SOSGLASNIK

Tromjesečnik SOS DJEČJEG SELA HRVATSKAZagreb • Lipanj 2016. • God. XX • Br. 86

Brižan dom za svako dijete

WWW.SOS-DSH.HR

skolski sat otkucava, ljeto se priblizava

2 Lipanj 2016.

DRAGI PRIJATELJI,

10000 Zagreb, Zavrtnica 5tel. 385/1/461 00 66

e-mail: info@sos-dsh.hrwww.sos-dsh.hr

račun: HR5624020061100071558

otkada smo rodama poželjeli dobrodošlicu, otpjevali pjesmice i nacrtali crteže, one su se počele vraćati u naše krajeve. Kada i la-stavice sviju gnijezda pod našim strehama i trijemovima, bit ćemo sigurni da se ljeto konačno vratilo. Livade su opet prepune djece koja su se rastrčala za loptama, igrač-

kama i proljetnim veseljem zavrtjela pe-dale bicikala. Toni i Marko, na ponos SOS mame, uredili su cvjetnjak ispred kuće. U SOS dječjim selima djeca žive djetinjstvo. Naizgled ništa posebno i vrlo jednostavno, ali za njih jako važno. Obiteljski život od jutra do večeri. Škola, braća i sestre, SOS kuće pune dinamike, djetinjstva, odrasta-nja… Uspjehe, strahove, želje, brige, na-danja proživljavaju djeca, a mi koji s njima

živimo nastojimo im pomoći i „pogurati“ ih do samostalnosti.Proljetna slika iz SOS dječjih sela: zeleni-lo, povjetarac koji nosi cvrkut ptica i budi nadu da će djeca u budućnosti imati više djetinjstva. Školovanje, miran i topao dom najsigurniji su putokaz prema tom cilju. Sada smo, kao i u drugim obiteljima, usre-dotočeni na kraj vrtićke i školske godine, ali i na razmišljanja o ljetu. Život u SOS dječjim selima, velike i male stvari, moguć je zahvaljujući razumijevanju mnogih ljudi koji prepoznaju važnost djetinjstva za svako dijete. To je osnova i smisao našeg djelovanja. Hvala svima koji nas podržava-ju, savjetuju, pomažu i s nama djeluju kako bi svima bilo bolje. Lice sadašnjosti susrest će nas i pogledati u budućnosti.

S osobitim poštovanjem,prof. dr. sc. Mariza Katavić

predsjednica Udruge

Dragi čitatelji i darovatelji, hvala vam na pomoći koju pružate djeci i mladima koji žive u SOS Dječjem selu Hrvatska

JA VOLIMSada na svijetu najviše volim svoju tetu,

svako jutro ona me probudi polako i onda se probudi i moj brat marko,

a kada se vratimo iz škole,na stolu budu jela koja djeca najviše vole!

Kada mi je teško i kada me ljubav muči,svojim savjetima u pomoć moja teta trči!

moja je teta meni najveća sreća,i u kući je vole sva djeca.

6. r.

3www.sos-dsh.hr

Bila je sasvim malo dijete kad je njezina obitelj, bježeći pred ratom, stigla u Hrvatsku iz Bosne i Herce-

govine. Nedugo potom umro je Daliborkin otac, a ona je u dobi od dvanaest godina preuzela brigu za bolesnu majku, mla-đeg brata i sestru. Živjeli su u kućici bez grijanja i tekuće vode. Unatoč golemim izazovima s kojima se suočavala, Daliborka nikad nije odustala od školovanja.‘Nakon škole išla sam kući kuhati. Svaka dva dana donosila sam vodu za piće od su-

Kad je bila mlađa, Daliborka Matanović vjerovala je da će je uvijek pratiti nesreća. Začudo, danas je ta dvadesetsedmogodišnja ekonomistica iz Hrvatske zahvalna na svemu što je u životu proživjela.

‘ZAHVALNA SAM ZA TEŠKE TRENUTKE U ŽIVOTU, ONI SU ME UČINILI SNAŽNOM!’

sjeda koji je živio kilometar dalje’, kaže Daliborka koja je nakon majčine smrti s bratom i sestrom došla živjeti u SOS Dječje selo Lekenik i teško se navikla na osjećaj da se ne mora ‘brinuti ni zbog čega’. Od trenutka kad je stigla u Leke-nik, Daliborka se isticala. Svi ju pamte po tome što je bila iznimno savjesna, od-govorna i radišna djevojčica. Zahvalju-jući svojoj marljivosti i ambicioznosti, dobila je stipendiju za studij ekonomije i upravljanja, a 2010. godine uvrstili su je među trideset najboljih studenata u Hrvatskoj. Ipak, Daliborka svojim najvećim uspjehom drži to što je u dobi od osamnaest godina postala zakonska skrbnica svog brata i sestre – ona je naj-mlađa osoba u povijesti Hrvatske kojoj je povjerena takva odgovornost. ‘Ma koliko to čudno zvučalo, zahvalna sam za teške trenutke u životu. Naučili su me kako da razlikujem dobro od lošega, naučili su me da ostanem realna i da s obje noge stojim na zemlji te cijenim sve životne vrijednosti. Zahvalna sam jer me sve to učinilo snažnom i samostalnom. Danas se mogu nositi sa svakim izazo-vom’, rekla je Daliborka čija je teška životna priča dirnula brojna srca diljem svijeta, a njezinu savjesnost prepoznala je i međunarodna Udruga SOS Kinder-dorf International.Tako je Daliborka ove godine osvojila Hermann Gmeiner Award, nagradu koja još od 1991. prepoznaje uspjeh mladih osoba koje su nakon izlaska iz SOS su-stava postale jedinstveni uzori u svojim društvenim zajednicama. U oštroj kon-kurenciji ova je uspješna 27-godišnjaki-nja dobila zaslužene ovacije te postala uzor mladima diljem svijeta, a mi smo iznimno ponosni što je odrasla uz nas.

Nakon dugo vremena Daliborka

je posjetila SOS Dječje selo Lekeniik

i primjetila kako je sve ostalo isto

4 Lipanj 2016.

Pri prvom susretu s Brankom Tomašević njezina će vas energija oboriti s nogu. Sitna, energična i puna života ova gospođa iza sebe ima 20 godina karijere kao SOS mama i ni za što ih ne bi mijenjala.

Trenutačno se u SOS kući Mali-na, u SOS Dječjem selu Ladi-mirevci, brine za petero djece

i uživa u tome. ‘U SOS Dječjem selu Ladimirevci svaki je dan drugačiji. Zato obožavam ovdje živjeti i nema mi ni-čeg ljepšeg nego biti kod kuće. Sada mi ide 21. godina kako sam tu i još neko vrijeme ne namjeravam nikamo ići. Jako volim pomagati i najljepši mi je osjećaj kada znam da me djeca trebaju. Meni u životu ne treba ništa bolje, neka bude ovako kako jest i ja sam prezado-voljna’, priča nasmijana Branka dok je crnokosa djevojčica Maja sjedi kraj nje i upija svaku riječ.

Maja ima 13 godina, u SOS Dječje selo Ladimirevce došla je braćom Hrvojem i Ivanom, te sestrom Marijom. Toj veseloj družini prije pola godine pridružio se i SOS brat Lovro. ‘Kod mene nema prisile, nema moraš ovo, moraš ono. Djeci dam slobodu pa se onda oni, u toj svojoj slobodi, uče odgovornosti. I to super funkcionira, oni zaista sami pospreme po kući i ponešto skuhaju. Maja je posebno vrijedna curica koja ima ‘sun-ce u očima’ i osmijeh koji obara s nogu’, kaže Branka koja je na početku svoje karijere SOS mame imala ponekad i teških razdoblja.‘Prva generacija djece za koju sam se brinula

SOS MAMA BRANKA: ‘ZBOG NEKE SAM DJECE NOĆIMA PLAKALA, ALI DANAS ZNAM ‘OBUTI NJIHOVE CIPELE’’

5www.sos-dsh.hr

Najmlađii najkreativniji stanovnici kuće Malina slikovito su prikazali svoju SOS mamu Branku Božena, veliko hvala

na vjernosti, toplini i ljubavi koju si pružala generacijama djece

Lorena, Davor i Gabrijela ovog su se svibnja oprostili od svoje

SOS mame Božene. Iako je to za sve stanare SOS kuće Suncokret u Leke-niku bio težak trenutak, SOS mama otišla je u zasluženu mirovinu. Jedna od naših mama s najduljom karije-rom, nakon 24 godine oprostila se od svojih kolegica, prijateljica i djece. Tom prigodom u SOS Društvenom centru Hermann Gmeiner okupile su se Boženine prijateljice, SOS mame, djeca te kolege s kojima je surađiva-la dugi niz godina. Na vjernosti, toplini i neizmjernoj ljubavi koju je pružila generacijama djece bez roditelja i odgovarajuće roditeljske skrbi, Boženi je zahvalila nacionalna direktorica SOS Dječjeg sela Hrvatska, Višnja Tuškan-Krupić te direktor SOS Dječjeg sela Lekenik, Mario Čović. Uz slatki okus slav-ljeničke torte Božena se oprostila sa svojim drugim domom u kojeg će se uvijek s radošću vraćati.

bila su u jako lošem stanju – zanemarivana i zlostavljana. Susrela sam se s njima pri pr-vom dolasku u SOS Dječje selo Ladimirevci, tada sam imala 30 godina. Ljudi me često pitaju zašto sam došla. Iskreno, jedno sam jutro pila kavu u našoj obiteljskoj firmi i či-tala novine. Bilo je vrijeme Božića. Ugledala sam oglas za radno mjesto SOS mame u ko-jemu je pisalo: ‘Ako želite iz humanih razlo-ga pružiti toplinu, brigu i ljubav djeci koja nemaju roditelje i adekvatnu skrb, javite se’. Kako je moj zaručnik poginuo u ratu, nikada se nisam udavala, a ubrzo sam i saznala kako biološki ne mogu biti majka. Prema svemu sudeći, izmaknula mi je prilika u životu da zasnujem svoju obitelj pa me taj oglas za posao itekako ponukao da odem i vidim što to zapravo jest. Četiri mjeseca kasnije dobila sam poziv i otišla u SOS Dječje selo. Prva pomisao kada sam došla bila mi je: ‘Bože, pa zar ovog nema samo u Americi?’ Ja sam mislila da takvih strahota ima samo na televiziji, daleko od nas. U to vrijeme pohađala sam školu za SOS mame te radila u SOS kućama. Za mene je to bio velik udarac. Susretala sam se s djecom zbog koje sam noćima plakala i nisam vjerovala da djeca mogu imati tako teške sudbine. Tada sam samoj sebi rekla: ‘Branka, ti nemaš pojma o životu’, prisjetila se svojih početaka Branka. Iako priznaje kako joj je na samom početku karijere bilo jako teško, duboko u sebi zna da je poziv SOS mame za nju oduvijek bio onaj pravi. Kako kaže, u Selo je stigla sa svojom sudbinom, a djeca sa svojom. Ona je učila od njih kao i oni od nje. ‘U 20 godina u Selu podigla sam 16-ero djece. Ne mogu reći da su svi uspješni, ali ja ih volim jer su odani, topli i dobri. Kako će i hoće li uspjeti u životu, ne znam, ali znam da sam učila da je život okrutan. Prema njima je bio posebno okrutan jer tijekom odrastanja nisu imali roditelje’, go-vori Branka koja svoju djecu uči da poštuju i vole svoje biološke roditelje, a njihove postupke ostave po strani. ‘Danas, nakon tolikih godina iskustva, nema toga što ne znam. Ne znam utoliko što nemam iskustva te djece, ali mogu ‘obuti njihove cipele’ i prepoznati gdje su njihove teškoće. Na kraju krajeva i ja od svoje djece učim svaki dan’, zaključila je Branka.

NA PUTU PREMA ODRASTANJU I NAŠOJ SREĆI,ONA JE NAMA SVOJU TOPLU RUKU DALA,

I MI SADA ŽELIMO SAMO OVO REĆI:DRAGA MAMA BOŽENA – OD SRCA TI

NAŠIH HVALA!

Kad osnovnoškolci stignu kući dočeka ih SOS mama Branka s mirisnim ručkom i zagrljajem

6 Lipanj 2016.

U VRUĆEM IŠČEKIVANJU LJETA

Uživanje u ljetnim radostima valja zaslužiti, to znaju i naši mališani. Stoga sada punom parom griju stolice kako bi svojim uspjehom u školi postigli da ih ubrzo grije sunce i hladi more

Ne znamo kako vi, ali mi jedva čekamo ljeto. Sunce, nebo bez oblačka, miris jagoda i svježe

pokošene trave te, što je najbolje, nema školeee! Kako bismo i ovoga ljeta mogli bezbrižno uživati u slobodnom vremenu, sada vrijedno ‘grijemo stolce’ i učimo za što bolji uspjeh na kraju školske godine. Unatoč tome, mislima smo već na praznicima. Obavili smo i osnovne pripreme – provjerili smo jesu li nam gume na biciklima spremne za osvajanje novih okuka, jesu li nam kupaće gaćice možda premale i u kakvu je stanju veliki krokodil na napuhivanje. Bilo bi idealno kada bismo barem dio ljetne opreme mogli obnoviti te dostići neke nove ljetne destinacije na našemu lijepom, plavom Jadranu. U tome nam uvijek možete pomoći vi – naši dragi prijatelji i donatori. I ove godine, dok se pakirate na more, sjetite se djece bez roditelja i roditeljske skrbi smještene u SOS dječjim selima, Lekeniku i Ladimirevcima, te svojom donacijom, uplatom na račun, pomozite da i ovo ljeto za njih bude dugo, toplo i nezaboravno.

Sladoledno osvježenje za mališane je uvijek radost. Bilo ljeto ili zima važno je da se sladoleda ima.

U Dječjem selu ima već ozbiljnih ronioca koji će zasigur-no ovoga ljeta usa-vršiti ovu vještinu

7www.sos-dsh.hr

KAD TINEJDŽERI GOVORE O LJUBAVI I ŽIVOTU

Zahvaljujući talentiranom desetogodišnjaku SOS Dječje selo Lekenik od nedavno se diči Zlatnom medaljom iz Taekwondoa.

Šarmantan, pomalo povučen i neodolji-vo drag desetogodišnji Josip najmlađi je od četvero braće koji žive u SOS

obitelji u Lekeniku. Osim što je vrijedan u školi i od velike pomoći SOS mami u kući, Josip jako voli Taekwondo. Iako je tek nedavno počeo trenirati, pokazalo se da je nadaren za taj šport. Visok, vitak i okretan brzo je pohvatao većinu trikova toga bori-lačkog sporta te s natjecanja u kicku izašao kao najbolji. Ponosan i presretan Josip je kući odnio Zlatnu medalju te ispunio naša srca srećom i ponosom.

ZLATNI JOSIP

Naši mladi iz SOS Zajednica mladih okupili su se u Orahovi-ci gdje su proveli tri kreativna dana puna znanja i veselja.

Čini se da će Josip s ovakvim rezultatima daleko dogurati i postati prava zvijezda Taekwondoa

Jeste li ikada probali mlade osobe, tinej-džere, pitati što za njih znači ljubav? Što znači biti seksi, trendi ili pametan?

Odgovori su zapanjujući, iskreni i vrijed-nosni.S početkom proljeća u Orahovici smo i ove godine održali Dan mladih. U trodnevnu druženju, obilježenu radom, zabavom i smijehom, sudjelovali su mladi iz četiri Zajednice mladih, njihovi odgojitelji kao i mladi iz oba SOS Dječja sela.‘Danom mladih’ želimo im pružiti priliku da procijene do koje im mjere programi i

ponude SOS Dječjeg sela pomažu da posta-nu samostalne odrasle osobe, dok odgojitelji imaju priliku procijeniti vlastiti rad u smislu podrške mladima da vode samostalan život. Vlastitim riječima imaju priliku reći što smatraju da funkcionira dobro ili loše u tom procesu te dati svoje prijedloge za daljnji rad. Tako kroz radionice naši mladi imaju priliku progovoriti o svojemu poimanju života, ljubavi i drugim životnim vrijed-nostima kao i puno toga naučiti o važnim temama kao što su samopoštovanje, ljubav, odnos prema drugom spolu, veze.

Sloboda go-vora, izraža-vanje mišljenja i ispoljavanje emocija za gru-pu tinejdžera pravi je ‚ispušni ventil‘

SOS GLASNIK namijenjen je djeci, djelatnicima, suradnicima i prijateljima SOS Dječjeg sela Hrvatska. Tiska se nahrvatskom jeziku i nema komercijalnu namjenu. Izdaje: SOS DJEČJE SELO HRVATSKA, Zagreb, Zavrtnica 5Glavna i odgovorna urednica: Višnja Tuškan-Krupić Urednici: Ivan Jergović, Neža ŠiptarSuradnici: djeca i mladi SOS Dječjeg sela Lekenik i Ladimirevci, R. Agačević, F. Floršić, K. Ilievska, V. Matić,S. Pavanić, A. Nađ, M. Šenjug, M. Vipotnik, Lj. Varga, D. Virag, A. Zdjelar PaunovićFotografije: Arhiva udruge SOS Dječje selo Hrvatska;Naklada: 15.500, ISSN 1330-7762 • SOS Glasnik prijavljen je kao javno glasilo Vladi Republike Hrvatske.Temeljem Zakona o PDV-u, čl. 11., udruga SOS Dječje selo Hrvatska nije u sustavu PDV-a.

10000 Zagreb, Zavrtnica 5, tel. 385/1/461 00 66e-mail: info@sos-dsh.hr, www.sos-dsh.hr, www.dop.sos-dsh.hrračun: HR5624020061100071558, OIB: 40473432889

SOS dječja sela brinu se za djecu bez roditelja iroditeljske skrbi, bez obzira na rasnu, nacionalnu ivjersku pripadnost, a pružaju im ljubav i sigurnostu obiteljskom okruženju. Prvo SOS dječje seloosnovao je Hermann Gmeiner (1919.-1986.) uaustrijskom gradiću Imstu 1949. godine. SOSKinderdorf International najveća je svjetskanevladina humanitarna organizacija. PredsjednikSOS Kinderdorf Internationala, organizacije kojaokuplja sve nacionalne SOS udruge, jest gospodinSiddhartha Kaul. Udruga SOS Dječje selo Hrvatskačlan je SOS Kinderdorf Internationala.

SOS Dječje selo Hrvatska zahvaljuje: PSC Osijek Jadransko osiguranje, podružnica Osijek MUP – Policijska uprava Osječko-baranjska GPP Osijek Dječje kazalište Osijek KHL Medveščak Cinestar Zagreb Erste & Steiermaerkische Bank Auto Krešo Kaufland Mazda Motor Croatia Xellia INA Cargo-partner d.o.o. Escape d.o.o.