specijalistički...
TRANSCRIPT
1
UNIVERZITET U BEOGRADU
POLJOPRIVREDNI FAKULTET
Slađana S. Milojković, dipl.ing.prehrambene tehnologije
Fizičko-hemijska i mikrobiološka ispravnost vode za piće u
seoskim naseljima na teritoriji grada Požarevca
Specijalistički rad
Beograd-Zemun, 2014.
2
POLJOPRIVREDNI FAKULTET, ZEMUN
Mentor: __________________________________
Profesor dr Miloš B. Rajković, redovni profesor
Poljoprivredni fakultet u Zemunu, Univerziteta u Beogradu
redovni član Inženjerske akademije Srbije (IAS), Beograd
Članovi Komisije: __________________________________
Profesor dr Mališa Antić, vanredni profesor
Poljoprivredni fakultet u Zemunu, Univerziteta u Beogradu
___________________________________
Dr Mirjana Stojanović, naučni savetnik
Institut za tehnologiju nuklearnih i drugih
mineralnih sirovina, ITNMS, Beograd
___________________________________
Dr Miomir Nikšić, redovni profesor
Poljoprivredni fakultet u Zemunu, Univerziteta u Beogradu
Datum odbrane: ____________________________________
3
REČ MENTORA
Sva ispitivanja voda u Braniĉevskom okrugu, ĉiji su rezultati detaljno prikazani u ovom
specijalistiĉkom radu, obavljena su pre obilnih padavina u Srbiji od 12. do 17. maja 2014.
godine. Obilne padavine u Srbiji bile su posledica prisustva i razvoja prostranog ciklonskog polja
niskog vazdušnog pritiska sa centrom u oblasti Đenovskog zaliva (popularno nazvan ciklon
„Tamara”). Ciklonsko polje sporo se premeštalo preko Apeninskog poluostrva i juţnog Jadrana u
podruĉje centralnog Balkana i istoka Panonske nizije. Tokom sporog premeštanja, ciklonska
aktivnost se produbljivala uz razvijenost po svim visinama. Oblaĉni sistem u vezi sa ovim
ciklonom bio je visine do sedam kilometara, a horizontalna rasprostranjenost bila je iznad većeg
dela Balkanskog poluostrva i srednje Evrope.
Kao posledica toga, od 12. do 17. maja zabeleţene su padavine koje su jednake (prema
podacima Republiĉkog hidrometeorološkog zavoda (RHMZ) iz Beograda) tromeseĉnim
koliĉinama padavina na ovim podruĉjima, jer je tokom 72 sata palo oko 200 mm vode po metru
kvadratnom u većem delu zemlje, što govori da se radi o ekstremnom dogaĊaju kojim su
prevaziĊeni dosadašnji istorijski maksimumi dnevne koliĉine padavina, kao i vodostaji.
Ova prirodna katastrofa ukazala je, naţalost, i na veliki znaĉaj ovog i sliĉnih istraţivanja
kvaliteta ţivotne sredine (okoline) u jednom normalnom (prirodnom) ciklusu.
Naime, kvalitet uzoraka voda koji su analizirani u ovom specijalistiĉkom radu rezultat su
prirodnih procesa koji se odigravaju u sistemu voda-zemlja-vazduh u duţem vremenskom
periodu. Moţe se reći pravi „prirodni fon”, jer nije bilo snaţnijeg niti prirodnog niti
antropogenog dejstva na prirodni sistem.
Ako izuzmemo neka dešavanja u prirodi na ovom podruĉju koja su mogla da promene
„prirodni fon”, veliki antropogeni uticaj (udar) bio je 1986. godine (havarija u nuklearnoj centrali
u Ĉernobilju, Ukrajina) i NATO bombardovanje SR Jugoslavije 1999. godine, kada je prirodni
sistem znatno „obogaćen” radionuklidima (1986) i razliĉitim hemijskim supstancama i
uranijumom (1999), što u ovom specijalistiĉkom radu nije dokazano, ili se nalaze ispod praga
detekcije.
TakoĊe, u ovom periodu nije bilo većih zdravstvenih problema stanovništva (epidemija
razliĉitih razmera, veliki broj obolelih od teških bolesti i sl.), što takoĊe ukazuje da je
antropogeni uticaj na kvalitet ţivotne sredine priroda uspešno odbacila.
Na taj naĉin ovaj specijalistiĉki rad, u periodu koji dolazi nakon katastrofalnog dejstva
prirode i posledica koje je to dejstvo prouzrokovalo, predstavlja pravu osnovu („referentnu
4
vrednost”, taĉnije „prihvaćenu referentnu vrednost”, u svojoj punoj definiciji 1) sa ĉijim
rezultatima se mogu porediti rezultati svih sledećih ispitivanja. Sigurno je došlo do promene
fiziĉko-hemijskog a naroĉito mikrobiološkog sastava voda (akutnog, u periodu nakon kiša i
poplava, a hroničnog u duţem vremenskom periodu) koji će novim istraţivanjima moći da se
porede i da se pravilno (pouzdano) sagledaju razmere tih promena, a naroĉito konsekventan
uticaj na zdravlje stanovništva.
Ovaj specijalistiĉki rad još jedanput dokazuje kako nauka svojim ispitivanjima koja su
ponekad i neshvaćena od strane šire društvene javnosti (visoki troškovi obuke ljudi, visoka cena
instrumenata i hemikalija, visoka cena odrţavanja (remont) sistema) u stvari radi za dobrobit
upravo tog društva jer svojim rezultatima trasira bezbednu ţivotnu sredinu i spreĉava
dalekoseţne posledice koje mogu da prouzrokuju katastrofe velikih razmera nastale bilo
prirodnim bilo antropogenim putem.
Na taj naĉin ĉovek, koji je pred prirodom nemoćan, ipak moţe da utiĉe na prirodu, makar
samo u onoj meri da ţivi u jednoj koheziji sa njom i da se štiti od njene ponekad ĉudljive prirode,
ali i da priroda na svaki ĉovekov atak na nju odgovara mnogostruko jaĉe i bolnije po ĉoveka.
Dr Miloš B. Rajković, red.prof.
___________________________
1 Referentna vrednost ili dogovorena prava vrednost (def.), vrednost dodeljena nekoj veliĉini i dogovorno
prihvaćena, jer joj je za odreĊenu upotrebu nesigurnost primerena. Primer dogovorene prave vrednosti je vrednost
referentnog etalona ili standarda, koja je najbolja procena prave vrednosti.
Prihvaćena referentna vrednost (def.) vrednost koja sluţi kao referentna vrednost za upotrebu i koja moţe biti: a)
teorijska, zasnovana na nauĉnim postavkama, b) dodeljena, zasnovana na eksperimentalnim podacima nekih
nacionalnih ili meĊunarodnih organizacija, c) dogovorena, zasnovana na kolaborativnim (lat. collaboratio, saradnja,
saraĊivanje) ispitivanjima.
5
Fizičko-hemijska i mikrobiološka ispravnost vode za piće u seoskim naseljima
na teritoriji grada Požarevca
Izvod
U okviru specijalistiĉkog rada u seoskim naseljima na teritoriji grada Poţarevca
uzorkovano je i pregledano 400 uzoraka vode za piće. Uzorci su uzeti u 20 seoskih naselja koja
nemaju centralno vodosnabdevanje: Ostrovo, Petka, Reĉica, Kliĉevac, Maljurevac, Bubušinac,
Bratinac, Bare, Beranje, Kasidol, NabrĊe, Trnjane, Dubravica, Batovac, Breţane, Ţivica,
Dragovac, Luĉica, Prugovo, Poljana. U svakom naselju uzeto je po 20 uzoraka vode iz
individualnih bunara u domaćinstvima u razliĉitim delovima sela.
Uzorkovanje, metode ispitivanja i tumaĉenje rezultata uraĊeni su u skladu sa Pravilnikom
o higijenskoj ispravnosti vode za piće. Radila se „osnovna analiza“ vode koja obuhvata sledeće
parametre: miris, boju, pH vrednost, utrošak KMnO4, mutnoću, nitrite, nitrate, amonijak, hloride,
elektroprovodljivost i mikrobiološku ispravnost i odreĊivanje sadrţaja teških metala u vodi za
piće primenom atomske apsorpcione spektrofotometrije.
Dobijeni rezultati analiza voda razlikuju se od naselja do naselja. U većini naselja voda je
u velikom procentu higijenski neispravna. Ispitivanja su pokazala da se % mikrobiološke
ispravnosti u ispitivanim uzorcima vode kreće od 85% u selu Dubravica, do potpuno neispravne
vode za piće, uzorkovane u selu Bare. Fiziĉko hemijska ispravnost vode za piće kretala se od
95% u selu Dubravica, do potpuno neispravne vode za piće, uzorkovane u selima Petka, Luĉica i
Prugovo. Najĉešći uzrok neispravnosti vode za piće su povišene vrednosti: nitrata (maksimalna
koncentracija nitrata 1138,9 mg/dm3 zabeleţena je u selu Kliĉevac), nitrita (maksimalna
koncentracija nitrita 0,40 mg/dm3 zabeleţena je u selu Prugovo), zatim mutnoća od
suspendovanih materija neorganskog porekla (maksimalna vrednost od 26,5 NTU zabeleţena je
u selu Breţane), boja vode kao posledica prisustva koloidno rastvorenih materija biljnog porekla
(maksimalna vrednost od 10 Co-Pt zabeleţena je u selu Ostrovo), koncentracija Cl–-jona
(maksimalna vrednost od 262,48 mg/dm3 zabeleţena je u selu Kliĉevac), prisustvo organskih
materija u vodi za piće, povišene vrednosti elektroprovodljivosti (maksimalna vrednost od 2940
µS zabeleţena je u selu Kliĉevac) i pH vrednost vode (najniţa pH vrednost od 6,27 zabeleţena u
selu Ţivica). U analiziranim uzorcima vode za piće u seoskim domaćinstvima koncentracija
amonijaka je u dozvoljenim granicama, dok je sadrţaj teških metala u svim uzorcima ispitivane
vode za piće ispod maksimalno dozvoljene koncentracije, a u nekim sluĉajevima ĉak i ispod
granice detekcije. Sadrţaj urana u ispitivanim uzorcima vode pokazuju da je koncentracija urana
u granicama prirodnih vrednosti.
Na osnovu ispitivanja velikog broja uzoraka vode za piće u seoskim naseljima koja
nemaju centralno vodosnabdevanje, procenjen je njen kvalitet sa aspekta zdravstveno-
bezbedonosne ispravnosti. Stanovništvo je informisano o kvalitetu vode za piće, znaĉaju o
redovnom monitoring njene ispravnosti i o preduzmanju kratkoroĉnih i dugoroĉnih mera za
obezbeĊenje zdravstvene ispravnosti vode za piće.
Ključne reči: voda za piće, fiziĉko-hemijska ispravnost vode za piće, mikrobiološka ispravnost
vode za piće, teški metali,
6
Physico-Chemical and Microbiological Quality of Drinking Water In Rural
Communities In The Pozarevac
Abstract
In rural areas in the territory of Pozarevac, 400 samples of drinking water were sampled
and inspected within the specialist work. Samples were taken in 20 villages that have no central
water supply: Ostrovo, Petka, Reĉica, Kliĉevac, Maljurevac, Bubušinac, Bratinac, Bare, Beranje,
Kasidol, NabrĊe, Trnjane, Dubravica, Batovac, Breţane, Ţivica, Dragovac, Luĉica, Prugovo,
Poljana. 20 samples of water have been taken from the individual wells in households in
different parts of the each village.
Sampling, testing methods and interpretation of results were done in accordance with the
Regulation on the hygiene of drinking water. We were working on "fundamental analysis" of
water that includes the following parameters: smell, color, pH, consumption of KMnO4,
turbidity, nitrite, nitrate, ammonia, chloride, conductivity and microbiological correctness and
determination of heavy metals in the drinking water by atomic absorption spectrophotometry.
The results of water analysis differ from village to village. In most communities the water
is mostly hygienically improper. The research has shown that the % of microbiological safety in
the tested water samples ranges from 85 % in the village of Dubravica, to completely unsafe
water, sampled in the village of Bare. Physical and chemical quality of drinking water ranged
from 95 % in the village of Dubravica, to completely unsafe water , sampled in villages Petka,
Luĉica and Prugovo. The most common cause of this are the elevated values of the following
chemical substances: nitrate (maximum concentration of nitrate 1138.9 mg/dm3 is recorded in
the village Kliĉevac ), nitrite (maximum concentration of nitrite 0.40 mg/dm3 is recorded in the
village Prugovo), the turbidity of the suspended inorganic materials (maximum value of 26.5
NTU is recorded in the village Breţane), the color of water as a result of the presence of
colloidal dissolved substances of plant origin (maximum value of 10 Co - Pt is recorded in the
village of Ostrovo), the concentration of Cl - ions (maximum value of 262.48 mg/dm3 is
recorded in the village Kliĉevac ) , the presence of organic matter in drinking water, elevated
conductivity (maximum value of 2940 μS is recorded in the village Kliĉevac) and the pH value
of the water (the lowest pH value of 6.27 is recorded in the village Ţivica). In the analyzed
samples of drinking water in rural households ammonia concentration is within acceptable limits,
while the heavy metal content in all samples of drinking water is below the maximum allowable
concentration, and in some cases even below the detection limit. Uranium content in the tested
water samples showed that the concentration of uranium is within the limits of natural values.
Based on the examination of a large number of samples of drinking water in rural areas
that do not have central water supply, its quality is assessed in terms of health and safety
correctness. The population is informed about the quality of drinking water, importance of
regular monitoring of its safety and taking short-term and long-term measures to ensure the
safety of water for drinking.
Key words: drinking water, physical and chemical quality of drinking water , the
microbiological quality of drinking water , heavy metals , stones.
7
Cilj rada
Zdravstveno bezbedna voda za piće predstavlja osnovu zdravog ţivljenja i jedan je od
prioriteta u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Bezbednost podrazumeva mikrobiološki, fiziĉko-
hemijski i radiološki ispravnu vodu, dovoljne koliĉine vode i njenu kontinuiranu isporuku.
Kvalitet podzemnih voda je promenljiv i zavisi od kvaliteta zemljišta, ali i od prodora
kontaminiranih površinskih i atmosferskih voda u podzemne vode.
Poslednjih godina u poljoprivrednim krajevima i u naseljima bez kanalizacije dolazi do
ubrzanog zagaĊivanja podzemnih voda materijama koje sadrţe azot (amonijak, nitriti i nitrati) i
mikroorganizmima. Ove kontaminacije mogu ozbiljno ugroziti zdravlje ljudi. Do kontaminacije
podzemnih voda dolazi zbog: prekomerne upotrebe mineralnih i prirodnih Ċubriva (u koliĉinama
koje biljke ne mogu da iskoriste), izgradnje propusnih septiĉkih jama, pretvaranja starih bunara u
septiĉke jame, nehigijenskog odlaganja smeća, nehigijenskog ispuštanja otpadnih voda,
prekomerne upotrebe pesticida i zagaĊivanja vazduha.
Zbog velikog epidemiološkog znaĉaja vode, ĉiji je uticaj neposredan i putem koje se
mogu dobiti razne zarazne bolesti, ili uneti štetne i opasne hemijske materije neophodno je, u
cilju zaštite zdravlja ljudi kontrolisati kvalitet vode za piće.
Zbog toga, cilj ovog specijalistiĉkog rada je da se:
1. analizira kvalitet vode za piće u seoskim naseljima na podruĉju opštine Poţarevac i da se
dobijeni rezultati uporede sa preporukama vaţećeg Pravilnika Republike Srbije i
preporukama Svetske zdravstvene organizacije;
2. uoĉe najĉešći uzroci neispravnosti vode za piće u seoskim naseljima na podruĉju opštine
Poţarevac;
3. informiše stanovništvo podruĉja opštine Poţarevac kakva je zdravstvena ispravnost vode
za piće;
4. u sluĉaju neispravnosti vode daju predlozi za preduzimanje kratkoroĉnih i dugoroĉnih
mera za obezbeĊenje zdravstvano ispravne vode u cilju zaštite zdravlja korisnika
8
ZAHVALNICA
9
Sadržaj
1. UVOD .....................................................................................................................................11
2. OSNOVNE KARAKTERISTIKE VODE ............................................................................... 13
2.1. Kruţni tok vode u prirodi .................................................................................................. 14
2.2. Resursi vode na Zemlji ..................................................................................................... 16
2.2.1. Bunari ...................................................................................................................... 16
2.3. Znaĉaj vode za ĉoveka i ţivi svet ..................................................................................... 17
2.4. Higijenska ispravnost vode za piće ................................................................................... 19
2.5. Fiziĉka ispravnost vode .................................................................................................... 19
2.6. Hemijska ispravnost vode ................................................................................................. 22
2.7. Mikrobiološka ispravnost vode ......................................................................................... 24
2.8. Prirodna kontaminacija ..................................................................................................... 26
2.8.1. Kontaminacija prirodnih voda ................................................................................ 26
2.8.2. Oblici kontaminacije prirodnih voda ...................................................................... 27
2.8.3. Hemijska kontaminacija vode ................................................................................. 27
2.8.4. Fiziĉka kontaminacija vode .................................................................................... 27
2.8.5. Termiĉka kontaminacija vode ................................................................................. 27
2.8.6. Kontaminacija komunalnim otpadnim vodama ...................................................... 27
2.8.7. Kontaminacija industrijskim otpadnim vodama ..................................................... 28
2.8.8. Kontaminacija teškim metalima ............................................................................. 28
2.8.9. Kontaminacija od poljoprivrede ............................................................................. 28
2.9. Definicija, rasprostranjenost i resorpcija teških metala .................................................... 28
2.9.1. Efekti izloţenosti kadmijumu u ţivotnoj i radnoj sredini ....................................... 31
2.9.2. Efekti izloţenosti olovu u ţivotnoj i radnoj sredini ................................................ 33
2.9.3. Arsen i arsenova jedinjenja i uklanjanje arsena iz vode ......................................... 35
2.9.3.1. Poreklo u vodi za piće i toksikološki uticaj ............................................... 36
2.9.4. Efekti izloţenosti gvoţĊa i mangana u ţivotnoj i radnoj sredini ............................ 39
2.9.4.1. Postupci i ureĊaji za deferizaciju vode ...................................................... 41
2.9.4.2. Postupci i ureĊaji za demanganizaciju vode .............................................. 42
2.10. OdreĊivanje teških metala ............................................................................................... 43
2.10.1. Princip rada AAS ................................................................................................ 46
3.MATERIJAL I METODE RADA ............................................................................................ 47
3.1. Cilj rada .............................................................................................................................. 48
3.2. Metod rada ......................................................................................................................... 49
3.3. Procedura uzorkovanja ....................................................................................................... 50
3.3.1.Odabiranje lokacija za uzorkovanje .......................................................................... 50
3.3.2. Sigurnost .................................................................................................................. 50
3.3.3. Uĉestalost i cena ...................................................................................................... 51
3.3.4. Uzorkovanje i slanje vode na analizu ...................................................................... 51
3.3.5. Tretman uzoraka i skladištenje ................................................................................ 54
3.3.6. Posude za uzorak .................................................................................................... 55
3.3.7. Procedura ĉišćenja ................................................................................................... 56
3.3.8. Filtracija ................................................................................................................... 56
3.3.9. Skladištenje i konzervacija ...................................................................................... 57
10
3.4. Analitiĉke tehnike .............................................................................................................. 57
3.4.1. Atomska apsorpciona spektrometrija ....................................................................... 59
3.4.2. Jon-selektivne elektrode ........................................................................................... 59
3.5. Temperatura vode .............................................................................................................. 59
3.6. Miris vode .......................................................................................................................... 59
3.7. Ukus vode .......................................................................................................................... 59
3.8. OdreĊivanje boje vode ....................................................................................................... 60
3.9. OdreĊivanje mutnoće vode ................................................................................................ 61
3.10. Elektroprovodljivost ........................................................................................................ 61
3.11. pH vrednost ..................................................................................................................... 62
3.12. OdreĊivanje sadrţaja hlorida ........................................................................................... 62
3.13. Azotna jedinjenja u vodi: amonijak, nitriti i nitrati ......................................................... 63
3.13.1. Redukcija asimilarnog nitrata .............................................................................. 65
3.13.2. Denitrifikacija ...................................................................................................... 66
3.13.3. Amonifikacija ...................................................................................................... 66
3.13.4. OdreĊivanje amonijaka u amonijum-solima ........................................................ 66
3.13.5. OdreĊivanje organskog azota Kjeldalovom metodom ......................................... 68
3.13.6. OdreĊivanje amonijaka (kolorimetrijskim putem sa Nessler-ovim reagensom
bez destilacije) ............................................................................................................................. 69
3.13.7. OdreĊivanje nitrita (kolorimetrijskim putem sa sulfanilnom kiselinom) ............ 71
3.13. 8. OdreĊivanje nitrata (UV spektrofotometrijski) ................................................... 71
3.14. Utrošak kalijum-permanganata ........................................................................................ 71
3.15. Metode odreĊivanja Fe (spekrofotometrijski sa 1,10-fenantrolinom) ............................. 72
3.16. OdreĊivanje sadrţaja mangana, olova i kadmijuma (plamenom AAS) ........................... 73
3.17. OdreĊivanje sadrţaja arsena atomsko-apsorpciono-spektrofotometrijski (preko hidrida)73
3.18. Radioaktivnost ................................................................................................................. 75
3.19. Mikrobiološko ispitivanje vode za piće ........................................................................... 75
3.19.1. OdreĊivanje ukupnog broja koliformnih bakterija u 100 cm3 ............................. 75
3.19.2. OdreĊivanje ukupnog broja koliformnih bakterija fekalnog porekla u 100 cm3 . 77
3.19.3. Izolovanje i identifikacija Pseudomonas Aeruginosa .......................................... 80
3.19.4. OdreĊivanje ukupnog broja svih ţivih bakterija u 1 cm3 ..................................... 80
4.REZULTATI I DISKUSIJA ............................................................................................... ..... 83
4.1. OdreĊivanje fiziĉko hemijske ispravnosti vode za piće ..................................................... 97
4.2. OdreĊivanje sadrţaja teških metala u vodi za piće .......................................................... 100
4.3. OdreĊivanje urana ............................................................................................................ 101
4.4. Kontrola ispitivanja .......................................................................................................... 103
5.ZAKLJUĈAK ......................................................................................................................... 120
6.LITERATURA ....................................................................................................................... 122
7.PRILOG....................................................................................................................................127
11
UVOD
Voda je izvor ţivota. Voda sluţi za zadovoljavanje osnovnih fizioloških potreba, odrţavanje
liĉne higijene, za pripremanje hrane, kao i za odrţavanje higijene stambenih i radnih površina. U
današnje vreme ĉesto se srećemo sa zagaĊenjem izvorišta vode tako da je dobijanje higijenske
ispravne vode za piće veliki problem savremenog ĉoveka.
Napredak tehnike i tehnologije, industijalizacije i urbanizacije dao je svoj doprinos poboljšanju
kvaliteta ţivota ljudi ali je, takoĊe, tehnika i tehnologija doprinela velikoj degradaciji prirode i
njenih vrednosti, što se ogleda u trenutnoj i trajnoj kontaminaciji vode, vazduha, zemljišta,
uništavanjem biocenoze, ozonskog omotaĉa, koji su osnovni preduslovi opstanka ţivota na
Zemlji (Gavrilović i Lješević, 1999).
Sve veća upotreba hemijskih sredstava u poljoprivredi i drugi faktori, doveli su do pojave
toksiĉnih, hemijskih supstanci u vazduhu, vodi i zemljištu. Ove supstance svojim negativnim
fiziološkim dejstvom ugroţavaju zdravlje ljudi (http:// www.mineralwater.org).
Zdravstveno bezbedna voda za piće predstavlja osnovu zdravog ţivljenja i jedan je od prioriteta
u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Bezbednost podrazumeva mikrobiološki, fiziĉko-hemijski i
radiološki ispravnu vodu, dovoljne koliĉine vode i njenu kontinuiranu isporuku.
Kvalitet podzemnih voda je promenljiv i zavisi od kvaliteta zemljišta, ali i od prodora
kontaminiranih površinskih i atmosferskih voda u podzemne vode.
Poslednjih godina u poljoprivrednim krajevima i u naseljima bez kanalizacije dolazi do ubrzane
kontaminacije podzemnih voda materijama koje sadrţe azot (amonijak, nitriti i nitrati) i
mikroorganizmima. Ove kontaminacije mogu ozbiljno ugroziti zdravlje ljudi.
Do kontaminacije podzemnih voda dolazi zbog (Rogoţarski i Marjanović, 2012):
- prekomerne upotrebe mineralnih i prirodnih Ċubriva (u koliĉinama koje biljke ne mogu
da iskoriste);
- izgradnje propusnih septiĉkih jama;
- pretvaranja starih bunara u septiĉke jame;
- nehigijenskog odlaganja smeća;
- nekontrolisanog ispuštanja otpadnih voda i drugih vrsta otpada, naroĉito medicinskog;
- prekomerne upotrebe pesticida i
- kontaminacije vazduha.
Zbog velikog epidemiološkog znaĉaja vode, ĉiji je uticaj direktan i zbog toga što se preko nje
mogu preneti (ili prenositi) razne zarazne bolesti, ili uneti štetne i opasne hemijske materije
neophodno je, u cilju zaštite zdravlja ljudi kontrolisati kvalitet vode za piće.
Na podruĉju opštine Poţarevac postoje tri naĉina vodosnabdevanja stanovništva:
1. Centralno vodovodsko snabdevanje u gradovima Poţarevac i Kostolac i seoskim
naseljima Ćirikovac, Klenovnik, Stari Kostolac, Drmno i Bradarac.
2. Snabdevanje iz lokalnih vodnih objekata-javne ĉesme.
3. Individualno snabdevanje iz sopstvenih bunara u ostalim naseljima.
Zbog toga, a radi provere zdravstvene ispravnosti vode za piće, uslovljene antropogemim
uticajem, u okviru specijalistiĉkog rada u seoskim naseljima Braniĉevskog okruga, na teritoriji
12
grada Poţarevca uzorkovano je i pregledano 400 uzoraka vode za piće. Uzorci su uzeti u 20
seoskih naselja koja nemaju centralno vodosnabdevanje. To su: Ostrovo, Petka, Reĉica,
Kliĉevac, Maljurevac, Bubušinac, Bratinac, Bare, Beranje, Kasidol, NabrĊe, Trnjane, Dubravica,
Batovac, Breţane, Ţivica, Dragovac, Luĉica, Prugovo, Poljana. U svakom naselju uzeto je po 20
uzoraka vode iz individualnih bunara u domaćinstvima u razliĉitim delovima sela. Uzorkovanje
je izvršeno u dogovoru i uz pomoć šefova mesnih kancelarija.
Uzorkovanje, metode ispitivanja i tumaĉenje rezultata uraĊeni su u skladu sa Pravilnikom o
higijenskoj ispravnosti vode za piće (Sluţbeni list SRJ br. 42/98). Radila se osnovna analiza vode
koja obuhvata sledeće parametre: miris, boju, pH vrednost, utrošak KMnO4, mutnoću, nitrite,
nitrate, amonijak, hloride, elektroprovodljivost i mikrobiološku ispravnost i odreĊivanje sadrţaja
teških metala u vodi za piće primenom atomske apsorpcione spektrofotometrije (AAS).
Ispitivanje uzoraka vode obavljeno je u Zavodu za javno zdravlje, Poţarevac, Poljoprivrednom
fakultetu u Zemunu i Institutu za tehnologiju nuklearnih i drugih mineralnih sirovina (ITNMS) u
Beogradu.
Osnovna namena specijalistiĉkog rada je da se ispitivanjem odreĊenog broja uzoraka vode za
piće, uzetih sa rurarnih podruĉja Braniĉevskog okruga, utvrdi antropogeni uticaj na kvalitet vode
za piće u seoskim naseljima koja nemaju centralno vodosnabdevanje, da se stanovništvo
informiše kakvu vodu pije i da se u sluĉaju njene neispravnosti predloţe kratkoroĉne i dugoroĉne
mere za obezbeĊenje zdravstveno ispravne vode u cilju zaštite zdravlja korisnika.
13
2. OSNOVNE KARAKTERISTIKE VODE
Voda je najprisutnija supstanca u ţivim sistemima i ĉini oko 70% telesne mase većine
organizama. Nesumnjivo prvi ţivi organizmi nastali su u vodi, a dalјi tok evolucije bio je pod
velikim uticajem ove sredine.
Voda ima neobiĉne fiziĉko-hemijske karakteristike. Na sobnoj je temperaturi bezbojna i bez
ukusa i mirisa i u prirodi je jedina supstanca koja se nalazi ĉista u sva tri agregatna stanja.
Ima veću taĉku klјuĉanja i evaporacije od većine poznatih rastvaraĉa. Hemijski ĉista voda
pri atmosferskom pritisku od 105
Pa prelazi u ĉvrsto stanje na 0 °C, dok isparava i prelazi u
gasno stanje na 100 °C. Najgušća je na 4 °C i njena gustina iznosi 1 g/cm3 (Rajković i
Laĉnjevac, 2010).
Dalјim zagrevanjem iznad, ili hlaĊenjem ispod ove temperature voda se širi, njena zapremina se
naglo povećava i moţe dovesti do prskanja sudova u kojima se nalazi. Razorno dejstvo
leda u vodovodnim cevima najveće je na temperaturama izmeĊu -2 °C i -6 °C jer dolazi do
povećanja zapremine za oko 10%. Zahvalјujući ovakvom ponašanju vode pri hlaĊenju ispod
4 °C ona postaje lakša, pa proces smrzavanja i formiranja leda uvek ide od površine ka dnu,
takozvana anomalna svojstva vode. Ne treba posebno govoriti o tome od kakvog je znaĉaja
ovo svojstvo vode za opstanak ţivog sveta.
Pored toga voda ima i visok toplotni kapacitet i za zagrevanje 1 g vode sa 15 °C na 16 °C
potrebna je 4,1868 J. Dakle, voda moţe da primi, ili otpusti znaĉajne koliĉine toplote, a da pri
tome ne doĊe do promene temperature ĉime se obezbeĊuje relativno konstantna temperatura
organizma što je od velike vaţnosti za sve toplokrvne organizme.
Sve navedene karakteristike vode posledica su njene molekulske strukture. Voda je stabilan
hemijski spoj dva atoma vodonika i jednog atoma kiseonika pri ĉemu svaki atom vodonika
deli po jedan par elektrona sa centralnim atomom kiseonika. Ugao ovakve veze H-O-H iznosi
104,28° ili 104,5° (slika 2.1).
Slika 2.1. Molekul vode
14
Vaţno svojstvo vode je polarnost, odnosno dipolna priroda molekula. Pošto je kiseonik
elektronegativniji od vodonika, sa kiseoniĉne strane molekul je parcijalno negativniji, nego sa
vodoniĉne, što dovodi do stvaranja elektriĉnog dipola. Dakle molekul vode je sa jedne strane
parcijalno negativan, a sa druge parcijalno pozitivan (pri ĉemu je molekul kao celina neutralan),
pa ta mala naelektrisanja meĊu susednim molekulima deluju jedna na druge. Suprotna
naelektrisanja se privlaĉe, a istoimena odbijaju što dovodi do dodatnih interakcija meĊu
molekulima vode i meĊu drugim polarnim molekulima. Posebno je karakteristiĉna privlaĉna sila
u kojoj uĉestvuje vodonik iz polarnih molekula. Ona se naziva vodoniĉna veza i moţe da objasni
brojna fiziĉko-hemijska svojstva vode. Privlaĉenjem izmeĊu kiseonikovog atoma jednog
molekula vode i vodonikovog atoma drugog molekula vode gradi se vodoniĉna veza,
sekundarna meĊumolekulska sila izmeĊu više molekula vode što omogućava kohezivne sile koje
ĉine vodu teĉnom na sobnoj temperaturi.
Voda je univerzalni rastvaraĉ. Polarni molekuli se rastvaraju u vodi tako što mogu da zamene
interakciju voda-voda snaţnijom interakcijom voda-rastvoreni molekul, dok se nepolarni
molekuli ne rastvaraju u vodi i teţe da se grupišu. Prvi se nazivaju hidrofilnim, a drugi
hidrofobnim molekulima.
Ĉista voda je odliĉan izolator odnosno slab provodnik, dakle, vrlo slabo provodi elektriĉnu
struju. MeĊutim, pošto je izvanredan rastvaraĉ u vodi uvek ima tragova rastvorenih supstanci
najĉešće soli. I najmanja koliĉina takvih primesa vodu ĉini provodnom, jer te soli disosuju na
slobodne jone koji svojim kretanjem provode elektriĉnu struju.
Molekuli vode imaju tendenciju i da reverzibilno jonizuju i da daju vodoniĉni (hidronijum)-
jon i hidroksid-jon. Koncentracija H+-jona
i OH
–-jona u vodi definiše jonski proizvod vode i
utiĉe na kisela, ili bazna svojstvima vode. Voda je amfoterna odnosno ima svojstva i kiseline i
baze (Rajković i Laĉnjevac, 2010).
2.1. Kružni tok vode u prirodi
Hidrološki ciklus je stalni proces kruţenja, obnavlјanja i prividnog gublјenja vode na Zemlјi
(Petrović i sar., 2010). Zemlјa se smatra zatvorenim hidrološkim sistemom. Najjednostavnije
tumaĉenje hidrološkog ciklusa je da delovanjem sunĉeve toplotne energije voda neprestalno
isparava sa površine, zatim se para diţe u atmosferu gde se kondenzuje i pada na zemlјu
ĉineći novi ciklus kretanja vode (slika 2.1.1). Pri takvoj cirkulaciji ukupna koliĉina vode na
Zemlјi ostaje nepromenjena. Zahvalјujući fiziĉko-hemijskim karakteristikama vode, dejstvu
Sunca i dejstvu zemlјine gravitacije, voda stalno kruţi u sistemu more-atmosfera-kopno-
more. Ovo neprekidno kruţenje vode na Zemlјi ĉini jedinstveni omotaĉ koji se naziva
hidrosfera i ima mogućnost da se stalno obnavlјa. Pod dejstvom sunĉevog zraĉenja zagrevaju
se gornji slojevi vodenih površina na Zemlјi i sa sobom nose i lako isparlјive gasove i
rastvorlјiva jedinjenja i neke hemijske elemente. Nakon kondenzacije vodene pare u oblake,
kišu i sneg, voda prolazi kroz atmosferu pod dejstvom zemlјine teţe, rastvara i nosi sa sobom
aeroĉestice uklјuĉujući i aerozagaĊivaĉe. Na ovaj naĉin voda ispunjava i svoju higijensku
funkciju ĉisteći atmosferu. Po padu na površinu voda svojom masom i protokom spira i nosi
sa sobom lako pokretne i rastvorlјive ĉestice organske i neorganske prirode kao i mnogobrojne
mikroorganizme sa tla i nosi ih ka vodotokovima, ili u dublјe površinske slojeve. Na osnovu
15
toga, voda ima dve osnovne uloge: sanitarnu i donatornu. Sanitarnu ulogu bi saĉinjavali efekti
pranja atmosfere, tla, naselјa, ţivog bilјnog i ţivotinjskog sveta. Donatorna uloga vode
ogleda se u dopremanju hranlјivih materija, mineralnih materija i oligoelemenata ţivom svetu.
Voda za snabdevanje uzima se iz svih faza ciklusa kruţnog toka vode, izuzev iz atmosfere
(Gaćeša i Klašnja, 1994).
Slika 2.1.1. Kruţni tok vode u prirodi
Vodnim bilansom, ili balansom voda se kvantitativno (koliĉinski) opisuje hidrološki ciklus i
njegove komponente, a zasniva se na opštem konceptu odrţanja mase:
dW=U-I
gde je:
dW- promena mase u ograniĉenom prostoru
U- masa koja je ušla u taj prostor u odreĊenom vremenu - predstavlјa atmosferske padavine kao
ulaznu veliĉinu
I- masa koja je izašla iz tog prostora u odreĊenom vremenu - predstavlјa isparavanje i
oticanje kao izlaznu veliĉinu
Pod prostorom podrazumeva se jedan deo zemlјine površine, od globalne do lokalne, od
velikih prirodnih sistema, na primer, Zemlјa do pojedinaĉnih sisitema za transformaciju ili/i
korišćenje voda. Vreme zadrţavanja vodenih koliĉina (retencija) je proseĉno vreme koje je
potrebno da se dogodi ciklus izmene teĉnosti. Ako bi posmatrali jezero tako da je u datom
trenutku sva voda koja se nalazi trenutno u tom jezeru stara voda, a sva voda koja u svakom
sledećem novom trenutku doteĉe nova voda, tada je vreme zadrţavanja teĉnosti ono koje je
potrebno za potpunu zamenu stare teĉnosti novom, teoretski do poslednjeg molekula vode
16
(Gaćeša i Klašnja, 1994). Retencija, ili proseĉno vreme zadrţavanja razliĉitih voda je:
okeana – 3,200 godina,
lednika – 20 do 100 godina,
snega – 2 do 6 meseci,
vlage u tlu – 1 do 2 meseca,
podzemne vode: plitke 100 do 200 godina, a duboke 10,000 godina,
jezera – 50 do 100 godina,
reke – 2 do 6 meseci,
atmosfere – 9 dana.
2.2. Resursi vode na Zemlji
Hidrosfera po površini predstavlјa ogroman i na izgled neiscrpan resurs, jer je 70,6% ukupne
površine Zemlјe pokriveno vodom. MeĊutim od ukupne koliĉine vode na planeti ĉak 97,5%
predstavlјa slana voda okeana i mora. Ovakva voda je zbog sadrţaja soli neupotreblјiva kako za
piće tako i veći broj tehnoloških postupaka. Od preostalih 2,5% slatke vode najveći deo je
praktiĉno slabo upotreblјiv, jer ga ĉine lednici i sneg (skoro 2/3) u ĉije je iskorišćavanje potrebno
uloţiti veliku energiju, dok su ostatak površinske vode, podzemne vode, voda koja je
apsorbovana od tla i atmosferska voda u vidu vodene pare. Tako na kraju ostaje za upotrebu
samo mala frakcija od ukupne koliĉne vode. Ovu potencijalno upotreblјivu površinsku vodu ĉine
najvećim delom vode jezera, dok su reke samo 2% od njene koliĉine. S obzirom na sve veći
porast stanovništva na Zemlјi i povećanu potrebu za vodom jasno je da se Zemlja pribliţava
vodnom deficitu. Dodatni problem predstavlјa ĉinjenica da su resursi vode na Zemlјi ugroţeni
usled kontaminacije koja je u porastu još od vremena industrijske revolucije, te da je za oporavak
i prirodno preĉišćavanje vodenih resursa neophodno i više desetina godina. Zbog toga se smatra
da je voda resurs koji će obeleţiti XXI vek, na još dramatiĉniji naĉin nego što je nafta obeleţila
XX vek (Todd, 1970).
2.2.1. Bunari
Kopani bunari se koriste za malu i neravnomernu potrošnju (pojedinaĉna domaćinstva), a veće
koliĉine vode obezbeĊuju se akumulacijom. Široko su zastuplјeni u našim seoskim
domaćinstvima, ali ĉesto ne zadovolјavaju higijenske uslove. Ovakvi bunari moraju biti
izgraĊeni tako da zahvataju vodu iz najdublјeg vodonosnog sloja. Bunar mora biti ozidan
najmanje 1 m ispod najniţeg vodostoja i postavlјen dalјe od potencijalnih mesta infekcije poput
staja, svinjaca, Ċubrišta. Obloga bunara se moţe izraĊivati od gotovih elemenata. Najbolјe je
da voda ulazi u bunar samo odozdo i u tom sluĉaju na dnu se izraĊuje filter od više slojeva
peska i šlјunka opadajuće krupnoće od dna ka vrhu. Ukoliko se voda zahvata vedrom potrebno
je 1 m iznad površine izgraditi zid i nad njim kućicu. Oko bunara izraĊuje se betonska ploĉa
preĉnika 3 m sa nagibom od bunara kako bi prosuta voda i kišnica bile odbijene od poniranja
nazad u bunar. Mnogo je bolјe koristiti umesto vedra crpke koje mogu biti sa cilindrom
iznad bunara, ili sa spuštenim cilindrom. Ovakve crpke koriste se za bunare dubine do 30 m, a
za veće dubine do 70 m primenjuju se elevator.
Pobijeni bunari (cevni), ili Nortonov, ili abisinski bunar je bunar malog kapaciteta i koristi se za
dobijanje malih koliĉina vode iz plitkih vodonosnih slojeva do 7 m dubine. IzraĊuje se tako
17
što se u zemlјu pobijaju pod opterećenjem pocinkovane cevi preĉnika 32 do 40 mm. Na
najniţem delu cevi od oko 1 m nalaze se otvori preĉnika od nekoliko milimetara kroz koje
ulazi voda. Ukoliko su cevi pobijene u sitnozrnasti sloj oko otvora se obmotava sito. Na
površini glava bunara se obraĊuje na isti naĉin kao i kod kopanog bunara. Zbog malog preĉnika
na ovaj bunar moţe se postaviti jedino crpka sa cilindrom iznad terena.
Bušeni bunari koriste se za dobijanje većih koliĉina vode uz dugotrajan ravnomeran rad.
Akumulacija u ovakvim bunarima je mala u odnosu na ukupnu izdašnost i oni se grade na
izdanima većeg kapaciteta. Ovakvi bunari omogućavaju ravnomernu koliĉinu vode, pa su
podobni i za javna snabdevanja. Najĉešće se grade od cevi preĉnika 0,3 do 1 m koje se
spuštaju sve do nepropusnog vodonosnog sloja. Bušeni bunari se mogu graditi upotrebom
zaštitne bušaĉke cevi deblјine od 300 mm. Ove se cevi spuštaju teleskopski i opterećuju
teretom, ili okreću levo-desno kako bi lakše prodirale. Drugi naĉin za izgradnju bušenih
bunara je bez upotrebe zaštitne cevi, a ispiranjem bušotine ĉistom vodom koja odnosi sa
sobom i iskopani materijal. Kakav god bio naĉin bušenja po završetku operacije spušta se: 1.
betonska ploĉa koja sluţi za oslanjanje elemenata, 2. taloţnica za pesak od cevi duţine 1m,
3. bunarska rešetka, 4. cevi koje se sastoje od nastavaka. Po ugraĊivanju bunarske garniture
vrši se ispiranje bunara. Pri bušenju bunara vodi se zapisnik o slojevima kroz koje se prolazi i
uzimaju uzorci sa svakog metra, ili od svakog sloja.
2.3. Značaj vode za čoveka i živi svet
Ĉovek je biološko biće i kao takvo ima osnovne ţivotne potrebe jednake svim drugim
biološkim vrstama za: hranom, vodom, vazduhom i ţivotnim prostorom. S druge strane ĉovek
jeste u velikoj meri i društveno biće i otuda njegove dodatne ţivotne potrebe koje nisu
karakteristiĉne za druge vrste na Zemlјi.
Kada se govori o znaĉaju vode za ĉoveka onda se misli na njen višestruki ţivotni znaĉaj
(Panić, 2009; Rajković, 2010):
- fiziološki
- higijenski
- eko-biološki
- toksikološki
- epidemiološki znaĉaj.
Nesumlјivo je da je voda najvaţniji uslov za ţivot i zdravlјe lјudi. Ona predstavlјa oko
70% telesne mase ĉoveka i neophodna je za obavlјanje skoro svih biohemijskih procesa.
Unosi se hranom, ili se posebno pije da bi se reapsorbovala i bila dopremlјena do svakog
organa, tkiva i ćelije ĉineći vodeni put kojim se transportuju hranlјive materije, gasovi i
produkti metabolizma. Kao rastvaraĉ i medijator u mnogim hemijskim jedinjenjima voda
odrţava osmotski pritisak ćelija i omogućava vodnomineralni metabolizam.
Na fiziološki znaĉaj vode utiĉu kako kvantitet tako i kvalitet. Nedovolјno unošenje vode
dovodi do dehidratacije, a preobilno do hiperhidratacije. S druge strane samo kvalitetna voda
koja sadrţi mikroelemente poput I, Se, Co, Mg, F i druge, obezbeĊuje neophodne elemente za
odvijanje biohemijskih reakcija. Promet vode u organizmu (vodni balans) je stalan i odrţava
18
se neprekidnim unosom i iznosom. Nezavisno od unešene koliĉine voda se neprekidno gubi
preko disanja odnosno pluća u vidu vodene pare (oko 500 cm3), isparavanjem putem koţe
(oko 500 cm3) i urinom (oko 600 cm
3). Ukoliko doĊe do narušavanja vodnog balansa,
odnosno neravnomernog unosa i iznosa voda nastaje poremećaj u vidu dehidratacije, ili
hiperhidratacije. U sluĉaju nedostatka vode govori se o dehidrataciji. Dnevni gubitak od 1,5
dm3 ( ili 2% telesne mase (engl. body weight, BW)) izaziva poĉetnu dehidrataciju, gubitak od
4 dm3 (6% telesne mase) u roku od 2-4 dana dovodi do bolesti dehidratacije, dok gubitak od 10
dm3 (15% telesne mase) nije nadoknadiv i dovodi do smrtnog ishoda. Pored ove uloge vaţna je
i uloga vode u odrţavanju kiselo-bazne ravnoteţe i toplotne ravnoteţe. Pošto voda ima visok
toplotni kapacitet ona moţe da primi, ili otpusti znaĉajne koliĉine toplote bez promene
temperature (Dalmacija, 1995).
Higijenska funkcija vode nezamisliva je bez dovolјne koliĉine vode koja je lako pristupaĉna
celokupnom stanovništvu po relativno niskoj ceni. Ova funkcija vode od izuzetnog je znaĉaja za
zdravlјe lјudi.
Eko-biološki znaĉaj ostvaruje se uz sadejstvo sunĉeve energije i u vodi rastvorenih
neorganskih materija što sve zajedno ĉini preduslov za stvaranje ţive materije. Naime, u
procesu fotosinteze iz neorganske materije uz pomoć sunĉeve energije i vode nastaje organska
materija. Ovako nastala organska materija koristi se za ishranu ţivotinja i lјudi.
Voda je gradivni element u procesu stvaranja ţive organske materije koja je deo lanca
ishrane ţivotinja i lјudi. Svaki nedostatak vode ugrozio bi prirodne lance ishrane ĉime bi bila
ugroţena ekološka ravnoteţa, ali i opstanak ĉoveĉanstva. U procesu proizvodnje hrane troši
se znatna koliĉina vode. Voda se troši i u ogromnoj meri u procesu proizvodnje hrane. Tako
se procenjuje da je za proizvodnju 1 kg ţitarica potrebno 100 dm3 vode, dok je za proizvodnju
mesa neophodno utrošiti oko 10000 dm3 vode.
Toksikološki znaĉaj vode zasniva se na ĉinjenici da se u vodi mogu ĉesto naći raznovrsni
zagaĊivaĉi poput nitrita, detergenata, teških metala, ili da se zbog nedostataka oligoelemenata
narušava zdravlјe (Rajković, 2003).
Epidemiološki znaĉaj proizilazi iz svojstva vode da omogućava ţivot i širenje mnogim
mikroorganizmima koji štetno utiĉu na zdravlјe. S obzirom da voda ima priliĉni toplotni
kapacitet i da su njoj rastvorene raznovrsne neorganske i organske materije, ona je idealni
medijum za razvoj ţivota. Tako se u vodi mogu naći bakterije poput Echerichia coli,
Streptococcus faecalis, Salmonelleae, Shigelleae i druge. Virusi kao što su Adeno, Echo,
Polyo, Hepato, ili parazitski organizmi poput Entamoeba Hystolitica, Ascaris Lumbricoides.
U svetu godišnje oboli oko 500 miliona stanovnika od hidriĉnih bolesti (masovno širenje
bolesti koje se prenose putem vode), dok skoro 10 miliona sluĉajeva završava smrtnim
ishodom. Jedan od osnovnih zadataka Svetske zdravstvene organizacije (SZO) u borbi protiv
suzbijanja zaraza jeste zbog toga snabdevanje stanovništva zdravom pijaćom vodom (WHO,
2011).
19
2.4. Higijenska ispravnost vode za piće
Higijenska ispravnost vode za piće podrazumeva ispunjenje više sanitarnih uslova u pogledu
senzorne analize, kvantiteta, fiziĉko-hemijskih karakteristika i mikrobioloških svojstava.
Osnovni smisao higijenske ispravnosti vode je da ona bude takvog kvaliteta i u takvoj
koliĉini da zadovolјi potrebe za vodom, a pri tom ne ugrozi zdravlјe stanovništva i ţivog sveta.
Neki od parametara vode znaĉajni su za zdravstveno gledište, kao agensi koji direktno
utiĉu na zdravlјe, ili kao ĉinioci koji ukazuju na moguću kontaminaciju.
Pravilnik o higijenskoj ispravnosti vode za piće (Sluţbeni list SRJ, br. 42/98 i 44/99) kako je
navedeno u ĉlanu 1.: „Propisuje higijensku ispravnost vode za piće koja sluţi za javno
snabdevanje stanovništva, ili za proizvodnju namirnica namenjenih prodaji”. Ovim se
Pravilnikom propisuju najveće dozvolјene koncentracije pojedinih sastojaka vode. Lokalne
organizacije vodovoda mogu da postave i neke dopunske uslove ukoliko su u skladu sa
prethodno navedenim pravilnicima, ili ukoliko smatraju da neke od parametara treba dodatno
proširiti. Više je faktora ţivotne sredine koji utiĉu na higijensku ispravnost vode kao što su
sastav atmosfere, sastav tla, sastav biosfere, temperatura, vrsta vodnog objekta, naĉin
zahvatanja i distribucije vode.
Metode fiziĉke, hemijske i biološke kontrole vode su priliĉno sloţene. Ovakve se analize vrše
u za to akreditovanim laboratorijama u zavodima za javno zdravlјe, institutima i na
univerzitetima. Rezultati dobijeni u ovim instuticijama od javnog su znaĉaja.
2.5. Fizička ispravnost vode
Osnovni fiziĉki parametri su: miris, ukus, boja, mutnoća, temperatura, pH vrednost i
elektroprovodlјivost. Dok se neki od ovih parametara precizno mere instrumentima, pojedini
se mogu uoĉiti već pri senzornoj analizi koristeći ĉula vida, mirisa i ukusa.
Miris vode se moţe ustanoviti pomoću ĉula. Osnovni zahtev kvaliteta vode je da ona bude bez
mirisa, ukusa i boje. Prisustvo mirisa ukazuje najĉešće na kvalitativnu neispravnost vode jer
miris dolazi od u vodi prisutnih i rastvorenih, organskih i neorganskih materija. Ĉulom mirisa
se moţe ĉesto prepoznati prisustvo organskih materija za ĉiju su detekciju potrebne
precizne hemijske metode, pa se u ovom sluĉaju moţemo osloniti na ĉula. Miris se moţe
opisati po nama poznatim sliĉnim mirisima kao što su aromatiĉni miris cveća i voća, miris
bare, trave, ribe. Kvantifikacija mirisa vrši se po Gartnerovoj skali kao: jedva primetan,
primetan, izraţen, veoma izraţen i odbojan. Kao i u većini drugih merenja uzorak se poredi
sa bezmirisnim standardom koji se priprema prevlaĉenjem vode preko aktivnog uglјa.
Ukus vode je odreĊen mineralnim sastavom, sadrţajem gasova i temperaturom. Voda ima
osveţavajući ukus samo ukoliko su ove vrednosti u granicama higijenske normale. Osim u
sluĉaju nekih mineralnih voda, ukus je najĉešće znak neispravnosti vode. Ispitivanje ukusa
se vrši zagrevanjem uzorka do 40 °C i njegovim zadrţavanjem u ustima do nekoliko sekundi
kako bi došli u kontakt sa receptorima u ustima.
20
Boja vode je posledica prisustva koloidalno rastvorenih materija bilјnog porekla. Boja vode se
veoma teško uklanja, a nastaje prilikom prelaska vode preko fosilne vegetacije. Boja ima sliĉan
znaĉaj kao i mutnoća, ali potrebno je imati na umu i da bistra i bezbojna voda moţe
sadrţati škodlјive sastojke. Pod pravom bojom vode podrazumeva se koloracija koju
izazivaju supstance rastvorene u vodi, dok prividnu boju ĉine i pomešane suspenzije. Prava
boja vode odreĊuje se nakon postupka centrifugiranja koje uklanja suspendovane materije.
Sam metod merenja je fotokolorimetrijski i sastoji se u poreĊenju uzorka sa standardom
odreĊene obojenosti i izraţava se u jedinicama. Boju treba odrediti na licu mesta, nakon
uzimanja uzorka, a jedinica boje bazirana je na platina-kobalt (Pt-Co) standardnom rastvoru
koji formira ţutu boju. Prema Pravilniku o higijenskoj ispravnosti vode za piće (Sluţbeni list
SRJ br. 42/98) propisana je maksimalna dopuštena vrednost boje od 5 stepeni kobalt platinske
skale. U vanrednim prilikama ova vrednost ima vrednost od 50 stepeni kobalt platinske skale.
Mutnoća vode dolazi od suspendovanih materija neorganskog porekla i najĉešće dolazi od gline
i mulјa. Moţe takoĊe biti i posledica prisustva vodenih organizama. U periodu niskog
vodostaja mnoge reke imaju ĉistu, jasnu, zelenkastu, prozirnu boju, imaju nisku mutnoću,
manju od 10 NTU-a (engl. nephelometric turbidity units). U kišnom periodu, ĉestice sa obale se
spiraju i rastvaraju u vodi, voda postaje blatnjava i obojena, što ukazuje na visoku mutnoću.
Tokom visokog vodostaja, brzina vode je veća, koliĉina vode koja protiĉe je veća i ona
doprinosi lakšem i brţem spiranju suspendovanih materija sa dna, što uzrokuje veću mutnoću
vode. Mutnoću u nekim sluĉajevima mogu da izazovu i bezopasne primese poput nerastvorenih
mehurića vazduha. Takvu vodu lјudi izbegavaju da koriste iz ĉisto psiholoških razloga
misleći da je mutnoća posledica rastvorene hemijske materije. Mutnoća raste sa
koncentracijom suspendovane materije u vodi, ali ne linearno. Mutnoća se odreĊuje poreĊenjem
svetlosnog efekta koji se ostvaruje prolaskom kroz stub mutne vode u odnosu na istovetni
stub pripremlјenog standarda iste mutnoće i osvetlјenog na isti naĉin. U praksi se ĉesto mutnoća
izraţava pribliţno izrazima: bistra, slabo opalescentna, mutna, vrlo mutna. Prema opštim
standardima mutnoća se izraţava u normiranim jedinicama pri ĉemu jedinicu mutnoće pokazuje
suspenzija mg Fulerove zemlјe na dm3 destilovane vode. Mutnoća se u ovom sluĉaju poredi, ili
neposredno golim okom, ili ureĊajima tipa Dţeksonov turbidimetar. Prema Pravilniku o
higijenskoj ispravnosti vode za piće (Sluţbeni list SRJ br. 42/98) propisana je maksimalna
dopuštena vrednost mutnoće do 1 NTU. U vanrednim prilikama ova vrednost ima vrednost od 6
NTU.
Temperaturu je kod vode najlakše kontrolisati i ona ima poseban znaĉaj jer od nje zavisi
subjektivni osećaj zasićenosti i sveţine, a utiĉe i na fiziološke procese. Optimalna temperatura
vode se kreće oko 8-12 °C. Pravilnikom o higijenskoj ispravnosti vode za piće nije regulisana
temperatura vode za upotrebu, jer nema direktan higijenski znaĉaj. S druge strane povišena
temperature vode olakšava razvoj patogenih mikroorganizama. Temperatura se meri ţivinim
termometrom, ili drugim termometrijskim ureĊajem. Izraţava se u Celzijusovim centrigradnim
stepenima (°C), ili u nekim zemlјama Severne Amerike u Farenhajtovim stepenima (°F).
pH vrednost je logaritamska funkcija termodinamiĉke aktivnosti (a(H+)) jona H3O
+-jona u
vodenom rastvoru: pH= -log (a(H+) mol/dm
3). U svakodnevnoj praksi koristi se definicija pH
vrednosti po kojoj je ona negativni logaritam (dekadni –log10) koncentracije H+-jona: pH= -log
([H+] mol/dm3). pH vrednosti od 7,00 ujednaĉen je odnos vodoniĉnih i hidroksid jona, pa se
govori o neutralnoj vrednosti. Niţe pH vrednosti od 7,00 predstavlјaju kiseli rastvor dok više pH
21
vrednosti predstavlјaju bazne rastvore. Za pijaću vodu optimalne p H vrednosti kreću se od
6,50-8,00. Ova vrednost je znaĉajna i za tehnologiju vodovoda, jer od nje zavisi da li će biti
agresivna prema materiji od koje su izgraĊene cevi i delovi sistema za vodosnabdevanje.
Slika 2.5.1. pH vrednost pojedinih tipova voda i teĉnosti
Elektroprovodljivost vode direktna je posledica njenog mineralnog sastava odnosno prisutnosti
naelektrisanih jona koji nastaju raspadom mineralnih materija. Indirektno elektroprovodivost
u stvari predstavlјa još jedan naĉin da se utvrdi koliĉina prisutne rastvorene materije. MeĊutim
na samu vrednost merenja elektroprovodlјivosti mogu uticati i neki rastvoreni gasovi i H+-joni i
OH--joni nastali disocijacijom molekula vode. Prema Pravilniku o higijenskoj ispravnosti vode
za piće (Sluţbeni list SRJ br. 42/98) propisana je maksimalna dopuštena vrednost provodlјivosti
(u µS, na 20 °C, odnosno 293,15 K) do 1000 µS, a u vanrednim prilikama do 2500 µS. U SI
sistemu jedinica provodlјivosti, se izraţava u simensima (S). Reciproĉna veliĉina je otpornost,
R, ĉija jedinica je om (Ω) (GraĊevinski fakultet, 2006).
22
2.6. Hemijska ispravnost vode
Hemijska ispravnost vode karakteriše se ukupnom koliĉinom prisutne suve materije,
koliĉinom prisutnog kiseonika, hemijskim indikatorima fekalnog zagaĊenja, mineralnim
sadrţajem i prisustvom otrova. Svaka voda sadrţi manje, ili veće koliĉine neorganskih i
organskih materija. Hemijska ispravnost vode podrazumeva da se ove vrednosti kreću u
granicama koje ne ugroţavaju zdravlјe lјudi i ţivog sveta, odnosno propisane su
preporukama Svetske zdravstvene organizacije i nacionalnih sluţbi za zaštitu zdravlјa.
Ukupna koliĉina suve materije odreĊuje se kao suvi ostatak po isparenju 1 dm3 vode na
temperature od 105 °C (ukupni ostatak po isparavanju). Ukoliko se ovaj suvi ostatak i dodatno
ţari do temperature od 600 °C, onda ostaje samo neorganski deo prisutnih materija (ostatak po
ţarenju). Organski deo materije dobija se oduzimanjem neorganskog dela od ukupne prisutne
koliĉine materije.
Potrošnja kalijum permanganata (KMnO4) je drugi naĉin za indirektno odreĊivanje prisutne
koliĉine organskih materija. Pored kalijum permanganata i neka druga jedinjenja poput kalijum
dihromata mogu se koristiti za oksidaciju. Za postupak potrošnje kalijum dihromata uveden je
naziv hemijska potrošnja kiseonika (HPK). Biohemijska potrošnja kiseonika (BPK) je još
jedan naĉin za posredno utvrĊivanje ukupne koliĉine rastvorene organske materije. Rezultat ove
analize pokazuje koliko će kiseonika potrošiti prisutni mikroorganizmi za odreĊeno vreme na
razgradnju organskih materija (EPA, 2009).
Koliĉina rastvorenog kiseonika je takoĊe jedan od indikatora hemijske ispravnosti vode.
Kiseonik dospeva u vodu apsorpcijom iz atmosfere, ili kao proizvod fotosinteze vodenih algi i
bilјaka. Raspadanjem organskih materija u vodi koncentracija kiseonika opada, što ukazuje da je
voda kontaminirana. Aeracija i reaeracija vode, odnosno samopreĉišćavanje je jedan od
najvaţnijih procesa prirodnih vodotoka. Rastvoreni kiseonik se najĉešće izraţava kao sadrţaj
O2 u mg/dm3. Kada su cevovodi koji sluţe transportu vode za piće u pitanju, korozija cevi se
najĉešće dovodi u vezu sa kiseonikom. Higijenska standardna vrednost za rastvoreni
kiseonik je 4-12 mg/dm3. S obzirom da se kiseonik troši za oksidaciju organskog sadrţaja,
upotrebom jakog oksidacionog sredstva poput kalijum permanganata moţe se utvrditi koliĉina
prisutnog organskog sadrţaja. Za vodu normalnog kvaliteta dozvolјena koliĉina utrošenog
kalijum permanganata iznosi 8-12 mg/dm3.
Hemijski indikatori fekalnog zagaĊenja od posebne su vaţnosti za hemijsku ispravnost vode. Sa
higijenskog aspekta znaĉajna je kontaminacija vode humanim i animalnim sekretima i
ekskretima. Pri svakoj sanitarnoj kontroli vode posebna se paţnja posvećuje mogućnosti da je
došlo do mešanja pijaće vode sa crevnim sadrţajem lјudi i ţivotinja. Kao posledica ovakvog
incidenta dolazi do širenja zaraznih bolesti na veliki deo stanovništva. Hemijski indikatori
fekalne kontaminacije nastaju kao posledica mineralizacije organskih materija. Amonijak (NH3)
je indikator sveţeg zagaĊenja, nitriti (NO2–) ukazuju da je kontaminacija u toku, dok nitrati
(NO3–) ukazuju da je bilo kontaminacije. Ukoliko se svi indikatori naĊu u istom trenutku jasno
je da je kontaminacija većih razmera u toku (Roswall, 1983).
23
Nitrati i nitriti pripadaju neţeljenim i štetnim anjonima u vodi i njihovo prisustvo treba
izbegavati. Nitrati su krajnji proizvod oksidacije, odnosno mineralizacije organskih supstanci
koje sadrţe azot. Njihovo prisustvo u vodi znak je „starog” zagaĊenja vode organskim
supstancama. Mogu biti i neorganskog porekla. Ali, bez obzira na poreklo, nitrati su štetni za
organizam ukoliko ih u vodi za piće ima u većoj koncentraciji od dozvoljene. Graniĉna vrednost
za nitrate (kao NO3–) u vodi za piće je 50 mg/dm
3. Ukoliko je koncentracija nitrata u vodi za piće
veća od navedene vrednosti, postaje glavni put unošenja nitrata u organizam, koji se u organizam
najĉešće unose hranom, a naroĉito povrćem. Nitrati se u organizmu redukuju u nitrite koji su
uzrok nastanka methemoglobinemije. Nitriti nastaju oksidacijom amonijaka, ali i redukcijom
nitrata, i uvek su znak sveţeg fekalnog zagaĊenja vode. Redukcija nitrata u nitrite nastaje pri
visokoj pH vrednosti vode i pod uticajem bakterija. Nitriti uĉestvuju u oksidaciji hemoglobina u
methemoglobin koji nije u stanju da transportuje kiseonik dalje od tkiva. Nitrati ukazuju na
pojave prisustva organskih od neĉišćenja u poslednjem stepenu oksidacije, ili na prisustvo
ostataka mineralnih Ċubriva (Burns and Hardy, 1975; Krug, Ruţiĉka, Hansen, 1979; Ginkel and
Sinnaeve, 1986; Jaffe, 2000).
Mineralni sadrţaj vode se iskazuje kao tvrdoća vode i ona moţe biti prolazna (karbonatna),
stalna (sulfatna) i ukupna tvrdoća (zbir karbonatne i sulfatne) (Rajković i Sredović, 2009).
Tvrdoća vode se iskazuje u stepenima i to kao meka (do 8 °D), srednje tvrda (8-12 °D) i vrlo
tvrda (preko 18 °D). Ove materije ponekad umanjuju pitkost vode, a najĉešće joj ograniĉavaju
industrijsku upotrebnu vrednost. Poznato je da tvrde vode teško peru i troše mnogo
detergenta za obrazovanje pene dok meke vode lako stvaraju penu i otklanjaju neĉistoće.
Postoji prolazna tvrdoća vode koja nastaje zbog prisustva bikarbonata koji se zagrevanjem vode
razbijaju na monokarbonate i taloţe i trajna tvrdoća vode koju stvaraju hloridi i sulfati koji
se ne mogu lako odstraniti iz vode kuvanjem.
Toksiĉne supstance su one materije koje u malim koliĉinama ugroţavaju zdravlјe, ili dovode
do smrti. U pijaćoj vodi to su olovo, cink, bakar, fluorid, arsen, fenoli, cijanidi, ţiva i druge.
Neke od ovih toksiĉnih materija imaju trenutno dejstvo dok se pojedini toksiĉne materije
nagomilavaju (imaju aditivno dejstvo) u organima dok ne dostignu kritiĉnu vrednost kada
ozbilјno ugroţavaju fiziološke procese. U izvesnim sluĉajevima u vodi za piće se dodaju
izvesna jedinjenja koja imaju ulogu u medikaciji. Tako se vodi u pojedinim regionima dodaje
jod kako bi se spreĉila gušavost, a fluoridi utiĉu na smanjenje karijesa zuba (GraĊevinski
fakultet, 2006; Tošović, 2008).
24
Tabela 2.6.1. Maksimalno dopuštene koncentracije neorganskih materija u vodi za piće
(Sluţbeni list SRJ broj 42/98 i 44/99)
Naziv i oznaka hemijske
supstance
Maksimalno dopuštena koncentracija
(MDK) za redovne prilike (mg/dm3)
Amonijak (NH3) 0,1
Antimon (Sb) 0,003
Arsen (As) 0,01
Bakar (Cu) 2,0
Barijum (Ba) 0,7
Bor (B) 0,3
Cijanidi (CN–) 0,05
Cink (Zn) 3,0
Fluoridi (F–) 1,2
Hrom ukupni (Cr) 0,05
Hloridi (Cl–) 200
Kadmijum (Cd) 0,003
Kalcijum (Ca) 200
Kalijum (K) 12,0
Magnezijum (Mg) 50,0
Mangan (Mn) 0,05
Molibden (Mo) 0,07
Natrijum (Na) 150
Nikal (Ni) 0,02
Nitrati 50
Nitriti (NO2–) 0,03
Olovo (Pb) 0,01
Selen (Se) 0,01
Ţiva (Hg) 0,001
2.7. Mikrobiološka ispravnost vode
Higijenska ispravnost vode za piće pre svega se ceni prema tome da li se tom vodom prenose
uzroĉnici bolesti. Ukoliko je to sluĉaj kaţe se da je takva voda kontaminirana, ili
inficirana. U sluĉaju masovnog širenja bolesti putem vode govori se o hidričkoj epidemiji
(Sluţbeni list SRJ, 1998; Sluţbeni list SRJ, 1999).
Kontrola mikrobiološke ispravnosti vode za piće vrši se kako kod stavlјanja u upotrebu
novog izvorišta, kako bi se ustanovio metod za preĉišćavanje vode, tako i kao redovna kontrola
postojećeg sistema za vodosnabdevanje. Na osnovu epidemioloških iskustava utvrĊeno je da se
inficiranom vodom mogu prenositi: trbušni tifus, bacilarna dizenterija, amebna dizenterija,
kolera i gastroenteritis. Osim toga navode se i sluĉajevi prenošenja infektivne ţutice, tularemije,
poliomielitisa i druge.
Da bi neka bolest bila smatrana hidriĉnom mora da ispunjava ĉetiri uslova:
25
1. izbijanje bolesti mora da bude vezano za dokazanu higijensku neispravnost vode
2. broj obolelih mora da padne po popravci kvaliteta osumnjiĉene vode
3. ako se bolest prenosi vodom koju koristi veliki broj potrošaĉa, obolјenje mora biti
masovno-epidemija
4. broj obolelih mora biti veći meĊu onim potrošaĉima koji koriste osumnjiĉenu vodu u
poreĊenju sa onima koji je ne koriste
Epidemije najĉešće izbijaju u sluĉaju:
- upotrebe bunarske vode koju su infiltrirale klice iz nekog ţarišta infekcije: nuţniĉke jame,
pomijare, svinjca, štale,
- usled upotrebe nepreĉišćene vode iz reĉnog toka, kanala,
- usred korišćenja nedovolјno filtrirane i hlorisane vode,
- usled infekcije cevovoda zbog pada pritiska.
Bakterije se u prirodi nalaze svuda gde ima i organske materije. Prisutne su u tlu, vazduhu,
vodi, na površinama bilјaka i ţivotinja, ali i u njihovoj unutrašnjosti. Patogenim bakterijama
nazivaju se one vrste bakterija koje mogu izazvati obolјenja. U normalnim okolnostima u
vodi se nalazi veći broj nepatogenih formi bakterija koje se taloţe na dnu zajedno sa
mulјem. Identifikacija razliĉitih vrsta bakterija koje se nalaze u vodi vrši se na osnovu
njihovih osnovnih karakteristika:
- oblika: koke (loptaste), bacili (štapići), vibrioni (u obliku zareza), spirile (sliĉno
vibrionima sa zavojem duţ ose), aktinomicete (imaju konĉiće)
- veliĉine: 0,5-10 µm
- oblika kapsule
- pigmentacije
- ishrane: saprofiti i paraziti
- naĉina razmnoţavanja
- tipa biohemijskih reakcija
Da bi bakterije bile identifikovane najpre ih je neophodno odgajiti na specijalnim hranlјivim
podlogama koje mogu biti teĉne (razliĉiti bujoni - osnova je teĉna hranljiva podloga za
razmnoţavanje većine bakterijskih vrsta), ili ĉvrste (agarozne i ţelatinozne podloge). Najĉešće
se za identifikaciju bakterija koriste selektivne podloge. One sadrţe materije koje spreĉavaju rast
neţelјenih organizama, a omogućavaju rast samo jedne, ili uske grupe bakterija.
Slika 2.7.1. Bakterijske kolonije na ĉvrstoj agarskoj podlozi
26
Patogeni organizmi u vodi ţive vrlo kratko, obiĉno 1-2 nedelјe po prispeću, mada u jako
kontaminiranim vodama sa puno organske materije mogu da ostanu mnogo duţe i više meseci.
Standardna mikrobiloška kontrola podrazumeva utvrĊivanje ukupnog broja svih bakterija,
bakterijskih indikatora fekalnog zagaĊenja i odreĊivanje specifiĉnih vrsta.
Ukupan broj bakterija izraţava se kao broj bakterija po 1 cm3 vode. Za preĉišćene vode
standardna vrednost iznosi 10 bakterija/cm3 za prirodna zatvorena izvorišta 100 bakterija/cm
3,
dok za prirodna otvorena izvorišta 300 bakterija/cm3. Obiĉno se na hranlјivu bakterijsku
podlogu zasejava 1 cm3 vode, pa se nakon inkubacije podloge broje nastale kolonije koje
odraţavaju broj bakterija.
Bakterijski indikatori fekalnog porekla su saprofitne enteralne bakterije kojih najviše ima u
debelom crevu (lat. kolon), pa se zato nazivaju koliformne. OdreĊivanje broja koliformnih
bakterija u vodi naziva se i kolimetrija. To su najĉešće Esherichia coli, Enterococcus, Bacilus
Proteus, Salmonellae, Shigelae, Vibrioni, ali i amebe, virusi, jaja i ciste. S obzirom da se ove
vrste bakterija nalaze u ţivotinjskom i lјudskom izmetu, ukoliko su prisutne u vodi, smatraju
se indikatorima fekalnog zagaĊenja. Ĉesto je teško i gotovo nemoguće ukoliko je nivo
inficiranosti vode nizak, izolovati specifiĉnu bakteriju koja je izazvala obolјenje, zbog toga se
istraţuje ukupan broj koliformnih bakterija u uzorku vode. Za koliformne bakterije standardne
vrednosti su: za preĉišćenu vodu 0, za zatvorena izvorišta do 10 i za prirodno otvorena izvorišta
do 100. Prisustvo koliformnih bakterija u vodi ukazuje na mogućnost zagaĊenja izvorišta i
potencijalnu distribuciju preko vode što će izazvati epidemiju. Za njihovu detekciju koriste se
specijalne mikrobiološke hranlјive podloge na kojima se izvesne vrste lako razmnoţavaju,
formiraju kolonije, ili sa podlogom dovode do poznate biohemijske bojene reakcije. (Đukić,
Gajin, Matavulj, Mandić, 2000; Vrvić i Gojgić-Cvijović, 2003)
2.8. Prirodna kontaminacija vode [16-20]
Kontaminacija voda (engl. contamination - zagaĊenje, prljanje) promena sastava voda koja
nastaje unošenjem, ispuštanjem, ili odlaganjem hranjivih i drugih materija, uticanjem energije, ili
drugih uzroĉnika, u koliĉini kojom se menjaju korisna svojstva voda, pogoršava stanje vodenih
eko-sistema i ograniĉava namenska upotreba voda.
Kontaminacija vode većeg intenziteta koje nastaje unošenjem, ispuštanjem, ili odlaganjem u
vode opasnih materija, energije, ili drugih uzroĉnika u koliĉinama, odnosno koncentraciji iznad
dozvoljenih graniĉnih vrednosti (MDK vrednosti), ĉime se dovode u opasnost ţivot i zdravlje
ljudi i stanje okoline, ili usled kojeg mogu nastupiti poremećaji u drugim podruĉjima.
2.8.1. Kontaminacija prirodnih voda
Osnovni izvori kontaminacije prirodnih voda su: otpadne vode urbanih sredina, mineralna
Ċubriva, organske i neorganske materije, kisele rudniĉke, drenaţne vode, otpadne vode prerade i
korišćenja mineralnih sirovina, sedimentne i radioaktivne materije i otpadna toplota. Zavisno od
27
uzroka zagaĊivanja i efektima koje izaziva zagaĊena voda postoje sledeće kategorije prirodnih
voda: atmosferske, površinske i podzemne.
Površinske vode se dele na stajaće i tekuće, a od stajaćih voda posebno se izdvajaju jezera, mora
i okeani. Pored toga postoje i otpadne, ili upotrebljavane vode. Površinske vode su reke, jezera,
mora, potoci, bare, okeani. To je voda prirodnim putem stvarana i odrţavana. Površinske vode se
obnavljaju padavinama, ili iz izvora podzemnih voda.
Podzemne vode su izvorišta koja se nalaze ispod površine zemlje i koje se povremeno
dopunjavaju atmosferskim padavinama i površinskim vodama koje prodiru u vodonosne slojeve.
Ove su vode prirodno ĉiste i koriste se kao voda za piće.
Atmosferske vode su u obliku padavina : rosa, sneg, grad i kao takve dospevaju i u zemlju.
2.8.2. Oblici kontaminacije prirodnih voda
• Hemijska (organske i neorganske materije - teški metali, pesticidi, nafta, mineralne soli,
detergenti);
• Biološka (patogeni mikroorganizmi i virusi);
• Fiziĉka (ĉvrsti otpad, toplota, buka, vibracije);
• Vizuelna kontaminacija (betoniranje obale);
• Radioaktivna (nuklearne probe, havarije, nuklearni otpad).
2.8.3. Hemijska kontaminacija vode
Prema hemijskoj prirodi zagaĊujućih materija, kontaminacija moţe biti neorganskog i organskog
porekla. Osnovne kategorije neorganskih zagaĊujućih materija su: rastvorljive soli (meĊu kojima
su ĉesto soli toksiĉnih elemenata), rastvorljivi minerali iz razgraĊenih stena i kiseli ostaci
(najĉešće iz metalurgije, ugljenih kopova).
2.8.4. Fizička kontaminacija vode
Komunalni i industrijski otpad, buka i vibracije. Uticaj drumskog saobraćaja (teretni kamioni
izazivaju vibracije koje se preko zemljišta prenose u vodu; buĉne industrije (brodogradilište)
izazivaju smetnje vodenom eko-sistemu i ţivom svetu u njoj).
2.8.5. Termička kontaminacija vode
Predstavlja povećanje temperature vode iznad uobiĉajene (prirodne). Sa promenom temperature
dolazi do promene hemijskog sastava vode, sadrţaja gasova, a naroĉito kiseonika. Glavni
termiĉki zagaĊivaĉi su sistemi protoĉnih hlaĊenja, jer promena temperature vode utiĉe na
povećanu toksiĉnost supstanci koje se nalaze u njoj.
2.8.6. Kontaminacija komunalnim otpadnim vodama
Komunalne otpadne vode su otpadne vode iz domaćinstva. Sadrţe otpadne supstance koje pri
raspadanju troše kiseonik rastvoren u vodi i utiĉu na degradaciju biljnog i ţivotinjskog sveta u
28
vodotoku što dovodi do neprijatnog mirisa voda, promene boje i ukusa vode i sam vodotok
postaje zagaĊen.
2.8.7. Kontaminacija industrijskim otpadnim vodama
U nekim tehnološkim procesima voda sluţi kao sirovina, ili kao rastvaraĉ, a u nekim se
upotrebljava za hlaĊenje, ili zagrevanje sistema. Svaka grana industrije ima karakteristiĉne
zagaĊivaĉe. Za odreĊene zagaĊujuće materije je data vrednost koja predstavlja zakonski gornju
granicu koncentracije pre nego što se otpadna voda ispusti u vodotok, prijemnik otpadne vode.
Pored njih za svaku industriju su dati dodatni specifiĉni parametri ĉije se vrednosti prate:
suspendovani suvi ostatak, slobodni hlor, fosfor, ulje i mast, pH vrednost, fenoli, BPK, metali,
nitrati, sulfati, amonijak, olovo, temperatura, boja, pena, ukupno rastvorene ĉvrste supstance.
2.8.8. Kontaminacija teškim metalima
Glavna karakteristika je da su biološki nerazgradivi i nemaju mogućnost da se fiksiraju u
sedimentima reĉnog dna. Teški metali podleţu biohemijskim transformacija i pretvaraju se u
mnogo toksiĉnije oblike. Veći deo biljnog i ţivotinjskog sveta u vodi akumulira odreĊene teške
metale, tako da koncentracija u njima moţe biti 10 puta veća nego u vodi.
2.8.9. Kontaminacija od poljoprivrede
Najĉešći zagaĊivaĉi su mineralna Ċubriva i pesticidi. Mineralna Ċubriva biljke koriste u ishrani u
obliku soli, najĉešće azota, kalijuma i fosfora. Pošto su neorganskog porekla, koliĉine koje biljke
ne iskoriste lako se rastvaraju u vodi, pa se na taj naĉin povećavaju mineralne materije u vodi što
omogućava razmnoţavanje algi, vodenog bilja i drugih potrošaĉa kiseonika, na taj naĉin se
ugroţavaju ţivot riba i drugih ţivih organizama. Pesticidi dospevaju u vodu spiranjem sa
površine zemlje i biljaka, taloţenjem iz vazduha pri aviotretiranju, kao i prskanjem i
oprašivanjem. TakoĊe mogu biti prisutni u otpadnim vodama iz fabrika za proizvodnju pesticida.
Na taj naĉin se povećava broj patogenih mikroorganizama i smanjuje koliĉina kiseonika u vodi,
ĉime se menja ukus, boja i miris vode.
2.9. Definicija, rasprostranjenost i resorpcija teških metala Teški metali predstavljaju grupu elemenata koji imaju gustinu veću od 5 g/cm
3, a toksiĉnost
pojedinih elemenata obiĉno raste sa povećanjem gustine (ili ranijim jedinicama specifiĉne mase).
Teški metali mogu dospeti u zemljište upotrebom pesticida, mineralnih Ċubriva, teĉnim
stajnjakom, otpadnim vodama, a iz zemljišta preko biljaka i ţivotinja do ljudskog organizma. S
obzirom da su teški metali veoma heterogena grupa elemenata, nije moguće izvesti neku
zakonitost u pogledu njihovog biološkog efekta, ali je realno oĉekivati da se ĉlanovi iste periode
ponašaju sliĉno (Rajković, 2002; Rajković, Stojanović, Pantelić, 2009; Jovanović, 2012).
Teški metali su uzrok za pojavu mnogih problema u organizmu ljudi, jer spreĉavaju normalno
odvijanje vaţnih reakcija u njemu. Na primer, kadmijum istiskuje cink, a olovo kalcijum iz
reakcija. Teški metali se karakterišu razliĉitim hemijskim svojstvima i biološkim dejstvom, pa se
mogu podeliti u tri grupe:
29
- U prvu grupu ubrajaju se metali Fe, Cu, Zn koji imaju znaĉajnu fiziološku ulogu u
ĉovekovom organizmu;
- U drugu grupu ubrajaju se metali kao što su Pb, Hg, Ni, Cd, Mn i As koji su veoma
toksiĉne supstance i ĉija jedinjenja odlikuju se veoma malom biodegradibilnošću.
Posebno se toksiĉnošću izdvajaju ţiva i njena jedinjenja. Glavni toksiĉni efekti
uzrokovani kadmijumom su neurološki problemi i distorzija bubrega, kao i kancer;
- U treću grupu ubrajaju se metali Au, Ag, Mo, Cr, Se Co i Ta sa manje toksiĉnim
dejstvom u odnosu na drugu grupu.
Prisustvo teških metala u tragovima namirnicama odreĊuje se primenom atomske apsorpcione
spektrofotometrije.
Toksiĉnost pojedinih teških metala je razliĉita i moţe se prikazati sledećom shemom:
Cd > Cu > Co > Ni > As ≈ Cr > Zn > Mn ≈ Fe ≥ Pb
Teški metali u radnoj i ţivotnoj sredini su ozbiljan zdravstveni i ekološki problem. Putevi unosa
kadmijuma i olova su od vazduha kontaminiranog proizvodima sagorevanja fosilnih goriva i
duvanskog dima, do ambalaţe za hranu koja je u nekoj fazi izrade bila u kontaktu sa ovim
metalima. Iz atmosfere, zemljišta, voda (površinskih i podzemnih), kadmijum i olovo se unose i
zadrţavaju u biljkama, a dalje preko lanca ishrane i vode za piće dospevaju i u ljudski
organizam. To nisu esencijalni metali, ali uneti u organizam mogu se naći u gotovo svim tkivima
i organima sisara. Kao metal sa kumulativnim dejstvom olovo je konkurentan esencijalnim
metalima (gvoţĊu, kalcijumu, bakru, cinku) za njihove brojne funkcije u organizmu. Olovo
cirkuliše, najvećim delom, vezano za eritrocite, zatim za albumine plazme, a daleko manje
vezano za niskomolekularne proteine i u jonskom obliku. Iz organizma se izluĉuje preko urina,
manje preko digestivnog trakta, a delom preko noktiju i kose.
Sistematsko izlaganje uticaju kadmijuma dovodi do povećane ekskrecije kalcijuma i oštećenja
kostiju, kao i do promene aktivnosti brojnih enzima. Resorbovani kadmijum se transportuje
putem krvi vezan za proteine, metalotionein i eritrocite. Deponuje se preteţno u bubrezima, jetri
i pankreasu. Ekskrecija kadmijuma je spora. Koncentracija kadmijuma u krvi sluţi kao pouzdan
pokazatelj skorom izlaganju kadmijumu, dok urinarna koncentracija pokazuje ranije izloţenosti.
Bakar je esencijalni biometal za ljude, ţivotinje i neke biljne vrste. Organizam odraslog ĉoveka
sadrţi 100-150 mg bakra, u većim koliĉinama on postaje toksiĉan za organizam. Ovaj metal ima
vaţnu ulogu u procesu eritropoeze, mineralizaciji kostiju, katalizi biosinteze hemoglobina,
kofaktor je i neophodan element za katalitiĉku aktivnost brojnih enzima. Te raznovrsne funkcije
u organizmu vezane su za njegovu polivalentnost i sposobnost da gradi stabilne kompleksne
fragmente preko O–, N– ili S– donor atoma bioliganada delova biomolekula (proteina, enzima,
nukleinskih kiselina, blokira –SH reaktivne centre nekih enzima). Jon Cu+ koji nastaje
redukcijom Cu2+
-jona, u prisustvu superoksidnog anjona i smanjene koliĉine askorbinske
kiseline i glutationa, katalizuje nastajanje hidroksil radikala (OH) koji lako stupa u dalje
reakcije i izaziva oksidativna oštećenja u ćeliji. Prema fiziĉko-hemijskim osobinama kadmijuma
i olova lako inhibiraju fiziološku aktivnost enzima sa aktivnim –SH grupama. Jedan od oblika
toksiĉnog dejstva kadmijuma je njegov uticaj na enzimske sisteme ćelija i zamenu jona Zn2+
i
Cu2+
u njima zbog velikog afiniteta za vezivanje preko -SH grupa.
30
Teški metali (olovo, kadmijum i bakar) su široko rasprostranjeni u ţivotnoj sredini. Njihova
zastupljenost u radnoj i ţivotnoj sredini predstavlja ozbiljan zdravstveni i ekološki problem zato
što su toksiĉni, nisu biorazgradivi, imaju veoma dugo poluvreme ţivota u zemljištu i akumuliraju
se u ţivi sistem kroz aktivni lanac ishrane. Teški metali se prirodno nalaze u zemljištu, u
odreĊenim koncentracijama. U površinskim horizontima zemljišta ĉesto se mogu naći teški
metali koji nisu geohemijskog već antropogenog porekla, što kao posledicu moţe imati trajnu
kontaminaciju zemljišta i podzemnih voda. U vodi mogu graditi teško rastvorljive karbonate,
sulfate i sulfide koji se taloţe na dnu vodenih površina, gde dolazi do njihove akumulacije.
Ţivotinje i ljudi dolaze u kontakt sa teškim metalima preko hrane, vode i vazduha. Pri normalnim
uslovima postoje tri naĉina ulaska teških metala u organizam: preko koţe, preko
gastrointestinalnog trakta i preko respiratornog trakta. Za resorpciju teških metala iz vazduha
najznaĉajniji je unos preko respiratornog trakta. Teški metali se inhalacijom unose u obliku
aerosola, ili pare u pluća gde se apsorbuju u krvotoku. Putem kontaminirane hrane teški metali
dospevaju u digestivni trakt, zatim apsorpcijom prelaze u krv i u pojedine organe gde se
deponuju (jetra, pankreas). Resorpcija preko koţe se odvija prelaskom teškog metala iz vazduha
na koţu i prolaskom kroz epidermis, ili kroz folikule korena dlake, ili kanale lojnih ţlezda.
Uglavnom se teški metali deponuju u ciljnom organu, kao što su, kosti, bubrezi, jetra, ili mozak.
Deo olova i kadmijuma se izluĉuju preko respiratornog trakta, pljuvaĉnih ţlezda, neki deo putem
koţe, znojnih i lojnih ţlezda, a najznaĉajnije koliĉine teških metala se izluĉuju preko urina i
digestivnog trakta. U teške metale od znaĉaja za prooksidativni efekat se ubrajaju: kadmijum,
olovo, ţiva, arsen, hrom, nikal, ali biometali, kao što su bakar, gvoţĊe, zink, mangan, kobalt i
selen. Toksiĉno dejstvo teških 22 metala je u tome što stimulišu formiranje slobodnih radikala i
reaktivnih kiseoniĉnih derivata u organizmu što uzrokuje oksidativni stres i dovodi do lipidne
peroksidacije membrane ĉime se narušava njena funkcionalnost i selektivnost pri transportu
materija. Na taj naĉin mogu da izazovu oštećenje ćelija, funkcije enzima, ili genetiĉkog materjala
(DNK). Smatra se da teški metali predstavljaju kontinuiranu opasnost kao kancerogen za
organizam ljudi. U in vivo uslovima toksiĉnost mnogih teških metala ogleda se u njihovoj
sposobnosti da produkuju slobodne radikale i uĉestvuju u elektron transfer procesima jer mogu
postojati u više oksidaciona stanja (na primer bakar).
Cu2+
+ e-→ Cu
+ E0=0,159V
Njihova toksiĉnost potiĉe i otuda što reaguju sa -SH grupama, ĉime menjaju aktivnost mnogih
enzima, ali i glutationa ĉija je aktivnost esencijalno vezana za iste.
protein – •SH + Mnn+
→ protein – S-Mn
n+
Nakon akutne i hroniĉne intoksikacije, teški metali mogu da utiĉu na razvoj i sveukupno zdravlje
izazivajući depresiju, teškoće u uĉenju, neurološke poremećaje, kardiovaskularne bolesti, bolesti
jetre, bubrega, anemije. Terapija za uklanjanje teških metala iz organizma ljudi je helaciona
terapija koja se bazira na koordinacionoj sposobnosti jona metala sa jedne strane i posedovanja
donor atoma bioliganda (-O, -N, -S) preko kojih se formiraju stabilni asocijati tipa kompleksa i
tako znaĉajno smanjuje njihovo toksiĉno dejstvo. Nastali produkti se mogu preko telesnih
teĉnosti eliminisati iz organizma. Dobri helatori (hemikalije koje formiraju rastvorne,
31
kompleksne molekule sa pojedinim metalnim jonima, inaktivirajući te jone tako da oni ne mogu
da normalno reaguju sa drugim elementima, ili jonima i proizvode precipitate, ili naslage) su
vitamin C, E i A, α-liponska kiselina, glutation i drugi biomolekuli koji kao antioksidansi vezuju
teške metale i time povećavaju zaštitu od oksidativnog stresa.
2.9.1. Efekti izloženosti kadmijumu u životnoj i radnoj sredini (Rajković i sar., 2012)
Kadmijum je široko rasprostranjen metal u prirodi izraţene mobilnosti i toksiĉni industrijski
zagaĊivaĉ. Prema geohemijskim karakteristikama kadmijum se u prirodi nalazi zajedno sa
cinkom, bakrom i olovom. Svake godine se proizvede oko 13000 tona ovog teškog metala.
Prema geohemijskoj klasifikaciji hemijskih elemenata kadmijum je litofilni i halkofilni element.
Do pH vrednosti od 8,00 uvek je prisutan kao dvovalentno pozitivan jon (pod uslovom da se u
sredini ne nalaze fosfati i sulfati koji ga mogu istaloţiti), kada se moţe lako sorbovati na
suspendovanim ĉesticama, ili nagraditi kompleksna jedinjenja sa organskim ligandima.
Vulkanska aktivnost je jedan od razloga za povremeni porast koncentracije kadmijuma u
ţivotnoj sredini, pre svega u vazduhu. Stalni izvori kontaminacije kadmijumom su vezani za
njegovu primenu u industriji, kao antikorozivnog reagensa, stabilizatora u PVC proizvodima i
proizvodnji pneumatika, pigmenta boja i u proizvodnji Ni-Cd baterija. Fosforna Ċubriva, takoĊe,
pokazuju relativno visok sadrţaj kadmijuma i njihovo korišćenje doprinosi povećanom unosu
ovog metala u zemljište. Iako se neki produkti koji sadrţe kadmijum mogu reciklirati, veliki deo
kontaminacije ovim metalom je rezultat neadekvatnog odlaganja i nekontrolisanog spaljivanja
otpada koji sadrţi kadmijum. Ugroţene grupe nisu samo radnici zaposleni u fabrikama već i
stanovništvo u krugu od 2 km za koje se smatra da je visoko izloţeno, dok se udaljenost od 2 do
10 km smatra podruĉjem srednje visoke ekspozicije.
Najveći izvor inhalacione intoksikacije kadmijumom je pušenje. Preko duvanskog dima 50%
kadmijuma se apsorbuje iz pluća u sistemsku cirkulaciju u toku aktivnog pušenja. Kadmijum se
unosi u organizam u obliku para i ĉestica prašine kao oksid, hlorid, fluorid, sulfid, karbonat i
acetat. Apsorpcija se uglavnom odvija respiratornim putem, a manjim delom gastrointestinalnim
traktom, dok je transkutani put neznatan.
Preko industrijskog otpada kadmijum ulazi u sastav površinskih voda. 90% kadmijuma u
biljkama dospeva iz zemljišta, a 10% iz atmosfere. Preko zagaĊenog zemljišta i vode biljke su
polazna karika ishrane i osnovni izvor kadmijuma za ţivotinje i ljude. Unos ovog metala
vazduhom je oko 0,5 μg⁄dan, dok putem vode oko 1 μg⁄dan. Najveća koliĉina kadmijuma se
unosi putem kontaminirane hrane (pirinaĉ, iznutrice, gljive). Koncentracija kadmijuma u vodi za
piće treba da bude manja od 1μg⁄dm3, a u zemljištu manja od 85 mg⁄kg.
Visok nivo izloţenosti ovom teškom metalu dovodi do akutnih i hroniĉnih oštećenja raznih tkiva
i organa što je posledica zagaĊenja ţivotne sredine ljudskom aktivnošću. Po ulasku u organizam,
kadmijum se transportuje u krv pomoću crvenih krvnih zrnaca i visoko molekularnog proteina
krvi - albumina. Normalan nivo kadmijuma u krvi kod odraslih osoba manji je od 1μg/dm3. Iako
se kadmijum širi putem krvi kroz ceo organizam, najveća akumulacija (od 50 do 60% telesnog
opterećenja kadmijumom) je u bubrezima i u jetri. Opterećenje kadmijumom, naroĉito u
32
bubrezima, uglavnom linearno raste sa godinama, do 50-60. godine starosti, nakon ĉega nivo
kadmijuma u bubrezima ostaje konstantan, ili vrlo malo opadne.
Visoko toksiĉan efekat kadmijuma, rezultat je njegovih interakcija sa neophodnim mikro i makro
bioelementima, posebno sa gvoţĊem, kalcijumom, bakrom i cinkom. Trovanje kadmijumom
moţe biti akutno i hroniĉno. Akutno trovanje nastaje inhalacijom para, ili ĉestica soli kadmijuma
(oksida, hlorida, sulfide, sulfata, karbonata i acetata). Simptomi akutnog izlaganja kadmijumu su
muĉnina, povraćanje, gubitak mirisa, ukusa i apetita, abdominalni bol. Hroniĉno profesionalno
trovanje moţe da se javi posle dugotrajne izloţenosti kadmijumom inhalacijom, ili oralnim
putem, a sistematsko izlaganje uticaju kadmijuma dovodi do povećane ekskrecije kalcijuma, što
predstavlja povećan rizik za stvaranje kamena u bubrezima i oštećenje kostiju. Za razliku od
akutne hroniĉna intoksikacija dovodi do razvoja nekih bolesti kao hroniĉne opstruktivne bolesti
pluća, bolesti bubrega (nefrotoksiĉnost) i kostiju (artritis, osteoporoze), anemije, poremećaj rasta
i drugih.
Ekskrecija kadmijuma iz organizma je spora, a odvija se preko bubrega i bilijarnim putem,
mlekom i pljuvaĉkom. Kao i većina drugih metala i kadmijum veoma malo uĉestvuje, ili ne
uĉestvuje u direktnoj metaboliĉkoj razmeni, već se ĉešće vezuje za razliĉite biološke
komponente, kao što su proteini, -SH grupe i anjonske grupe razliĉitih makromolekula. Prisustvo
kadmijuma u ishrani smanjuje apsorpciju gvoţĊa, dok povećava apsorpciju cinka u
gastrointestinalnom traktu. U nedostatku ovih elemenata apsorpcija kadmijuma je povišena.
Aktivna uloga kadmijuma u poremećaju metabolizma kalcijuma dovodi do osteomalacije.
Prema fiziĉko-hemijskim svojstvima kadmijum ima poseban afinitet za vezivanje sa sumporom,
pa lako mogu da inhibiraju fiziološku aktivnost enzima sa aktivnim –SH grupama. Jedna od
osnova kadmijumske toksiĉnosti je i njegov uticaj na enzimske sisteme ćelija, zbog zamene
njihovih metalnih jona (uglavnom Zn2+
i Cu2+
) u metaloenzimima i izraţenog afiniteta prema
biološkim strukturama koje sadrţe -SH grupe.
Neki od vaţnih enzima na ĉiju aktivnost utiĉe kadmijum, jesu enzimi koji uĉestvuju u
metabolisanju ksenobiotika. Joni kadmijuma vezujući se u ćelijama mitohondrija deluju na tri
mesta: vezuju se za –SH grupu enzima koji obavljaju transport elektrona, inhibiraju enzim koji
uĉestvuje u sintezi ATP-a (Adenozin trifosfat je nukleotid poznat za unutarćelijski transfer
energije u stanju je da uskladišti i transportuje energiju unutar ćelija i igra vaţnu ulogu u sintezi
nukleinskih kiselina) inhibiraju ATP-azu koja oslobaĊa energiju potrebnu za aktivni transport
vitalnih supstanci u ćeliji.
Od izuzetne vaţnosti u transportu i distribuciji kadmijuma u organizmu ima protein,
metalotionein, koji ima veliki kapacitet za kadmijum. Kadmijum vezan za metalotionein
akumulira se u jetri, bubrezima, pljuvaĉnim ţlezdama, pankreasu, a u manjim koliĉinama se
moţe naći i u drugim tkivima, posebno ţlezdanim (tireoidei i nadbubreţnoj ţlezdi). Novijim
ispitivanjima je pokazano da je kadmijum uzroĉnik oksidativnih oštećenja DNK, proteina i
lipida, što je verovatno uticaj kadmijuma na enzimske i neenzimske komponente
antioksidativnog sistema odbrane organizama (Jovanović, 2012).
33
2.9.2. Efekti izloženosti olovu u životnoj i radnoj sredini
U prirodi se olovo preteţno nalazi u obliku sulfida, karbonata i minerala galenita (PbS), cerusita i
anglezita tako da zemljišta koja su nastala raspadanjem ovih minerala mogu sadrţati veću
koncentraciju olova. Vrlo ĉesto se pojavljuje u rudama zajedno sa cinkom. Proseĉne
koncentracije olova u zemljištu su izmeĊu 15 i 25 mg⁄kg. Olovo se moţe detektovati u svim
fazama ţivotne sredine i biološkim sistemima. Od davnina je poznato toksiĉno dejstvo olova u
ţivotnoj i radnoj sredini.
Izvori kontaminacije olovom su produkti sagorevanja u metalurgiji i hemijskoj industriji,
saobraćaj, industrijske otpadne vode i deponije. Profesionalno, najviše su izloţeni olovu radnici
u topionicama i livnicama ovog metala, industriji boja, keramiĉkoj i industriji proizvodnje i
obrade stakla, u industriji baterija i akumulatora, fabrikama oruţja i municije. Iz atmosfere,
zemljišta, voda (površinskih i podzemnih), olovo se unosi i zadrţava u biljkama, a dalje preko
lanca ishrane i vode za piće dospeva i u ljudski organizam.
Putevi unosa olova su vrlo razliĉiti. Osim preko hrane i vode za piće, olovo se moţe uneti i preko
vazduha zagaĊenog produktima sagorevanja fosilnih goriva, do ambalaţe za hranu koja je u
nekoj fazi izrade bila u kontaktu sa ovim metalom. Svake godine industrija proizvodi oko 2,5
miliona tona olova u celom svetu. Zbog svoje prisutnosti u okruţenju trovanje olovom i dalje
ostaje znaĉajan zdravstveni problem u svetu. Naroĉito stanovnici velikih gradova su pojaĉano
izloţeni štetnom dejstvu ovog metala koji danas predstavlja kljuĉan ekološki problem. Akutno
trovanje olova u radnoj sredini postaje vaţno pitanje, zbog poboljšanja uslova rada i zaštite
osoba od izvora izloţenosti ovog metala. Na globalnom nivou, do skora, najveći deo zagaĊenja
atmosfere olovom je poticao od sagorevanja goriva u motornim vozilima, gde je olovo bilo
prisutno kao tetraetil-olovo, aditiv goriva (Miletić i sar., 2012). Pored ovog izvora olovo potiĉe i
od miniranja u rudnicima, zatim recikliranja baterija i drugih materijala koji sadrţe olovo.
Maksimalno dozvoljena koncentracija za olovo (dim i prašina) je 0,15 mg⁄m3. Kontaminacija
olovom je bolest ţivotne sredine zbog njegove rastvorljivosti, pokretljivosti i akumulacije u
zemljištu. Glavni putevi unosa olova u organizam su respiratorni trakt, putem koţe i digestivni
trakt. Olovne boje su u 90% sluĉajeva uzroci trovanja kod dece koja se igraju igraĉkama
obojenim tim bojama. Olovo iz voda za piće se više apsorbuje nego olovo iz hrane. Prema nekim
studijama odrasli apsorbuju 35% do 50% unetog metala, a procenat apsorpcije za decu moţe biti
veći od 50%. Na apsorpciju olova utiĉe, pored uzrasta i opšte fiziološko stanje organizma.
Olovo se najĉešće unosi neopranim rukama, pri jelu i pušenju, iako je udisanje olovne prašine,
dima i para opasnije. Unošenje olova preko koţe je moguće samo kod tetraetil-olova, koji se
dodaje kao antidetonator benzinu (etilizirani benzin). Mnogo vaţniji put apsorpcije olova je
preko respiratornog trakta. Uneto olovo ovim putem direktno ulazi u sistemsku cirkulaciju.
Cirkuliše najvećim delom vezano za eritrocite, manjim delom se vezuje za albumine plazme, a
najmanje je u jonskom obliku, ili vezano za niskomolekulske proteine. Deponuje se najvećim
delom u kostima, zatim u jetri, bubregu, slezini, nervnom tkivu i mišićima. Iz organizma se
izluĉuje najvećim delom urinom, manje preko sluzokoţe digestivnog trakta, preko ţuĉi, kose,
noktiju, znoja i mleka.
34
Subkliniĉki simptomi izloţenosti olovu se javljaju i pri njegovom sadrţaju manjem od 100
μg/dm3. MeĊutim bezopasan nivo olova u organizmu još uvek nije definisan. Dnevne koliĉine
unetog olova, oralno i inhalacijom, mogu biti i oko 0,3 mg. Iste se delom eliminišu iz organizma
ekskrecijom, ali i akumuliraju, tako se u krvi normalno moţe naći oko 250 μg/dm3. Porast nivoa
ovog metala u krvi je dalje umereno riziĉan (250-490 μg/dm3), visokoriziĉan (500-690 μg/dm
3) i
urgentan, sa više od 700 μg/dm3 telesne teĉnosti.
Olovo se retko sreće u prirodnim vodama, ali se moţe naći u vodovodskoj vodi zbog kontakta
vode sa olovnim cevima. Rastvaranje olova zavisi od sadrţaja ugljene kiseline i kiseonika.
Karbonati i sulfati kalcijuma i magnezijuma spreĉavaju rastvaranje olova iz olovnih cevi. Olovo
se rastvara posredstvom kiseonika stvarajući olovni oksid, koji sa vodom daje olovni hidroksid.
Pri velikoj koliĉini ugljene kiseline od hidroksida olova stvara se kiseli olovni karbonat, koji se
veoma dobro rastvara u vodi. Sva navedena olovna jedinjenja su toksiĉna.
Olovo u vodi za piće potiĉe iz olovnih vodovodnih cevi, PVC cevi koje sadrţe olovnu
komponentu, ili iz ĉesme, odnosno, kućnih prikljuĉaka i armature. Brzina rastvaranja olova iz
olovnih cevi zavisi od: koncentracije hlorida, vrednosti pH, kiseonika, temperature, tvrdoće i
vremena zadrţavanja vode u cevima. Olovo u vodu moţe dospeti iz lemljivih spojeva cevi, a
koliĉina olova u vodi za piće moţe se smanjiti kontrolom korozije i podešavanjem vrednosti pH
vode u sistemu za distribuciju. U našoj zemlji se u sistemu vodosnabdevanja uglavnom ne
koriste olovne vodovodne cevi. Na osnovu novijih eksperimentalnih istraţivanja, olovo i
neorganska jedinjenja olova smatraju se veoma kancerogenima za ĉoveka, pa je ranija graniĉna
vrednost od 0,05 mg/dm3 smanjena na 0,01 mg/dm
3. Gotovo da nema organa kome ne preti
opasnost od olova. Ono napada mozak, srce, pluća, ţeludac, jetru, bubrege i creva, a uz to,
izaziva oštećenje fetusa i anemiju.
Olovo nije esencijalni metal, ali uneto u organizam moţe se naći u gotovo svim tkivima i
organima sisara. Nakon unošenja u organizam olovo ispoljava toksiĉni efekat na jetru, bubrege i
mozak, koji se i smatraju ciljanim organima za njegov uticaj. Kao metal sa kumulativnim
dejstvom olovo je konkurentno esencijalnim metalima (gvoţĊu, kalcijumu, bakru i cinku) za
njihove brojne funkcije u organizmu, posebno one vezane za prisustvo slobodnih –SH grupa u
delovima biomolekula proteina i enzima.
Prema fiziĉko-hemijskim svojstvima Pb2+
-jon moţe lako da zameni Ca2+
-jon u kalcifikovanim
tkivima (kostima i zubima), ali i u razliĉitim rastvornim kompleksima ovog metala sa
bioligandima u biološkim teĉnostima i tkivima. Olovo u kostima doprinosi razvoju osteoporoze,
smanjenju koštane mase, promeni strukture i povećanoj resorpciji kostiju kod starijih osoba.
Unošenje nekih namirnica bogatih vitaminom C i gvoţĊem, moţe dovesti do povećane
mobilnosti ovog metala iz tkiva i povećanja nivoa Pb2+
-jona u krvi. Nivo olova u krvi je pogodan
i direktan pokazatelj njegove toksiĉnosti. Oko 99 % olova u krvi se vezuje za eritorcite jer ove
krvne ćelije imaju veliki afinitet da se veţu za teške metale, naroĉito za olovo, tako da su
eritrociti osetljiviji na oksidativna oštećenja i lipidnu peroksidaciju, koja se dešava na membrani
eritrocita, za razliku od drugih ćelija i tkiva. Izloţenost olovu dovodi do znaĉajnog opadanja
broja eritrocita, koncentracije hemoglobina i vrednosti hematokrita.
Olovo ima visok afinitet za S–vezujujuća mesta u tkivima, pa lako gradi nerastvoran sulfid i
stupa u interakcije sa delovima biomolekula sa slobodnim –SH grupama. Primer blokade –SH
35
grupe je u sintezi hema gde dolazi do povišene koncentracije delta-amino levulinske kiseline,
protoporfirina u eritrocitima, plazmi i urinu. Olovo ometa normalan metabolizam gvoţĊa
spreĉavajući njegovo prodiranje u eritroblaste i retikulocite. Jedan od razloga štetnog efekta
olova je njegova sposobnost da se snaţno vezuje za -SH grupe proteina i kompetitivan je za
vezivanje sa Ca2+
-jonom i doprinosi stvaranju reaktivnih vrsta kiseonika in vivo, što dovodi do
smanjenja unutrašnje antioksidativne odbrane i izaziva poremećaje u razmeni jona elektrolita
kroz ćelijske membrane.
Na molekularnom nivou dejstvo olova se ogleda u povećanoj produkciji reaktivnih kiseoniĉnih
vrsta i stimulaciji lipidne paroksidacije. Simptomi akutnog trovanja olovom su bolovi u
abdomenu, muĉnina, gubitak apetita, zamor, nedostatak koncentracije, nesanica, halucinacije,
vrtoglavica, glavobolja, promene raspoloţenja, artritis. Smrt kod akutnog trovanja ljudi moţe
nastupiti pri unosu 25 do 30 g rastvorljivih soli olova. Hroniĉna izloţenost ovom teškom metalu
dovodi do mentalne retardacije, psihoze, hiperaktivnosti, gubitak teţine i mišićne slabosti i
paralize. Povećano prisustvo ovog metala pripisuje se u nekim sluĉajevima i pojavi hipertenzije,
srĉane aritmije, malignim promenama u digestivnom traktu, plućima, bubrezima. Neurotropno
delovanje olova se ispoljava i na centralni nervni sistem, što je poznato kao olovna
encefalopatija, ili olovna neuropatija.
Dugotrajna ekspozicija olova dovodi i do reverzibilnih nefrotoksiĉnih efekata kao što je hroniĉna
bubreţna insuficijencija koja kasnije moţe dovesti i do gihta. Olovo moţe direktno da se vezuje
za ćelijske membrane ĉime se povećava osetljivost membrane lipidne peroksidacije. TakoĊe
moţe da naruši biološku funkciju antioksidativnog sistema jer dovodi do pojaĉanog stvaranja
reaktivnih kiseoniĉnih vrsta koje se akumuliraju u jetri i bubrezima. Terapija kod trovanja
olovom je davanje helatirajućih agenasa koji blokiraju jone metala ĉime se postiţe neznatno
poboljšanje. Kod intoksikacije olovom kao antidoti u bolniĉkim uslovima koriste se natrijum
citrat i natrijumove i kalcijumove soli etilen-diaminotetra-sirćetne kiseline (EDTA) (Jovanović,
2012).
2.9.3. Arsen i arsenova jedinjenja i uklanjanje arsena iz vode (Rajković, 2003)
Ispitivanje sadrţaja i ponašanja arsena u raznim vrstama voda i uopšte u ţivotnoj sredini od
velikog je znaĉaja za hemiju i zaštitu ţivotne sredine. U organizam arsen dospeva vodom, ili
preko lanca ishrane. Voda koja sadrţi arsen u razliĉitim oblicima ne moţe se preĉistiti samo
konvencionalnim postupcima za preĉišćavanje vode, već se moraju primeniti kombinacije
metoda i postupaka, odnosno integrisani sistemi koji obuhvataju efikasne i ekološki prihvatljive
tehnologije, sa kojima se razmatra i obraĊena, otpadna voda.
Arsen je rasprostranjen u prirodi, nalazi se u atmosferi, zemljištu, stenama, prirodnim vodama i
organizmima. Opseg koncentracija u kojima se moţe naći u prirodi je širok (u prirodnim vodama
od 0,5 do 5000 μg/dm3, u stenama od 500 do 2500 μg/kg). Relativno je mobilan i ima ga u
tragovima u svim materijalima. Prisustvo arsena u ţivotnoj sredini, ĉak i u niskim
koncentracijama, ugroţava zdravlje ljudi i ţivotinja.
Naziv arsen potiĉe od grĉke reĉi arsen (muški, jak) zbog njegove reaktivnosti sa metalima. Arsen
je polumetal sa izrazitim svojstvima nemetala. Hemija arsena je izuzetno sloţena. Arsen je
36
stabilan u razliĉitim oblicima pojedinih valentnih stanja. Zastupljen je u neorganskim i
organskim jedinjenjima u valentnim stanjima –3, 0, +3 i +5. Organski oblici arsena se preteţno
nalaze u hrani (na primer u školjkama i ljuskarima) i to kao monometil arsenove kiseline, dimetil
arsenove kiseline i arseno-šećera.
Najvaţnija neorganska arsenova jedinjenja su: arsin AsH3, arsen(III)-hlorid, AsCl3, arsen(III)-
oksid, As2O3, arsen(V)-oksid, As2O5, arsen(III)-sulfid, As2S3 i kiseline: arsenasta kiselina,
H3AsO3 (+3), As ima oksidacioni broj (+3) i arsenova kiselina, H3AsO4 (+5). U površinskim
vodama (rekama, jezerima, morima), gde su oksidacioni uslovi usled prisustva vazdušnog
kiseonika, stabilni su petovalentni oblici arsena, dok u umereno redukcionim uslovima dominira
trovalentni arsen.
Za uklanjanje arsena iz vode u cilju dobijanja vode za piće primenjuju se razliĉiti procesi,
postupci i tehnologije. Osnovna je podela na: procese taloţenja, koji obuhvataju kombinaciju
postupaka (koagulaciju i filtraciju, direktnu filtraciju, koagulaciju i mikrofiltraciju, poboljšanu
koagulaciju, omekšavanje kreĉom, ili poboljšano omekšavanje kreĉom), procese adsorpcije
(posebno na aktivnom aluminijum-oksidu i gvoţĊe(III)-hidroksidu), jonsku izmenu (najĉešće
anjonska izmena), membransku filtraciju i alternativne procese (posebno filtracija na
manganiziranom pesku) (Rajaković, 2006).
Slika 2.9.3.1. Arsen u vodi
2.9.3.1. Poreklo arsena u vodi za piće i toksikološki uticaj
Sva jedinjenja arsena su toksiĉna. U zemljinoj kori je zastupljen u obliku svojih minerala, od
kojih je najzastupljeniji arsenopirit. Arsen dospeva do podzemnih i površinskih voda prirodnim
procesima rastvaranja minerala, usled biološke aktivnosti, erozionim procesima. Pojava arsena u
podzemnim vodama zavisi od hidrogeoloških i hemijskih faktora. TakoĊe, prisustvo arsena u
prirodnim vodama moţe biti i posledica antropogenog uticaja.
Jedinjenja arsena se upotrebljavaju u medicini, pri preradi koţe i krzna, u proizvodnji stakla,
porcelana, kao pigment u proizvodnji vatrometa i farbi. Najznaĉajnija oblast njegove primene je
37
u poljoprivredi, gde razni derivati arsena ulaze u sastav pesticida, a pored toga se još koristi i u
farmaceutskoj, drvnoj i rudarskoj industriji. Zbog svoje izrazite toksiĉnosti na okolinu i ljude
mnogi pesticidi su danas zabranjeni.
Arsen se moţe naći u podzemnim i površinskim vodama i to najĉešće u obliku svojih jedinjenja.
Arsen moţe dospeti u podzemne vode kao posledica prirodnih erozionih procesa od jalovišta
rudnika, deponije otpadaka farmaceutske industrije, industrije boja, ili pesticida. Sadrţaj arsena u
podzemnim vodama kreće se od 1 do 50 μg/dm3. U našoj zemlji arsena ima u podzemnim
vodama na teritoriji Vojvodine i to u koncentraciji većoj od 10 μg/dm3.
Jedinjenja neorganskog arsena, na osnovu eksperimentalnih i epidemioloških istraţivanja, koji se
nalaze u vodi za piće više opasna za organizam od njegovih organskih jedinjenja, pa su svrstana
u prvu grupu kancerogena (Grupa 1), što znaĉi da su dokazano kancerogena za ĉoveka.
Posle olova, arsen predstavlja najveći toksikološki višak za ţive organizme. Resorpcija
neorganskih jedinjenja arsena putem gasno-interstinalnog trakta zavisi od njihove rastvorljivosti.
Natrijum-arsenit je lako rastvoran u vodi, brzo se resorbuje i jako je toksiĉan. Arsen(III)-oksid je,
suprotno prethodnom, slabo rastvoran, sporo se resorbuje i skoro nepromenjen izluĉuje fecesom.
O resorpciji organskih jedinjenja malo je poznato. Arsen se akumulira u jetri odakle se sporo
oslobaĊa i rasporeĊuje u druga tkiva.
Posle duţeg unošenja u organizam, arsen pokazuje tendenciju da se taloţi u kostima, koţi a
išĉezava iz mekih tkiva. Kada se deponuje u keratinizirane ćelije kose, ostaje trajno u njima.
Ljudska kosa zbog toga moţe da posluţi u dijagnozi trovanja arsenom (dobija „sjajnu” boju).
Arsen se izluĉuje urinom, fecesom, znojem i mlekom. Brzina ekskrecije zavisi od vrste
jedinjenja i obiĉno je u obrnutom odnosu sa toksiĉnošću tog jedinjenja.
Apsorpcija arsena preko koţe je minimalna tako da pranje ruku, kupanje i pranje veša ovakvom
vodom ne donosi neki zdravstveni rizik.
Neorganski preparati arsena smatraju se toksiĉnijim od organskih, od kojih je najtoksiĉniji
As2O3. Jedinjenja arsena(III) su toksiĉna uglavnom zbog vezivanja za tiol (–SH) grupu liponske
kiseline, dela lipotiamid pirofosfata, osnovnog koenzima koji uĉestvuje u oksidativnoj
dekarboksilaciji pirogroţdane i alfa-keto-flutarne kiseline, ĉime se remeti proces ćelijske
respiracije. Arsen se slabo vezuje za tkivne proteine i nije kumulativan. Duţa upotreba arsena
moţe dovesti do navikavanja na otrov, te adaptirane osobe mogu bez posledica uneti u
organizam i mnogo veće koliĉine od letalne doze. Arsen(III) blokira enzime na specifiĉan naĉin i
mnogo je toksiĉniji od arsena(V). Smatra se da jedinjenja As(V) postaju toksiĉna nakon
transformacije u As(III). Arsen šteti srcu, plućima, ţelucu, jetri i bubrezima. Moţe da izazove
rak pluća i bubrega, a negativno utiĉe i na nervni sistem. Zbog toga je graniĉna vrednost za arsen
u vodi za piće koja je ranije iznosila 0,05 mg/dm3 smanjena na 0,01 mg/dm
3.
MeĊutim, arsen se u organizam najviše unosi hranom (neorganski arsen oko 25% i organski oko
74%) a mnogo manje vodom i vazduhom, osim u blizini industrijskih izvora.
38
Akutno trovanje arsenom dovodi do promena u centralnom nervnom sistemu,
gastrointestinalnom i respiratornom sistemu kao i na koţi, moţe izazvati komu, a u koliĉini od
70-180 mg/dm3 dovodi do smrti. Hronično trovanje manifestuje se opštom mišićnom slabošću,
gubitkom apetita, muĉninom i promenama na koţi. Trovanje koţe manifestuje se
hiperpigmentacijom koţe, hiperkeratozom, polineuritisom („arsenaski polineuritis”) i uglavnom
se javlja kod visoke profesionalne izloţenosti arsenu, a takoĊe i kod stanovništva koje dugo
koristi vodu za piće sa visokim koncentracijama arsena. Posle apsorpcije arsen se deponuje u
jetri, bubrezima, slezini a naroĉito u keratinskim tkivima.
Kontrola sadrţaja arsena u vodi za piće je od posebnog znaĉaja, jer na ovaj naĉin moţe doći do
hroniĉnog izlaganja ovom zagaĊivaĉu. Preporuĉena vrednost Svetske zdravstvene organizacije
(SZO) od 10 μg/dm3 zasnovana je na sintezi dostupnih hemijskih, toksikoloških, medicinskih,
epidemioloških i drugih informacija vezanih za ljudsko zdravlje i predstavlja koncentraciju
arsena u vodi za piće pri kojoj se neće ispoljiti negativni efekti na zdravlje pri svakodnevnom
konzumiranju takve vode za proseĉni ţivotni vek. UtvrĊeno je da višegodišnja konzumacija vode
za piće koja sadrţi nivoe arsena blizu propisanih, ili veće, znaĉajno povećava rizik pojave
kancera koţe i tumora bešike, bubrega, jetre i pluća.
Prisustvo arsena u vodi za piće ne menja njen miris i ukus, a prisustvo arsena u geološkim
slojevima odreĊenih regiona ne znaĉi da ga nuţno ima u vodi koja se koristi za piće. Pored
odreĊivanja koncentracije arsena u vodi kao jedne od mera zaštite, je i preĉišćavanje vode, ili
obezbeĊivanje alternativnog izvora ĉiste vode. Metode koje se koriste za uklanjanje arsena iz
vode za piće su koagulacija i flokulacija, precipitacija, adsorpcija i jonska izmena, membranska
filtracija, oksidacija, bioremedijacija i elektrohemijski tretman.
Uklanjanjem arsena iz vode za piće ujedno se otvara i novi problem njegove povećane
koncentracije u mulju koji zaostaje nakon tretmana. Zbrinjavanje ĉvrstih i teĉnih otpadnih
materija, ukljuĉujući i muljeve sa postrojenja za pripremu pitke vode, regulisano je zakonskim
propisima i tehniĉkim normativima.
Muljevi sa postrojenja za obradu podzemnih voda, u zavisnosti od koncentracije arsena u njima,
pokazuju razliĉiti sadrţaj arsena. Vaţno je istaći, da u sluĉaju deponovanja, nije vaţan sadrţaj
ukupnog arsena u mulju, nego samo njegov deo koji se izluĉuje pod uslovima deponovanja. U
sluĉaju visokog udela ove vrste arsena u mulju, isti treba odlagati na specijalne deponije,
predviĊene za opasne otpadne materije. Prema nekim istraţivanjima, koncentracija arsena u vodi
od izluĉivanja vodom predmetnih muljeva, ne prelazi vrednost 1 mg/dm3. Sadrţaj arsena u
otpadnoj vodi, ili mulju, poreklom iz postrojenja za pripremu pitke vode, obiĉno prekoraĉuje
propisanu vrednost za ispuštanje direktno u vodoprijemnike. Shodno tome, pre ispuštanja u
vodoprijemnik obavezna je njihova prethodna obrada. To obiĉno obuhvata koagulaciju i filtraciju
dodatkom hemijskih sredstava, kao i razdvajanje faza.
Kod upuštanja u javnu kanalizaciju, sadrţaj arsena obiĉno se ograniĉava na 1 mg/dm3. Shodno
tome, obaveza prethodnog preĉišćavanja, zavisi od aktuelne koncentracije arsena u otpadnoj
vodi, od pranja filtera, odnosno nastalog mulja.
39
2.9.4. Efekti izloženosti gvožđa i mangana u životnoj i radnoj sredini
Mangan je esencijalni element. Aktivira enzim arginazu, bitnu u stvaranju uree bez koje se
amonijak ne moţe detoksikovati. Aktivira i niz enzima potrebnih za glikolizu, sastojak je
karboksilaze, a smatra se da mangan potpomaţe sintezu hemoglobina te uĉestvuje u
metabolizmu kalcijuma i fosfora. Najveća izloţenost manganu je obiĉno iz hrane. Odrasle osobe
konzumiraju izmeĊu 2-20 mg/danu, s tim da se obiĉno 3-8% unete doze apsorbuje. Izloţenost
manganu putem vode je od malog interesa, jer je unos mangana putem vode daleko manji
uporeĊenju sa hranom, izuzev za novoroĊenĉad. Rizik povezan sa izvorom izloţenosti je ĉesto
nepoznat, ali preveliki unos mangana moţe oštetiti nervni sistem, s obzirom da se akumulira u
telu, posebno u mozgu. Procenjuje se da je proseĉni dnevni unos za mangan kod osoba s
normalnom fiziološkom funkcijom 2,5 - 5 mg za odrasle, dok se za decu u prvih šest meseci
ţivota kreće od 2,5 do 25 µg/kg telesne mase.
Mangan je nepoţeljan u vodi za piće i u prehrambenoj industriji. Povećani sadrţaj soli mangana
u vodi deluje nepovoljno, jer se u dodiru sa vazdušnim kiseonikom Mn (II) soli oksidišu do Mn
(IV) oblika, iz koga se u reakciji sa vodom lako izdvajaju u obliku hidroksida dajući obojene
taloge, pa se voda vrlo brzo muti. Ovo izaziva pojavu taloga, skrama i naslaga u cevovodima na
zidovima sudova, a utiĉe i na proizvode kvareći njihov izgled i kvalitet. Znajući da je MDK
mangana u vodi za piće 0,05 mg/dm3 u uzorcima u ovom specijalistiĉkom radu u pojedinim
seoskim domaćinstvima kretala se i do 0,10 mg/dm3.
GvoţĊe pripada grupi mikroelemenata. Vaţan je sastavni deo hemoglobina, kao i respiratornih i
drugih enzima. Najĉešće dospeva u vodu iz zemlje kroz koju proteĉe, a najviše se susreće kod
voda poreklom iz dubokih arteških bunara. Hranom se dnevno unese oko 10-20 mg, ali se
resorbuje samo 5-10%. Procenjuje se da minimalni dnevni unos za gvoţĊe zavisi od godina,
pola, fiziološkog sastava i dostupnosti te se kreće izmeĊu 10-50 mg/danu. Nedostatak gvoţĊa u
organizmu je rezultat neadekvatnog unosa, ili slabe apsorpcije, a posledica toga je anemija, jedna
od najĉešćih bolesti u svetu. Povećana koliĉina gvoţĊa u vodi nema direktnog uticaja na
zdravlje, meĊutim takva voda ima neugodan miris, metalan okus, obojena je i kao takva
neispravna za piće.
GvoţĊe je rasprostranjeno u zemljinoj kori u vidu nerastvorljivih jedinjenja, koja u kontaktu sa
vodom prelaze u rastvorljiva jedinjenja. Primarno gvoţĊe susreće se kod voda poreklom iz
dubokih arteških bunara. Ĉesto se uz gvoţĊe nalaze amonijak i vodoniksulfid, koji nastaju
redukcijom gvoţĊe-bisulfida uz prisustvo ugljen(II)-oksida, nitrata i nitrita. GvoţĊe omogućuje
razvoj feruginoznih bakterija (Clamydotrix ochracea, Clamidotrix ferrginea i Clonotrix) u vodi,
koje se razvijaju izmeĊu pahuljica hidroksida gvoţĊa stvarajući talog neprijatnog mirisa i ukusa.
GvoţĊevite vode nisu pogodne za piće, zbog izmenjenih senzornih svojstava. Voda postaje
obojena i dobija metalan ukus. Prisustvo gvoţĊa u cevima oteţava odrţavanje slobodnog hlora u
vodi zbog aporpcije hlora. Znajući da je MDK gvoţĊa u vodi za piće 0,3 mg/dm3 u uzorcima u
ovom specijalistiĉkom radu u pojedinim seoskim domaćinstvima kretala se i do 2,0 mg/dm3.
GvoţĊe i mangan se u podzemnim vodama uglavnom nalaze u redukovanom obliku, kao Fe2+
i
Mn2+
joni. Uzrokuju obojenje vode i senzorne smetnje, a ostavljaju i smeĊe tragove po odeći i
sanitarnim instalacijama.
40
pH, redoks potencijal i ugljenik u rastvorenim organskim jedinjenima su instrumenti mobilizacije
mangana i kontrole njegovih oblika i koncentracije u vodi. Mangan dolazi uglavnom u
redukovanom rastvorenom obliku kod niţeg pH i redoks potencijala. Kompleks s huminskim
materijama spreĉava oksidaciju mangana i precipitaciju, iako kompleks s organskim ligandima
poput sulfata i hidrogenkarbonata ukazuju da imaju samo ograniĉavajući efekt na koncentraciju
mangana i njegovih jona.
Vaţno je uzeti u obzir izloţenost manganu iz dostupnih namirnica. Najviše mangana ima u
semenkama, tamnim i zelenim ĉajevima, suvom groţĊu, ananasu, španaću, pomorandţama,
malinama i zelenom lisnatom povrću.
Svakako je veći rizik izloţenosti kod dece, nego kod odraslih, zbog nekoliko faktora. Prvo,
apsorpcija putem crevnog trakta je veća, nego kod odraslih. Drugo, povećane potrebe za
gvoţĊem za vreme rasta moţe povećati apsorpciju mangana. Nekoliko faktora moţe uticati na
stupanj apsorbovanja mangana konzumiranjem, a meĊu njima su prehrambena vlakna, oksalna
kiselina i fitna kiselina, tanin iz ĉaja, koji smanjuju apsorpciju mangana. S druge strane
apsorpcija mangana je usko povezana sa apsorpcijom gvoţĊa, manjak gvoţĊa vodi povećanoj
apsorpciji mangana i gvoţĊa. Apsorpcija je obrnuto povezana sa unosom kalcijuma, a direktno
povezana s unosom kalijuma. Procenu ukupnog unosa mangana oteţava ĉinjenica da se
svakodnevno unosi i sa hranom i sa vodom, ali u razliĉitom hemijskom obliku. U hrani je
uglavnom u obliku helatnih jedinjenja, a u vodi moţe biti u obliku razliĉitih kompleksnih
jedinjenja.
Pitka voda moţe biti izvor esencijalnih metala. Studija sprovedena u Kanadi ustanovila je da
doprinos mangana iz zdravstveno ispravne vode u ukupnom prehrambenom unosu je 0,6%, a
gvoţĊa 0,4%. Pitka voda moţe biti znaĉajni izvor nekih esencijalnih metala kod pojedinaca koji
hranom unose male koliĉine mangana i gvoţĊa. Doprinos pitkom vodom u ukupnim dnevnim
potrebama za većinu metala u vodi moţe imati malo veću ulogu, nego što bi samo taj broj
upućivao, jer se metali iz vode mogu lakše apsorbovati u organizam, nego oni iz hrane.
Primarno gvoţĊe vodi poreklo iz zemljišta, a sekundarno iz vodovodnih cevi. Višak gvoţĊa
nema zdravstveni znaĉaj, ali boji i muti vodu, pa je potrebno ukloniti ga. MDK za gvoţĊe je 0,3
mg/dm3. Mangan obiĉno prati gvoţĊe i nepoţeljan je u vodi za piće i u prehrambenoj industriji.
MDK za mangan je 0,05 mg/dm3.
U zemljinoj kori ima mnogo gvoţĊa, a i koliĉine mangana su znatne. Prilikom prolaska vode
kroz slojeve zemlje, u njoj se rastvaraju soli gvoţĊa i mangana. Zbog odsustva kiseonika u
podzemlju, ove soli se najvećim delom nalaze u redukovanom Fe(II) odnosno, Mn(II) obliku.
Povećani sadrţaj soli gvoţĊa i mangana u vodi deluje nepovoljno, jer se u dodiru sa vazdušnim
kiseonikom Fe(II) i Mn(II) soli oksidišu do Fe(III), odnosno Mn(VI) oblika, iz koga se u reakciji
sa vodom lako izdvajaju u obliku hidroksida dajući obojene taloge, pa se voda vrlo brzo muti.
Ovo izaziva pojavu taloga, skrama i naslaga u cevovodima na zidovima sudova, a utiĉe i na
proizvode kvareći njihov izgled i kvalitet.
GvoţĊevite vode imaju neprijatan metalni ukus. Obzirom da se javljaju u više valentnih oblika,
ovi elementi nepovoljno deluju i na biohemijske reakcije u mnogim tehnološkim procesima, na
primer u proizvodnji kvasca.
41
Dvovalentne soli gvoţĊa i mangana mogu da se iskoriste u metabolizmu, feroznih i manganoznih
bakterija. One se razmnoţavaju zahvaljujući tome što se odigravaju egzotermne reakcije:
2Fe2+
+ CO32-
+ H2O + 1/2O2 2FeO(OH) + 2CO2 + 790 kJ
2Mn2+
+ CO32-
+ H2O + 1/2O2 MnO(OH)2 + CO2+ 226 kJ
Energiju osloboĊenu u ovim reakcijama navedene bakterije koriste za svoj rast, pa se u
cevovodima, meraĉima protoka javljaju sluzaste tamno obojene naslage (od istaloţenih baznih
oksida gvoţĊa i mangana) koje remete normalan protok vode i rad ureĊaja. Nakon odumiranja
ovih bakterija njihovi raspadni produkti mogu da posluţe za razvitak drugih mikroorganizama.
Razmnoţavanje feroznih i manganoznih bakterija praktiĉno nema, ako je dvovalnetni sadrţaj Fe,
Mg ispod 0,1 mg/dm3. Povećani sadrţaj treba ukloniti.
U prirodnim vodama gvoţĊe moţe biti u obliku rastvorenih Fe(II) i Fe(III) soli, koloida
neorganskog i organskog porekla, kao i vrlo finih suspenzija. Pošto je pH vrednost prirodnih
voda obiĉno oko 6,00-8,00 u njima uglavnom nema rastvorenih jona trovalentnog gvoţĊa.
U podzemnim vodama gvoţĊe se javlja u obliku Fe(II) soli, najĉešće Fe(HCO3)2, a u oblastima
oko rudnika mrkog uglja i kao FeSO4.
U površinskim vodama sadrţaj gvoţĊa retko prelazi 0,3 mg/dm3, sem ako vode potiĉu iz
tresetišta, ili ako su obogaćene otpadnim vodama. U vodama tehnoloških sistema za prenos
energije (hlaĊenje, proizvodnja vodene pare) gvoţĊe dospeva zbog korozije cevovoda i ureĊaja
(sekundarno gvoţĊe). Ako je gvoţĊe u obliku Fe soli ono se izdvaja brzo i lako. Kada je
organski vezano gvoţĊe se izdvaja teško, sporo i nepotpuno.
Sadrţaj gvoţĊa u vodi za napajanje kotlova za dobijanje vodene pare treba da bude što manji, jer
se prilikom isparavanja ono koncentriše u kotlovskoj vodi, pa stvara mulj i gradi naslage koje
ometaju razmenu toplote i mogu dovesti do oštećenja kotla.
2.9.4.1. Postupci i uređaji za deferizaciju vode (ASTM, 1979; APHA, 1998; EPA, 2009)
a) Uklanjanje gvoţĊa je relativno lako i jednostavno, jer se ono u vodi nalazi najĉešće u
jonizovanom redukovanom obliku. Dovoljno je da se voda zasiti vazdušnim kiseonikom, pa da
se odigraju reakcije:
2Fe2+
+ 1/2O2 + 2H+ 2Fe
3+ + H2O (oksidacija)
Fe3+
+ 3H2 O Fe(OH)3 + 3H+ (hidroliza i taloţenje)
Potrebnu koliĉinu kiseonika za oksidaciju gvoţĊa je lako ostvariti s obzirom da je rastvorljivost
kiseonika u vodi dobra.
Prilikom oksidacije gvoţĊa i taloţenja Fe(OH)3 oslobaĊaju se joni vodonika u obliku
odgovarajućih kiselina (HCl, H2SO4, H2CO3). Voda najĉešće sadrţi dovoljno hidrogenkarbonata
alkalnih i zemnoalkalnih metala za vezivanje ovih kiselina. Ukoliko, to nije sluĉaj, u vodu pre
deferizacije treba dodati odreĊene koliĉine alkalija (kreĉa).
42
Deferizacija vazdušnim kiseonikom u praksi teţe uspešno ukoliko je pH vrednost 5,00. Ipak je
bolje da pH vrednost bude što bliţe neutralnoj vrednosti jer je na niţim pH vrednostima sama
deferizacija sporija i manje potpuna.
b) Kada je gvoţĊe organski vezano mogu se upotrebiti jaĉa oksidaciona sredstva: hlor, ClO2,
ozon, KMnO4.
Ovi postupci: aeracije i hlorisanja sa dodatkom kreĉa, ili koagulacije solima aluminijuma, pa
zatim oksidacija u praksi su dosta zastupljeni.
c) GvoţĊe se iz vode moţe ukloniti i biološkom oksidacijom pomoću feroznih bakterija, a taj se
postupak naziva Viredoks postupak. Tu se u pogodan bunar ubacuje voda sa povećanim
sadrţajem gvoţĊa i voda zasićena kiseonikom iz vazduha. U zoni zidova ovakvog bunara
obrazuje se biogena zona sa feroznim bakterijama, koje oksidiju i zadrţavaju gvoţĊe, pri ĉemu
se javlja mulj koji sadrţi gvoţĊe.
d) Dodavanje malih koliĉina polifosfata u vodu sa manjim koliĉinama gvoţĊa i mangana, daje sa
njima bezbojne komplekse, pa se time spreĉava izdvajanje smeĊih gvoţĊevitih taloga u
cevovodima.
Postrojenja za deferizaciju vode mogu biti sa prirodnom promajom, ili sa uduvavanjem vazduha
pomoću kompresora, pri ĉemu su ona otvorena, ili zatvorena. Nešto su sloţeniji ureĊaji sa
kaskadama, sa ili bez ispuna za povećavanje površine kontakta za oksidaciju, ili tornjevi za
deferizaciju. Ukoliko se postave ispune, one su najĉešće od keramiĉkih Rašigovih prstenova, a
mogu biti i od koksa, šljunka. Najveći deo istaloţenog Fe(OH)3 se zadrţava na ovim ispunama,
dok se ostatak izdvaja kao flokule u rezervoaru u kome se voda prihvata nakon prolaska kroz
ispune. U zatvorenim sistemima deferizacija se obavlja pomoću filtra sa punjenjem, koje je
najĉešće od kvarcnog peska granulacija od 1,5-2,5 mm. Pre uvoĊenja u sam filtar, u vodu se
preko mlaznica ubacuje vazduh. Istaloţeni Fe(OH)3 se zadrţava u samom filtru, iz koga se
povremeno uklanja. Kapacitet ureĊaja je od 5-20 m3/m
2/ sat.
2.9.4.2. Postupci i uređaji za demanganizaciju vode
a) Mangan se u podzemnoj vodi najĉešće nalazi u redukovanom obliku, pa se zato uklanja
oksidacijom sa vazdušnim kiseonikom, na sliĉan naĉin kao i gvoţĊe. Deferizacija i
demanganizacija se najĉešće obavljaju u jednom postupku. Ako to nije moguće, onda se prvo
radi deferizacija, pa demanganizacija.
Tokom oksidacije mangan se izdvaja iz vode kao MnO2, odnosno kao mangan-oksi-hidrat:
2Mn2+
+ O2 + 4H2O MnO(OH)2 + 4H+
Ova reakcija teĉe sporo i nepotpuno, naroĉito ako je sredina pH vrednosti vode ispod 9,00. Pored
toga istaloţeni MnO2 (manje, ili više hidratisan) se teško izdvaja u talog.
b ) Bolji rezultati se dobijaju ako na ispunama u ureĊaju već ima istaloţenog MnO2, koji deluje
autokatalitički na proces. Zato se u vodu doda KMnO4 , pa se u reakciji izmeĊu Mn2+
i MnO2+
-
jona izdvaja MnO2, koji se taloţi na zrncima peska i zatim deluje katalitiĉki.
43
Vode u kojima ima i gvoţĊa i mangana lakše se oslobaĊaju od mangana oksidacijom sa
vazdušnim kiseonikom, od vode u kojima se nalazi samo mangan. Ukoliko se pritom koristi
samo jedan filter ispunjen peskom, gvoţĊe se preteţno izdvaja u gornjoj zoni filtera, a mangan u
donjoj. Zato se obiĉno postavljaju serijski dva filtera.
c ) Veliki sadrţaj amonijaĉnog azota i hlorida u vodi kao i mnogo organskih materija, a takoĊe i
za kisele vode, zahtevaju upotrebu jaĉih oksidacionih sredstava (hlor, KMnO4).
d) Demanganizacija vode se moţe obaviti i pomoću neorganskih katjona - zeolita. U gornjem
sloju filtera je antracit.
e) Mangan u vodi se moţe stabilizovati i dodatkom 3-5 g/m3 Na- heksametafosfata. (Savićević i
sar., 1983)
2.10. Određivanje teških metala
Od 1963. godine, kada se po prvi put pojavili na trţištu odgovarajući instumenti, metoda
atomske apsorpcione spektrometrije (AAS), za odreĊivanje koncentracije metala mnogo je
uznapredovala i postala standardna tehnika za odreĊivanje sadrţaja teških metala u razliĉitim
uzorcima (Welz, 1998; Broehaert, 1998; Rajković, 2010).
Postoji niz razloga za ovako brzi napredak ove tehnike i njenu sve širu primenu. Detekcione
granice, preciznost i taĉnost su povoljne za oko 65 razliĉitih elemenata u celom nizu razliĉitih
osnovnih materijala (biološkim materijalima, legurama, rudama, tlu, mazivnim uljima). Za
rastvore, ili fine suspenzije uzoraka gotovo i ne treba prethodna priprema uzorka. Atomski
apsoprcioni spektrofotometar daje rezultate, ili u koncentraciji, ili u nekoj drugoj veliĉini koja
stoji u jednostavnom odnosu prema koncentraciji.
Atomsko apsorpciona spektrometrija je metoda spektrohemijske analize koja se zasniva na
selektivnoj rezonantnoj apsorpciji atoma za sopstvene rezonantne spektralne linije. Razliĉiti
atomi apsorbuju zraĉenje na odreĊenim rezonantnim talasnim duţinama karakteristiĉnim za
svaki element posebno. Za apsorpciju zraĉenja osnovni nivo atoma treba da je dovoljno
zaposednut, da se veliki broj atoma nalazi u svom osnovnom stanju.
Treba naglasiti da se reĉ „atomski” odnosi ne samo na neutralne atome, nego i na elementarne
jone kao što su K+, Ba
2+ i Al
3+. Atomizacija je postupak kojim se uzorak pretvara u gasovite
atome – proces kojim uzorak isparava i razgraĊuje uz nastajanje atomske pare.
Osnovni princip AAS moţe se shvatiti kao inverzni postupak od emisione tehnike za odreĊivanje
metala. Kod svih emisionih tehnika (plamena, u luku, ili iskri, rendgenska fluoroesencija i
neutronska aktivacija) uzorak se na neki naĉin pobuĊuje da bi poĉeo emitovati karakteristiĉne
talasne duţine, od kojih će se neke koristiti za identifikacije uzorka. Naravno, nemoguće je
spreĉiti da uzorak emituje i talasne duţine koje za identifikaciju nisu interesantne. Zbog toga je
potrebno primeniti neki sistem sa filterima kako bi se izabrale samo one talasne duţine koje su
analitiĉaru korisne. Intenzitet ovih talasnih duţina se meri i poreĊenjem sa standardima moţe se
naći koncentracija ţeljenog elementa u uzorku.
Kod AAS dešava se obrnuti proces. Element koji se odreĊuje u uzorku, ne pobuĊuje se, nego
samo dislocira i dovodi u jedno nepobuĊeno, nejonizovano „osnovno” stanje. Tada je taj element
44
sposoban da apsorbuje svetlost odreĊene talasne duţine, odnosno upravo one koje bi emitirao
kada bi bio pobuĊen.
Kod emisionih tehnika spektralna interferencija se pojavljuje u sluĉaju kada je talasna duţina
uzorka blizu talasnih duţina drugih elemenata, ili molekula. Ţeljene talasne duţine ne mogu se
razdvojiti i oĉitavanje ne zavisi samo od koncentracije traţenog elementa, nego i drugih
elemenata prisutnih u uzorku.
Dalje, kod AAS uvek se radi o većem broju atoma, nego kod ostalih tehnika. Na primer, natrijum
je jedan od elemenata koji se vrlo dobro mogu odreĊivati plameno-emisionom tehnikom, pa ipak
i kod najviših temperatura koje se mogu postići svega oko 1,5% atoma su pobuĊeni. Većina
preostalih atoma su disocirani i nepobuĊeni te bi prema tome bili upotrebljivi za AAS. Za
kalcijum pod sliĉnim uslovima odnos u korist AAS je još mnogo povoljniji. Na svaki atom koji
je pobuĊen i koji se moţe koristiti za plamenu emisiju dolazi barem 1000 atoma koji su
disocirani i upotrebljivi za AAS.
Iz ovoga odnosa ne treba izvesti zakljuĉak da će osetljivost AAS biti 1000 puta veća za
odreĊivanje kalcijuma, nego plamenom emisijom (u stvari granice detekcije za obe tehnike
gotovo su iste). Razlog se sastoji u tome da je lakše raditi sa pobuĊenim atomom, nego sa
nepobuĊenim: pobuĊeni atom treba samo da se registruje detektorom, a da bi se registrovali
nepobuĊeni treba ih prvo pogoditi fotonom.
Prednosti koje AAS pruţa hemiĉaru-analitiĉaru u poreĊenju sa klasiĉnim metodama, sastoje se u
sledećem:
1) Specifiĉnost,
2) Niska granica detekcije za niz elemenata, što je vrlo vaţno u analizi tragova i kod
rada sa razblaţenim rastvorima,
3) OdreĊivanje nekoliko elemenata iz istog rastvora,
4) OdreĊivanje niza elemenata jednim instrumentom,
5) Brzina,
6) Mogućnost direktnog dobijanja rezultata u digitalnoj formi.
Ono što je takoĊe vrlo vaţno jeste ĉinjenica da je koncentraciono podruĉje u kojem se AAS
moţe primeniti kao analitiĉki metod relativno široko. Tehnika AAS je primenjiva ne samo za
analizu tragova, nego i u podruĉju viših koncentracija, sve do pribliţno 50% komponente u
uzorku.
U principu svi metali mogu se odreĊivati AAS tehnikom, meĊutim postoje odreĊena ograniĉenja
koja treba uzeti u obzir (EPA, 1983). Najvaţnija ograniĉenja sastoje se u sledećem:
1. Glavne rezonantne linije nekih elemenata nalaze se u dalekom UV podruĉju, gde
apsorpcija u atmosferi postaje znaĉajan faktor. Do sada je najkraća analitiĉka talasna
duţina za arsen (193,6 nm). U ovom podruĉju energija moţe biti znatno smanjena zbog
apsorpcije gasova iz plamenika, pa je merenje dosta teško izvesti. Za ovakve elemente
45
bolji se rezultati mogu postići primenom bezplamenskih tehnika, na primer grafitnom
kivetom.
2. Jedinjenja nekih elemenata koji nastaju u plamenu tako su stabilni da je onemogućeno
isparavanje i disocijacija. Zbog toga je koncentracija slobodnih atoma u plamenu premala i
osetljivost preniska. Iako je broj elemenata koji pokazuju ovaj fenomen znatno smanjen
uvoĊenjem plamena sa visokom temperaturom (plamen smeše N2O-C2H2 ima temperaturu
reda veliĉine 3000 °C) još uvek postoje dva elementa za koja nije razraĊena metoda
odreĊivanja AAS: cerijum i torijum.
Budući da je najniţa talasna duţina (WL) za arsen (193,6 nm), a najviša za cezijum (852,1 nm),
podruĉje talasnih duţina koje se koriste u AAS gotovo isto kao i u UV-vidljivom delu spektra. U
tom se podruĉju odreĊuju svi metali i polumetali, fosfor, ali su iskljuĉeni sumpor, halogeni i
gasovi ĉije rezonantne talasne duţine leţe u podruĉju atmosferske apsorpcije. Postoje metode za
indirektno odreĊivanje sumpora i hlora, koji se vezuju sa metalom i odreĊujuju indirektnim
putem, jer se odreĊuje metal.
AAS je moderna metoda koja je našla široku primenu i u mnogim podruĉjima. Moţda je njena
najvaţnija primena u analizi biološkog materijala, u kliniĉkoj, biohemijskoj i agrohemijskoj
analizi. Uzorci su ĉesto u teĉnom stanju, tako da se mogu analizirati direktno nakon rastvaranja.
Mineralizacija, koja je ĉesto dosta teţak proces moţe se na taj naĉin izbeći.
AAS je takoĊe našla široku primenu u metalurgiji. Iako se, što se tiĉe cene i brzine odreĊivanja,
ne moţe porediti sa optiĉkom i rendgenskom spektrometrijom, ulaganje u opremu je manje. Ako
broj analiza na dan nije prevelik i ako se vrši analiza razliĉitih materijala AAS će biti vrlo
pogodna metoda jer se standardi lako mogu pripremiti u vodenim rastvorima iz ĉistih reagensa,
dok za optiĉku i rendgensku spektrometriju trebaju skupi metalni standardi.
U svim ovim podruĉjima osnovna prednost AAS je jednostavnost, brzina, pouzdanost i jeftinoća.
Zbog specifiĉnosti i osetljivosti moguća su direktna odreĊivanja u većini sluĉajeva bez prethodne
separacije. Jedino što treba uĉiniti je rastvaranje uzorka, koji je, nakon dodatka odgovarajućeg
pufera, spreman za odreĊivanje.
Jedna od osnovnih prednosti svih metoda koji se baziraju na merenju spektralnih linija je njihova
velika specifiĉnost. Signal koji sadrţi informaciju o koliĉini prisutnog elementa koncentrisan je
unutar vrlo uskog intervala talasnih duţina. MeĊutim da bi se, kod plameno-emisione
fotometrije, ova ĉinjenica mogla u potpunosti iskoristiti postavljaju se na kvalitet optiĉkog
instrumenta vrlo visoki zahtevi, tako da katkada treba koristiti spektrografe vrlo visoke
disperzije. Kod AAS moţe se postići veća specifiĉnost jer interval merene talasne duţine zavisi u
prvom redu od spektralne linije koju emituje izvor svetla. Zbog toga je spektralna interferencija,
koja je toliko ĉesto smetnja u emisonim tehnikama, kod AAS gotovo neznatna.
Osetljivost u AAS je iznos apsorpcije uzrokovan datom koncentracijom uzorka i uopšteno se
daju u ppm.
Granica detekcije definiše se na razliĉite naĉine da bi se prikazala minimalna koncentracija
koju je još moguće razlikovati od nule. Vrlo se ĉesto polazi od krive pretpostavke da će porast
osetljivosti, viša apsorpcija za istu koncentraciju, automatski znaĉiti i poboljšavanje granice
46
detekcije. To nije taĉno, jer granica detekcije zavisi takoĊe od stabilnosti sistema i odsutnosti
fluktuacija na dobijenom signalu.
Poznavanje osetljivosti moţe se koristiti za procenu optimalne koncentracije uzorka i kao test
ispravnosti instrumenta. Ako je moguće birati pribliţnu koncentraciju elementa koji se odreĊuje,
ona treba da iznosi deset do sto puta više, nego što iznosi osetljivost. Osetljivost naĊena na
odreĊenom instrumentu za neku analizu ne bi se smela menjati tokom vremena, a neki drugi
instrument iste konstrukcije trebao bi u odreĊenoj situaciji pokazati istu osetljivost.
Granica detekcije za neku analizu raĉunata je do sada na mnogo razliĉitih naĉina. Jedna
definicija koja se sve šire primenjuje jeste da je granica detekcije ona koncentracija elementa u
vodenom rastvoru koja daje signal dva puta veći, nego što iznose varijacije bazne linije merene
od maksimalnog negativnog do maksimalnog pozitivnog pika.
Do sada je zabeleţen niz pokušaja da se granica detekcije definiše tako da ne postoji mogućnost
nikakvog manipulisanja prilikom njihovog odreĊivanja. Do sada se to nije uspelo postići. Pri
svemu tome granice detekcije u AAS su se pokazale mnogo reproduktivnije, nego u sluĉaju
drugih tehnika. Kada neka laboratorija koristeći odreĊeni instrument dostigne neku granicu
detekcije, moţe se oĉekivati da će se u drugoj laboratoriji upotrebom instrumenta istog tipa ta
granica takoĊe biti dostignuta.
Razlog zašto i dalje postoje protivreĉnosti sastoji se u ĉinjenici da se još i sada granica detekcije
raĉunaju ekstrapolacijom rezulata umesto da se direktno mere. U sluĉaju kada se tako postupa,
merena koncentracija iz koje se kasnije raĉuna granica detekcije ne bi smela biti veća, nego za
faktor pet, što vrlo ĉesto nije sluĉaj.
2.10.1. Princip rada AAS
1. Izabrati odreĊenu talasnu duţinu, talasnu duţinu na kojoj supstanca, ĉija se koncentracija
odreĊuje, ima maksimum apsorpcije,
2. Doterati tehniĉku nulo aparata,
3. Koristeći blank-slepu probu (sadrţi sve komponente rastvora kao i uzorak, sem supstance
ĉija se koncentracija odreĊuje) doterati spektrofotometar tako da apsorpcija blanka bude
jednaka nuli (transmisija 100%),
4. U tako doteranom spektrofotometru, zameniti blank probu sa uzorkom i oĉitati vrednost
apsorpcije,
5. Na kraju se konstruiše standardna kriva - zavisnost absorbance od koncentracije u skladu
sa Lambert-Beer-ovim zakonom.
47
3. MATERIJAL I METODE RADA
U okviru specijalistiĉkog rada u seoskim naseljima Braniĉevskog okruga, teritoriji grada
Poţarevca uzorkovano je i ispitano 400 uzoraka vode za piće. Uzorci su uzeti u 20 seoskih
naselja koja nemaju centralno vodosnabdevanje. U svakom naselju uzeto je po 20 uzoraka vode
iz individualnih bunara u domaćinstvima u razliĉitim delovima sela.
Slatkovodni sistemi su visoko dinamiĉni i obuhvataju kompleksnu interakciju izmeĊu velikog
broja razliĉitih fiziĉko-hemijskih i bioloških procesa, na primer redoks reakcije i bakterijska
aktivnost. Bitno je imati razumevanje za ove procese radi efektivnog odrţavanja reĉnog
podruĉja, koji ukljuĉuju probleme kvaliteta vode. Uzimajući ovo u obzir, visoko kvalitetni
analitiĉki podaci, precizni i taĉni, su preduslov za predviĊanje i utvrĊivanje kvaliteta vode i
nadgledanje vode saglasno zakonu. Zahtevi variraju od drţave do drţave, ali su primarno
fokusirani na tri opšte klase indikatora: fizičko-hemijski (pH vrednost, temperatura, zamućenost,
tvrdoća), hemijski (kontaminacija pesticidima, teškim metalima i nutrientima kao što su nitrati i
fosfati) i biološki (biomasa, izobilje i struktura ţivog sveta). Idealno, hemijski sastav vode koja
se analizira treba meriti in situ na što ĉešćem nivou (ili ĉak redovno). Kada ovo nije moguće
treba usvojiti obiman program uzorkovanje/analiza sa rigoroznim garancijama kvaliteta.
Smanjenje kontaminacije, ili degradacije tokom uzorkovanja i skladištenja je glavni cilj ovog
programa.
Hemijski kvalitet površinskih (prirodnih) voda u rekama, potocima, jezerima, barama i
moĉvarama je odreĊen interakcijom vodene površine sa na primer: zemljištem, suspendovanim
ĉesticama, stenama, podzemnim vodama i atmosferom i sa biološkim, hemijskim i fiziĉkim
procesima koji se dešavaju u samoj vodi. TakoĊe moţe biti znaĉajno poremećen poljoprivrednim
i industrijskim inputima koji su ĉesto klasifikovani kao „taĉkasti” izvori (ispuštanje otpadnih
voda iz fabrika, ili kanalizacija) i „difuzioni” izvori (ispiranjem poljoprivrednog zemljišta).
Poslednjih godina u poljoprivrednim krajevima i naseljima bez kanalizacije dolazi do ubrzane
kontaminacije podzemnih voda zbog prekomerne upotrebe mineralnih i prirodnih Ċubriva,
izgradnje propusnih septiĉkih jama, pretvaranja starih bunara u septiĉke jame, nehigijenskog
odlaganja smeća.
Moţe postojati jak sezonski trend nekim hemijskim parametrima i velika kratkoroĉna kolebanja
zbog atmosferskih padavina i kontaminacije ţivotne sredine. Dok zakonodavstvo obiĉno zahteva
praćenje hemijskih parametara, problemi odrţavanja su ĉesto bolje predstavljeni odreĊivanjem
sezonskih i godišnjih izlivanja, koji je takoĊe funkcija reţima reĉnog toka. OdreĊivanje
hemijskih promenljiva koje će se meriti, mesta uzorkovanja i uĉestalost uzorkovanja zavise od
ciljeva i ekonomije programa praćenja, kao što je prikazano na slici 3.1. Izbor analitiĉkih metoda
zavisi od granice detekcije, preciznosti, taĉnosti, brzine i cene (Kratochivill and Taylor, 1981;
Kratochivill and Taylor, 1982; J.K Hunt and Wilson, 1986; Dalmacija, 2000).
48
Slika 3.1. Shematski prikaz dobro organizovanog protokola uzorkovanje/analiza sveţe vode
(Bartram and Balance, 1996; Gardolinski et al., 2001; Maher and Batley, 2002)
Na podruĉju opštine Poţarevac postoje tri naĉina vodosnabdevanja stanovništva:
1. Centralno vodovodsko snabdevanje u gradovima Poţarevac i Kostolac i seoskim
naseljima Ćirikovac, Klenovnik, Stari Kostolac, Drmno i Bradarac.
2. Snabdevanje iz lokalnih vodnih objekata-javne ĉesme.
3. Individualno snabdevanje iz sopstvenih bunara u ostalim naseljima.
3.1. Zbog toga je Cilj specijalističkog rada bio da se:
- analizira kvalitet vode za piće u seoskim naseljima na podruĉju opštine Poţarevac i da
se dobijeni rezultati uporede sa preporukama vaţećeg Pravilnika Republike Srbije i
preporukama Svetske zdravstvene organizacije;
- uoĉe najĉešći uzroci neispravnosti vode za piće u ruralnim naseljima Braniĉevskog
okruga, na podruĉju opštine Poţarevac;
Analiza parametara
Organizovanje podataka i
analiza
Struĉnost
ObezbeĊivanje
kvaliteta
Laboratorijska analiza
Terenska analiza
Izveštaj/plasiranje
informacija
Planiranje
Lokacije/prostorne
granice
Osmišljanje šeme Tehnike/merenje Definisanje parametara
Uzorkovanje i skladištenje Uĉestalost/cena Tretman
uzoraka/skladištenje
49
- informiše stanovništvo podruĉja opštine Poţarevac kakva je zdravstvena ispravnost
vode za piće;
- u sluĉaju neispravnosti vode daju predlozi za preduzimanje kratkoroĉnih i dugoroĉnih
mera za obezbeĊenje zdravstvano ispravne vode u cilju zaštite zdravlja korisnika.
3.2. Metod rada:
U ruralnim naseljima Braniĉevskog okruga, na teritoriji grada Poţarevca, koja nemaju centralno
vodosnabdevanje vodom za piće uzorkovano je i ispitano u laboratorijama Zavoda za javno
zdravlje Poţarevac, Poljoprivrednog fakulteta u Zemunu i Institutu ITNMS 400 uzoraka vode za
piće.
Uzorkovanje, metode ispitivanja i tumaĉenje rezultata uraĊeni su u skladu sa Pravilnikom o
higijenskoj ispravnosti vode za piće (Sluţbeni list SRJ br. 42/98).
Radila se osnovna analiza vode koja obuhvata sledeće fiziĉko-hemijske parametre: miris, boju,
pH vrednost, utrošak KMnO4, mutnoću, nitrite, nitrate, amonijak, hloride, elektroprovodljivost i
mikrobiološki pregled i radila se analiza teških metala u vodi za piće (Rajković i Sredović, 2009;
Rajković and al., 2012).
Mesta u kojima je izvršeno uzorkovanje vode za piće navedena su u Tabeli 3.2.1. i na slici P1 u
Prilogu.
Tabela 3.2.1. Mesta u kojima je izvršeno uzorkovanje i oznaka uzorka
Oznaka uzorka Mesto uzorkovanja
Uzorak 1 Ostrovo
Uzorak 2 Petka
Uzorak 3 Reĉica
Uzorak 4 Kliĉevac
Uzorak 5 Maljurevac
Uzorak 6 Bubušinac
Uzorak 7 Bratinac
Uzorak 8 Bare
Uzorak 9 Beranje
Uzorak 10 Kasidol
Uzorak 11 NabrĊe
Uzorak 12 Trnjane
Uzorak 13 Dubravica
Uzorak 14 Batovac
Uzorak 15 Breţane
Uzorak 16 Ţivica
Uzorak 17 Dragovac
Uzorak 18 Luĉica
Uzorak 19 Poljana
Uzorak 20 Prugovo
50
3.3. Procedura uzorkovanja (Eaton et al, 1995; Bartram and Balance, 1996)
Prvi i osnovni zahtev svake procedure uzorkovanja je da uzorak predstavlja reprezentativnu
celinu vode iz koje je potekao. Prema tome, dobro organizovana procedura treba da zadrţi, što je
bliţe moguće, originalni sastav vode u prikupljenom uzorku. Procedure bi trebalo organizovati
tako da budu što jednostavnije, uz smanjenje mogućnosti kontaminacije i mešanja sa
neĉistoćama na minimum. Bitno je da se uzorak prikupi iz vode na više razliĉitih dubina i
preseĉnih lokacija, ili manuelno, ili pomoću automatskih prikupljaĉa programiranih tako da u
odreĊenim vremenskim intervalima uzimaju uzorak, ili intervalima, u zavisnosti od toka. Sonde
za komercijalnu upotrebu (in situ sonde) mogu biti postavljene uporedo sa uzorkom za
logaritamske parametre poput pH vrednosti, rastvaranja kiseonika, temperature i zamućenosti i
mogu slati podatke sa udaljenih podruĉja putem daljinskog sistema postavljenog iznad površine
vode.
Kada se uzimaju u obzir ĉesto korišćeni izvori vode, kao na primer, kućne ĉesme, mora se voditi
raĉuna o tome da voda ne stoji u cevima duţi vremenski period. Treba dobro isprati cevi
puštanjem vode, osim ukoliko cilj programa nije izmeriti kontaminaciju iz cevi, kao što je recimo
rastvaranje olova.
Uzorkovanje kanalizacione vode je posebno izazovno i teško zbog mogućnosti da se procesom
uzorkovanja naruši sistem apsorpcijom i/ili kontaminacijom onoga ko vrši uzorkovanje i
promene u redukcionom stanju i pH vrednosti. Pet uobiĉajenih metoda koje se upotrebljavaju su:
centrifugiranje, centrifugalno ceĊenje, basal-cup, vakuumska filtracija, dijaliza.
3.3.1. Odabiranje lokacije za uzorkovanje
Odabir broja i mesta lokacije za uzorkovanje je odluĉujuće u svakom programu uzorkovanja i na
kraju zavisi od odgovarajućih dozvola nadleţnih za pristup i ciljeva programa uzorkovanja.
Najvaţnije je da te lokacije budu sigurne i pristupaĉne za osoblje i opremu. Pored toga, lokacije
moraju biti odabrane tako da su uzeti uzorci predstavljaju reprezentativne pokazatelje vode na
tom mestu.
3.3.2. Sigurnost
Sigurnost je od vitalnog znaĉaja jer brojne biološke, virusološke, i zoološke opasnosti vrebaju na
mnogim slatkovodnim lokacijama. Weil-ova bolest, koju uzrokuje Leptospira bacterium, je
jedan od primera infektivnih bolesti koje se prenose putem inficiranih ţivotinja u slatkovodnim
sistemima, naroĉito nizvodno od kanalizacionih otvora. Zbog toga se preporuĉuje nošenje
zaštitnih rukavica i nošenje zaštitnih krema prilikom uzorkovanja na ovim lokacijama. Samo
uzorkovanje, nezavisno od lokacije za uzorkovanja, nije preporuĉljivo. Detalji o mestu
uzorkovanja i pribliţno vreme posete trebalo bi zabeleţiti pre polaska kako bi osoblje u
laboratoriji znalo gde se nalazite. Shodno tome, trebalo bi uspostaviti pouzdanu komunikaciju
izmeĊu laboratorije i lokacije na terenu u sluĉaju neke nezgode, ili tehniĉkih problema. Potrebno
je obratiti posebnu paţnju u uslovima ekstremnog vremena kao što su jaka kiša, oluja, sneg i led.
51
3.3.3. Učestalost i cena
Uĉestalost uzorkovanja (jednokratno, svaki sat, dnevno, meseĉno, ili povremeno) na kraju zavisi
od ukupne isplativosti procedure uzorkovanja. U mnogim slatkovodnim sistemima, većina
godišnjih kretanja zagaĊivaĉa (fosfor) se prenosi tokom intenzivnih, kratkotrajnih dogaĊaja
(oluje) kada je oslobaĊanje veliko. Na primer, unošenje fosfora u reke i potoke je obiĉno veće
tokom jeseni u zimskim mesecima kada je protok najveći, a manji u letnjim mesecima kada je
protok najmanji i biološka aktivnost velika. Vaţni procesi koji se dešavaju unutar vode, a koji
utiĉu na koncentraciju fosfora ukljuĉuju i doprinos algi i biljaka, ljudskih inputa (kanalizacioni
otpad), ponašanje matriksa (tvrdoća) i resuspenzijom sedimenata sa dna od povećanog
oslobaĊanja.
Dnevne promene se takoĊe moraju uzeti u obzir. Tako, koncentracija rastvorenog kiseonika u
sveţoj vodi zavisi od temperature (kao i dubine, nadmorske visine, ali i soli) i suoĉavanja
autotrofnih (fotosinteza) i heterotrofnih (disanje) procesa, koji vode do znaĉajnih dan/noć
razlika. Zato je preporuĉljivo uzorkovanje u ĉestim dvadesetĉetvoro ĉasovnim periodima kada se
ispituju ovi procesi.
3.3.4. Uzorkovanje i slanje vode na analizu
(Kratochivill and Taylor, 1981; Birke et al., 2010; Rajković et al., 2012)
Pravilni postupak uzorkovanja i slanja vode na analizu od podjednakog je znaĉaja kao i sama
laboratorijska analiza. Laboratorijskom analizom ispituje se uzorak koji je donet u laboratoriju,
pa je s toga neophodno da uzorak za analizu bude reprezentativan, to jest da njegov kvalitet
odgovara kvalitetu vode na samom mestu zahvatanja.
Samo uzorkovanje mora biti takvo da ne doĊe ni do kakve kontaminacije uzorka. Najĉešće do
kontaminacije dolazi:
- rukama od lica koje uzima uzorak,
- od suda kojim se zahvata uzorak,
- od suda u kojem se transportuje uzorak,
- usled nepravilnog transporta,
- usled produţenja vremena transporta.
Bakterije su organizmi koji ţive na svim mogućim podlogama i u svim mogućim uslovima.
Ljudska koţa, a pre svega naše ruke prekriveni su razliĉitim sojevima bakterija. TakoĊe
sve površine oko nas naselјene su bakterijama. Zbog toga je neophodno izbeći dodirivanje
grla boce, ili ĉepa i prethodno obezbediti njihovu apsolutnu sterilnost. Svaki kontakt sa
uzorkom, ili sterilnim posuĊem potencijalni je izvor kontaminacije uzorka.
Proces uzorkovanja i slanja vode vrši se po strogo odreĊenim propisima od strane za to
obuĉenog i ovlašćenog lica. Higijenska ispravnost utvrĊuje se tokom:
- redovnog higijenskog nadzora, osnovnim pregledom,
- periodiĉnim pregledom,
- pregledom po higijenskoj indikaciji i
- pregledom kod novog izvorišta.
Kod javnih vodnih objekata i vodovoda uzorkovanje se vrši na tri nivoa: na izvorištu, na
52
rezervoaru i iz same mreţe.
Nakon dobijanja naloga, ili zahteva za uzorkovanje vode potrebno je pripremiti pribor za
uzorkovanje i slanje vode na analizu, koja se sastoji od:
1. sluţbenog naloga za uzorkovanje,
2. zapisnika o uzorkovanju,
3. ruĉnog friţidera sa ledom,
4. ĉiste providne boce od 1 dm3,
5. sterilne tamne boce od 250 cm3,
6. špiritusne lampe,
7. termometra,
8. pH-metra,
9. pribora za peĉatiranje boce,
10. nalepnica i flomastera.
Pravilnikom o radu nije precizno odreĊeno mesto izvršenja svih merenja i analiza, ali je
uobiĉajeno da se deo merenja radi na samom mestu uzorkovanja, a ozbilјnije analize u
laboratoriji po dopremanju uzorka. Po dolasku na mesto uzorkovanja najpre se vrši inspekcija
mesta, saĉinjava zapisnik, obeleţi ambalaţa. Sam izgled mesta na kome se uzima uzorak,
takoĊe je bitan, pa je neophodno opisati njegovo trenutno stanje i bliţe okruţenje, te napraviti
skicu mesta i uneti sva opaţanja. Zatim se pristupa senzornom pregledu i merenju temperature,
atmosferskog pritiska, koncentracije gasova i sliĉnog, da bi se na kraju uzorkovala voda. S
obzirom da je za izvesne analize sastava vode potrebno dodati u uzorak razliĉite hemijske
konzervatore ĉini se najpraktiĉnijem da se pre dolaska na teren u dogovoru sa laboratorijom
odredi lista analiza i shodno tome broj uzoraka i njihov naĉin pripreme.
Kod uzimanja uzorka sa novootvorenog izvora, ili bunara neophodno je da se najpre iscrpe sva
prisutna voda u bunaru i okolini, ili da se uzorak pripremi bar dva dana nakon njegove pune
upotrebe. Paţnju je potrebno obratiti na ĉinjenicu da ispumpana voda koja se prolije pored
bunara moţe da se kroz tlo vrati u bunar ĉime se gubi smisao postupka. Kod izvora vodu
treba zahvatiti sa najmanje dubine od 30 cm, a kod bunara sa dubine od barem pola metra. Za
zahvatanje uzorka iz bunara postoje specijalni aparati koji se u sterilnom stanju spuštaju u
vodu sa ambalaţom koja se zatvara na odreĊenoj dubini. Ukoliko je reĉ o uzimanju uzorka sa
slavine onda je neophodno da voda isteĉe bar pet minuta. Bitno je obratiti paţnju i na ĉistoću
same slavine, te ukoliko je ona zaprlјana najpre je potrebno dezinfikovati plamenom (slike
3.3.4.1-3.3.4.3).
53
Slika 3.3.4.1. Bunar u kome je izvršeno uzorkovanje vode
Potrebno je pripremiti najmanje dva uzorka. Prvi je za fiziĉko-hemijsku analizu i to se ĉini
ispuštanjem odreĊene koliĉine vode, a zatim ispiranjem i punjenjem providne boce od 1 litra.
Boca se zatvara i na njoj se obeleţava taĉno vreme, datum, mesto uzorkovanja kao i ime
vlasnika objekta i samog uzorkovaĉa.
Slika 3.3.4.2.Uzorkovanje vode za fiziĉko-hemijsku analizu
54
Drugi uzorak je potreban za mikrobiološku analizu. Sam proces uzorkovanja sliĉan je
prethodnom uz poseban uslov mikrobiološke bezbednosti. Ĉitav proces se obavlјa uz otvoreni
plamen koji steriliše grlo boce i zatvaraĉ. Boca se ne puni do vrha, zatvara se uz sterilizaciju,
obeleţava i doprema na ledu u roku od najduţe 6 sati. Svako odstupanje od transportnih
pravila moţe ugroziti reprezentativnost uzorka.
Uzorci se dopremaju u laboratoriju uz prateći zapisnik o uzorkovanju. Ovlašćeno lice prima
uzorak i zavodi ga u protokol sluţbe higijene. Nakon obavlјene analize svi podaci se upisuju u
radni protokol i daje se mišlјenje o higijenskoj ispravnosti. Struĉno mišlјenje daje i potpisuje
isklјuĉivo specijalista higijene. Ovakvo struĉno mišlјenje se dostavlјa zainteresovanoj strani, ili
instituciji, sanitarnom inspektoratu i arhivi sluţbe higijene ĉime je postupak sluţbeno završen
(Tošović, 2008).
Slika 3.3.4.3. Uzorkovanje vode za mikrobiološku analizu
3.3.5. Tretman uzorka i skladištenje
Bitno je napomenuti da ni jedna od metoda skladištenja i prezervacije ne postoji za sve
parametre, ali efektivnost takvih metoda zavisi od faktora kao što su matriks uzorka, tehnika
filtracije, posuda za skladištenje, hemijski dodaci (zakišeljenost) i fiziĉki tretman (hlaĊenje).
Kada se odreĊuju nutrienti, na primer, protokol bi trebalo da vodi raĉuna o sledećim pravilima:
1. rigorozna procedura ĉišćenja je esencijalna (veoma bitna) da se izbegne zagaĊenje
uzorka;
2. sve posude za uzorak bi trebalo da budu napravljene od jakog, inertnog materijala;
3. filtraciju (tipiĉno 0,45 ili 0,2 μm) bi trebalo sprovesti u vreme uzorkovanja sa
gradijentom niskog pritiska (manje od 1 atm) da bi se izbeglo cepanje ćelija;
4. filtrirane uzorke bi trebalo analizirati što pre moguće, idealno unutar granice od 8h da bi
se izbeglo gubljenje nutrienata.
55
Tabela 3.3.5.1. Tretman i skladištenje uzorka za razliĉite parametre u uzorcima slatkovodne vode
Parametar/analyt Posuda za
skladištenje
Metoda konzervacije Vreme skladištenje
kiselost i alkalnost polietilen ili staklo 4°C 24h
amonijak polietilen ili staklo kiselost, filter 1 mesec
arsenik, As2O3 polietilen ili staklo kiselost 1 mesec
BOD staklo 4°C ASAP, tamno
ugljenik, organski staklo kiselost sa H2SO4, 4°C ASAP, tamno
hloridi polietilen ili staklo 4°C 1 mesec
hlorofil polietilen ili staklo 4°C 24h
COD staklo kiselost sa H2SO4, 4°C ASAP, tamno
Provodljivost polietilen ili staklo 4°C 24h
fluoridi polietilen 4°C 1 mesec
jodidi polietilen ili staklo 4°C 24h
gvoţĊe politetrafluoroetilen kiselost, filter 1 mesec
olovo polietilen ili bor-
silikat
kiselost, filter (bez
upotrebe H2SO4)
1 mesec
mangan polietilen ili bor-
silikat
kiselost, filter 1 mesec
ţiva politetrafluoroetilen kiselost, HNO3 i
dodatak K2Cr2O7
1 mesec
nitrat (matrix
dependent)
polietilen velike
gustine
filter, 4°C 1-2 meseca
fosfati, TP (matrix
dependent)
polietilen velike
gustine
filter (species
dependent), 4°C
1-2 meseci
pesticidi staklo (solvent
washed)
4°C 24h
selen staklo ili bor-silikat kiselost na pH 1,00 1 mesec
silikati polietilen kiselost sa H2SO4,
filter, 4°C
24h
sulfati polietilen ili staklo 4°C 1 nedelja
surfaktanti staklo specific to type -
Ukupni ostatak polietilen ili staklo 4°C 24h
Legenda: BOD (engl. Biological Oxygen Demand); COD (engl. Chemical Oxygen Demand)
3.3.6. Posude za uzorak
Posude za uzorak bi trebalo napraviti od visoko kvalitetnog materijala kao što je kvarc, bor-
silikatno staklo, polietilen, polipropilen, polietilen visoke gustoće (engl. high-density
polyethilene - HDPE) i politetrafluoroetilen (engl. polytetrafluoroethylene - PTFE). Posebna
paţnja mora se obratiti kako posude ne bi kontaminirale uzorak, ili uklonile analit adsorpcijom.
Staklo, ili borsilikatne posude, mogu da uvećaju koncentraciju silikata i natrijuma uzorka i
omoguće aktivne lokacije za uklanjanje nekih metalnih jona. Fluoridi reaguju sa staklom i
pesticidima i ugljovodonici se adsorbuju na polietilenske posude. Polietilen i HDPE se
56
preporuĉuju za nutriente i tragove metala. Staklo se preporuĉuje za srodne parametre kao što je
biološke potrošnja kiseonika (BPK) i hemijska potrošnja kiseonika (HPK) i za organske
smeše kao što su pesticidi.
3.3.7. Procedura čišćenja
Zidovi posuda za uzorak su odliĉna podloga za bakterije, ĉesto podrţavaju razvoj bakterija i zato
je neophodno rigorozno ĉišćenje laboratorijskog pribora. Za odreĊivanje nutrienata (nitrati i
fosfati), posude bi trebalo oĉistiti preko noći sa beznutrientnim detergentom, isprati sa ultra
ĉistom vodom, potopiti u 10%-nu HCl preko noći i onda isprati sa ultra ĉistom vodom. Za
tragove metala, plastiĉne posude bi trebalo oprati kiselinom sa 1 mol/dm3 rastvorom azotne
kiseline preko noći, a zatim isprati sa ultra ĉistom vodom. Za organske smeše, ukljuĉujući i
pesticide i herbicide, pranje staklenih boca hromnom kiselinom je preporuĉeno, praćeno sa ultra
ĉistom vodom i na kraju isprano sa odgovarajućim organskim rastvaraĉem (heksan). U svim
sluĉajevima posude bi trebalo isprati najmanje dva puta pre analize, da bi se uporedno merenje
izvelo kako bi se proverilo da se kontaminacija uzorka nije desila.
Hromna ili hrom-sumporna kiselina se koristi za pranje i ĉišćenje staklenih sudova i aparature.
Rastvor hrom-sumporne kiseline priprema se na sledeći naĉin: 15 g sitno stucanih kristala
kalijum-dihromata (K2Cr2O7) rastvori se u 100 cm3 vruće vode. Kada se rastvor ohladi, dodaje se
paţljivo i uz stalno mešanje 100 cm3 conc. H2SO4. Kada se tako pripremljen rastvor ohladi na
sobnoj temperaturi, spreman je za upotrebu. Sveţ pripremljen rastvor ima crveno-smeĊu boju
koja se tokom upotrebe gubi i na kraju postaje zelena, kada više nije za upotrebu. Pri radu sa
hrom-sumpornom kiselinom treba biti veoma obazriv, jer lako dolazi do opasnih (po zdravlje)
opekotina.
3.3.8. Filtracija
Proces filtracije uzorka je ĉesto neophodan za analizu sveţe vode, naroĉito kada se partikularne i
rastvorene frakcije mere odvojeno. Generalno filtracija se vrši korišćenjem filtera od 0,45 ili 0,2
μm, sa frakcijom koja se operaciono oznaĉava sa rastvorljivim (ili rastvorenim) i materijom (i
biotiĉke i abiotiĉke), koja se prikuplja na filteru i definiše kao zadrţana. Filtriranje uklanja
zadrţane ĉestice koje mogu da prouzrokuju smetnje u merenju, kao što je rasipanje svetlosti u
spektrofotometriji. Filtriranje kroz filter od 0,2 μm uklanja većinu bakterija i planktona koji bi
mogli posle povećati koncentraciju analita, naroĉito nutrienata tokom skladištenja.
Kao i kod posuda za uzorak, filtraciona aparatura (ukljuĉujući individualne filtere) mora biti
oprana pre upotrebe sliĉnom procedurom pranja kiselinom i ispiranja ultra ĉistom vodom.
Filtraciona procedura se moţe sprovesti pod pozitivnim pritiskom vakuuma. Ipak, povećanje
viška pritiska treba izbeći, jer moţe doći do pucanja ćelija algi i znaĉajno izlivanje
intercelularnog sadrţaja u uzorak. Filteri variraju u zavisnosti od kategorije (dubinske, ili
prekrivene), strukture, veliĉine pora i kompozicija sa ispravnim izborom filtera se konaĉno
zasniva na parametru koji nas zanima. Za dubinske filtere, efektivna veliĉina pora se menja kako
se filteri sve više pune ĉesticama, dok na prekrivene ovo ne utiĉe. Filteri koji su najviše u
upotrebi za analizu vode su filteri na bazi celuloze, staklena vlakna, polikarbonati, PVC, i PTFE.
57
3.3.9. Skladištenje i konzervacija
Ako trenutna analiza nije moguća, slatkovodni uzorci se moraju konzervisati i skladištiti da bi se
saĉuvala originalna koncentracija analita u okvirima granica taĉnosti potrebnim za odreĊenu
metodu. U velikom broju literaturnih podataka predstavljena su razliĉita mišljenja o efektivnosti
razliĉitih konzervacionih metoda. Ipak, hlaĊenje uzorka (rashlaĊenje i zamrzavanje) i
acidifikacija (zakišeljavanje) su najrasprostranije metode konzervacije uzorka.
Za tragove metala, zakišeljavanje uzorka do pH vrednosti manje od 2,00 je najviše
rasprostranjena metoda konzervacije. Ovaj proces ne samo da eliminiše biološki razvoj, već i
smanjuje mogućnost adsorpcije na zidove posude. Za nutriente, teško je izabrati jednu pouzdanu
metodu zbog specifiĉnih karakteristika matriksa (tvrdoća, slanoća, razloţene biološke materije i
bakterijski nutrientni prinos) na lokaciji za uzorkovanje.
U nahvatanoj kredi tamo gde je koncentracija kalcijuma velika, zamrzavanje uzorka nije
preporuĉljivo zbog mogućnosti koprecipitacije neorganskog fosfora sa kalcitom kada se otapa
uzorak. Skladištenje na 4 °C je veoma preporuĉljivo, ĉesto uz dodatak hemijskih aditiva poput
hloroforma da se spreĉi biološko razviće. Ipak, hloroform se ne sme upotrebljavati u visoko
organskim sadrţajima, jer je moguće oslobaĊanje celularnih enzima u uzorak.
3.4. Analitičke tehnike (Hunt and Wilson, 1986; GraĊevinski fakultet, 2006; Panić, 2009)
Postoji nekoliko alternativnih metoda analize dostupne za svaki parametar u sveţoj vodi, od
kojih konaĉan izbor zavisi od:
l. intervala koncentracije koja treba da se utvrdi;
2. potrebne taĉnosti i preciznosti;
3. potrebne selektivnosti;
4. maksimalnog vremena izmeĊu uzorkovanja i analize;
5. cene u odnosu na ciljeve analize.
Poţeljno je svaki parametar pratiti in situ. Najvaţnije je uzeti u obzir taĉnost i preciznost
prikupljenih podataka na najekonomiĉniji naĉin.
U tabeli 3.4.1. dat je opšti prikaz opštih analitiĉkih tehnika za odreĊivanje vaţnih hemijskih
parametara u sveţoj vodi.
Tabela 3.4.1. Opšte tehnike za analizu razliĉitih komponenti sveţe vode (Rajković, 2010)
parametar/analyt Tehnika
alkalitet titrimetrija
antimon atomska apsoprciona spektrofotometrija (AAS)
aluminijum AAS
barijum AAS
BOD merenje rastvorenog kiseonika posle inkubacije
bromidi kapilarna elektroforeza, flow injection analysis (FI), jonska
hromatografija (IC)
58
kadmijum anodna striping voltametrija, AAS
kalcijum AAS
CO2 titrimetrija, kalkulacijom (na osnovu merenja pH i alkaliteta
ugljenik, organski sagorevanje na visokim temperaturama sa IR detektorom,
vlaţna digestija sa spekrtofotometrijskim detektorom
hloridi FI, IC, titrimetrija
Hlor-fenoksi
kiselinski
herbicidi(CPH)
Gasno-masena hromatografija, teĉna hromatografija
hlor titrimetrija
hrom AAS, IC
COD titrimetrija
bakar AAS
cijanidi FI, jon-selektivne elektrode, titrimetrija, IC
fluoridi FI, IC, jon-selektivne elektrode
ukupna tvrdoća vode titrimetrija
jodidi AAS, voltametrija, IC
gvoţĊe AAS, FI
olovo AAS, anodna striping voltametrija
magnezijum AAS, IC
mangan AAS
ţiva AAS
nikl AAS
azot (u razliĉitim
oblicima)
FI, IC, jon-selektivne elektrode, titrimetrija
organohlorni
insekticidi
gasna hromatografija sa MS detekcijom
organofosforni
pesticidi
gasna hromatografija sa MS detekcijom
polinuklearni
aromatiĉni
ugljovodonici
gasna hromatografija, teĉna hromatografija
pH jon-selektivne elektrode
fosfor (razliĉiti
oblici)
FI, IC
kalijum AAS, IC
selen AAS
silicijum FI
srebro AAS
natrijum AAS, IC
sulfati kapilarna elektroforeza, FI, IC
turbiditet
(zamućenost)
nefelometrija, potenciometrija
vanadijum AAS
cink AAS
59
3.4.1. Atomska apsorpciona spektometrija
Atomska apsorpciona spektrometrija je ĉesto upotrebljavana za odreĊivanje širokog kruga
elemenata, kao što je prikazano u tabeli 3.4.1. Tehnike kao što su plamen, grafitne peći, izrada
hidrida i hladno isparavanje se upotrebljavaju. Merenje se vrši odvojeno za svaki elemenat koji
nas zanima kako bi se postigla kompletna analiza. Ovakve tehnike su relativno spore. Osetljivije,
ali i skuplje, više elementarne analitiĉke tehnike kao što su induktivno uparene plazmo-atomska
emisiona spektometrija i induktivno uparena plazmomasena spektometrija se mogu
upotrebljavati u niţim (μg/dm3 i ispod) granicama detekcije. Ovi detektori se takoĊe mogu
upariti sa separacionim sistemima ako su specijalni podaci (Cr(III) i Cr(VI)) su potrebni.
3.4.2. Jon-selektivne elektrode
Jon-selektivne elektrode (engl. Ion-selective electrode - ISEs) su potenciometrijski senzori koji
ukljuĉuju selektivne membrane kako bi se uticaj matriksa smanjio na minimum. Najĉešće
upotrebljavana je pH elektroda, koja sadrţi tanku staklenu membranu koja reaguje na
koncentraciju H+-jona u rastvoru. Drugi parametri koji se mogu meriti ukljuĉuju fluor, brom,
azot, i kadmijum, i gasove u rastvoru kao što su amonijak, ugljen-dioksid, azot-oksid, i kiseonik.
JSE imaju limite koji ukljuĉuje nedostatak selektivnosti i osetljivosti i probleme povezane sa
odrţavanjem elektroda. Detekcioni limit za azot, na primer je tipiĉno ≈ 0,098 mg/dm3 za
komercijalne ureĊaje i hlor predstavlja velikog ometaĉa analize (interferent).
3.5. Temperatura vode
Optimalna temperatura vode se kreće oko 8-12 °C. Pravilnikom o higijenskoj ispravnosti vode za
piće (Sluţbeni list SRJ br. 42/98) nije regulisana temperatura vode za upotrebu, jer nema
direktan higijenski znaĉaj. S druge strane povišena temperature vode olakšava razvoj patogenih
mikroorganizama. Temperatura se meri ţivinim termometrom, ili drugim termometrijskim
ureĊajem (u °C).
3.6. Miris vode
Osnovni zahtev kvaliteta vode je da ona bude bez mirisa, ukusa i boje. Prisustvo mirisa ukazuje
najĉešće na kvalitativnu neispravnost vode jer miris dolazi od u vodi prisutnih i rastvorenih
organskih i neorganskih materija. Ĉulom mirisa se moţe ĉesto prepoznati prisustvo organskih
materija za ĉiju su detekciju potrebne precizne hemijske metode, pa se u ovom sluĉaju
moţemo osloniti na ĉula. Miris se moţe opisati po nama poznatim sliĉnim mirisima kao što
su aromatiĉni miris cveća i voća, miris bare, trave, ribe. Kvantifikacija mirisa vrši se po
Gartnerovoj skali kao: jedva primetan, primetan, izraţen, veoma izraţen i odbojan. Kao i u
većini drugih merenja uzorak se poredi sa bezmirisnim standardom koji se priprema
prevlaĉenjem vode preko aktivnog uglјa.
3.7. Ukus vode
Ukus vode je odreĊen mineralnim sastavom, sadrţajem gasova i temperaturom. Voda ima
osveţavajući ukus samo ukoliko su ove vrednosti u granicama higijenske normale. Osim u
60
sluĉaju nekih mineralnih voda, ukus je najĉešće znak neispravnosti vode. Ispitivanje ukusa
se vrši zagrevanjem uzorka do 40 °C i njegovim zadrţavanjem u ustima do nekoliko sekundi
kako bi došli u kontakt sa receptorima u ustima.
3.8. Određivanje boje vode
Boja predstavlja optiĉko svojstvo vode. Boja vode posledica je apsorpcije i refleksije svetlosti
odreĊene talasne duţine, bez skretanja talasnih duţina. Mutnoća vode je takoĊe optiĉko svojstvo
vode. Mutnoća vode je posledica prisustva nerastvornih materija zbog kojih dolazi do skretanja
svetlosti. U praksi je teško povući granicu izmeĊu boje i mutnoće vode. Boja vode potiĉe od
materija razliĉitog porekla. Primer: joni gvoţĊa u vodi imaju karakteristiĉnu boju, a od prisustva
kiseonika zavisi intenzitet boje (ţuta, ili crvena). Najĉešće na boju vode utiĉe sadrţaj organskih
materija (ţuta boja, boja ĉaja). Boja kao parametar ne spada u toksiĉne parametre, ali se nalazi na
EPA (engl. Environmental Protection Agency - Agencija za zaštitu ţivotne sredine) listi
sekundarnih (estetskih) parametara i utiĉe na izgled, a ponekad i na miris vode. Boja vode
odreĊuje se i meri kolorimetrijskim metodama i izraţava brojem. Boju treba odrediti na licu
mesta, nakon uzimanja uzorka, a jedinica boje bazirana je na platina-kobalt (Pt-Co) standardnom
rastvoru koji formira ţutu boju.
Prema Pravilniku o higijenskoj ispravnosti vode za piće (Sluţbeni list SRJ br. 42/98) propisana
je maksimalna dopuštena vrednost boje od 5 stepeni kobalt platinske skale. U vanrednim
prilikama ova vrednost ima vrednost od 50 stepeni kobalt platinske skale.
Postupak za određivanje boje:
Boja vode se odreĊuje poreĊenjem sa bojom standardnih rastvora pomoću kolorimetrijskog
komparatora, ili spektrofotometrijski. Za intenzivne boje ispitivanog uzorka potrebno je uzorak
pre odreĊivanja razblaţiti. Boja ispitivanog uzorka se nakon razblaţivanja, izraĉunava prema
sledećoj formuli:
C0 = C1R = C1 V1/V0
gde je:
V1 – zapremina razblaţenog uzorka, cm3,
V0 – zapremina uzorka, cm3
C1 – boja razblaţenog uzorka,
C0 – boja uzorka.
Razblaţenje, R, se izraţava kao koliĉnik V1/V0.
Određivanje boje platina-kobaltnom (Pt-Co) standardnom metodom (2-200 Pt-Co
jedinica)
Chlorine, Total, Bulk Powder, 8167
Primena metode: za odreĊivanje boje vode za piće, otpadne vode i morske vode.
Uputstvo za rad: Pre merenja podesiti pH vrednost vode na 7,6 uz pomoć 1,0 mol/dm3 HCl, ili
1,0 mol/dm3 NaOH. Za odreĊivanje boje uzorka potrebno je talasnu duţinu podesiti na 465 nm.
Za merenje minimalna potrebna koliĉina uzorka je 6 dm3. Za testiranje opreme koristiti
nefiltriranu dejonizovanu vodu.
61
3.9. Određivanje mutnoće vode
Mutnoću vode ĉine suspendovane i koloidne ĉestice u vodi. Mutnoća se meri poreĊenjem
svetlosnih efekata koji se odvijaju prolaskom svetlosti kroz uzorak i kroz standard. Što je veći
intenzitet skretanja svetla, što je veća interferencije, veća je i mutnoća uzorka. Izraţava se u
nefelometrijskim jedinicama mutnoće (engl. nephelometric turbidity units (NTU)) i u sadrţaju
SiO2 u vodi izraţenim u mg/dm3.
Mutnoća vode potiĉe od:
suspendovanih ĉestica gline,
ĉestica mulja,
finih, sitnih organskih i neorganskih materija,
rastvorenih, obojenih organskih materija,
mikroskopski sitnih ţivih organizama i
planktona.
Mutnoća daje vodi neprozirnost. Mutnoća se meri i odreĊuje u laboratorijama i na licu mesta
(engl. on-site) u rekama. U periodu niskog vodostaja mnoge reke imaju ĉistu, jasnu, zelenkastu,
prozirnu boju, imaju nisku mutnoću, manju od 10 NTU-a. U kišnom periodu, ĉestice sa obale se
spiraju i rastvaraju u vodi, voda postaje blatnjava i obojena, što ukazuje na visoku mutnoću.
Tokom visokog vodostaja, brzina vode je veća, koliĉina vode koja protiĉe je veća i ona doprinosi
lakšem i brţem spiranju suspendovanih materija sa dna, što uzrokuje veću mutnoću vode.
Prema Pravilniku o higijenskoj ispravnosti vode za piće (Sluţbeni list SRJ br. 42/98) propisana
je maksimalna dopuštena vrednost mutnoće do 1 NTU. U vanrednim prilikama ova vrednost ima
vrednost od 6 NTU.
Postupak:
Uzorak se dobro izmućka, saĉeka se da nestanu vazdušni mehurići i sipa se u turbidimetrijsku
kivetu. Mutnoća u nefelometrijskim jedinicama proĉita se direktno sa skale aparata, ili iz
odgovarajuće standardne krive.
3.10. Elektroprovodljivost, κ
Provodljivost, κ, je elektriĉno svojstvo vode. Voda i vodeni rastvori u zavisnosti od koncentracije
jona mogu da provode struju. Provodljivost zavisi od jona prisutnih u vodi, od koncentracije
jona, pokretljivosti i naelektrisanja jona, kao i od temperature na kojoj se odreĊuje provodljivost.
Prema Pravilniku o higijenskoj ispravnosti vode za piće (Sluţbeni list SRJ br. 42/98) propisana
je maksimalna dopuštena vrednost provodljivosti (u μS, na 20 °C, odnosno 293,15 K) do 1000
μS, a u vanrednim prilikama do 2500 μS.
U SI sistemu jedinica, provodljivost se izraţava u simensima (S). Reciproĉna veliĉina je
otpornost, R, ĉija jedinica je om (Ω). Obiĉno se meri specifiĉna provodljivost, κs, koja se
izraţava u μS/cm.
Provodljivost, κ, je obrnuto proporcionalna otpornosti, R:
62
κ =
Specifiĉna provodljivost, κs, rastvora se odreĊuje instrumentalno, merenjem otpornosti rastvora
koji se nalazi izmeĊu dve nepokretne, hemijski inertne elektrode, ili automatski, pomoću
konduktometra, koji se sastoji iz sonde za direktno merenje provodljivosti.
Postupak za određivanje specifične provodljivosti, κs
Provodljivost uzorka se odreĊuje na konduktometru. Odmeriti 100 cm3 ispitivanog uzorka u
laboratorijsku ĉašu. Uroniti sondu konduktometra u rastvor. Pritisnuti funkcijsku tipku READ i
oĉitati vrednost za provodljivost.
3.11. pH vrednost
Prema Pravilniku o higijenskoj ispravnosti vode za piće (Sluţbeni list SRJ br. 42/98) propisana
pH vrednost je od 6,80-8,50.
Određivanje i merenje pH vrednosti
pH vrednost se odreĊuje metodom direktne potenciometrije. Instrument za odreĊivanje pH
vrednosti naziva se pH-metar. Za merenje pH vrednosti koristi se par elektroda: indikatorska
(staklena) i referentna (kalomelova, ili srebro-srebro-hloridna) elektroda. Merenje potencijala
indikatorske elektrode svodi se na merenje elektromotorne sile (EMS) sprega:
indikatorska elektroda /ispitivan rastvor/ referentna elektroda.
Sipa se 100 cm
3 uzorka za analizu u laboratorijski pehar, uroni se elektroda pH metra u rastvor
nepoznate pH vrednosti i pritisne funkcijska tipka za merenje pH vrednosti.
3.12. Određivanje sadržaja hlorida
Hloridi su većinom jedinjenja koja dobro kristališu i u vodi su lako rastvorna. Olovo(II)-hlorid i
paladijum-hlorid su samo veoma malo rastvorni, a Hg(I)-, Cu(I)-, Ag(I)-, Tl(I)- i Au(III)-hloridi
praktiĉno su nerastvorni. Hloridi se, po pravilu, ne razlaţu dejstvom toplote (hloridi zlata i
platine su jedini izuzeci) i relativno su postojani prema vodi, mada neki, na primer hloridi
antimona, bizmuta i elemenata, poznatih kao polumetali (metaloidi), koji pokazuju samo slabe
metalne osobine, daju sa vodom oksi-hloride, na primer:
BiCl3 + H2O BiOCl + 2HCl
Ovo ponašanje stoji u vezi sa jaĉinom kiseline baze. Hloridi jakih baza ne hidrolizuju u vodenom
rastvoru dok hloridi slabih baza su u velikoj meri hidrolizovani.
63
Morova metoda odredivanja halogenida (Rajković i Sredović, 2009)
Morova metoda je metoda direktnog odreĊivanja halogenida (hlorida, bromida, jodida)
standardnim rastvorom srebro-nitrata. Kao indikator se koristi kalijum-hromat, odnosno hromat-
jon, koji u završnoj taĉki titracije reaguje sa jonima srebra i gradi crvenkast talog srebro-
hromata:
Reakcija titracije: Ag+
(aq) + X-(aq) AgX(s)
Reakcija završne tačke: 2Ag+ + CrO4
2- AgCrO4 (s)
Iz rastvora u kome se nalaze joni hlorida i hromata, dodatkom jona srebra, dolazi prvo do
izdvajanja srebro-hlorida. Razlog je sledeći:
1. rastvorljivost taloga srebro-hromata je veća od rastvorljivosti srebro-hlorida
2. koncentracija hlorid-jona je veća u odnosu na hromat-jone, pa se brţe prekoraĉi proizvod
rastvorljivosti srebro-hlorida. U ekvivalentnoj taĉki, kada proreaguje celokupna koliĉina
halogenid-jona u rastvoru koji je bele boje prva kap viška jona srebra gradi crvenkast talog sa
hromat jonom, ĉime se oznaĉava završna taĉka titracije.
OdreĊivanje Morovom metodom vrši se u neutralnoj, ili slabo alkalnoj sredini. U kiseloj sredini
hromat-jon prelazi u dihromat-jon, koji sa jonima srebra gradi rastvoran srebrodihromat. U jako
alkalnoj sredini joni srebra bi se taloţili u obliku srebro-oksida.
Skoro sve vode u prirodi, kao i otpadne vode, sadrţe hlorid-jone. Voda za piće sadrţi do 30
mg/dm3 hlorida. Sa higijenskog gledišta voda za piće ne treba da sadrţi više od 200 mg/dm
3
hlorida. Ukoliko je koncentracija veća, voda ima slan ukus, naroĉito ako voda sadrţi i dosta
natrijum-jona.
Prema Pravilniku u vodi za piće propisana je granica od 200 mg/dm3. Granica podnošljivog
ukusa u vodi za piće je 250 mg/dm3.
Prenese se pipetom deo uzorka za ispitivanje od 100 cm3, ili manja zapremina uzorka
razblaţenog do 100 cm3 u normalni sud od 100 cm
3, ili uz drţanje prema beloj pozadini, u bocu
po Erlenmajeru, ili u ĉašu. Doda se 1 cm3 indikatorskog rastvora kalijum-hromata. Rastvor se
titriše dodavanjem rastvora srebro-nitrata u kapima, sve dok se boja rastvora ne promeni u
crvenomrku. Kada zapremina sredstva za titraciju premašuje 25 cm3, ponavlja se odreĊivanje uz
upotrebu birete veće zapremine, ili manje zapremine dela uzorka za ispitivanje. Rastvor slepe
probe ĉini 100 cm3 vode umesto uzorka, titracija se vrši na isti naĉin kao kod uzorka samo ne
treba da se troši više od 0,2 cm3 rastvora. U suprotnom treba proveriti ĉistoću vode.
3.13. Azotna jedinjenja u vodi: amonijak (NH3), nitrati (NO3-) i nitriti (NO2
-)
(SRPS, 1990; Rajković i Novaković, 2007)
Vezani azot iz Ċubriva je glavni uzrok izmene prirodnog kruţnog ciklusa tog elementa. Unošenje
velikih doza azotnih Ċubriva izaziva brzo narastajući priliv ispranog azota i azota denitrifikacije.
To je posledica niskih koeficijenata usvajanja azotnih Ċubriva od strane biljaka i sniţenja tih
64
koeficijenata sa porastom unetih doza. Osim toga, sistematska primena velikih doza azota dovodi
do obogaćivanja „prehranjenih” biljaka štetnim jedinjenjima i do nepovoljnih izmena samog
zemljišta.
Ispiranje pokretljivih mineralnih oblika azota (NH4+, NO3
–) površinskim vodama i vodama
padavina moţe dovesti do lokalnih zagaĊenja pijaćih rezervoara i reka. Sliĉna zagaĊenja i
razvitak patogenih mikroflora u izvorima pijaće vode dovodi do trovanja ţivotinja i ljudi. Osim
toga, u vodenim rezervoarima i rekama kao rezultat sakupljanja velikih koliĉina azota, razvija se
proces eutrofikacije, koji predstavlja prekomeran rast vodenih biljaka izazvan viškom nitrata,
nitrita i fosfata iz mineralnih Ċubriva dospelih u vodu i oni prestaju da budu izvori pijaće vode.
Nitrati su krajnji proizvod oksidacije, odnosno, mineralizacije organskih supstanci koje sadrţe
azot. Njihovo prisustvo u vodi znak je „starog” zagaĊenja vode organskim supstancama. Mogu
biti i neorganskog porekla. Ali, bez obzira na poreklo, nitrati su štetni za organizam ukoliko ih u
vodi za piće ima u većoj koncentraciji od dozvoljene. Po preporukama SZO, a i po našim
propisima, graniĉna vrednost za nitrate (kao NO3–) u vodi za piće je 50 mg/dm
3.
Sadrţaj nitrata u razliĉitim izvorištima vodosnabdevanja je razliĉit. U površinskim vodama varira
i kreće se od niskih koncentracija koje iznose 0-18 mg/dm3 do visokih, usled upotrebe
mineralnih Ċubriva koje dostiţu vrednosti od nekoliko stotina mg/dm3
(Nivo koncentracije nitrata
u nekim izvorima vode je, zbog prevelikog korišćenja mineralnih Ċubriva, postao fatalan za neke
ţivotinje, a još nije opasan za ljude. Struĉnjaci sa drţavnog Univerziteta Oregon ustanovili su da
je odreĊena koncentracija nitrata, koja se smatra bezbednom za ljude, izuzetno opasna po
ţivotinjski svet, naroĉito za razne vrste ţaba i salamandere. U zapadnim zemljama dozvoljeni
nivo nitrata u 1 dm3 vode je do 10 mg, meĊutim, već nivo od 11 mg/dm
3 izuzetno štetno deluje
na pomenute ţivotinje. Ustanovljeno je da se usled povišene koncentracije nitrata kod ovih
ţivotinja javljaju razliĉiti simptomi, poĉev od smanjene aktivnosti, gubitka osećaja za ravnoteţu,
nastanka raznih fiziĉkih deformiteta, pa i do smrti. Smatra se da je ova pojava problem sa kojim
će se ĉovek tek suoĉiti, jer sve više postaje oĉigledno da nitrati mogu biti opasni po zdravlje.
Iako za sada ĉovekovo zdravlje nije ugroţeno, verovatno je samo pitanje koliko još treba da se
poveća koncentracija nitrata u vodi da bi i ljudi poĉeli da osećaju njegovo dejstvo.
Nitrati sa površine zemlje sporo prodiru do podzemnih voda, ali kada do njih dospeju, zadrţavaju
se decenijama, ĉak i kada se smanji koliĉina nitrata na površini.
Ukoliko je koncentracija nitrata u vodi za piće veća od 50 mg/dm3, ona postaje glavni put
njihovog unošenja u organizam, a inaĉe se oni u organizam najĉešće unose hranom, a naroĉito
povrćem. Nitrati se u organizmu redukuju u nitrite koji su uzrok nastanka methemoglobinemije.
Nitriti nastaju oksidacijom amonijaka, ali i redukcijom nitrata, i uvek su znak „sveţeg” fekalnog
zagaĊenja vode. Redukcija nitrata u nitrite nastaje pri visokoj pH vrednosti vode i pod uticajem
bakterija. Oni uĉestvuju u oksidaciji hemoglobina u methemoglobin koji nije u stanju da
transportuje kiseonik dalje od tkiva. Nastala methemoglobinemija se ispoljava cijanozom,
asfiksijom, a ponekad i smrtnim ishodom i javlja se kod odojĉadi ukoliko se voda „bogata”
nitritima koristi za pripremanje hrane, napitaka i kao voda za piće.
65
Dozvoljena graniĉna vrednost za nitrite u vodi za piće iznosi 0,03 mg/dm3.
Amonijak je takoĊe znak „sveţeg” fekalnog zagaĊenja vode, osim ako ne potiĉe iz dubokih
podzemnih voda kada ne mora biti znak fekalnog zagaĊenja. Zbog toga je za procenjivanje
kvaliteta vode sa zdravstvenog aspekta neophodno znati dubinu vodonosnog sloja iz kojeg se
dobija voda. Graniĉna vrednost za amonijak u vodi za piće je 0,1 mg/dm3, a iznad ove vrednosti
amonijak menja miris i ukus vode.
3.13.1. Redukcija asimilarnog nitrata
U globalnom okruţenju (ţivotnoj sredini), azot u obliku NO2–, ili NO3
– je asimiliran u biomasu
kao amonijak. Ova redukcija je katalizovana sa dva asimilovana enzima (engl. nitrite reductase
and nitrate reductase) i mogu je izvršiti biljke, gljive i prokariote (engl. prokaryotes). Ovaj
proces dominira kada su male zalihe redukovanog azota.
Tabela 3.13.1.1. Odabrane metode za odreĊivanje azotnih jedinjenja u vodi
Vrsta Metoda i opis
Nitrati i nitriti Direktno odreĊivanje: U elektrohemijskim postupcima, koriste se jon-
selektivne elektrode.
Kod spektroskopskih metoda, UV-spektrofotometrijski mogu se
razdvojiti nitrati i nitriti, nitriti se mogu prvi izdvojiti.
Indirektno određivanje: Postupak koji se zasniva na prevoĊenju
nitrata u nitrite (na primer, kadmijumom) merenjem nitrita direktno,
ili preko derivata.
Hromatografija: Joni se razdvajaju korišćenjem jonske
hromatografije, jonoizmenjivaĉke, jon-enkluzionom i jon-
interakcionom tehnikom.
Flow injection analisis (FIA): Ovaj svestrani metod moţe biti u
kombinaciji sa razliĉitim naĉinima detekcije (na primer:
spektrofotometrijski, luminescencija, elektrohemijski postupak).
Amonijak Titrimetrijsko određivanje: Volumetrijska titracija (na primer,
kiselina-baza) koristi se da bi se odredila koncentracija amonijaka.
Indofenol plava kolorimetrija: Amonijak reaguje sa fenolom i nastaje
plava boja (indofenol apsorbuje na talasnoj duţini od 630-720 nm).
Amonijak-selektivna elektroda: Ove elektrode su elektrohemijska
ćelija u kojima je potenciometrijski signal u korelaciji sa
koncentracijom amonijaka.
Hromatografske tehnike: Metode koje ukljuĉuju odvajanje
komponenti u smeši, na primer, gasna hromatografija, teĉna
hromatografija i jonska hromatografija:
FIA
Organski azot Kjeldah metoda: Organski azot se pretvara u amonijak koristeći
metale kao što su ţiva i selen, kao katalizatore.
Fotohemijska oksidacija: Ova metoda podrazumeva korišćenje UV-
zraĉenja dekomponovanjem organske materije, tokom koje se
66
organski azot oksiduje do nitrata.
Visoka temperatura sagorevanja: Tokom pirolize na 900-1100°C,
organski azot se pretvara u NO, koji moţe biti izdvojen
hemiluminiscencijom, ili će preći u N2, zbog toplotne provodljivosti.
Koroleff metoda: U snaţnoj alkalnoj reakciji ukupan azot oksiduje do
nitrata pomoću kalijum-peroksidsulfata.
FIA
3.13.2. Denitrifikacija
Denitrifikacija (often reffered to as dissimilatory nitrate reduction) je mikrobiološka redukcija
NO3– u N2. Reakcija je zasnovana na organskom ugljeniku kao donora elektrona (CH2O je
uobiĉajeno koristi) i prikazana je sledećim reakcijama:
2NO3– + CH2O → 2NO2
– + CO2 + H2O
4NO2– + 3CH2O + 4H
+ → 2N2 + 3CO2 + 5H2O
Mnoge bakterije uzimaju organsku materiju dok iskorišćavaju NO3– kao njihov elektronski
akceptor. Stoga, denitrifikacija se moţe brzo odigravati u prisustvu organske materije, u
zemljištu koje nema kiseonika i uz pomoć bakterija. Ove denitrifikatore ĉine mnogo razliĉitih
vrsta: gram-pozitivne i gram-negativne bakterije, kao i arhaee (engl. archaea), od kojih su neke
termofili (engl. thermophilic), a ostali halofili (engl. halophilic).
3.13.3. Amonifikacija
Ovaj proces ukljuĉuje raspadanje organskog azota (iz zemljišta, ili vodenih rastvora) u NH3 i
NH4+. Heterotropska bakterija je u principu odgovorna za ovaj proces amonifikacije, upijajući
organski azot i kao proizvod ostavlja NH3 i NH4+. Ove vrste azota se onda mogu reciklirati nazad
u biosferu.
3.13.4. Određivanje amonijaka u amonijum-solima
U direktnoj metodi, na rastvor amonijumove soli deluje se rastvorom jake baze (na primer,
NaOH) i smeša destiluje. Amonijak je kvantitativno izbaĉen i apsorbovan u višku standardnog
rastvora kiseline. Višak kiseline se retitriše u prisustvu indikatora metil crveno (ili metiloranž,
metiloranž-indigo karmin, bromfenol plavo, ili bromkrezol zeleno). Svaki cm3 monoprotonske
kiseline koncentracije 1 mol/dm3 ekvivalentan je 0,017032 g NH3:
NH4+ + OH
– → NH3 (g) + H2O
Procedura (direktna metoda). Aparatura za odreĊivanje amonijaka u amonijum-solima
prikazana je na slici 3.13.4.1. Da bi se pruţila fleksibilnost, prihvatni sud je spojen sa
kondenzatorom pre zgloba, što olakšava spajanje i boce i kondenzatora pri sklapanju aparature.
Boca moţe imati okruglo dno (500-1000 cm3), ili kao što je prikazano na slici 3.13.4.1.
Kjeldalovom bocom. Kjeldalova boca je posebno pogodna kada se azot u organskoj komponenti
odreĊuje Kjeldalovom metodom: po završetku apsorbovanja sa koncentrovanom sumpornom
67
kiselinom, hlaĊenja i razblaţivanja sastojaka, boca se priĉvršćuje za aparaturu. Svrha prihvatnog
suda je da spreĉi kapljice NaOH da se ukljuĉe u proces destilacije. Niţi kraj kondenzatora se
moţe uroniti u odgovarajući sud (na primer koniĉna boca) koja sadrţi rastvorne standardne
kiseline poznate zapremine. Dostupna oprema za komercijalnu destilaciju u kojoj se koristio
levak za ceĊenje, zamenjen je specijalnim sudom za dodavanje teĉnosti, sliĉnog oblika kao i
levak za ceĊenje, ali ispust i grlo su zamenjeni malim vertikalnim zglobom koji se moţe zapušiti
konusnim staklenim štapićem. Ova modifikacija je posebno korisna kada je potrebno odraditi
veći broj odreĊivanja, zato što je oĉigledno da je staklo lepljivo posle duţeg kontakta sa
koncentrovanim rastvorom NaOH.
Slika 3.13.4.1. Aparatura za odreĊivanje amonijaka u amonijum-solima
Postupak: Izmeri se 1,5 g amonijum-hlorida, prenese se u merni sud od 250 cm
3, dopuni destilovanom
vodom do merne crte i dobro promućka. Pipetom se prenese 50 cm3 u bocu za destilovanje i
rastvori sa 200 cm3 destilovane vode i doda par granula Al2O3 da bi se obezbedilo normalno
kljuĉanje u kasnijoj destilaciji. U prihvatni sud sipa se 100 cm3 rastvora HCl koncentracije 0,1
mol/dm3 i sklopi se sud tako da kraj kondenzatora ispušta kapljice kondenzata direktno u
kiselinu. Prethodno treba proveriti da li su svi zglobovi namešteni ĉvrsto. Dodavanje se vrši tako
što se otvori sud, doda rastvor baze i odmah nakon dodavanja zatvori. Zagreva se boca
plamenikom tako da rastvor lagano kljuĉa. Nastavlja se destilacija 30-40 minuta do kada bi sav
amonijak trebao da preĊe u prihvatni sud i otvori dovod pre pomeranja plamenika. Odvoji se
kondenzator od Kjeldalove boce. Kondenzator se ispira destilovanom vodom, doda nekoliko
kapi indikatora metil crveno (Promena boje u završnoj taĉki titracije zapaţa se pomoću mešanog
indikatora metil crveno-bromkrezol zeleno (pripremljeni od 1 dela 0,2%-nog rastvora metil
crvenog u etanolu i 3 dela 0,1%-nog rastvora bromkrezol zelenog u etanolu)), u prihvatni sud i
68
titriše se standardnim rastvorom NaOH koncentracije 0,1 mol/dm3, sve dok se rastvor ne oboji u
ţuto. Ispitivanje se ponavlja najmanje još dva puta.
Maseni udeo, u %, amonijaka u amonijum-solima izraĉunava se na osnovu odnosa:
1 cm3 0,1 mol/dm
3 HCl ≡ 1,703 mg NH3
U indirektnoj metodi amonijum soli (osim karbonata i hidrogenkarbonata) se zagrevaju do
kljuĉanja sa poznatim viškom standardnog rastvora natrijum-hidroksida. Kljuĉanje se obavlja sve
dok višak amonijaka se ne izdvoji isparavanjem. Višak natrijum-hidroksida titriše se standardnim
rastvorom kiselina, uz metil crveno (ili metiloranž-indigo karbin) kao indikator.
Procedura (indirektna metoda). Izmeri se 0,1-0,2 g amonijumove soli i prenese u sud od 500
cm3 (engl. Pyrex conical flask) i doda 100 cm
3 standardnog rastvora NaOH koncentracije 0,1
mol/dm3. Postavi se odvodna cev, u kojoj se nalazi filter hartija u rastvoru ţiva(I)-nitrata
(Hg2(NO3)2) da bi se spreĉili mehaniĉki gubici. Smeša se zagreva sve dok se ne obezboji crna
boja pare. Ohladi se rastvor, doda par kapi indikatora metil crveno i titriše standardnim
rastvorom HCl koncentracije 0,1 mol/dm3 sve dok promene boje indikatora. Postupak se
ponavlja najmanje još dva puta i izvodi proraĉun kao kod direktne titracije.
3.13.5. Određivanje organskog azota Kjeldalovom metodom (The Kjeldahl procedure)
Mada su danas poznati mnogi hemijski i fiziĉki postupci za odreĊivanje organskog azota,
Kjeldalova metoda je još uvek visoko primenljiva tehnika sa pouzdanim i reproduktivnim
rezultatima. Osnovni koncept ove metode sastoji se u digestiji organskih materijala, na primer,
proteina, pomoću sumporne kiseline i u konvertovanju, pomoću katalizatora, svog prisutnog
organskog azota u amonijum-sulfat. Pravljenjem smeše baze i amonijaka i njegovom strujnom
destilacijom kao rezultat dobija se alkalni rastvor koji se titriše standardnim rastvorom kiselina.
Procedura.
Izmeri se uzorak koji sadrţi organski azot, koji mora da sadrţi više od 0,04 g azota, i prenese u
Kjeldalovu bocu. Doda se 0,7 g ţiva(II)-oksida, 15 g kalijum-sulfata i 40 cm3 koncentrovane
sumporne kiseline. Zagrevati bocu polako u blago nagnutom poloţaju. Malo penušanja će se
primetiti, ali moţe da se kontroliše sa anti-penušavcem (engl. anti-foaming agent). Kada pena
nestane grejati reagense još 2 h. Nakon hlaĊenja, dodati 200 cm3 destilovane vode i 25 cm
3
rastvora natrijum-tiosulfata koncentracije 0,5 mol/dm3 i dobro promućkati. Smeši lagano dodati
dovoljnu koliĉinu rastvora NaOH koncentracije 11 mol/dm3 uz zidove suda, da bi smeša bila
jako alkalna (oko 115 cm3 NaOH). Pre mešanja reagenasa, spojiti bocu sa destilacionom
kolonom (slika 3.13.4.1.) na kojoj je prihvatni sud uronjen u merenu zapreminu rastvora HCl
koncentracije 0,1 mol/dm3. Proveriti da li su se sastojci smeše dobro izmešali, a zatim zagrevati
dok barem 150 cm3 rastvora ne bude destilovano u prihvatnom sudu. Dodati indikator metil
crveno rastvoru HCl i titrisati sa rastvorom NaOH koncentracije 0,1 mol/dm3 (titracija a cm
3).
Izvesti titraciju „na slepo” (engl. blank titration) sa jednakom zapreminom HCl i NaOH (titracija
b cm3).
69
Koristeći zapremine i koncentracije koje su navedene, maseni udeo, u %, azota u uzorku
izraĉunava se na sledeći naĉin:
N = %(g) uzorka masa
100x14x1,0x)( ab
3.13.6. Određivanje amonijaka (kolorimetrijskim putem sa Nessler-ovim reagensom bez
destilacije)
Kolorimetrijsko određivanje amonijaka
Nessler-ov reagens je reagens, nazvan po Juliju Nesleru (J.Nessler, 1827-1905), koji je
1856.god. predloţio da se alkalni rastvor ţiva(II)-jodida (HgI2) u KI koristi kao reagens za
kolorimetrijsko odreĊivanje amonijaka i koristi se za detektovanje malih koliĉina amonijaka. To
je rastvor kalijum-tetrajodomerkurata(II) (K2[HgI4]) koncentracije 0,09 mol/dm3 u rastvoru
kalijum-hidroksida koncentracije 2,5 mol/dm3. Ţuta boja indicira na prisustvo amonijaka. Pri
visokim koncentracijama amonijaka moţe doći do taloţenja taloga braon boje.
Osetljivost reagensa, kao spot test, je oko 0,3 μg NH3 u 2 μdm3:
NH4+ + 2[HgI4]
2− + 4OH
− → HgO·Hg(NH2)I + 7I
− + 3H2O
Od tada su predlagane razliĉite modifikacije ovog reagensa. Kada je Nessler-ov reagens dodat da
razblaţi rastvor amonijumove soli, osloboĊeni amonijak je reagovao sa reagensom skoro
trenutno, ali ne istog momenta, stvarajući narandţasto-braon proizvod, koji ostaje u vidu
koloidnog rastvora, ali koagulira pri dugom stajanju. Kolorimetrijsko poreĊenje se moralo
izvršiti pre nastupa koagulacije.
Reakcija sa Nessler-ovim reagensom [alkalni rastvor kalijum-tetrajodomerkurata(II)] moţe se
predstaviti sledećom jednaĉinom:
2K2[HgI4] + 2NH3 → NH2Hg2I3 + NH4I
Reagens se koristi za odreĊivanje amonijaka u veoma razblaţenim rastvorima amonijaka i vode.
U prisustvu supstanci koje ometaju reakciju, najbolja metoda je da se odvoji amonijak
destilacijom pri odgovarajućim uslovima. Metoda je takoĊe primenljiva na odreĊivanju nitrata i
nitrita, koji su redukovani u alkalnom rastvoru sa Devard-ovom smešom, koja je uklonjena
destilacijom. Ovaj proces je prikladan za koncentracije amonijaka sve do 0,1 mg/dm3.
Nessler-ov reagens se priprema na sledeći naĉin: rastvori se 35 g kalijum-jodida u 100 cm3 vode
i doda se 4%-ni rastvor ţiva(II)-hlorida, uz mešanje, dok se ne dobije crveni talog (oko 325 cm3
je potrebno). Zatim se, uz mešanje, dodaje 120 g natrijum-hidroksida u 250 cm3 destilovane vode
i dodaje se do 1 dm3 destilovane vode. Dodaje se po malo rastvora ţive(II)-hlorida dok se rastvor
potpuno ne zamuti. Stavi se smeša da odstoji 1 dan i zatim se dekantuje rastvor. Rastvor koji
ostaje predstavlja Nessler-ov reagens.
70
Voda bez amonijaka. Redestiluje se 500 cm3 destilovane vode na Pyrex aparaturi, iz rastvora
koji sadrţi 1 g kalijum-permanganata i 1 g bezvodnog natrijum-karbonata. Odbaci se prvih 100
cm3 destilata i zatim se sakupi oko 300 cm
3.
Postupak. Amonijum-hlorid se priprema na sledeći naĉin: rastvori se 3,141 g NH4Cl, koji je prethodno
osušen na 100 °C, u vodi bez amonijaka i razblaţi do 1 dm3 istom vodom. Ovaj rastvor je previše
koncentrovan za mnoge potrebe.
Standardni rastvor je saĉinjen razblaţivanjem 10 cm3 ovog rastvora do 1 dm
3 sa vodom bez
amonijaka: 1 cm3 sadrţi 0,01 mg NH3.
Ako je potrebno, razblaţi se rastvor da se dobije amonijak koncentracije 1 mg/dm3 i Nessler-ova
epruveta od 50 cm3 dopuni se do merne crte. Priprema se serija Nessler-ovih epruveta koja sadrţi
razliĉite zapremine rastvora NH4Cl razblaţenog do 50 cm3 i to: 1,0; 2,0; 3,0; 4,0; 5,0 i 6,0 cm
3
NH4Cl.
Doda se po 1 cm3 Nessler-ovog reagenasa u svaku epruvetu, pusti se da odstoji oko 10 min i
uporedi se nepoznata vrednost sa standardima iz BDH Neslerometra. Ovo pokazuje zavisnost
koja omogućuje taĉniju pripremu sledeće serije standarda, pri ĉemu se taĉniji rezultati mogu na
taj naĉin dobiti.
Fotoelektriĉni kolorimetar, ili spektrofotometar, se takoĊe moţe koristiti. Kada se 1 cm3 Nessler-
ovog reagensa doda u 50 cm3 uzorka, plava boja filtera na talasnoj duţini od 400-425 nm
omogućuje merenje od 1 cm koje odgovara 20-250 μg azota. Koncentracija azota koja se dostiţe
do 1 mg moţe se odrediti pomoću filtera zelene boje koji ima talasnu duţinu oko 525 nm.
Kalibraciona kriva se treba pripremiti pod potpuno istim uslovima temperature i vremenu
reakcije usvojenim za uzorak.
Amonijak pripada grupi azotovih jedinjenja. Pored amonijaka, od jedinjenja azota, u vodi se
nalaze nitriti i nitrati, koji u klasiĉnoj „higijensko-hemijskoj” analizi vode za piće sluţe kao
indikatori hemijskog zagaĊenja vode. Poreklo azotnih materija u vodi moţe biti iz nekoliko
izvora: iz atmosfere, kao proizvod raspadanja organskih materija, ili iz azotnih mineralnih
Ċubriva. Do raspadanja organskih materija moţe doći pod dejstvom bakterija, ili pod uticajem
hemijskih reakcija.
Prema Pravilniku u vodi za piće graniĉna vrednost za nitrate (NO3-) iznosi 50 mg/dm
3, za nitrite
(NO2-) iznosi 0,03 mg/dm
3, a za amonijak (NH3) 0,1 mg/dm
3.
Amonijum-joni u alkalnom rastvoru sa Nessler-ovim reagensom daju ţutomrku, ili
crvenkastomrku boju od merkuri-amidojodida, NH2HgI3 i drugih jedinjenja ove vrste zavisno od
koncentracije.
NH4+ + 2[HgI4]
2- + 4OH
- → HgO·Hg(NH2)2I↓ + 7I
- + 3H2O
Boja se vizuelno uporeĊuje sa standardima u komparatoru. Kada se za vizuelna odreĊivanja
koristi Hellinge-ov komparator na 100 cm3 uzorka dodaje se 2 cm
3 rastvora kalijum-natrijum-
71
tartarata i 2 cm3 Nessler-ovog reagensa, mućkajući posle svakog dodatka. Boja se uporeĊuje
posle 10 do 15 minuta u kivetama od 40 mm za koncentracije od 0,125 do 2 mg NH4+/dm
3, ili
Nessler-ovim epruvetama od 250 mm za koncentracije od 0,05 do 0,5 mg NH4+/dm
3 saĉeka 30
minuta. Ako uzorak sadrţi iznad 2 mg NH4+/dm
3 razblaţi se destilovanom vodom bez
amonijaka, a rezultat se pomnoţi odgovarajućim korektivnim faktorom.
3.13.7. Određivanje nitrita (kolorimetrijskim putem sa sulfanilnom kiselinom)
Sulfanilna kiselina (NH2C6H4SO3H) se diazotuje azotastom kiselinom u i diazonijum so, koja se
na pH 2,00 do 2,50 kupluje sa naftil-aminom dajući crveno-ljubiĉastu boju. Intenzitet boje
proporcionalan je koncentraciji nitrit-jona. OdreĊivanje se izvodi na spektrofotometru na talasnoj
duţini od 520 nm, ili se vrši vizuelno uporeĊivanje sa standardima pomoću komparatora. U 100
cm3 uzorka doda se 2 cm
3 rastvora sulfatne kiseline (2 g rastvora se oko 200 cm
3 destilovane
vode zagrevanjem na 80 °C u vodenom kupatilu i po hlaĊenju razblaţi do 250 cm3) i 0,9 cm
3
glacijalne sirćetne kiseline, promeša se, posle 15 minuta se doda 2 cm3 rastvora naftilamin-
acetata (1,25 g α-naftilamina u 250 cm3 5 mol/dm
3 sirćetne kiseline, ĉuva se u tamnoj boci sa
šlifovanim zapušaĉem) i opet se promeša. Crveno-ljubiĉasta boja uporeĊuje se 4 minuta posle
mešanja. PoreĊenje boje vrši se u Nessler-ovim epruvetama za koncentracije od 0,005 do 0,10
mg/dm3 NO2
- , ili u kivetama od 13 mm za koncentracije od 0,2 do 1,8 mg/dm
3 NO2
-.
Kompezovanje se vrši smesom od 5 cm3 destilovane vode i 100 cm
3 uzorka (eventualno
razblaţenog, ili preĉišćenog), a ukoliko nije bezbojan i bistar, bistrom vodom. Koloidne
organske supstance predhodno se otklone taloţenjem sa aluminijum-sulfatom i natrijum-
hidroksidom.
3.13.8. Određivanje nitrata (UV spektrofotometrijski)
Ova metoda se primenjuje za odreĊivanje nitrata u uzorcima vode sa malim sadrţajem organskih
supstanci, kao što su nezagaĊene prirodne vode i pijaće vode. OdreĊivanje se zasniva na merenju
apsorbancije uzorka na 220 nm. Merenje UV-apsorbancije na 220 nm omogućava brzo
odreĊivanje nitrata. Kalibraciona prava za nitrate sledi Beer-ov zakon do koncentracije od 11
mg/dm3 kao N. Pošto neke rastvorene organske supstance mogu takoĊe apsorbovati na 220 nm, a
nitrati ne apsorbuju na 275 nm, drugo merenje se moţe izvesti na 275 nm da bi se korigovala
vrednost za nitrate. Iznos ovih empirijskih korekcija zavisi od prirode, ili koncentracije organskih
supstanci i varira sa uzorkom. U 50 cm3 bistrog uzorka po potrebi proceĊenog, ili u 50 cm
3
proceĊenog nakon odstranjivanja boje, dodati 1 cm3 1 mol/dm
3 HCl i snaţno promešati.
Spektrofotometrijskim merenjem oĉitava se apsorbancija i transmitansa u odnosu na 0
apsorbancije, ili 100% transmitanse sa redestilovanom vodom. Oĉitati apsorbanciju za nitrate na
220 nm i iznos smetnji na 275 nm.
3.14. Utrošak kalijum-permanganata
Potrošnja kalijum-permanganata pri standardizovanim uslovima predstavlja merilo sadrţaja
organskih materija u vodi. Voda koja sadrţi organske materije utrošiće odreĊenu koliĉinu
KMnO4 za njihovu oksidaciju. Koliĉina utrošenog KMnO4 zavisi od koliĉine organskih materija
u vodi, ali i njihove hemijske strukture. I neke neorganske supstance, na primer nitriti, Fe2+
-joni i
72
H2S, mogu se pod datim uslovima oksidovati sa KMnO4, odnosno troše KMnO4. Znaĉi,
potrošnja KMnO4 moţe se samo uslovno smatrati merilom sadrţaja organskih materija u vodi.
Od organskih materija sa kalijum-permanganatom ne reaguju, ili slabo reaguju: pojedini parafini
i halogeni derivati parafina, aromatiĉni ugljovodonici, neki ketoni, zasićene mono-i dikarbonske
kiseline (izuzev oksalne), aminokiseline, tercijarni aromatiĉni amini i neki alkoholi. OdreĊivanje
utroška kalijum-permanganata predstavlja najstariju metodu na osnovu koje se moţe oceniti
kontaminacija vode organskim materijama.
Iako se na osnovu utroška KMnO4 ne moţe u potpunosti odrediti sadrţaj organskih materija,
moguće je izvesti predviĊanje organske kontaminacije na osnovu permanganatnog broja.
Prema Pravilniku o sanitarnoj ispravnosti vode za piće (Sluţbeni list SRJ br. 42/98), voda moţe
imati utrošak KMnO4 do 8 mg/dm3. Prema navedenom pravilniku smatra se da je voda ispravna
u sluĉaju da se kod merenja koja nisu uzastopna u toku godine, u 20% sluĉajeva vrednost utroška
KMnO4 dostigne 12 mg/dm3.
Postupak:
U erlenmajer od 300 cm3 odmeriti 100 cm
3 uzorka vode za analizu, 5,00 cm
3 sumporne kiseline
(1:3) i dodati nekoliko staklenih perli. Zagrejati do kljuĉanja. U kljuĉali rastvor se iz birete
dodaje 15,00 cm3 0,002 mol/dm
3 KMnO4 i nastavi sa zagrevanjem taĉno 10 minuta. Ako još
postoji ruţiĉasta boja u vruć rastvor se dodaje iz birete 15,0 cm3 0,005 mol/dm
3 oksalne kiselina i
dalje zagreva do potpunog obezbojavanja. Zatim se rastvor titriše 0,002 mol/dm3 rastvorom
kalijum-permanganta do pojave svetlo ruţiĉaste boje, koja je postojana oko 30 sekundi
(GraĊevinski fakultet, 2006).
3.15. Metode određivanja Fe (spekrofotometrijski sa 1,10-fenantrolinom)
GvoţĊe (Fe2+
, Fe3+
)
U toku obrade i pripreme vode za piće joni gvoţĊa (postupkom deferizacije) i mangana
(postupkom demanganizacije) se moraju ukloniti, jer njihovo prisustvo u vodi izaziva senzorne
probleme, kao što su gorko-sladunjav i opor ukus, kao i promene na vešu (fleke pri pranju sa
vodom kod koje je sadrţaj gvoţĊa povećan).
Prema našem pravilniku maksimalna koncentracija gvoţĊa iznosi 300 μg/dm3.
Joni gvoţĊa se mogu odrediti: plamenom atomskom apsorpcionom spektrometrijskom metodom,
spektrofotometrijskom metodom sa 1,10-fenantrolinom, kolorimetrijskim postupkom sa 1,10-
fenantrolinom i kolorimetrijskom metodom sa kalijum-rodanidom.
Opis metode: Fe(III) se u kiselom rastvoru redukuje hidroksilaminom u Fe(II) koji zatim reaguje
na pH 3,2 do 3,3 sa 1,10-fenantrolinom dajući narandţasto-crveni kompleks. Jaĉina boje
srazmerna je koncentraciji gvoţĊa. OdreĊivanje intenziteta boje, odnosno koncentracija gvoţĊa
meri se na talasnoj duţini od 510 nm spektrofotometrijskom metodom, ili se boje uporeĊuju
vizuelno pomoću komparatora.
73
Odmeri se 100 cm3 uzorka u boce po Erlenmajeru od 250 cm
3. Ako je sadrţaj gvoţĊa u uzorku
više od 2 mg/dm3 uzima se manji alikvot koji ne sadrţi više od 100 µg Fe i razblaţi se do 50 cm
3
destilovanom vodom. Doda se 2 cm3 HCl (1:1) i 1 cm
3 rastvora hidroksilamina. Zagreje se do
kljuĉanja i kuva pet minuta (kljuĉanje se moţe po potrebi produţiti da bi se rastvorilo prisutno
gvoţĊe). Vreme kuvanja zavisi od oblika u kojem se gvoţĊe nalazi. Rastvor se ohladi na sobnoj
temperaturi i kvantitativno prenese u normalni sud od 100 cm3. Doda se 10 cm
3 acetatnog pufera
i 4 cm3 rastvora fenantrolina. Dopuni se do crte destilovanom vodom i promućka. Ostavi se
najmanje 15 minuta, koliko je potrebno za potpuno razvijanje boje. Vizuelno odreĊivanje
pomoću komparatora. Pri upotrebi komparatora koristi se uputstvo proizvoĊaĉa. Sadrţaj gvoţĊa
oĉitava se u odgovarajućim kivetama pri ĉemu se kompezaciona kiveta puni destilovanom
vodom.
3.16. Određivanje sadržaja mangana, olova i kadmijuma (plamenom AAS)
Pipetirati 10 cm3 konzervisanog uzorka, dobro promućkanog u oĉišćenu i oznaĉenu epruvetu.
Pipetom dodati 1 cm3 1:1 HNO3 u sve uzorke, slepe probe, standard i uzorke za kontrolu
kvaliteta. Postaviti epruvete u termo-blok, zatvoriti poklopac i podesiti temperature na 105 °C.
Ĉepove postaviti tako da omogućavaju izlazak kiselinskih para i da se onemogući kontaminacija.
Ne zatvarati epruvete ĉepom dok traje zagrevanje. Zagrevati uzorke minimum dva sata. Ne
dozvoliti da doĊe do kljuĉanja uzoraka. Ako je potrebno, dodati još koncentrovane kiseline do
završetka digestije. Izvaditi epruvete iz termo-bloka i ohladiti. Razblaţiti do poĉetnih 10 cm3
vodom koja ne sadrţi metale. Ako epruvete sadrţe ĉestice, centrifugirati i dekantovati ĉistu
zapreminu u drugu ĉistu epruvetu. Zaĉepiti epruvete i ĉuvati na sobnoj temperature do merenja.
Tabela 3.16.1. Instrumentalni uslovi – Plamen acetilen/vazduh
Talasna duţina 279,5 nm
Slit 0,2 nm
Struja lampe 5 mA
Koncentracija standarda mg/dm3 0,25 ; 0,5 ; 1,0 ; 2,0
3.17. Određivanje sadržaja arsena atomsko-apsorpciono-spektrofotometrijski (preko
hidrida)
Hidridna tehnika. Ova tehnika je razraĊena za odreĊivanje elemenata kao što su As, Hg, Sb, Bi,
Se, Ge i Sn koji grade lako isparljive hidride, a mogu biti problem kada se direktno unose u ICP.
Poznavanje koncentracije ovih elemenata u hrani ili prirodnim uzorcima je vaţna zbog njihove
toksiĉnosti. Primenom hidridne tehnike postiţe se višestruko povećanje osetljivosti odreĊivanja i
izdvajanje elemenata iz sloţenog matriksa.
Gasoviti hidrid se formira hemijskom reakcijom i transportuje direktno u plazmu pomoću gasa
nosaĉa:
6BH4- + As
3+ + 3H = 3B2H6 + 3H2 + AsH3
Uzorak, kiselina i redukcioni reagens se kontinualno pumpaju u gasno-teĉni separator (GLS) iz
koga se gas direktno transportuje u plazmu. Ujednaĉeno unošenje omogućava veliku stabilnost
plazme. Analitiĉki signal se kontinualno meri. Uzorci se brzo ispiraju i izbacuju iz GLS. Danas
74
se kao redukciono sredstvo najĉešće koristi natrijum-borhidrid, mada se kalaj(II) koristi kao
redukcioni reagens za Hg.
Ovi elementi moraju biti u odgovarajućem oksidacionom stanju, tako da su u nekim sluĉajevima
neophodne pre-redukcije. As i Sb se moraju redukovati iz +5 oksidacionog stanja do +3 da bi se
korektno odreĊivali hidridnom tehnikom, dok se Se mora redukovati iz +6 oksidacionog stanja
do +4. Najĉešće redukciona sredstva (za pre-redukciju) su askorbinska kiselina i kalijum jodid.
Organska jedinjenja koja sadrţe arsen razlaţu se sumpornom i azotnom kiselinom više puta
ponovljenim isparavanjem uzoraka do pojave para sumpor(III)-oksida. Arsen(V) koji je tako
nastao, zajedno sa originalno prisutnim neorganskim arsenom, zatim se redukuje u arsen(III)
pomoću kalijum-jodida i pretvara u arsin pomoću natrijum-bor-hidrida u rastvoru
hlorovodoniĉne kiseline. Arsin se odstranjuje iz rastvora aeracijom sa azotom i prenosi u
apsorpcionu kivetu gde se odreĊuje atomskom apsorpcijom na 193,7 nm.
Pipetom odmeriti 50 cm3 destilovane vode u staklenu ĉašu od 100 cm
3 i zakiseliti sa 0,1 cm
3
koncentrovane HNO3 (slepa proba). Pipetom odmeriti 50 cm3 dobro izmešanog i zakišeljenog
(konzerviranog) uzorka u staklenu ĉašu od 100 cm3. U svaku ĉašu dodati 7 cm
3 sumporne
kiseline (1:1) i 10 cm3 azotne kiseline (1:1). Paţljivo isparavati do para SO3, odrţavajući višak
HNO3 sve dok se ne razloţi sva organska supstanca. Ovim se spreĉava potamnjivanje rastvora i
moguća redukcija i gubitak arsena. Ohladiti i dodati 25 cm3 destilovane vode i opet isparavati do
para SO3 da nestanu oksidi azota. Ohladiti i prebaciti ostatak u normalni sud od 50 cm3, pa ga
dopuniti ispiranjem ĉaše destilovanom vodom.
OdreĊivanje se vrši na atomskom spektrofotometru sa hidridnim sistemom VGA-76
Tabela 3.17.1. Radni rastvori
Slepa proba 100 cm3 destilovane vode
5 µg/dm3
0,5 cm3 rastvora III do 100 cm
3
10 µg/dm3
1,0 cm3 rastvora III do 100 cm
3
20 µg/dm3
2,0 cm3 rastvora III do 100 cm
3
40 µg/dm3
0,4 cm3 rastvora II do 100 cm
3
Tabela 3.17.2. Radni uslovi aparata
Talasna duţina 193,7 nm
Slit 0,2 nm
Struja lampe 10 mA
NaBH4
0,6 g NaHB4 i 0,5 g NaOH rastvoriti u
destilovanoj vodi i dopuniti do 100 cm3
destilovanom vodom
75
Tabela 3.17.3. Standardni rastvori: od osnovnog rastvora 1 g/dm3 As napraviti sledeća
razblaţenja:
Posle dopunjavanja u radne rastvore se doda 10 cm3 koncentrovane HCl i 5 cm
3 40%-nog
rastvora uree i dobro promeša. Zatim se doda 2,5 cm3 40%-nog rastvora KI i dobro promeša.
Radni rastvori su spremni posle 50 minuta.
Priprema uzorka: U plastiĉnu epruvetu odmeri se 8 cm3 mineralizovanog uzorka i doda 0,8 cm
3
koncentrovane HCl i 0,4 cm3 40%-nog rastvora uree i dobro promeša. Posle toga se doda 0,2 cm
3
40%-nog rastvora KI i dobro promeša. Uzorak je spreman za oĉitavanje posle 50 minuta.
3.18. Radioaktivnost
Kvantitativni sadrţaj urana odreĊen je fluorimetrijskom metodom (Metoda DM10-0/34)
zasnovanoj na linearnoj zavisnosti intenziteta fluoriscencije molekula uranovih jedinjenja od
njihove koncentracije. Linearna zavisnost postoji za vrlo širok opseg niskih koncentracija (oko
ĉetiri reda veliĉina). Smanjenje intenziteta fluorescencije svode se na najmanju moguću meru
tehnikom standardnog dodatka nakon ekstrakcije urana sa sinergistiĉkom smesom TOPO (tri-n-
oktil fosfin oksid)-etil-acetat. Intenzitet fluorescencije meren je pomoću Fluorimetra Jarrell Ash
Division – 26000 (Fisher Scientific Company, Waltham, 1978) (Stojanović i Martinović, 1993;
Stojanović i Rajković, 2003; ITNMS, 2004; Rajković i sar., 2008).
3.19. Mikrobiološko ispitivanje vode za piće
3.19.1. Određivanje ukupnog broja koliformnih bakterija u 100 cm3 (MPN metoda)
Princip metode: Koliformne bakterije su Gram negativni asporogeni štapići koji fermentuju
laktozu u teĉnoj podlozi uz proizvodnju kiseline i gasa na temperature od 37 °C ± 1°C za 48 h.
Ovu grupu bakterija ĉine razliĉite vrste rodova Escherichia, Enterobacter, Klebsiella,
Citrobacter i Seratia.
Oprema:
1. Termostat podešen na 37 °C ± 1°C
2. Vortex mešalica
3. Aku dţet
4. Sterilne epruvete 30 x 250 mm
5. Sterilne epruvete 18 x 180 mm
6. Sterilne epruvete 16 x 160 mm
7. Sterilne pipete od 1,10,25 cm3
8. Stalci za epruvere
9. Sterilne Petrijeve šolje preĉnika 90 mm
10. Tabele po Swaroop-u
a) 1 cm3 osnovnog rastvora do 10 cm
3 Rastvor I
b) 1 cm3 rastvora I do 10 cm
3 Rastvor II
c) 1 cm3 rastvora II do 10 cm
3 Rastvor III
76
Hranljive podloge
1. Mc Conkey agar
2. Laktoza andrade peptonska voda dvostruke koncentracije 10,50 cm3
3. Laktoza andrade peptonska voda obiĉne koncentracije 5 cm3
4. Endo agar
5. E.c.bujon 5cm3
6. Podloge biohemijskog niza (Kliglerov dvostruki šećer, urea, citrate, peptonska voda, MR,
VP)
Izvođenje ispitivanja:
OdreĊivanja MPN-a se vrši u tri faze (ogleda):
- prethodni
- potvrdni
- završni ogled
Prethodni ogled: U skladu sa tabelama po Swaroop-u odgovarajuće zapremine vode zasejavaju
se u teĉnu podlogu – Peptonska voda sa laktozom i Andradeovim indikatorom. Ukoliko se
zasejava zapremina vode od 1 cm3 i manje, upotrebljava se teĉna podloga obiĉne koncentracije, a
za zasejavanje zapremina od 10 i 50 cm3 koriste se podloge dvostruke koncentracije. Zasejane
epruvete inkubiraju se na temperaturi 37 °C ± 1°C za 24 - 48 h.
Fermentacijom laktoze koliformne bakterije proizvode kiselinu i gas što se manifestuje
nakupljanjem gasa u Durhamovoj cevĉici, zamućenjem podloge i promenom boje indikatora. To
je pozitivan prethodni ogled.
Negativan prethodni ogled posle 24 h zahteva produţetak inkubacije do 48 h, zbog kolifornih
bakterija koje sporije fermentišu laktozu. Ako se ni posle 48 h ne proizvede gas, aciditet, ili
zamućenje podloge, prethodni ogled je negativan, i iskljuĉeno je prisustvo kolifornih bakterija u
vodi.
Pri odreĊivanju najverovatnijeg broja koliformnih bacila, u sluĉaju pozitivnog rezultata
prethodnog ogleda, dovoljno je proĉitati cifru u odgovarajućoj rubrici u tabeli, a prema broju
epruveta u kojima se stvorio gas, odnosno prema broju i iznosu koliĉina vode u kojima je
utvrĊen koliformni bacil.
Potvrdni ogled: Promućkati sve pozitivne epruvete iz prethodnog ogleda (sa gasom, aciditetom,
ili samo mutne). Ezu preĉnika 4 mm uroniti na dubinu od 0,5 cm ispod površine i preneti kap
kulture na Endo agar. Prenetu kap kulture razvući po površini Endo agara, koristeći novu sterilnu
ezu zbog dobijanja pojedinaĉnih kolonija. Inkubirati ploĉe na 37 °C ± 1°C za 24 - 48 h (podloga
postavljena na gore - obrnuti poloţaj. Na Endo agaru mogu se razdvojiti kolonije: tipiĉne (tamno
crvene, sa metalnim sjajem), atipiĉne (bezbojne bez sjaja, roze, beliĉaste, ili slabo obojene),
negativne (sve ostale).
Završni ogled: Sa Endo agara sterilnom ubodnom ezom preneti iz centra 5 – 6 tipiĉnih kolonija
subkulturom na: Ec bujon, Mac Conkey agar. Zasejane podloge Inkubirati na 37 °C ± 1°C za 24
77
– 48 h. Nakupljanje gasa u bilo kojoj koliĉini u Durhamovim cevĉicama u Ec bujonu i porast
tipiĉnih kolonija na Mc agaru u toku 48 h na 37 °C oznaĉava pozitivan završni ogled. Odsustvo
gasa, aciditeta i tipiĉnih kolonija oznaĉava negativan završni ogled.
Krajnja identifikacija koliformnih bakterija vrši se ispitivanjem biohemijskih karakteristika –
IMVC ogled. Tipiĉnu koloniju sa Mc agara prebaciti na biohemijski niz šećera IMVC. Zasejani
niz inkubirati na 37 °C ± 1°C za 24 h.
Za obraĉunavanje MPN sa koriste se tabele za kolimetriju po Swaroop-u prema kojima je voda i
zasejana.
3.19.2. Određivanje ukupnog broja koliformnih bakterija fekalnog porekla u 100 cm3
(MPN metoda)
Princip metode: Koliformne bakterije su Gram negativni asporogeni štapići koji fermentuju
laktozu u teĉnoj podlozi uz proizvodnju kiseline I gasa na temperature od 37 °C za 48 h.
Koliformne bakterije, pored navedenih osobina, fermentišu laktozu uz proizvodnju kiseline i
gasa na 44 °C ± 0,1°C u roku od 24 h na teĉnim podlogama sa laktozom. U termotolerantne
koliformne bakterije spadaju: Escherichia coli, Enterobacter, Klebsiella, Citrobacter i Seratia.
Oprema
1. Termostat podešen na 44 °C ± 0,1°C
2. Vortex mešalica
3. Sterilne epruvete 16 x 160 mm
4. Stalci za epruvere
5. Tabele po Swaroop-u
6. Bakteriološke eze preĉnika 4 mm
Hranljive podloge
Mac Concey bujon 5 cm3 sa Durhamovom cevĉicom
Izvođenje ispitivanja:
Sve pozitivne epruvete iz prethodnog ogleda za ukupne koliformne bakterije (epruvete sa gasom,
epruvete sa mutnoćom bez gasa) dobro promućkati. Iz kulture sterilnom ezom preĉnika 4 mm
preneti material u epruvetu sa Mac Concey bujonom. Ovo uraditi sa svim pozitivnim epruvetama
iz pozitivnog prethodnog testa. Inkubirati u termostatu na 44 °C ± 0,1°C / 24 h. Pozitivan ogled:
prisustvo fekalnih koliformnih bakterija ogleda se pojavom gasa i promenom boje indikatora u
podlozi. U obraĉunu MPN-a koriste se tabele za kolimetriju po Swaroop-u prema kojima je voda
zasejavana.
78
Tabela 3.19.1. Kolorimetrija preĉišćenih voda po Swaroop-u
Broj epruveta sa
pozitivnom reakcijom
od 5 zasejanih sa 10
cm3
vode
Najverovatniji broj
koliformnih bakterija
u 100 cm3
vode
(MNP)
Graniĉne vrednosti
Donja granica
Gornja granica
0 0 0 6,0
1 2,2 0,1 12,6
2 5,1 1,5 19,2
3 9,2 1,6 29,4
4 16,0 3,3 52,9
5 beskrajan 8,0 beskrajan
Tabela 3.19.2. Kolorimetrija preĉišćenih i prirodnih voda zatvorenog tipa po Swaroop-u
Broj epruveta sa pozitivnom
reakcijom
Graniĉne vrednosti
1 epruveta od 50
cm3
5 epruveta od 10
cm3
MPN Donja granica Gornja granica
0 1 1 0,5 4
0 2 2 0,5 6
0 3 4 0,5 11
0 4 5 1 13
1 0 2 0,5 6
1 1 3 0,5 9
1 2 6 1 12
1 3 9 2 21
1 4 16 4 40
Tabela 3.19.3. Varijeteti Escherichia coli i koliformnih bakterija prema IMVC reakciji
Vrste I M V C
E. coli
variety I + + - -
variety II - + - -
E. freundi
variety I - + - +
variety II + + - +
Aerobacter
variety I - - + +
variety II + - + +
79
Tabela 3.19.4. Kolimetrija vode iz otvorenih bunara po Swaroop-u
Broj epruveta sa pozitivnom reakcijom Graniĉna vrednost
1 epruveta od
50 cm3
5 epruveta od
10 cm3
5 epruveta od
1 cm3
MPN Donja granica Gornja
granica
0 0 0 <1
0 0 1 1 <1 4
0 0 2 2 <1 6
0 1 0 1 <1 4
0 1 1 2 <1 6
0 1 2 3 <1 8
0 2 0 2 <1 6
0 2 1 3 <1 8
0 2 2 4 <1 11
0 3 0 3 <1 8
0 3 1 5 <1 13
0 4 0 5 <1 13
1 0 0 1 <1 4
1 0 1 3 <1 8
1 0 0 4 <1 11
1 0 3 6 <1 15
1 1 0 3 <1 8
1 1 1 5 <1 13
1 1 2 7 1 17
1 1 3 9 2 21
1 2 0 5 <1 13
1 2 1 7 1 17
1 2 2 10 3 23
1 2 3 12 3 28
1 3 0 8 2 19
1 3 1 11 3 26
1 3 2 14 4 34
1 3 3 18 5 53
1 3 4 21 6 66
1 4 0 13 4 31
1 4 1 17 5 47
1 4 2 22 7 69
1 4 3 28 9 85
1 4 4 35 12 101
1 4 5 43 15 117
1 5 0 24 8 75
1 5 1 35 12 101
1 5 2 54 18 138
1 5 3 92 27 217
1 5 4 161 3 450
1 5 5 >180 - -
80
3.19.3. Izolovanje i identifikacija Pseudomonas Aeruginosa
Princip metode: Pseudomonas Aeruginosa u preĉišćenoj vodi oznaĉava se kao fekalno
zagaĊenje koje nalaţe uporedo kontrolisanje vode i izvorišta i mreţe da bi se objasnio nalaz u
mreţi s obzirom na znatnu otpornost Pseudomonasa na hlor. Otuda ovo ispitivanje ima poseban
higijenski znaĉaj.
Pseudomonas Aeruginosa je Gram negativni bacil, pokretan, sa jednom, ili više polarnih flagela,
asporogen, aeroban, oksidaza pozitivan. Vaţna osobina Pseudomonas Aeruginosa je da raste na
42 °C i proizvodi piocijanin.
Oprema
1. Termostat podešen na 42 °C ± 0,1°C
2. Vortex mešalica
3. Sterilne epruvete 16 x 160 mm
4. Stalci za epruvere
5. Aku dţet/izipet
6. Staklene bakteriološke eze
7. Brener
8. Staklene pipete 10 cm3
Hranljive podloge
1. King I podloga u epruvetama 16 x 160 mm
2. Hloroform
Izvođenje ispitivanja:
Pripremiti praznu sterilnu epruvetu u koju se prebacuje po 1cm3 teĉne podloge iz prethodnog
ogleda za ukupne koliformne bakterije kako bi se dobio zbirni uzorak za dokazivanje prisustva
Pseudomonas Aeruginosa. Pre uzimanja 1 cm3 kulture svaku pozitivnu epruvetu iz prethodnog
ogleda, promućkati, preneti 1 cm3 sadrţaja u praznu epruvetu 16 x 160 mm, a zatim promućkati
epruvetu u vortex mešalici. Ezu preĉnika 4 mm uroniti na 0,5 cm ispod površine i preneti jednu
kap na ukošeni King I podlogu u epruveti. Inkubirati u termostatu na 42 °C ± 0,1°C / 24 h.
Izvaditi King I podlogu i konstatovati pojavu porasta kolonija i promenu boje podloge u
zelenkasto – plavu, usled proizvodnje pigmenta koji se proverava na pyocyanin ukapavanjem na
porast bakterija 2 cm3 hloroforma. Pojava plave boje oznaĉava pozitivnu reakciju.
3.19.4. Određivanje ukupnog broja svih živih bakterija u 1cm3
Princip metode: Brojanje bakterija u 1 cm3 ima higijenski znaĉaj, ako se ponavlja u ĉešćim
vremenskim intervalima u redovnoj kontroli higijenske ocene kvaliteta vode. OdreĊivanje
ukupnog broja svih ţivih bakterija u 1 cm3 vrši se radi orjentacije o osnovnom parametru za
ocenu higijenske ispravnosti vode. Ova informacija je podrška rezultatu kolimetrije jer je
ustanovljena odreĊena podudarnost ova dva nalaza. U sluĉaju nepodudarnosti moţe se reći da je
81
u pitanju tehniĉka greška u radu, ili dejstvo antibiotskih proizvoda Escherichia coli (koliĉini)
koji spreĉavaju rast ostalih bakterija u vodi.
Oprema
1. Termostat podešen na 37 °C ± 1°C
2. Aparat za brojanje kolonija
3. Sterilne epruvete 16 x 160 mm
4. Sterilne Petri šolje preĉnika 90 mm
5. Aku dţet/izipet
6. Vodeno kupatilo (45 °C)
7. Brener
8. Staklene pipete od 1, ili 10 cm3
Hranljive podloge
1. Podloga za ukupan broj bakterija po 15 cm3 u epruvetama 16 x 160 mm
2. Sterilan fiziološki rastvor po 9 cm3 u epruvetama 16 x 160 mm
Izvođenje ispitivanja:
Da bi se dobio što taĉniji broj bakterija u 1 cm3 vode i ravnomerna suspenzija mikroorganizama,
promućkati uzorak vode. Uzeti sterilnom pipetom 1 cm3 uzorka vode uliti ga u sterilnu Petri
ploĉu kroz malo odškrinut poklopac. Otopljenim i na 45 °C ohlaĊenim hranljivim agarom preliti
uzorak vode u Petri šolju i izmešati sadrţaj kruţnim pokretima ploĉe po stolu. Ovo je postupak
za preĉišćenu, dezinfikovanu vodu za piće. Za prirodne vode potrebno je napraviti decimalna
razreĊenja zbog oĉekivane kontaminacije uzoraka. RazreĊenja praviti sa fiziološkim rastvorom i
to: za prirodne pijaće vode zatvorenog tipa napraviti jedno razreĊenje 1:10 (1 cm3 vode + 9 cm
3
FR). 1 cm3 razreĊenja sipati u sterilnu Petri šolju i preliti otopljenim, ohlaĊenim agarom, za
prirodne pijaće vode otvorenog tipa napraviti dva razreĊenja: 1:10 i 1:100 na isti naĉin i po 1 cm3
od svakog razreĊenja preliti otopljenim ohlaĊenim agarom. RazreĊenja se prave sterilnom
pipetom od 1 cm3, uz plamenik i obaveznu homogenizaciju. Pre nalivanja otopljenog agara,
opaliti vrh epruvete na plameniku. Otopljene podloge ne smeju stajati u vodenom kupatilu duţe
od 3 sata i ne mogu se ponovo koristiti ako se ohlade. Zasejane ploĉe ostaviti da se podloga
stegne na sobnoj temperature. Okrenuti ploĉe sa stegnutim agarom i staviti u termostat na 37 °C
± 1°C 48 h. Ploĉe se slaţu u termostat 3 – 5 u visinu i odmaknute od zidova termostata. Posle 48
h inkubiranja, brojati porasle kolonije na ploĉama od 30 – 300.
Određivanje broja mikroorganizama u 1 cm3 vode
Po isteku 48 h brojati kolonije na ploĉama na kojima je izraslo 30 – 300 kolonija, izuzev za
preĉišćenu i dezinfikovanu vodu gde je prihvatljiv i niţi broj (do 30 kolonija). Ako je zadnja
cifra izbrojanog broja kolonija 5, ili manja od 5 vrši se korekcija broja kolonija na niţu, a ako je
6, ili veća na višu punu decimalu.
Kada se utvrĊuje broj mikroorganizama na ploĉama na kojima je izraslo manje od 30 kolonija,
korekcija se vrši na sledeći naĉin: od 10 – 29 vrši se korekcija druge cifre na napred opisan
naĉin, ako je broj manji od 10, iskazuje se stvarno utvrĊen broj, ukoliko je zasejano razreĊenje,
82
dobijeni broj mnoţi se veliĉinom razreĊenja i iskazuje kao broj mikroorganizama/ml, ako broj
kolonija prelazi 300 ne iskazuje se kao previše da bi se izbrojalo.
Postupiti na sledeći naĉin:
Ako je manje od 10 kolonija po cm2 izbrojati kolonije u 12 polja na brojaĉu koji imaju
reprezentativnu distribuciju kolonija
Brojati 6 polja horizontalno i 6 polja vertikalno pazeći da se ne broje ista polja više
puta. Izraĉunati srednju vrednost po cm2
i pomnoţiti sa faktorom 57, koji predstavlja
površinu Petri šolje preĉnika 90 mm
Ako je više od 10 kolonija po cm2 brojati kolonije u 4 reprezentativna polja, izraĉunati
srednju vrednost broja kolonija po cm2 i pomnoţiti faktorom 57 i pomnoţiti
primenjenim razreĊenjem uzorka
Ako broj kolonija prelazi 100 po cm2, iskazati kao više od 5700 pomnoţeno sa
najvećim upotrebljenim razreĊenjem
Ako sve ploĉe imaju manje od 25 kolonija, iskazati broj kolonija kao broj najmanjeg
razreĊenja.
83
4. REZULTATI I DISKUSIJA
Rezultati ispitivanja mehaniĉkog sastava zemljišta sa koga su uzimani uzorci vode za piće
pokazali su da zemljišta, po mehaniĉkom sastavu, pripadaju teksturnim klasama glinuše i
ilovaĉe, dok se po hemijskim karakteristikama znaĉajno razlikuju. Mogu se izdvojiti dve grupe
zemljišta po sadrţaju karbonata (CaCO3) u zemljištu – karbonatna i beskarbonatna. U
karbonatnim uzorcima sadrţaj CaCO3 varira od 0,56-10%, što je u korelaciji sa aktivnom
kiselošću zemljišta (pH u H2O). Aktivna kiselost beskarbonatnih uzoraka varira u intervalu 5,17-
6,61 (pH u H2O) što ukazuje na razliĉite pedogenetske procese koji su prisutni u ispitivanim
zemljištima, kao i njihova pripadnost odreĊenim sistematskim kategorijama zemljišta. Prema
sadrţaju humusa zemljišta se bitno razlikuju i sadrţaj humusa varira od od 1,64-3,22%, odnosno
od slabo humusnih zemljišta do umereno humusnih (Rajković i sar., 2012).
Na sledećim dijagramima 4.1.-4.11. i tabelama P1-P40 u Prilogu prikazani su rezultati ispitivanja
vode u selima u okolini Poţarevca.
U tabeli 4.1. i shema 4.1 i 4.2. prikazani su rezultati ispitivanja fiziĉko-hemijske i mikrobiološke
ispravnosti vode za piće (%).
Tabela 4.1. Rezultati ispitivanja fiziĉko-hemijske i mikrobiološke ispravnosti vode za piće (%)
Mesto uzorkovanja
vode za piće
% mikrobiološka ispravnost
uzoraka vode za piće
% fiziĉko-hemijska
ispravnost
1. Ostrovo 60 70
2. Petka 45 0
3. Reĉica 40 45
4. Kliĉevac 25 80
5. Maljurevac 60 90
6. Bubušinac 75 50
7. Bratinac 75 25
8. Bare 0 10
9. Beranje 15 15
10. Kasidol 20 15
11. NabrĊe 65 90
12. Trnjane 50 15
13. Dubravica 85 95
14. Batovac 55 85
15. Breţane 80 50
16. Ţivica 65 70
17. Dragovac 75 65
18. Luĉica 75 0
19. Poljana 40 25
20. Prugovo 35 0
84
Shema 4.1. Udeo fiziĉko-hemijske ispravnosti uzoraka vode za piće:
1. <50%; 2. 50-80%; 3. 80-100%
Shema 4.2. Udeo mikrobiološke ispravnosti uzoraka vode za piće:
1. <50%; 2. 50-80%; 3. 80-100%
Kao što se moţe videti sa Sheme 4.1. i 4.2. 50% sela ima fiziĉko-hemijsku ispravnost vode za
piće manju od 50% (ispravan je svaki drugi uzorak), 40% sela ima mikrobiološku ispravnost
vode za piće manju od 50% (ispravan je svaki drugi uzorak). Najĉešće do fiziĉko-hemijske
neispravnosti vode za piće dolazi zbog povećane koncentracije nitrata, mutnoće i
elektroprovodljivosti. Do mikrobiološke neispravnosti vode za piće dolazi zbog povećanog broja
aerobnih mezofilnih bakterija i kolifornih bakterija. Postoje rizici za oštećenje zdravlja koji
Udeo fizičko-hemijske ispravnosti uzoraka vode
50
25
25
1
2
3
Udeo mikrobiološke ispiravnosti uzoraka vode za
piće
40
50
10
1
2
3
85
proistiĉu iz sledećeg: blizine industrijske zone, blizine intenzivnog drumskog saobraćaja, blizine
poljoprivrednog zemljišta koje se tretira Ċubrivom i pesticidima i primicanja stambene zone
izvorištima.
Hemijske materije mogu biti mineralnog porekla (iz zemljišta), ili mineralna Ċubriva, pesticidi,
industrijski otpad koji mogu dovesti do akutnog, ili hroniĉnog trovanja i malignih oboljenja.
Mikrobiološki agensi mogu biti humanog, ili animalnog porekla, unose se preko vode za piće, ili
namirnica. Amebna dizenterija, ova infekcija se prenosi preko hrane, vode i prljavih ruku.
Bacilarna dizenterija (šigeloza) je patogen koji se nalazi u zemljištu, ili vodi. E. coli uzroĉnik
dijareje kod dece i odraslih. Tifus i paratifus se prenosi preko neispravne vode za piće.
Tularemija nastaje upotrebom vode iz kontaminiranih izvora.
Za vodosnabdevanje se koriste površinske vode, izvori ili dubinski slojevi hidrogeološkog
sistema (voda iznad prvog nepropustljivog sloja na dubini 10 – 20 metara do 100 metara).
Snabdevanje stanovništva vodom za piće, ili za proizvodnju namirnica zavisi od porekla i
kvaliteta sirove vode, od kvaliteta izvorišta kao i od broja potrošaĉa. Pri snabdevanju vodom za
piće prvenstveno se koriste podzemne vode, meĊutim ako se radi o velikom broju potrošaĉa
moraju se koristiti i površinske vode koje su zagaĊene.
Lokalno vodosnabdevanje zadovoljava potrebe manjeg broja potrošaĉa. Voda moţe da potiĉe iz
otvorenih, ili zatvorenih izvorišta. Ovi objekti retko obezbeĊuju kvalitetnu i sigurnu vodu za
piće. Centralnim vodosnabdevanjem zadovoljavaju se potrebe većeg broja potrošaĉa . Svaki
vodovod mora da ima ureĊeno i zaštićeno izvorište, kaptaţu, rezervoar i vodovodnu mreţu.
Vodovodna mreţa sastoji se od sistema cevi za odvod vode od kaptaţe, ili ureĊaja za preradu
vode do rezervoara i od rezervoara do potrošaĉa. Voda se kroz mreţu kreće pod dejstvom
gravitacije, ili se potiskuje pomoću elektriĉnih pumpi. Hidranti i ventili su sastavni delovi
vodovodne mreţe. Ovi vodovodi koriste podzemne, površinske i atmosferske vode. Bira se
najbolja raspoloţiva voda, a ukoliko nema kvalitet propisan standardom ona se preraĊuje. Na
kraju se obavezno vrši dezinfekcija. Kvalitet vodovodske mreţe se stalno kontroliše
(Marjanović, 2010).
86
Dijagram 4.1. Rezultati odreĊivanja sadrţaja nitrata u vodi za piće
MDK
87
Dijagram 4.2. Rezultati odreĊivanja sadrţaja nitrita u vodi za piće
88
Dijagram 4.3. Rezultati odreĊivanja sadrţaja amonijaka u vodi za piće
89
Dijagram 4.4. Rezultati odreĊivanja sadrţaja hlorida u vodi za piće
90
Dijagram 4.5. Rezultati odreĊivanja utroška KMnO4 u vodi za piće
91
Dijagram 4.6. Rezultati odreĊivanja elektroprovodljivosti u vodi za piće
MDK
92
Dijagram 4.7. Rezultati odreĊivanja mutnoće u vodi za piće
93
Dijagram 4.8. Ukupan broj aerobnih mezofilnih bakterija u 1cm3 vode
1. O
stro
vo
2. P
etka
3. R
ečic
a
4. K
ličev
ac
5. M
alju
reva
c
6. B
ub
uši
nac
7. B
rati
nac
8. B
are
9. B
eran
je
10
. Kas
ido
l
11. N
abrđ
e
12
. Trn
jan
e
13
. Du
bra
vica
14
. Bat
ova
c
15
. Bre
žan
e
16
. Živ
ica
17
. Dra
gova
c
18
. Lu
čica
19
. Po
ljan
a
20
. Pru
govo
0
50
100
150
200
250
MDK
3
6
9
12
15
18
1. Ostrovo
2. Petka
3. Rečica
4. Kličevac
5. Maljurevac
6. Bubušinac
7. Bratinac
8. Bare
9. Beranje
10. Kasidol
11. Nabrđe
12. Trnjane
13. Dubravica
14. Batovac
15. Brežane
16. Živica
17. Dragovac
18. Lučica
19. Poljana
20. Prugovo
94
Dijagram 4.9. Ukupne koliforne bakterije u 100 cm3 vode
0
2
4
6
8
10
12
14
16
MDK
3
6
9
12
15
18
1. Ostrovo2. Petka 3. Rečica4. Kličevac 5. Maljurevac6. Bubušinac7. Bratinac 8. Bare9. Beranje10. Kasidol11. Nabrđe12. Trnjane13. Dubravica14. Batovac15. Brežane16. Živica 17. Dragovac18. Lučica 19. Poljana20. Prugovo
95
Dijagram 4.10. Koliforne bakterije fekalnog porekla
0
2
4
6
8
10
12
14
16
MDK
3
6
9
12
15
18
1. Ostrovo2. Petka 3. Rečica4. Kličevac 5. Maljurevac6. Bubušinac7. Bratinac 8. Bare9. Beranje10. Kasidol11. Nabrđe
12. Trnjane13. Dubravica14. Batovac15. Brežane16. Živica 17. Dragovac18. Lučica 19. Poljana20. Prugovo
96
Dijagram 4.11. Sulfidoredukujuće klostridije
0
2
4
6
8
10
12
14
16
MDK
3
6
9
12
15
18
1. Ostrovo2. Petka 3. Rečica4. Kličevac 5. Maljurevac6. Bubušinac7. Bratinac 8. Bare9. Beranje10. Kasidol11. Nabrđe12. Trnjane13. Dubravica14. Batovac15. Brežane16. Živica 17. Dragovac18. Lučica 19. Poljana20. Prugovo
97
4.1. Određivanje fizičko hemijske i mikrobiološke ispravnosti vode za piće
Rezultati dobijeni ispitivanjem vode za piće u selima u okolini Poţarevca, pokazali u sledeće:
1. Ostrovo - Broj ĉlanova domaćinstava koji piju vodu iz ispitivanih bunara je u proseku 4.
Dubina bunara je izmeĊu 9 i 21 m. Ukupno neispravnih uzoraka vode za piće ima 55% od
ispitivanih. Najĉešći uzrok neispravnosti su povišene vrednosti nitrata, maksimalna zabeleţena
vrednost je 204,7 mg/dm3, nitrita, maksimalna zabeleţena vrednost je 0,06 mg/dm
3 i
elektroprovodljivosti, maksimalna zabeleţena vrednost je 1338 µS. U jednom uzorku vode bio
je povišen utrošak KMnO4 14,99 mg/dm3. Mikrobiološki je neispravno 40% uzoraka.
2. Petka - Broj ĉlanova domaćinstava koji piju vodu iz ispitivanih bunara je u proseku 5. Dubina
bunara je izmeĊu 9 i 16 m. U ovom selu nijedan uzorak vode nije fiziĉko hemijski ispravan za
piće. Najĉešći uzrok neispravnosti vode za piće su povišene vrednosti nitrata i povišena vrednost
elekroprovodljivosti. Maksimalna zabeleţena vrednost je 236,77 mg/dm3. Maksimalna
zabeleţena vrednost elektroprovodljivosti 2010 µS. Mikrobiološki je neispravno 45% uzoraka.
3. Rečica - Broj ĉlanova domaćinstava koji piju vodu iz ispitivanih bunara je u proseku 6.
Dubina bunara prvog vodonosnog sloja, njih 12, je izmeĊu 6 i 25 m, dok su arterški bunari, njih
8, dubine preko 100 m. Ukupno neispravnih uzoraka vode za piće ima 70% od ispitivanih. Iz
prvog vodonosnog sloja svi uzorci su bili neispravni. Najĉešći uzrok neispravnosti su povišene
vrednosti nitrata. Maksimalna zabeleţena vrednost je 705,5 mg/dm3. Voda iz arterških bunara je
zdravstveno bezbedna. Mikrobiološki je neispravno 65% uzoraka.
4. Kličevac - Broj ĉlanova domaćinstava koji piju vodu iz ispitivanih bunara je u proseku 6.
Dubina bunara prvog vodonosnog sloja, njih 14, je izmeĊu 7 i 30 m, dok su arterški bunari, njih
6, dubine od 50 do 144 m. U ovom selu nijedan uzorak vode za piće nije fiziĉko hemijski
ispravan iz plićeg vodonosnog sloja. Najĉešći uzrok neispravnosti su povišene vrednosti nitrata.
Maksimalna zabeleţena vrednost je 1138,9 mg/dm3. Voda iz arterških bunara je zdravstveno
ispravna. Mikrobiološki je neispravno 70% uzoraka.
5. Maljurevac - Broj ĉlanova domaćinstava koji piju vodu iz ispitivanih bunara je u proseku 5.
Dubina bunara je izmeĊu 6 i 19 m. Ukupno neispravnih uzoraka vode za piće je 50% od
ispitivanih. Najĉešći uzrok neispravnosti su povišene vrednosti nitrata. Maksimalna zabeleţena
vrednost je 67,65 mg/dm3 i nitrita 0,1 mg/dm
3. Mikrobiološki je neispravno 40% uzoraka .
6. Bubušinac - Broj ĉlanova domaćinstava koji piju vodu iz ispitivanih bunara je u proseku 5.
Dubina bunara je izmeĊu 15 i 23 m. Ukupno neispravnih uzoraka vode za piće ima 65% od
ispitivanih. Najĉešći uzrok neispravnosti su povišene vrednosti nitrata. Maksimalna zabeleţena
vrednost je 165,3 mg/dm3, i elektroprovodljivosti, maksimalna zabeleţena vrednost je 1205 µS,
u jednom uzorku bila je povišena koncentacija nitrita 0,2 mg/dm3. Mikrobiološki je neispravno
25% uzoraka.
7. Bratinac - Broj ĉlanova domaćinstava koji piju vodu iz ispitivanih bunara je u proseku 5.
Dubina bunara je izmeĊu 12 i 25 m. Ukupno neispravnih uzoraka vode za piće je 95% od
ispitivanih. Najĉešći uzrok neispravnosti su povišene vrednosti nitrata. Maksimalna zabeleţena
vrednost je 207 mg/dm3. Mikrobiološki je neispravno 50% uzoraka.
98
8. Bare - Broj ĉlanova domaćinstava koji piju vodu iz ispitivanih bunara je u proseku 5. Dubina
individualnih bunara je izmeĊu 9 i 28 m. U ovom selu nijedan uzorak vode fiziĉko hemijski i
mikrobiološki nije ispravan za piće. Najĉešći uzrok neispravnosti su povišene vrednosti nitrata.
Maksimalna zabeleţena vrednost nitrata je 393,3 mg/dm3, povišene su i vrednosti
elektroprovodljivosti, najviša zabeleţena vrednost je 1829 µS.
9. Beranje - Broj ĉlanova domaćinstava koji piju vodu iz ispitivanih bunara je u proseku 5.
Dubina bunara je izmeĊu 5 i 28 m. U ovom selu nijedan uzorak vode nije fiziĉko hemijski
ispravan za piće. Najĉešći uzrok neispravnosti su povišene vrednosti nitrata. Maksimalna
zabeleţena vrednost je 435,2 mg/dm3. Mikrobiološki je neispravno 85% uzoraka.
10. Kasidol - Broj ĉlanova domaćinstava koji piju vodu iz ispitivanih bunara je u proseku 6.
Dubina bunara je izmeĊu 8 i 18 m. Uzorkovana je i voda iz jednog bunara dubine 110 m.
Ukupno neispravnih uzoraka vode za piće ima 90% od ispitivanih. Najĉešći uzrok neispravnosti
su povišene vrednosti nitrata i elektroprovodljivosti. Maksimalna zabeleţena vrednost nitrata je
177,5 mg/dm3, maksimalna zabeleţena vrednost elektroprovodljivosti 1323 µS, a u jednom
uzorku bila je povišena i vrednost nitrita 0,06 mg/dm3. Voda iz arterškog bunara je zdravstveno
ispravna. Mikrobiološki je neispravno 80% uzoraka.
11. Nabrđe - Broj ĉlanova domaćinstava koji piju vodu iz ispitivanih bunara je u proseku 6.
Dubina bunara je izmeĊu 6 i 17 m. Uzorkovana je i voda iz 2 bunara dubine 100 m. Ukupno
neispravnih uzoraka vode za piće ima 45% od ispitivanih. Najĉešći uzrok neispravnosti su
povišene vrednosti nitrita. Maksimalna zabeleţena vrednost je 0,2 mg/dm3. Mikrobiološki je
neispravno 15% uzoraka.
12. Trnjane - Broj ĉlanova domaćinstava koji piju vodu iz ispitivanih bunara je u proseku 7.
Dubina bunara je izmeĊu 6 i 31 m. Svega je 5% ispravnih uzoraka vode za piće od ukupnog
broja ispitivanih uzoraka vode. Najĉešći uzrok neispravnosti su povišene vrednosti nitrata.
Maksimalna zabeleţena vrednost nitrata je 178,3 mg/dm3, bile su povišene i vrednosti
elektroprovodljivosti. Najviša zabeleţena vrednost bila je 1186 µS. Mikrobiološki je neispravno
50% uzoraka.
13. Dubravica - Broj ĉlanova domaćinstava koji piju vodu iz ispitivanih bunara je u proseku 5.
Dubina bunara je izmeĊu 8 i 17 m. Ukupno neispravnih uzoraka vode za piće ima 20% od
ispitivanih. Uzrok neispravnosti su povišene vrednosti nitrata 66,3 mg/ dm3. Mikrobiološki je
neispravno 15% uzoraka.
14. Batovac - Broj ĉlanova domaćinstava koji piju vodu iz ispitivanih bunara je u proseku 5.
Dubina bunara je izmeĊu 9 i 16 m. Ukupno neispravnih uzoraka vode za piće ima 60% od
ispitivanih. Najĉešći uzrok neispravnosti su povišene vrednosti nitrata i nitrita. Maksimalna
zabeleţena vrednost nitrata je 61,12 mg/dm3
i nitrita 0,06 mg/dm3. Mikrobiološki je neispravno
50% uzoraka.
15. Brežane - Broj ĉlanova domaćinstava koji piju vodu iz ispitivanih bunara je u proseku 5.
Dubina bunara je izmeĊu 7 i 19 m. Ukupno neispravnih uzoraka vode za piće ima 60% od
ispitivanih. Najĉešći uzrok neispravnosti su povišene vrednosti nitrata. Maksimalna zabeleţena
vrednost je 126,7 mg/dm3. Mikrobiološki je neispravno 40% uzoraka.
99
16. Živica - Broj ĉlanova domaćinstava koji piju vodu iz ispitivanih bunara je u proseku 5.
Dubina bunara je izmeĊu 9 i 21 m. Ukupno neispravnih uzoraka vode za piće ima 65% od
ispitivanih. Najĉešći uzrok neispravnosti su povišene vrednosti nitrata i eletroprovodljivost.
Maksimalna zabeleţena vrednost nitrata je 250,06 mg/dm3, a elektroprovodljivosti je 1346 µS, u
jednom uzorku bila je sniţena pH vrednost 6,27, a u jednom uzorku bila je povišena mutnoća
9,30 NTU. Mikrobiološki je neispravno 35% uzoraka.
17. Dragovac - Broj ĉlanova domaćinstava koji piju vodu iz ispitivanih bunara je u proseku 5.
Dubina bunara je izmeĊu 8 i 18 m. Ukupno neispravnih uzoraka vode za piće ima 60% od
ispitivanih. Najĉešći uzrok neispravnosti su povišene vrednosti nitrata. Maksimalna zabeleţena
vrednost nitrata je 91,9 mg/dm3, u jednom bunaru bila je povišena vrednost nitrita 0,1 mg/dm
3.
Mikrobiološki je neispravno 25 % uzoraka.
18. Lučica - Broj ĉlanova domaćinstava koji piju vodu iz ispitivanih bunara je u proseku 5.
Dubina bunara je izmeĊu 9 i 18 m. U ovom selu nijedan uzorak vode nije ispravan za piće.
Najĉešći uzrok neispravnosti su povišene vrednosti nitrata i elektroprovodljivost. Maksimalna
zabeleţena vrednost nitrata je 170,28 mg/dm3 i elektroprovodljivosti 1458 µS. Mikrobiološki je
neispravno 35% uzoraka.
19. Poljana - Broj ĉlanova domaćinstava koji piju vodu iz ispitivanih bunara je u proseku 6.
Dubina bunara je izmeĊu 6 i 31 m. Ukupno neispravnih uzoraka vode za piće ima 60% od
ispitivanih. Najĉešći uzrok neispravnosti su povišene vrednosti nitrata i elektroprovodljivost.
Maksimalna zabeleţena vrednost je 335,7 mg/dm3, elekroprovodljivosti je 1766 µS.
Mikrobiološki je neispravno 60% uzoraka.
20. Prugovo - Broj ĉlanova domaćinstava koji piju vodu iz ispitivanih bunara je u proseku 5.
Dubina bunara je izmeĊu 10 i 18 m. U ovom selu nijedan uzorak vode nije fiziĉko hemijski
ispravan za piće. Najĉešći uzrok neispravnosti su povišene vrednosti nitrata i
elektroprovodljivosti. Maksimalna zabeleţena vrednost nitrata je 148,01 mg/dm3, a
elektroprovodljivosti je 1293 µS. U jednom uzorku bila je povišena vrednost nitrita 0,4 mg/dm3.
Mikrobiološki je neispravno 70% uzoraka.
Kao što ova analiza pokazuje, dobijeni rezultati analiza voda razlikuju se od naselja do naselja. U
većini naselja voda je u velikom procentu higijenski neispravna. Najĉešći uzrok neispravnosti
vode za piće u individualnim bunarima seoskih naselja Grada Poţarevca je fiziĉko-hemijska
neispravnost zbog povišenih vrednosti nitrata i mikrobiološka neispravnost zbog prisustva
bakterija fekalnog porekla.
100
4.2. Određivanje sadržaja teških metala u vodi za piće
Metali u vodi mogu biti primarnog i sekundarnog porekla. U prvom sluĉaju dolaze iz tla, a u
zavisnosti od reakcije vode, rastvorljivosti soli metala i sadrţaja metalnih spojeva u površinskim
slojevima (Rajković et al., 2008) . U drugom oni vode poreklo iz cevi, pri neadekvatnom
tretiranju vode prilikom preĉišćavanja i pri prodoru industrijskih otpadnih voda.
Sva ispitivanja u ovom specijalistiĉkom radu izvršena su na atomskim apsorpcionim
spektrofotometrima: VARIAN SPECTRAA-10-plameni (Varian, Australija, 1991) (slika 4.2.1.) i
VARIAN 240 ZAA-GTA 120-grafitni (Varian, Australija, 2011.godina) (slika 4.2.2.).
Slika 4.2.1. Atomski apsorpcioni spektrofotometar VARIAN SPECTRAA-10
101
Slika 4.2.2. Atomski apsorpcioni spektrofotometar VARIAN 240 ZAA-GTA
Rezultati ispitivanja sadrţaja teških metala u vodi za piće prikazani su u tabeli 4.2.1.
Od svih metala najĉešće se u ispitivanim uzorcima vode za piće moţe naći gvoţĊe, mangan, u
63% uzoraka vode moţe se otkriti prisustvo kadmijuma, uglavnom u dozvoljenim granicama.
Sliĉno je sa olovom i arsenom. Smatra se da se iz vode unosi trećina dnevnih koliĉina metala.
Toksiĉni metali se nalaze u vodi u obliku oksida, karbonata i sulfida. Najmanje se rastvaraju
sulfidi, njihova rastvorljivost ne zavisi od pH vrednosti vode.
4.3. Određivanje urana
Sadrţaj urana ispitivan je u uzorcima vode za piće, a rezultati analize pokazuju da je
koncentracija urana ispod granice detekcije (Sluţbeni list SRJ, 1999). Rezultati analize urana
prikazani su u tabeli 4.2.1.
102
Tabela 4.2.1. OdreĊivanje teških metala u vodi za piće (mg/dm3 – ppm)
Sadrţaj teških metala (mg/dm3 – ppm)
Mesto
uzorkovanja
vode za piće
Teški metal
As Pb Cd (ukupni) U
(μg/cm3)
1. Ostrovo <0,005 0,002 <0,0001 <0,001
2. Petka <0,005 0,0023 <0,0001 <0,001
3. Reĉica <0,005 <0,002 <0,0001 <0,001
4. Kliĉevac <0,005 <0,002 <0,0001 <0,001
5. Maljurevac <0,005 <0,002 <0,0001 <0,001
6. Bubušinac <0,005 <0,002 <0,0001 <0,001
7. Bratinac <0,005 <0,002 0,00012 <0,001
8. Bare <0,005 <0,002 <0,0001 <0,001
9. Beranje <0,005 0,0064 <0,0001 <0,001
10. Kasidol <0,005 0,002 <0,0001 <0,001
11. NabrĊe <0,005 0,0031 0,0001 <0,001
12. Trnjane <0,005 0,003 <0,0001 <0,001
13. Dubravica <0,005 <0,002 <0,0001 <0,001
14. Batovac <0,005 <0,002 <0,0001 <0,001
15. Breţane <0,005 0,002 <0,0001 <0,001
16. Ţivica <0,005 <0,002 <0,0001 <0,001
17. Dragovac <0,005 0,0022 <0,0001 <0,001
18. Luĉica <0,005 <0,002 <0,0001 <0,001
19. Poljana <0,005 0,002 <0,0001 <0,001
20. Prugovo <0,005 <0,002 <0,0001 <0,001
MDK 0,01 0,01 0,003 0,015
103
4.4. Kontrolna ispitivanja
Za kontrolu metoda ispitivanje kvaliteta vode za piće iz seoskih bunara izvršena su dodatna
ispitivanja voda za piće iz sela Dubravica i to dva uzorka iz razliĉitih bunara indirektnom
metodom odreĊivanja elemenata (metala i nemetala) u vodi za piće, predloţenom od strane
Rajkovića i saradnika (Rajković et al, 2008; Rajković, Stojanović, Pantelić, 2009; Rajković,
Antić, Milojković, Stojanović, Marjanović, 2014). Selo Dubravica u kome je vršeno ispitivanje
nalazi se na 75 m nadmorske visine. Uzorak broj I je uzet sa lokacije u centru gusto naseljenog
sela na udaljenosti od oko 2,5 km od reke Dunav, dok je uzorak broj II uzet sa ulaza u selo iz
pravca grada Poţarevca sa udaljenošću od oko 1 km u odnosu na uzorak broj I, a oko 3,5 km od
reke Dunav. Oba bunara su na istoj dubini od 12 m.
Za ispitivanje je korišćen kamenac, koji se izdvaja na grejaĉu kućnog bojlera prilikom
zagrevanja vode, a koji nastaje taloţenjem neorganskih nevolatilnih supstanci koje se nalaze u
vodi za piće, tokom duţeg vremenskog perioda.
Pošto sastav kamenca potiĉe uglavnom od prisustva neorganskih jedinjenja u vodi, cilj ovih
ispitivanja bio je da se posrednim putem, odreĊivanjem elementarnog sastava kamenca, utvrde
elementi, naroĉito teški metali i radioaktivni elementi, koji se nalaze u vodi za piće, kao i
posledice njihovog unošenja po zdravlje ljudi u razliĉitim vremenskim intervalima.
Suvi ostatak – kamenac utvrĊen je tako što je 1 dm3 vode za piće zagrevan do kljuĉanja i
uparavan do suva. Sastav tako dobijenog kamenca odreĊen je upotrebom atomskog apsorpcionog
spektrofotometra The Perkin-Elmer AAnalyst Model 300, prema standardu JUS B.B8.070
(putem metode DM 10 – 0/4, 0/6, 0/7, 0/8, 0/9, 0/10, 0/11, 0/12, 0/13, i 0/17) (standardne metode
ITNMS).
Udeo elemenata, u obliku jedinjenja ili u elementarnom obliku, u % uporeĊen je sa maksimalno
dopuštenim koncentracijama (MDK) neorganskih supstanci u vodi, koje su propisane Zakonom
(Sluţbeni list SRJ, 1998) ali i Zakonom predviĊenim za flaširane vode za piće i za elementarne
nepogode (Sluţbeni list SRJ, 1999).
Kvantitativni sadrţaj urana odreĊen je fluorimetrijskom metodom zasnovanoj na linearnoj
zavisnosti intenziteta fluoriscencije molekula uranovih jedinjenja od njihove koncentracije.
Smanjenje intenziteta fluorescencije svode se na najmanju moguću meru tehnikom „standardnog
dodatka” nakon ekstrakcije urana sa sinergistiĉkom smesom TOPO (tri-n-oktil fosfin oksid)-etil-
acetat. Intenzitet fluorescencije meren je pomoću Fluorimetra 26-000 Jarrel Ash Division (Fisher
Scientific Company, Waltham, 1978).
Nakon utvrĊivanja prisustva urana u vodi za piće, posredno, ispitivanjem kamenca (Rajković,
Stojanović, Pantelić, 2007; Rajković et al., 2008), izvršeno je kvantitativno odreĊivanje oblika
vezivanja urana, metodom frakcione ekstrakcije (Rajković i Stojanović, 2004; Rajković and
Stojanović, 2004; Rajković et al., 2005).
Frakciona ekstrakcija zasnovana je na teoriji da metali formiraju sa ĉvrstom fazom veze razliĉite
jaĉine (Knopke and Kühn, 1985) i da te veze mogu biti postupno raskinute delovanjem reagensa
razliĉite jaĉine (Tessier, Campbel and Bisson, 1995): prva frakcija – vodo-rastvorljiva i
izmenljivo-adsorbovana, rastvor kalcijum-hlorida koncentracije 0,1 mol/dm3 (vrednost pH 7,50),
104
koristi se za ekstrakciju vodorastvornih i izmenljivo adsorbovanih oblika metala [uslovi
ekstrakcije: uravnoteţavanje ĉvrste i teĉne faze (1:10) traje 1h na sobnoj temperaturi uz
mešanje], druga frakcija - karbonatna, rastvor natrijum-acetata koncentracije 1 mol/dm3
(vrednost pH 5,00) [uslovi ekstrakcije: uravnoteţavanje ĉvrste i teĉne faze (1:10) traje 1h na
sobnoj temperaturi uz mešanje], koristi se za ekstrakciju specifiĉno adsorbovanih metala i metala
vezanih za karbonate, treća frakcija – amorfni oksidi Fe Mn, hidroksiamin hidrohlorida
koncentracije 0,04 mol/dm3 u 25%-nom rastvoru sirćetne kiseline (vrednost pH 3,00), koristi se
za ekstrakciju metala vezanih za okside mangana i gvoţĊa [uslovi ekstrakcije: mešanje 4h na
sobnoj temperaturi], četvrta frakcija – organska faza, azotna kiselina koncentracije 0,02 mol/dm3
u 30%-nom rastvoru vodonik-peroksida (vrednost pH 2,00), koristi se za metale vezane za
organsku materiju, peta frakcija - strukturno vezan uran, rastvor azotne kiseline koncentracije 8
mol/dm3, odreĊuju se iz razlike ukupnog urana i zbira razlike sadrţaja urana u frakcijama 2-6,
šesta frakcija – ukupan uran, smeša koncentrovane fluorovodoniĉne i azotne kiseline (1 : 3)
[uslovi ekstrakcije: razaranje kuvanjem do suva, suvi ostatak se tretira 8%-nom HNO3].
Treba naglasiti da sredstva za frakcionu ekstrakciju nisu standardizovana, pa se ne moţe sa
potpunom sigurnošću tvrditi da pojedini oblici urana zaista postoje u kamencu. Osnovni
kriterijum za ocenu njihove pouzdanosti u pogledu pristupaĉnosti su statistiĉke korelacije.
Primenom estragenasa razliĉitih pH vrednosti, metoda frakcione ekstrakcije pruţa informacije o
stepenu rastvorljivosti i revezibilnosti oblika vezanog urana, ukazujući ujedno i na poreklo urana
(prirodno ili antropogeno) dospelog u vodu za piće.
Skenirajuća elektronska mikroskopija uzoraka je izvršena pomoću ureĊaja JEOL JSM 6390 LV i
INCA-X-sight (Oxford Instrument, UK) spektrometrom sa energijom elektrona od 20 KeV. Da bi
se unutar mikroskopa odrţao visoki vakuum analizirani uzorci moraju biti neisparljivi, a drugi
bitan uslov koji mora biti ispunjen jeste elektroprovodnost uzoraka. U svrhu obezbeĊenja
elektroprovodnosti, uzorci se naparavaju zlatom (”conductive coating”) pomoću ureĊaja za
naparavanje (SCD 005 sputter coater, BAL-TEC), strujom od 25 mA sa udaljenosti od 50 nm
tokom 100 s.
Rendgenska difrakciona analiza izvršena je tako što je kamenac prethodno usitnjen i frakcija
finog praha je dodatno prouĉena. Snimanje je izvršeno na EDXRF (an Energy Dispersive X-Ray
Fluorescence) MiniPal 4 X-Ray Fluorescentni Spectrometer.
Za DTA/TG analizu kontrolnih kamenaca korišćena je metoda termogravimetrijske i
diferencijalne termiĉke analize DM 10-0/35 (standardna metoda ITNMS).
Rezultati ispitivanja kamenca, koji je dobijen iz vode za piće iz seoskih bunara, primenom AAS,
prema standardu JUS B.B8.070. prikazani su u tabeli 4.4.1.
105
Tabela 4.4.1. Hemijske supstance neorganske prirode pronaĊene u kamencu i izraĉunata njihova masena koncentracija u vodi
Hemijska supstanca
PronaĊeno u kamencu
Izraĉunate masena koncentracija
u vodi za piće
(mg/dm3)
Dozvoljena
masena
koncentracija u
vodi za piće
(mg/dm3)
I uzorak II uzorak I uzorak II uzorak
Kalcijum, kao CaO 53,56% 53,37% 160,50 kao Ca 181,07 kao Ca 200,0
Magnezijum, kao MgO 1,34% 1,06% 3,39 kao Mg 3,03 kao Mg 50,0
Natrijum, kao Na2O 0,034% 0,0345% 0,106 kao Na 0,122 kao Na 150,0
Kalijum, kao K2O 0,00505% 0,0737% 0,0176 kao K 0,290 kao K 12,0
GvoţĊe, kao Fe2O3 0,624% 0,263% 1,83 kao Fe 0,87 kao Fe 0,3 ili 0,05 a
Mangan, kao Mn 0,0021%
ili 21 ppm
0,00135%
ili 13,5 ppm
0,008818
ili 8,81 µg/dm3
0,00641
ili 6,41 µg/dm3
0,05 b
Silicijum, kao SiO2 0,91% 2,16% 1,786 kao Si 4,79 kao Si –
Aluminijum, kao Al2O3 0,0227% 0,00378% 0,05 kao Al 0,0095 kao Al
ili 9,49 μg/dm3
0,2 ili 0,05a
Titan, kao TiO2 0,0337% < 0,002%
ispod praga detekcije
0,085 kao Ti – –
Olovo 0,0045%
ili 45 ppm
0,0165%
ili 165 ppm
0,01887
ili 18,87 µg/dm3
0,07833
ili 78,33 µg/dm3
0,01 ili 0,05 a
Cink 0,00218% 0,213% 0,0914 1,01 3,0 ili 0,1a
Bakar 0,00105% 0,0059% 0,0044
ili 4,40 μg/dm3
0,028
ili 28 μg/dm3
2,0 ili 0,1 a
Uran 0,000884%
ili 8,84 ppm
0,000329%
ili 3,29 ppm
0,00371
ili 3,71 µg/dm3
0,00156
ili 1,56 µg/dm3
0,05a
Kadmijum 0,00045%
ili 4,5 ppm
0,00055%
ili 5,5 ppm
0,0019
ili 1,88 µg/dm3
0,0026
ili 2,61 µg/dm3
0,003
ili 3 µg/dm3
106
Hrom (ukupni) 0,013%
ili 130 ppm
0,00085%
ili 8,5 ppm
0,0545
ili 54,5 µg/dm3
0,004035
ili 4,035 µg/dm3
0,050
ili 50 µg/dm3
Suvi ostatak (u g) d
– – 0,4193 0,4747
Tvrdoća
vode e
CaCO3
(mg/dm3)
– – 400,78 452,12
°D – – 22,45 25,33
Gubitak ţarenjem c
43,27% 42,64%
∑ 99,82% 99,85 587,25 666,01 417,66
Pojmovi koji se koriste u tabeli 4.4.1. imaju sledeće znaĉenje:
a MDK u flaširanoj prirodnoj vodi za piće;
b Smatra se da je voda ispravna u sluĉaju da 20% merenja koja nisu
uzastopna u toku jedne godine vrednost koncentracije dostigne 0,1 mg/dm3 frekvencije merenja po vaţećem
Pravilniku;c Gubitak žarenjem predstavlja sve volatilne supstance koje se nalaze u vodi, nastale hlorisanjem vode za
piće, kao i drugih neorganskih supstanci. Njihovo prisustvo je od veoma znaĉajnog uticaja na zdravlje ljudi, ali to nije
predmet prouĉavanja ovog rada, s obzirom da se radi uglavnom o organskim supstancama; d
Suvi ostatak sastoji se iz
organskih i neorganskih materija. Dobija se uparavanjem 1 dm3 vode do suva. Ţarenjem organske materije sagore, a
neorganske se pretvore u pepeo. Oduzimanjem koliĉine pepela od ukupne koliĉine suvog ostatka dobija se koliĉina
organskih materija; e Tvrdoća vode predstavlja sadrţaj soli kalcijuma i magnezijuma rastvorenih u vodi. Tvrdoća vode
izraţava se u mg CaCO3/dm3.
107
Rezultati dobijeni preraĉunavanjem masene koncentracije u vodi za piće na osnovu sastava u
kamencu pokazali su da ispitivana voda u o vom seoskom naselju pripada kategoriji tvrde vode
(u vodi se nalazi izmeĊu 400-600 mg/dm3 CaCO3). TakoĊe, unos neorganskih supstanci ovom
vodom (587,25 mg/dm3 i 666,01 mg/dm
3, respektivno) znaĉajno premašuje Zakonom propisanu
vrednost (417,66 mg/dm3) (Sluţbeni list SRJ, 1998; Sluţbeni list SRJ, 1999).
TakoĊe, na osnovu tvrdoće vode (stara oznaka tvrdoće vode u nemaĉkim stepenima tvrdoće, °D)
(22,45 i 25,33, respektivno), voda se nalazi u kategoriji tvrde vode (18-30°D)
Svi elementi koji su dominantni u vodi za piće - alkalni i zemnoalkalni elementi - laki metali
(Na, K, Ca, Mg) (prva i druga grupa elemenata), a koji mogu da se naĊu prirodnim procesom u
vodi su po svom sadrţaju (164,02 i 184,51, respektivno) ispod Zakonom dozvoljenih
koncentracija (200 mg/dm3).
U drugu grupu ubrajaju se d-elementi - teški metali (Cr, Mn, Fe, Cu, Zn, Cd), ĉije je prisustvo
utvrĊeno u kamenca i, konsekventno, i u vodi namenjenoj humanoj upotrebi. Ono što je
zapaţeno je da je sadrţaj gvoţĊa nekoliko puta veći od Zakonom dozvoljene vrednosti (0,3
mg/dm3): I uzorak ĉak 6 puta, a II uzorak oko 3 puta. Povećani unos gvoţĊa preko vode za piće
nema direktan uticaj na zdravlje konzumenta, ali takva voda ima metalni ukus, obojena je bojom
rđe (što se moglo i vizuelno videti po boji kamenca), pa je nepogodna za piće. Veća koliĉina
gvoţĊa u vodi potpomaţe razvoj Feruginoznih bakterija koje stvaraju neprijatan miris i ukus
vode, a ukoliko se nagomilavaju u većim koliĉinama mogu dovesti do zaĉepljenja i prskanja cevi
što dovodi do prodora patogenih mikroorganizama i sekundarnog zagaĊenja vode. GvoţĊe
omogućuje razvoj feruginoznih bakterija (Clamydotrix ochracea, Clamidotrix ferrginea i
Clonotrix) u vodi, koje se razvijaju izmeĊu pahuljica hidroksida gvoţĊa stvarajući talog
neprijatnog mirisa i ukusa. GvoţĊevite vode nisu pogodne za piće, zbog izmenjenih senzornih
svojstava. Voda postaje obojena i dobija metalan ukus. Prisustvo gvoţĊa u cevima oteţava
odrţavanje slobodnog hlora u vodi zbog aporpcije hlora. Ono što je, ipak, alarmantno je da je u I
uzorku pronaĊen veći sadrţaj ukupnog hroma od Zakonom dozvoljene vrednosti. U ovom
sluĉaju, pošto se radi o vrednosti ukupnog hroma, ipak treba proveriti da li se radi o Cr(VI) ili
Cr(III), s obzirom da imaju razliĉit (štetan) uticaj na zdravlje ljudi. U drugom uzorku se
koncentracija Cd pribliţava Zakonom dozvoljenoj vrednosti, što znaĉi da sadrţaj Cd treba da se
prati, jer Cd u vodu ulazi iz više prirodnih izvora, a naroĉito šreko zemlje koja se Ċubri (najĉešće
Ċubrivom bogatim Cd).
U treću grupu elemenata nalaze se p-elementi (Al, Si, Pb). Normalno je da se silicijum i pronaĊe
u vodi, zbog prolaska vode kroz silikatne stene. Silicijum sadrţe oba uzorka, a pošto je to
prirodni elemenat ĉija koncentracija nije Zakonom ograniĉena a, sa druge strane, silicijum je
elemenat koji je najviše rasprostranjen u prirodi, tako da je njegovo prisustvo sasvim opravdano.
Olovo u vodi za piće potiĉe iz olovnih vodovodnih cevi, PVC cevi koje sadrţe olovnu
komponentu ili iz ĉesme odn. kućnih prikljuĉaka i armature. Brzina rastvaranja olova iz olovnih
cevi zavisi od: koncentracije hlorida, vrednosti pH, kiseonika, temperature, tvrdoće i vremena
zadrţavanja vode u cevima. Olovo u vodu moţe dospeti iz lemljivih spojeva cevi a koliĉina
olova u vodi za piće moţe se smanjiti kontrolom korozije i podešavanjem vrednosti pH vode u
sistemu za distribuciju. I u jednom i u drugom uzorku je koncentracija olova viša od Zakonom
dozvoljene vrednosti, meĊutim, u drugom uzorku je ona alarmanta (ĉak 7 puta veća od Zakonom
dozvoljene vrednosti). Posledice dugotrajnog unošenja olova iz vode za piće mogu biti jako
108
ozbiljne: ispoljavanje olovnog polineuritisa, encefalopatije, anemije i ţeludaĉno crevnih
poremećaja. Na osnovu novijih eksperimentalnih istraţivanja, olovo i neorganska jedinjenja
olova svrstana su u Grupu 2, što znaĉi da su verovatno kancerogena za ĉoveka, pa je ranija
graniĉna vrednost od 0,05 mg/dm3 smanjena na 0,01 mg/dm
3.
U četvrtu grupu ubraja se radioaktivni element uran (izotopi 233
U, 234
U, 235
U, 236
U, 238
U) koji je
znaĉajno toksiĉan. Uran u vodi za piće vodi poreklo iz prirodnih izvora: litosfere (u kojoj se
nalazi 3-4 ppm), vulkanskih stena (0,1-5 ppm), sedimentnih stena (0,5-4 ppm), fosfatnih stena
(30-300 ppm) i zemljišta (1-4) ppm) ili je antropogenog porekla: iz razliĉitih industrijskih grana
(rudarstvo, topioniĉarstvo, metalurgija, hemijska industrija i dr.), nekontrolisanom upotrebom
organskih i mineralnih Ċubriva i pesticida i iz otpadnih muljeva.
Nakon 1999.god. uran u vodi za piće koja se koristi u našoj zemlji mogao bi se naći i usled
NATO bombardovanja municijom sa osiromašenim uranijumom (OU). Iako se radi o razliĉitoj
toksiĉnosti ova dva oblika urana, nisu precizni podaci o prisutnosti osiromašenog uranijuma, ali
efekat prisustva osiromašenog uranijuma u vodi za piće je u suštini isti kao i prirodnog urana -
opasnost po zdravlje ljudi. Kao prvi zabrinjavajući podatak bilo je prisustvo urana u kamencu,
odnosno vodi za piće (mnogo više u prvom uzorku 8,84 ppm u odnosu na drugi 3,29 ppm,
odnosno ĉak preko 60% više). Zbog toga je izvršena provera porekla urana u vodi (kamencu), da
li je nastao kontaminacijom antropogenim putem (npr. preko OU) ili je prirodnog porekla
(metodom frakcione ekstrakcije).
Radi provere standardnih metoda odreĊivanja teških metala, izvršenih u radu, dobijeni podaci
uporeĊeni su sa vrednostima dobijenim indirektnom metodom i prikazani u tabeli 4.4.2.
Dobijeni rezultati su pokazali da je indirektna metoda mnogo preciznija i pouzdanija, jer moţe
taĉno detektovati koncentracije teških metala koji se nalaze ispod praga detekcije klasiĉnim
metodama analize vode. Ovo je veoma bitno jer se na taj naĉin prati njihovo unošenje u duţem
vremenskom periodu i mogu se preduprediti eventualne posledice po zdravlje ljudi. To se moţe
najbolje videti na primeru Cd koji je u drugom uzorku na samoj granici dozvoljene vrednosti, a
klasiĉnom metodom se nije ni detektovao. Što se tiĉe Pb tu je oĉigledna prednost primene
indirektne metode, jer je ona ukazala na opasnost od prevelikih koliĉina Pb u vodi za piće, što
klasiĉnom metodom uopšte nije ni zapaţeno.
To što arsen nije pronaĊen indirektnom metodom je što se verovatno nalazi u veoma niskoj
koncentraciji (što je i potvrĊeno ispitivanjem klasiĉnom metodom), a verovatno prisutni tragovi
arsena u ispitivanoj vodi su putem isparljivog arsina (AsH3) uklonjeni iz uzorka kamenca, zbog
ĉega on nije detektovan.
Primena metode frakcione ekstrakcije za određivanje različitih oblika vezivanja urana
Rezultati primene metode frakcione ekstrakcije za odreĊivanje razliĉitih oblika vezivanja urana u
kamencu prikazani su u tabeli 4.4.3
109
Tabela 4.4.2. Vrednosti sadrţaja teških metala u vodi za piće dobijene standardnom metodom i indirektnom metodom
* ispod praga detekcije,
** nije pronaĊen
Tabela 4.4.3. Rezultati ispitivanja porekla urana u kamencu koji je dobijen iz vode za piće metodom frakcione ekstrakcije
Frakcija Kamenac I uzorak II uzorak
Uran U, ppm
% od Uuk*
U, ppm
% od Uuk*
Ukupan 8,84 100 3,29 100
frakcija I Vodo-rastvorljiva i
izmerljivo- adsorbovana <0,01 <0,113 <0,01 <0,304
frakcija II Karbonatna 1,89 21,36 0,58 17,63
frakcija III Vezan za okside mangana i
gvoţĊa
6,93 78,305 2,38 72,34
frakcija IV Vezan za organsku materiju <0,01 <0,113 <0,01 <0,304
frakcija V Strukturno vezan u silikatima <0,01 <0,113 0,31 9,42
Σ 8,85 100,004% 3,29 99,998%
* Sadrţaj, u %, pojedine frakcije u ukupnom sadrţaju urana u kamencu
Sadrţaj teških metala (mg/dm3 – ppm)
Uzorak
Mesto uzorkovanja vode za
piće (Dubravica)
Teški metal
As Pb Cd (ukupni) U
standardna
metoda
indirektna
metoda
standardna
metoda
indirektna
metoda
standardna
metoda
indirektna
metoda
standardna
metoda
indirektna
metoda
uzorak I <0,005 – **
<0,002 0,02 <0,0001 0,0019 <0,001 0,00371
uzorak II <0,005 – **
<0,002 0,078 <0,0001 0,0026 <0,001 0,00156
MDK vrednost 0,01 0,01 0,003 0,015
110
Na osnovu rezultata frakcione ekstrakcije, zakljuĉuje se da se sadrţaj urana u kamencu, a samim
tim i u vodi za piće, nalazi u trećoj frakciji koja predstavlja potencijalno pristupaĉnu i mobilnu
frakciju urana, što jasno ukazuje da ova jedinjenja imaju veliki afinitet prema uranu, a takoĊe
ukazuju na njegovo antropogeno poreklo (Stojanović i Martinović, 1993). Vrednosti se kreću (u
% od ukupnog sadrţaja urana u kamencu) od 72,34% (II uzorak) do 78,305% (I uzorak).
U zavisnosti od porekla urana njegova pristupaĉnost moţe biti manja ili veća. Uran koji se u
kamencu pojavljuje iz geohemijskih izvora nalazi se u manje pristupaĉnim oblicima (karbonati,
oksidi, fosfati, sulfidi, silikati) (Knopke and Kühn, 1985). Sa druge strane, uran koji je u
zemljištu dospeva u vodu putem razliĉitih antropogenih aktivnosti, najĉešće se nalazi u takvim
oblicima (u zemljišnom rastvoru razmenljivo i specifiĉno adsorbovan) iz kojih je njegova
pristupaĉnost za ţive organizme veća.
Na osnovu rezultata frakcione ekstrakcije, zakljuĉuje se da je sadrţaj urana u kamencu, a samim
tim i u vodi za piće, predstavlja potencijalno pristupaĉne i mobilne frakcije urana (72,34-
78,305%) koje ukazuju na njegovo antropogeno poreklo (Shuman, 1985). To znaĉi da se u vodi
za piće nalazi i prirodni uran ali i uran koji je antropogenim putem došao u ţivotnu sredinu.
Rendgenska difrakciona analiza (RDA)
Difraktogrami ispitivanih kamenaca dokazali su prisustvo elemenata naĊenih AAS (slika 4.4.1. i
4.4.2).
Na difraktogramu je jasan pik koji ukazuje da se kalcijum nalazi u najvećem iznosu.
Metode termogravimetrijske i diferencijalno termičke analize
Termijski dijagrami ispitivanih kamenaca prikazani su na slika 4.4.3. i 4.4.4.
U temperaturskom intervalu od 450-540°C, na I uzorku javlja se endoterman pik na DTA koji
potiĉe od kalciju- hidroksida a veliki pik na 889 potice od kalcijum-karbonata, što je još jedna
potvrda da kamenac u osnovi kalcijum-karbonat, dokazano alotropska modifikacija kalcit.
111
Slika 4.4.1. Difraktogram I uzorka kamenca
112
Slika 4.4.2. . Difraktogram II uzorka kamenca
113
Slika 4.4.3. Termijski dijagram I uzorka sniman pri brzini zagrevanja od 10oC/min.
0 200 400 600 800 1000
-50
-40
-30
-20
-10
0
Temperatura, oC
Gu
bita
k m
ase
, %
-100
-80
-60
-40
-20
0
Gubitak mase:
20-412 0C -0.68%
412-590 0C -2.40%
590-970 0C -43.53%
20-970 0C -46.61%
DT
A,
V
470
889endo
uzorak 2
114
Slika 4.4.4. Termijski dijagram II uzorka sniman pri brzini zagrevanja od 10
oC/min.
0 200 400 600 800 1000
-50
-40
-30
-20
-10
0
Gubitak mase:
20-677 0C -0.80%
677-943 0C -42.30%
20-943 0C -43.10%
Temperatura, oC
Gu
bita
k m
ase
, %
endo-100
-80
-60
-40
-20
0
DT
A,
V
886
uzorak 1
115
Upotreba skenirajućeg elektronskog mikroskopa (SEM) za ispitivanje kristalne strukture
kamenca
Skenirajuća elektronska mikroskopija uzoraka je izvršena pomoću ureĊaja JEOL JSM 6390 LV i
INCA-X-sight (Oxford Instrument, UK) spektrometrom sa energijom elektrona od 20 KeV.
Elektronski mikroskop se nalazi na Poljoprivrednom fakultetu u Zemunu (slika 4.4.5).
116
Slika 4.4.5. Elektronski mikroskop na Poljoprivrednom fakultetu u Zemunu
117
Upotrebom skenirajućeg elektronskog mikroskopa za ispitivanje kristalne strukture kalcita koji
se nalazi u kamencu, dobijene su sledeće SEM fotografije, prikazane na slici 4.4.6.
Fotografije dobijene na skenirajućem elektronskom mikroskopu potvrdile su da dominantni oblik
kalcijum-karbonata, koji se u nalazi u kamencu, ima izrazito kristalnu strukturu heksagonalnog
oblika koja odgovara kalcitu ali da je zastupljena i kristalna modifikacija koja kristališe
rombiĉno i koja odgovara aragonitu (Chang, 1971). Aragonit se nalazi u mnogo manjoj koliĉini
nego kalcit (Rajković and Tošković, 2003).
Strukturu kalcita ĉini romboedar na ĉijim se uglovima nalaze atomi kalcijuma. Atom ugljenika
nalazi se u središtu romboedra, a atomi kiseonika u jednoj ravni pod uglom od 120º (sp2-
hibridizacija atoma ugljenika). Istovremeno se u ovoj ravni moţe uoĉiti heksagonalni sastav
kristala (slika 7.10) (Rajkovic et al., 2008a i 2008b; Rajković T., 2008).
I uzorak II uzorak
uvećanje x300
118
uvećanje x700
I uzorak II uzorak
uvećanje x1000
119
I uzorak II uzorak
uvećanje x3000
Slika 4.4.6. Dobijene SEM fotografije kamenca pod razliĉitim uvećanjem
(od 300 do 3000 puta)
120
5. Zaključak
U okviru ovog specijalistiĉkog rada, koji je uraĊen u laboratorijama Zavoda za javno zdravlje
grada Poţarevca, izvršeno je ispitivanje kvaliteta vode za piće u seoskim naseljima koja nemaju
centralno vodosnabdevanje.
Ukupno je uzorkovano i ispitano 400 uzoraka vode za piće iz 20 domaćinstava sela u okolini
grada Poţarevca.
Zemljišta kroz koja je prolazila voda korišćena za piće na razliĉitim lokalitetima Braniĉevskog
okruga po mehaniĉkom sastavu pripadaju teksturnim klasama glinuše i ilovaĉe, dok se po
hemijskim karakteristikama znaĉajno razlikuju: u karbonatnim uzorcima sadrţaj CaCO3 varira
od 0,56-10%, što je u korelaciji sa aktivnom kiselošću zemljišta (pH u H2O). Aktivna kiselost
beskarbonatnih uzoraka varira u intervalu 5,17-6,61 (pH u H2O) što ukazuje na razliĉite
pedogenetske procese koji su prisutni u ispitivanim zemljištima, kao i njihova pripadnost
odreĊenim sistematskim kategorijama zemljišta. Prema sadrţaju humusa ispitana zemljišta se
bitno razlikuju jer sadrţaj humusa varira od od 1,64-3,22%. tj. od slabo humusnih zemljišta do
umereno humusnih.
Ispitivanja su pokazala da se % mikrobiološke ispravnosti u ispitivanim uzorcima vode kreće od
85% u selu Dubravica, do potpuno neispravne vode za piće, uzorkovane u selu Bare.
Fiziĉko hemijska ispravnost vode za piće kretala se od 95% u selu Dubravica, do potpuno
neispravne vode za piće, uzorkovane u selima Petka, Luĉica i Prugovo.
Najĉešći uzrok neispravnosti vode za piće su povišene vrednosti nitrata. U jednom analiziranom
uzorku vode u selu Kliĉevac zabeleţena je maksimalna koncentracija nitrata 1138,9 mg/dm3, što
je 20 puta više od dozvoljene vrednosti (50 mg/dm3).
Prisustvo nitriti u vodi za piće ukazuje da je zagaĊenje u toku i moţe biti iz atmosfere, kao
proizvod raspadanja organskih materija, ili iz azotnih mineralnih Ċubriva. U jednom
analiziranom uzorku vode u selu Prugovo zabeleţena je maksimalna koncentracija nitrita od 0,40
mg/dm3, što je 10 puta više od dozvoljene vrednosti (0,03 mg/dm
3).
Jedan od hemijskih indikatora sveţeg fekalnog zagaĊenja je amonijak, koji nastaje kao posledica
mineralizacije organskih materija. U analiziranim uzorcima vode za piće u seoskim
domaćinstvima koncentracija amonijaka je u dozvoljenim granicama.
Za pijaću vodu optimalne pH vrenosti kreću se od 6,50-8,00. pH vrednost je znaĉajna i za
tehnologiju vodovoda, jer od nje zavisi da li će biti agresivna prema materiji od koje su
izgraĊene cevi i delovi sistema za vodosnabdevanje.U jednom analiziranom uzorku u selu Ţivica
zabeleţena je pH vrednost od 6,27 koja je niţa od preporuĉene (6,80-8,50), što znaĉi da je voda
kiselija, što moţe imati uticaj na ţivi svet.
Mutnoća vode dolazi od suspendovanih materija neorganskog porekla i najĉešće dolazi od gline i
mulja, prisustva vodenih organizama i nerastvorenih mehurića vazduha. U jednom analiziranom
uzorku vode u selu Breţane zabeleţena je maksimalna vrednost od 26,5 NTU, što je 5 puta više
od dozvoljene vrednosti (5 NTU).
121
Boja vode je posledica prisustva koloidno rastvorenih materija biljnog porekla i veoma se teško
uklanja. U jednom analiziranom uzorku vode u selu Ostrovo zabeleţena je maksimalna vrednost
od 10 Co-Pt jedinica, što je 2 puta više od dozvoljene vrednosti (5 Co-Pt).
Skoro sve vode u prirodi, kao i otpadne vode, sadrţe hloridni-jon. Sa higijenskog gledišta voda
za piće ne treba da sadrţi više od 200 mg/dm3
hlorida. Ukoliko je koncentracija veća kao što je
zabeleţena u jednom analiziranom uzorku vode u selu Kliĉevac 262,48 mg/dm3, voda ima slan
ukus, naroĉito ako voda sadrţi i dosta natrijum-jona.
Potrošnja kalijum-permanganata nam sluţi za odreĊivanje prisutne koliĉine organske materije u
vodi za piće. U jednom analiziranom uzorku vode u selu Ostrovo zabeleţena je maksimalna
vrednost potrošnje kalijum-permanganata od 14,99 mg/dm3, što je skoro 2 puta viša vrednost od
dozvoljene (8 mg/dm3).
Najĉešći uzrok neispravnosti vode za piće su povišene vrednosti elektroprovodljivosti. U jednom
analiziranom uzorku vode u selu Kliĉevac zabeleţena je maksimalna vrednost
elektroprovodljivosti 2940 µS, što je oko 3 puta viša vrednost od dozvoljene (1000 µS).
Ispitivanje sadrţaja teških metala: As, Pb i Cd u vodi za piće pokazala su da je njihov sadrţaj u
svim uzorcima ispitivane vode za piće ispod maksimalno dozvoljene koncentracije, prema
Pravilniku, a u nekim sluĉajevima ĉak i ispod granice detekcije.
Sadrţaj urana u ispitivanim uzorcima vode pokazuju da je koncentracija urana u granicama
prirodnih vrednosti.
Kod uzoraka vode kod kojih je dokazana mikrobiološka neispravnost potrebno je uraditi
dezinfekciju vode i ponoviti analizu. Ako je voda pri ponovljenoj analizi mikrobiološki ispravna
moţe se koristiti za piće. Kod fiziĉko-hemijske neispravnosti vodu koristiti samo kao tehniĉku
vodu.
Kvalitet vode se kod fiziĉko-hemijske neispravnosti ne moţe pouzdano popraviti. Kod
mikrobiološke i fiziĉko-hemijske neispravnosti voda se ne moţe koristiti ni za piće ni za
tehniĉku upotrebu. Posle dezinfekcije i kontrole ova voda se moţe koristiti za tehniĉku upotrebu.
Kako je ljudski faktor i dalje presudan prilikom upotrebe vode za piće i svakodnevnu upotrebu,
neophodno je vršiti edukaciju stanovništa o znaĉaju zdravstveno bezbedne vode za piće i
kontinualno vršiti monitoring svih izvorišta vode koji ne pripadaju centralnom vododnabdevanju.
122
6. Literatura
1. APHA/AWWA/WEF (1998): Standard Methods for the Examination of Water and
Wastewater, Washinton, DC: American Public Health Association.
2. ASTM E-300, (1973) (reapproved 1979): Standard Recommended Practice for Sampling
Industrial Chemicals, Philadelphia: American Society for Testing and Materials.
3. Bartram, J. and Balance, R. (1996): Water Quality Monitoring: A Practical Guide to the
Design and Implementation of Freswater Quality Studies and Monitoring Programes, United
Nations Environment Programme/World health organization. London: E & FN Spon.
4. Birke, M., Reimann, C., Demetriades, A., Rauch, U., Lorenz, H., Harazim, B., Glatte, W.
(2010): Determination of Major and Trace elements in European Bottled Mineral Water –
Analytical methods, Journal of Geochemical Exploration, Vol. 107, pp. 217-226.
5. Broekaert, J.A.C. (1998): Analytical Atomic Spectrometry with Flames and Plasmas, Third
Edition, Wiley-VCH, Weinheim, Germany, 1998.
6. Burns, R.C. and Hardy, R.W.F. (1975): Nitrogen Fixation in Bacteria and Higher Plants, New
York: Springer.
7. Chang, L.L.Y. (1971): Subsolidus phase relations in the aragonite – type carbonates I. The
system CaCO3-SrCO3-BaCO3, American Mineralogist, 56, pp. 1660-1673.
8. Dalmacija, B. (1995): Hemijsko-tehnološki aspekti kvaliteta vode za piće, Seminar „Kvalitet
vode za piće: Nove preporuke Svetske zdravstvene organizacije Evropske unije”, Savez
hemiĉara i tehnologa Jugoslavije, Beograd, 16. novembar 1995, Izvodi predavanja, s. 9-29.
9. Dalmacija, B. (2000): Kontrola kvaliteta voda u okviru upravljanja kvalitetom, Prirodno-
matematiĉki fakultet, Novi Sad.
10. Đukić, D., Gajin, S., Matavulj, M., Mandić, L. (2000): Mikrobiologija voda, Prosveta,
Beograd.
11. Eaton, A.D., Clesceri, L.S., Greenberg, A.E. (Eds.) (1995): Standard Methods for
Examination of Water and Waste Water, 19th
Edition American Public Healt Association,
Washington.
12. Environmental Protection Agency (EPA) (2009): Analytical Methods Approved for Drinking
Water Compliance Monitoring og Inorganic Constituents National Primary Drinking Water
Regulations, the method are specified in CFR 141.23 and Appendix A to Subpart C of Part 141,
USA.
13. Gaćeša, S. i Klašnja, M. (1994): Tehnologija vode i otpadnih voda, Jugoslovensko udruţenje
pivara, Beograd.
14. Gavrilović, Lj., Lješević, M. (1999): Voda kao uslov ţivota i prirodni resurs, Zbornik radova
sa Konferencije „Voda za XXI vek”, Udruţenje za tehnologiju vode i sanitarno inţenjerstvo,
Beograd.
15. Ginkel, J. H. van and Sinnaeve, J. (1980): Determination of Total Nitrogen in Plant Material
with Nessler’s Reagent by Continuous-Flow Analysis, Analyst, 105, pp. 1199-1203.
16. GraĊevinski fakultet (2006): Kvalitet voda, laboratorijski priruĉnik, Beograd.
123
17. http:// www.mineralwater.org
18. http://www.standardmethods.org (2005): Standard Methods 4500-B+B: Standard Methods
for the Examination of Water and Wastewater, 21st Ed.
19. http://www.standardmethods.org (2005): Standard Methods 2510 B: Standard Methods for
the Examination of Water and Wastewater, 21st Ed.
20. http://www.standardmethods.org. (2005): Standard Methods 2320 B: Standard Methods for
the Examination of Water and Wastewater, 21st Ed.
21. http://www.standardmethods.org. (2005): Standard Methods 4500-F-E: Standard Methods for
the Examination of Water and Wastewater, 21st Ed.
22. Hunt, D.E. and Wilson, A.L. (1986): The Chemical Analysis of Water, London: Royal
Society of Chemistry.
23. Institut za tehnologiju nuklearnih i drugih mineralnih sirovina (ITNMS) (2004): OdreĊivanje
sadrţaja urana fluorimetrijskom metodom DM 10-0/34, Beograd.
24. Jaffe, D.A. (2000): The nitrogen cycle, In: M.C.Jacobson, R.J.Charlson, H.Rodhe, and
G.H.Orians (eds.) Earth system Esience: From Biogeochemical Cycles to Global Change,
International Geophysics Series, vol. 72, pp. 322-341. London: Academic Press.
25. Jovanović, J. (2012): Praćenje efekata hroniĉne intoksikacije teškim metalima (Cd, Pb, Cu) i
protektivne uloge suplemenata S-donora liganada preko aktivnosti endonukleaza i sekundarnog
produkta lipidne peroksidacije, Prirodno-matematiĉki fakultet, Niš.
26. Knopke, J., Kühn, W. (1985): Determination of Uranium Soil Samples by Different
Analytical Extraction Methods, First International Contact Seminar in Radiology, Sweden, 1985,
pp. 23-37.
27. Kratochivill, B.G. and Taylor, J.K. (1981): Sampling for Chemical Analysis, Analytical
Chemistry, 53, pp. 924-38A.
28. Kratochivill, B.G. and Taylor, J.K. (1982): A Survey of the Recent Literature on Sampling
for Chemical Analysis, NBS Technical Note 1153, Gaithersburg, MD: National Bureau of
Standards, January.
29. Krug, F.J., Růţiĉka,J., Hansen E.H. (1979): Determination of Ammonia In Low
Concentrations with Nessler’s Reagent by Flow Injection Analysis, The Analyst, Vol. 104, issue
1234, p. 47.
30. Maher, W.A. and Batley, G. (2002): Design of Water Quality Monitoring Programs, In:
Burden, F.R., McKelvie, I., Főrstner, U. and Guenther, A. (Eds.): Environmental Monitoring
Handbook, pp. 2.1-2.31. New York: McGraw-Hill.
31. Marjanović, T. (2010): Karakteristike vode za piće sa aspekta zdravstvenog rizika objekta za
centralno vodosnabdevanje u Poţarevcu za period 2005-2009., Medicinski fakultet, Beograd.
124
32. Miletić, V., Blagojević, B., Rajković, M.B., ĐorĊević, A., Stojanović, M. (2012): Ispitivanje
uticaja koncentracije olova u vazduhu na kvalitet ţivotne sredine, XVII savetovanje o
biotehnologiji sa meĊunarodnim uĉešćem, Ĉaĉak, 06.-07.april 2012. god., Sekcija: Zaštita
ţivotne sredine, Zbornik radova, Vol. 17. (19), s. 521-525.
33. Panić, I. (2009): Ispitivanje opštih fiziĉkohemijskih i radiohemijskih osobina voda
Mataruške, Selters i Vrnjaĉke banje, diplomski rad, Fakultet za fiziĉku hemiju, Beograd.
34. Petrović, T., Zlokolica-Mandić, M.,Veljković, N.,Vidojević, D. (2010): Hydrogeological
Conditions for the Forming and Quality of Mineral Waters in Serbia, Journal of Geochemical
Exploration, Vol. 107, pp. 373-381.
35. Rajaković, Lj. (2006): Arsen i arsenova jedinjenja – Uklanjanje arsena iz vode, Ekološka
istina, Sokobanja 4-7. juna 2006. godine, Zbornik radova, s. 3-9.
36. Rajković, M.B. (2002): Hemija elemenata, Poljoprivredni fakultet, Zemun.
37. Rajković, M.B. (2003): Neke neorganske supstance koje se mogu naći u vodi za piće i
posledice po zdravlje ljudi, Hemijska industrija, 57(1), s. 24-34
38. Rajković, M.B. and D.Tošković, D. (2003): Phosphogypsum Surface Characterisation Using
Scaning Electron Microscopy, Acta Periodica Technologica, 34, pp. 61-70.
39. Rajković, M.B. i Stojanović, M. (2004): Primena metode frakcione ekstrakcije za utvrĊivanje
porekla urana u vodi za piće”, XLII Savetovanje Srpskog hemijskog društva, Novi Sad, 22. i 23.
januar 2004.god., Sekcija za analitiĉku hemiju (AH), AH 10, Izvodi radova, s. 20.
40. Rajković, M.B. and Stojanović, M. (2004): Application of Fractional Extraction Method for
Determination of Uranium Origin in Boiler Fur, PHYSICAL CHEMISTRY 2004, Proceedings
of the 7th
International Conference on Fundamental and Applied Aspects of Physical Chemistry,
A.Antić-Jovanović and S.Anić (Eds.), The Society of Physical Chemists of Serbia, September
21-23, 2004, Belgrade, Environmental Protection (J), Volume II, J-24-P, pp. 703-705.
41. Rajković, M.B., Stojanović, M.D., Pantelić, G.K. and Tošković, D.V. (2005): Determination
of Inorganic Compounds in Drinking Water on the Basis of Household Water Scale. Part 2.
Application of fractional extraction method for the determination of uranium origin, Acta
Periodica Technologica, 36, pp. 135-141.
42. Rajković, M.B. i Novaković, I.D. (2007): Priruĉnik za upotrebu fluorid-selektivne elektrode
u analizi biološkog materijala, Poljoprivredni fakultet, Beograd.
43. Rajković, M.B., Stojanović, M. i Pantelić G. (2007): OdreĊivanje radioaktivnih elemenata u
vodi za piće metodom indirektne analize na osnovu ispitivanja sastava kamenca, XXIV
simpozijum Društva za zaštitu od zraĉenja Srbije i Crne Gore, Zlatibor, 03.-05.10.2007.god.,
Sekcija 2.: Radioekologija, Zbornik radova, s. 37-41.
44. Rajković, M.B., Stojanović, M., Laĉnjevac, Ĉ. Tošković, D., Stanojević, D. (2008a):
OdreĊivanje tragova radioaktivnih supstanci u vodi za piće, Zaštita materijala, 49(4), s. 44-54.
45. Rajkovic, M.B., Lacnjevac, C., Ralevic, N.R., Stojanovic, M.D., Toskovic, D.V., Pantelic,
G.K., Ristic, N.M., Jovanic, S. (2008b): Identification of Metals (Heavy and Radioactive) in
Drinking Water by an Indirect Analysis Method Based on Scale Test, Sensors, 8(4), pp. 2188-
2207.
125
46. Rajković, T.M. (2008): OdreĊivanje kristalne strukture kalcijum-karbonata dobijenog iz
vode za piće, Regionalni centar za talente, Beograd 1 – Zemun.
47. Rajković, M.B. i Sredović, I.D. (2009): Praktikum iz ANALITIĈKE HEMIJE,
Poljoprivredni fakultet, Zemun.
48. Rajković, M.B., Stojanović, M.D. i Pantelić, G.K. (2009): Indirektna metoda odreĊivanja
elemenata (metala i nemetala) u vodi za piće ispitivanjem kamenca (monografija), Savez
inţenjera i tehniĉara Srbije, Beograd, s. 294.
49. Rajković, M.B. (2010): Hemijske metode analize, autorizovana skripta, samostalno izdanje
(M.B.Rajković), Zemun.
50. Rajković, M.B.i Laĉnjevac, Ĉ. (2010): Opšta i neorganska hemija, drugo, izmenjeno i
dopunjeno izdanje, Fotofutura, Beograd.
51. Rajković, M.B., Sredović, I.D., Raĉović, M.B., and Stojanović, M.D. (2012): Analysis of
Quality Mineral Water of Serbia: Region Arandjelovac, Journal of Water Resource and
Protection, 4(9), pp. 783-794.
52. Rajković, M.B. Sredović, I., Ţarković, B., Milojković, S., ĐorĊević, A., Radovanović, V.
(2012): Neki pokazatelji kvaliteta krompira gajenog na razliĉitim lokalitetima Braniĉevskog
okruga, Savetovanje „Odrţivi razvoj grada Poţarevca i energetskog kompleksa Kostolac”,
Kostolac, 25. april 2012. god., Zbornik radova, s. 93-110.
53. Rajković, M.B., Antić, M., Milojković, S., Marjanović,T: Ispitivanje sadrţaja nitrita, nitrata i
amonijaka u vodi za piće, XIX savetovanje o biotehnologiji sa meĊunarodnim uĉešćem, Ĉaĉak,
07.-08.mart 2014. god., Sekcija za tehnologiju, Zbornik radova, Vol. 19. (21), s. 511-515. Redni
broj rada P20
54. Rajković, M.B., Antić, M., Milojković, S., Marjanović,T., Stojanović, M., (2014): Ispitivanje
uticaja termoelektrane TE „Kostolac” na fiziĉko-hemijsku i mikrobiološku ispravnost vode za
piće u seoskim naseljima na teritoriji opština Poţarevac i Kostolac, „Odrţivi razvoj grada
Poţarevca i energetskog kompleksa Kostolac”, Kostolac, 04. i 05. jun 2014. god., Zbornik
radova, s. 122-138.
55. Rogoţarski, Z. i Marjanović, T. (2012): Sagledavanje zdravstvene ispravnosti vode za piće
na teritoriji grada Poţarevca, Zbornik radova „Odrţivi razvoj grada Poţarevca i energetskog
kompleksa Kostolac“, B. Radovanović (urednik), s. 217-220.
56. Rosswall, T. (1983): The Nitrogen Cycle, In: B.Bolin and R.B.Cook (eds.),The Major
Biogeochemical Cycles and Their Interactions, SCOPE 21, pp. 46-50. Chichester: Wiley.
57. Savićević, M. i saradnici (1983): Higijena, Medicinska knjiga, Beograd-Zagreb.
58. Shuman, L.M. (1985): Fractionation Method for Soil Microelements, Soil Science, pp. 11-22.
59. Sluţbeni list SCG (2005): Pravilnik o kvalitetu i drugim zahtevima za prirodnu mineralnu
vodu, prirodnu izvorsku vodu i stonu vodu, Broj 53.
60. Sluţbeni list SRJ (1998): Pravilnik o higijenskoj ispravnosti vode za piće, Broj 42 od 28.
avgusta 1998.godine, s. 4-10.
61. Sluţbeni list SRJ (1999): Pravilnik o izmenama i dopunama Pravilnika o higijenskoj
ispravnosti vode za piće”, broj 44 od 25.juna 1999.god., s. 19-20.
126
62. SRPS 7150-1 (1990): OdreĊivanje sadrţaja amonijaka. Metoda pomoću Nessler-ovog
reagensa.
63. Stojanović, M., Rajković, M.B. (2003): OdreĊivanje i karakterizacija urana u vodi za piće,
Zbornik radova, XXII simpozijum jugoslovenskog društva za zaštitu od zraĉenja, Petrovac n/m,
29.09.-1.10., Sekcija 4.: Radioekologija, , 153-156.
64. Stojanović, M., Martinović, Z. (1993): Pregled analitiĉkih metoda za odreĊivanje urana,
Uticaj upotrebe fosfornih Ċubriva na kontaminaciju uranom, Zbornik radova sa nauĉnog skupa,
SANU, Beograd, knjiga 5, 19-29.
65. Tessier, A., Campbel, P.G.C., Bisson, M. (1995): Sequential Extraction Procedure for the
Speciation of Particulare Trace Metals, Analytical Chemistry, 51, pp. 844-851.
66. Todd, D.K. (1970): The Water Encyclopedia, Water Information Center, New York.
67. Tošović, S. (2008): Osnovi ekotoksikologije, Visoka zdravstveno-sanitarna škola strukovnih
studija Visan, Beograd.
68. Vrvić, M., Gojgić-Cvijović, G. (2003): Praktikum za mikrobiološku hemiju, IHTM, Centar
za hemiju, Beograd.
69. Welz, B. (1998): Atomic Absorption Spectrometry, Third Edition, Wiley-VCH, Weinheim,
Germany, 1998.
70. World Health Organization (WHO) (2011): Guidelines for Drinking-Water Quality, fourth
edition, 2011.
127
7. PRILOG
128
Slika P1. Mapa mesta u kojima je izvršeno uzorkovanje
129
Tabela P1. Rezultati fiziĉko-hemijskog ispitivanja vode za piće - Ostrovo
Redni broj 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11.
Parametar
Mir
is
Ukus
Mutn
oća
Boja
pH
vre
dnost
Nit
rati
Nit
riti
Am
onij
ak
Hlo
ridi
Utr
oša
k
KM
nO
4
Ele
ktr
opro
vodlj
ivost
Jedinica
mere - - NTU Co-Pt - mg/dm
3 mg/dm
3 mg/dm
3 mg/dm
3 mg/dm
3 µS
MDK bez bez 5 5 6,8-8,5 50,0 0,03 1,0 200,0 8,0 1000
Do
bij
ene
vre
dnost
i
1 bez - 1,11 <5 7,73 1,76 <0,005 <0,047 15,44 4,01 417
2 promenjen - 8,71 10 7,66 <0,20 <0,005 <0,047 15,04 3,39 433
3 bez - 0,55 <5 7,63 90,09 0,005 <0,047 41,88 3,17 888
4 promenjen - 13,1 10 7,72 1,63 <0,005 0,118 14,30 3,14 429
5 bez - 5,87 <5 7,79 <0,20 <0,005 <0,047 14,23 3,98 413
6 promenjen - 1,00 <5 7,68 <0,20 <0,005 0,472 17,33 3,54 443
7 bez - 0,45 <5 7,62 23,68 0,0075 <0,047 22,18 3,29 575
8 bez - 0,67 <5 7,64 29,60 0,02 <0,047 24,48 2,98 568
9 bez - 0,51 <5 7,68 7,23 0,02 <0,047 17,80 3,10 471
10 bez - 0,45 <5 7,72 3,13 0,06 <0,047 16,05 3,14 429
11 bez - 0,35 <5 7,68 19,26 0,005 <0,047 19,49 2,98 520
12 bez - 0,79 <5 7,75 4,01 0,03 <0,047 19,82 2,51 475
13 bez - 0,47 <5 7,75 4,30 0,02 <0,047 20,03 2,51 488
14 bez - 0,86 <5 7,76 4,18 <0,005 <0,047 20,50 2,76 464
15 bez - 2,85 5 8,17 204,7 0,06 <0,047 47,07 14,99 1338
16 bez - 0,85 <5 7,78 10,20 0,005 <0,047 24,3 3,29 521
17 bez - 0,57 <5 7,76 48,99 <0,005 <0,047 30,61 3,20 670
18 bez - 0,67 <5 7,81 1,16 <0,005 <0,047 16,86 2,92 420
19 bez - 0,49 <5 7,67 23,31 0,005 <0,047 22,45 3,29 535
20 bez - 0,53 <5 7,51 114,05 0,005 <0,047 41,34 5,27 1108
130
Tabela P2. Rezultati fiziĉko-hemijskog ispitivanja vode za piće - Petka
Redni broj 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11.
Parametar M
iris
Ukus
Mutn
oća
Boja
pH
vre
dnost
Nit
rati
Nit
riti
Am
onij
ak
Hlo
ridi
Utr
oša
k
KM
nO
4
Ele
ktr
opro
vodlj
ivost
Jedinica
mere - - NTU Co-Pt - mg/dm
3 mg/dm
3 mg/dm
3 mg/dm
3 mg/dm
3 µS
MDK bez bez 5 5 6,8-8,5 50,0 0,03 1,0 200,0 8,0 1000
Do
bij
ene
vre
dnost
i
21 bez - 0,44 <5 7,46 103,95 <0,005 <0,047 46,80 1,17 1189
22 bez - 0,37 <5 7,44 117,59 <0,005 <0,047 45,02 1,29 1202
23 bez - 0,49 <5 7,49 104,34 <0,005 <0,047 47,62 0,89 1180
24 bez - 0,40 <5 7,56 107,75 <0,005 <0,047 36,26 0,95 1153
25 bez - 1,10 <5 7,56 117,78 <0,005 <0,047 39,96 0,77 1170
26 bez - 0,85 <5 7,64 117,34 <0,005 <0,047 41,94 1,81 1181
27 bez - 0,55 <5 7,66 120,22 <0,005 <0,047 54,60 0,98 1250
28 bez - 0,46 <5 7,56 120,56 <0,005 <0,047 53,92 1,57 1242
29 bez - 0,68 <5 7,54 108,79 <0,005 <0,047 48,92 1,63 1185
30 bez - 0,71 <5 7,58 108,03 <0,005 <0,047 47,97 1,41 1190
31 bez - 0,62 <5 7,58 105,50 <0,005 <0,047 47,76 1,90 1192
32 bez - 1,99 <5 7,61 102,76 <0,005 <0,047 49,20 1,38 1170
33 bez - 0,54 <5 7,68 89,77 <0,005 <0,047 38,52 1,23 1115
34 bez - 0,45 <5 7,38 236,77 <0,005 0,047 140,48 4,54 2010
35 bez - 0,88 <5 7,54 128,92 <0,005 <0,047 48,44 1,41 1238
36 bez - 0,97 <5 7,54 118,44 <0,005 <0,047 37,02 2,09 1166
37 bez - 0,71 <5 7,54 118,19 <0,005 <0,047 36,33 1,07 1135
38 bez - 0,54 <5 7,56 110,48 <0,005 <0,047 42,56 1,23 1140
39 bez - 5,86 5 7,48 106,27 <0,005 <0,047 51,87 1,69 1190
40 bez - 3,37 <5 7,47 69,80 <0,005 <0,047 42,42 1,66 1038
131
Tabela P3. Rezultati fiziĉko-hemijskog ispitivanja vode za piće - Reĉica
Redni broj 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11.
Parametar
Mir
is
Ukus
Mutn
oća
Boja
pH
vre
dnost
Nit
rati
Nit
riti
Am
onij
ak
Hlo
ridi
Utr
oša
k
KM
nO
4
Ele
ktr
opro
vodlj
ivost
Jedinica
mere - - NTU Co-Pt - mg/dm
3 mg/dm
3 mg/dm
3 mg/dm
3 mg/dm
3 µS
MDK bez bez 5 5 6,8-8,5 50,0 0,03 1,0 200,0 8,0 1000
Do
bij
ene
vre
dnost
i
41 bez - 0,17 <5 7,81 5,95 <0,005 <0,047 6,84 <0,5 491
42 bez - 1,47 <5 7,37 297,5 0,005 <0,047 126,31 5,08 1976
43 bez - 0,35 <5 7,25 310,5 <0,005 <0,047 203,90 4,68 2080
44 bez - 0,38 <5 7,28 465,5 <0,005 <0,047 191,59 3,39 2060
45 bez - 0,34 <5 7,44 377,5 <0,005 <0,047 109,75 2,34 1646
46 bez - 0,39 <5 7,71 331,0 <0,005 <0,047 103,18 2,12 1462
47 bez - 0,51 <5 7,24 705,5 <0,005 <0,047 227,17 3,39 2410
48 bez - 0,44 <5 7,71 6,13 <0,005 <0,047 7,25 <0,5 569
49 bez - 0,35 <5 7,72 6,85 <0,005 <0,047 5,20 <0,5 576
50 bez - 0,52 <5 7,43 418,0 <0,005 <0,047 164,97 1,85 1966
51 bez - 0,34 <5 7,35 427,0 <0,005 <0,047 140,13 1,48 1941
52 bez - 1,34 <5 7,40 434,0 <0,005 <0,047 168,67 2,12 2010
53 bez - 0,39 <5 7,84 6,52 <0,005 <0,047 6,30 <0,5 589
54 bez - 0,38 <5 7,76 9,16 <0,005 <0,047 12,66 <0,5 568
55 bez - 0,53 <5 7,71 25,55 <0,005 <0,047 15,53 0,62 679
56 bez - 2,59 <5 7,80 16,90 <0,005 <0,047 10,88 <0,5 668
57 bez - 0,63 <5 7,83 20,81 <0,005 <0,047 9,17 0,62 666
58 bez - 0,32 <5 8,03 4,11 0,0075 <0,047 6,57 <0,5 520
59 bez - 0,57 <5 7,39 403,5 <0,005 <0,047 98,39 2,31 1648
60 bez - 0,38 <5 7,47 208,5 <0,005 <0,047 52,41 2,46 1398
132
Tabela P4. Rezultati fiziĉko-hemijskog ispitivanja vode za piće - Kliĉevac
Redni broj 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11.
Parametar M
iris
Ukus
Mutn
oća
Boja
pH
vre
dnost
Nit
rati
Nit
riti
Am
onij
ak
Hlo
ridi
Utr
oša
k
KM
nO
4
Ele
ktr
opro
vodlj
ivost
Jedinica
mere - - NTU Co-Pt - mg/dm
3 mg/dm
3 mg/dm
3 mg/dm
3 mg/dm
3 µS
MDK bez bez 5 5 6,8-8,5 50,0 0,03 1,0 200,0 8,0 1000
Do
bij
ene
vre
dn
ost
i
61 bez - 0,26 <5 7,52 127,50 <0,005 <0,047 28,05 1,63 874
62 bez - 1,11 <5 7,99 4,06 <0,005 0,047 <5,0 1,25 478
63 bez - 0,21 <5 7,83 8,86 <0,005 <0,047 <5,0 1,16 535
64 bez - 0,30 <5 7,51 861,5 <0,005 0,236 245,78 4,66 2940
65 bez - 0,40 <5 7,43 449,85 <0,005 <0,047 233,74 8,78 2570
66 promenjen - 5,83 5 7,92 2,00 <0,005 0,708 <5,0 1,97 460
67 bez - 0,70 <5 7,41 653,5 <0,005 <0,047 167,98 5,25 2490
68 bez - 0,57 <5 7,59 59,80 <0,005 <0,047 12,18 2,19 898
69 bez - 0,27 <5 7,52 117,74 <0,005 <0,047 30,31 2,34 1092
70 bez - 0,66 <5 7,61 65,25 <0,005 <0,047 15,81 3,13 956
71 bez - 7,00 <5 7,91 2,07 <0,005 0,236 5,68 2,00 584
72 bez - 0,45 <5 7,34 569,0 <0,005 <0,047 187,69 4,13 2300
73 bez - 0,66 <5 7,64 265,30 <0,005 <0,047 88,61 3,25 1704
74 bez - 1,46 <5 8,03 0,88 <0,005 0,708 5,41 1,84 494
75 bez - 0,34 <5 7,59 257,51 <0,005 <0,047 51,73 2,66 1435
76 bez - 0,77 <5 7,19 1138,9 <0,005 <0,047 240,58 2,75 2750
77 bez - 0,27 <5 7,85 1047,9 <0,005 <0,047 262,48 3,75 2760
78 bez - 1,17 <5 7,73 342,98 <0,005 <0,047 66,92 2,34 1591
79 bez - 0,93 <5 7,32 700,80 <0,005 0,047 167,57 4,19 2360
80 bez - 0,80 <5 7,41 200,78 <0,005 <0,047 140,27 5,75 1928
133
Tabela P5. Rezultati fiziĉko-hemijskog ispitivanja vode za piće – Maljurevac
Redni broj 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11.
Parametar M
iris
Ukus
Mutn
oća
Boja
pH
vre
dnost
Nit
rati
Nit
riti
Am
onij
ak
Hlo
ridi
Utr
oša
k
KM
nO
4
Ele
ktr
opro
vodlj
ivost
Jedinica
mere - - NTU
Co-
Pt - mg/dm
3 mg/dm
3 mg/dm
3 mg/dm
3 mg/dm
3 µS
MDK bez bez 5 5 6,8-8,5 50,0 0,03 1,0 200,0 8,0 1000
Do
bij
ene
vre
dn
ost
i
81 bez - 0,25 <5 7,45 25,64 <0,005 <0,047 7,42 1,32 649
82 bez - 0,84 <5 7,48 32,71 <0,005 <0,047 8,50 0,86 661
83 bez - 0,40 <5 7,53 29,30 <0,005 <0,047 5,58 0,64 630
84 bez - 0,73 <5 7,54 35,32 <0,005 <0,047 6,80 1,23 681
85 bez - 0,52 <5 7,56 36,90 <0,005 <0,047 6,40 0,89 680
86 bez - 0,63 <5 7,42 35,06 <0,005 <0,047 13,20 1,20 781
87 bez - 1,18 <5 7,53 32,11 <0,005 <0,047 5,65 1,10 635
88 bez - 0,51 <5 7,56 30,32 <0,005 <0,047 6,40 1,47 641
89 bez - 0,37 <5 7,60 34,67 0,10 <0,047 5,51 1,20 655
90 bez - 0,29 <5 7,27 67,65 <0,005 <0,047 29,12 0,86 920
91 bez - 0,25 <5 7,55 31,84 <0,005 <0,047 5,44 1,35 650
92 bez - 0,56 <5 7,58 35,91 <0,005 <0,047 6,87 1,62 658
93 bez - 0,86 <5 7,57 35,89 <0,005 <0,047 6,40 2,24 653
94 bez - 0,58 <5 7,59 36,18 <0,005 <0,047 5,99 <0,50 666
95 bez - 0,33 <5 7,56 34,74 <0,005 <0,047 6,19 <0,50 663
96 bez - 0,33 <5 7,53 35,87 <0,005 <0,047 8,71 0,86 680
97 bez - 0,26 <5 7,57 34,37 <0,005 <0,047 7,82 <0,50 665
98 bez - 0,80 <5 7,59 39,04 <0,005 <0,047 6,06 0,95 665
99 bez - 0,43 <5 7,51 46,52 <0,005 <0,047 9,39 1,32 797
100 bez - 0,51 <5 7,43 49,80 <0,005 <0,047 8,64 1,01 848
134
Tabela P6. Rezultati fiziĉko-hemijskog ispitivanja vode za piće – Bubušinac
Redni broj 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11.
Parametar M
iris
Ukus
Mutn
oća
Boja
pH
vre
dnost
Nit
rati
Nit
riti
Am
onij
ak
Hlo
ridi
Utr
oša
k
KM
nO
4
Ele
ktr
opro
vodlj
ivost
Jedinica
mere - - NTU Co-Pt - mg/dm
3 mg/dm
3 mg/dm
3 mg/dm
3 mg/dm
3 µS
MDK bez Bez 5 5 6,8-8,5 50,0 0,03 1,0 200,0 8,0 1000
Do
bij
ene
vre
dn
ost
i
101 bez - 1,65 <5 7,37 49,20 <0,005 <0,047 13,13 0,92 854
102 bez - 0,21 <5 7,65 26,68 <0,005 <0,047 6,19 0,86 655
103 bez - 0,15 <5 7,35 78,75 <0,005 <0,047 20,68 0,62 884
104 bez - 0,13 <5 7,60 21,38 <0,005 <0,047 7,14 0,62 675
105 bez - 0,19 <5 7,51 28,86 <0,005 <0,047 6,26 <0,50 658
106 bez - 0,11 <5 7,45 43,82 0,20 <0,047 9,46 1,75 740
107 bez - 0,25 <5 7,54 50,0 <0,005 <0,047 11,16 1,05 722
108 bez - 0,61 <5 7,50 64,04 <0,005 <0,047 27,42 1,51 777
109 bez - 0,33 <5 7,30 165,3 <0,005 <0,047 46,74 1,85 1205
110 bez - 0,19 <5 7,60 31,56 <0,005 <0,047 8,57 0,83 661
111 bez - 0,28 <5 7,40 99,45 <0,005 <0,047 25,24 0,95 925
112 bez - 0,41 <5 7,61 28,42 <0,005 <0,047 5,17 0,80 628
113 bez - 0,27 <5 7,64 33,96 <0,005 <0,047 8,23 1,05 675
114 bez - 0,45 <5 7,42 136,9 <0,005 <0,047 39,39 1,66 1051
115 bez - 0,21 <5 7,48 159,85 <0,005 <0,047 48,17 1,97 1202
116 bez - 0,52 <5 7,39 149,35 <0,005 <0,047 45,92 1,79 1141
117 bez - 2,40 <5 7,48 156,9 <0,005 <0,047 48,24 1,63 1138
118 bez - 0,13 <5 7,61 34,58 <0,005 <0,047 12,93 1,39 776
119 bez - 0,45 <5 7,56 75,25 <0,005 <0,047 36,94 1,72 936
120 bez - 0,11 <5 7,56 28,88 <0,005 <0,047 7,35 1,57 726
135
Tabela P7. Rezultati fiziĉko-hemijskog ispitivanja vode za piće - Bratinac
Redni broj 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11.
Parametar
Mir
is
Ukus
Mutn
oća
Boja
pH
vre
dnost
Nit
rati
Nit
riti
Am
onij
ak
Hlo
ridi
Utr
oša
k
KM
nO
4
Ele
ktr
opro
vodlj
ivost
Jedinica
mere - - NTU Co-Pt - mg/dm
3 mg/dm
3 mg/dm
3 mg/dm
3 mg/dm
3 µS
MDK bez bez 5 5 6,8-8,5 50,0 0,03 1,0 200,0 8,0 1000
Do
bij
ene
vre
dnost
i
121 bez - 0,77 <5 7,61 63,68 <0,005 <0,047 21,55 1,38 665
122 bez - 14,1 5 7,76 47,18 <0,005 <0,047 21,21 3,29 640
123 bez - 0,96 <5 7,64 207,0 <0,005 <0,047 58,50 2,43 1180
124 bez - 2,88 <5 7,68 155,29 <0,005 <0,047 41,88 2,70 935
125 bez - 0,74 <5 7,71 83,22 <0,005 <0,047 28,40 2,00 772
126 bez - 0,44 <5 7,70 76,73 <0,005 <0,047 25,80 2,55 735
127 bez - 0,47 <5 7,70 75,56 <0,005 <0,047 25,52 1,14 715
128 bez - 0,32 <5 7,67 78,05 <0,005 <0,047 27,37 1,01 721
129 bez - 1,37 <5 7,67 76,30 <0,005 <0,047 25,93 1,66 710
130 bez - 0,33 <5 7,60 91,33 <0,005 <0,047 35,72 2,18 869
131 bez - 0,29 <5 7,64 78,73 <0,005 <0,047 24,50 1,23 735
132 bez - 0,53 <5 7,63 84,07 <0,005 <0,047 28,40 1,35 769
133 bez - 0,23 <5 7,60 89,48 <0,005 <0,047 33,80 2,33 820
134 bez - 0,43 <5 7,55 85,36 <0,005 <0,047 31,61 1,93 870
135 bez - 0,31 <5 7,56 82,65 <0,005 <0,047 31,41 2,21 725
136 bez - 0,43 <5 7,65 41,18 <0,005 <0,047 13,55 1,63 661
137 bez - 0,34 <5 7,67 28,22 <0,005 <0,047 12,80 1,26 657
138 bez - 0,61 <5 7,70 45,54 <0,005 <0,047 15,26 1,84 665
139 bez - 1,30 <5 7,73 49,73 <0,005 <0,047 17,24 1,60 675
140 bez - 0,47 <5 7,70 73,60 <0,005 <0,047 23,13 1,78 741
136
Tabela P8. Rezultati fiziĉko-hemijskog ispitivanja vode za piće – Bare
Redni broj 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11.
Parametar
Mir
is
Ukus
Mutn
oća
Boja
pH
vre
dnost
Nit
rati
Nit
riti
Am
onij
ak
Hlo
ridi
Utr
oša
k
KM
nO
4
Ele
ktr
opro
vodlj
ivost
Jedinica
mere - - NTU Co-Pt - mg/dm
3 mg/dm
3 mg/dm
3 mg/dm
3 mg/dm
3 µS
MDK bez bez 5 5 6,8-8,5 50,0 0,03 1,0 200,0 8,0 1000
Do
bij
ene
vre
dn
ost
i
141 bez - 1,70 <5 7,23 269,7 <0,005 <0,047 120,3 6,51 1589
142 bez - 0,30 <5 7,22 393,3 <0,005 <0,047 130,82 6,91 1829
143 bez - 6,24 <5 7,39 316,0 <0,005 <0,047 105,87 3,73 1571
144 bez - 0,53 <5 7,55 76,86 <0,005 <0,047 30,34 1,57 823
145 bez - 0,82 <5 7,37 60,96 <0,005 <0,047 35,74 2,22 889
146 bez - 3,71 <5 7,41 71,51 0,01 <0,047 43,83 2,16 859
147 bez - 0,62 <5 7,43 305,9 <0,005 <0,047 111,26 3,05 1538
148 bez - 0,46 <5 7,52 228,6 <0,005 <0,047 84,96 2,13 1257
149 bez - 2,52 <5 7,89 49,76 <0,005 <0,047 10,11 1,73 764
150 bez - 0,20 <5 7,81 97,32 <0,005 <0,047 43,16 1,14 857
151 bez - 0,57 <5 7,52 126,38 <0,005 <0,047 66,08 1,94 1100
152 bez - 0,33 <5 7,32 264,6 <0,005 <0,047 66,76 2,01 1306
153 bez - 0,13 <5 7,57 126,75 <0,005 <0,047 42,48 2,16 893
154 bez - 2,10 <5 7,58 17,49 <0,005 <0,047 38,44 1,73 663
155 bez - 0,30 <5 7,58 116,05 <0,005 <0,047 45,85 0,93 822
156 bez - 0,19 <5 7,38 146,14 <0,005 <0,047 54,62 2,04 979
157 bez - 1,16 <5 8,17 143,29 <0,005 <0,047 45,85 1,82 872
158 bez - 0,36 <5 7,64 152,15 <0,005 <0,047 56,64 2,10 990
159 bez - 9,14 5 7,65 164,12 <0,005 <0,047 67,43 2,78 1085
160 bez - 1,14 <5 7,86 254,4 <0,005 <0,047 83,62 2,96 1278
137
Tabela P9. Rezultati fiziĉko-hemijskog ispitivanja vode za piće - Beranje
Redni broj 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11.
Parametar
Mir
is
Ukus
Mutn
oća
Boja
pH
vre
dnost
Nit
rati
Nit
riti
Am
onij
ak
Hlo
ridi
Utr
oša
k
KM
nO
4
Ele
ktr
opro
vodlj
ivost
Jedinica
mere - - NTU Co-Pt - mg/dm
3 mg/dm
3 mg/dm
3 mg/dm
3 mg/dm
3 µS
MDK bez bez 5 5 6,8-8,5 50,0 0,03 1,0 200,0 8,0 1000
Do
bij
ene
vre
dn
ost
i
161 bez - 1,06 <5 7,59 144,05 <0,005 <0,047 100,54 3,55 1273
162 bez - 0,38 <5 7,13 166,65 <0,005 <0,047 50,91 3,83 1305
163 bez - 0,27 <5 7,22 307,20 <0,005 <0,047 139,38 3,80 1802
164 bez - 0,93 <5 7,25 295,30 0,005 <0,047 119,62 3,67 1815
165 bez - 10,9 <5 7,08 384,29 0,20 <0,047 164,94 2,59 1855
166 bez - 0,19 <5 7,21 152,27 <0,005 <0,047 54,01 1,30 1142
167 bez - 0,43 <5 7,21 160,96 <0,005 <0,047 64,06 1,67 1170
168 bez - 0,36 <5 7,29 234,16 <0,005 <0,047 103,04 1,98 1439
169 bez - 0,23 <5 7,38 7,66 <0,005 <0,047 <5,0 0,71 702
170 bez - 0,45 <5 7,36 27,14 <0,005 <0,047 8,23 <0,50 740
171 bez - 0,40 <5 7,34 159,95 <0,005 <0,047 53,27 1,82 1178
172 bez - <0,10 <5 7,39 166,64 <0,005 <0,047 41,81 0,99 1112
173 bez - 1,03 <5 7,39 435,20 <0,005 <0,047 174,11 1,98 2090
174 bez - 2,10 <5 7,43 420,63 <0,005 <0,047 148,96 2,72 1830
175 bez - 3,12 <5 7,34 430,69 <0,005 <0,047 180,04 2,65 1975
176 bez - 0,24 <5 7,48 182,85 <0,005 <0,047 56,04 2,04 1223
177 bez - 0,27 <5 7,23 364,61 <0,005 <0,047 142,08 2,96 2010
178 bez - 4,56 <5 7,36 311,10 <0,005 <0,047 105,60 3,30 1664
179 bez - 0,24 <5 7,71 48,79 <0,005 <0,047 11,94 1,14 674
180 bez - 0,18 <5 7,68 111,05 <0,005 <0,047 66,42 1,23 844
138
Tabela P10. Rezultati fiziĉko-hemijskog ispitivanja vode za piće - Kasidol
Redni broj 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11.
Parametar
Mir
is
Ukus
Mutn
oća
Boja
pH
vre
dnost
Nit
rati
Nit
riti
Am
onij
ak
Hlo
ridi
Utr
oša
k
KM
nO
4
Ele
ktr
opro
vodlj
ivost
Jedinica
mere - - NTU Co-Pt - mg/dm
3 mg/dm
3 mg/dm
3 mg/dm
3 mg/dm
3 µS
MDK bez bez 5 5 6,8-8,5 50,0 0,03 1,0 200,0 8,0 1000
Do
bij
ene
vre
dnost
i
181 bez - 0,75 <5 7,43 101,05 0,060 <0,047 65,41 5,32 894
182 bez - 1,40 <5 7,41 148,74 <0,005 <0,047 66,76 2,52 1019
183 bez - 0,17 <5 7,31 64,82 <0,005 <0,047 31,02 2,31 772
184 bez - 4,99 <5 7,47 5,10 <0,005 0,118 <5,0 1,29 625
185 bez - 0,23 <5 7,24 124,55 <0,005 <0,047 55,97 1,11 1083
186 bez - 0,66 <5 7,43 60,44 <0,005 <0,047 22,25 1,26 750
187 promenjen - 1,80 <5 7,63 4,70 <0,005 0,236 <5,0 1,20 649
188 bez - 0,22 <5 7,43 118,20 <0,005 <0,047 51,25 3,11 1007
189 bez - 0,44 <5 7,38 80,54 <0,005 <0,047 35,74 1,48 853
190 bez - 0,32 <5 7,17 107,20 <0,005 <0,047 55,97 3,35 1083
191 bez - 4,97 <5 7,51 3,02 <0,005 <0,047 <5,0 3,08 615
192 bez - 0,16 <5 7,33 108,60 <0,005 <0,047 63,39 6,09 1171
193 bez - 0,29 <5 7,32 107,65 <0,005 <0,047 52,60 1,94 1021
194 bez - 0,15 <5 7,29 111,75 <0,005 <0,047 55,29 1,85 1122
195 bez - 0,16 <5 7,63 3,46 <0,005 0,236 <5,0 0,92 606
196 bez - 0,53 <5 7,28 162,40 <0,005 <0,047 60,69 0,58 1095
197 bez - 0,22 <5 7,33 144,55 <0,005 <0,047 66,76 4,00 1323
198 bez - 0,34 <5 7,29 111,70 <0,005 <0,047 50,57 1,02 1191
199 bez - 0,24 <5 7,36 135,40 <0,005 <0,047 53,95 1,08 1075
200 bez - 0,14 <5 7,29 177,50 <0,005 <0,047 44,50 1,17 1250
139
Tabela P11. Rezultati fiziĉko-hemijskog ispitivanja vode za piće - NabrĊe
Redni broj 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11.
Parametar M
iris
Ukus
Mutn
oća
Boja
pH
vre
dnost
Nit
rati
Nit
riti
Am
onij
ak
Hlo
ridi
Utr
oša
k
KM
nO
4
Ele
ktr
opro
vodlj
ivost
Jedinica
mere - - NTU Co-Pt - mg/dm
3 mg/dm
3 mg/dm
3 mg/dm
3 mg/dm
3 µS
MDK bez bez 5 5 6,8-8,5 50,0 0,03 1,0 200,0 8,0 1000
Do
bij
ene
vre
dn
ost
i
201 bez - 2,56 <5 7,67 22,13 <0,005 <0,047 7,87 1,54 593
202 bez - 0,32 <5 7,68 26,11 <0,005 <0,047 9,17 <0,5 574
203 bez - 0,34 <5 7,62 23,98 <0,005 <0,047 8,83 0,68 572
204 bez - 0,61 <5 7,54 11,84 0,005 <0,047 8,96 1,05 541
205 bez - 0,30 <5 7,46 14,81 0,0075 0,118 11,56 1,69 596
206 bez - 0,39 <5 7,42 16,64 0,005 0,118 10,20 1,48 578
207 bez - 0,21 <5 7,40 28,35 <0,005 <0,047 22,37 1,54 743
208 bez - 0,39 <5 7,44 33,76 0,020 0,118 22,51 1,08 747
209 bez - 0,46 <5 7,44 41,05 0,005 0,118 28,26 <0,5 809
210 bez - 3,26 <5 7,40 24,30 0,20 0,118 33,60 1,11 949
211 bez - 0,29 <5 7,41 16,18 <0,005 <0,047 13,55 <0,5 640
212 bez - 1,56 <5 7,43 17,11 <0,005 <0,047 11,91 1,85 618
213 bez - 0,46 <5 7,43 17,50 <0,005 <0,047 14,57 0,77 642
214 bez - 0,65 <5 7,48 19,10 <0,005 <0,047 11,43 0,62 636
215 bez - 2,01 <5 7,51 5,15 0,005 <0,047 11,08 0,80 676
216 bez - 2,54 <5 7,54 6,26 0,005 <0,047 15,87 2,28 741
217 bez - 0,56 <5 7,39 64,0 0,005 <0,047 28,05 1,79 1006
218 bez - 0,33 <5 7,39 20,10 0,020 0,118 21,83 0,62 782
219 bez - 0,29 <5 7,34 20,91 <0,005 <0,047 20,12 0,52 762
220 bez - 2,20 <5 7,36 22,04 0,005 <0,047 7,66 0,77 784
140
Tabela P12. Rezultati fiziĉko-hemijskog ispitivanja vode za piće - Trnjane
Redni broj 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11.
Parametar
Mir
is
Ukus
Mutn
oća
Boja
pH
vre
dnost
Nit
rati
Nit
riti
Am
onij
ak
Hlo
ridi
Utr
oša
k
KM
nO
4
Ele
ktr
opro
vodlj
ivost
Jedinica
mere - - NTU Co-Pt - mg/dm
3 mg/dm
3 mg/dm
3 mg/dm
3 mg/dm
3 µS
MDK bez bez 5 5 6,8-8,5 50,0 0,03 1,0 200,0 8,0 1000
Do
bij
ene
vre
dn
ost
i
221 bez - 0,26 <5 7,27 82,50 <0,005 <0,047 27,69 1,32 905
222 bez - 0,55 <5 7,22 101,25 <0,005 <0,047 38,17 1,26 1026
223 bez - 0,25 <5 7,26 178,3 <0,005 <0,047 54,43 1,63 1186
224 bez - 2,00 <5 7,29 108,85 0,01 <0,047 43,68 3,08 1063
225 bez - 0,25 <5 7,41 41,86 <0,005 <0,047 16,46 1,79 720
226 bez - 0,15 <5 7,32 62,90 <0,005 <0,047 21,02 1,39 777
227 bez - 0,23 <5 7,33 44,84 <0,005 <0,047 17,76 1,39 759
228 bez - 0,21 <5 7,28 45,21 <0,005 <0,047 21,29 1,94 803
229 bez - 0,30 <5 7,28 52,32 <0,005 <0,047 23,40 1,82 882
230 bez - 0,40 <5 7,33 59,24 <0,005 <0,047 22,72 1,91 829
231 bez - <0,10 <5 7,36 57,22 <0,005 <0,047 23,06 1,60 810
232 bez - 1,24 <5 7,34 66,80 <0,005 <0,047 23,06 1,20 861
233 bez - 2,80 <5 7,27 61,85 <0,005 <0,047 29,39 1,45 876
234 bez - 0,15 <5 7,32 59,35 <0,005 <0,047 28,17 1,17 915
235 bez - <0,10 <5 7,38 84,55 <0,005 <0,047 29,53 0,74 928
236 bez - 0,30 <5 7,36 74,55 <0,005 <0,047 29,66 1,05 874
237 bez - 0,50 <5 7,34 88,35 <0,005 <0,047 33,34 0,86 932
238 bez - 0,19 <5 7,30 86,60 <0,005 <0,047 32,93 1,39 942
239 bez - 0,21 <5 7,36 64,45 <0,005 <0,047 23,88 1,05 823
240 bez - 0,33 <5 7,36 70,0 <0,005 <0,047 30,21 0,83 897
141
Tabela P13. Rezultati fiziĉko-hemijskog ispitivanja vode za piće – Dubravica
Redni broj 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11.
Parametar
Mir
is
Ukus
Mutn
oća
Boja
pH
vre
dnost
Nit
rati
Nit
riti
Am
onij
ak
Hlo
ridi
Utr
oša
k
KM
nO
4
Ele
ktr
opro
vodlj
ivost
Jedinica
mere - - NTU Co-Pt - mg/dm
3 mg/dm
3 mg/dm
3 mg/dm
3 mg/dm
3 µS
MDK bez bez 5 5 6,8-8,5 50,0 0,03 1,0 200,0 8,0 1000
Do
bij
ene
vre
dn
ost
i
241 bez - <0,10 <5 7,46 30,58 <0,005 <0,047 20,90 0,83 700
242 bez - 0,20 <5 7,49 15,56 <0,005 <0,047 15,64 1,57 606
243 bez - 0,19 <5 7,42 14,36 <0,005 <0,047 14,70 <0,50 647
244 bez - 0,21 <5 7,50 37,48 <0,005 <0,047 21,17 0,58 705
245 bez - 1,56 <5 7,65 22,66 <0,005 <0,047 16,79 2,86 635
246 bez - 0,20 <5 7,38 66,30 <0,005 <0,047 27,98 2,68 894
247 bez - 0,23 <5 7,49 18,66 <0,005 <0,047 17,20 2,58 598
248 bez - 0,21 <5 7,60 1,47 <0,005 <0,047 11,87 0,95 473
249 bez - 0,20 <5 7,58 2,26 <0,005 <0,047 11,80 2,03 539
250 bez - 0,16 <5 7,64 <0,20 <0,005 <0,047 11,19 1,91 489
251 bez - 0,18 <5 7,68 <0,20 <0,005 <0,047 12,81 2,34 494
252 bez - 0,25 <5 7,49 18,84 0,005 <0,047 16,18 1,63 658
253 bez - 0,31 <5 7,47 14,56 <0,005 <0,047 15,10 1,29 642
254 bez - 0,26 <5 7,43 31,24 <0,005 <0,047 19,49 1,17 730
255 bez - 0,18 <5 7,44 42,52 <0,005 <0,047 44,91 1,23 767
256 bez - 0,15 <5 7,47 44,12 <0,005 <0,047 23,80 1,60 783
257 bez - 0,11 <5 7,42 31,90 <0,005 <0,047 17,94 1,26 733
258 bez - 0,17 <5 7,46 33,00 <0,005 <0,047 16,32 <0,50 704
259 bez - 0,22 <5 7,51 27,36 <0,005 <0,047 16,59 1,02 610
260 bez - 0,28 <5 7,42 30,46 <0,005 <0,047 17,40 1,66 669
142
Tabela P14. Rezultati fiziĉko-hemijskog ispitivanja vode za piće - Batovac
Redni broj 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11.
Parametar
Mir
is
Ukus
Mutn
oća
Boja
pH
vre
dnost
Nit
rati
Nit
riti
Am
onij
ak
Hlo
ridi
Utr
oša
k
KM
nO
4
Ele
ktr
opro
vodlj
ivost
Jedinica
mere - - NTU Co-Pt - mg/dm
3 mg/dm
3 mg/dm
3 mg/dm
3 mg/dm
3 µS
MDK bez bez 5 5 6,8-8,5 50,0 0,03 1,0 200,0 8,0 1000
Do
bij
ene
vre
dn
ost
i
261 bez - 0,72 <5 7,41 16,96 <0,005 <0,047 18,07 2,14 680
262 bez - 0,45 <5 7,46 26,96 0,06 <0,047 22,59 2,61 780
263 bez - 2,13 <5 7,57 50,00 <0,005 <0,047 20,50 2,05 880
264 bez - 0,18 <5 7,60 16,01 <0,005 <0,047 13,62 1,64 624
265 bez - 0,19 <5 7,62 8,83 <0,005 <0,047 11,87 2,64 495
266 bez - 0,17 <5 7,55 16,56 <0,005 <0,047 15,58 1,71 620
267 bez - 7,00 5 7,61 6,02 <0,005 <0,047 10,32 1,49 500
268 bez - 0,99 5 7,51 20,23 <0,005 <0,047 28,19 1,15 664
269 bez - 1,50 <5 7,58 7,90 <0,005 <0,047 13,62 1,33 635
270 bez - 0,77 <5 7,49 31,74 <0,005 <0,047 19,96 2,20 703
271 bez - 1,00 <5 7,62 2,88 0,01 <0,047 9,71 3,32 425
272 bez - 0,78 <5 7,35 55,16 <0,005 <0,047 13,96 2,33 780
273 bez - 0,33 <5 7,41 26,43 <0,005 <0,047 15,58 1,33 613
274 bez - 0,29 <5 7,40 61,12 <0,005 <0,047 21,58 1,61 771
275 bez - 0,32 <5 7,45 33,80 <0,005 <0,047 19,89 1,77 661
276 bez - 0,24 <5 7,48 17,38 <0,005 <0,047 12,27 1,27 561
277 bez - 0,14 <5 7,39 37,16 <0,005 <0,047 17,13 0,90 647
278 bez - 0,38 <5 7,49 8,95 <0,005 <0,047 12,68 2,48 513
279 bez - 0,30 <5 7,49 28,26 <0,005 <0,047 18,54 0,99 636
280 bez - 0,31 <5 7,48 37,66 <0,005 <0,047 17,73 0,78 621
143
Tabela P15. Rezultati fiziĉko-hemijskog ispitivanja vode za piće - Breţane
Redni broj 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11.
Parametar
Mir
is
Ukus
Mutn
oća
Boja
pH
vre
dnost
Nit
rati
Nit
riti
Am
onij
ak
Hlo
ridi
Utr
oša
k
KM
nO
4
Ele
ktr
opro
vodlj
ivost
Jedinica
mere - - NTU Co-Pt - mg/dm
3 mg/dm
3 mg/dm
3 mg/dm
3 mg/dm
3 µS
MDK bez bez 5 5 6,8-8,5 50,0 0,03 1,0 200,0 8,0 1000
Do
bij
ene
vre
dn
ost
i
281 bez - 0,19 <5 7,16 123,45 <0,005 <0,047 38,10 2,46 1031
282 bez - 0,35 <5 7,31 31,14 <0,005 <0,047 16,18 1,85 721
283 bez - 0,20 <5 7,19 97,28 0,10 <0,047 32,37 2,16 850
284 bez - 0,17 <5 7,33 41,05 0,005 <0,047 20,30 1,20 599
285 bez - 0,10 <5 7,37 31,55 <0,005 <0,047 17,60 1,69 544
286 bez - 0,23 <5 7,45 10,70 0,06 <0,047 13,01 1,85 437
287 bez - <0,10 <5 7,34 42,04 <0,005 <0,047 33,18 2,65 603
288 bez - 0,10 <5 7,26 80,35 <0,005 <0,047 32,16 2,83 753
289 bez - 0,20 <5 7,47 5,63 <0,005 <0,047 12,27 1,35 430
290 bez - <0,10 <5 7,57 6,46 <0,005 0,118 11,19 2,68 400
291 bez - 26,5 <5 7,42 1,79 <0,005 0,236 18,75 1,97 682
292 bez - 0,25 <5 7,45 <0,20 <0,005 <0,047 14,03 1,42 537
293 bez - 7,53 <5 7,52 <0,20 <0,005 <0,047 8,77 1,79 375
294 bez - <0,10 <5 7,37 49,22 <0,005 <0,047 19,29 1,39 638
295 bez - 0,12 <5 7,35 66,80 <0,005 <0,047 24,14 3,08 674
296 bez - <0,10 <5 7,32 52,10 <0,005 <0,047 21,44 2,71 624
297 bez - <0,10 <5 7,18 81,00 <0,005 <0,047 30,95 3,23 822
298 bez - <0,10 <5 7,21 126,70 <0,005 <0,047 35,54 3,39 959
299 bez - 8,10 <5 7,48 2,27 0,02 0,118 10,25 6,71 374
300 bez - 0,20 <5 7,44 11,20 0,0075 <0,047 11,87 2,92 437
144
Tabela P16. Rezultati fiziĉko-hemijskog ispitivanja vode za piće - Ţivica
Redni broj 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11.
Parametar
Mir
is
Ukus
Mu
tnoća
Boja
pH
vre
dnost
Nit
rati
Nit
riti
Am
onij
ak
Hlo
ridi
Utr
oša
k
KM
nO
4
Ele
ktr
opro
vodlj
ivost
Jedinica
mere - - NTU Co-Pt - mg/dm
3 mg/dm
3 mg/dm
3 mg/dm
3 mg/dm
3 µS
MDK bez bez 5 5 6,8-8,5 50,0 0,03 1,0 200,0 8,0 1000
Do
bij
ene
vre
dn
ost
i
301 bez - 0,28 <5 7,49 48,23 <0,005 <0,047 27,31 1,39 891
302 bez - 0,31 <5 7,50 40,14 <0,005 <0,047 23,40 1,55 819
303 bez - 0,47 <5 7,43 49,90 <0,005 <0,047 23,40 2,26 915
304 bez - 2,93 <5 7,58 29,92 <0,005 <0,047 23,94 1,67 755
305 bez - 0,90 <5 7,48 56,38 <0,005 <0,047 23,94 2,51 881
306 bez - 0,42 <5 7,43 47,32 <0,005 <0,047 24,01 2,35 845
307 bez - 0,39 <5 7,19 130,02 <0,005 <0,047 61,57 2,54 1258
308 bez - 0,45 <5 7,35 40,93 <0,005 <0,047 35,40 1,58 942
309 bez - 1,88 <5 7,38 25,46 <0,005 <0,047 33,38 2,51 916
310 bez - 0,39 <5 7,27 250,06 <0,005 <0,047 65,81 2,85 1346
311 bez - 0,74 <5 7,45 40,43 <0,005 <0,047 40,59 2,07 963
312 bez - 0,28 <5 6,27 11,83 <0,005 <0,047 6,27 1,12 1218
313 bez - 0,26 <5 7,27 64,49 <0,005 <0,047 32,97 1,36 981
314 bez - 0,39 <5 7,54 10,19 0,03 0,236 26,16 1,95 808
315 bez - 0,27 <5 7,23 137,24 0,1 0,118 46,53 3,71 1303
316 bez - 9,30 <5 7,47 0,52 0,01 0,118 30,41 1,36 919
317 bez - 0,42 <5 7,53 21,83 <0,005 0,047 27,65 1,11 889
318 bez - 0,37 <5 7,52 22,01 <0,005 <0,047 28,79 1,61 764
319 bez - 0,35 <5 7,53 31,37 <0,005 <0,047 24,01 1,24 856
320 bez - 0,36 <5 7,48 15,66 <0,005 <0,047 34,86 1,92 897
Napomena 316 – izgled - prisutne suspendovane ĉestice
145
Tabela P17. Rezultati fiziĉko-hemijskog ispitivanja vode za piće - Dragovac
Redni broj 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11.
Parametar
Mir
is
Ukus
Mutn
oća
Boja
pH
vre
dnost
Nit
rati
Nit
riti
Am
onij
ak
Hlo
ridi
Utr
oša
k
KM
nO
4
Ele
ktr
opro
vodlj
ivost
Jedinica
mere - - NTU Co-Pt - mg/dm
3 mg/dm
3 mg/dm
3 mg/dm
3 mg/dm
3 µS
MDK bez bez 5 5 6,8-8,5 50,0 0,03 1,0 200,0 8,0 1000
Do
bij
ene
vre
dn
ost
i
321 bez - 0,21 <5 7,49 5,46 <0,005 <0,047 21,17 0,98 755
322 bez - 0,23 <5 7,41 32,10 <0,005 <0,047 27,71 1,11 898
323 bez - 0,21 <5 7,31 89,60 0,030 0,118 38,84 2,58 1050
324 bez - 0,37 <5 7,40 15,56 0,010 0,118 24,48 0,98 783
325 bez - 0,31 <5 7,34 16,40 0,010 0,118 25,02 1,51 782
326 bez - 0,19 <5 7,37 25,80 <0,005 <0,047 26,57 1,29 861
327 bez - 0,17 <5 7,20 63,40 <0,005 <0,047 38,84 1,69 1000
328 bez - 0,18 <5 7,37 16,35 0,10 0,118 22,86 1,20 794
329 bez - 0,25 <5 7,35 42,60 <0,005 <0,047 29,80 1,08 899
330 bez - 0,19 <5 7,24 91,90 <0,005 <0,047 40,93 1,84 1010
331 bez - 0,21 <5 7,22 66,95 <0,005 <0,047 33,31 2,49 966
332 bez - 0,19 <5 7,40 19,28 0,010 <0,047 21,92 1,08 735
333 bez - 0,24 <5 7,53 29,16 0,010 <0,047 23,26 1,66 762
334 bez - 0,16 <5 7,37 74,80 <0,005 <0,047 30,41 1,35 892
335 bez - 0,12 <5 7,38 55,05 0,0075 0,118 26,10 1,60 901
336 bez - 0,24 <5 7,39 58,30 0,005 <0,047 28,79 1,75 892
337 bez - 0,26 <5 7,43 14,70 <0,005 <0,047 20,77 1,57 861
338 bez - 0,14 <5 7,32 38,20 0,005 <0,047 25,49 1,57 909
339 bez - 0,17 <5 7,50 38,55 0,010 0,118 22,93 1,23 815
340 bez - 0,17 <5 7,57 18,54 0,010 <0,047 18,61 2,52 714
146
Tabela P18. Rezultati fiziĉko-hemijskog ispitivanja vode za piće - Luĉica
Redni broj 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11.
Parametar
Mir
is
Ukus
Mutn
oća
Boja
pH
vre
dnost
Nit
rati
Nit
riti
Am
onij
ak
Hlo
ridi
Utr
oša
k
KM
nO
4
Ele
ktr
opro
vodlj
ivost
Jedinica
mere - - NTU Co-Pt - mg/dm
3 mg/dm
3 mg/dm
3 mg/dm
3 mg/dm
3 µS
MDK bez bez 5 5 6,8-8,5 50,0 0,03 1,0 200,0 8,0 1000
Do
bij
ene
vre
dn
ost
i
341 bez - 0,59 <5 7,37 53,35 <0,005 <0,047 22,18 6,78 998
342 bez - 0,60 <5 7,41 75,45 <0,005 <0,047 26,70 1,71 1061
343 bez - 0,37 <5 7,38 119,70 <0,005 <0,047 36,08 0,99 1192
344 bez - 0,42 <5 7,43 88,55 <0,005 <0,047 28,52 1,21 1103
345 bez - 1,80 <5 7,40 92,75 <0,005 <0,047 29,87 0,56 1107
346 bez - 0,38 <5 7,30 138,30 <0,005 <0,047 50,71 1,12 1306
347 bez - 0,71 <5 7,34 165,28 <0,005 <0,047 57,32 1,30 1361
348 bez - 0,68 <5 7,38 144,09 <0,005 <0,047 47,13 0,96 1218
349 bez - 1,13 <5 7,37 135,40 <0,005 <0,047 47,88 1,46 1292
350 bez - 0,59 <5 7,32 148,19 <0,005 <0,047 50,30 0,81 1269
351 bez - 0,55 <5 7,36 120,49 <0,005 <0,047 41,27 1,18 1222
352 bez - 1,80 <5 7,36 126,75 <0,005 <0,047 40,93 1,33 1234
353 bez - 2,29 <5 7,40 127,10 <0,005 <0,047 42,41 1,52 1221
354 bez - 3,07 <5 7,41 127,39 <0,005 <0,047 45,45 1,05 1206
355 bez - 0,99 <5 7,38 170,28 <0,005 <0,047 58,26 0,84 1368
356 bez - 0,91 <5 7,35 161,62 <0,005 <0,047 54,69 1,02 1307
357 bez - 1,27 <5 7,40 138,27 0,005 <0,047 47,00 1,09 1193
358 bez - 0,27 <5 7,40 123,65 <0,005 <0,047 41,07 2,11 1152
359 bez - 4,85 <5 7,42 129,44 <0,005 <0,047 34,93 1,77 1232
360 bez - 0,42 <5 6,94 157,24 <0,005 <0,047 54,76 0,79 1458
147
Tabela P19. Rezultati fiziĉko-hemijskog ispitivanja vode za piće - Poljana
Redni broj 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11.
Parametar M
iris
Ukus
Mutn
oća
Boja
pH
vre
dnost
Nit
rati
Nit
riti
Am
onij
ak
Hlo
rid
i
Utr
oša
k
KM
nO
4
Ele
ktr
opro
vodlj
ivost
Jedinica
mere - - NTU Co-Pt - mg/dm
3 mg/dm
3 mg/dm
3 mg/dm
3 mg/dm
3 µS
MDK bez bez 5 5 6,8-8,5 50,0 0,03 1,0 200,0 8,0 1000
-Do
bij
ene
vre
dn
ost
i
361 bez - 0,55 <5 7,27 72,99 <0,005 <0,047 29,67 2,92 939
362 bez - 0,78 <5 7,27 29,02 <0,005 <0,047 29,87 4,30 1183
363 promenjen - 16,5 <5 7,36 1,27 <0,005 <0,047 139,58 3,45 1493
364 bez - 1,40 <5 7,33 54,31 <0,005 <0,047 17,20 3,42 823
365 bez - 12,0 <5 7,31 112,37 <0,005 <0,047 79,57 2,42 1143
366 bez - 0,35 <5 7,34 58,70 <0,005 <0,047 24,07 1,29 945
367 bez - 0,28 <5 7,26 15,42 <0,005 <0,047 12,41 1,57 790
368 bez - 0,30 <5 7,33 42,39 <0,005 <0,047 22,72 2,70 877
369 bez - 4,80 <5 7,32 0,33 0,03 <0,047 14,83 2,76 881
370 bez - 1,79 <5 7,15 335,7 0,005 <0,047 142,28 6,22 1766
371 bez - 0,40 <5 7,05 126,79 <0,005 <0,047 72,83 4,46 1361
372 bez - 0,35 <5 7,18 70,54 <0,005 <0,047 33,38 2,48 1065
373 bez - 0,33 <5 7,43 5,17 <0,005 0,047 <5,0 2,39 725
374 bez - 11,2 <5 7,31 48,06 <0,005 <0,047 46,53 2,54 1210
375 bez - 0,38 <5 7,20 111,31 <0,005 <0,047 62,71 3,01 1126
376 bez - 0,25 <5 7,28 55,48 <0,005 <0,047 26,77 2,14 970
377 bez - 0,17 <5 7,18 113,42 <0,005 <0,047 51,25 2,35 1108
378 bez - 0,19 <5 7,34 41,62 <0,005 <0,047 20,50 1,95 801
379 bez - 0,22 <5 7,26 109,13 <0,005 <0,047 55,29 1,92 1039
380 bez - 0,31 <5 7,24 132,93 <0,005 <0,047 66,08 2,17 1208
148
Tabela P20. Rezultati fiziĉko-hemijskog ispitivanja vode za piće - Prugovo
Redni broj 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11.
Parametar M
iris
Ukus
Mutn
oća
Boja
pH
vre
dnost
Nit
rati
Nit
riti
Am
onij
ak
Hlo
ridi
Utr
oša
k
KM
nO
4
Ele
ktr
opro
vodlj
ivost
Jedinica
mere - - NTU Co-Pt - mg/dm
3 mg/dm
3 mg/dm
3 mg/dm
3 mg/dm
3 µS
MDK bez bez 5 5 6,8-8,5 50,0 0,03 1,0 200,0 8,0 1000
Do
bij
ene
vre
dn
ost
i
381 bez - 0,31 <5 7,24 112,68 <0,005 <0,047 49,29 4,12 1128
382 bez - 0,24 <5 7,30 102,20 <0,005 <0,047 35,74 3,01 1183
383 bez - 0,18 <5 7,24 101,66 <0,005 <0,047 38,77 3,07 1109
384 bez - 0,20 <5 7,35 82,27 <0,005 <0,047 33,18 2,91 1041
385 bez - 0,5 <5 7,35 59,21 <0,005 <0,047 26,64 3,04 977
386 bez - 0,10 <5 7,37 67,13 <0,005 <0,047 28,52 2,79 1015
387 bez - 2,20 <5 7,27 78,54 <0,005 <0,047 31,76 3,36 1100
388 bez - 0,45 <5 7,27 96,71 <0,005 <0,047 39,45 3,20 1173
389 bez - 0,60 <5 7,22 129,91 <0,005 <0,047 48,28 3,45 1217
390 bez - 1,50 <5 7,26 132,72 <0,005 <0,047 49,90 3,67 1220
391 bez - 1,51 <5 7,22 139,25 <0,005 <0,047 53,00 3,33 1248
392 bez - 0,35 <5 7,33 109,44 <0,005 <0,047 42,95 3,33 1173
393 bez - 0,29 <5 7,29 122,66 <0,005 <0,047 47,47 3,17 1220
394 bez - 3,65 <5 7,18 133,02 <0,005 <0,047 54,48 3,86 1232
395 bez - 2,74 <5 7,22 108,38 0,4 <0,047 47,00 5,80 1130
396 bez - 0,16 <5 7,22 84,70 <0,005 <0,047 34,19 2,79 989
397 bez - 0,21 <5 7,19 102,08 <0,005 <0,047 42,95 2,50 1062
398 bez - 0,18 <5 7,25 106,75 <0,005 <0,047 42,55 3,17 1093
399 bez - 0,30 <5 7,23 148,01 <0,005 <0,047 55,70 3,86 1269
400 bez - 0,29 <5 7,19 144,63 <0,005 <0,047 55,97 3,58 1293
149
Tabela P21. Rezultati mikrobiološkog ispitivanja vode za piće - Ostrovo
Redni broj 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7.
Parametar
Ukupan
bro
j
aero
bnih
mez
ofi
lnih
bak
teri
ja u
1cm
3
vode
Ukupne
koli
forn
e
bak
teri
je u
100
cm3
vode
Koli
forn
e
bak
teri
je f
ekal
nog
pore
kla
Str
epto
koke
fekal
nog p
ore
kla
Pro
teus
vrs
te
Pse
udom
onas
aeru
gin
osa
Sulf
idore
dukuju
će
klo
stri
dij
e
MDK 100 10 0 0 0 0 0
Do
bij
ene
vre
dnost
i
1 40 16 16 0 0 0 3
2 20 16 0 0 0 0 0
3 0 0 0 0 0 0 0
4 0 0 0 0 0 0 0
5 20 16 0 0 0 0 0
6 30 16 0 0 0 0 0
7 0 0 0 0 0 0 0
8 0 0 0 0 0 0 0
9 0 0 0 0 0 0 0
10 0 0 0 0 0 0 0
11 40 16 16 0 0 0 0
12 0 0 0 0 0 0 0
13 0 0 0 0 0 0 0
14 0 0 0 0 0 0 0
15 130 16 16 0 0 0 6
16 0 0 0 0 0 0 0
17 60 16 16 0 0 0 0
18 0 0 0 0 0 0 0
19 0 0 0 0 0 0 0
20 150 16 16 0 0 0 12
150
Tabela P22. Rezultati mikrobiološkog ispitivanja vode za piće - Petka
Redni broj 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7.
Parametar
Ukupan
bro
j
aero
bnih
mez
ofi
lnih
bak
teri
ja u
1cm
3
vode
Ukupne
koli
forn
e
bak
teri
je u
100
cm3
vode
Koli
forn
e
bak
teri
je f
ekal
nog
pore
kla
Str
epto
koke
fekal
nog p
ore
kla
Pro
teus
vrs
te
Pse
udom
onas
aeru
gin
osa
Sulf
idore
dukuju
će
klo
stri
dij
e
MDK 100 10 0 0 0 0 0
Do
bij
ene
vre
dnost
i
21 0 0 0 0 0 0 0
22 0 0 0 0 0 0 0
23 20 16 0 0 0 0 5
24 0 0 0 0 0 0 0
25 0 0 0 0 0 0 0
26 30 16 0 0 0 0 0
27 60 16 0 0 0 0 10
28 20 16 16 0 0 0 2
29 40 16 0 0 0 0 15
30 0 0 0 0 0 0 0
31 0 0 0 0 0 0 0
32 20 16 0 0 0 0 0
33 70 16 0 0 0 0 0
34 120 16 0 0 0 0 0
35 90 16 0 0 0 0 0
36 0 0 0 0 0 0 0
37 20 0 0 0 0 0 3
38 0 0 0 0 0 0 0
39 0 0 0 0 0 0 0
40 50 16 0 0 0 0 3
151
Tabela P23. Rezultati mikrobiološkog ispitivanja vode za piće - Reĉica
Redni broj 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7.
Parametar
Ukupan
bro
j
aero
bnih
mez
ofi
lnih
bak
teri
ja u
1cm
3
vode
Ukupne
koli
forn
e
bak
teri
je u
100
cm3
vode
Koli
forn
e
bak
teri
je f
ekal
nog
pore
kla
Str
epto
koke
fekal
nog p
ore
kla
Pro
teus
vrs
te
Pse
udom
onas
aeru
gin
osa
Sulf
idore
dukuju
će
klo
stri
dij
e
MDK 100 10 0 0 0 0 0
Do
bij
ene
vre
dnost
i
41 0 0 0 0 0 0 0
42 70 16 16 0 0 0 0
43 80 16 16 0 0 0 3
44 30 16 16 0 0 0 0
45 60 16 16 0 0 0 0
46 120 16 16 0 0 0 0
47 120 16 16 0 0 0 6
48 0 0 0 0 0 0 0
49 0 0 0 0 0 0 0
50 20 16 0 0 0 0 0
51 60 16 16 0 0 1 13
52 80 16 16 0 0 0 0
53 0 0 0 0 0 0 0
54 0 0 0 0 0 0 0
55 0 0 0 0 0 0 0
56 0 0 0 0 0 0 0
57 0 0 0 0 0 0 0
58 20 16 0 0 0 0 0
59 70 16 16 0 0 0 0
60 80 16 16 0 0 0 0
0 0 0 0 0 0 0
152
Tabela P24. Rezultati mikrobiološkog ispitivanja vode za piće - Kliĉevac
Redni broj 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7.
Parametar
Ukupan
bro
j
aero
bnih
mez
ofi
lnih
bak
teri
ja u
1cm
3
vode
Ukupne
koli
forn
e
bak
teri
je u
100
cm3
vode
Koli
forn
e
bak
teri
je f
ekal
nog
pore
kla
Str
epto
koke
fekal
nog p
ore
kla
Pro
teus
vrs
te
Pse
udom
onas
aeru
gin
osa
Sulf
idore
dukuju
će
klo
stri
dij
e
MDK 100 10 0 0 0 0 0
Do
bij
ene
vre
dnost
i
61 40 16 16 0 0 0 2
62 0 0 0 0 0 0 0
63 30 16 0 0 0 0 0
64 40 16 0 0 0 0 0
65 90 16 16 0 0 0 3
66 0 0 0 0 0 0 0
67 40 16 16 0 0 0 0
68 60 16 16 0 0 0 0
69 40 16 16 0 0 0 0
70 70 16 16 0 0 0 0
71 0 0 0 0 0 0 0
72 70 16 16 0 0 0 0
73 20 16 0 0 0 0 0
74 0 0 0 0 0 0 0
75 40 16 16 0 0 0 0
76 120 16 16 0 0 0 0
77 180 16 16 0 0 0 5
78 210 16 16 0 0 0 3
79 20 16 0 0 0 0 0
80 0 0 0 0 0 0 0
153
Tabela P25. Rezultati mikrobiološkog ispitivanja vode za piće - Maljurevac
Redni broj 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7.
Parametar
Ukupan
bro
j
aero
bnih
mez
ofi
lnih
bak
teri
ja u
1cm
3
vode
Ukupne
koli
forn
e
bak
teri
je u
100
cm3
vode
Koli
forn
e
bak
teri
je f
ekal
nog
pore
kla
Str
epto
koke
fekal
nog p
ore
kla
Pro
teus
vrs
te
Pse
udom
onas
aeru
gin
osa
Sulf
idore
dukuju
će
klo
stri
dij
e
MDK 100 10 0 0 0 0 0
Do
bij
ene
vre
dnost
i
81 30 16 0 0 0 0 0
82 30 16 16 0 0 0 0
83 0 0 0 0 0 0 0
84 0 0 0 0 0 0 0
85 0 0 0 0 0 0 0
86 0 0 0 0 0 0 0
87 40 16 0 0 0 0 0
88 30 16 0 0 0 0 0
89 0 0 0 0 0 0 0
90 0 0 0 0 0 0 0
91 0 0 0 0 0 0 0
92 20 0 0 0 0 0 3
93 0 0 0 0 0 0 0
94 30 16 16 0 0 0 0
95 0 0 0 0 0 0 0
96 0 0 0 0 0 0 0
97 30 16 0 0 0 0 0
98 30 16 16 0 0 0 0
99 0 0 0 0 0 0 0
100 0 0 0 0 0 0 0
154
Tabela P26. Rezultati mikrobiološkog ispitivanja vode za piće - Bubušinac
Redni broj 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7.
Parametar
Ukupan
bro
j
aero
bnih
mez
ofi
lnih
bak
teri
ja u
1cm
3
vode
Ukupne
koli
forn
e
bak
teri
je u
100
cm3
vode
Koli
forn
e
bak
teri
je f
ekal
nog
pore
kla
Str
epto
koke
fekal
nog p
ore
kla
Pro
teus
vrs
te
Pse
udom
onas
aeru
gin
osa
Sulf
idore
dukuju
će
klo
stri
dij
e
MDK 100 10 0 0 0 0 0
Do
bij
ene
vre
dnost
i
101 30 16 16 0 0 0 0
102 0 0 0 0 0 0 0
103 20 16 0 0 0 0 0
104 0 0 0 0 0 0 0
105 0 0 0 0 0 0 0
106 0 0 0 0 0 0 0
107 40 16 16 0 0 0 0
108 0 0 0 0 0 0 0
109 0 0 0 0 0 0 0
110 0 0 0 0 0 0 0
111 0 0 0 0 0 0 0
112 20 16 0 0 0 0 0
113 0 0 0 0 0 0 0
114 0 0 0 0 0 0 0
115 0 0 0 0 0 0 0
116 20 16 0 0 0 0 0
117 0 0 0 0 0 0 0
118 0 0 0 0 0 0 0
119 0 0 0 0 0 0 0
120 0 0 0 0 0 0 0
155
Tabela P27. Rezultati mikrobiološkog ispitivanja vode za piće - Bratinac
Redni broj 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7.
Parametar
Ukupan
bro
j
aero
bnih
mez
ofi
lnih
bak
teri
ja u
1cm
3
vode
Ukupne
koli
forn
e
bak
teri
je u
100
cm3
vode
Koli
forn
e
bak
teri
je f
ekal
nog
pore
kla
Str
epto
koke
fekal
nog p
ore
kla
Pro
teus
vrs
te
Pse
udom
onas
aeru
gin
osa
Sulf
idore
dukuju
će
klo
stri
dij
e
MDK 100 10 0 0 0 0 0
Do
bij
ene
vre
dnost
i
121 0 0 0 0 0 0 0
122 0 0 0 0 0 0 0
123 0 0 0 0 0 0 0
124 0 0 0 0 0 0 0
125 30 16 0 0 0 0 0
126 0 0 0 0 0 0 0
127 0 0 0 0 0 0 0
128 0 0 0 0 0 0 0
129 0 0 0 0 0 0 0
130 0 0 0 0 0 0 0
131 0 0 0 0 0 0 0
132 0 0 0 0 0 0 0
133 20 16 0 0 0 0 0
134 30 16 0 0 0 0 0
135 0 0 16 0 0 0 0
136 20 16 0 0 0 0 0
137 20 16 16 0 0 0 0
138 0 0 16 0 0 0 0
139 0 0 0 0 0 0 0
140 0 0 0 0 0 0 0
156
Tabela P28. Rezultati mikrobiološkog ispitivanja vode za piće - Bare
Redni broj 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7.
Parametar
Ukupan
bro
j
aero
bnih
mez
ofi
lnih
bak
teri
ja u
1cm
3
vode
Ukupne
koli
forn
e
bak
teri
je u
100
cm3
vode
Koli
forn
e
bak
teri
je f
ekal
nog
pore
kla
Str
epto
koke
fekal
nog p
ore
kla
Pro
teus
vrs
te
Pse
udom
onas
aeru
gin
osa
Sulf
idore
dukuju
će
klo
stri
dij
e
MDK 100 10 0 0 0 0 0
Do
bij
ene
vre
dnost
i
141 180 16 16 0 0 0 6
142 60 16 16 0 0 0 0
143 120 16 16 0 0 0 5
144 60 16 16 0 0 0 0
145 70 16 0 0 0 0 0
146 50 16 16 0 0 0 0
147 90 16 16 0 0 0 0
148 60 16 16 0 0 0 3
149 90 16 16 0 0 0 0
150 40 16 16 0 0 0 0
151 80 16 16 0 0 0 0
152 120 16 16 0 0 0 0
153 60 16 16 0 0 0 3
154 80 16 16 0 0 0 0
155 70 16 16 0 0 0 0
156 50 16 16 0 0 0 0
157 60 16 16 0 0 0 0
158 90 16 16 0 0 0 0
159 60 16 16 0 0 0 0
160 90 16 16 0 0 0 0
157
Tabela P29. Rezultati mikrobiološkog ispitivanja vode za piće - Beranje
Redni broj 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7.
Parametar
Ukupan
bro
j
aero
bnih
mez
ofi
lnih
bak
teri
ja u
1cm
3
vode
Ukupne
koli
forn
e
bak
teri
je u
100
cm3
vode
Koli
forn
e
bak
teri
je f
ekal
nog
pore
kla
Str
epto
koke
fekal
nog p
ore
kla
Pro
teus
vrs
te
Pse
udom
onas
aeru
gin
osa
Sulf
idore
dukuju
će
klo
stri
dij
e
MDK 100 10 0 0 0 0 0
Do
bij
ene
vre
dnost
i
161 80 16 0 0 0 0 0
162 60 16 16 0 0 0 0
163 70 16 16 0 0 0 0
164 40 16 16 0 0 0 0
165 60 16 16 0 0 0 0
166 90 16 16 0 0 0 0
167 30 16 16 0 0 1 0
168 0 0 0 0 0 0 0
169 0 0 0 0 0 0 0
170 50 16 0 0 0 0 0
171 90 16 16 0 0 0 0
172 70 16 16 0 0 0 0
173 70 16 16 0 0 0 0
174 30 16 16 0 0 0 0
175 0 0 0 0 0 0 0
176 40 16 16 0 0 0 0
177 70 16 16 0 0 0 0
178 90 16 16 0 0 0 0
179 50 16 16 0 0 0 0
180 60 16 16 0 0 0 0
158
Tabela P30. Rezultati mikrobiološkog ispitivanja vode za piće - Kasidol
Redni broj 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7.
Parametar
Ukupan
bro
j
aero
bnih
mez
ofi
lnih
bak
teri
ja u
1cm
3
vode
Ukupne
koli
forn
e
bak
teri
je u
100
cm3
vode
Koli
forn
e
bak
teri
je f
ekal
nog
pore
kla
Str
epto
koke
fekal
nog p
ore
kla
Pro
teus
vrs
te
Pse
udom
onas
aeru
gin
osa
Sulf
idore
dukuju
će
klo
stri
dij
e
MDK 100 10 0 0 0 0 0
Do
bij
ene
vre
dnost
i
181 130 16 16 0 0 0 0
182 90 16 16 0 0 0 0
183 20 16 0 0 0 0 0
184 30 16 0 0 0 0 0
185 40 16 0 0 0 0 0
186 50 16 16 0 0 0 0
187 0 0 0 0 0 0 0
188 0 0 0 0 0 0 0
189 40 16 16 0 0 0 0
190 60 16 0 0 0 1 0
191 0 0 0 0 0 0 0
192 30 16 0 0 0 0 0
193 70 16 16 0 0 0 0
194 80 16 16 0 0 0 0
195 0 0 0 0 0 0 0
196 50 16 16 0 0 0 0
197 20 16 0 0 0 1 0
198 120 16 0 0 0 1 0
199 60 16 16 0 0 0 0
200 30 16 0 0 0 0 0
159
Tabela P31. Rezultati mikrobiološkog ispitivanja vode za piće - NabrĊe
Redni broj 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7.
Parametar
Ukupan
bro
j
aero
bnih
mez
ofi
lnih
bak
teri
ja u
1cm
3
vode
Ukupne
koli
forn
e
bak
teri
je u
100
cm3
vode
Koli
forn
e
bak
teri
je f
ekal
nog
pore
kla
Str
epto
koke
fekal
nog p
ore
kla
Pro
teus
vrs
te
Pse
udom
onas
aeru
gin
osa
Sulf
idore
dukuju
će
klo
stri
dij
e
MDK 100 10 0 0 0 0 0
Do
bij
ene
vre
dnost
i
201 0 0 0 0 0 0 0
202 0 0 0 0 0 0 0
203 0 0 0 0 0 0 0
204 20 16 0 0 0 0 0
205 0 0 0 0 0 0 0
206 0 0 0 0 0 0 0
207 0 0 0 0 0 0 0
208 0 0 0 0 0 0 0
209 0 0 0 0 0 0 0
210 0 0 0 0 0 0 0
211 0 0 0 0 0 0 0
212 30 16 0 0 0 0 0
213 20 16 0 0 0 0 0
214 0 0 0 0 0 0 0
215 0 0 0 0 0 0 0
216 90 16 16 0 0 0 0
217 60 16 16 0 0 0 0
218 0 0 0 0 0 0 0
219 50 16 0 0 0 0 0
220 10 0 0 0 0 0 12
160
Tabela P32. Rezultati mikrobiološkog ispitivanja vode za piće - Trnjane
Redni broj 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7.
Parametar
Ukupan
bro
j
aero
bnih
mez
ofi
lnih
bak
teri
ja u
1cm
3
vode
Ukupne
koli
forn
e
bak
teri
je u
100
cm3
vode
Koli
forn
e
bak
teri
je f
ekal
nog
pore
kla
Str
epto
koke
fekal
nog p
ore
kla
Pro
teus
vrs
te
Pse
udom
onas
aeru
gin
osa
Sulf
idore
dukuju
će
klo
stri
dij
e
MDK 100 10 0 0 0 0 0
Do
bij
ene
vre
dnost
i
221 0 0 0 0 0 0 0
222 0 0 0 0 0 0 6
223 20 0 0 0 0 0 9
224 180 16 0 0 0 0 0
225 120 16 0 0 0 0 0
226 0 0 0 0 0 0 0
227 0 0 0 0 0 0 3
228 20 16 0 0 0 0 0
229 30 16 0 0 0 0 0
230 20 16 0 0 0 0 0
231 0 0 0 0 0 0 8
232 70 16 0 0 0 0 0
233 0 0 0 0 0 0 0
234 0 0 0 0 0 0 0
235 0 0 0 0 0 0 0
236 0 0 0 0 0 0 0
237 30 16 0 0 0 0 8
238 40 0 0 0 0 0 0
239 40 16 0 0 0 0 0
240 0 0 0 0 0 0 0
161
Tabela P33. Rezultati mikrobiološkog ispitivanja vode za piće - Dubravica
Redni broj 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7.
Parametar
Ukupan
bro
j
aero
bnih
mez
ofi
lnih
bak
teri
ja u
1cm
3
vode
Ukupne
koli
forn
e
bak
teri
je u
100
cm3
vode
Koli
forn
e
bak
teri
je f
ekal
nog
pore
kla
Str
epto
koke
fekal
nog p
ore
kla
Pro
teus
vrs
te
Pse
udom
onas
aeru
gin
osa
Sulf
idore
dukuju
će
klo
stri
dij
e
MDK 100 10 0 0 0 0 0
Do
bij
ene
vre
dnost
i
241 30 16 0 0 0 0 0
242 0 0 0 0 0 0 0
243 0 0 0 0 0 0 0
244 0 0 0 0 0 0 0
245 0 0 0 0 0 0 0
246 0 0 0 0 0 0 0
247 0 0 0 0 0 0 0
248 0 0 0 0 0 0 0
249 0 0 0 0 0 0 0
250 0 0 0 0 0 0 0
251 0 0 0 0 0 0 0
252 30 16 16 0 0 0 0
253 0 0 0 0 0 0 0
254 0 0 0 0 0 0 0
255 0 0 0 0 0 0 0
256 0 0 0 0 0 0 0
257 0 0 0 0 0 0 0
258 60 16 16 0 0 0 0
259 0 0 0 0 0 0 0
260 0 0 0 0 0 0 0
162
Tabela P34. Rezultati mikrobiološkog ispitivanja vode za piće - Batovac
Redni broj 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7.
Parametar
Ukupan
bro
j
aero
bnih
mez
ofi
lnih
bak
teri
ja u
1cm
3
vode
Ukupne
koli
forn
e
bak
teri
je u
100
cm3
vode
Ko
lifo
rne
bak
teri
je f
ekal
nog
pore
kla
Str
epto
koke
fekal
nog p
ore
kla
Pro
teus
vrs
te
Pse
udom
onas
aeru
gin
osa
Sulf
idore
dukuju
će
klo
stri
dij
e
MDK 100 10 0 0 0 0 0
Do
bij
ene
vre
dnost
i
261 30 16 0 0 0 0 0
262 70 16 16 0 0 0 0
263 90 16 16 0 0 0 7
264 0 0 0 0 0 0 0
265 0 0 0 0 0 0 0
266 0 0 0 0 0 0 0
267 20 16 0 0 0 0 0
268 20 16 16 0 0 0 0
269 120 16 16 1 0 0 0
270 30 16 0 0 0 0 0
271 0 0 0 0 0 0 0
272 0 0 0 0 0 0 0
273 0 0 0 0 0 0 0
274 40 16 0 0 0 0 0
275 50 16 16 0 0 0 0
276 0 0 0 0 0 0 0
277 0 0 0 0 0 0 0
278 0 0 0 0 0 0 0
279 0 0 0 0 0 0 0
280 0 0 0 0 0 0 0
163
Tabela P35. Rezultati mikrobiološkog ispitivanja vode za piće – Breţane
Redni broj 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7.
Parametar
Ukupan
bro
j
aero
bnih
mez
ofi
lnih
bak
teri
ja u
1cm
3
vode
Ukupne
koli
forn
e
bak
teri
je u
100
cm3
vode
Koli
forn
e
bak
teri
je f
ekal
nog
pore
kla
Str
epto
koke
fekal
nog p
ore
kla
Pro
teus
vrs
te
Pse
udom
onas
aeru
gin
osa
Sulf
idore
dukuju
će
klo
stri
dij
e
MDK 100 10 0 0 0 0 0
Do
bij
ene
vre
dnost
i
281 0 0 0 0 0 0 0
282 0 0 0 0 0 0 0
283 0 0 0 0 0 0 0
284 0 0 0 0 0 0 0
285 0 0 0 0 0 0 0
286 20 16 0 1 0 0 0
287 0 0 0 0 0 0 0
288 0 0 0 0 0 0 0
289 0 0 0 0 0 0 0
290 0 0 0 1 0 0 0
291 0 0 0 0 0 0 0
292 0 0 0 0 0 0 0
293 40 16 16 0 0 0 0
294 0 0 0 0 0 0 0
295 0 0 0 0 0 0 0
296 0 0 0 0 0 0 0
297 0 0 0 0 0 0 0
298 0 0 0 0 0 0 0
299 30 16 0 1 0 0 12
300 180 16 0 0 0 0 0
164
Tabela P36. Rezultati mikrobiološkog ispitivanja vode za piće – Ţivica
Redni broj 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7.
Parametar
Ukupan
bro
j
aero
bnih
mez
ofi
lnih
bak
teri
ja u
1cm
3
vode
Ukupne
koli
forn
e
bak
teri
je u
100
cm3
vode
Koli
forn
e
bak
teri
je f
ekal
nog
pore
kla
Str
epto
koke
fekal
nog p
ore
kla
Pro
teus
vrs
te
Pse
udom
onas
aeru
gin
osa
Sulf
idore
dukuju
će
klo
stri
dij
e
MDK 100 10 0 0 0 0 0
Do
bij
ene
vre
dnost
i
301 0 0 0 0 0 0 0
302 20 16 0 0 0 0 0
303 0 0 0 0 0 0 0
304 120 16 0 0 0 0 0
305 0 0 0 0 0 0 0
306 0 0 0 0 0 0 0
307 20 16 0 0 0 0 0
308 20 16 0 0 0 0 0
309 0 0 0 1 0 0 0
310 0 0 0 0 0 0 0
311 180 16 0 0 0 0 12
312 0 0 0 0 0 0 0
313 0 0 0 0 0 0 0
314 40 16 0 0 0 0 0
315 0 0 0 0 0 0 0
316 0 0 0 0 0 0 0
317 0 0 0 0 0 0 0
318 0 0 0 0 0 0 0
319 20 16 0 0 0 0 0
320 0 0 0 0 0 0 0
165
Tabela P37. Rezultati mikrobiološkog ispitivanja vode za piće – Dragovac
Redni broj 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7.
Parametar
Ukupan
bro
j
aero
bnih
mez
ofi
lnih
bak
teri
ja u
1cm
3
vode
Ukupne
koli
forn
e
bak
teri
je u
100
cm3
vode
Koli
forn
e
bak
teri
je f
ekal
nog
pore
kla
Str
epto
koke
fekal
nog p
ore
kla
Pro
teus
vrs
te
Pse
udom
onas
aeru
gin
osa
Sulf
idore
dukuju
će
klo
stri
dij
e
MDK 100 10 0 0 0 0 0
Do
bij
ene
vre
dnost
i
321 0 0 0 0 0 0 0
322 0 0 0 0 0 0 0
323 0 0 0 0 0 0 0
324 40 16 0 0 0 0 0
325 40 16 0 0 0 1 0
326 0 0 0 0 0 0 0
327 0 0 0 0 0 0 0
328 50 16 16 0 0 0 0
329 0 0 0 0 0 0 0
330 0 0 0 0 0 0 0
331 0 0 0 0 0 0 0
332 0 0 0 0 0 0 0
333 0 0 0 0 0 0 0
334 0 0 0 0 0 0 0
335 0 0 0 0 0 0 0
336 0 0 0 0 0 0 0
337 0 0 0 0 0 0 0
338 20 16 16 0 0 0 0
339 0 0 0 0 0 0 0
340 20 16 16 0 0 0 0
166
Tabela P38. Rezultati mikrobiološkog ispitivanja vode za piće – Luĉica
Redni broj 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7.
Parametar
Ukupan
bro
j
aero
bnih
mez
ofi
lnih
bak
teri
ja u
1cm
3
vode
Ukupne
koli
forn
e
bak
teri
je u
100
cm3
vode
Koli
forn
e
bak
teri
je f
ekal
nog
pore
kla
Str
epto
koke
fekal
nog p
ore
kla
Pro
teus
vrs
te
Pse
udom
onas
aeru
gin
osa
Sulf
idore
dukuju
će
klo
stri
dij
e
MDK 100 10 0 0 0 0 0
Do
bij
ene
vre
dnost
i
341 0 0 0 0 0 0 0
342 0 0 0 0 0 0 0
343 0 0 0 0 0 0 0
344 80 16 0 0 0 0 0
345 0 0 0 0 0 0 0
346 0 0 0 0 0 0 0
347 0 0 0 0 0 0 0
348 0 0 0 0 0 0 0
349 0 0 0 0 0 0 0
350 0 0 0 0 0 0 0
351 0 0 0 0 0 0 0
352 0 0 0 0 0 0 0
353 70 16 16 0 0 0 0
354 0 0 0 0 0 0 0
355 60 16 16 0 0 0 0
356 20 16 0 0 0 0 0
357 150 16 0 0 0 0 0
358 0 0 0 0 0 0 0
359 0 0 0 0 0 0 0
360 0 0 0 0 0 0 0
167
Tabela P39. Rezultati mikrobiološkog ispitivanja vode za piće – Poljana
Redni broj 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7.
Parametar
Ukupan
bro
j
aero
bnih
mez
ofi
lnih
bak
teri
ja u
1cm
3
vode
Ukupne
koli
forn
e
bak
teri
je u
100
cm3
vode
Koli
forn
e
bak
teri
je f
ekal
nog
pore
kla
Str
epto
koke
fekal
nog p
ore
kla
Pro
teus
vrs
te
Pse
ud
om
onas
aeru
gin
osa
Sulf
idore
dukuju
će
klo
stri
dij
e
MDK 100 10 0 0 0 0 0
Do
bij
ene
vre
dnost
i
361 30 16 16 0 0 0 0
362 60 16 16 0 0 0 15
363 70 16 16 0 0 0 0
364 20 16 0 0 0 0 0
365 20 16 0 0 0 0 7
366 0 0 0 0 0 0 0
367 40 16 16 0 0 0 0
368 0 0 0 0 0 0 0
369 0 0 0 0 0 0 0
370 120 16 16 0 0 0 0
371 150 16 16 0 0 0 13
372 0 0 0 0 0 0 0
373 50 16 16 0 0 0 0
374 20 16 0 0 0 0 15
375 0 0 0 0 0 0 0
376 0 0 0 0 0 0 0
377 20 16 0 0 0 0 0
378 50 16 16 0 0 0 0
379 0 0 0 0 0 0 0
380 0 0 0 0 0 0 0
168
Tabela P40. Rezultati mikrobiološkog ispitivanja vode za piće – Prugovo
Redni broj 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7.
Parametar
Ukupan
bro
j
aero
bnih
mez
ofi
lnih
bak
teri
ja u
1cm
3
vode
Ukupne
koli
forn
e
bak
teri
je u
100
cm3
vode
Koli
forn
e
bak
teri
je f
ekal
nog
pore
kla
Str
epto
koke
fekal
nog p
ore
kla
Pro
teus
vrs
te
Pse
udom
onas
aeru
gin
osa
Sulf
idore
dukuju
će
klo
stri
dij
e
MDK 100 10 0 0 0 0 0
Do
bij
ene
vre
dnost
i
381 30 16 16 0 0 0 15
382 0 0 0 0 0 0 0
383 0 0 0 0 0 0 0
384 0 0 0 0 0 0 0
385 60 16 16 0 0 0 10
386 30 16 0 0 0 0 0
387 0 0 0 0 0 0 0
388 10 0 0 0 0 0 3
389 20 16 0 1 0 0 0
390 60 16 16 0 0 0 0
391 0 0 0 0 0 0 0
392 70 16 16 0 0 0 0
393 40 16 16 0 0 0 0
394 0 0 0 0 0 0 0
395 80 16 16 0 0 0 5
396 30 16 16 0 0 0 4
397 0 0 0 0 0 0 0
398 50 16 16 0 0 0 0
399 60 16 16 0 0 0 0
400 30 16 16 0 0 0 0
169