 114 2) Odnos sociologije i psihologije ………………………………... 116 V Obrazovanje kao dru{tveni fenomen!……………………………. 118 ! VI Dru{tveni procesi i pojave ……………………………………….. 121 ! VII Dru{tveni odnosi i njihov uticaj na obrazovanje!…………….. 127 !! 1) Odnos obrazovanja prema proizvodnji, raspodjeli, razmjeni

i potro{nji …………………………………………………………

128 ! VIII Uloga obrazovanja u razumijevanju dejstva dru{tvenih

procesa ………………………………………………………….

141 1)!Dekadentna ili konzervativna uloga obrazovanja 141 2) Progresivna ili revolucionarna uloga obrazovanja …………... 149 IX Etni~ka tolerancija i antietni~ki pristup u obrazovanju ……… 154 ! X Moral kao praksa etike -– moralno vaspitanje!………................. 162 !!!!!1) Dru{tvene promjene i moral ………………………………….. 166 ! XI Istorijski zna~ajniji vrijednosni sistemi …………………………. 172 XII Obrazovanje i sociologija dru{tvenosti ………………………… 183 1) Socijalizacija …………………………………………………….. 189 XIII Obrazovanje u okvirima socijalizacije i solidarnosti ………… 201 !!!!1) Civilizacijski kontekst obrazovanja………………………….... 201 2) Solidarnost u sferi obrazovanja ………………………………. 211 3) Etni~ka solidarnost …………………………………………….. 219 XIV Grupa kao sociolo{ki i vaspitno obrazovni fenomen ……….. 227 1) Pojam, osobine i vrste grupa ………………………………….. 227 2) Grupe kao dru{tva i njihov uticaj na obrazovanje ………….. 232 3) Mehanizmi grupne interakcije ………………………………… 238 4) Kori{tenje intergrupnih snaga u pedago{ke svrhe …………... 253 XV Religija, kultura i dru{tveni sistem kao osnov obrazovanja!… 265 1) Religija …………………………………………………………..! 265 2) Kultura i obrazovanje ………………………………………….. 275


376

3) Dru{tveni sistem i religijsko obrazovanje ……………………. 277 XVI Li~nost i dru{tveni sistem!……………………………………… 279 1) Li~nost i vlast ……………………………………………………! 279 XVII Sociolo{ka evaluacija obrazovnih u~inaka!………………….. 292 1) Dvadeset osam kompetencija za XXI vijek ………………….. 292 2) Kognitivni stil kao ishod obrazovanja ………………………... 304 XVIII Sociolo{ka futurologija obrazovanja ……………………….. 306 XIX Zaklju~na razmatranja ………………………………………… 311 Rezime (Summary) …………………………………………………. 313 Pitanja za evaluaciju postignu}a …………………………………… 315 Indeks imena … ……………………………………………………. 338 Indeks pojmova ……………………………………………………… 348 Literatura

…………………………………………………………………… 359

Sadr`aj ………………………………………………………………. 374


377

sociologija obrazovanja pdf

Documents