spencer dean - smrtonosno voće
DESCRIPTION
Kućni detektiv nastoji sam riješiti veliku pronevjeru otkrivenu u robnoj kući, i to prije nego što će se uplesti policija.TRANSCRIPT
Spencer Dean:
SMRTONOSNO
VOĆE
TRAG
biblioteka kriminalističko-ljubavnih
romana
Spencer Dean: SMRTONOSNO VOCE
Recenzija: Ana Hrastović, profesor
Prijevod: Marija Manolić
Redaktura: Slavko Mihalić Urednik: Borivoj Jurković
TRAG, biblioteka kriminalističko-ljubavnih romana – Izdavač:
OOUR izdavačke djelatnosti »Vjesnik«, Zagreb, Ljubice Gerovac 1 –
Glavni i odgovorni urednik: Borivoj Jurković – Tisak: OOUR
novinsko, revijalna štamparija i OOUR TMG, »Vjesnik«, Zagreb,
Ljubice Gerovac 1 – Zagreb 1974.
Copyright (sva prava za Jugoslaviju): Vjesnikova Press-ageneija,
VPA Zagreb
Elektriĉna sušilica za kos iskljuĉila se sama od sebe.
U ušima joj je odmah prestalo šumjeti, ali je ostala bol u
sljepooĉicama. Mukli udarci, poput bubnjeva u prašuma, još su joj
odjekivali u glavi. Konaĉno joj je postalo jasno: njeno je bilo udaralo
strelovitom brzinom... Nije znala zašto...
Pokušala se opustiti ispod aluminijske kape. Nestrpljivo je ĉekala
da se pojavi frizerka. Glas ţene u susjednom odjeljku nije nimalo
smirivao njeno ubrzano bilo. Bio je to piskutav, neobiĉno prodoran
glas...
– Ovaj ĉešalj ima previše šiljate zupce, Armand. Ali, moţda je i
koţa na mojoj glavi danas previše osjetljiva... silno sam uzrujana...
– GospoĊa ima briga?
Tipiĉni Armand! Ţena u susjednom odjeljku vjerojatno je bila
naroĉito bogata, ili jako utjecajna. Armand svakako ne bi osobno
posluţivao obiĉnu namještenicu velike robne kuće Amblett u Petoj
aveniji... kakva je ona.
– Bio je to strahovit udarac za mene. – Sada je glas bio nešto
prigušen. – Malo prije sam doznala da moja prijateljica kani ubiti
svog muţa...
Armand je nešto promrmljao. Drţao je da takve prijetnje ne valja
uzimati ozbiljno.
– Ali, ona to posve ozbiljno misli – proturjeĉio je piskutav glas. –
Ona će ga ubiti! I zbog toga sam u tako uţasnoj neprilici. Jasno,
nemam nikakva prava o tome govoriti, ali...
Ali, ti ćeš reći kako bi se oslobodila tereta! Imaš sreću što je ovdje
netko tko te sluša, makar to bio i ovaj snobovski frizer što i za to
oĉekuje napojnicu... Ja, meĊutim, nemam nikoga, kome bih se mogla
povjeriti...
Taj uţasni glas! Išao joj je na ţivce poput škripe pile za drva.
Ĉinilo joj se da je stara stotinu godina, a ne dvadeset šest.
Izgledala je poput stare vještice. Zbog toga je i pobjegla ovamo.
Nadala se da će joj nova frizura dati bar izvanjski izgled opuštenosti,
koju u sebi nije osjećala već tjednima. Osim toga, htjela je bar na
neko vrijeme pobjeći masi kupaca koje je poseban popust privlaĉio u
njeno odjeljenje. Ali, sada je sjedila ovdje, dok joj je piskutav glas iz
susjedstva oduzimao mir, tako neophodno potreban da bi mogla
izdrţati...
– Vidite, moja prijateljica je već godinama sretno udata... ima
dvoje draţesne djece... Uvijek je pruţala muţu udoban dom... i
brinula se o njegovim zahtjevima... Mogao je spokojno u klubu igrati
golf ili odlaziti u lov... ona mu nikad nije prigovarala...
– Hm!
Lov oĉito nije ostavljao naroĉit dojam na Armanda...
– Sve do prije kratkog vremena uopće nije vjerovala da bi joj
mogao biti nevjeran... Ali jasno ţena na kraju ipak primijeti ako muţ
prestane pokazivati zanimanje za nju... Kad je poĉeo izostajati i
preko vikenda, dala ga je nadzirati...
– Znaĉi... unajmila je detektiva...
– Recimo... dala ga je nenametljivo promatrati... To ne zvuĉi tako
nezgodno... U svakom sluĉaju, sada zna da je noći provodio s
drugom ţenom.
– Mi u Parizu ne shvaćamo takve pustolovine jako ozbiljno –
odgovorio je Armand.
– Ali, mi ţivimo u New Yorku! A moja prijateljica neće dopustiti
da budućnost njene djece bude uništena, njen dom razoren, samo
zato što je neka drolja poţeljela novac njenog muţa... Nije luda da
ĉeka dok on ne izmisli neku izliku i zatraţi rastavu. Tada bi ostala
sama, s malom rentom, od koje bi jedva ţivotarila... Osim toga, on je
svojedobno zakljuĉio visoko osiguranje, pa bi ona i od toga...
kasnije... htjela nešto imati.
– Nevjerojatno! – Armand je bio paţljiv slušatelj.
– Nevjerojatno! Da, to je prava rijeĉ .. .
U svakom sluĉaju, nije bilo nimalo nevjerojatno to što je jedna
,druga ţena bila nesretna zbog toga jer je voljela tuĊeg muţa... Takve
su se stvari dogaĊale svakog dana... S jedne strane, muţ je ćutio
odgovornost prema obitelji, s druge, osjećao je potrebu za ljubavlju i
razumijevanjem, kakvo nije mogao naći u svoje ţene...
Nevjerojatno je u stvari bilo samo to što je morala sjedili ispod
ove sušilice i slušati o prijetnji ubojstvom...
– Shvatite, Armand, u okolnostima u kojima se našla ima pravo
ubiti muţa kako bi na taj naĉin zaštitila djecu...
– Ali, mora li za to platiti tako visoku cijenu? Ĉak i u francuskoj,
gdje postoji mnogo razumijevanja za zloĉin iz strasti, ne opravdava
se ubojstvo s predumišljaj em...
– Oh, ona će se već pobrinuti da je ne ulove... Upotrijebit će
oruţje s dvije cijevi...
– Kako?
– Ona će to tako izvesti da će ona druga ispasti ubojica! Ona će,
slikovito govoreći, pucati iz obje cijevi... I zbog toga sam tako silno
uzbuĊena...
– A sada ćemo ovaj uvojak... – prešao je Armand na poslovni
dio...
Samo kad bi stigla ta frizerka i oslobodila je ove stolice! Kako se
ţeljela osloboditi tog piskutavog glasa, koji je po svemu sudeći
mogao biti i njena vlastita savjest!
Piljila je u zrcalo, u blistavu sušilicu iznad svoje glave. Usta su joj
bila suha. Bilo ubrzano. A onda su se frizerska stolica i elektriĉna
sušilica neoĉekivano, u njenoj mašti, pretvorile u elektriĉnu stolicu!
Pa, to nije bilo moguće!... Nije bilo moguće da je ţena u
susjednom odjeljku bila upravo ona koju doduše nikad nije vidjela,
ali je zbog nje provela toliko besanih noći...
– Ne mogu otići na policiju, Armand. Nemam nikakvih dokaza.
Ni poslije neće postojati dokazi protiv nje. Samo, još uvijek ne znam
hoću li ili neću upozoriti onu drugu...
Sušilicu u ogledalu kao da se naglo poĉela vrtjeti. Zatvorila je
oĉi... Jedva je i primijetila da se frizerka vratila.
– Tako, draga moja. Mislim da je gotovo...
1
Krupne kapi tuĉe udarale su o prozore. Mlad ĉovjek, uska,
suncem opaljena lica i prerano posijedjele kose, mogao je ovo
smatrati lošim predznakom za burni ponedjeljak 'što je uslijedio
poslije vikenda. Ali, Donu Cadeeu, glavnom detektivu u Ambeltta,
nije bio potreban nikakav predznak. Dan je poĉeo i s previše
neprilika. Konaĉno, nije se ĉesto dogaĊalo da neka robna kuća ostane
bez ĉitavog skladišta punog robe!
Telefon je neprekidno zvonio. Odjeljenje za bijelo rublje,
odjeljenje tkanina, šef ekspedita direktorov pomoćnik...
Zaista nije bilo lako opisati dosad poznate ĉinjenice o išĉezlom
skladištu. Don je odjelu za bijelo rublje dodijelio svoju najbolju,
ujedno i najzgodniju suradnicu, Sibyl Forde, dok je Big Pata Kenne-
dy]a poslao dobavljaĉu, ĉiji ga je šofer obavijestio o neshvatljivom
nestanku skladišta. Becky Kahn, njegova tajnica, sada je s pomoću
telefona pokušavala riješiti zbrku.
U meĊuvremenu su na Petoj aveniji bila otvorena široka ulazna
vrata. Plima kupaca krenula je prizemljem. Istodobno stigoše i
dugoprstići... Poĉeo je istinski posao kućnih detektiva, bez obzira što
je malo prije nestalo ĉitavo skladište...
Don Cadee je morao izvršiti preraspodjelu svog osoblja kako bi
kradljivci mogli biti uhvaćeni već u prizemlju. Gripa nije poštedjela
ni njegove ljude, a posao mu je oteţavala i ĉinjenica da je Pat i Sibyl
zaposlio na drugom mjestu. Tako je morao povući dvije smjene s
gornjih katova, a dva noćna ĉuvara premjestiti u dnevnu smjenu...
U svakom sluĉaju nije bio bespomoćan: posjedovao je posve novi
televizijski ureĊaj s pomoću kojeg je prodajne prostorije mogao
promatrati sve do posljednjeg ugla. Ipak, još nije bio sasvim uvjeren
u djelotvornost svog elektronskog pomoćnika. Osim toga, njemu je
osobno taj ureĊaj bio antipatiĉan. Zacijelo, smanjit će se sitne kraĊe
prodavaĉica i pomoćnog osoblja po skladištima, ali, one su ionako
predstavljale beznaĉajan dio sveukupnog gubitka. Mnogo je više
štetilo opravdano nezadovoljstvo namještenika koji su prosvjedovali
protiv toga da ih nadzire televizijsko oko sa stropa.
Plakati su posvuda u kući upozoravali da televizijske kamere
nadziru tezge. Moţda će zbog toga poneki kradljivac doista odustati
od svoje namjere, iako ga direktorov pomoćnik, na ĉiju je inicijativu
ureĊaj postavljen, nije mogao u to uvjeriti. Dok je slutio da se na taj
naĉin ne mogu uplašiti profesionalni kradljivci, koji su uvijek bili
prepuni lukavih podvala. Nisu li ti majstori uspjeli jednoj
prodavaĉici ukrasti prsten s ruke...
Don nije mogao uvjeriti upravni odbor da nikakav televizijski
ureĊaj ne moţe nadomjestiti dobre kućne detektive, niti sprijeĉiti
kraĊe. Dakako, bilo je mnogo robnih kuća ĉijim je šefovima
detektiva bilo i te kako stalo da ulove što više kradljivaca i izvedu ih
pred sud. Don je zastupao drugaĉije mišljenje. Uvijek je nanovo
zahtijevao od svojih ljudi da uskoĉe prije no što kraĊa bude izvršena.
Na taj je naĉin mnogoj ţeni bilo ušteĊeno odvoĊenje na policiju, ime
mnogih mladih djevojaka nije bilo uneseno u policijske papire.
Televizijsko oko nije dopuštalo obzirnost. Kad je nekog ulovilo u
kraĊi, bilo je kasno za bilo kakvo upozoravanje...
Don je ukljuĉio ureĊaj. Dok su se cijevi zagrijavale, brzo je
pregledao poštu. Policijske tjeralice, okruţnice osiguravajućih
društava, obavijesti saveza kućnih detektiva s imenima nedavno
puštenih zatvorenika ili opisom novih trikova pri kraĊama. Nimalo
vesela lektira.
Ukljuĉio je kameru A4. Na ekranu su se pojavila dizala i pokretno
stubište na trećem katu, uz to dijelovi odjeljenja rublja i odjeljenja
tkanina. Teleobjektiv je primaknuo bliţe kupcima koji su stizali
pokretnim stubištem. Kraj teretnog dizala stajala je grupa skladišnih
radnika. Dva su dekoratera razgovarala s jednom prodavaĉicom.
Oĉito, zaboravili su na televizijsko oko. Neka starija prodavaĉica je
raširila stolnjak pred mlaĊim braĉnim parom. Don je ukljuĉio
kameru B4.
Objektiv je obuhvatio Sibyl Forde što je stajala pred vratima šefa
odjeljenja, podboĉivši se šakama, borbeno isturene brade. Na glavi je
imala nakrivljenu francusku kapicu. Don je poznavao to drţanje.
Sibyl je bila ljutita. Privukao je sliku bliţe.
Podigla je oko vratnik škotskog kaputića i ĉovjek bi pomislio da
se upravo vratila sa skijanja. Iako je televizor davao crnobijelu sliku,
Don je naslućivao njene zarumenjene obraze i zelenu vatru njenih
oĉiju. Tek se prošle noći mogao iz blizine diviti svemu tome.
Visoka mlada djevojka u otmjenom sivom kostimu koji je spretno
krio njenu mršavost, izišla je iz svoje sobe i zaĉuĊeno piljila u neku
ceduljicu. Bila je to Christiane Leblanc, šef odjeljenja za bijelo
rublje.
Dala je Sibyl ceduljicu, odmahnula glavom i nešto rekla. Sibyl se
nasmijala i nestala u sobi.
Zujanje interfona vratilo je Dona za njegov pisaći stol.
– Da, Becky?
– Došao je Halloran
– Hm.
Radije bi vidio bilo koga drugog nego tog Pussa Hallorana iz
osiguravajućeg društva. Taj se ĉovjek niska rasta, s ušima kao u
šišmiša i s oĉalima zbog kojih je djelovao poput uĉitelja, svagda
pojavljivao u trenutku kad bi se pojavile neke poteškoće. Ali, bilo je
besmisleno izbjegavati ga. On se jednostavno nije dao otpraviti.
– Neka izvoli, Becky. .
Zar je bilo moguće da je Halloran već doznao za išĉezlo
skladište? Još do prije sat vremena nitko iz robne kuće Ambeltt nije
o tome ništa znao.
Halloran je oklijevao na vratima:
– Ne volim vam smetati, gospodine Cadee. Ali, stvar o kojoj se
radi je osjetljiva pa moram s vama osobno razgovarati, u ĉetiri oka.
Don je iskljuĉio televizor.
– Mislite li na to da moja tajnica, u naroĉitim prilikama, snima
telefonske razgovore za magnetofon?
– Oh, ne! – Sjeo je. – Ne sumnjam u diskreciju vaše tajnice, ali, u
pitanju je... nešto vrlo osjetljivo.
– Tada se, oĉito, radi o nekoj sablazni.
– Toĉno. Prijeti sablazan koja bi svakog trenutka mogla izbiti u
javnost. Posljedice bi bile uţasne!
– Netko iz naše kuće?
– Dvoje rukovodilaca. Muškarac je oţenjen. Ţena... nije...
– Nećemo okolišati. Imamo ĉetrdeset ili pedeset oţenjenih
rukovodilaca. Ne znam koliko ţena nema muţeve.
– Nevolja je u tome što ţena ima svog., hm... muškarca, premda
nije za njega udata. Podrţava vrlo tijesne veze s gospodinom Nelsom
Broanesom. Sada je to otkrila njegova ţena, a ja se bojim katastrofe.
Nels Broanes, šef prodaje, ĉlan uprave! Jedan od najboljih
momaka u kući, Donov dobar prijatelj.
– Ne moram niti pitati imate li dokaza za svoju tvrdnju...
– Jasno, sve sam ispitao.
– Zajedno s gospoĊom Broanes?
– Ne. Imam vlastiti naĉin.
– Svakako.
Don je dobro znao Hallorarsov »naĉin« Podmićivao je
kućepazitelje u kućama za izdavanje apartmana, ponekad su mu oni
davali kljuĉeve od stanova. Telefonistkinjama je za stanovite
obavijesti davao obilne napojnice.
– A tko je dama o kojoj se radi?
– GospoĊica Christiane Leblanc, – Halloran je podigao ruku. – Vi
ćete sada reći da se Ambeltta i našeg osiguravajućeg društva ne tiĉe
što u svoje slobodno vrijeme rade šef prodaje i šefica odjeljenja
bijelog rublja. Ali, varate se.
– Kako to mislite?
– Raspolaţem podacima da gospodin Broanes misli dati ostavku
Ambelttu, napustiti ţenu, pa ĉak otići u inozemstvo. – Halloran je
podigao prst poput uĉitelja. – Svako će vam osiguravajuće društvo
potvrditi staro pravilo da muškarac koji kani napustiti obitelj,
prijatelje i poduzeće, pokušava nabaviti što više novaca. Iz iskustva
znamo da će novac nastojati nabaviti bez obzira na okolnosti, bilo na
pošten, ili nepošten naĉin. Pri tome je sasvim nevaţno je li se do
sada ponašao korektno i kakvo je povjerenje uţivao.
2
Za vrijeme rata Don se uvijek pouzdavao u svoj nagon. Psiholog
bi to vjerojatno objasnio automatskim zbrajanjem iskustava
sakupljenih u podsvijesti. Don je posjedovao dovoljno zdravog
razuma da se nije pouzdavao samo u osjećaje, ali mu je brza i nagla
odluka više puta spasila ţivot, a i ţivote onih koji su mu bili
povjereni.
Sada je tako spasio Nelsona Brpanesa.
Bilo je jasno da je izmeĊu prijeteće sablazni i na neobjašnjiv
naĉin nestalog skladišta, morala postojati veza. Ako ovaj buldog iz
osiguravajućeg društva sada podnese svoj izvještaj, doći će do
katastrofe u kojoj će stradati Nelson Broanes i Christiane Leblanc.
Donu nije bila sasvim jasna ta mirna djevojka kestenjaste kose i
ozbiljna izraţaja lica. U tom pogledu morat će se pouzdati u Sibylino
mišljenje.. Nasuprot tome. što se tiĉe Nelsa, bio je potpuno siguran.
Nels je bio briljantni analitiĉar, struĉnjak za reklamu s mnogo
ideja, uzoran rukovodilac koji je uţivao povjerenje svojih suradnika.
Prije svega, oduvijek je bio paţljiv i savjestan. Nije se moglo
zamisliti da bi taj ĉovjek mogao biti upleten u bilo kakve zloĉinaĉke
spletke.
Najvaţnije je sada bilo iskljuĉiti Pussa Hallorana prije nego
dospije uništiti ugled, a moţda ĉak i ţivote dvoje ljudi. Ne treba, niti
spominjati što bi otkrića ovog sitniĉavog ĉovjeka znaĉila za ugled
poduzeća. Ali, u ovom je trenutku Donu bilo najviše stalo do Nelsa
Broanesa i Christiane Leblanc.
Don se prisilio na nadmoćni osmijeh. Iz dugotrajnog je iskustva
znao da Pussa Hallorana najteţe pogaĊa kad ga se ne shvaća
ozbiljno.
– Dobro znam da bi bilo besmisleno sumnjati u vaše dokaze.
Samo. jeste li zaista uzeli u obzir sve potrebne ĉimbenike?
Halloran ga je pogledao iskosa.
– Da sam se zadovoljio povremenim virenjem kroz kljuĉanicu,
već bih i time stekao dovoljno dokaza na osnovu kojih bi gospoĊa
Broanes mogla dobiti rastavu.
– Vidite, to sam htio. – Don se još jaĉe nasmiješio. – Imale li,
sluĉajno, i neke podatke o toj dami... o gospoĊi Broanes?...
Halloran se primio za uho.
– Kao djevojka, zvala se Matilda von Doventer, roĊena je 7.
sluĊenog 1941. u Rhinecliffu, New York...
– Kao kćerka imućnih roditelja, pretpostavljam.
– Zacijelo, gospodine Cadee. Kad je navršila godinu dana, njen je
otac poĉinio samoubojstvo. Bio je predsjednik Nacionalne banke i
izvršio je neke pronevjere. Uprkos tome, ostalo je dovoljno novaca...
– ...da bi se djetetu ispunile sve ţelje! – prekinuo ga je Don. – A
kasnije se ponašala tako da se upoznala sa sudom za maloljetnike.
Kad se udavala, novine su imale dosta pikanterija za rubrike traĉeva.
A njen je muţ, nakon toga, imao s njome dosta jada.
– Traţite opravdanja za gospodina Broanesa?
– Ni govora! Sumnjam da mu je za njegovo ponašanje potrebno
više isprika, nego njegovoj ţeni za njene gluposti. Ali, vidim kako
previĊate ĉinjenicu da se Broanes ţeli rastati samo zato kako bi
mogao oţeniti gospoĊicu Leblanc.
– To bi mogla biti samo vaša pretpostavka.
– Već sam izrazio sumnju jeste li uzeli u obzir sve potrebne
ĉimbenike. Obrukat ćete se podnesete li strogo povjerljiv izvještaj
koji će sadrţavati već poznate podatke. Mogli bi vas osumnjiĉiti da
pomaţete gospodi Broanes kako bi dobila rastavu, a time vaše
osiguravajuće društvo ne bi bilo oduševljeno.
– Ne bi to bilo prvi put da me krivo shvate. Ali. kasnije se uvijek
pokazalo da sam bio u pravu. Put avionom što ga planiraju...
– ... je dopust koji su trebali odavno nastupiti. – Na ovo je Don
bio spreman. Nadao se jedino da se Halloran nije raspitivao u
tajništvu. – Nels već odavno nije imao ni jedan slobodan dan.
GospoĊica Leblanc je slobodna graĊanka i već priliĉno dugo
punoljetna. Ako dakle mlada dama odlazi na dopust sa ĉovjekom za
kojeg se kani' udati, vjerujem da se to ne bi smjelo ticati
osiguravajućeg društva. Ili?
Na interfonu se zapalila crvena ţarulja. Don je pritisnuo tipku.
– Ne ţelim da me, sada, itko smeta, Becky.
– Da, gospodine Cadee. – Tajnica je malo oklijevala. – Ali
gospoĊice Forde i Leblanc...
– Trenutak. – Don je upitno pogledao Hallorana. – Evo i treće u
savezu. Hoćete li je pitati jesu li joj roditelji dopustili da ode na to
putovanje?
– Od toga ne bi bilo koristi. – Halloran je pocrvenio.
– Lijepo! Ali, moţemo je ipak pitati jesu li njene namjere s
Nelsom ĉasne. – Ponovno je pritisnuo tipku. – Pošaljite obje ovamo,
Becky.
Ĉovjek iz osiguravajućeg društva brzo je ustao.
– Moram dalje...
– A kako je s izvještajem? Halloran se nestrpljivo premještao s
noge na nogu.
– Razgovarat ćemo kasnije. Naklonio se Sibyli i Christiani i brzo
je nestao.
Sibyl je sumnjiĉavo pogledala prema vratima što su se zatvorila
za njim.
– Kako je stari Pussy tako brzo doznao za neprilike sa skladištem?
Don je pruţio Christiani ruku.
– Halloran je dolazio zbog neĉega drugog... Dakle, o ĉemu se
radi?
Sibyl se naslonila o pisaći stol.
– Najbolje će biti da Christiane ispriĉa sve po redu. Sjednite! –:
Rukom je pokazala naslonjaĉ. – Ona je stolica za okrivljene.
Christiane je rukom prešla preko ĉela.
– Gotovo se bojim da ću izgubiti razum. Ili sam mjeseĉarka.
– Poĉnite s telefonskim pozivom, Chris – rekla je Sibyl
umirujućim glasom.
– Došla sam jutros oko osam sati, nešto ranije nego inaĉe, jer sam
u nedjeljnim novinama objavila oglas o prodaji stolnih garnitura po
37,98 dolara. Glavna dostava trebala je stići u petak, od Kortenkiana.
Do petka uveĉer, kad smo zatvarali preko vikenda, roba još nije
stigla. Zbog toga sam i htjela jutros rano ispitati tu stvar. U ĉetvrt
devet telefonirali su mi iz odjela za primanje robe da Kortenkian –
ţeli danas u podne isporuĉiti stotinu i pedeset tih stolnih garnitura.
Ali, kako se skladište preselilo, htjeli bi znati kamo da pošalju
narudţbu...
Iako je već znao verziju odjela za otpremu, Don ipak nije
prekidao gospoĊicu Leblanc. Ona kao da se trudila kako bi toĉno
iznijela ĉinjenice. Pri tom je bila zbunjena i zbrkana, ali je ipak
nekako uspijevala djelovati mirno.
– Bilo je to jednostavno besmisleno – nastavila je. – Ali, kad sam
nazvala Kortenkiana, rekli su mi nešto još ĉudnije, to jest, pitali su
me... – Oĉi su joj dobile zamišljen izraţaj. – Pitali su me mogu li
ostale stolne garniture, od metar pedeset jedan naprama dva metra,
isporuĉiti tek u srijedu... A tu robu nikad nisam naruĉila. Ovako
nešto Amblett uopće ne drţi. prema tome, nisam to mogla niti
naruĉiti. Ali, Kortenkianov ĉovjek mi je proĉitao broj i datum
narudţbenice. Pokušala sam mu objasniti da se mora raditi o zabuni,
ali je on rekao da pred sobom ima Amblettove formulare koji su ne
samo potpisani nego i su potpisani... Jeftini stolnjaci za ĉetrnaest
tisuća dolara...
– A veći dio narudţbe već je izvršen, Don – dodala je Sibyl. –
Pogodite kamo je roba dopremljena!
Don je podigao obrve.
– U skladište broj dva – rekla je Christiane. – Odmah sam nazvala
odjel za primanje robe kako bih se uvjerila nisam li sve to sanjala.
Ali zaista je tako: mi uopće nemamo takvo skladište!
– Je li Kortenkian rekao gdje bi se to skladište trebalo nalaziti –
upitao je Don. Bio je uvjeren da je Christiane, ukoliko je njena
zbunjenost samo gluma, izvrsna glumica.
– Na Long Island Cityju.
– Znate li ulicu?
Izvukla je ceduljicu iz dţepa.
– Side Creek Road. sedamdeset jedan.
Sibyl je uzdahnula.
– Nemam pojmu gdje je Side Creek Road, ali, toĉno znam da se
naše skladište nalazi u Commercial Street, broj ĉetiri stotine.
– Uvjerila sam se u nabavnom odjelu da doista nismo ispostavili
takvu narudţbenicu. – Christiane kao da je napregnuto razmišljala. –
Zatim me je nazvala tvrtka Arts of the Azores. Htjeli su isporuĉiti
stotinu djevojaĉkih oprema, ali vozaĉ ne moţe naći navedenu adresu.
Nikada nisam izdala takvu narudţbenicu. Ĉitavu godinu ne bismo
prodali stotinu komada te robe. U svakom sluĉaju, sada sam znala da
ne sanjam, a usprkos tome doţivjela sam u devet sati ujutro pravu
moru.
– Sada je i mene poĉela zanimati ta stvar – upala je Sibyl. –
Nazvala sam firmu »Arts of the Azores« da bih ustanovila trebaju li
moţda uslijediti još neke isporuke u to nepostojeće skladište, ili je
ĉak nešto već bilo otposlano. I bilo je, prošlog petka.
– Roba u vrijednosti od šesnaest tisuća dolara – zbunjeno je rekla
Christiane.
Ţaruljica na interfonu je zasvjetlucala.
– Na telefonu dva javlja se Pat.
Don je podigao slušalicu.
– Dakle, Pat?
– Najĉudnija priĉa na koju sam ikad naišao – ĉuo je glas
brzopletog Irca. – Još uvijek ništa ne mogu shvatiti.
– Priĉajte. Moţda vam povjerujem...
– Pronašao sam" Kortenkianovog vozaĉa. Posjeduje inteligenciju
desetgodišnjaka. Zbog toga sam uvjeren da ne laţe.
– Poznam desetgodišnjake koji spretno laţu, Pat...
– Jasno. Ali, znate što mislim... Ĉovjek je pošten... U petak je bio
dva puta u Amblettovom skladištu broj dva. Staro stovarišno
skladište s razlupanim prozorima i zarĊalim krovom od savijenog
lima. ZaleĊena utovarna rampa... Ali i veliki natpis naše kuće:
otprilike deset naprama pedeset metara, kao na našem pravom
skladištu u Commercial Streetu... Ĉovjek je više puta bio tamo... I
ĉuvar vi Amblettovoj uniformi... Istoj kao što je ima Andy u Com-
mercial Streetu...
– Je li ĉovjek vidio unutrašnjost skladišta?
– Ne... Pitao sam ga to, ah nije bio unutra... Nije u tome vidio
ništa neobiĉno, jer se ĉesto dogaĊa da se isporuke ostavljaju kod
utovarne rampe. MeĊutim, jutros se silno iznenadio. Nije više bilo
nikakvog skladišta, samo prazan prostor i stroj za izravnavanje
zemljišta koji je odguravao posljednje opeke... A znate li što je
Kortenkianovom vozaĉu rekao ĉovjek na stroju?
– Da?
– Da je lud! Tamo nikada nije bilo nikakve zgrade za
uskladištenje robe... Samo otvoreno skladište mramora i nadgrobnih
spomenika...
3
– ... Nadgrobnih spomenika! – ponovio je Don. – Mogli ste
odmah postaviti jedan kao uspomenu na nestalo skladište!... Jeste li
pitali vozaĉa nije li vidio kakva druga vozila što su dopremala robu?
– Jesam. Kraj stovarišne rampe je vidio crno-ţuti otvoreni
kamion, ali se nije mogao sjetiti imena tvrtke. Misli da bi moglo
glasiti Nific, »Mike Niffic« ili sliĉno...
– Uzmite taksi i odvezite se u Side Creek Road, Pat...
– A gdje je to?
– Blizu teretnog kolodvora na Long Islandu. Ulica vodi dolje
prema East Riveru. Ispitajte policajca koji tamo vrši ophodnju,
pismonošu, krĉmara iz najbliţe
krĉme, ukratko, svakog koga stignete. Pokušajte što više doznati o
ljudima koji su postavili laţni natpis naše tvrtke. Kako su izgledali,
kako su dugo tamo bilk., i tako dalje...
– Mogao bih se raspitati i kod vodovoda i ureda za komunalne
poslove...
– Toĉno. Uĉinite sve što moţete.,
– Već sam krenuo, šefe!
Don je spustio slušalicu i ponovno se obratio Christiani. – Znate li
koji datum nose krivotvorene narudţbenice za Kortenkiana?
– Od prošlog ĉetvrtka, od dvadesetog. – Djevojka je naborala
ĉelo. – Brojevi su mi sasvim nepoznati.
– Tko mora supotpisati narudţbenice koje vi izdajete?
– Iras Lebwitz. O tome se uglavnom brine Louise Eston.
Kortenkianova sluţbenica mi je rekla da je gospoĊica Eston nazvala i
izriĉito joj naglasila da pošiljku ne šalje u Commercial Street nego u
skladište broj dva.
– Hoće li vam izruĉiti te krivotvorene narudţbenice.
– Da – odluĉno je rekla. – Dobit ću ih.
– Kao prvo, ustanovite vrijeme kad je roba poslana – predloţio je
Don.
– Ali, najviše brige mi zadaje – pogledala je Sibyl – što ćemo
danas dopodne prodavati? Zbog oglasa u novinama moje će
odjeljenje zacijelo biti preplavljeno, a mi imamo samo ĉetiri ili pet
reklamiranih garnitura na raspolaganju.
– Moţda bismo vam ipak mogli nabaviti još nekoliko garnitura...
– Ali neka ih dovezu u oklopnim kolima – utuĉeno je odgovorila
Christiane i ustala.
Kad je izišla, Sibyl je iza nje zatvorila vrata i prišla pisaćem stolu.
– Što se zapravo dogaĊa. Don?
– Zar si primijetila da me ta priĉa naroĉito zanima? – Don se
smiješio.
– Isuviše te dobro poznam. Vjeruješ da je Christiane upletena u tu
priĉu sa skladištem... Varaš se...
– Uzimaš je u zaštitu?
– Ja? Uĉinile bi to stotine. Sve bi djevojke iz njenog odjela dale
glavu za nju, a svi joj mladi namještenici udvaraju.
Don je pritisnuo tipku i zamolio tajnicu da ga spoji s Irasom Leb-
witzom iz odjela za kupovine.
– Ne uzimajući u obzir njenu neobiĉno dopadljivu pojavu, što
zapravo znaš o njoj, Sib?
– Neobiĉno je vrijedna. Ĉula sam da se i uvoznici savjetuju s
njom prije nego odluĉe naruĉiti neki novi proizvod. Takvoj ţeni nije
potrebno uzimati postotak od nabavljaĉa ili pisati laţne narudţbenice
za skladišta, što odjednom nestaju s površine zemlje.
– Jasno. Mnogo govori protiv toga.
Zazvonio je telefon. Don je podigao slušalicu.
– Gospodin Lebwitz će doći tek oko podne, gospodine Cadee –
ĉuo je bojaţljiv djevojaĉki glas. – Mogu li vam nekako pomoći?
– Dajte mi onda gospoĊicu Eston.
– Zao mi je, upravo je izišla van.
– Ĉim doĊe neka me nazove.
– Reći ću joj, gospodine Cadee...
Don je spustio slušalicu.
– Christiane je vrlo marljiva, zar ne?
– Nikad se ne pravi vaţna. Koliko znam, ne dolazi ujutro ranije
od ostalih, a ne radi ni prekovremeno. Jasno, ponekad izlazi.
– S kime?
– S prijateljima, jasno. Koliko znam, nema roĊaka. Po mom
mišljenju, mogla bi svaku veĉer izlaziti s drugim muškarcem, kad bi
htjela. Ali, ona neće. Najradije je kod kuće.
– A s kime?
Sibyl mu je zaprijetila: prstom.
– Moţda previše priĉam.
– Nelson Broanes?
– Oh! I ti dakle imaš oĉi u glavi!
– Priĉa li se u kući o tome?
– Ne vjerujem: Njih su oboje vrlo paţljivi.
– Ali, oĉito ne dovoljno. Puss mi je upravo o tome priĉao.
– Oh, taj uţasni starac!
– Da bih ga sprijeĉio da o tome ne napiše izvještaj i time ne
prouzroĉi sablazan, rekao sam mu da Nelson kani oţeniti djevojku.
– Ona bi se htjela udati za njega, ako se ne varam... Ali, bilo bi
preporuĉljivo da o tome obavijestiš gospodina Broanesa. – Sibyl je
podigla bradu i s divljenjem promatrala Dona. – Odmah si vidio do
ĉega bi to moglo dovesti, zar ne? Da je Puss Halloran napisao
izvještaj, odmah bi njih dvoje povezali s prijevarom oko skladišta.
To bi bio kraj dviju karijera.
– I nevolje i brige za dva draga ĉovjeka. – Don je naborao ĉelo. –
Još je prerano za kavu, dakle, gospoĊica Eston je mogla otići u
prostoriju za pranje ruku. Ĉudim se da me još nije nazvala. Pogledaj
molim te gdje je, pa je dovedi ovamo.
Sibyl mu je prišla i poljubila ga u ĉelo.
– Znaš, kad ne bih u stanovitom smislu bila s tobom zaruĉena,
smatrala bih te izvanrednim ĉovjekom.
Don se nasmiješio.
– I pošalji mi Becky s blokom za stenografiranje, da?...
Njegova tajnica bila je neupadljiva djevojka blagih smeĊih oĉiju.
Tako je dobro razumjela svog šefa da ĉesto nije morao niti izgovoriti
svoje ţelje. Sada se pojavila s blokom za stenografiranje, listom
ispisanog papira i mapom.
– Razgovor s gospoĊicom Leblanc i gospoĊicom Forde još nisam
prepisala, ali ovo je vaš razgovor s gospodinom Halloranom i
dokumenti gospoĊice Leblanc.
– Vi zaista umijete ĉitati misli – pohvalio ju je Don. – Ali, još
nešto: nazovite Mikea. On je jamaĉno još u krevetu, ali to mu ne
pomaţe. Recite mu da ga hitno trebam. Mora zamijeniti Pata.
Zabiljeţila je.
– Tada nazovite Alice. Potrebna mi je ovdje pred televizorom.
Neka naroĉito pazi na odjel s nakitom, kratku robu i kozmetiku.
– Alice neće biti oduševljena.
– Nitko od nas nije oduševljen, Becky. Ali ni prisluškivanje
razgovora nije mnogo otmjenije. U redu! I nazovite još Halta
Mauroisa iz Lord and Taylora Zamolite ga da mi danas posudi jednu
detektivku. Ukoliko pristane, neka preuzme Sibylin odjel u
prizemlju.
– Da, gospodine. Je li priĉa s skladištem strašna?
– Mnogo strasnija nego smo mislili. Ĉini se da je u nju upleten
netko iz kuće. Na ţalost, još nije pronaĊen nikakav aparat koji bi
mogao nadzirati misli namještenika.
Kad je Don ponovno ostao sam, otvorio je Christianine
dokumente. Fotografija je pokazivala veselo nasmiješenu djevojku,
kakvu je uopće nije poznao. Slika je oĉito bila snimljena na nekom
skijaškom izletu. Imala je na sebi pulover i pletenu kapu. Tada
vjerojatno još nije bila zaljubljena u oţenjenog ĉovjeka.
Rodila se u Manchesteru, New Hampshire, kao kćerka francuskog
radnika u tkaonici. Srednju školu je polazila u Manchesteru, a
gospodarski fakultet na sveuĉilištu u New Yorku. Po svoj prilici je
odmah nakon studija morala poĉeti zaraĊivati... Po svemu sudeći
ambiciozna djevojka. Tvorniĉka škola, Basel... Studij u Švicarskoj
nije mogao biti jeftin. Vjerojatno je morala sama zaraĊivati novac...
Zena koja je znala što hoće.
Upravo kad je poĉeo prouĉavati njene preporuke, zazvonio je
telefon.
– Don! – Sibylin je glas bio uzbuĊen.
– Što se dogodilo?
– DoĊi brzo gore!
– Kamo?
– U WC za ţene, ĉetvrti kat. Već sam poslala po lijeĉnika.
– Louise Eston?
– Da. Htjela sam joj pruţiti prvu pomoć, ali bilo je prekasno. Već
je mrtva...
4
... Louise Eston? Zašto se ovako nešto moralo dogoditi upravo
jednoj od najsimpatiĉnijih namještenica njihove robne kuće. Da bi
uštedio na vremenu, Don je odmah pojurio uz stubište. Kad je
prolazio pokraj prostorija sa strojevima za knjiţenje, tišina mu je
odala da se vijest već proĉula.
Louise Eston je bila desna ruka Irasa Lebwitza. Mnogi će za
njome ţaliti. Radila je u Ambletta i prije nego je on nastupio mjesto
šefa detektiva. Prvih mu je dana mnogo pomagala blistajući od
ljubaznosti. Bila je srednjih godina, malo punašna, a razlikovala se
od svojih prijateljica jednostavnošću u odijevanju. Iako je bila
kratkovidna i nije dobro ĉula, svi su je zastupnici voljeli. Svima će
nedostajati.
Ispred WC-a stajale su tri sluţbenice i uzbuĊeno šaputale. Kad se
Don pojavio, trenutak su zašutjele, da bi odmah zatim sve tri u jedan
glas progovorile.
– Kraj nje je gospoĊica Forde. gospodine Cadee. Inaĉe, nikog
drugog nema tamo. Samo idite unutra...
Sibyl je bila naslonjena na ljubiĉasti umivaonik i piljila u nešto
što je liĉilo na hrpu smeĊih haljina pokraj para smeĊih cipela niskih
peta.
– Jadnica... Nisam je dotakla, samo sam joj opipala puls...
Don se sagnuo i posegnuo za Louisinim ruĉnim zglobom. Još je
bio topao. Mrtva je ţena, ĉudno zgrĉena, kleĉala u kutu. Zar je klekla
da se pomoli, a pri tom ju je iznenadila smrt, pomislio je Don.
– Ti si je ovako našla, Sib?
– Vojvotkinja... to je Marie Dorchess... Louisina tajnica... ona ju
je našla...
– Ona mala, punašna?
– Da. Svi je zovu Vojvotkinja. Pretpostavljala je da je gospoĊica
Eston samo otišla s Christianom do dizala.
– Znaĉi da je gospoĊica Leblanc bila ovdje, nakon što je izišla iz
mojeg ureda?
– Oĉito. Rekla sam Vojvotkinji da traţim Louise i zamolila je
neka pogleda u prostoriji za pranje ruku. Premda su vrata bila
zatvorena, vjerojatno su je sve do prizemlja ĉuli kako viĉe.
Don je promatrao lice mrtve ţene. Bilo je zgrĉeno, vidjeli su se
zubi.
– Nije lako umrla.
– Ĉini se da se htjela zavući u kut.
– Vjerojatno zbog boli. Moţda je uzela neki lijek.
Promatrao je crvenkastu mrlju na bijelim ploĉicama na zidu.
– Misliš li da je... poĉinila samoubojstvo, Don?
– Zapravo, joj to ne bi dolikovalo, zar ne?
Crvenkasta mrlja nije bila krv. Liĉila je na sićušni komad kore
nekog voća. Ali, to će ustanoviti lijeĉnik.
U tom je trenutku ušao doktor Parker.
– Zao mi je što smo vas morali pozvati zbog tako tuţne stvari,
doktore.
Kućni je lijeĉnik kimnuo i stavio torbu na rub umivaonika. Zatim
je ĉuĉnuo pokraj mrtve ţene.
– I meni je ţao. Don. Tek sada vidim o ĉemu se radi. Bila je vrlo
draga djevojka. Zaista strašno... Gle, kap da je imala grĉeve...
Znakovi kroniĉne slabosti srca... Vjerojatno iznenadni napadaj...
Prije toga nije ništa osjećala?...
– Ništa ne znamo...
– Hm... Znakovi trovanja... Nije jednostavno... Bit će potrebna
obdukcija.
– Znaĉi, ne moţete potvrditi da je umrla prirodnom smrću? –
mraĉno je upitao Don.
– Ne, ni u kom sluĉaju. Eventualni prirodni uzrok smrti, morao bi
se tek ustanoviti... Smatrate li ovaj uplašeni izraţaj lica prirodnim?
– Nije li se iznenada uplašila i... – umiješala se Sibyl.
– Da – kimnuo je lijeĉnik. – Mogao je to biti i iznenadni jaki
alergiĉni podraţaj. Moramo svakako mnogo više doznati o
okolnostima...
– Moţda je pojela nešto što...
– Ili uzela, tako mislite. Don? – Lijeĉnik je podignuo jedan kapak
mrtve ţene. – Nešto što je djelovalo tako brzo da nije stigla pozvati
pomoć... Moţda, otrov?
– To se oĉito moţe ustanoviti jedino s pomoću kemijske analize –
primijetio je Don.
– Sasvim toĉno. Svakako, ovo je sluĉaj za sudsku medicinu. –
Lijeĉnik se podignuo. – Da obavijestim policiju, Don?
– Ja ću telefonirati, doktore.
– Tada ovdje ne mogu više ništa uĉiniti.
Lijeĉnik je oprao ruke, uzeo torbu i otišao. Sibyl je teško disala.
– Otrovana...
– Nećemo spominjati tu rijeĉ, Sib. Ne, tako dugo dok struĉnjaci
ne ustanove nešto sliĉno. Reci svima da ne znamo što se dogodilo...
Vjerojatno, srĉani udar... Stavi na vrata natpis: »Ne radi«. Ja ću sada
telefonirati iz Louisine kancelarije.
Prostorija je imala oblik duguljastog ĉetverokuta. Na jednoj strani
su se nalazile zelene police. U sredini je bio ogroman stol pun pošte i
kataloga. Blizu vrata stajala su dva pisaća stola. Uz onaj manji
sjedila je debeljuškasta djevojka. Plakala je.
Kad je Don podignuo slušalicu okrenula se njemu. U slijedećem
trenutku izvadila je maramicu i ogledalo.
– Becky? Ja sam u kancelariji gospoĊice Eston. Nazovite
policijsku postaju i nastojte pronaći Lucasa. Neka bude tako dobar
da odmah doĊe ovamo.
– Da, gospodine Cadee. Zabiljeţila sam mnogo telefonskih poziva
za vas.
– Ţelim razgovarati jedino s Patom, ukoliko nazove.
– Zar je. gospoĊica Eston, zaista... .
– Da. – Spustio je slušalicu. – GospoĊice Dorchess?
– Molim? – Djevojka se stidljivo okrenula.
– Jeste li moţda sluĉajno ĉuli o ĉemu su malo prije razgovarale
gospoĊice Leblanc i Eston?
– Oh... – zajecala je. – GospoĊica Leblanc se uzrujavala zbog one
zbrke s isporukama od Kortenkiana.
– Jako se ljutila, zar ne?
– Mislim. SvaĊala se s gospoĊicom Eston. Rekla je da je netko
telefonirao Kortenkianu i promijenio upute u vezi s narudţbom.
GospoĊica Eston je odgovorila da ona nije nazivala. – Oĉi su joj se
ponovno napunile suzama. – Ni ja nisam ĉula da je ona nazivala, a ja
konaĉno ĉitav dan sjedim ovdje. Sada se više ne moţe niti braniti...
Bila je uvijek tako dobra prema meni...
– I ja sam jako cijenio Louise Eston, gospoĊice Dorchess.
Djevojka se naglo okrenula i glasno zaplakala.
– Niste je više vidjeli nakon što je s gospoĊicom Leblanc
napustila ured?
Odmahnula je glavom.
Kroz vrata je ušao visok muškarac. Kad je iza pisaćeg stola
gospoĊice Eston ugledao Dona i zaplakanu tajnicu, ostao je kao
.skamenjen.
Visok stas Nelsona Broanesa i njegovo rumeno lice bolje bi
pristajali drvosjeĉi nego rukovodećem sluţbeniku koncerna robnih
kuća. Lice mu je odavalo bijes, bradu je borbeno isturio naprijed.
Obiĉno bi veselo svjetlucanje sivih oĉiju opovrgavalo dojam grube,
napadaĉke osobnosti. MeĊutim, sada se od toga ništa nije vidjelo.
Pogled mu je bio sumoran i ogorĉen.
– Što se dogaĊa, Don? Zašto plaĉete. Vojvotkinjo?
– Zdravo, Nels – pozdravio je Don. – Niste još ĉuli?
– Ona je mrtva, gospodine Broanes. – Djevojka je plakala. –
GospoĊica Eston je mrtva. Još prije pola sata diktirala mi je poštu i
sada leţi... – rukom je pokazala prema hodniku.
Nelson Broanes je prišao bliţe.
– Srĉani udar?
– Još ne znamo – odgovorio je Don. – Lijeĉnik je upravo bib
ovdje. Nije još posve uvjeren.
– Govorite, konaĉno! – Nelson Broanes se naljutio. – Zar je
poĉinila samoubojstvo?
– Moramo priĉekati rezultat obdukcije.
– Je li policija već obaviještena''
– Svakog trenutka oĉekujem poruĉnika iz policijske postaje.
Broanes se naslonio o jelov stol i rukom prešao preko oĉiju.
– Htio bih svakako razgovarati s vama prije nego stigne.
– Zar je tako hitno, Nels?
Visok ĉovjek se uspravio, prišao stolu Louise Eston i desnicom
lupio po njemu. Zatim se nagnuo tik do Donova uha.
– Više nego hitno. Ako je Louise Eston ubijena, onda sam za to ja
odgovoran...
5
...Don je ustao i zgrabio Nelsa za ruku.
– Hajdemo u Irasovu kancelariju. Tamo nam neće nitko smetati. –
Obratio se Marie Dorchess. – Neka me nitko ne smeta sve dok ne
doĊe poruĉnik, razumijete li?
– Policija? – širom je otvorila oĉi. – Razumijem...
Don se spustio u crvenu koţnatu fotelju. Zar mu je Nels htio
priĉati o svojim obiteljskim teškoćama, o stvarima koje je Puss
Halloran nagovijestio?
Direktor prodaje je prišao prozoru i ruke zakopao duboko u
dţepove.
– U petak uveĉer bio sam u Waldorfu na godišnjem banketu
Industrijskog saveza proizvoĊaĉa sagova i dekorativnih tkanina.
– Znaĉi, proizvoĊaĉi sagova i dekorativnih tkanina duboko su
posegnuli u dţepove...
– Kao obiĉno... samo muško društvoi.; Nakon veĉere zahvalio mi
je Harry Joungdad iz »Woven Beautyja« na velikoj narudţbi.
»Woven Beauty« je tvrtka koja nas opskrbljuje šarenim zidnim
zavjesama za djeĉje odjeljenje. Nisam ništa znao o toj narudţbi, ali
mu isto tako nisam htio proturjeĉiti u prisutnosti drugih... Tijekom
veĉeri još mi se nekoliko puta zahvalio. Cak je htio znati kako se
uspijevam u jednom jedinom tjednu riješiti ĉetiri stotine komada tih
stvari... Prodajemo ih uz cijenu od 30 dolara po komadu, ali se ĉetiri
stotine tih zavjesa ne bismo mogli lako riješiti, a nikako tijekom
jednog jedinog tjedna!... Mislio sam da je popio nekoliko martinija
previše i pustio ga neka priĉa što hoće ... Ali, što sam dulje
razmišljao, sve sam se više ĉudio. Koliko sam znao, imali smo još
dosta tih zavjesa... Slijedećeg jutra sam se osobno uvjerio. Toĉno
sam pretpostavljao. Imali smo ih još oko osamdeset komada. Došao
sam dolje u odjeljenje, nadajući se da je Iras tamo, ali on je bio
otputovao u Atlantic City. Ali, našao sam Louise Eston. Sjedila je za
Irasovim pisaćim stolom i pregledavala njegovu korespondenciju u
srednjoj ladici.
Prišao je pisaćem stolu i pokušao izvući srednju ladicu. Bila je
zakljuĉana.
– Louise je uţivala Irasovo povjerenje – primijetio je Don. – Njoj
nije bilo potrebno da za vrijeme njegove odsutnosti pregledava
njegovu korespondenciju. Osim toga, imala je i duplikate kljuĉeva.
– Toĉno. Zbog toga sam i bio više nego iznenaĊen što se, kad sam
ušao. napadno trgnula. Prvi put sam je vidio tako uznemirenu.
Jednim je pokretom zatvorila ladicu i rekla nešto sasvim besmisleno.
»Oh, nisam znala da ste to vi...« ili nešto sliĉno. Ponašala se poput
djeteta uhvaćenog u neĉemu nedopuštenom.
– Ali, to uopće ne sliĉi na nju.
– Tako je. Ali, to još nije bilo ništa u usporedbi s onim kako je
reagirala kad sam od nje htio doznati što smo naruĉili od »Woven
Beauty«. Ĉinilo mi se da je znala odgovor još prije nego je ,i ruke
uzela mapu. Jasno, nije postojala nikakva narudţba. Tada sam joj
rekao da ću odmah nazvati Harryja kako bih uklonio zabunu, ali
onda ju je obuzela panika... Poĉela mi je objašnjavati kako već dulje
vrijeme nešto ispituje. Uvjerena je da je u toku dalekoseţna prijevara
s krivotvorenim narudţbenicama. Ako bih sada razgovarao s Harry-
jem, vjerojatno bih uništio sve njene dosadašnje rezultate, pošto još
uvijek ne raspolaţe s dovoljno podataka da bi mogla raskrinkati
kradljivce. Ona bezuvjetno mora priĉekati dok se Iras ne vrati iz
Atlantic Cityja.
– Prema tome je pretpostavljala da lopove mora traţiti u samoj
tvrtki. Na koji je naĉin uopće doznala za prijevare?
– Veĉer prije toga ostala je dulje u kancelariji kako bi završila
neke poslove koje joj je ostavio Iras. U triĉetvrt šest, bila je sama u
ĉitavom nabavnom odjeljenju, nazvali su iz našeg skladišta u Com-
mercial Streetu, Stigla je veća koliĉina lanenih stolnjaka, a nisu imali
kopije narudţbenice za usporedbu. I sami znate koliko papira
iziskuje svaka narudţba.
– Svakako. Narudţbenice se pišu u pet primjeraka. Jedan
primjerak dobije i nabavno odjeljenje u kontrolne svrhe.
– Tako je. Louise je dakle ispitala tu stvar. Za pristiglu robu nije
postojala nikakva narudţbenica. Isto tako nije bila otvorena nikakva
druga narudţba za »Fayal Fabries«, tvrtku koja je poslala stolnjake.
Zato je Louise Eston nazvala »Fayal Fabries« i sluĉajno našla
vlasnika. Objasnila mu je o ĉemu se radi i pitala nije li ta isporuka
moţda bila namijenjena nekoj drugoj tvrtki. Ali, vlasnik nije trebao
gledati dokumente. Objasnio je da mu je gospoĊica Leblanc
telefonirala i pismeno potvrdila narudţbu.
– A roba je trebala biti otpremljena u Commercial Street?
– Ne... Sada priĉa poĉinje biti zanimljiva... Uvoznik, je proĉitao
Louisi broj narudţbesii«. datum, koliĉinu, cijenu i uputstvo o naĉinu
otpreme. Robu je trebalo dostaviti u skladište u Side Creek Roadu.
Pošto je vozaĉ bio naviknut da svu robu dopremi u Commercial
Street, nije ni pogledao isporuĉnu potvrdu. To je bila naša sreća.
Louise je odmah posumnjala da je u toku neka prijevara, ali o tome
nije uvozniku ništa rekla. Još iste veĉeri i tijekom noći pokušala je
pronaći gospoĊicu Leblanc, ali je nije našla.
Broanes koji je posljednjih nekoliko minuta hodao gore-dolje po
sobi, sada je zastao kraj prozora.
– Sada je posve jasno da se jadi o nekoj prijevari. Louise se
uvjerila da u nas ne postoji nikakva narudţbenica u tom smislu. Broj
koji je naveo uvoznik, bio je broj jedne narudţbenice za kupaće
kostime, ali ne iz odjeljenja bijelog rublja. Znaĉi, narudţbenica je
bila krivotvorena Ostaje dakle samo pitanje je li Christiane Leblanc
sudjelovala u prijevarama.
– Znaĉi, valja objasniti je li gospoĊica Leblanc uistinu preko
telefona izdala taj nalog?
– Sasvim toĉno... Louise je bilo vrlo neugodno što mi je sve to
morala ispriĉati. Oĉito, ona je ĉula, vjerojatno kao i vi, da se
zanimam za Christianu. – Zašutio je. – Ne poriĉem da me zanima,
premda sam se jako trudio da je poštedim ogovaranja. Iskreno
reĉeno, Don, htio bih oţeniti tu djevojku, ako uspijem riješiti moje
obiteljske prilike, a da ne moram javno prati prljavo rublje.
– Za to je zaista krajnje vrijeme, dragi moj – promrmljao je Don.
– I zato sam doveo Louise u nepriliku, pitajući je ne sumnja li
moţda u gospoĊicu Leblanc.
– Louise je suviše dobro poznala ljude a da bi sumnjiĉila
gospoĊicu Leblanc.
Broanes se okrenuo.
– Raduje me što imate povjerenja u nju, Don. Ali, varate se.
Louise je drugaĉije mislila.
– Ne mogu vjerovati.
– A ipak je tako... Louise je priznala da se jako divi Christiani,
ona uţiva vrlo dobar glas, gotovo uzorno vodi svoje odjeljenje, no i
takvi su ljudi sposobni ponekad uĉiniti nešto što ne odgovara ni
njihovu znaĉaju, ni ranijem naĉinu ponašanja... Nije htjela tvrditi da
je Christiane uĉinila nešto što nije u redu, ali je morala voditi raĉuna
o objektivnim ĉinjenicama... Osim toga, onaj telefonski razgovor...
– Koji razgovor?
– Otprilike pola sata prije nego sam stigao, uslijedio je telefonski
poziv koji ju je zapanjio. Bila je subota, pa se nije moglo oĉekivati
da će netko biti u nabavnom odjeljenju. U svakom sluĉaju nitko nije
mogao znati da je Louise tamo... Netko je nazvao Irasov privatni
telefon. Broj se ne nalazi u telefonskoj knjizi, a niti piše na samom
aparatu. Louise nije vjerovala da taj broj zna više od dvadeset i pet
ljudi u New Yorku.
– Je li se javio neki muškarac ili ţena?
– Muškarac... napadno blagog, umiljatog glasa. Louise se ĉinilo
da odnekud pozna taj glas, ali se nije mogla sjetiti kome pripada. A
najviše ju je zbunilo ovo: nije još sasvim podignula slušalicu, ĉak ni
rekla »halo«, a gle« na drugom kraju ţice već je rekao: »Dobro jutro,
gospoĊice Eston.« A ni ţivoj duši nije spomenula da će otići u ured...
– Neznanac se trudio da izgleda kao da je u sve vrlo dobro
upućen?
– Na Louise je to tako djelovalo da je zapamtila svaku njegovu
rijeĉ. Rekao je: »Govori jedan Amblettov prijatelj, gospoĊice Eston.
Jedna od vaših šefica odjeljenja bavi se nepoštenim poslovima. To je
Christiane Leblanc. Smatram da to morate znati«.
– Je li iznio kakve dokaze za svoju tvrdnju.
– Louise ga je zamolila da joj kaţe pojedinosti, ali, on je samo
odgovorio: »Promatrajte tu djevojku, gospoĊice Eston. Neće se
ustruĉati ni pred ĉime, samo da postigne ono što hoće... ĉak ni
ubojstva...«
6
...Don je sjeo za Irasov pisaći stol i promatrao blok za bilješke.
– Je li se Louise barem nadala da će se sjetiti ĉiji je to glas bio?
– Bila je gotovo uvjerena u to. Smatrala je da je to morao biti
zastupnik nekog isporuĉitelja Ili nekadašnji Amblettov namještenik.
Don je ĉitao bilješke na podsjetniku:
Pacific Milles; sastanak u vezi s ambalaţom; W. Maldin; I. Mil-
ler: dogovor u laboratoriju za tekstil; Porgie.
Sve je to bilo ispisano Louisinim ĉitkim okruglim rukopisom. Sve
poslovne stvari, osim posljednje. Sto je znaĉila ta bilješka? Ime neke
tvrtke?
– Vama ništa ne pada na pamet, Nels? Nemate pojma tko je
mogao nazvati... ili naći nekoga da nazove?...
– Oh, imam jednu ideju. Louisi nisam ništa spomenuo, ali a Chris
sam razgovarao o tome. Jedini ĉovjek koji Chris mrzi poput kuge,
jest moja ţena. – Broanesov je glas bio grub, a s lica mu nestalo
svake boje. – Nisam imao pojma da je Tildy naĉula za moju vezu s
Chris. MeĊutim, Chris je to znala. Bila je uvjerena da će nam Tildy
prirediti grdne neprilike.
– Vaša ţena ima u tome iskustva, zar ne?
– Da, gotovo je struĉnjak na tom podruĉju. Sve dosad oteţavala je
ţivot prije svega sebi i djeci. Ali, sada je ĉini se poĉela pripremati
nešto zaista strašno protiv Chris i mene. – Broanes je udario desnom
šakom po lijevom dlanu. Zazvuĉalo je poput zviţduka biĉem. – To je
razlog zbog kojeg se osjećam odgovornim za Louisinu smrt. Morao
sam uporno zahtijevati da vam ona odmah sve ispriĉa.
– U to doba bio sam u Connecticutu, u divljini.
– Tada sam morao obavijestiti policiju. To sam joj i predloţio, ali,
Louise je smatrala da se radi o internoj stvari, koja se odnosi jedino
na nabavno odjeljenje. Odmah je poĉela sastavljati popis svih
liferanata bijelog rublja i tkanina, kako bi danas ujutro odmah stupila
u vezu s tim ljudima. Na taj je naĉin htjela doznati jesu li i druge
firme dobile krivotvorene narudţbenice. Nadala se da ćemo na taj
naĉin ući u trag varalici... Da sam barem ostao pri svojem prvom
prijedlogu...
– Ne morate sebi ništa predbacivati, Nels. Mislim da Louisina
ideja nije bila baš tako glupa. Ne znam što bi se inaĉe...
Zazvonio je jedan od dva telefona. Bio je to aparat bez broja. Don
je podignuo slušalicu.
– Da?
– Cadee? – zazvuĉalo je poput lajanja ogromnog psa. – Pomoćnik
direktora.
– Izvolite, gospoĊine Maldin?
– DoĊite odmah u moju kancelariju.
Ovaj zapovjedni naĉin naljutio je Dona. Bob Stolz koji je trenutno
zamjenjivao direktora, pozivao ga je ponekad u svoj ured, ali nikad
nije s njim razgovarao tim tonom.
– Zao mi je, gospodine Maldin. Oĉekujem svakog trenutka
policiju.
– Policiju? Do vraga, Cadee! Sjedim ovdje i ĉekam vaš izvještaj o
velikom gubitku što ga je pretrpjela naša tvrtka, a vi besposliĉarite i
dajete policiji da obavlja vaš posao.
– Nije baš tako, gospodine Maldin. Na ţalost, u obitelji Amblett
je došlo do smrtnog sluĉaja, a naš kućni lijeĉnik nije posve uvjeren u
uzrok smrti.
– O kome se radi?
– Louise Eston.
– Ne! Kada se to dogodilo?
– Prije pola sata. Doktor Parker ţeli da se izvrši obdukcija. Prema
tome, obavijestio sam nadleţnu policijsku postaju koja će poslati
sudskog lijeĉnika.
– Znaĉi, doktor smatra da je u pitanju samoubojstvo?
– Nije se izjasnio, gospodine Maldin.
– Postoji li moţda veza izmeĊu proklete zbrke u nabavnom
odjeljenju i tog tragiĉnog smrtnog sluĉaja, Cadee?
– Kao prvo, htio bih ustanoviti da ne postoje nikakvi dokazi za
bilokakve nepravilnosti u nabavnom odjeljenju. Cini se samo da
netko kupuje u ime Ambletta.
– Kad bi nabavno odjeljenje bilo organizirano kako valja, da
postoji djelotvorni nadzorni sustav, onda...
– Organizaciono pitanje nema s time nikakve veze. – Don je
udaljio slušalicu malo dalje od uha. – Ali, da odgovorim na vaše
pitanje: po mom mišljenju, ne postoji nikakva sumnja da su
iznenadna smrt gospoĊice Eston i prijevare u meĊusobnoj vezi.
– Nećete valjda time nagovijestiti da je gospoĊica Eston ubijena?
– Upravo to tvrdim. Maldinov je glas postao joj glasniji.
– Tada dobro pazite da tome ništa ne nasluti novinstvo, jeste li
shvatili? Neka policija riješi sluĉaj.
– Moţda biste sami ţeljeli razgovarati s njima?
– Ne. Ionako imam previše posla. Vi ćete mi podnijeti izvještaj
ĉim policija napusti kuću, Cadee.
– U redu. – Don je spustio slušalicu. – Jednog ću dana i ja
zaboraviti rijeĉ »gospodine« kad budem s tobom razgovarao – ljuti
to je promrmljao.
– Da ostanem ovdje i razgovaram sa sluţbenicima? – upitao je
Broanes.
– Ne. Ali, ako vam to vrijeme dopušta i ţelite biti korisni, onda
ustanovite gdje je gospoĊica Leblanc. Otišla je Kortenkianu da uzme
originale krivotvorenih narudţbenica. To je samo šest blokova dalje
od nas i ona se, zapravo, već morala vratiti. Kado bih joj postavio
nekoliko pitanja prije nego li stigne policija.
– Imate mnogo razumijevanja, Don. Hvala.
Don je ponovno prouĉavao rijeĉ Porgie. Volio bih da i neke druge
stvari mogu isto tako dobro shvatiti – promrmljao je.
Otpratio je Broanesa do vrata.
– Ĉovjek ne mora biti naroĉito oštrouman da primijeti kako se
netko trudi da gospoĊicu Leblanc dovede u neugodan poloţaj. – Dok
je otvarao vrata, iza njega je zazvonio telefon, a gotovo je u istom
trenutku ušao i poruĉnik.
Don je kratko predstavio:
– Nelson Broanes, naš direktor prodaje... poruĉnik Lucas U
policijske postaje...
Dva su se muškarca rukovala.
– Vjerojatno me niste pozvali zbog neke obiĉne kraĊe – gunĊao je
Lucas idući prema ţenskom WC-u. – Vjerojatno se radi o ubojstvu
koje ţelite zataškati.
– Sumnjam da će se moći zataškati, poruĉnice. Ali, to nije jedini
razlog zbog kojeg sam pozvao upravo vas. Stalo mi je do vaše
pomoći. Moram s vama suraĊivati.
Lucas je promatrao mrtvu ţenu.
– Tko je ona?
– Louise Eston iz nabavnog odjeljenja.
– Nema nikakve rane, nikakvog oruţja. Otrov?
– Naš kućni lijeĉnik nije iskljuĉio tu mogućnost.
– Postoji li motiv za samoubojstvo?
– Moţda. Reći ću vam što se dogaĊa. – Don ga je ukratko
obavijestio o dogaĊajima posljednjih dana.
Poruĉnik je slegnuo ramenima.
– Moram . obavijestiti odjeljenje za ubojstva, gospodine Cadee.
– Naravno. Ali, ako to prikaţemo kao vjerojatno samoubojstvo,
neće biti uzvitlano toliko prašine.
– A vi ipak vjerujete da je u pitanju ubojstvo?
– Ne sumnjam u to. Poruĉnik je kleknuo i promatrao usta mrtve
ţene.
– Dakle, treba da umjesto vas preuzmem odgovornost?
– Tako bi se moglo reći. – Don se nagnuo i noktom kaţiprsta
strugao sićušnu crvenu mrlju na zidu, što je liĉila na komadić kore
voća. – Ukoliko bih bio u pravu... ako se zaista radi o umorstvu...
tada je ono u vezi s prijevarama... a tada opet mora iza svega stajati
netko ttoo se dobro snalazi u tvrtki...
– Kako ste došli na tu pomisao?
– Varalice krivotvore naše formulae narudţbenica, što nekome
izvana ne bi bilo lako. Brojevi narudţbenica zaista su bili rabljeni u
nabavnom odjelu, samo za druge narudţbe. Što se tiĉe naruĉene
robe, to su stvari što se doista prodaju u nas, bar veći dio toga. Znaĉi,
poĉinitelj je upućen u naše poslovanje.
– A zašto to ne bi smjeli doznati, sluţbenici komisije za ubojstva?
– Oni će to svakako doznati, ali bih prije toga htio da još neko
vrijeme imam slobodne ruke. Na svom poloţaju mogu prije otkriti
poĉinitelje nego komisija za ubojstva. Njima će trebati stanovito
vrijeme dok ne upoznaju sredinu.
– A što bih pri tom ja morao raditi?
Osjetivši iznenada bol u jabuĉici prsta, nalik na ubod iglom, Don
je morao spustiti pogled. Nateĉeni vrh njegova prsta gotovo je
prekrio komadić ljuske. Nokat se crveno blistao. Ĉitava ga je ruka
već boljela.
Uzeo je dţepni noţić i izvadio ono sićušno nešto ispod nokta.
– Moţda ćete tom prilikom biti pohvaljeni i onda će vas uskoro
unaprijediti u kapetana. – Podigao je prst Lucasu pod nos.
– Što je s vašim prstom?
– Nemam pojma. – Don je pokazao sićušan komadić crvene
ljuske na sjeĉivu noţa. – Ali, ako je dovoljno petnaest sekundi da
osjetim bol u ruci sve do lakta, tada ne bi smjelo biti potrebno mnogo
toga, da se s ovime nekog ubije. . Pretpostavljam da će vaš
toksikolog ustanoviti da je ta stvarca prouzrokovala smrt gospoĊice
Eston.
Lucas je naborao ĉelo.
– Gdje ste to našli?
– Ovdje, na zidu. Moţda je to ona ispljunula trenutak prije nego
je umrla. – Don je pruţio poruĉniku noţić. – Evo, to je vaše. OtiĊite
u laboratorij. Ne ţelim imati više nikakve veze s time. – Prišao je k
umivaoniku i pustio neka mu hladna voda teĉe na nateĉeni prst.
Lucas je uzeo noţ.
– Sada ću telefonirati. Ali, ne mogu vam ništa obećati.
– U redu, poruĉnice. Ako s pomoću vaše diplomacije uspijete da
nam ostave dvadeset i ĉetiri sata vremena, mogao bih vas moţda još
na nešto upozoriti...
– Gdje je najbliţi telefon?
– U uredu gospoĊice Eston.
*
Kad su oba muškarca ušla, punašna je tajnica skoĉila.
– Gospodin Broanes vam je nešto poruĉio, gospodine Cadee...
– Da?
– Nazvao je Kortenkiana i tamo su mu rekli da je gospoĊica
Leblanc bila tamo, uzela narudţbenice i već prije pola sata otišla.
Nakon toga se raspitao u odjeljenju bijelog rublja, ali je tamo nisu
vidjeli... Nitko ne zna gdje je... Gospodin Broanes je otišao vi
potragu za njom.
7
Nekoliko minuta prije jedanaest sati otišli su konaĉno i posljednji
kriminalistiĉki sluţbenici. Don je sjedio za pisaćim stolom Louise
Eston i razgledavao sadrţaj njene ruĉne torbice.
– Gdje je ĉuvala svoje kljuĉeve? – upitao je.
Buka pisaćeg stroja je utihnula.
– Ne znam.
– Kljuĉeve pisaćeg stola ormara?
– Nikad mi to nije rekla.
Don je bio prisutan kad su pretraţivali dţepove na kaputiću
kostima mrtve ţene. Cigarete, upaljaĉ, maramica. Gdje je ostavila
kljuĉeve? U pisaćem stolu nisu bili...
Pisaći stol mu je dosad otkrio da je Louise Eston imala
promjenljivu sreću u okladama na konje, te da je sebi povremeno
dopustila gutljaj votke. Boca je leţala u najdonjoj ladici.
Osim toga, redovno je davala priloge društvu slijepih.
Pretpostavljam da gospodin Lebwitz zna gdje se nalaze kljuĉevi.
– Prišao je velikom stolu. – Kako se zapravo rješavala pošta?
– GospoĊica Eston mi je diktirala...
– Ona što je dolazila – prekinuo je Don djevojku.
– Portir je donosi gore. Dva puta tijekom prijepodneva i jednom
poslije podne. GospoĊica Eston je odabirala pisma koja su morala
biti pokazana gospodinu Lebwitzu, a meni davala kataloge i cjenike
da ih odloţim. Tada bi ona pregledala ostatak koji je većinom
završavao ovdje. – Pokazala je veliku košara za papir što je stajala
kraj stola.
– Dolazi li još netko ovamo i gleda poštu?
– To gospoĊica Eston nikad ne bi dopustila. – Neko je vrijeme
pisala. – Hoću li moći otići na pogreb?
– Lebwitz će vas zacijelo pustiti. Je li vam Louise jutros dala da
napišete neke brzojave?
– To upravo sada pišem, gospodine Cadee... Jedan dio je već
gotov... Tekst je svuda isti...
– Proĉitajte mi.
– »Hitno nam je potreban popis svih naših narudţbi koje su nam
isporuĉene tijekom posljednjeg tjedna, ili još nisu isporuĉene.
Potrebni su nam brojevi narudţbenica, koliĉine, vrste roba, kao i
upute o naĉinu slanja robe. Molimo da to smatrate strogo
povjerljivim i vaţnim i za vaše probitke. Potpis: Louise Eston«. Sada
pišem imena liferanata, ali ĉesto griješim. Moram uvijek nanovo
misliti kako sam je našla da leţi na podu...
– Nemojte više o tome razmišljati. Nastojte da što prije završite
posao, i njoj bi bilo stalo do toga. – Don je ponovno stavio sve u
ruĉnu torbicu. – Recite gospodinu Lebwitzu da ću oko podneva
ponovno doći. – Zastao je pokraj nje i stavio joj je ruku na rame.
Tuţno ga je pogledala. – I što manje priĉajte o tome kako ste je
našli...
* * *
Kad je ušao u svoje predsoblje, Becky je upravo telefonirala.
– Da, gospodine Maldin. Reći ću mu odmah, ĉim ga budem
vidjela... Da, gospodine Maldin. – Spustila je slušalicu i uzdahnula. –
Sada je, za posljednjih pola sata, po ĉetvrti put telefonirao.
– On bi trebao prijeći u diplomaciju.
– Njegova tajnica ga zove »gospodin Svakako« jer svakako
svakih ĉetrdeset minuta eksplodira. Dakle, Mike je sada u sluţbi na
pokretnom stubištu, gospodine Cadee. Nije se uopće bunio, premda
je samo dva sata spavao.
– Ubiljeţite mu zlatni kriţić u njegovu knjigu. A što je s
Mauroisom?
– Bio je vrlo ljubezan i poslao nam stanovitu gospoĊicu Zabrisky.
Ona je sada u prizemlju.
– A Alice?
– Ona je u odjeljenju parfumerije izvršila jedno hapšenje. Opazila
je na televizijskom ekranu nekog momka kako u dţepove trpa velike
koliĉine boĉica s parfemom. Sada je gospoĊica Forde pred
televizorom.
Pruţila mu je mapu.
– Dokumenti Louise Eston – nasmiješio se. – Ako vam netko
nekad bude rekao da ste vrijedni, znaĉi da ne umije cijeniti vaše
zasluge.
Kad je Don ušao u svoju sobu, Sibyl je upravo usmjerila
teleobjektiv na ulaz na Petoj aveniji.
– Nadam se da će se Christiane konaĉno pojaviti – objasnila je. –
Ozbiljno sam zabrinuta, Don.
– Ni ja nisam manje zabrinut za Nelsa.
– Svakih petnaest minuta nazivam njen stan.
– Pokušaj još jednom kod »Arts of the Azores«. Moţda je htjela
usput posjetiti i tu tvrtku.
– U tom bi nam sluĉaju rekla... Bila sam dolje u odjeljenju bijelog
rublja da vidim zna li koja od djevojaka gdje bi mogla biti. – Njene
su zelene oĉi ljutilo zasvjetlucale. – Jedna od tih budala usudila se
zapitati nije li Christiane pobjegla. – Kad je stavljao mapu na pisaći
stol, posegnula je za njegovom rukom. – Sto ti se dogodilo s prstom?
– Ugrizao me komadić voća – prepustio joj je svoju ruku.
– Oh, Don! Mora da te jako boli!
– Ne jaĉe nego prije sat vremena.
– Zatim joj je ispriĉao sve o neĉemu crvenom što je liĉilo na
ljusku kakvog voća.
– Bilo je kao da me ugrizao otrovni pauk. Moţeš dakle zamisliti
što je Louise morala pretrpjeti.
– Zaboga, kakva je to vraţja stvar? – njeţno je stavila njegov
pocrvenjeli prst na svoj obraz.
– Da bismo mogli odgovoriti na ovo pitanje, moramo priĉekati
kemijsku analizu. Nadam se da će oni u laboratoriju moći nešto
otkriti. Pitam se samo gdje je ostatak ukoliko je Louise zaista
zagrizla to voće. Komadić što je tako udesio moj prst, jedva je bio
dug centimetar.
Sibyl se namrštila.
– Nadam se samo da neće i Christiani ponuditi to ubilaĉko voće. –
Pogledala je televizijski ekran. – Daj mi konaĉno nekakvog posla!
Ĉini mi se da ću poludjeti sjedeći ovdje i buljeći u ovo.
– Sada ću to ja ponovno preuzeti, Sib. Ti ćeš napraviti, popis
pronevjerene robe i obavijestiti maloprodavaĉe neka paze hoće li im
netko ponuditi nešto od toga.
– To neće biti naroĉito teško. Radi se samo o predmetima
odjeljenja za bijelo rublje.
– Ne... Ti su lopovi naruĉili i veću pošiljku zidnih zastora...
Raspitaj se u odjeljenju dekorativnih tkanina.
Don je usmjerio kameru na pokretno stubište i ugledao Mikea na
njegovu mjestu. – Uostalom, ne bih se iznenadio ako bi tvoj popis
postao znatno duţi. Mislim da bi se tu mogli naći i skupi predmeti.
Moţda kristalna roba ili nešto sliĉno.
Sibyl je malo nakrenula glavu.
– Na primjer, luksuzna kristalna kugla za gledanje u budućnost?
– Nisam vidovit, draga moja, ali mislim da umijem logiĉno
misliti.
– Interfon...
– Da, Becky?
– Zove vas Pat, gospodine Cadee.
– Spojite me.
Irac je govorio napadno tiho.
– Imam nešto za vas, šefe... Ne znam samo kako ću dugo moći
zadrţati tipa...
– Gdje ste?
– U otmjenoj krĉmi, barem mora da je u doba kopaĉa zlata bila
takva... Jedan blok sjevernije od Side Creek Roada, na uglu bulevara
Shiproad... I to mi je neki bulevar! Sama prljavština i blato... Ugao
Shiproad bulevara i West Marketa... Krĉma se zove »Sanssouci«...
– Zar ste nešto ulovili?
– To bi se u stanovitom smislu moglo reći, šefe. Puno jede i
zaudara. Govorim o straţaru koji je bio viĊen pokraj istovarne rampe
tajanstvenog skladišta, a bio je odjeven u Amblettovu odoru. Tako
sam ga i našao. On tu odoru još uvijek ima na sebi.
– Obavijestite policiju. Dajte ga zatvoriti.
– Kako ţelite, šefe. Ali, bojim se da bismo time propustili dobru
priliku.
– Kako to?
– Vidite, ako bude zatvoren, moţda se otrijezni prije nego od
njega doznamo nešto korisno. Trenutno mu je jezik priliĉno
slobodan. Zbog toga bih htio da doĊete ovamo i da ga malo
poslušate. Tako bismo dobili izjavu što vrijedi pred sudom. Ja nisam
više u stanju s njime piti. – Oĉito,, podmazujete mu jezik?
– Posebnim uljem... Irskim viskijem i muškatom... Jeste li ikad
ĉuli da se prvorazredni alkohol moţe kvariti na taj naĉin? Kaţem
vam, to je strašno! Pije samo ako i ja pijem. Ĉašu po ĉašu. Ne znam
kako ću još dugo izdrţati. U »Sanssouciju« imaju za jelo jedino slani
kikiriki. Tu postoje samo automati za kikiriki i glazbu. A izmeĊu
dviju ploĉa on mi priĉa kako je pomogao pretovari vati robu iz
jednih kola u druga, a da te stvari nisu ni dotakle rampu za pretovar.
– Koje je nacionalnosti taj ĉovjek, Pat?
– Ne bih ţelio uvrijediti ni jednu naciju... Mislim da bi ga
Indijanci utopili... Sada opet orla za viskijem sa muška tom. Moram
završiti, šefe, inaĉe će mi pobjeći.
– Ostanite uz njega, Pat. Ja sam već krenuo.
8
U taksiju je ĉitao dokumente Louise Eston. Iz njih je proizlazilo
da je pokojnica bila već šesnaest godina kod Ambletta. Sa dvadeset
godina je poĉela raditi u kartoteci nabavnog odjeljenja. Ĉini se da
nije imala novĉanih briga, jer je posjedovala sedamdeset ĉetiri
akcije. Onaj tko je posjedovao toliko Amblettovih akcija – svaka je
vrijedila tri stotine dolara – jedva je mogao dospjeti u napast da
sudjeluje u prijevari iz koje bi izvukao jedva nekoliko stotina dolara.
Prislonio je prst uz staklo automobila da bi ublaţio bol.
Kakav bi to otrov mogao biti? Lucas je spomenuo koru drveća s
Tahitija iz koje su se izraĊivali amuleti. Tek nakon što je nekoliko
djece sisalo tu koru i dospjelo u bolnicu, mogli su je zaplijeniti. Ali,
Louise Eston je umrla zato što je pojela neko voće, moţda jagodu?
Gdje se u New Yorku, u veljaĉi, moglo naći nešto takvo.
Uostalom, zašto da razmišlja o tome? Sudska medicina i kemiĉari
imat će za dvadeset i ĉetiri sata odgovor. On je sada morao slomiti
tvrĊi orah ...
Tko je mogao biti ĉovjek s umiljatim glasom? Netko od varalica?
Nekadašnji sluţbenik koji je dobro poznao put narudţbi i zbog toga
mogao krivotvoriti narudţbenice? Ili, jednostavno, neko oruĊe Tildy
Broanes, koja je htjela dovesti Christianu u nepriliku?
Što se zapravo dogodilo s Christianom? Gdje je bila? Zar je ista
osoba koja je bila odgovorna za smrt Louise Eston sklonila s puta i
Christianu, ne bi 11 pobudila dojam kako je šefica odjeljenja bijelog
rublja sudjelovala u prijevarama i sada pobjegla?
Šofer je skrenuo udesno i zaustavio auto. Zatim je pogledao oko
sebe i paţljivo pogledao Donovu odjeću.
– Jeste li uvjereni da ste htjeli upravo ovamo, gospodine?
– Da. Morao sam obući gumene ĉizme, ali, i ovako je dobro. Don
je promatrao staru nisku zgradu obojenu prljavoţutom bojom. Na
zidu iznad vrata visio je natpis: »Sanssouci«.
– Da ĉekam?
Šofer je oĉito smatrao da se njegov putnik neće dugo zadrţati u
ovakvoj rupi.
– Ne. – Don je platio. – Ostat ću neko vrijeme ovdje.
Ušao je u loše rasvijetljenu krĉmu. Na jednoj strani je stajala
staromodna visoka tezga. Veliko ogledalo iza nje bilo je oblijepljeno
papirima: grog – 40; vrući rum s jajetom – 45; viski – 20. Nasuprot
baru stajao je niz šareno osvljetljenih automata. Iz jednog glazbenog
ormara dopiralo je nazalno jecanje.
Big Pat je sam stajao pokraj ormara. Skinuo je ogrtaĉ i otkopĉao
kaputić odore. Njegovo je dobroćudno lice bilo zarumenjeno od
vrućine i alkohola.
Nekoliko luĉkih radnika stajalo je oko automata za igru i s
velikom galamom puštalo kuglice da se kotrljaju niz ploĉu. Neki se
ĉovjek oslonio na bar. Nije bilo ni stolica ni stolova. Oĉito, nije bilo
poţeljno da se ovdje netko udobno smjesti, već da marljivo tovi
otvore Sto su gutali novac.
Don je previdio Pata. Naslonio se o bar i kimnuo barmenu, nekom
visokom ĉovjeku crne kose, sa ţivim crnim oĉima i ţvakaćom
gumom u ustima.
– Imate li nešto ĉime bi se ĉovjek zagrijao pri ovako ruţnom
vremenu?
Barmen je promatrao otmjeni šešir i odijelo šiveno po mjeri.
– Jamaica rum... Traţite li nekog?...
– Ne, ne ovdje unutra. – Don je odmahnuo glavom, uzeo svoju
ĉašu i pribliţio se Patu.
– Upravo sam na ovome uspio zaraditi sedamdeset šest tisuća –
viknuo je Pat idući mu u susret. Pokazao mu je brojke ispod jarko
osvijetljene gole djevojke. – Kladim se u dolar, gospodine, da vi
nećete postići sedamdeset tisuća.
– Oklada vrijedi. – Don je bacio novĉić u otvor i potegnuo
polugu.
Pat mu je prišao sasvim blizu, – Upravo je još jednom izišao van.
Mora se svakog trenutka vratiti.
– Kako ste mu se uspjeli pribliţiti, kad nosite ovu odoru?
– Upravo zbog toga mi je tako brzo uspjelo. On, naime, umišlja
sebi, kako zaista radi za Ambletta. Ja sam njegov kolega i sada se
zajedno ljutimo zbog niskih plaća koje nam daju.
– Kako ste naletjeli na njega?
– Nije bilo jednostavno, šefe. Najprije sam trĉao od Poncija do
Pilata kako bih pronašao neki trag. Momci nisu koristili elektriĉnu
struju, zbog toga mi komunalci nisu mogli ništa reći. Nisu imali ni
telefon, ni plin, ni vodu. Baš ništa. Cak nisu imali ni dozvolu da uĊu
u zgradu. Zemljište je prodano prije mjesec dana i zbog toga je raniji
vlasnik morao sve oĉistiti. Nitko mi nije mogao reći kako su lopovi
saznali da je zemljište prazno i tko su oni zapravo bili. Namrtvo sam
se namuĉio, bio sam na svim pristaništima, proĉešljao sam pokrajnje
ulice, ali ništa nisam uspio uĉiniti.
– Oh! – Don je toboţe bio silno oduševljen kad su se zapalile
šarene svjetiljke. – Hajde, izvadite sada svoj dolar.
– Imao sam posve mokre noge od silnog trĉanja i onda sam ušao
ovamo da se ugrijem. I što sam ugledao kao prvo: Amblettovu
odoru... Evo, dolazi...
Don je izvukao polugu kako bi posljednju kuglicu poslao na put.
Nije podigao pogled, ali je krajiĉkom oka primijetio da se kraj njega
pojavila druga ruka u zelenoj odori.
– Nije loše za poĉetnika – rekao je pridošlica glasom hrapravim
od alkohola,
– Hajde, novac na svjetlo – Don se nasmiješio Patu.
– Ili dvostruko, ili ništa, ako vas ne pobijedim u slijedećoj igri –
odgovorio je Pat.
– Pristajem.
– Kako bi bilo da igramo u troje – zamolio je hrapav glas. – Dajte
da i ja sudjelujem, hoćete li? I kako bi bilo da nešto popijemo?
Pat je kimnuo:
– Jasno, Arto, zašto ne? Pošao je prema baru.
Don je pogledao došljaka. Bio je to umoran ĉovjek otprilike
ĉetrdesetih godina, ĉovjek koji je nekoć bio snaţan i zdrav, ali mu je
koţa sada već posivjela a i naborala se. I oĉi su mu bile bez dubine i
sjaja, usne modrikaste, nos crven.
– I vi radite za Ambletta – pojeo je Don razgovor.
– Ne znam jesam M tamo ili nisam. Posljednjeg tjedna još sam
bio. Onaj me je tip uzeo za ispomoć, ali ne bih niti preuze« to mjesto
da sam znao da je samo za tjedan dana.
– Zar vas je otpustio?
– Ĉitavo prokleto skladište je nestalo. Tamo više nikog nema. I
onda sam se odvezao u upravu, prijeko, u New York i tamo su me
slali od jednog do drugog. Govorili su da sam lud, jer to skladište
uopće ne postoji. Pitao sam ih kako sam onda došao do ove odore,
ali o tome nije nitko ţelio ništa znati.
– Moţda je netko sebi priuštio glupu šalu s vama? – Donu se
ĉinilo o?a Arto nije onako pijan kako se pravio.
– Nemoguće – ljuti to je odgovorio ĉovjek. – Momak mi je od
poĉetka govorio da je u pitanju hitna pripomoć. U zgradi gdje je
glavno skladište izbio je poţar, a ukoliko se prihvatim posla, on će
nastojati da dobijem stalno namještenje. Kao da je toĉno znao o
ĉemu je govorio. Mora da već godinama radi u tom otmjenom
dućanu.
Pat je donio piće i ĉuo još posljednje rijeĉi.
– A kako se zove ta ĉudna ptica? Sjećaš U se još?
– Pete – odmah je odgovorio Arto. – Pete Ryan.
Pat je gurnuo jednu blistavu kuglu kroz zbrku zapreka.
– Dakle, još jedan valjani Irac. A vas ste dvojica bili jedini u tom
skladištu?
Art je jednim gutljajem sruĉio svoj viski. – I šofer.
– Mike? – dobacio je Don. Ĉovjek ga je promatrao bezizraţajnim
oĉima.
– Ne. Zove se Fred.
– Krupan momak s ćelom? – progunĊao je Pat.
– Ne. – Arto je sada ispio muškat. – Nizak snaţan i vrlo
razdraţljiv. Vozi svake noći u Philadelphiju, a slijedećeg se jutra
vraća. Tada je tako nepodnošljiv da, ako mu ĉovjek proturjeĉi,
odmah eksplodira.
Sve se odvijalo suviše glatko. IM je ovaj momak bio budala kojeg
su namjerno ostavili ovdje kako bi skrenuo istragu u krivom smjeru,
ili je bio plaćen da laţe.
– Znate li što bih ja uĉinio na vašem mjestu, Arto?
– Što?
– Odvezao bih se s Patom Amblettu i ispriĉao što se dogodilo.
– To bi bilo najpametnije – Pat je odmah pristao na Donov
prijedlog. – Pretpostavimo da je taj Pete izveo nešto protuzakonito i
ţeli krivnju svaliti na tebe. Tada bi ti mogao zapasti n grdne
poteškoće. Najbolje je da odmah krenemo.
– Nisam u škripcu, a i ne pomišljam na to da bih se uvalio u
neprilike time što bih s tobom otišao u New York.
– Ali to je za vas, ĉovjeĉe uistinu najbolje rješenje. – Don ga je
uhvatio za rame.
– Pustite me!
– Povedite ga sa sobom, Pat. Pat ga je primio za ruĉni zglob.
– Pustite me! Billy!... Ovi me hoće silom odvesti!
Krĉmar je odjednom stajao u vratima. U ruci je drţao skraćeni
biljarski štap. Ljudi su se odmakli od automata za igru i pribliţavali
im se; usput je svaka uzeo po koju praznu bocu piva sa stola...
9
Don se nasmiješio. – Da sam filmski reţiser, sve bih vas uzeo za
scenu tuĉnjave u nekom vesternu. Ali, nećemo se tući, nismo
raspoloţeni za to.
Krĉmar im je prišao bliţe.
– Onda ćete ostaviti Arta na miru, zar ne?
– Ja sam šef detektiva Ambletta – rekao je Don. – Gospodin s
moje lijeve strane jedan je od naših detektiva. Ĉovjek izmeĊu nas
nosi bespravno našu odoru. Ona je ukradena.
– Laţu! – zaurlao je Arto. – Tu sam odoru dobio!
– Odora ne samo što je ukradena, nego je bila i izrabljena za
kraĊu velike koliĉine robe.
– Ja nisam kradljivac! – viknuo je Arto.
Krĉmar je prišao još korak bliţe.
– Pustite ga!
– Maknite se i ne uplićite se u ovo! – zareţao je Pat.
– Smirite se – rekao je Don. – Sada ću pozvati policiju.
– Tako? – zasiktao je krĉmar.
– Telefon ne radi.
– Spremni ste da pomognete?
– Don je izvukao iz dţepa novĉanicu od deset dolara. – Moţda će
ovo pomoći. Dobit će je onaj tko dovede policiju. Nama se ne ţuri.
Ĉekat Ćemo dok ne doĊe policija.
Nitko nije ţelio zaraditi deset dolara. Jedan od ljudi se oprezno
pribliţavao Patu, drţeći bocu u ruci.
– Oprez! – viknuo je Pat. – Arto je uhapšen. Ako nas budete
smetali u vršenju duţnosti, bit ćete optuţeni kao njegovi pomagaĉi.
Arto je udario Pata po nosi dok ga je netko tresnuo bocom po
glavi. Pat se sagnuo, boca se razbila. Arto ga je još jednom lupio
koljenom, a kad su ostale boce poletjele na njih, spustio se na pod.
Puzeći ţurio je prema vratima.
Luĉki radnici su se polako pribliţavali dvojici Amblettovih
sluţbenika.
Don je vješto izbjegao jednu bocu, strelovitom brzinom oteo
krĉmaru štap i mlatio njime desno i lijevo kako bi sebi prokrĉio put.
Na taj je naĉin dospio do vrata, pri je nego su se ona zatvorila iza
Arta. U pozadini se, uz glasan tresak, srušio jedan od automata za
igru. Pat je bijesno zaurlao.
Arto je dugim koracima jurio prema keju Side Creek Roada, ali
nije uspio odrţati tempo. Pretrĉao je preko nekog praznog gradilišta,
pokliznuo se na jednom zaleĊenom mjestu i pao.
U slijedećem se trenutku Don našao iznad njega. Arto se
otkotrljao u stranu i posegnuo rukom u dţep od hlaĉa. Bljesnuo je
noţ na sklapanje. Slobodnom je rukom posegnuo za hlaĉama
protivnika i srušio ga na tie. Don je teško tresnuo na zemlju, dok je
Arto skoĉio i usmjerio noţ prema njegovim rebrima.
– Baci noţ, Arto! – dotrĉao je Pat.
– Zarinut ću mu ga u ţeludac ako priĊeš bliţe! – zaurlao je.
– Naprijed, Pat! Zgrabi ga... Dobro je!
– Zašto ga nisam zarinuo? – zastenjao je Arto kad ga je Pat
okrenuo tako naglo da nm je noţ pao iz ruke.
Don je otresao blato.
– Reći ću vam zašto to niste uĉinili, Arto. Već ste jednom sjedili i
dosta vam je bilo toga. – Zatvorio je noţ. – U redu, pruţit ćemo vam
priliku da ostanete na slobodi. Znaĉi, moći ćete popiti viski kad se
bude našla budala da vas poĉasti.
Pat je obrisao krv s brade.
– Ovo ne bih ţelio nikad više doţivjeti, šefe. Već sam mislio da je
završeno s vama.
– Kakvu ćete mi priliku pruţiti? – jadikovao je Arto. Don ga je
ĉvrsto zgrabio. – Priliku da iskoristite vaše pamćenje. Hajde,
naprijed, Arto!
– Strpat ćete me u zatvor?
– Idemo u moj ured. Tamo ćemo vidjeti što će biti dalje. – Obratio
se Patu: – Vi već poznate ovaj kraj. Gdje ima govornici da
pozovemo taksi?.
Morali su pola milje hodati kroz blato, a nakon toga su pola sata
ĉekali u nekoj trgovina. Par je brisao krv s lica razrezanog staklom.
Arto ih je neprekidno uvjeravao u svoju neduţnost. Don je nazvao
Sibyl kako bi mu ispriĉala što se u meĊuvremenu dogodilo.
* * *
Ponajprije, njegova je pretpostavka u vezi s odjeljenjem stakla
bila toĉna. Posljednjeg je petka u skladište broj dva bila otpremljena
pošiljka crvenog i bijelog staklenog posuĊa. Kako je on to zaboga
mogao znati?
Zatim: Iras Lebwitz je nazvao iz Elizabetha, New Jersey, i
obavijestio ured da kasni zbog zaleĊene ceste i kvara na gumi. Kad
je doznao za smrt svoje suradnice, tako se uzbudio da je uspio
promucati samo nekoliko nesuvislih rijeĉi.
Zatim: ipak se uvjerila da je nadzor s pomoću televizijskog oka
sasvim koristan, jer je na taj naĉin mogla promatrati kako se neka
šiparica htjela domoći ruĉne torbice ţene koja je birala veĉernje
cipele.
Zatim: Maldin je ponovno eksplodirao, doznavši da je on. Don,
napustio kuću.
Zatim: Nelson Broanes je sav oĉajan jer nije mogao pronaći
Christianu. Sada naziva sve bolnice u Manhattanu.
Sibylino se raspoloţenje nije poboljšalo kad joj je Don, zaĉuvši
posljednju novost, predloţio neka se oprezno raspita u
mrtvaĉnicama.
Arto je paţljivo prisluškivao sve što je Don govorio. Kad je
konaĉno stigao taksi, djelovao je zbunjeno i zabrinuto.
Don mu nije obraćao paţnju, nego je rekao Patu:
– Lebwitz ĉini se ne moţe shvatiti da je Eston ubijena.
– Ni ja, šefe! Je li to ubojstvo u vezi s laţnim skladištem?
– Da. I svi koji su sudjelovali u toj prijevari, bit će smatrani
sudionicima u ubojstvu.
Taksi je skrenuo u tunel ispod East Rivera.
Arto je odjednom planuo:
– Ne moţete me blefirati vašim brbljarijama o ubojstvu! Nikad
nisam ĉuo za tu ţenu koja je navodno ubijena!
Don ga je pustio neka se znoji sve dok taksi nije izišao iz tunela.
– Znamo da su vam poznate neke pojedinosti, Arto, – poĉeo je. –
Stanoviti Pete vas je najmio. Stanoviti Fred je vozio kamion s
prikolicom. Ţelimo vaš iskaz, i to istinit! Prava imena i sve
pojedinosti. Dobro promislite, jer, ukoliko budete pokušali lagati,
dospjet ćete tamo gdje nema nikakvih automata za igru. A kad
ponovno iziĊete van, bit ćete starac.
Arto je šutio sve dok se taksi nije zaustavio ispred robne kuće na
Petoj aveniji.
– Odvedite ga gore u sobu za preslušavanja, Pat, – zapovjedio je
Don. – Dajte mu papir i olovku i ne ispuštajte ga iz vida dok ne
napiše sve što zna.
Kad je ušao u svoj ured, Bekky se zaprepastila ugledavši njegov
prljavi razderani ogrtaĉ.
– Zaboga, gospodine Cadee!
– I to se ponekad dogodi, Bekky…
– GospoĊica Forde vam je poruĉila da će vas nazvati ĉim bude
doznala pojedinosti.
– O ĉemu?
– Oprostite, mislila sam da ste već ĉuli.
– Ne morate se truditi da mi oprezno saopćite. Radi se o gospoĊici
Leblanc.
– Da, gospodin Broanes ju je našao. Ona je na klinici Cornell, u
operacionoj dvorani.
– I što joj se dogodilo? – Don je gotovo osjećao olakšanje zbog
toga što je uopće bila ţiva.
– Neki je kamion naletio na nju i pritisnuo je o uliĉnu svjetiljku...
Toĉno ispred Kortenkiana...
– Hoće li ostati ţiva?
– GospoĊica Forde je odmah otišla tamo, kako bi to doznala.
Znate da bolnice nerado daju takve obavijesti preko telefona.
Don je otišao u svoju sobu i iskljuĉio televizor.
10
Nateĉeni prst mu je još kuckao. Pri pomisli kako je Louise Eston
morala trpjeti, uvijek se nanovo uţasavao.
Nije mogao zamisliti da bi normalan ĉovjek izvršio samoubojstvo
na takav naĉin. Teorija o samoubojstvu ionako je otpala, nakon što
se i Christini nešto dogodilo. Nije li šofer kamiona bio lako
razdraţljiv momak po imenu Fred?
– Spojite me s personalnim odjeljenjem, Becky. S Tommyjem
Welsom, ako se vratio s ruĉka. – Don je promatrao potvrdu koju je
potpisao kradljivac parfema kojeg je ulovila Alice. I ta se kraĊa
parfema, iako se radilo o predmetima vrijednim stotinu dolara, ĉinila
beznaĉajnom u usporedbi sa zloĉinom koji je već izbacio iz stroja
dvije najbolje Amblettove namještenice.
– Tommy?... Ako neki od naših šofera otkaţe, ili mu mi
otkaţemo, što se dogodi ako ne vrati svoju odoru?
– Odbije mu se stanovita svota od njegove otpremnine, odnosno
plaće. To se ne dogaĊa ĉesto, Don...
– Znaĉi, moţda neće biti teško ispitati jedan sluĉaj. Doznajte
najprije koji od vozaĉa otpuštenih za posljednje dvije ili tri godine
nisu vratili odore. Molim, obavite to ĉim brţe.
Don je ĉuo Beckyn glas u predvorju, ali kao da nije telefonirala.
– Reći ću mu da ste ovdje, gospodine Maldin.
MeĊutim, direktorov pomoćnik nije ĉekao da bude najavljen.
Jednostavno je ušao, noseći ĉitav sveţanj brzojava.
– Jeste li vidjeli ovo? – ljutilo je upitao pokazujući brzojave. – A
što vi radite? Ništa! – Mahao je brzojavima ispred Donova nosa. –
Ukradena vam je pred oĉima roba u vrijednosti od najmanje petnaest
tisuća dolara, a vi tu mirno sjedite, a Becky toboţe ne zna jeste li
ovdje!
Don je mogao zamisliti tekst brzojava. Gledao je Maldina u oĉi.
– Na ţalost, niste toĉno obaviješteni. Ništa nije ukradeno pred
mojim oĉima, a ni Amblettu. Roba što nedostaje, vlasništvo je
proizvoĊaĉa i uvoznika. Ništa od toga nije izruĉeno nama.
– Ali, mi odgovaramo za tu robu. Naruĉena je u naše ime.
– S pomoću krivotvorenih narudţbenica. Moţda je i neki od naših
sluţbenika upleten u to. Jedini su pravi gubici koje smo pretrpjeli
Louise Eston i Christiane Leblanc... Za ovu posljednju sam mnogo
jaĉe zabrinut nego za sve krivotvorene narudţbenice ili otpremne
raĉune.
– Što se dogodilo Christiani Leblanc?
– Kad je izlazila od Kortenkiana, naletio je na nju neka kamion.
Poslao sam je Kortenkianu po krivotvorene narudţbenice.
– Oh... to je strašno. Ali, moţda je bio samo nesretni sluĉaj?
– Ne vjerujem.
Maldin je spustio brzojave na stol.
– Iz njih se moţe naslutiti da je netko iz naše tvrtke upleten u
prijevaru. Prema tome, nije iskljuĉeno da bi to mogla biti neka od
naših šefica odjela ili pomoćnica šefa prodaje?
– Pretpostavljam da ni jedna od njih nema s time nikakve veze –
odgovorio je Don i pomislio kako je vijest o Christianinoj nezgodi
zapravo morala potresti direktorova pomoćnika.
– Za oba ova tragiĉna sluĉaja imam samo jedno objašnjenje.
Smatram naime da se netko bojao da bi naše sluţbenice mogle otkriti
ĉitavu tu prijevaru i pronaći krivca, kao i mjesto gdje se prodaje
ukradena roba. Konaĉno, tim ljudima treba stanovito vrijeme dok
ukradenu robu ne pretvore u novac.
– Sve je to stvar za policiju.
– I za mene – odluĉno je rekao Don.
– Slušajte, Cadee! Naš detektivski odjel nije opskrbljen...
– ...mrtvaĉnicom, kemijskim laboratorijem i svim ostalim što
posjeduje policija, htjeli ste reći... To znam... Ali, pošto mi poznamo
zbivanja u kući, nanjušit ćemo ukradenu robu prije policije. A kad to
bude razjašnjeno, znat ćemo i tko je otpremio prvu ţrtvu u
mrtvaĉnicu, a drugu u operacionu dvoranu.
– Ali to je priliĉno teško, zar ne? Zašto ne biste sve što znate
jednostavno ispriĉali nadleţnim vlastima i prepustili im ostalo.
– Time bismo stavili u 'pokret prevelik aparat. Ako se ne varam,
ta roba neće biti prodana u New Yorku. Znaĉi, morala bi biti
ukljuĉena i policija drugih saveznih drţava, a i FBI. A to zahtijeva
previše vremena.
– Tako... A koliko će vremena trebati vama? – razdraţeno je
upitao Maldin. – Konaĉno, imate i druge duţnosti! Vaše je mjesto
ovdje u kući! Jurnjava po ĉitavoj zemlji ne...
– Trenutak! – Don je izvadio iz dţepa sveţanj kljuĉeva i stavio ga
na hrpu brzojava. – To su moji kljuĉevi. Uzmite ih i za mene je ovaj
sluĉaj završen!
Maldin je, šutke piljio u njega.
– Znam svoj posao i svjestan sam da bih izgubio povjerenje ĉetiri
tisuće Amblettovih namještenika, ukoliko se ne bih doĉepao tipa koji
je otrovao Louisu Eston i dao pogaziti Christiane Leblanc. A kao šef
detektiva moram ipak posjedovati povjerenje svakog pojedinog
namještenika i sa svima suraĊivati. Osim toga. ne bih mogao mirno
spavati, ukoliko bi objašnjenje tog sluĉaja bilo povjereno nekom
drugom.
– U redu. Spremite kljuĉeve. – Maldin je odmahnuo rukom. –
Znaĉi, vjerujete da ste u kući pronašli trag koji ukazuje gdje bi mogla
biti ukradena roba?
– Svatko tko radi u toj struci, zna gdje moţe prodati takve stvari.
Postoji otprilike deset do petnaest tisuća malih preprodavaĉa i onih
koji daju na draţbu kućansko rublje i sagove. Neki već godinama
imaju isto mjesto...
»Zašto mu, zapravo, krijem svoie pravo mišljenje« pomislio je
Don.
– Ako postoji petnaest tisuća tih preprodavaĉa i on:h koji
prireĊuju draţbe, kako ćete pronaći pravog?
– Big Pat je ulovio tipa koji je u Amblettovoj odori radio u tom
laţnom skladištu. Moţda ćemo njega navesti da progovori.
– Gle! – Maldin se mraĉno smiješio. – To je pravi put. Pustite ga
neka se dobro oznoji. Uzmite gumenu cijev. Tada ćete brzo postići
uspjeh.
Zar je Maldin uistinu mislio da će on primijeniti treći stupanj''
– Obavještavat ću vas o svemu...
– U redu. I neka Nels obavijesti tvrtke ĉija je roba nestala.
Nećemo za nju preuzeti nikakvu odgovornost. – Maldin je zatim
uzeo brzojave i ponosno išetao van.
Odmah zatim ušla je Becky.
– Nazvao je Wells, ali vas nisam htjela smetati. – Pruţila je Donu
mapu s dokumentima na kojoj je pisalo: Frederik Nafkor. – Jedina
odora koja nije bila vraćena unatrag tri posljednja mjeseca, pripadala
je tom vbzaĉu.
– Sjećam se tog momka, Bekky. Uvijek je imao »smolu«!
Kradljivci su uvijek nanovo krali upravo iz njegovog kamiona... Fred
Nafkor!... Zapravo, mogao sam odmah pomisliti na njega!
Otvorio je mapu i odmah pred sobom ugledao tog ĉovjeka. Sjetio
se jedinog razgovora što ga je s njime vodio. Bio je tada neugodno
dirnug drskošću tog momka. I fotografija je prikazivala bezdušnog.
grubog ĉovjeka.
Stotinu šezdeset i osam centimetara visok, osamdeset i pet
kilograma teţak, dakle, nizak i deţmekast. Tamna kosa. ravan nos
uglata brada, dobro oĉuvano zubalo. Dvadeset i šest godina star,
neoţenjen. Stanovao je u sestre i šogora, avenija Grandview 691.
Weehavken. Ne bi imalo mnogo smisla raspitivati se na toj adresi
ukoliko je Fred u meĊuvremenu postao profesionalni gangster.
Posljednje radno mjesto: Cudahy i Coombs, Jersey City,
veletrgovina kratkom robom. Ovo je personalno odjeljenje ispitalo
prije nego su ga zaposlili... Bio je otpušten zbog ĉestih gubitaka kod
prijevoza. Sasvim dolje je bila primjedba: Nije vratio vlasništvo
tvrtke. Odbitak 58.75 dolara.
– Bit ću u sobi za preslušavanje, Becky. Nemojte me spajati ni sa
kime, osim...
– S gospoĊicom Forde. – Tajnica se nije smiješila. – Moţda još i s
gospodinom Broanesom?
– Da, i s njime...
Big Pat je sjedio opkoraĉivši stolicu i ruke prekriţio na naslonu.
Arto se zgurio pokraj stola i igrao se olovkom.
Pat je uzdahnuo.
– Morat ćemo našeg malog Arthura predati policiji. Izgubio je,
naime, pamćenje.
Don je stavio otvorenu mapu pred njega i prstom pokazao
fotografiju.
– Moţda će vam ovo osvjeţiti uspomene, Arto.
Ĉovjek je ţmirkao i samo letimiĉno pogledao sliku.
– Ne... ovog gospodina, nikad nisam vidio...
– Dosta! – zareţao je Pat. – Ovo je šofer kojeg zoveš Fred.
– Ne, to nije on – Arto je obrisao znojno ĉelo.
– U tom sluĉaju, najbolje je neka ode, Pat.
– Kako? – Irac je bio zapanjen.
– Upravo tako. A kad veĉeras bude objavljeno u novinama da
smo preslušali Arta, a dva retka niţe da je vozaĉ prepoznat i da se
zove Fred Nafkor...
– Ne, ne moţete ovako nešto dati u novine! – podigao je Arto
oĉajniĉki obje ruke u zrak.
– Zašto ne? – Don je slegnuo ramenima. Vas smo preslušali, a
Nafkor je prepoznat. Ako on i njegovi iz toga zakljuĉe da ste ih vi
odali, tim gore po vas.
– Ne! – Arto je drhtao od pete do glave. – To ne moţete uĉiniti!
– Ako ti nije prijatelj, zašto se zbog njega uvaljuješ u nevolje? –
upitao je Pat.
Arto je teško disao.
– Ako dobro promislim, ĉini mi se da ipak postoji neka sliĉnost.
Ali ne bih htio iz toga izvući neke zakljuĉke, jer je taj ĉovjek silno
opasan. Vrlo je dobar prijatelj velikog gangstera šefa Društva
ubojica...
11
– Dakle, dobro te je prestrašio – rugao mu se Pat.
– Trenutak, Pat! – Don nije vjerovao u tu priĉu, smatrao je
Nafkora obiĉnim lopovom. – Kako znate, Arto, da mu je prijatelj?
– Ni ja mu nisam vjerovao. Ali, pokazao mi je sliku tog gangstera
s posvetom i potpisom »Mom svadljivom prijatelju Fredu Nafkoru«.
I rekao mi je da ju je dobio zato što mu je jednom uĉinio veliku
uslugu i... Ako bi ga ikad zamolio za uslugu, uĉinio bi sve za njega...
Prema tome, ako se dozna...
– To će ostati naša tanja – obećao je Don. – U meĊuvremenu
ćemo vas smjestiti na pouzdano mjesto, tamo gdje vas neće pronaći
nikakav gangster... u zatvor...
– To mi je hvala za uslugu! Razbojnici! Sada ćete me drţati u
zatvoru sve dok ne ostarim.
– Ne! Dan nakon što ćemo strpati Freda i njegove iza rešetaka, bit
ćete .slobodni. Cak ćemo vas optuţiti zbog krade, kako vas gangsteri
ne bi uz kauciju izvukli van. Odugovlaĉi t ćemo suĊenje. Ali,
nemojte nikome govoriti o našem sporazumu, Arto!... Fred bi svuda
mogao imati prijatelje... Prema tome, šutite!...
* * *
Kad je Don prolazio kraj Bekkynog pisaćeg stola, odmah je
odgovorila na neizgovoreno pitanje.
– Ne, još nema nikakvih vijesti iz bolnice. Ali, upravo je stigao
gospodin Lebwitz.
– Nazovite Osiguravajuće društvo, Becky, molim... Treba Pussy-
foota Hallorana.
Uspinjući se stubama, odluĉio je da Lebwitza ne iskljuĉuje s
popisa sumnjivih. Istina, znao ga je više godina nego Nelsa, ali ni iz
daleka tako dobro kao šefa prodaje.
Lebwitz je bio visok d snaţan, aid nimalo dobroćudna izgleda.
Sada je sjedio iza svog pisaćeg stola mraĉna izraţaja lica,
stisnutih usana i hladna pogleda. Imao je široko glatko obrijano lice i
crnu kosu s razdjeljkom na sredini.
– Ovo je najveća svinjarija koju sam ikad doţivio, Don!
Jednostavno ne mogu to shvatiti. A sve kao da se odigralo brzo i
sasvim neupadljivo.
– U svakom sluĉaju, zloĉinci su morali imati pomoćnika « kući.
– Ne vjerujem da bi netko od Amblettovih ljudi morao bezuvjetno
biti upleten. To je samo jedna od mogućnosti...
– A koje još mogućnosti po vašem mišljenju postoje?
– Mogao bi to bili netko tko je dosta ĉesto imao posla u
nabavnom odjelu... dosta ĉesto da bi dobro upoznao naš rad...
– I, još?
– Netaktiĉno je da tako nešto kaţem, ali, ne mogu pomoći
samome sebi: moţda neki Louisin prijatelj... Naglašavam da niti ne
pomišljam da bi sudjelovala osobno. Dobro sam je znao. Bila je
jedna od najboljih suradnica koju sam ikad imao. Ali, ţena ponekad
popije koju ĉašicu previše, ili se zaljubi u krivog ĉovjeka... znate,
već, i sami – Lebwitz je potišteno gledao preda se. – Ako se tako
dogodilo i Louise je postala svjesna posljedica... tada je bila u stanju
uĉiniti, ono što je uĉinila...
– Uopće još ne znamo je li to bilo samoubojstvo, Iras. Morajmo
priĉekati obdukciju.
– Oh! Shvatio sam Willa Maldina kao...
– On ne zna ništa više od mene. Nakon svega što sam doznao,
smatram da ni jedan normalan ĉovjek ne bi na taj naĉin mogao sebi
oduzeti ţivot...
Šef nabavnog odjela, premještao je papire na svom stolu.
– U stanovitom ste mi smisla skinuli kamen sa srca. Pomisao da je
zbog osjećaja krivnje poĉinila samoubojstvo, bila bi za mene strašna.
– Ja sam razgovarao s njom. Bila je zaprepaštena zbog tako velike
prijevare i zaista nisam na njoj mogao primijetiti nikakav osjećaj
krivnje...
– Ja se osobno osjećam krivim, Don. Da nisam prihvatio taj glupi
poziv u Altantic City, bio bih u subotu ovdje. Tada bismo odmah
obavijestili policiju pa bi moţda još bila ţiva.
– Zar nije pokušala dobiti vezu s vama, u Atlantic Cityju?
– Iza osam sati uveĉer nisam više bio u hotelu. Cak nisam tamo
niti doruĉkovao. Najprije sam otišao »Sheylinsu« na obalno šetalište.
Tamo je bio prireĊen doruĉak za radnu grupu, a zatim je uslijedila
rasprava. Ostatak dana proveo sam u kongresnoj dvorani, a tamo bi
me ionako bilo isto tako teško pronaći kao da sam stajao na glavnom
trgu. Da me je, bar, uspjela pronaći... – odmahnuo je glavom.
– Pomirimo se s neminovnim, Iras. Sto bismo po vašem mišljenju
morali poduzeti?
– Traţite onog tko je otrovao Louise. NaĊete li njega, imat ćete
ĉitavu druţinu. Ali, kako ćemo doznati kad su joj dali tu otrovnu
voćku?
– To će biti teško... Kako bi bilo da potraţimo onog... izvana... za
kojeg mislite da je dobro upućen u poslove naše tvrtke?
– To mora biti netko od opskrbljivaĉa, netko tko ĉesto dolazi u
naše urede i pozna naše narudţbenice i naĉin kupovanja.
– To bi isto tako mogao biti i netko od naših sluţbenika...
– Da. Ali, nitko od njih, osim Louise i mene, ne zna koju robu i uz
koju cijenu nabavljamo od kojeg nabavljaĉa... Cak ni ja to ne bih
znao tako dobro kao Louise... Ona je imala sve podatke u glavi.
Poput kompjutora...
– A kako bi zastupnik neke tvrtke znao za sve kuće što dolaze u
obzir?
– Pa, to mu je posao, Don. Poneki zastupnici poznaju bolje robu
konkurencije nego vlastitu.. Nas dvojica još tapkamo « tami. Moţda
se varam, ali, kladio bih se da glavni kolovoĊa radi ili je radio za
jednu od tvrtki s kojima poslujemo. Zazvonio je telefon.
– Lebwitz. – javio se, a onda je podigao pogled i pruţio slušalicu
preko stola. – GospoĊica Forde.
– Što je Sib? – rekao je Don.
– Prije deset minuta su je doveli iz operacione dvorane. Tada su
lijeĉnici još bili zadovoljni.
– A sada nisu?
– Ne... Potreban joj je potpuni mir... Nikakvi posjeti... Prije svega,
ne smije govoriti. Ali ona uporno zahtijeva da ti doĊeš. Meni neće
ništa reći, ĉak ni Nelsonu. Samo neprekidno ponavlja kako mora
hitno tebi nešto reći. Kako bi je konaĉno smirio, lijeĉnik je pristao.
Dakle, dodir brzo ovamo...
12
Bilo je to ĉudno. Sto mu je Christiane htjela reći? Zašto se nije
povjerila Nelsonu? Zašto nije razgovarala sa Sibyl, za koju je znala
da je njegova, Donova desna ruka?
Don je stavio brzojave koje je primio od Maldina na Lebwitzov
pisaći stol.
– Veliki šef ţeli da svi ovi ljudi budu obaviješteni kako mi nismo
odgovorni za isporuke u nepostojeća skladišta. MeĊu nama reĉeno,
ja s time ne bata naroĉito ţurio. Zasad bi bilo vaţno napraviti popis
robe odaslane na krive adrese. Neka vam šefovi odjeljenja dadu što
više pojedinosti...
– Većina se toga odnosi na odjeljenje bijelog rublja i odjeljenje
tkanina. Ne mogu zasad ništa naroĉito poduzeti, pošto Christiane
Leblanc lebdi u bolnici izmeĊu ţivota i smrti.
– Gladys Ridley je dovoljno dugo njena pomoćnica i u sve je
dobro upućena. Ali, najvaţnije je da naše dobavljaĉe ne obuzme
panika. Ukoliko se o našem, problemu poĉne pisati u »Journal of
Commerce« ili neki drugi struĉni list podigne uzbunu, bit će nam
mnogo teţe pronaći nestalu robu... Odvest ću se sada u Cornellovu
kliniku... Donijet ću nekoliko onih krivotvorenih narudţbenica.
Kad je Don ušao u predvorje, Dorchess mu je zbunjeno mahnula:
– Traţe vas...
Bio je Halloran.
– Dogodilo se dakle ono što sam nagovijestio. Da, da, mogao sam
vam već i jutros mnogo više reći, da me niste onako brzo otpravili iz
svojeg ureda...
– Nadam se da se u Ambletta ne zna kako vam je Christiane
Leblanc bila antipatiĉna, prijatelju. Mlada ţena ima naime mnogo
prijatelja koji su bijesni zbog toga što je na nju namjerno naletio
kamion i ona umalo nije smrtno stradala... Ovo je dopuna vašim
proraĉunima..
– Hm... Ţao mi je što sam to morao ĉuti. Nisam to znao. Ali zbog
toga neću promijeniti mišljenje. Baš . nasuprot, ono je potvrĊeno
vijestima o znatnim gubicima u vašim skladištima.
– Vaša je informacija samo napola toĉna, Halloran. Postoje znatni
gubici, ali se oni ne tiĉu nas.
– Usprkos tome. moja će tvrtka morati vaditi kestenje iz vatre.
Doći će do odštetnih zahtjeva...
– Sumnjam. Osim toga, sada to i nije vaţno. Kad biste samo jednu
minutu prestali sa svojim besmislenim teorijama, moţda biste mogli
uĉiniti ĉak i nešto Korisno. Doĉuli smo da se ukradena roba nudi u
okolici Philadeiphije. Ako bi se vaša tamošnja podruţnica povezala s
Lebwitzom, on bi im mogao dati popis nestalih stvari.
– Ako su te stvari uskladištene, one neće dospjeti na trţište sve
dok se bude za njima tragalo...
– Kradljivci to ne mogu sebi priuštiti. Tada bi sva njihova roba
vrijedila svega nekoliko centi. Ono malo jataka što kupuju ukradenu
robu u bescijenje, a zatim je ispod pulta preprodaju, sasvim bi se
povukli. Ne, lopovi moraju brzo prodati robu, a to će se vjerojatno
obaviti putem licitacije i to na nekom trećerazrednom mjestu. Iz
kataloga se neće vidjeti da se radi o ukradenoj robi, a kupci neće
imati razloga da podnesu prijavu, jer će dobiti dobru robu.
Halloran se nije dao lako uvjeriti.
– A, vjerujete li da su vaše obavijesti u vezi s Philadelphijom
toĉne?
– Da. Imamo svjedoka koji je prisustvovao utovaru u kamion.
– Dobro. Idem na posao.
Don je brzo spustio slušalicu, pozvao Becky i rekao joj da je
Christiane vjerojatno izvan ţivotne opasnosti. On će se sada odvesti
na kliniku.
U taksiju je postao svjestan da su njegove rijeĉi s medicinskog
stajališta moţda toĉne, ali ipak ne odgovaraju stvarnosti. Ako je ono
što je Christiane znala, ili doznala, bilo dovoljno da je usred bijela
dana, u središtu
Manhattana, snaĊe »nesreća«, tada je još i sada lebdjela u ţivotnoj
opasnosti. A zakljuĉak što je proizlazio iz toga bio je Donu jasan:
Christiane Leblanc je moţda znala tajanstvenog neznanca koji je u
subotu ujutro nazvao Louise Eston u ured. Moţda se zbog nekog
posla sastala s njime. Moţda je ipak bila toĉna Irasova pretpostavka
da je u pitanju bio nabavljaĉ neke tvrtke....
Sibyl ga je ĉekala u predvorju klinike, kraj recepcije. Doimala se
uznemireno.
– Još prije pola sata Nelson Broanes nije znao mora li se pobrinuti
za privatnu sobu ili pogreb. A sada, kad je operacija dobro prošla,
lijeĉnici su zabrinutiji nego ranije.
– Komplikacije? – slijedio ju je u dizalo.
– Postoji opasnost upale pluća... Kamion ju je odbacio o stup
svjetiljke i ona je pala u kameni oluk pun rastopljenog snijega. Sok
je sasvim dobro preţivjela, ali ju je sada nemoguće smiriti...
Neprekidno zahtijeva da razgovara s tobom...
– Nadam se da ne ţeli pred smii priznati krivnju...
– Ne znam... Zao mi je Broanesa.. Ne ţeli ga vidjeti...
– Gdje je on?
– Bolniĉka sestra ga je poslala odavde. Vjerojatno negdje pije
dvostruke viskije ili kupuje najljepše gladiole koje se mogu naći u
New Yorku. – Zastala je pred vratima na kojima je pisalo »Posjete
zabranjene«. – Ne idem s tobom unutra. Lijeĉnik te je zamolio da
razgovor bude što je moguće kraći.
Kraj njih je zašuštala uškrobljena uniforma bolniĉarke.
– Gospodin Cade?
– Cadee.
– Molim vas, nemojte ostati više od jedne minute.
Sestra je iza njega zatvorila vrata.
Soba je bila zamraĉena. Christian! bi zacijelo bilo svejedno i da je
bila jarko osvijetljena. Ĉitava joj je glava bila zavijena, vidjele su se
samo nosnice i usta. Don nije znao hoće li ga ĉuti. Nagnuo se nad
spodobu ispod bijelog pokrivaĉa i izgovorio njeno ime.
– Došli ste, dakle. – Glas joj nije bio tiši nego inaĉe. – Je li još
netko u sobi?
– Sam sam. Što ste mi htjeli reći? Jeste li prepoznali šofera koji
vas je pregazio?
– Ne, baš ništa nisam vidjela. – Teško je disala. – To je... Ne
mogu reći nikome osim vama...
– Govorite, onda.
– Ne znam je li to sa mnom bio sluĉaj ili... Ali, ako se Nelsu._
nešto dogodi, neće biti sluĉajno. Ona se prijetila... da će ga ubiti...
– Tildy?
– Da. Sama sam ĉula. A to mu... ne mogu reći... Ali, vi... Vi ćete
to sprijeĉiti! – Izvukla je lijevu ruku ispod pokrivaĉa i oĉajniĉki
traţila njegovu. – Obećajte da... nećete dopustiti da ga ubije... Ne bih
mogla ovdje mirno leţati, znajući što... namjerava... Obećavate li mi?
– Obećavam – pomilovao joj je ruku.
Bolniĉarka je provirila kroz vrata.
– Tako, dosta ste se napriĉali. Sada ćete spavati – rekao je Don.
– Narudţbe.. – promrmljala je.
– Sve će biti u redu. Sibyl će sve srediti. Samo se nemojte ni za
što brinuti. – Mahnuo je sestri i izišao.
Sibyl je podignula obrve.
– Nešto strašno?
– Nešto vrlo neprijatno. Vjerojatno je u vezi s našim sadašnjim
problemom. Gdje Christiane stanuje?
– Ĉudno da me to pitaš... Trebala bih joj naime donijeti neke
stvari... Stanuje u Bridgewaterovim apartmanima, u 60. ulici. Tik
kraj East Rivera,
– Idem s tobom Sib.
Šutjela je dok nisu stigli pred kliniku i zastali da priĉekaju taksi. –
Nije valjda nešto priznala, Don?
– Ni govora. Bila je to optuţba. Ne boji se za sebe. Vjerojatno i ne
zna kako je bila blizu smrti. Boji se za Nelsona. Tvrdi da Tildy
Broanes namjerava ubiti svog muţa.
– Oh.... ne!
– Moţda je to manje opasno nego što zvuĉi. – Otvorio joj je vrata
taksija. – Moţeš li zamisliti što bi ĉovjeka na Broanesovu poloţaju
moglo pouzdanije ubiti, ljudski i profesionalno, od sumnja da je
sudjelovao u prijevari vlastite tvrtke?
– Šezdeseta ulica, kraj East Rivera – rekao je šoferu...
13
... Sibyl se pribliţila Donu.
– Mathilda Broanes je ţena bez savjesti. Uvjerena sam da bi
ĉovjeku koji je razljuti, mogla prirediti pakao na zemlji. AM, kad bi
upropastila muţevljevu karijeru, to bi i nju pogodilo.
Don ju je blago pri vio uza se.
– Bez obzira na sve svoje loše osobine, a tih je mnogo, Tildy nije
glupa. Nels joj je vjerojatno rekao da hoće rastavu, ona se osjeća
poniţenom i misli samo na to kako bi ga obeshrabrila.
– Zacijelo je već odavno znala da će Nels zatraţiti rastavu braka.
– Nisam u to posve uvjeren. Takve ţene ĉesto podcjenjuju muţa
koji je godinama podnosio njihov teror. Moţda se ĉak silno
iznenadila.
– Mislim da se neću udati za ĉovjeka s tvojim iskustvima –
pokušala se našaliti. – Odakle zapravo tako dobro poznaš tu vrstu
ţena?
– Detektiv u robnoj kući ima prilike upoznati najraznovrsnije
ljude. Zar to nisi znala? Osim toga, znaš ĉitavu priĉu upravo kao i ja.
Misliš li uistinu da bi se Tildy zadovoljila time da samo ponizi
Nelsa? Petpostavimo da je ona smislila sve te prijevare, kako bi na
taj naĉin povećala svoje dohotke, koje će izgubiti zbog upropaštenog
muţevljevog profesionalnog ugleda. Ili, recimo, da se u sve to
upustila s nekim trećim. Zar ni onda ne bi mogla povjerovati da je
sposobna organizirati da njenu suparnicu pregazi kamion?
– A što je s Louise? Ne vjeruješ valjda da je Nels i s njome imao
vezu?
– Moţda ideja d njenom ubojstvu uopće ne potjeĉe od Tildy. Ako
se zaista radi o ubojstvu trovanjem – ona nije dala ţrtvi otrov. Mogla
je jedino biti pomagaĉica. Oruţja našeg protivnika proteţu se od
komadića otrovnog voća do kamiona od pet tona. Uostalom, pokaţi
krivotvorene narudţbenice koje ti je dala Christiane.
Pogledao ih je i ustanovio da su priliĉno dobri falsifikati, iako je
papir bio lošije kakvoće.
Taksi se zaustavio pred staromodnom gradom.
– Mislio sam da stanuje u nekom od onih supermodernih
apartmana na East Riveru.
– Christiane nije ţeljela vlastiti stan, nego kućicu izvan grada.
– Takva bi i nama dobro došla. Nadajmo se da ćemo je imati...
Ĉini se da ovdje nema kućepaziteija... Imaš li kljuĉeve?
– Bolniĉarka mi ih je dala. Sibyl je slijedila Dona preko
ploĉnika, tek za nuţdu oĉišćenog od snijega. Ušli su preko dvije
stube u uski, mraĉni hodnik, iz kojeg se protezalo stubište.
Nadziranje ovakve kuće nije moglo detektivu specijaliziranom za
rastave braka priĉinjavati nikakve poteškoće. Moţda je ĉak mogao,
jednostavno i neprimjetno, dospjeti u stan i tamo špijunirati.
Vidjeli su tri ormarića za poštu. Na svakom je bila crna tablica s
ugraviranim imenom stanara. »C. Leblanc, Apt. 3« pisalo je na
trećem ormariću.
Dok su se penjali na prvi kat, nisu nikog sreli. MeĊutim, kad su
stigli gore, zapanjeno su ustanovili da su vrata apartmana 3 samo
prislonjena.
Don je podignuo ruku i napregnuto osluškivao. Kao da je unutra
netko odmatao pakete – šuškali su papiri i kartom.
Don je šapnuo Sibyl:
– Netko je u kuhinji. Idem unutra. Ti ostani ovdje i nemoj se
micati.
Odgurnuo je vrata i u istom trenutku saznao tko je prouzrokovao
buku. Srebrnosivi ogrtaĉ na stolici pripadao je Nelsonu Broanesu.
– Zdravo, Nels...
– Tko je? – Direktor prodaje pojavio se na vratima, kraj
starinskog kamina. – Don! Sto radite ovdje? Kako je Chris?
– Kad smo prije nekoliko minuta napustili kliniku, bilo joj je
dobro. – Don se okrenuo. – DoĊi unutra, Sib. i zatvori vrata.
Prošao je kroz veliku sobu za dnevni boravak, diveći se ukusnom
namještaju i pogledu na blistavosivu rijeku.
– Bolje joj je i nadam se da će se uskoro oporaviti.
– Što vam je htjela reći? – Broanes je kimnuo Sibyl, a da nije
maknuo pogled s Donova lica.
– Morao, sam joj obećati da ću vas sprijeĉiti da se zbog nje
izlaţete opasnosti. – Kuhinjska su vrata bila otvorena. Don je mogao
vidjeti kutije i zamotke što su stajali na stolu, stolicama, hladnjaku i
elektriĉnom štednjaku. – Obećao sam joj i sretan sam što mogu
ustanoviti kako ne dovodite sebe ni u kakve neprilike.
– Do vraga! Ni sam ne znam, ne dovodim li sada sebe u kakvu
nepriliku. – Rukom je pokazao nered u kuhinji. – Kad me na klinici
nije htjela vidjeti, odvezao sam se ovamo, kako bih uklonio sve
dokaze svojih posjeta. – Pogledao je Sibyl ispriĉavajući se. –
Pidţame, papuĉe pribor za brijanje i sliĉno.
– Mislim da je to dobra ideja – rekla je Sibyl.
Nelson se zahvalno nasmijao.
– Nisam znao što bih zapoĉeo sam sa sobom, i kad već nisam
smio ostati u njenoj blizini, htio sam barem biti u njenom stanu. Ali,
kad sam stigao, zaboravio sam zbog ĉega sam došao. Pred njenim su
vratima bili metar visoko naslagani ovi paketi i kutije.
– Stvari adresirane na skladište broj dva? – više je ustanovio nego
pitao Don.
– Tako je. Ne na Chris. Stvari imaju oznaku »Amblett, Peta
avenija«. – Broanes je pogledao Dona. – Vjerojatno vam ne moram
reći kako Chris zacijelo nema pojma odakle su stigle te stvari i tko ih
je poslao.
– U to ne sumnjam. – Don je prošao pokraj njega u kuhinju. U
dugim uskim kartonskim kutijama kao da su bile stolice na
sklapanje. Na njima je bio napis »Kortenkian«. Kartoni na stolicama
bili su iz veletrgovine sagova na aveniji Madison, a na kutiji na
hladnjaku, pisalo je: 12 baršunastih zeĉeva, Snuggle – Toys, Inc.
Don je uzeo kutiju i odnio je u sobu za dnevni boravak. Dţepnim
noţićem je razrezao vrpcu. Malo zatim drţao je u ruci
tamnoljubiĉastog zeca od baršuna, s ogromnim staklenim oĉima i
smiješno isturenim zubima. – Jeste li ikad vidjeli kod Ambletta
ovako nešto?
– To je roba za sajam – prezrivo je rekao Nels.
– Toĉno! A koji bi donekle razuman ĉovjek mogao doći na ideju
da sluţbenica na rukovodećem poloţaju nagomilava ovakve stvari?
– Ovo je spletka, zar ne? – upitao je Nels. – Netko će obavijestiti
policiju da se u Chrisinom stanu nalazi ukradena roba. Oni će izvršiti
premetaĉinu, a ona neće moći dokazati da s time nema nikakve veze.
– Najbolje će biti da to uklonimo odavde – predloţila je Sibyl.
– Imamo još vremena. – Don Je pogledao na sat. – Petnaest
minuta do ĉetiri Pogledaj, Sib, u telefonskoj knjizi gdje su ti Snug-
gle-Toysi.
– Ĉasna rijeĉ? – obratio se Nels Donu. – Chris doista nije htjela
ništa drugo od, vas, nego da pazite na mene?
– Bilo je to sve što je htjela, Nels.
– Oh, zašto sam tako dugo oklijevao da se riješim Tildy.
– Dvadeset i osma ulica, trideset jedan – doviknula je Sib.
– Ako odmah uloviš taksi, moţeš stići tamo prije nego zatvore –
odgovorio je Don.
– Ja? Molim te, ne zaboravi da moram odnijeti Christianine stvari
na kliniku.
– Sada je vaţnije razgovarati s Snuggle-Toysima. – Don je stavio
zeca na divan. – Moţeš prije toga spakirati stvari, a Nels će ih
odnijeti.
– Što je na tom zecu tako zanimljivo?
– Osim na godišnjim sajmovima i u zabavnim parkovima, takvi se
zeĉevi, medvjedi, psi i ostale ţivotinje od baršuna šire i na drugi
naĉin meĊu ljude. – Don je nestao u kuhinji vratio se s paketom na
kome je bila naljepnica »Wynekoop i Strauss, uvoznici irskog
lanenog platna – tucet ruĉnika za goste, rukom izvezenih«.
– Mjesto na koje mislim, ne prodaje ţivotinje od baršuna, nego
velike koliĉine ovakvih ruĉnika i sliĉnih proizvoda. Baršunasta se
ţivotinja dariva kao mamac da bi ljudi ušli.
– Draţbovaonice – progunĊao je Nels. – A tamo se otprema i
ukradena roba. Sada moramo samo...
– Objasniti uzajamne veze. I to lijepo, po redu. – Don je otišao u
spavaću sobu.
14
– Kao prvo, Nels, neka vaše stvari nestanu odavde!
Spavaća je soba bila svijetla i lijepo ureĊena, s ruţiĉastim
prekrivaĉem na starinskom francuskom krevetu. Na noćnom
ormariću leţala je knjiga o prodaji tkanina tijekom stoljeća.
Christiane se i u slobodno vrijeme bavila profesionalnim stvarima.
Don je na brzinu pregledao ormar, zidove iza kreveta i komodu,
traţeći eventualni ureĊaj za prisluškivanje.
Ostavio je Nelsa koji je, mraĉna izraţaja lica, bacao razne odjevne
predmete na krevet.
– Ne znam zapravo koliko je tih draţbovaonica koje daju
ţivotinje od baršuna kao mamac – rekao je Don Sibyl i zamišljeno
cupkao zeĉje uho. – Nas zanimaju samo stanovite...
– One, do kojih se iz New Yorka moţe stići za svega nekoliko
sati?
– I od njih takoĊer samo stanoviti dio. Ne vjerujem da bi ozbiljne
draţbovaonice nudile na prodaju robu sumnjiva porijekla.
– Dakle one u kojima se licitiraju laţni majstori, imitacije
perzijskih sagova i drugorazredni briljanti?
– Toĉno. No još uvijek moţemo suţavati njihov broj. Postoji
nekoliko tvrtki koje povisuju cijenu jeftinih stvari tako da im dodaju
neku priĉu. Kao da nitko ne razmišlja kako se na draţbi odjednom
pojavila narukvica što je toboţe pripadala Eleonori Roosevelt ili sat
Andrewa Carnegieja. A kad potroše zalihu slavnih liĉnosti, zacijelo
se naĊe i neko sumnjivo ime.
Broanes je izišao iz spavaće sobe, stavio kovĉeg na pod i slušao
sa zanimanjem.
– Tada se uz veliku galamu proglasi kako će se obaviti licitacija
stvari nekog muškarca ili ţene koji su bili upleteni u neku sablazan,
na primjer, ljubavnice koja je ubila nekog milijunaša ili ubojice koji
je stradao u pucnjavi s pripadnicima policije.
– Misliš li da ima ljudi koji s uţitkom kupuju krevet ubojice ili
narukvicu samoubojice? – zaĉudila se Sibyl.
– Njima je to uzbudljivo i kasnije predstavlja vjeĉnu temu
razgovora.
– Takvi ljudi zasluţuju da upadnu u neprilike – ogorĉeno je
izjavila Sibyl.
– Svakako – suglasio se Don. – A većina tih stvari potjeĉe iz
skladišta neke velike draţbovaonice i samo se prigodom prodaje
pretvori u toboţnje vlasništvo ljudi o kojima se govorilo.
Sibyl je pošla u spavaću sobu.
– A mi bismo morali naći sasvim odreĊenu draţbovaonicu koja
provodi takve licitacije.
– Ne znam – Don je strpao zeca natrag u kutiju. – Moţda ne
postoji samo jedna, nego više njih. Glavno skladište se vjerojatno
nalazi tamo gdje se moţe raĉunati s velikim brojem posjetitelja.
Snuggle-Toys vjerojatno opskrbljuje većinu draţbovaonica u okolini.
U svakom sluĉaju, tvrtka mora posjedovati popis svih
draţbovaonica, a mora znati i koje se od njih sluţe ovakvim
podvalama.
– Pokušat ću doznati. – Sibyl je brzo spakirala mali kovĉeg. –
Moram li reći da dolazim od Ambletta?
– Svakako. – Don je prišao telefonu. – Ispriĉaj im ĉitavu priĉu.
Jasno, Louisinu smrt i Christianinu nezgodu moţeš izostaviti. Ali,
daj im na znanje kako bi svojim informacijama moţda mogli
sprijeĉiti daljnje prijevare.
Nazvao je Ambletta i zatraţio Pata.
Sibyl je pruţila Broanesu kovĉeţić; – Mislim da je to sve što će za
sada trebati. – Prišla je Donu i povukla ga za rukav. – Idem. Vraćaš
li se Amblettu?
– Da. Tamo ćemo se naći. – Smiješio joj se, ali se sav usredotoĉio
na telefonski razgovor. – Pat! Paţljivo zabiljeţite slijedeću adresu...
– Nakon što je toĉno opisao Christianin stan, nastavio je: – OtiĊite
dolje u odjel za prijem i otpremu robe i recite Helleru da, po mom
nalogu, hitno trebate kamion za otpremu robe. Ali nemojte reći za
što ih trebate. Ukoliko bi vam pravio poteškoće, neka me nazove. I
tada ćete, najbrţe što je moguće, doći s kamionom ovamo.
– Da... Ostalo zacijelo moţe priĉekati dok ne doĊem k vama.
– Što to moţe priĉekati?
– Ono što mi je Arto rekao putem za policijsku postaju.
– Da ĉujem!
– Vjerojatno to ništa ne znaĉi, moţda se samo htio praviti vaţan.
Tvrdio je, naime, kako se odjednom sjetio da mu je Fred rekao, kad
mu je pokazivao sliku onog gangstera, kako i kod Ambletta ima
prijatelja, osobu na visokom poloţaju.
– Moglo bi tako biti, Pat. Ali, moţda se Fred htio samo praviti
vaţan... U svakom sluĉaju, nećemo to zaboraviti... A sada doĊite
brzo ovamo. – Spustio je slušalicu i podignuo kovĉeg što ga je
»pakirao Broanes.
– Jeste li kanili otputovati s Christiane na mali dopust?
– Ne bi se baš moglo reći dopust. Htio sam s njom preko blagdana
odletjeti u Meksiko, ukoliko Tildy ne bi pristala na rastavu. Htio sam
u Meksiku podnijeti zahtjev za rastavu braka... Je M vam Chris
priĉala o tome?
– Ne... Ali, imate sjenu...
– Tildy je unajmila detektiva?
Don je kimnuo.
– Prema tome, teško biste dobili rastavu, a da krivnja ne padne na
vas.
– To mi je, iskreno reĉeno, posve svejedno! – Broanes je mraĉno
gledao preda se. – Sto se toga tiĉe, mogao bih kao protutuţbu navesti
desetak imena. Zbog djece sam ţelio sporazumnu rastavu, ali, ako
me pokuša optuţiti, neće ni ona ostati ĉista.
– Ne zaboravite, bit će upletena i Christiane.
– Znam. A to bih svakako ţelio sprijeĉiti. No još me više
zabrinjava pomisao da bi joj se ponovno moglo nešto dogoditi. Ne
vjerujete valjda da se danas radilo o nesretnom sluĉaju?
– Ne, Nels, ne vjerujem.
– Onda smo suglasni. Ali, recite mi iskreno: Vjerujete li da je
moja ţena upletena u cijelu ovu igru?
– Ništa što sam dosad doznao, ne bih mogao dovesti u vezi s
njom. Na ţalost, znam kakve osjećaje gaji prema vama.
– Osjećaje! – zareţao je Broanes. – Nikad nije bila osjećajna ţena,
a ni dobra majka. Ne znam što bi je sada moglo navesti da se
promijeni. Imam svoje mišljenje o ovome – promijenio je temu i
pokazao zamotke u kuhinji. – Ovo je podli pokušaj da se policija
uvjeri kako je Christiane upletena u te prijevare. Drugo objašnjenje
ne postoji. Recite sami, kome bi osim mojoj ţeni moglo biti stalo da
naškodi Christiani?
– Znaĉi, vjerujete da je Tildy zaĉetnik ĉitave ove priĉe? No pri
tom bi joj svakako morao pomoći netko tko vrlo dobro pozna
Amblettovo poslovanje. Znate li, ima li prijatelja u našoj kući?
– Bezbroj. Kad pusti novog prijatelja u svoju spavaću sobu, za nju
je to isto kao da za promjenu kuša novo jelo. Bila je bar na deset
priredbi što je organizirala tvrtka. Upoznala je sve direktore i
rukovodioce, Boba Stolza, Willa Maldina, Kenny ja Oatesa, Grega
Gatewooda, Irasa Lebwitza... A i vas... Vidite kako neka ţena moţe
izvesti muškarca iz ravnoteţe... Zapravo, ne bih smio vjerovati ni
vama...
– Smirite se prijatelju. Toj će nevolji uskoro, na ovaj ili onaj
naĉin, doći kraj.
– Stigao sam dotle da se više ne mogu smiriti. Sada ću sve
rašĉistiti. Odvest ću se kući, prvi put nakon nekoliko tjedana i izvući
iz Tildy istinu o ovom nesretnom sluĉaju, pa makar je morao
zadaviti! – Prkosno je pogledao Dona, kao da je oĉekivao da će mu
ovaj proturjeĉiti. – Moţda bi to bio najsigurniji naĉin da se Chris i
opet nešto ne dogodi.
– Jedno se zacijelo ne bi dogodilo, naime to da se oţenite. – Don
je stavio ruku na Nelsovo rame. – Imam bolji prijedlog. Razgovarat
ćemo o njemu u mojem uredu. Recimo, u šest sati. Tada ću vas
poĉastiti pićem...
– Ne vraćam se više tamo. Do vraga s Amblettom! Sada moram
konaĉno uĉiniti ono što sam već odavno...
– Dosta, Nels. Kao prvo, morate ostati ovdje dok ne doĊe Pat.
Morate se pobrinuti da se sve ovo pretovari a dostavna kola i preda u
moj ured. Nakon toga, odnijet ćete u bolnicu Christianine stvari.
– Prokletstvo, Don. Ja ću sada Tildy...
– Nešto ste zaboravili, momĉe! Obećao sam vašoj djevojci da ću
pripaziti na vas. A ja ću svoju rijeĉ i odrţati!
Broanes je teško disao. – Sto mi ţelite predloţiti?
– Sada više nemamo vremena, Nels. Ali, znajte, ukoliko prihvatite
moj prijedlog, postići ćete ono što ţelite sebi i Christiani. I to brţe
nego bilo kojim avionom što leti u Meksiko...
15
Don je mahnuo prvom taksiju. Kao cilj voţnje naveo je policijsku
stanicu poruĉnika Lucasa.
Šofer se okrenuo: – Je li u pitanju nešto hitno?
– Više nego hitno – odgovorio je Don. – AH, zbog toga ne morate
voziti kroz crveno svjetlo. Tako hitno ipak nije.
»Ali je ipak hitno« razmišljao je Don za vrijeme voţnje. Ono što
se dogodilo Louisi i Christiani, moglo bi se dogoditi i drugima. Nisu
bili na djelu sitni kradljivci ili dţepari. Ulog je bio velik, a igraĉi su
htjeli više nego dobitak. Oĉito su odluĉili ukloniti svakog tko bi ih
mogao raskrinkati.
»Osoba na visokom poloţaju u Ambletta« tvrdio je Fred. Tako bi
se moglo nazvati Louise Eston, jednako kao i Christiane. Bilo je i
mnogo drugih koji su spadali u tu kategoriju, ali nikog nije mogao
zamisliti kao sudionika u umorstvu...
Lucas je još bio u svojem uredu. Već je bio pokušavao nazvati
Dona.
– Nije bilo nuţno da dolazite ovamo, ali je moţda tako bolje. –
Poruĉnik je stavio noge na stol. – Kaţe li vam nešto »Hippomane
mancinella«?
– Ne... Je li to neka bolest ili davno izumrla ţivotinja?
– Ni ja nisam dosad za nju ĉuo. Ni naši ljudi u laboratoriju. Ali,
doktor Mayrow...
– Slavni toksikolog fenomenalnog pamćenja?
– Da. On je izvršio obdukciju. Nakon toga je nazvao prijatelja
koji upravlja botaniĉkim vrtom u Bronxu, samo da bi bio posve
siguran... Pokojnica je jela plod mancinelle i zbog toga umrla.
Uostalom, ta voćka liĉi na jabuku, svijetloţuta je. sa crvenim
mrljama.
– Ali, kako je došla do nje?
– Baš bi to doktor ţelio znati. Taj ga sluĉaj neobiĉno zanima. Ĉini
se da je dovoljna samo jedna ta prokleta jabuka da otruje
dinosaurusa...
– A, gdje taj otrov raste?
– Prema izvještaju botaniĉkog struĉnjaka, na Floridi, u
moĉvarama Evergladesa i na otoĉju Mangroven. Stanovnici
Bahamskih otoka nazivaju drvo mancinelle »smrtonosno stablo«. Za
vrijeme obilazaka tih zakonom zaštićenih krajeva prirodnih
rijetkosti, vodiĉi upozoravaju kako je opasno i samo dodirivanje
lišća. Djelovanje liĉi ubodu škorpiona. Doktor smatra da se mora
ustanoviti ima U još tih smrtonosnih voćaka u prometu, kako ne bi i
više ljudi izgubilo ţivot.
Don je znao da je jedan od rukovodećih sluţbenika robne kuće
nedavno boravio u Floridi: Will Maldin je prije deset dana bio na
nekom sastanku u Miamiju.
– A što Mayrow navodi kao uzrok smrti?
– Smrt uslijed grĉeva izazvanih otrovnim plodom. Sudu preostaje
da ustanovi radi li se o nesretnom sluĉaju, samoubojstvu ili
umorstvu.
– Na osnovu pomanjkanja dokaza sud će to proglasiti
samoubojstvom.
– Svakako. – Lucas je zapalio cigaru. – Da je bio nesretan sluĉaj,
morali bismo pronaći ostatak ploda. Vjerojatno ju je, samo jednom
zagrizla i prije nego je taj komadić uspjela i progutati, spopali su je
grĉevi. Ostatak ploda vjerojatno je baĉen u školjku.
– Ĉini mi se vjerojatnijim da je to uĉinio netko drugi umjesto nje.
– Niste li ţeljeli tu priĉu predstaviti kao samoubojstvo? A sada
dolazite ovamo i donosite mi nove obavijesti!
– Samo u ĉetiri oka i nesluţbeno, poruĉnice. Za slijedećih
ĉetrdeset i osam sati ne bih ţelio imati posla s drţavnim tuţiocem.
Potreban mi je taj rok, kako bih postavio klopke za ĉitavo krdo
vukova.
– Ne mogu vam jamĉiti da ću vaţan dokazni materijal zadrţati za
sebe.
– To niti ne oĉekujem od vas, poruĉnice. Bilo bi mi zadovoljstvo
kad biste na kraju vi bili onaj tko je riješio sluĉaj i dobio
odgovarajuću pohvalu...
– Odmah sam znao da se iza toga nešto krije. Morao bih, zar ne,
štošta' otkriti za vas?
– Konaĉno, to vam je zanimanje... A ukoliko nas dvojica ne
budemo suraĊivali, pobrat će lovorike pripadnici komisije za
umorstvo. Louise Eston je bila u središtu jedne od najvećih kraĊa iz
robnih kuća za koju sam ikad ĉuo.
– Mislite li na ono sa skladištem? Pat mi je ponovno priĉao o
tome kad je doveo onog momka.
– Da, Arta Quilana... Sto vam je sve ispriĉao Pat?
– O laţnom skladištu i tuĉnjavi u krĉmi... Smatrao je da ću
pojedinosti doznati od vas...
– Dobro. Dakle, slušajte. – Don je ukratko prepriĉao dogaĊaje, ali
je prešutio posjet Christianinom stanu i tamo naĊenu robu. – Louise
Eston je bila duša nabavnog iskustva. Zbog toga je prva otkrila taj
prevarantski pothvat. Logiĉan je zakljuĉak da je otrovana kako ne bi
progovorila. Daljnji je zakljuĉak da je i druga ţrtva trebala biti
uklonjena iz istog razloga.
– Još jedan leš? – poruĉnik je naćulio uši.
– Ovaj put nije završio smrću. Neki kamion je toboţe naletio na
Christianu Leblanc, šeficu odjela^ kad se vraćala iz tvrtke koju je
posjetila u vezi s krivotvorenim narudţbenicama...
– Je li sluĉaj prijavljen?
– Smatra se nesretnim sluĉajem. Tako i izgleda, ali se besumnje
radi o smišljenom pokušaju umorstva. Vozaĉ je u svakom sluĉaju
kriv za to što je pobjegao s mjesta nesreće. Odvezao se naime odmah
dalje, a da se nije pobrinuo za ozlijeĊenu ţenu.
– Je li netko zabiljeţio njegov registarski broj?
– Ne. Cak ne raspolaţemo ni opisom kamiona. Kako je bilo
nevrijeme, ulice su bile gotovo prazne. Onih se nekoliko svjedoka
silno uplašilo i u prvom redu pobrinulo za Christianu 'Leblanc i
bolniĉki auto. Ali, moţemo priliĉno sigurno pretpostavljati da je za
volanom bio Fred Nafkor. Nekoć je bio vozaĉ u Ambletta, a onda
smo ga prije dvije godine izbacili iz poduzeća.
– Kako ste došli do te pretpostavke?
Don mu je objasnio uzajamne veze.
– Hoćete li podnijeti prijavu protiv njega? U tom bih sluĉaju
mogao za njim raspisati tjeralicu.
– Zbog toga sam i došao k vama. – Don je ispunio formular, a kao
razlog naveo »podli zloĉinac koji je namjerno naletio na ţrtvu«. –
Ali on je uprkos tome »mala riba« – objasnio je zatim poruĉniku. –
Nije dovoljno pametan da bi bio šef bande.
– Znate li moţda kako se vaš veliki neznanac zove?
– Ĉak ne znam radi li se o njemu ili njoj...
– Ţenski rod te vrste je još opasniji, zar ne?
– Što se toga tiĉe, Christiane Leblanc bi se suglasila s vama. –
Uzdahnuo je. – Imam još jednu molbu na vas, poruĉnice!
– Da? .
– Imate li kakvu vezu a drţavnoj policiji u Jerseyju?
– U Jerseyju! Zašto upravo tamo? Jasno, imam veza, ĉak i
nekoliko bratića. O ĉemu se radi?
Donu je trebalo pet minuta kako bi mu sve objasnio, a poruĉnik
Lucas ga je slušao sa sve jaĉom zapanjenošću.
16
Kad je Don ušao u robnu kuću kroz ulaz za osoblje, tezge su bile
pokrivene zaštitnim krpama protiv prašine, a poslovale ĉistaĉice.
Becky je već bila otišla, ali mu je na stolu ostavila ceduljicu.
»Nazvao je Halloran, jako mu je bilo ţao što vas nije našao.
GospoĊica Forde je u pola šest otišla kući, moli da je odmah
nazovete.
Gospodin Broanes vas ĉeka u svojoj kancelariji.«
Kutije i zamotuljci iz Christianina stana bili su naslagani na podu
ispred ormara s knjigama. Don je objesio svoj ogrtaĉ, umoĉio ruĉnik
u vruću vodu i pritisnuo ga na lice. Ah, njegove utuĉenosti nije
nestalo.
Nekoliko je minuta sjedio za pisaćim stolom i razmišljao o ţeni u
mrtvaĉnici i djevojci na klinici. Sutra će osoblje uvelike priĉati i
jamaĉno reći kako je on morao sprijeĉiti smrt Louise Eston, a i
nesreću Christiane. Nitko od tih ljudi nije mogao znati što se zapravo
dogaĊa. A nije to ni on znao.
Posegnuo je za telefonom da nazove Sibyl. Tada se sjetio Nelsa
koji je sjedio u svojem uredu i bavio se mraĉnim mislima. Odloţio je
telefonsku slušalicu i stubištem poţurio na sedmi kat.
Nels Broanes je stajao pokraj prozora i piljio u osvijetljene
nebodere. Don je prošao kroz veliku sobu i zastao pokraj njega.
– Vjerojatno moţete zamisliti ĉemu će se sutra rano ujutro priĉati,
Nels?
– Kako je Amblett omogućio grupi varalica da u njegovo ime
prevari nabavljaĉe.
– Tako je. Predbaci vat će nam da naš postupak pri naruĉivanju
robe nije na visini, jer inaĉe takva prijevara ne bi bila moguća.
– Nije tako. Ni jedna kuća na Petoj aveniji nema savršeniji
nadzorni sustav.
– Naravno. Ali, uprkos tome, kazat će...
– Mene više od svega najviše zabrinjava moja veza s Christianom,
ukoliko ostane ţiva...
– Kako joj je?
– Spava. Nisam smio ući u njenu sobu. – Broanes je podignuo
ruke. – Gospode, ne mogu besposleno stajati, dok se ona bori sa
smrću. Rekli ste mi da ćete mi nešto predloţiti.
– Kao prvo: budite što dalje od svoje ţene.
– U obiĉnim okolnostima ne biste to uopće trebali zahtijevati od
mene. Ali, s obzirom na ovo sada...
– Ukoliko Tildy ima veze s Christianimm sluĉajem, moţe se
pretpostaviti da nešto sliĉno planira i s vama. Prema tome,
izbjegavajte njenu blizinu. V suprotnom sluĉaju, mogli biste dospjeti
u još goru situaciju, a ona ionako nije dobra. Morate biti svjesni da
ste vi osumnjiĉeni broj jedan, Nels.
– Što?
– Ostanite mirni i saslušajte me. Svoje vam osobno mišljenje ne
moram reći, jer ga znate. Ali, zbog toga ne moţete oĉekivati da će i
ostali imati toliko povjerenja u vas.
– U svakom sluĉaju, hvala vam za vaše dobro mišljenje o meni. –
Nels je postao sarkastiĉan.
– Kao prvo, sutra će vam oduzeti vaše punomoći... Trenutak,
najprije me saslušajte!... Puss Halloran je danas bio kod mene i dao
mi to naslutiti... Odrţavali ste tajnu vezu sa šeficom odjela i tako
dalje... Zatim mi je priĉao o vašim planovima za putovanje... On je
smatrao da ste upleteni u prijevaru i da kanite nestati.
– Gad!
– Rekao sam mu nekoliko sliĉnih rijeĉi, ali to ga neće sprijeĉiti da
sa svojim izvještajem ode Maldinu... Ako se ne varam, već ste se
nekoliko puta sukobili Maldinom...
– On ne bi bio u stanju vodati ni dućanĉić a Eskima.
– Moţda... Ali, sjedi u direkciji i prema tome posjeduje stanovitu
moć. Zna da ste jedan od rijetkih koji ste viĉni postupku s
narudţbenicama i da istodobno znate cijene nabavljaĉa...
– Govorite poput drţavnog tuţioca.
– Nisam tuţilac, ali vam moram dobro objasniti vaš poloţaj... U
subotu ste bili s Louise. Razgovarali ste o prijevarama, ali niste o
njima obavijestili Maldina.
– Bogamu! Ta, rekao sam vam...
– U redu. U svakom sluĉaju, to vam neće ići u prilog. Osim toga,
ne moţete opravdati svoju vezu s Christianom. I dalje: pretpostavimo
da i u vaš stan pošalju nekoliko paketa, kakve smo našli u Christiane.
Sto bi se dogodilo kad bi to doznao netko od istraţitelja? UviĊate li
konaĉno u kom grmu leţi zec?
– UviĊam jedino da je krajnje vrijeme da Tildy...
– Ne, to bi bio krivi put. Umjesto toga radije mi pomognite
uništiti bandu koja je Christianu otpremila u bolnicu. I tada biste
mogli izmijeniti prstenje... Zasad morate obuzdati ţelju da odjurite
kući i zadavite ţenu.
Broanes je nekoliko trenutaka šutio.
– U redu. Time bih vjerojatno samo pogoršao Christianin
poloţaj... Imate pravo... Recite mi što da uĉinim... Nešto moram
raditi, jer ću, inaĉe, poludjeti...
– Ne znamo kako je banda velika, Nels. Znamo samo za jednog
pripadnika, našeg bivšeg šofera Freda Nafkora. Izbacili smo ga prije
dvije godine. On je otpremao robu u laţna skladišta. Osim toga, lako
je moguće da je upravo on naletio na Christianu. Policija ga već
traţi. Kad ga ulove, u što ne sumnjam, doznat će imena njegovih
suradnika. Ali banda dotle moţe biti već iza sedam brda...
– A vi biste u meĊuvremenu htjeli pronaći njihovog suradnika u
našoj kući.
– Njega moţete mirno prepustiti meni. Ali, postoji netko od
šefova bande koga biste moţda mogli razotkriti. On je toĉno upoznat
s našim poslovanjem pa odreĊuje koje predmete valja ukrasti i kome
treba poslati laţne narudţbenice, a i kako se moţe riješiti robe.
Dosad gotovo ništa ne znamo o njemu. Govorim o ĉovjeku koji je u
subotu ujutro nazvao Louisu Eston. Ona vam je rekla da joj se
njegov glas uĉinio poznat.
– Louise je poznavala sve zastupnike na istoku.
– Vjerojatno ga pozna i Christiane, ili ga je poznala, a to znaĉi da
radi za nekog od proizvoĊaĉa ili uvoznika bijelog rublja ili tkanina.
– Mogao bih napraviti popis...
– Dobro. Prouĉite svakog koji je posljednjih mjeseci bio u
poslovnim vezama s Louisom ili Christianom. Moţda upravo kani
promijeniti namještenje iH je to već uĉinio. U svakom sluĉaju, taj
toĉno pozna trţište i cijene prošlog tjedna. I još nešto, postoji
mogućnost da se zove George. AM, ovo je samo pretpostavka.
Broanes je uzdanuo.
– Moţete M mi ga toĉnije opisati? Izgled, starost, boja kose?
– Samo glas– Louise ga j«, zar ne, nazvala tamnim i blagim...
Razmislite tko bi od vaših poslovnih prijatelja mogao imati takav
glas. Ĉak ja moguće da ste i vi nekoliko puta razgovarali s tim
ĉovjekom.
– Pozabavit ću se time, odmah ujutro.
– Ne, Nels... Još noćas... ObiĊite krĉme u ĉetvrti tekstila. Blizu
32. ulice mora ih biti pola tuceta. Mogli biste se ponašati kao da
ţelite namjestiti nekog tko se razumije a posteljno i stolno rublje... Ili
otiĊite u vaš klub... Moţda ćete tamo naći neki trag... Gdje ćete
noćas spavati?
– Kako? Kod... – Broanes je zanijemio.
– Evo. – Don je stavio kljuĉ na pisaći stol. – To je »Sezame otvori
se« za moj stan u Vauclairu. U sobi za dnevni boravak je kauĉ.
Budite moj gost. Mirnije ću spavati kad budem znao da je s vama sve
u redu. Osim toga, mogli bismo još razgovarati kad se budem vratio
kući. U redu?
– Mogao bih prenoćiti i u klubu Athletic...
– Uĉinite ono što sam vam predloţio, Nels. U ormaru ima viskija.
Osim toga, etaţni je konobar u sluţbi do dvanaest sati... Vidjet ćemo
se kasnije...
Broanes mu je pruţio ruku.
– Prije toga ću proći pokraj klinike.
Ali, pazite na promet– Ĉuvajte se kamiona!
Nakon toga je otišao u svoj ured i nazvao Sibyl.
– Konaĉno! Kako se se još dugo sušiti peĉenje?
– Oh, zvuĉi zavodljivo!
– Ima li još kakvih loših vijesti? Ĉini mi se da nisi dobro
raspoloţen.
– Ne... Ne osjećam se dorastao tom sluĉaju…
– Gle! A već ja prvi metak bio pun pogodak!
– Znaĉi, kod Snuggle-Toysa je bilo sve kako valja?
– Ne bih tako rekla – U svakom sluĉaju, poţuri. Priĉat ću ti o
svojoj pustolovini i baršunastim zeĉevima...
17
– Don je morao sjesti u naslonjaĉ pokraj kamina, a onda mu je
Sibyl donijela vrući grog.
– Popij ovo, jer... što bi rekao gospodin pomoćnik direktora kad bi
upravo sada morao zbog gripe u krevet?
– Maldin me ne bi pohvalio... Ali, on to ionako nikad ne ĉini...
Đon je tako kihnuo da ga je Sibyl ĉula u kuhinju.
– Eto! – kliknula je. – Uostalom, ljudi iz trgovine s baršunastim
ţivotinjama bili su vrlo susretljivi.
– Ali vjerojatno nisu mogli ustanoviti tko je kupio onih dvanaest
zeĉeva.
– Tvrtka ipak nije tako velika da se Norie Davis ne bi mogla
sjetiti onih nekoliko kupaca.
– Znaš i njeno ime? To je zaista išlo brzo!
– Norie je srebrnastoplava usidjelica. Jedna od onih koje umjesto
srca imaju registarsku blagajnu. Silno se uzbudila kad sam je upitala
je li i ona već nasjela tim varalicama...' Jasno, htjela je doznati sve
pojedinosti...
Don je pijuckao rum i uţivao gledajući kako Sibyl prostire stol.
– Tvrtka obavlja glavni dio posla putem veletrgovina – nastavila
je Sibyl. – One zatim opskrbljuju zabavne parkove, sajmove, noćne
klubove, male trgovine papirnatom robom, supermarkete i
prodavaonice automobilskih guma. Uopće se ne trude da svoju robu
prodaju odjeljenjima za igraĉke robnih kuća.
– A kako je s draţbovaonicama?
– Taj se posao gotovo iskljuĉivo obavlja putem veletrgovina.
Jasno, tu i tamo se proda ponešto i za gotovinu. Prekjuĉer je Norie
prodala šest tuceta zeĉeva od baršuna i dvije velike patke... Ljupke
stvarĉice, ţuti baršun i plastiĉni kljunovi... Kupac je bio Jonzen Art
Auction iz Rehobotha, Delaware...
– Tipiĉna blagdanska roba... Ipak, sumnjam da će kupališno
šetalište u Rehobothu već biti otvoreno.
– Norie mi je pokazala narudţbu.
– Je li ikad ranije prodala nešto tim ljudima? Pozna U ih?
– Ne. Ali, zašto bi sumnjala u njih? Molili su još i specificirani
raĉun. Zašto bi se trudili...
– Da bi pri mogućoj istrazi skrenuli paţnju s njihova traga...
– A ja sam mislila da ćeš se radovati kako si još jednom bio u
pravu... A ti si razoĉaran...
– Ti me ni u kom sluĉaju nisi razoĉarala. – Posegnuo je za njom
kad je prolazila pokraj njega.
– DoĊi... Moţda će ti jelo popraviti raspoloţenje...
Peĉenje bilo je odliĉno i Don ga je pohvalio. Ali, nije mogao
neprekidno govoriti o njenom kuharskom umijeću.
– Jesi li pitala Norie o onim licitacijama »uspomena«?
– Zna za to. Posjetila je prije dvije godine takvu draţbu u
Miamiju. 'Ispriĉala mi je kako neki njen namještenik koji je ranije
radio s porculanom i imitirao Meissnerove figure i sliĉne stvari,
pozna sve draţbovaonice na istoku. Na ţalost, već je bio otišao kući.
Sutra ujutro pobrinut ću se za to... Oh, uopće ne jedeš voćnu salatu,
Don, a nisam gulila jabuke... – Ugrizla se za usnu. – Sada sam se
sjetila Louise...
– Da, i to s pravom.
Ispriĉao joj je što je doznao o »smrtonosnom stablu«.
– I te mancinelle rastu samo na Floridi? – upitala je Sibyl.
– Lucas je rekao, u Srednjoj Americi i na Floridi. A pošto nije
vjerojatno da je voće dopremljeno u hladnjaĉi, moţemo s priliĉnom
vjerojatnošću zakljuĉiti da je onaj tko je Louise dao otrovni plod,
nedavno bio na jugu.
Nije spomenuo Maldina. Sibyl je ulila kavu.
– Društvena rubrika te oĉito tie zanima?
– A što sam tako znaĉajno previdio?
– Tildy Broanes se upravo vratila s dvotjednog boravka u Hobe
Soundu.
– Imaš dobre oĉi!
– Meni se ta pomisao ĉini smiješnom, Don. Moţeš li zamisliti tu
mondenku kako u Evergladesu traţi otrovno voće, donosi ga ovamo i
ĉeka priliku da ga ponudi svojoj ţrtvi?
– Ĉinjenica je da je netko donio plod mancinelle iz Floride...
Moţda ne samo jedan, nego više njih... Sutra će novine objaviti
priĉu, ubojicu će moţda uhvatiti panika i on će izgubiti ţivce. U
svakom sluĉaju, nemoj uzimati nikakvu jabuku, ma kako privlaĉno
izgledala, ni od prijatelja, ni od neprijatelja... Imaš li uostalom
pojma, je li Tildy ikad imala nešto s nekim od naših rukovodilaca?
– Priĉalo se nešto u vezi s Bobom Stolzom. – Ulila je Donu malo
konjaka u kavu. – Nikad nisam u to vjerovala.
– Osim toga, Bob je sada u Evropi i već zbog toga ne dolazi u
obzir.
– Tildy je navodno prava divlja maĉka...
– Vjerojatno i otrovnih kandţi...
– Popij, sada, kavu... Zaboravi, na neko vrijeme tu odvratnu
priĉu... Poslušaj, radije, Mozarta...
Prišla je glazbenom ormariću. Odmah zatim odjeknuli su zvuĉi
Koncerta za glasovir i orkestar u A-duru. Zbog prijatne atmosfere,
Don je uvijek nanovo odgaĊao odlazak. Ali, kad je Sibyl poĉela
raspremati stol, obukao je ogrtaĉ. Uvrijedila se.
– Nećeš, valjda, otići?
– Jako bih rado ostao, Sib, znaš i sama. Ali, postoje neke još
neobjašnjene toĉke.
– Ideš u ured?
Kimnuo je, iako to nije namjeravao uĉiniti.
– Bila je prekrasna veĉer, ti si divna djevojka...
– Poznam te! Sada ćeš njuškati po Louisinom uredu, otići u Leb-
witzov...
– A moţda i Maldinov, kako bih ustanovio ne posjeduje li
povjerljive izvještaje o tebi i meni... Od stanovitog Hallorana...
Ovila mu je ruke oko vrata.
– Znam da je djetinjasto, Don, ali, bojim se pustiti te da odeš...
– Nikakvo ĉudo nakon svega što se dogodilo. Ali, ne brini za
mene. Mogu paziti na sebe. Kasnije ću te nazvati i zaţeljeti ti laku
noć...
Moţda je zbog njenih rijeĉi bio malo oprezniji nego inaĉe. Moţda
mu je iznenada prodrlo do svijesti kako je bio opasan slijedeći korak
što ga je namjeravao poduzeti. U svakom sluĉaju, prije nego je
krenuo da rukom dozove taksi, na trenutak je zastao u sjeni kućnih
vrata. I tada je primijetio ĉovjeka koji je stajao s druge strane ulice,
na uglu, pred izlogom drugstora. Osvjetljenje je bilo loše, ĉovjek se
nalazio otprilike trideset metara daleko, ali je Don vjerovao da je
prepoznao Freda Nafkora...
18
Bio je odjeven u crni koţnati kratki kaput kakve obiĉno nose
vozaĉi motor-kota. Koţnatu je kapu duboko navukao na lice.
Podignuo je ruku i pod slabim svjetlom goruće cigarete pogledao
ruĉni sat.
Da, bio je to Fred Nafkor. Don je bio uvjeren da promatra Sibylin
apartman. Ali, zašto? Koga je ĉekao? Don je bio siguran da ga nije
bilo ovdje kad je išao Sibyli. Zar ga je slijedio već od Ambletta, ili
mu je jedino Sibyl bila zanimljiva? Moţda je namjeravao prodrijeti u
njen stan?
Don je znao da na ova pitanja neće biti odgovoreno, bude li ostao
ovdje. Promatrao je promet. Automobili su prolazili preko
rastopljenog snijega i na uglu prelazili aveniju. Zeleno, ţuto, crveno
– zeleno,, ţuto, crveno... Don je toĉno zapamtio vremenske
razmake...
Ovo je bio novi dokaz da je banda imala u tvrtki svog ĉovjeka.
Kako bi inaĉe Nafkor znao za njegovu vezu sa Sibyl? Zar je netko
vjerovao kako će ga moći sprijeĉiti da nastavi s ispitivanjima, bude li
izvršen pritisak na Sibyl, ili njega jako uplaše?
Jedna su kola projurila. Ţuto svjetlo. Jedan se taksi pribliţavao i
oštro zakoĉio – crveno svjetlo. Polagano se pribliţavao neki kamion.
Šofer se oĉito nadao da će na taj naĉin stići do raskršća u trenutku
kad se upali zeleno svjetlo, a da neće morati stati. Kad je kamion
prolazio kraj Dona, on je brzo izišao iz udubljenja ulaznih vrata, tako
da ga nitko nije mogao vidjeti sa suprotne strane ulice.
Svjetlo na semaforu se promijenilo, taksi je krenuo, kamion
promijenio brzinu, a kad je teški motor zaurlao, Don je neprimjećeno
stigao do raskršća.
S nekoliko koraka našao se na drugoj strani ulice... Bio je to zaista
Fred Nafkor... Njegovo je drsko lice zadobilo zaprepašten izraţaj.
Rukom u rukavici htio je posegnuti u dţep na boku, ali je Don već
bio tik kraj njega.
Bivši Amblettov vozaĉ pokušao je ljevicom udariti Dona u lice.
Istodobno se nagnuo u stranu, kako bi mogao koristiti i desnicu.
»Ne zaboravi da nisi u najboljoj formi« upozorio je Don samoga
sebe.
Bacio se u stranu, tako da je zadobio bezazleni udarac u potiljak.
Kad je Nafkor izvukao revolver, Don mu je već iskretao ruku, sve
dok cijev Oruţja nije bila uperena u napadaĉeva rebra. Desnicom je
savijao njegovu glavu u natrag i istodobno ga koljenom snaţno
gurnuo u ţeludac. Nafkor se zgrĉio od boli i otvorenih usta hvatao
zrak.
Zateturali su i pali na klizav ploĉnik. Nafkor se srušio postrance.
Don je zasjeo na njega.
Neki se automobil pribliţi, usporio i zastao.
– Ej! – viknuo je vozaĉ. – Sto se dogaĊa?
Nafkor je ispustio revolver, lice mu se trzalo kao od grĉeva, dok
je desnom rukom drţao dţep od hlaĉa.
– Napao me je! – kriknuo je. – Pomoć! Opljaĉkao me!
Don je zgrabio revolver.
– Pozovite policiju! – doviknuo je vozaĉu, snaţnom ĉovjeku koji
je ţurno izlazio iz svojeg auta. Don je svom teţinom kleĉao na
Nafkorovom desnom ruĉnom zglobu i posegnuo u dţep kojeg je
napadaĉ maloprije tako napadno krio. Osjetio je vlagu i drveno jaje.
Privjesak hotelskog kljuĉa! Izvukao ga je i odjednom su ga vlaţni
prsti paklenski zapekli.
– Policija! – htio je viknuti, ali je prije nego je uspio izustiti ta
ĉetiri sloga, dobio snaţan udarac po glavi,, od kojeg se srušio licem
na tvrdi ploĉnik.
Kad se ponovno osvijestio, osjetio je ruku koja mu je oprezno
pipala rame.
– Jeste li bolesni?
Don je ispljunuo rastopljeni snijeg.
– Ne, dobro mi je.
Podboĉio se i ugledao dobroćudno lice neke starice.
– Ali, ne izgledate tako. – Starica je premjestila torbu s povrćem u
drugu ruku. – Jeste li pijani?
– Ne, samo sam se okliznuo.
– Mora da ste se tukli – rekla je prezirno. – Oko vam je
pomodrilo.
Pipajući oko sebe traţio je revolver. Našao ga je u snijegu.
– Imate pravo. A gdje je onaj drugi momak?
– Ne znam. – Sagnula se i pokušala oĉistiti njegov ogrtaĉ od
snijega i blata. – Kad sam izišla iz drugstora, neki je ĉovjek pomagao
drugom da uĊe u auto. Stidite se! Pogledajte samo svoju odjeću!
– Stidim se. – Neopazice je gurnuo revolver u dţep. – Stidim se
što sam dopustio onom momku da pobjegne. – Još se jednom sagnuo
i naĉinio grudu snijega.
Ţena je nešto progunĊala i nastavila put.
Don je stisnuo grudu i promatrao u nju utisnuto drveno jaje: 418 –
Hotel Worgrave, 78 ulica, N. Y. C. – Molim, bacite u prvi poštanski
ormarić. NadoknaĊujemo troškove.
Nagonski se okrenuo prema Sibylinoj kući. AH, odjednom je
zastao, pogledao osvijetljene prozore na ĉetvrtom katu i predomislio
se. Uţasno bi se uplašila kad bi vidjela njegovu ruku, te bi
zahtijevala da odmah pozove lijeĉnika. A za to sada nije imao
vremena. Zbog kljuĉa je morao djelovati odmah.
Don se okrenuo, otišao do ugla, zatim blok kuća dalje, sjeverno
do »Paddy's Placea« i ušao u krĉmu. Boljela ga je ne samo ruka,
nego i glava. Nije htio niti pomisliti kako bi ga ruka tek boljela da je
do nje dospio sok mancinelle. Ali ni Fred Nafkor_ nije bio u dobrom
poloţaju. Ĉovjek je u dţepu hlaĉa imao tu smrtonosnu jabuku,
vjerojatno zamotanu u aluminijsku foliju. Kad je pao, ona se
vjerojatno zgnjeĉila, a sok prodro kroz njegove hlaĉe i donje rublje.
Don je samo trenutak taknuo foliju, a već ga je pri tom ruka
paklenski zapekla, uĉinilo mu se da je zahvatio goruće ugljevlje.
Fred Nafkor je po svoj prilici bio opeĉen na još mnogo osjetljivijem
mjestu. Don je naruĉio vreli grog i sa ĉašom u ruci prišao zidnom
telefonu.
– Zdravo, mala!
– Don! Sto se dogodilo'' – Zabrinut sam za tebe.
– Glas ti tako ĉudno zvuĉi!
– Zbog kave kojom si me ponudila... Ĉuj! Ne otvaraj nikome, bez
obzira kako hitan razlog naveo i za koga se izdavao...
– Ako misliš...
– Da, mislim. Ne preuzimaj nikakve pakete, brzojave, pisma, ĉak
ni ispod vrata. Ako netko u kući vikne »vatra«, priĉekaj dok ne
stignu vatrogasci, prije nego uĉiniš i korak iz .stana. Ako doĊe
policija, pošalji ih do vraga! Siguran sam naime da to ne bi bili
policajci!
– Mislim da se nepotrebno zabrinjavaš, Don...
– Neću se brinuti ostaneš li gdje jesi. Sve dok se ponovno he
javim.
– Što kaniš poduzeti?
– Ispriĉat ću ti kad te kasnije nazovem.
Objesio je slušalicu, ispio ostatak groga i izašao iz krĉme. Naišao
je na taksi i dao adresu hotela »Worgrave«.
Pedesetih godina bio je to još dobar hotel, ali, danas je vlasnik
morao stanare traţiti putem oglasa.
Noćni portir ga je nepovjerljivo promatrao. Njegova je
sumnjiĉavost postala još veća kad je opazio da kasni gost nema
prtljagu.
– Sobu za jednu noć – Don se nagnuo i portir je osjetio jak zadah
alkohola.
– Pet dolara. – Noćni portir je stavio kljuĉ pokraj prijavnice. –
Ţelite li da vas rano ujutro probudim?
– Da, u sedam. – Don je pogledao broj sobe: 342. Krenuo je
prema dizalu.
Na hodniku trećeg kata nije sreo nikog.
Njegova je soba sliĉila tisućama drugih hotelskih soba, u kojima
osamljeni ljudi provode noći.
U ogledalu u kupaonici skeptiĉki je pogledao svoje oko, ali se nije
dugo zadrţao...
Ponovno se vratio na hodnik. Vrata je samo pritvorio. Popeo se na
slijedeći kat. Nekoliko trenutaka kasnije stajao je pred sobom broj
418.
Ispod vrata nije prodiralo svjetlo. Kad je kratko, pokucao, ništa se
nije pomaklo.
Uzeo je revolver u ljevicu i Nafkorovim kljuĉem otvorio vrata.
Njegova je opreznost bila nepotrebna.
Fred nije bio ovdje. Ali, njegove stvari jesu...
19
...Nakon što je površno pogledao neurednu sobu, zakljuĉao je za
sobom vrata. Krevet je bio pospremljen, ali je inaĉe vladao velik
nered.
Na krevetu su stajala dva otvorena kovĉega. Ili ih je Nafkor
upravo raspakiravao ili je namjeravao nestati. Ovo je posljednje bilo
vjerojatnije...
Najgornja ladica komode bila je napola otvorena. Don nije u njoj
našao ništa osim zbirke prljavih maramica, praznu bocu viskija i
ţutozelenu kratku mušku ĉarapu s crvenim prugama.
U sobi se osjećao ĉudan slatkasti zadah. Nije poticao od kakvog
parfema. Toaletni pribor je stajao pokraj kovĉega. Don ga je
pregledao: brijaći aparat, boĉicu mirisa »Arisco«, pozlaćenu ĉetku za
kosu s odgovarajućom ĉetkom za odjeću i plastiĉni zeleni ĉešalj.
Istina, »Arisco« je imao prodorni miris, ali nije bio slatkast i
odvratan.
U košari za papir bila je hrpa prljavog rublja: Košulja, gaća,
ĉarapa, pidţama. Fredu je oĉito bilo jednostavnije bacati prljavo
rublje, nego ga dati oprati. Bila je tu i toĉkasta kravata s velikom
masnom mrljom. U kovĉegu je bilo još pola tuceta ĉistih košulja.
Don ih je pogledao. Nije toĉno znao kakvu je robu imao Amblett, ali
mu se naziv proizvoĊaĉa uĉinio poznat.
Kravate su bile ĉetiri, a sve su bile nove, ili gotovo nove. I nije
bilo mjesta sumnji: svaka je imala ušit Amblettov znak.
Zamišljeno ih je promatrao. Nešto mu je bilo ĉudno, ali, je trajalo
neko vrijeme prije nego se sjetio: bile su to skupe kravate, ni jedna
ispod pet dolara, dok su sve druge stvari u kovĉegu bile jeftine. Kako
je ĉovjek koji je imao pozlaćene ĉetke – jeftini kiĉ – došao do tako
ukusnih kravata?
Don se odjednom lecnuo i ponovno izvukao revolver. Netko je
pritisnuo kvaku. Polako je prišao bliţe i otvorio vrata, sakrivši pri
tom revolver.
Neki zdepasti muškarac srednjih godina, sa cigaretom u ustima i
dţepnom svjetiljkom u ruci, već je otišao dalje. Sada se okrenuo.
– Oprostite, gospodine, samo provjeravam, zakljuĉavaju li gosti
vrata.
– Oh, u redu – odgovorio je Don.
– Ne moţete zamisliti kako su ljudi lakomisleni. Odu u prostoriju
za tuširanje i zaborave zakljuĉati sobu. A dogodi se ponekad da se
ovamo useli momak koji pobere sve što nije zakovano.
– Vjerujem...
– Dakle, laku noć...
Noćni ĉuvar je produţio put i provjeravao, desno i lijevo, jesu li
vrata zakljuĉana.
Don se vratio u sobu, zakljuĉao iza sebe vrata i još jednom poĉeo
sustavno pretraţivati kovĉeg.
Osim kutijice revolverskih metaka nije našao ništa što bi moglo
teretiti Freda. Tek je u košari za otpatke pronašao nešto što je
pobudilo njegovo zanimanje.
To je najprije bila kartica s reklamom: »Jamĉimo da su kutije od
dvije funte »Originalni Jessie« uvijek svjeţe. U suprotnom sluĉaju,
vraćamo novac.
»Prave 'Jessie' dobijete samo na plaţi Atlantic-Cityja. N.Y«
Don se zadovoljno nasmiješio, ali je odmah zatim stavljajući
karticu u dţep, naborao ĉelo. Nešto mu nije bilo jasno...
Zatim je naišao na plastiĉnu kutiju za sapun. Imala je prozirni
plastiĉni poklopac, a iz nje je izbijao slatkasti zadah. U kutiji je bio
samo komadić aluminijske folije. Ali, Don je bio uvjeren da se u njoj
do nedavno nalazio smrtonosni plod mancinelle.
Uzeo je iz jednog kovĉega ĉistu maramicu, ovio njome kutije za
sapun i gurnuo je u dţep ogrtaĉa. Zatim je ugasio svjetlo, izvana
zakljuĉao vrata i sišao u prizemlje.
Vidjevši Dona kako napušta hotel, noćni se portir uopće nije
iznenadio. Pijanice su obiĉno prije spavanja ispijale još poneki
gutljaj ...
Sluţbujući podoficir u Lucasovoj postaji bio je priliĉno iznenaĊen
kad mu je Don stavio na pisaći stol kljuĉ sobe 418.
– Moţete prije toga razgovarati s poruĉnikom Lucasom, ali ja bih
odmah poslao nekog u hotel. Tamo se uselio Fred Nafkor. Ovo je
kljuĉ njegove sobe...
Podoficir se poĉešao po glavi,
– Poruĉnik je još u kinu. U jedanaest sati će biti kod kuće, pa ću
ga nazvati... Kako ste, zapravo, saznali gdje taj tip stanuje...
– Toĉno reĉeno, to mi je sam Fred odao... Recite poruĉniku
Lucasu da je taj momak posve sigurno upleten u priĉu... A sada bih
rado izmijenio nekoliko rijeĉi s vašim gostom Quillanom.
– Ne znam je li još u stanju govoriti... Nakon veĉere neprekidno je
brbljao. Htio je podmititi nekog od naših momaka da mu donese
piće... Herb... Odvedi gospodina Cadeeja u ćeliju devet.
Don se zahvalio podoficiru i za straţarom se spustio niz stube.
Kad se Arto probudio, oĉi su mu odraţavale strah. Don je sjeo na
njegov leţaj.
– Dobivamo polagano uvid u sve, Arto. Još prije nego potpuno
iznojite svoj viski, bit ćete vani i dobiti pristojno zaposlenje.
– Na taj sam trik već jednom nasjeo.
– Ovaj put neće biti nikakvih trikova... Ali, nemojte ni vi
pokušavati prevariti mene. Sada mi odgovorite na jedno pitanje, ali,
dobro promislite što ćete reći... Kako je bio visok tip koji se nazivao
Pete Ryan?
– Bio je visok i vrlo snaţan...
– Glatko obrijan?
– Svakako, sve do lubanje.
– Znaĉi, djelomiĉno ćelav. Koliko godina biste mu dali?
– Ĉetrdesetak. Ponekad je to teško ocijeniti.
– Je li imao oĉale?
– Ne.
– Je li bio dobro odjeven?
– Da. Jednostavno i otmjeno.
– Biste li ga prepoznali?
– Da, ĉak i u mraĉnom podrumu.
Don je bio uvjeren da je to ĉovjek koji je za vrijeme njegove
tuĉnjave s PreĊom izišao iz auta.
– U redu, stari prijatelju. Donio sam vam ĉokolade. Morate se
malo udebljati prije nego se budete predstavili u Amblettu.
Ostavio je Arta u ćeliji, zahvalio straţaru, oprostio se s
podoficirom i taksijem odvezao u »Vanclair«.
Crnac koji je obavljao sluţbu portira i liftboja, pozdravio je Dona.
– Zar ste naletjeli na neku šaku?
– Tresnuo sam licem o zemlju, Hobey.
– Nadam se da je onaj drugi još ţešće tresnuo.
– Tresnuo je, ali nije slomio šiju. – Don se nasmiješio. – Moram
još izaći. Nazovite, molim vas, garaţu, neka mi dovezu kola.
– Ne biste li se prije toga presvukli?
– Idem odmah gore. Brzo ću se vratiti. Je li moj prijatelj već
došao?
– Da. Naruĉio je led i sodu.
– U redu. Inaĉe, nije nitko pitao za mene?
– Nazvao je neki Lebwitz... prije pola sata... pet minuta iza de-
set... Nije ostavio telefonski broj...
– U redu. Znam gdje ga mogu naći.
Nelson Broanes je sjedio pred televizorom. U ruci je drţao ĉašu s
viskijem, u ustima lulu.
– Gospode! Što vam se dogodilo, Don?
– Vjerojatno je to bila olovom napunjena gumena cijev. Ĉim
nešto popijem, sve ću vam ispriĉati. Kako je Christiane?
– Srećom, bolje. Bolniĉarka mi je dopustila da ĉitavu minutu
razgovaram s njome.
– Prema tome, kriza je prošla?
– Ne znam, Don. Ali, ona će ozdraviti, siguran sam. Ali, rekla mi
je nešto ĉudno...
– I to?
– Znate, mi se odliĉno slaţemo, imamo ista shvaćanja, jednake
poglede na mnoge stvari, ali, o jednoj temi nismo nikad razgovarali...
– Tildy?
Broanes je kimnuo.
– Da. A, to je oĉito bilo samo po sebi razumljivo. U svakom
sluĉaju, Chris nije o njoj nikada govorila, kao što bi to ĉinile druge
djevojke, vjerojatno da bi vidjele kako će muškarac reagirati.
Razumijete li što mislim?
– Svakako.
– Ukratko prije nego sam morao otići, privukla me sebi i morao
sam joj zadati isto obećanje koje ste i vi zahtijevali od mene.
– Da se drţite daleko od svoje ţene?
– Da ne dolazim u njenu blizinu, niti da s njome razgovaram. –
Broanes je podignuo ĉašu, kao da je htio nazdraviti. – Najlakše
obećanje što sam ga ikad morao zadati.
– Volio bih da i ja mogu tako govoriti, Nels.
– U vezi s Tildy?
– Da. Odvest ću se sada k njoj, samo se moram brzo presvući...
20
– Zar ste poludjeli? Zašto, zaboga?
– Zbog istog razloga, zbog kojeg ste je još prije kratkog vremena
htjeli zadaviti. Vi ste se uplašili kad se Christiani dogodila nesreća.
Sada se ja bojim. Veĉeras je Nafkor bio kraj Sibyline kuće. Potukao
sam se s njime i pri tom ustanovio da u dţepu ima plod mancinelle.
Pobjegao mi je. A sada moram sprijeĉiti da se i Sibyl nešto ne
dogodi. – Don se poĉeo oblaĉiti. – Quillan je iza rešetaka. Za
Nafkorom je u tri savezne drţave raspisana tjeralica. Treći ĉovjek
kojeg moramo onemogućiti, bio je veĉeras isto tako u blizini Sibyli-
na stana. Bit ću miran tek kad i on bude u ćeliji. Uvjeren sam da ga
Tildy pozna. A, ukoliko zna gdje se nalazi, moţda ću je navesti da
mi to otkrije.
– Ako vjerujete da ćete smekšati Tildy, ljuto se varate.
– Znam neke stvarĉice o njoj...
– Nitko o njoj ništa ne zna. Nitko je dobro ne pozna, ĉak ni djeca.
Ona je zagonetna. Uz to je i potpuno neuraĉunljiva. U jednom
trenutku laţe, u drugom je iskrena i naivna poput djeteta. Ne moţete
predvidjeti kiko će se ponašati. U najboljem sluĉaju, pokušat će se s
vama poigrati.
– Upravo se u to uzdam. – Don je nestao u kupaonici. –
Vjerojatno ste zbog udarca u glavu izgubili razum. – Broanes je
priĉekao dok se Don istušira. Uostalom, upozorili ste me na ime
»George«. Jedini George o kome sam veĉeras u klubu ĉuo,, bio je
George Washington. Ni u svratištima tekstilaca nisam ništa doznao...
Što još znate o trećem ĉovjeku?
Don se upravo trljao ruĉnikom.
– Visok momak, ĉetrdesetih godina, djelomiĉno ćelav. Dobro
odjeven. Djeluje poput sreĊenog graĊanina.
– Ne znam nikog tko bi odgovarao tom opisu.
– Jamaĉno redovno dolazi Amblettu... Moţda bi ga se Irac mogao
sjetiti... – Don je otišao u spavaću sobu i promatrao svoje oteĉene
prste, koji su u meĊuvremenu zadob'li boju i izgled prţenih kobasica.
– Imate li pojma gdje je Tildy mogla upoznati tog momka?
Posjećuje li rado licitacije?
– To joj je strast kao i njeni erotiĉki eksperimenti. Jednom je s
Floride dopremila kombi pun »umjetniĉkih predmeta«, stvari što ih
ljudi iz Palm Beacha nisu više ţeljeli imati u svojim feudalnim
vilama. Da, mogla ga je upoznati jednom takvom prilikom.
Don je nazvao Lebwitzov stan. Nitko se nije javio. Pokušao je s
tajnim brojem u uredu, ali, isto tako bezuspješno.
Broanes je promatrao Dona koji je obukao kišni ogrtaĉ.
– Tildy će misliti da sam vas ja poslao, kako biste je špijunirali.
– Špijun postavlja pitanja. Ja to neću ĉiniti. Poznate li sluĉajno
šefa policije u Larchmontu?
– Larryja Binota? Kad je njegova kćerka trebala opremu za
mladenku, poslao ju je k meni. Što trebate od Laryja? Tjelesnog
ĉuvara?
– Ne, samo dobro otvorene viši... Nazovite ga i preporuĉite me,
kako bi njegovi ljudi znali tko sam... kad budem došao...
Novi mercedes je ĉekao pred vratima.
– Vozite oprezno – upozorio ga je Hobey – poledica je.
Don je odgovorio da će biti oprezan, ali nije bio uvjeren da će to
obećanje odrţati u Larchmontu...
Na auto-cesti nije bio jak promet. Don je imao vremena
razmišljati o pitanjima na koja još nisu postojali razumni odgovori.
Što je bandu toliko uznemirilo da je već izvršila jedan zloĉin i
pokušala drugi? Njihova im je prijevara morala donijeti – ukoliko
nisu u preprodavaĉa postigli samo najniţe cijene – otprilike trideset
tisuća dolara. A to nije bio razlog da odmah ubijaju ljude, samo da bi
izbrisali tragove.
Dvadeset minuta prije dvanaest skrenuo je s auto-ceste. U ponoć
je stigao u policijsku postaju i kapetanu Youngmannu pokazao svoju
iskaznicu.
– Ţelio'bih da sluţbujući ĉinovnik iz telefonske centrale prekrši
propise i povjerljivom policajcu dopusti slušati razgovore stanovitog
prikljuĉka.
– Nemamo pravo prisluškivati niĉiji telefon, gospodine Cadee...
Šef pozna Broanesa i rado bismo vam pomogli, ali zbog toga ne
smijemo kršiti propise... Ĉiji bi to telefon trebao biti?
– Broanesov.
– Oh! – kapetan je poĉešao guste obrve. – Ima li to veze s
ljubavnim pustolovinama njegove ţene?
– Ne radi se ni o kakvoj sablazni. Nels je iznad toga. Sluĉaj je
mnogo ozbiljniji. Tiĉe se komisije za umorstva.
– Oho...
– Ako hoćete, mogli biste se povezati s poruĉnikom Lucasom.
Njegov je privatni broj: Morgenside 86129. Radi se o slijedećem,
kapetane: Imamo razloga za pretpostavku da se Matilde Broanes
povezala s bandom koja je danas ubila jednu našu sluţbenicu, a
drugu teško ozlijedila. Sada ću se odvesti Broanesovoj ţeni. Nakon
razgovora sa mnom, vjerojatno će nazvati nekog ĉlana bande, kako
bi ga upozorila. Ne ţelim ništa drugo osim njegov telefonski broj i
ime...
Kapetan je slegnuo ramenima. – Ne znam što bi nam u tom
sluĉaju mogli prigovoriti. U svakom sluĉaju, stvar je potpuno
nesluţbena. "Ne moţete kasnije doći i pozvati našeg sluţbenika kao
svjedoka pred sud.
– To ne dolazi u obzir, kapetane. Samo što sam rekao: "broj i ime.
Ono što ćete mi osim toga saopćiti, smatrat ću jedino uslugom s vaše
strane.
Don se odvezao do kuće Broanesovih, velike raskošne zgrade. Iza
ţeljezne ograde nalazio se njegovan travnjak sa zimzelenim
grmljem. U prizemlju je gorjelo svjetlo. Prvi kat je bio u mraku.
Vrata garaţe za troja kola bila su zatvorena.
Moţda nije u kući, pomislio je Don. Moţda provodi noć s kojim
od ljubavnika, te su sve pripreme bile uzaludne.
Ali, ako je Tildy imala veze s ubojstvom Louise Eston, a i
atentatom na Christianu, nastojat će pribaviti dobar alibi. Što bi bilo
bolje od toga nego da glumi dobru suprugu i briţnu majku, te ostane
s djecom kod kuće.
Pojavila se na vratima u svijetloruţiĉastoj kućnoj haljini. Njena je
plava kosa bila njegovana, kao da je upravo došla od frizera.
Besumnje, bila je najbolji protudokaz tvrdnji da ţena koja burno ţivi,
brzo ostari. Otvoreno je gledala Dona u oĉi, kao da se nije nimalo
uplašila.
– Cadee od Ambletta – predstavio se. – Moţda me se još sjećate.
– Oh, jasno! – Ništa na njoj nije djelovalo sumnjivo. Bila je
napadno srdaĉna. – UĊite, gospodine Cadee. Svi su mi Nelsovi
prijatelji dobro došli. – Bacila je pogled na svoje lagane papuĉe. –
Nadam se da vaš dolazak u ovako kasno doba ne znaĉi da se Nelsu
nešto dogodilo? – Ušla je ispred njega u ekstravagantno ureĊenu
gostinjsku sobu. U jednom je naslonjaĉu leţala skvrĉena pudlica.
– Nels je pretrpio teţak šok. – Htio joj je objasniti kako nije došao
samo da bi s njome malo popriĉao. – Neki je kamion naletio na
gospoĊicu Leblanc i jedva je ostala ţiva. Nels je sada kod nje na
klinici.
– Oh, strašno mi je ţao! – Tildy je sjela na naslon ruţiĉastog
naslonjaĉa i ĉešala pudlicu iza uha. – Hoće li uskoro ozdraviti?
– To se zasad ne zna. – Don je ostao stajati. – Nisam došao usred
noći da bih vam podnio izvještaj o stanju gospoĊice Leblanc. Došao
sam zbog dobrobiti vaše djece. Htio bih vas upozoriti...
– Što je to s djecom? Ali, sjednite, molim vas, inaĉe ću još imati
osjećaj da razgovaram sa zastupnikom tvrtke usisavaĉa za prašinu.
Ţelite li nešto popiti?
– Ne, hvala. Vašoj bi djeci zacijelo bilo vrlo teško kad bi morali
ĉuti kako im je majka u zatvoru zbog sudioništva u ubojstvu. To
zabrinjava Nelsa.
– Niste li malo melodramatiĉni? – Podignula je pudlicu u krilo i
iskliznula u naslonjaĉ, Pri tom je pokazala više donjeg rublja nego je
bilo nuţno. – Kako bi me mogli optuţiti za ubojstvo? Tu djevojku s
kojom se Nels upustio, uopće ne poznam. Osim toga, zapravo i ne
znam što joj se dogodilo, osim onog što ste mi malo prije rekli. Ĉitav
sam dan provela kod kuće.
– Ni vozaĉ koji je naletio na gospoĊicu Leblanc nije poznao svoju
ţrtvu. Radio je po zapovjedi. Prepoznat je. Zove se Fred Nafkor.
Obješenjaĉki se smiješila, poput djeteta zateĉenog kako krade
šećer. – Ovo bi mi ime vjerojatno trebalo zadati teţak udarac? Zao
mi je što vam ne mogu uĉiniti tu uslugu. Nikad nisam ĉula za tog
Nafkora.
– Zaduţili ste privatnog detektiva da prati vašeg muţa i podnosi
vam izvještaje p njegovim posjetama gospoĊici Leblanc. Dosad
niste' dali pristanak za rastavu braka. Za svakog drţavnog tuţioca
imali biste prekrasan motiv da uklonite tu djevojku s puta.
Stavila je pudlicu na pod i ustala.
– Imala bih dovoljno razloga da ubijem svog muţa, ako baš
hoćete ĉuti! Ali, nisam to uĉinila.
– Ali, navodno ste izrekli takve prijetnje. MeĊutim, najvaţniji će
biti Nafkorov iskaz, kad ga budu ulovili. Ustanovljeno je da je
stanovao u hotelu »Worgrave«. Zatvorit će ga, a to je isto tako
pouzdano kao i da je imao stanovite »jabuke«... – Don je napravio
umjetnu stanku.
Ako je i shvatila aluziju, nije dopustila da se to primijeti.
– Je li to upozorenje o kojemu ste na poĉetku govorili?
– Da. Poznam Nafkora, Radio je nekoć kod Ambletta. Sitni lopov,
koji će sve ispriĉati pod pritiskom. Ukoliko bude priznao da ste ga vi
potplatili da pregazi onu ţenu, tada biste svojoj djeci prištedjeli
mnogo jada ako u jutro prvim avionom odletite u Evropu.
– Zacijelo vas je Nels poslao da biste mi to predloţili?
– Ni govora. Znao je samo da idem k vama i pokušao me od loga
odgovoriti. Smatrao je to potpuno izlišnim. Mislio je da ćete me
jedino moţda pokušati osvojiti svojim ĉarima.
– I sada ste iznenaĊeni što to nisam pokucala? – smiješila se i
stala tik ispred Dona.
– Zato što znate da to kod mene ne bi upalilo – dodao je grubo. –
Moţda vas mnogi muškarci smatraju privlaĉnom. Ali, ja bih se prije
upustio s nekom prostitutkom, nego s vama.
Nekoliko je trenutaka ostala bez rijeĉi. Zatim je pljunula u njega i
noktima posegla prema njegovim oĉima.
Pudlica ' je zareţala i skoĉila na Dona...
21
... Zgrabio ju je za ruĉne zglobove kako mu ne bi dospjela do
oĉiju. Glasno je kriknula. Htjela je probuditi djecu ili osoblje,
pomislio je Don. Ili samo nahuškati psa.
Ţivotinja je bijesno skoĉila na Dona i htjela se doĉepati njegova
grla. Don je naglo okrenuo Tildy, kako bi izbjegao psu. Ţena se
lupila o stolić i ĉvrsto zgrabila Dona kako ne bi pala. Pri tom mu je
oštrim noktima izgrebla lice. Pudlica je ponovno skoĉila i zarinula
zube u Donovu nogu, tik iznad noţnog zgloba.
Don je odgurnuo Tildy, zgrabio stolicu i njome otjerao psa.
– Zgrabi ga, Cyrano, zgrabi! – vikala je i posegnula za dugom
emajliranom kutijom za cigarete.
Don je drţao pudlicu u šahu, ali je bilo oĉito da se pas razbjesnio
upravo kao i njegova gospodarica. Reţao je, pokazivao zube i
ponovno pokušavao napast' ponoćnog uljeza.
Don se povukao do zida. Ĉekao je da ţena izvadi iz doze malu
crvenu jabuku. MeĊutim, kad se okrenula, vidio je kako u ruci drţi
zavinute škare.
Ako me time pogodi u pravo mjesto, sutra će novine pisati o
meni, pomislio je Don. Nazvat će to nuţnom obranom i nitko ţiv
neće moći dokazati suprotno.
Njena se kućna haljina otvorila i skliznula s lijevog ramena. Kosa
joj je bila rašĉupana. Njenog je djetinjastog smiješka nestalo. Lica
iskrivljenog od mrţnje huškala je psa.
– Drţi ga, Cyrano! Zgrabi ga! Don je ĉuo kako su se na katu
zalupila neka vrata.
Ako se pojavi i netko od osoblja, ili uplete uplašeno dijete,
premoć će biti prevelika, pomislio je Don. Došlo je vrijeme za
povlaĉenje.
Tildy mu je prilazila pogrbljena i htjela ga ubosti škarama. Don ju
je tresnuo stolicom po ruci a onda se poĉeo natraške povlaĉiti prema
predvorju, neprekidno uza zid. U udubljenjima s obje strane vrata
stajala su dva meksikanska vrĉa za vodu. Zgrabio je jednog za dršku
i bacio ga prema Cyranu koji je upravo htio skoĉiti.
Vrĉ se, uz glasnu tresku, razbio, a pudlica zaurlala. S Tildy inom
krikom pomiješali su se uplašeni povici odozgo.
– Majko? Što se dogaĊa, majko?
Don je bacio stolicu u predvorje, naglo otvorio vrata, zalupio ih za
sobom i jednim skokom preskoĉio stubište trijema. Prije nego je
buka u kući utihla, zaurlao je motor mercedesa... Don se odvezao
nekoliko blokova dalje, a onda je stao i obrisao krv s brade,
Pogledavši se u retrovizoru, ugledao je tri traga ogrebotina što su
poĉinjala kod lijevog oka i protezale se do brade.
Sreća što sutra ne moram stajati iza prodajnog mjesta, mraĉno je
pomislio. S tim bi izgrebenim licem i crvenim oteĉenim prstima
otjerao sve kupce.
Smatrao je da je bolje da se u ovakvom stanju ne pokazuje na
policiji. Odvezao, se na staru poštansku cestu i u krĉmi iz koje je
dopirala glazba, našao telefonsku kabinu.
U krĉmi je najprije naruĉio crnu kavu i komad ĉokoladne torte.
– No, ta vas je nauĉila kako se valja ponašati – primijetila je
konobarica.
– Slijedeći put ću se bolje ponašati – odgovorio je Don,
razvukavši lice u osmijeh. – Hoćete li mi dati komadić leda?
Ponio je led u telefonsku kabinu i dok je ĉekao na vezu s
kapetanom Youngmanom, njime trljao nateĉene brazde na licu.
– Don Cadee, kapetane...
– Oh... vi ste... – kapetanov glas je zvuĉao suzdrţano. – Naš se
sluţbenik upravo vratio... Spojit ću vas s njim... Sam, na telefonu je
gospodin Cadee...
– Hallo, Sam – rekao je Don. – Je li uspjelo?
– I te kako! – Sluţbenik je govorio , lakim talijanskim naglaskom.
– Telefonirala je prije petnaest minuta.
– Znate broj ?
– MeĊugradski razgovor s New York City... Deland, osam,
sedam, dva, dva, pet... Maldin na aveniji Park...
– Gle! A što je rekla?
– Ovaj... ţalila se na vas... – Ĉovjek se zbunjeno nakašljao.
Tvrdila je kako ste upali u njenu kuću i pokušali je silovati.
– U tom sluĉaju dama ne zna znaĉenje te rijeĉi... I, dalje?
– Uţasno je psovala... Vi ste, rekla je, bili beskrajno drski, bacili
ste je na pod, poderali haljinu, slomili neku stolicu... Jasno, mislio
sam si svoje... Ako je toĉno to što kaţe, zašto nije nazvala policiju i
dala vas uhapsiti?
– Imate pravo. Je li ju Maldin uspio smiriti?
– Rekao je da će odmah doći k njoj. Bio je to zaista ĉudan
razgovor... Gotovo je poludjelu od bijesa, dok je muškarac ostao
potpuno miran...
– I to je bio jedini razgovor što ga je vodila?
– Da...
– Vjerojatno ne oĉekujete da ću doći k vama i prijaviti se da sam
pokušao silovati damu?
– Dosad nije nitko podnio prijavu. Ali, ipak je dobro što je
gospodin Broanes prije toga nazvao kapetana Youngmanna... Prema
tome, vjerojatnost njene izjave, svakako...
– Uprkos tome, ona moţe nanijeti još mnogo zla, Sam... Mnogo
vam hvala... Kad budete u New Yorku, u kupovini, svratite
Amblettu... Moţda ćete uštedjeti, koji dolar. Isto vrijedi i za kapetana
Youngmanna...
Onda je nazvao Sibyl. U glazbenom ormaru su se promijenile
dvije ploĉe prije nego ga je telefonistica za meĊugradske veze
obavijestila da se pretplatnik ne javlja.
Pola minute kasnije odjurio je svojim mercedesom.
Sibyl nije obiĉavala ne podizati slušalicu, pogotovo kad je
oĉekivala da je on nazove. U Greenwich Villageu nešto nije bilo u
redu.
Vozio je iznad propisane brzine. Oĉajniĉki se pitao nije li
pogriješio što nije pred Sibylina vrata dao postaviti kriminalistiĉkog
sluţbenika.
Bilo je posve jasno što je banda smjerala. Najprije Louise, zatim
Christiane, sada Sibyl!
Kad je stigao do predgraĊa, morao je smanjiti brzinu. Vozeći,
zamišljao je sve moguće strahote što su se mogle dogoditi djevojci u
Horatio Streetu. U ĉetvrt tri oštro je zakoĉio, ni tri metra od mjesta
gdje se s Fredom valjao u blatu.
Nije ĉekao, dizalo, nego je najtiše što je mogao pojurio stubištem.
Na hodniku pred Sibylinim vratima nije bilo nikoga.
Vrata su bila zakljuĉana. Pokucao je i viknuo:
– Sib! Sib!
Odgovor je uslijedio odmah. Bio je to u stvari jecaj:
– Don?
– Sve u redu?
Zaĉuvši njen glas, osjetio je neizmjerno olakšanje.
Otvorila je vrata i bacila mu se oko vrata.
– Oh, Don... bilo je strašno!
22
Ĉvrsto je pri vinuo djevojku uza se.
– Bez obzira što se dogodilo, više se ne moraš bojati.
Prestala je plakati, malo se odmakla i promatrala ga.
– Kako to izgledaš, Don! Bio je, dakle, u pravu!
– Tko je bio u pravu?
– Onaj uţasni ĉovjek koji je neprekidno nazivao i govorio da si
doţivio prometnu nesreću i leţiš na hitnoj pomoći u Centralnoj
bolnici... Na samrti si i ţeliš me vidjeti...
– Jadna moja djevojĉice! – Ovio joj je ruku oko ramena. – Taj te
je razbojnik jako uplašio. Ali, pobrinut ćemo se da i on štošta doţivi.
– Ali, Don, ti si ozlijeĊen!
– Nije to bio nesretni sluĉaj. Oteklina oko oka je posljedica
histeriĉnog napada, a izgrebla me divlja maĉka... Priznajem da
trenutno ne djelujem naroĉito fotogeniĉno. Ali, nije strašno kao ono
što si ti morala proţivjeti.
Sibyl je podignula ramena i zadrhtala.
– Bilo je to pet najteţih sati u mom ţivotu.
– A tko je bio taj koji te je nazivao? Stanoviti gospodin blaga
glasa?
– Objektivno bi ga se moglo tako nazvati. Ali, nakon trećeg
poziva, išao mi je taj sladunjavi glas na ţivce, kao kad se kredom
piše na ploĉi.
– Kad je poĉelo to muĉenje?
– Oko devet... Otprilike sat vremena nakon što si otišao... Rekao
je da se zove Jack Gomez i da je podoficir, te da se nalazio na uglu
Brodwaya i 53. ulice. Upravo je otpremio teško unesrećenog u hitnu
pomoć Centralne bolnice. Ţrtva se zove Don Cadee. Poznam li ga...
– Jasno, poznaš ga, iako nisi udata za njega. To si mu zacijelo
rekla?
Uprkos njegova šaljiva tona. nije se nasmiješila. Još nije
preboljela šok.
– Kad sam pitala kako su teške ozljede, izvlaĉio se, kao što bi
uĉinio i svaki pravi policajac. Lijeĉnici će se potruditi, rekao je. U
lisnici je bilo upozorenje da. u sluĉaju nesreće, valja obavijestiti
mene...
– Taj umije izmišljati imena. U laţnom se skladištu zvao Pete
Ryan. Kod Ambletta je poznat kao stanoviti George. A sada se
naziva Jack Gomez...
– Što se mene tiĉe, mogao se nazvati bilo kako, ne bih niti
primijetila. Bila sam na kraju ţivaca. – Promatrala je Donovo
izgrebeno lice. – Uzela sam ogrtaĉ i šešir, ali, kad sam htjela izjuriti
van, sjetila sam se tvog upozorenja da ni u kojem sluĉaju ne otvaram
vrata.
– Pametna moja djevojĉice!
– Najprije mi uopće nije palo na um da bi se moglo raditi o
prijevari kojom me pokušavaju izvući iz stana. A kad mi je to
konaĉno postalo jasno, koštalo me mnogo naprezanja da skinem
ogrtaĉ i razmislim što da uĉinim.
– Nazvala si »Vauclair«?
– Da... Nelson mi je rekao da si prije nekoliko minuta otišao s
mercedesom. Kao da nije toĉno znao što si namjeravao, ali, nije znao
ni za prometnu nesreću. U svakom sluĉaju, oni iz bolnice ne bi imali
razloga nazvati hotel. – Zapalila je cigaretu. – Kad sam doznala da si
zaista krenuo autom, ponovno sam zaboravila tvoje upozorenje. Opet
sam htjela izići, ali sam se svladala i nazvala bolnicu.
– I tamo su te po obiĉaju prebacivali s jednog telefona na drugi...
– Nisam mogla ništa doznati. Nisu mi rekli da si dopremljen k
njima, ali isto tako nisu niti iskljuĉili tu mogućnost. Bili su vrlo
ljubazni, ali kad sam spustila slušalicu, znala sam isto toliko koliko i
prije nego što sam nazvala...
– Koliko je dugo trajalo prije nego je toboţnji policajac nazvao po
drugi put?
– Otprilike tri minute nakon što sam razgovarala s bolnicom. I
tada sam postala sumnjiĉava. Zašto se toliko brinuo o meni?
Konaĉno, uĉinio je svoju duţnost i obavijestio me. Hoću li ja otići u
bolnicu ili neću, nije ga uopće trebalo zanimati.
– A što je naveo kao razlog ponovnog nazivanja?
– Zapravo sasvim opravdan... Rekao je, ukoliko nemam auto,
poslat će mi policijski.
– Taj je momak zaista temeljit. A što si mu odgovorila?
– Zahvalila sam se i objasnila da moram razmisliti o njegovoj
ponudi... Pitala sam ga gdje ga mogu nazvati...
– Tada se jamaĉno razbjesnio?
– Ni na trenutak nije zaboravio svoju ulogu. – Sibyl je oponašala
njegov glas. – Meni je, gospoĊice, posve svejedno hoćete li vidjeti
tog ĉovjeka prije nego li umre. Govorim iz govornice u bolnici i
moram još podnijeti izvještaj svojoj postaji. Prema tome, ne mogu
gubiti vrijeme zbog dame kojoj oĉito nije jasno, vrijedi li joj njen
prijatelj toliko da bi po ovom odvratnom vremenu izlazila van. Pitala
sam ga broj govornice, rekla sam da ću ga nazvati za jednu minutu,
ali je on jednostavno spustio slušalicu.
– I opet te je uznemiravao?
– Tada mi je postalo jasno da je po srijedi klopka. Svejedno sam
predbacivala samoj sebi zašto se već odavno nisam odvezla u
bolnicu...
Ne bi stigla ni do prvog raskršća. Sib...
Da mi nisi izriĉito naglasio da u svakom sluĉaju moram ostati kod
kuće, upustila bih se u pogibelj... Otprilike triĉetvrt sata kasnije
nazvao je ponovno. Slomio si kiĉmu i trpiš nepodnosive bolove.
Spustila sam slušalicu i nisam je više podizala. Nisam više mogla
podnijeti taj glas...
– Mogu zamisliti kako si se osjećala... Kad sam te nazvao iz
Larchmonta, a telefonistica mi je rekla da se ne javljaš, oznojio sam
se od muke.
– Iz Larchmonta? Bio si kod Tildy Broanes?
– Razgovarao sam s njome. Još i više! Osjetio sam njene kandţe,
a i ovo. – Podigao je nogavicu i pokazao kako ga je Cyrano ugrizao.
– Pudlica je branila ĉast svoje gospodarice.
– Njenu ĉast? Zbijaš šale, Don!
– Nakon što sam pobjegao od nje, nazvala je Willa Maldina.
Tvrdila je da sam je htio silovati!
Sibylino je lice odraţavalo odvratnost i nevjericu.
– Što si zapravo uĉinio da se tako razbjesnila?
Ukratko joj je ispriĉao što se zbilo, a i o suradnji s kapetanom
Youngmanom.
– Ne znam što je sve rekla Maldinu. ali ću sutra zacijelo štošta
ĉuti.
– Nasamarila te. Toĉno je osjetila što hoćeš od nje. – Sibyl je
donijela vruće vode, mast za dezinfekciju i zavoje. – Skini cipelu,
pokušat ću ti dezinficirati ranu. Za svaki sluĉaj, neka ti sutra dadu
injekciju protiv bjesnila.
– Neće škoditi. Konaĉno. Tildy se pjenila od bijesa...
– Ništa mi nisi prešutio?
– Ne... Ali, u tom sluĉaju postoje još mnoge zagonetke. Ali,
trenutno je najvaţnije da si ti ţiva i zdrava, i da si u sigurnosti.
Spretno mu je zavila nogu.
– Nećeš li nazvati Nelsa i ispriĉati mu o susretu s njegovom
suprugom?
– Hoću. Zapravo, morao bih ga pripremiti na to da me mora
pozvati na dvoboj. – Don je prišao telefonu i nazvao »Vauclair«.
– Nels? Moţda će vas obradovati kad ĉujete da sam se izvukao iz
meduzina zagrljaja.
– Sretan sam što ne leţite u bolnici. Gdje ste sada?
– Kod Sibyl.
– Mislio sam da ste još u Larchmontu. Ĉak sam nazvao i Tildy.
Ali, kako se ta ţena izraţava!
– Što ima nova?
– Poruĉnik Lucas je nazvao prije pola sata. Hitno vas treba.
– Nije rekao o ĉemu se radi?
– Molio je da odmah doĊete u mrtvaĉnicu zbog prepoznavanja
leša.
– Nije spomenuo nikakvo ime?
– Ne. Ĉekat će vas tamo do tri.
– Hvala... A sada ću vam nešto odati, što moţda nećete razumjeti.
Presretan sam što vam to nije javio prije ĉetrdeset i pet minuta...
23
Sibyl je i nehotice rukom posegla prema grlu.
– Nećeš me valjda ponovno napustiti?
– Lucas ţeli razgovarati sa mnom.
– U ovo doba?
– Radi se o prepoznavanju. – Shvatio je njeno neizreĉeno pitanje.
– Ne, ne radi se ni o kome od Ambletta. Tada bi poruĉnik Lucas
mogao zamoliti i Nelsa da to uĉini.
Sibyl je uzdahnula.
– Znam, od detektivke se oĉekuje drugaĉije ponašanje. Ali,
konaĉno, ne radi se o nekoj kleptomanki što je stavila u prsluĉić
nekoliko švicarskih – maramica. Malo prije samo što nisam doţivjela
ţivĉani slom. A ako ponovno zazvoni telefon ĉim ti iziĊeš...
Don je ugasio stolnu svjetiljku i svjetlo u kuhinjici. Sobu je
osvjetljavao samo ţar iz kamina.
– Lako je moguće da je ĉovjek blaga glasa u meĊuvremenu
dospio u mrtvaĉnicu... Isto je tako moguće da vreba negdje u blizini.
Ali, to ćemo mu. veselje pokvariti. – Don je prišao prozoru, malo
odmaknuo zavjesu i oprezno promatrao cestu.
– Neću sklopiti oka dok se ne vratiš...
– Vratit ću se ĉim pogledam ono što mi Lucas ţeli pokazati.
Auto je bio ostavio blizu. Nije vidio nikakvu sumnjivu sjenu kraj
vrata kuća na suprotnoj strani ceste. Jasno, netko je mogao stajati i
toĉno ispod prozora...
Izvadio je revolver iz dţepa ogrtaĉa.
– Ova stvarca nema osiguraĉa. Puna je. Moraš samo pritisnuti. –
Oruţje je stavio na ploĉu kamina. – Uvjeren sam da nećeš trebati
revolver, ali on ipak smiruje ĉovjeka... Stavi ga ispod jastuka.
– Ne vjeruješ valjda da ću leći prije nego se vratiš...
Don je pokazao kako mu to nije nimalo drago, a zatim je otvorio
vrata.
– Nema nikoga, osim nas dvoje – rekao je umirujuće i polako
pošao niz stube.
Najprije je obišao mercedes kako bi se uvjerio da ga ne ĉeka
nikakvo neprijatno iznenaĊenje. Prije nego je ušao, mahnuo je prema
mraĉnom prozoru. Bio je uvjeren da Sibyl tamo stoji i promatra ga.
Vozeći se prema East Riveru, razmišljao je više o Tildy Broanes
nego o ĉovjeku blaga glasa. Zašto je nazvala Willa Maldina, umjesto
da upozori Georga ili Freda? Zar je htjela da ga Maldin, pošto je Bob
Stolz bio odsutan, otpusti i namjesti nekog drugog šefa detektiva? Ili
se iza te priĉe krilo nešto više?
U mrtvaĉnici se Don nije dugo zadrţao.
Lucas je sjedio u predvorju za stolom, na kome su leţali mokri
komadi odjeće. Ukoso je nakrivio glavu, promatrao oteklinu pokraj
Donova oka, tragove ogrebotina na licu, ali se suzdrţao od
primjedbi.
Don se nije iznenadio prepoznavši crni koţnati kaputić i kapu s
obodom.
– Gdje ste ga našli, poruĉnice?
– Momci su vršili uobiĉajeni obilazak dokova i izvukli ga iz
rijeke. Zbog zraka u kaputiću voda ga je nosila poput balona.
– Poruĉnik se namrštio. – Pogledajte je li to vaš bivši šofer.
Ĉovjek u prljavom haljetku izvukao je veliku metalnu ladicu. –
Baš je izabrao dobru noć za kupanje! – primijetio je.
Don je bacio pogled na ponešto oteĉeno lice Freda Nafkora. – To
je on. poruĉnice. Ali, nije tip samoubojice, a i vi vjerojatno ne mislite
da se utopio.
– Kad je baĉen u vodu, bio je već mrtav – odgovorio je Lucas.
– Tu je rana od uboda. – Pokazao je plaviĉastu mrlju na lijevoj
strani mrtvaĉevih prsiju. – A ovo. ovdje... – upozorio je na mreţu
crvenih brazda na desnom boku. – Vjerojatno neka kiselina.
– Vjerojatno je trpio uţasne bolove, ali je tome u stanovitoj mjeri
sam kriv. Bio je to sok smrtonosne jabuke, poruĉnice.
– Opekotine od salitre izgledaju isto tako.
– Ovo je bio plod mancinelle. Nosio ga je u dţepu. – Don je
pokazao poruĉniku desnu ruku i ukratko ispriĉao svoj susret sa
Nafkorom rano uveĉer.
– Mogli ste nas odmah pozvati, moţda bismo ga ulovili prije nego
su mu zarinuli noţ izmeĊu rebara.
– Sumnjam da bi to imalo smisla. Kad ga je njegov prijatelj
odvezao s mjesta dogaĊaja, već je bio u agoniji. Urlao je od bolova.
George se vjerojatno uplašio da bi vikom mogao privući neĉiju
paţnju, pa ga je ušutkao na svoj okrutan naĉin.
Lucas je pokrio leš.
– Sto ste našli u njegovim dţepovima? – upitao je Don.
– Ništa osim olovke i nekoliko ceduljica, ali su one tako mokre da
se jedva nešto moţe proĉitati. Nije imao ni lisnicu, ni bilo kakve
dokumente.
– Rado bih vidio ceduljice, poruĉnice.
– Bile su skrivene ispod zaštitne koţe protiv znojenja u kapi.
Kopije neke liste. – Lucas je uzeo papir" s radijatora gdje se sušio. –
Budite oprezni da se ne potrga. Prema propisima, nitko to ne bi smio
dotaknuti prije nego bude pregledano u kriminalistiĉkom
laboratoriju.
– Ĉuvat ću ih poput vlastite zjenice. – Don je odvio tri već
osušena lista papira i raširio ih na stolu pokraj cipela.
Bili su to strojem pisani popisi roba: stolnjaci, ubrusi od lanenog
platna i ĉipaka, ruĉnici za kupanje i goste, prostiraĉi za kupaonice,
vrĉevi i druga staklena roba. Na prva dva stajala je jedva vidljiva
bilješka: »C. L. kaţe 72x108 su najupotrebljiviji.«
– U svakom sluĉaju, jednog moţemo brisati s liste potjernica –
rekao je Lucas. – I pribrojiti ga statistici ubojstava. Ukoliko novine
doznaju da su obje ţrtve mancinelle radile za Arabletta, moglo bi
doći do velike senzacije.
– Moguće... Ukoliko prije toga ne pohvatamo bandu, koja to voće
stavlja u promet.
– Moţda bismo morali preko radija i televizije upozoriti javnost.
– Ne bih bio za to – odgovorio je Don. – Moglo bi lako doći do
sveopće panike. Ali, što mislite da televizija donese fotografiju Freda
Nafkora i zamoli javnost za podatke o njemu? Za koga je radio, ĉiji
je kamion vozio i tako dalje...
Poruĉnik je bio neodluĉan.
– Ne znam... Postoje stanoviti propisi za zaštitu uspomene na
pokojnike, a nemamo dokaza da je uĉinio nešto protuzakonito.
Uprkos tome, kad biste mi mogli poslati fotografiju...
– Odvest ću se odavde ravno w ured. – Don je još jednom
pogledao liste. – Fotografiju ću vam donijeti kad budemo pisali
zapisnik o prepoznavanju.
* * *
Kad je Don konaĉno stigao u svoj ured, već su bila ĉetiri sata.
Izvadio je iz pisaćeg stola kazetu u kojoj su bili kljuĉevi i otišao u
nabavno odjeljenje. Uzeo je formular narudţbenice i trebalo mu je
pet minuta da na stroju Louise Eston napiše jednu listu. Isto je
ponovio i na Vojvotkinjinom stroju. Iako je bio potpuno uvjeren,
ipak mu se ĉinilo iskljuĉenim da su liste naĊene u Nafkorovoj kapi
bile napisane na jednom od ta dva stroja.
Nakon toga je otišao u Lebwitzov ured. Upravo kad je gurnuo
kljuĉ u srednju ladicu pisaćeg stola, zazvonio je telefon, tajni broj
Irasa Lebwitza.
Don je podigao slušalicu.
– Halo?
– Gospodin Cadee? – odjeknuo je baršunasto meki muški glas. –
Pretpostavljao sam da njuškate tamo...
24
Zašto je taj tip sada nazvao, pomislio je Don. Zar me je htio
razdraţiti, skrenuti s pravog traga? Oĉito vjeruje kako znam više o
njemu, nego što doista znam. Valja ga dakle ostaviti u tom uvjerenju.
– Zapravo ne njuškam, George. UsporeĊujem krivotvorene
narudţbe s kopijama pronaĊenim u Freda Nafkora.
Nakon kraćeg oklijevanja, ĉovjek s onu stranu ţice se nasmijao.
– Naša tvrtka kod tog posla ne gubi ni centa, prijatelju. Zašto
onda gurate svoj nos u tu stvar?
– Izgubili smo jednu od naših najboljih sluţbenica. I, gotovo i
drugu. Mislite li uistinu da nećete biti kaţnjeni zbog toga?
– Niste li sluĉajno ukljuĉili magnetofon?
– Ne... Ne zavisimo više o vašem priznanju... Ne tako dugo dok
Tildy Broanes moţe dati iskaz...
– Je li to ona dama što daje mnogo materijala za skandaloznu
rubriku? Laskate mi: Ja je, naime, uopće ne poznam.
– Moţda je zaista ne poznate, George... Ukoliko, meĊutim,
vjerujete da će ţena koja je odluĉila maknuti s puta suparnicu i
vlastitog muţa, šutjeti i sama snositi kaznu, a dopustiti da njeni
suradnici ostanu pošteĊeni, onda ste je uistinu jako podcijenili...
– Gotovo ste mi natjerali sirah u kosti Cadee – nasmijao se
ĉovjek.
– Neću to uĉiniti ja, nego ta dama, George. Tildy se nećete riješiti
tako lako kao Louise Eston.
– Slušajte! – Sada, kao da mu se glas sastojao jedino od ljutitog
rezanja. – Jedina djevojka koja me zanima je riĊokosa ljepotica iz
Greenwich Villageja. Jako nam je ţao, ali njoj bi se uskoro trebalo
dogoditi nešto vrlo ruţno. Jeste li shvatili?
– Ako joj padne samo vlas s glave, udesit ću vas tako da vas
nikakav kirurg neće moći više zakrpati, George! Jeste H shvatili?
Klik! Ĉovjek je spustio slušalicu.
Taj »George« ga je razljutio. Moţda ga je Louise Eston tako
zvala, a moţda mu je to bio nadimak po kojem je bio poznat u
struĉnim krugovima. Ako je ovo posljednje bilo toĉno, moglo je
njegovo prepoznavanje MU samo pitanje nekoliko sati. Ne preostaje
dakle više mnogo vremena, pomislio je Don.
Napokon je našao odgovarajući kljuĉ za srednju ladicu Irasova
stola i otvorio je.
U koţnatoj mapi sa zlatnim slovima prezimena šefa nabavnog
odjela, leţao je sveţanj pisama, memoranduma i izvještaja.
Ispravljeni cjenici bili su spojeni kancelarijskim štipaljkama. Pokraj
mape leţale su kopije brzojava što ih je Marie Dorchess slala
dobavljaĉima. Ali, Don nije našao ni jedan odgovor na brzojave.
Sasvim otraga u ladici nalazila se ĉitava zbirka kutijica s
pilulama, nekoliko boĉica i u foliju zamotana pipeta i par gumenih
rukavica.
Taj je ĉovjek po svoj prilici umišljeni bolesnik... Louise Eston je
povremeno bila popila koji gutljaj iz boce; Suprotno od nje, Iras kao
da je više cijenio tablete i kapljice...
Bilo je tu i gumicom stisnutih fotokopiranih listova: »Otpis
zaliha«, zatim referat Irasa Lebwitza na sastanku šefova nabavnih
odjeljenja u Atlantic Cityju 24. veljaĉe...
Don je bacio papire do gumenih rukavica i zakljuĉao ladicu.
Zatim je još jednom pretraţio stol Louise Eston, stolić za pisaći stroj
Vojvotkinje i police sa spisima...
Bilo je već pola šest kad se s Hzorcima svih mogućih
narudţbenica i potvrda o prijemu robe vratio u svoj ured.
Kancelarijskom štipaljkom ih je zakvaĉio za formulare što ih je
Christiane donijela od Kortenkiana, napisao na ceduljicu »za
Hallorana« i sve to stavio na Beckyn pisaći stroj.
Tada je nazvao Sibyl.
– Jesam li te probudio, mala?
– Dobro znaš da nisam sklopila oka. Tko je bio u mrtvaĉnici?
– Fred Nafkor. Njegov mu je dragi prijatelj George zarinuo noţ
meĊu rebra.
– Moţda me je prijatelj George konaĉno ostavio na miru, jer je
zauzet ubijanjem drugih.
– Ne vjerujem da će te dalje progoniti? »Jesi li zaista uvjeren u
to« pomislio je.
– A sada pokušaj spavati, mala moja! Imat ćeš mnogo posla kad
budeš došla ovamo!
– Bez obzira što se dogodilo, ništa me više ne moţe izvesti iz
mira, nakon onoga što sam noćas prošla.
– Ne budi tako uvjerena. Moraš braniti tvrĊavu i to protiv napada
generala Maldina.
– S njime ću lako izići na kraj.
– Bit ću u Atlantic Cityju, Syb. Sada krećem.
– Oh, nemoj!
– Ništa ne pomaţe. Znam da se ĉini kao da u kritiĉnom trenutku
bjeţim, ali, vrijeme hita. Ne mogu sada raspravljati s gospodinom
pomoćnikom direktora. Ionako će me suspendirati na osnovu Til-
dyne tuţbe. Ali, pošto neću biti u gradu, suspenzija nema praktiĉne
vrijednosti.
– Što je tako hitno u Atlantic Cityju?
– Velike draţbe. I svjeţi Jessiesi!
– Jessiesi! A koliko draţbovaonica tamo ima! Kako ćeš znati koja
je ona prava?
– To ćeš mi ti reći. Ĉim budeš razgovarala s onim namještenikom
Snuggle-Toysa, brzojavit ćeš mi... Western Union, poste restante...
– Maldin neće biti oduševljen kad bude od mene ĉuo da nisi u
kući.
– Njemu moţeš reći da se lijeĉim od ozljeda zadobivenih pri
vršenju duţnosti. U svakom sluĉaju, ne znaš gdje sam.
– Ne dopada mi se to, Don.
– Uostalom, Pussu Halloranu moţeš reći kuda sam otputovao.
– Hoćeš li me nazvati?
– Oko podneva... Moţda i ranije...
– Vozi oprezno. Vjerojatno si smrtno umoran. Znaš kako je
opasno kad ĉovjek vozi tako iscrpljen.
– Pazit ću. Ali, ti isto tako pazi kad budeš izlazila iz stana. Neka ti
revolver uvijek bude na dohvatu ruke.
– Ako me do dvanaest sati ne nazoveš, alarmirat ću drţavnu
policiju New Jerseyja.
– Za to sam se već pobrinuo, slatka moja.
Svratio je u policijsku stanicu i predao Nafkorovu fotografiju.
Zatim je na brzinu dao podatke za prepoznavanje mrtvog šofera, pa
se udaljio prije nego ga je podoficir dospio zapitati odakle mu
ogrebotine na licu...
Sibyl je bila u pravu, bio je umoran. Boljela ga je uspomena na
Cyrana. A na potiljku gdje je zadobio udarac, osjećao je mukli
pritisak. Dok se vozio kroz tunel Hudson, uzalud se trudio da ne
razmišlja o Nafkoru i mrtvaĉnici.
Zaustavio se pokraj prvog motela na autocesti, popio kavu i
proĉitao jutarnje novine. Upravo kad je ulio drugu šalicu kave,
napokon je našao vijest o tragediji kod Ambletta. Bila je posve
kratka, a nalazila se na dnu treće stranice: »Smrt zbog otrovnog
voća«.
O Louise Eston govorilo se samo kao o sluţbenici velike robne
kuće na 5. aveniji. Nije bilo spomena ni o kakvoj zloĉinaĉkoj spletki.
Toksikolozi se trenutno bave egzotiĉnom jabukom što navodno
potjeĉe iz Floride, a poznata je pod imenom »mancinella«. To je bilo
sve...
Kad se Don pribliţio obali, crno je nebo postalo ţeljeznosivo. Na
horizontu su se pomaljale sumpornoţute pruge. Don' je mogao
iskljuĉiti reflektore. Na auto-cesti je bilo sve više kamiona i svi su ga
oni podsjećali na Freda Nafkora. Ţalio je što. nije od Arta izvukao
više pojedinosti o njegovu vozilu...
Tvrtka koju je traţio, još nije bila otvorena. Doruĉkovao je,
prouĉio oglase o draţbama u mjesnim novinama, a u pola devet se
vratio Jessies-Toffesu.
Mlada punaĉna ţena ruţiĉastih obraza i vedra ponašanja uzela je
kartu priznanicu.
– Dakle, gospodine? Jesu li naši proizvodi toliko prijali poštaru da
ih je sam pojeo?
– Nisam se došao ţaliti – smirio ju je Don. – Ţelio bih samo znati
ime naruĉioca.
– Oh! – Nestala je, a nakon dvije minute se vratila sa ceduljicom.
Na njoj je pisalo:
Krederik Nafkor 162 Hallaubee Place Bronx, New York, N. Y.
25
Na obalnom šetalištu je poĉela parada oboţavatelja sunca. Uprkos
vjetru, muškarci i ţene su toplo odjeveni prkosili vjetru i uţivali u
prvim zracima sunca.
Don se umiješao u procesiju koja se polako pokraj izloga
pomicala prema jugu.
Ovdje su bile predstavljene najraznovrsnije poslovne grane:
zabavni lokali, mlijeĉni barovi, prodavaonice suvenira, riblje
kuhinje, trgovine muških odijela, butici, dragulj a me. trgovini
igraĉaka, dućani sa sportskim priborom, draţbovaonice...
Nakon pola sata šetnje bila je otvorena prva. Zvala se »Ĉetiri
strane svijeta«... Rijetki pojedinaĉni primjerci... Udobne stolice –
niske cijene... Dnevno dvije draţbe: u 14 i 20 sati...
Don je ušao. Stariji ĉovjek prestao je ĉitati burzovni izvještaj u
novinama i dostojanstveno, poput butlera na filmu, prišao Donu.
– Je li George ovdje? – upitao je Don.
Zgranuti pogled bio je' prije svega namijenjen oteklini pokraj oka
i izgrebenom licu.
– Ovdje nema nikog tko bi se tako zvao. Moţda mislite na nekog
od naših namještenika, koji su zimi u našoj galeriji u Palm Beachu?
Ţelite li dati procijeniti nešto za poslijepodnevnu draţbu?
Don je odgovorio da je ţelio jedino razgovarati s Georgeom.
Kada to nije bilo moguće, raspitao se kako će doći do brzojavnog
ureda Western Uniona.
Na njegovo veliko iznenaĊenje, brzojav je već bio stigao.
»Maldin te je suspendirao. Nasljednik još nije odreĊen.
Snuggleov se momak još nije pojavio. Lebwitz kao da je poludio.
Navodno, dao otkaz. Priĉa se da je vještica iz Larchmonta stigla
ovamo na metli. Nazivao Lucas. Ne moţeš li brzoj aviti Bobu Stolzu
ili ga nazvati? Sibyl.«
Don je odmah poslao brzojav Broanesu:
»Saznajte hitno tko je. George Porgie. Pitajte Tildvne prijateljice
u Hobe Soundu, zimska kolonija u Palm Beachu. Don,«
Don je odluĉio da ode brijaĉu. Prepustio se njegovim spretnim ru-
kama, pa su nakon triĉetvrt sata oteklina oko oka i ogrebotine postali
gotovo nevidljivi.
»Bilo bi besmisleno nazvati Boba Stolza ili mu brzojaviti«
razmišljao je prepuštajući se blagotvornom djelovanju vrućih
ruĉnika. Direktor je za vrijeme svog odmora opunomoćio Maldina i
nikakva moć uvjeravanja ne bi mogla obezvrijediti otkaz. Isto tako
ne bi imalo smisla raspravljati . s Bobom Stolzom iza Maldinovih
leĊa... osim, ako ne dobije u ruke odgovarajući adut.
Don je pokušao kod »Slavne draţbe – London – Pariz – New
York. Ostavštine, antikno srebro, nakit, orijentalni sagovi«.
– Hoće li ovdje biti na licitaciji stvari što su pripadale šefu
gangstera ubijenom prije dva mjeseca u Tampi?
Vitki mladić, koji je upravo slagao samovare, prezirno je
pogledao Dona.
– Ne u nas. Primamo samo ekskluzivne predmete iz najboljih
obitelji. Svaki naš predmet ima svoje rodoslovlje i ekspertizu o
originalnosti. Tu jeftinu senzacionalistiĉku robu mi ne prodajemo.
Vjerojatno traţite Modri sjenik. To je potpuno drugaĉija
draţbovaonica, to vam mogu jamĉiti.
Don se zahvalio i otišao u »Splendid Grill« gdje se osvjeţio
pićem i upoznao razgovorljivog barmena.
Modri sjenik? Da, to je nešto vrijedno pogledati! Nalazi se vani, u
Ocean City Roadu. Još nikad nisam vidio toliko rijetkih i zaista
luksuznih predmeta. Prošlog su tjedna licitirali stvari što su pripadale
nekom indijskom maharadţi: sagove, stolnjake. ĉipkane prekrivaĉe.
Mogu vam reći, bilo je dupkom puno! Odvukla me tamo moja
prijateljica... znate već... zbog djevojaĉke opreme!
– I što vam je dopustila da joj kupite?
– Stolnjake obrubljene ĉipkom. Za moj ukus malo su suviše
otmjeni. Nikad još nisam sjedio, za tako fino prostrtim stolom. Ali,
ona ih je htjela i ja sam ih platio. Sumnjam da je ikad neki
maharadţa jeo s takvih stolnjaka. S njih su naime još visjele
ceduljice sa cijenama. Znaĉi, još nikad nisu bili prani. Ali, mojoj su
se maloj dopali i ja sam ih kupio, a nisu me koštali više od nekoliko
veĉera.
Don je ušao u telefonsku govornicu i nazvao Ambletta.
– GospoĊice Forde? – sluţbeno je upitao. – Govori vaš bivši šef.
– Sretna sam što ste još na slobodi. U meĊuvremenu je izdan
nalog za vaše hapšenje.
– Nije li valjda Tildy ostala pri svojoj priĉi o silovanju?
– Optuţeni ste zbog zlostavljanja i pokušaja ubojstva.
– Maldin je u to povjerovao?
– Ne znam... Veliki gospodin se nije izjasnio... Mene potpuno
ignorira... Uopće ne znam jesam li još u radnom odnosu ili nisam...
U svakom sluĉaju, još sam ovdje...
– Jesi li razgovarala sa Snuggle-Toysima?
– Upravo sam ti poslala još jedan brzojav.
– Nisam ga dobio. Proĉitaj.
– Dakle: »Snuggleov momak zna samo tri mjesta u New Jerseyju
gdje se redovno licitiraju suveniri: Kismet, Outlet Room,
Modri sjenik. Halloran traţi bankovne izvode za sve tri firme.«
Tako, to bi bio tekst brzojava, ali, u meĊuvremenu sam doznala i
više.
– Slušam!
– Iras Lebwitz je u svojem uredu doţivio slom. Sada leţi gore, u
bolesniĉkoj sobi. Maloprije me je nazvao Nelson iz klinike. Smio je
nekoliko minuta razgovarati s Christiane. Spomenuo je Georgea
Porgiea i Chris ga zaista pozna.
– U tom smo sluĉaju uĉinili velik korak naprijed.
– Ĉovjek se zove Raifard... Sve do prije tri ili ĉetiri mjeseca bio je
poslovoĊa u »Arts of the Azores«... Navodno je otpušten zbog toga
što se nekoliko kupaca ţalilo na njega. Vjerojatno nije mogao drţati
ruke tamo gdje spadaju.
– To bi zacijelo mogao potvrditi i Fred.
– Sada listam struĉne revije kako bih pronašla njegovu
fotografiju, ali to moţe trajati dosta dugo, Don.
– Ako znamo kako se zove i gdje stanuje, morali bismo ga
pronaći. Idem sada u »Modri sjenik« mala.
– Vjerojatno nema smisla da ti još jednom kaţem da budeš
oprezan.
– Oprezan sam.
– A kad ću te ponovno ĉuti?
– Još prije zatvaranja radnje. Neko će vrijeme trajati prije nego na
licitaciji kupim dovoljno robe za dokaze potrebne drţavnom
tuţiocu...
– Ako ne nazoveš do pet, otići ću gore Irasu Lebwitzu i zamoliti
ga da se nešto poduzme.
26
Na mjestu gdje je nekad bilo dvorište farme, nalazilo se stotinjak
automobila. Stambena zgrada bila je srušena, ostao je samo ogroman
štagalj i dvije manje pomoćne zgrade. Na plavom krovu blistala su se
ţuta neonska slova:
Ulazite! Svako poslijepodne licitacija.
Kad je Don skrenuo, mahnuo je plavokosi kauboj s vilama u ruci.
– Parkirajte tamo prijeko! Ima dovoljno mjesta! Kad bi vaša kola
bila oprana, izgledala bi sasvim pristojno.
Don je poslušao, iskljuĉio motor i poţurio je prema štaglju, ne
vodeći raĉuna o ostalim pridošlicama.
Na ulazu je visio plakat što je objavljivao da će se tog dana
licitirati jedino osobno vlasništvo nedavno ubijenog diktatora Emilija
Cardeza – prekrasan namještaj.
Don je ušao s grupom posjetitelja. Obiĉne drvene klupe već su
bile zaposjednute. Neki se debeli ĉovjek nalik na boksaĉa teške
kategorije neprekidno obraćao prisutnima.
– Stisnite se malo, ljudi! Dajte mjesta i drugima! Svi bi ţeljeli
iskoristiti povoljnu priliku! Vi niste jedini, koji znate gdje se za malo
novaca moţe dobiti pravo blago!
Tada je primijetio Donovo izgrebeno lice (brijaĉ ipak nije uspio
sakriti sve ogrebotine) pa mu je prišao šireći ruke, s blaţenim
smiješkom na usnama.
– Raduje me što vas ponovno vidim, prijatelju!
– Halo! – prijateljski je uzvratio Don, ali mu nije pruţio ruku.
»Vjerojatno hoće provjeriti imam li oteĉene prste« pomislio je
strelovitom brzinom. Kauboj s vilama oĉito je javio da je mercedes
stigao. »Izazvao sam njihovu paţnju, a to znaĉi da sam na pravom
mjestu.«
Debeljko je nastavljao:
– Je li netko našao novĉanicu od deset dolara? Ne morate gledati
ispod klupe, ljudi. Pogledajte unaokolo: taj prekrasan stari porculan,
divna srebrnina, ĉudesne ĉaše za vino... Imate jedinstvenu priliku da
te dragocjenosti odnesete svojoj kući. A pri tom ćete uštedjeti više od
deset dolara!
S obje strane štaglja bile su police. Na njima su bile naslagane
sadrene figure, jeftino posuĊe, predmeti od stakla odavno izišli iz
mode, svijećnjaci i drugi »srebrni« predmeti koji bi vrlo brzo mogli
postati crni.
Na kraju štaglja bio je pregradni zid iza kojeg se nalazilo
skladište. U njega se moglo ući kroz mala vrata. Ispred pregradnog
zida bili su stalci na kojima su bili rasprostrti laţni istoĉnjaĉki
sagovi.
Jednostavni kuhinjski stol bio je prekriven stolnjakom od
damasta. Nedostajao je luksuz draţbovaonica s plaţe. Umjesto
raskošnih svijećnjaka sa stropa su visjele zapaljene petrolejske
svjetiljke.
– A sada više nećemo pustiti da dalje ĉeznete – doviknuo je
debeljko i dugim koracima prišao kuhinjskom stolu. – Znamo kako
nestrpljivo ĉekate da licitiramo ovo blago. Da biste dobili pravi
pojam o dragocjenostima što vam ih ovdje nudimo, pokazat ću vam
kako u nas vrijedi svaka ponuda, bez obzira koliko nudite!
Sagnuo se i ispod stola izvukao bijelog zeca od baršuna.
– Skupocjena domaća ţivotinja, ali jeftina za odrţavanje. Ne
morate je ĉak niti hraniti. U dućanu takve ţivotinje koštaju pet
dolara, a ja ne zahtijevam ĉak ni jedan dolar. Ima li netko prijateljicu
koja bi ţeljela ovog ljupkog zeca? Jesam li dobro ĉuo? Netko nudi
pet centi? Onaj gospodin nudi pet centi, gospodo! Pet centi, prvi put,
drugi i treći put!
Samo je sipao rijeĉi. Don je zaţalio što već nije stupio u vezu s
drţavnom policijom, ali se ipak htio sam uvjeriti, prije nego zatraţi
sluţbenu podršku. Svake je minute postajao sigurniji da je ovo bilo
gnijezdo preprodavaĉa ukradene robe...
Prodavaĉ je za tren prodao cijeli tucet ţivotinja od baršuna. Kao
da je sada bio uvjeren da se publika zagrijala. Okrenuo se stolnim
svjetiljkama.
– Imamo pismeno jamstvo da su se ova rasvjetna tijela nalazila u
palaĉama najbogatijih ljudi na Antilima. Ne mogu vam opisati kakvi
su se dramatiĉni dogaĊaji odigrali u sjeni ovih svjetiljaka. Ako bih
vam ispriĉao sve one mraĉne i krvave priĉe, prošla bi vas ţelja da se
domognete tih predivnih predmeta. Kaţem samo jedno, ovo su
muzejski primjerci!
U stanovitim je vremenskim razmacima iz skladišta izlazila mlada
ţena i na stol stavljala nove svjetiljke. I ona je bila odjevena poput
mladića na parkiralištu.
Svjetiljke bogataša s Antila bile su brzo rasprodane. Don je
izraĉunao da bi Modri sjenik donosio lijepu dobit, ĉak i kad bi stvari
bile pošteno kupljene. Ukoliko su bile ukradene, dobit je morala biti
ogromna.
Kao slijedeće pojavili su se rukom tkani prekrivaĉi za stolove.
Don se ĉudio naivnosti ljudi. Taj diktator mora da je posjedovao više
stolova nego Amblett u odjelu za pokućstvo. Kad su se ponude za
ĉipkane prekrivaĉe smanjile, debeljko je posegnuo za stolnim
garniturama.
– Najbolji stolnjaci od irskog lana s dvanaest ubrusa... Tko se
javlja?
– Deset dolara – zacvrkutao je ţenski glasić.
– PonuĊeno je deset dolara... Bit ću iskren prema vama, prijatelji
moji... Sumnjam da je onaj car s Antila ikad jeo s jednog od ovih
stolnjaka. Pretpostavljam da taj stolni pribor nikad nije bio rabljen.
Ne mogu vam reći iz ĉijeg su milijunaškog doma te stvari
opljaĉkane, ali, mogu vam nešto odati: ako tu robu u nekom
ekskluzivnom dućanu platite devedeset dolara, napravili ste dobar
posao... Tko je ponudio petnaest dolara? Tko nudi više?
– Petnaest! – viknuo je Don. Debeljko je zraĉio od sreće.
– Bolji gospodin nudi petnaest... Petnaest... tko daje više?
– Dvadeset! – zagrmio je prijeteći bas iza Dona.
– Dvadeset, prvi put. Tko... Don je povisio na dvadeset i
šest, bas je ponudio trideset, ali je odustao, kad je Don povisio na
trideset i jedan dolar.
– Trideset i jedan, prvi put, trideset i jedan, drugi put, – nitko ne
daje više? Trideset i jedan treći i posljednji put... Molim lijepo,
licitirao je dobar poznavalac stolnih tkanina. – Debeljko se srdaĉno
smiješio Donu.
Djevojka je uzela novac i donijela Donu stolni pribor od damasta.
On ni u kom sluĉaju nije bio struĉnjak za stolno rublje, ali je
dovoljno ĉesto prolazio kroz Christiandno odjeljenje da bi znao kako
garnitura na njegovu krilu košta više od trideset i jednog dolara.
Vjerojatno je pripadala Kortenkianovoj pošiljci.
Ali, ako je bilo tako i ako ga je kauboj s parkirališta prepoznao, a
i aukcionator, odakle su smogli drskost da ipak pred njim licitiraju tu
robu? Zar su bili tako sigurni da ih se ni na koji naĉin ne moţe
sprijeĉiti?
Prošao je sat i po prije nego je dobio odgovor na to pitanje On je
sve u svemu kupio nekoliko stolnjaka s ubrusima i mali zidni sag od
Kortenkiana, sve za šezdeset i pet dolara, jasno, po daleko niţoj
cijeni nego bi platio u Ambletta. Tada je debeljko najavio prekid od
pola sata, kako bi prisutnima omogućio da pogledaju srebrne servise
što su navodno ukrašavali diktatorovu palaĉu. Ljudi su se razišli
unaokolo, protezali se nakon dugog sjedenja, priĉali i smijali se.
Don je stavio svoj plijen pod ruku i ĉekao dok djevojka nije na
trenutak napustila skladište. Tada je brzo ušao kroz uska vrata.
Sudario se s debeljkom.
– Traţim neku kutiju za ove stvari. – Don je pogledom obuhvatio
nagomilane sanduke i kartonske kutije.
Debeljko je ostao nijem, ali je tik iza Dona blagi glas izgovorio: –
Mislim da vam mi moţemo nabaviti divnu kutiju, gospodine Cadee...
27
... Don je na potiljku osjetio šiljat predmet.
– Savjetovao sam vam da prekinete prije nego bude prekasno –
nastavio je blagi glas.
– Budite oprezni, George. Vjerujem da se vašem prijatelju više
dopada u Modrom sjeniku, nego u ćeliji smrti. – Don je govorio
posve mirno. S bodeţom na potiljku i debeljkom ispred sebe, slabo
su mu mogla pomoći njegova spretnost i iskustvo. Tapkanje mnogih
nogu i buka glasova iza pregradnog zida nadjaĉali bi svaki poziv u
pomoć.
– Da bismo ispunili vašu ţelju – George je izvukao Donu lisnicu i
kljuĉeve iz dţepa – na koju vrstu kutija ste mislili? Kakve izrade?
– Moţda gospodin ima vani pomoćnika George – javio se
debeljko. – Ne bih htio sebi natovariti na vrat policiju.
Momak se dakle bojao da bi mogao bita uhvaćen kako prodaje
nezakonito steĉenu robu, pomislio je Don. Moţda bi mu to moglo
posluţiti? Pruţio mu je teški paket. Debeljko ga je automatski
prihvatio.
– Budite mirni! – prosiktao je George. – Pazi na njega, Matt!
Don se nije micao. Nasmiješio se.
– Posjedujete izvanredni dar govornika. Mogli biste na taj naĉin
zaraĊivati dovoljno novaca i ne biste se trebali upuštati s kradljivcem
koji je postao i ubojica.
Vršak bodeţa se zarinuo dublje u meso. Don je osjetio kako mu je
potekla krv.
– Ne moram nikome dopustiti da me ucjenjuje, gospodine Cadee
– branio se Matt. – Ja sam pošten trgovac. Kupujem za gotovinu, a
plaćam po najniţoj cijeni po kojoj mogu dobiti robu. Svejedno mi je
tko mi što prodaje. Ne pitam za porijeklo ni kad mi netko ponudi
antiknu stolicu kako bih, moţda, prema tome mogao odrediti njenu
vrijednost. Moje su knjige u redu i svatko ih moţe pogledati. Zbog
toga me ne zanima što vi radite za tvrtku kojoj moje jeftine cijene ne
odgovaraju. Nećete u mene naći ništa što nisam platio prema
propisima. Dakle, ostavite me na miru s vašim priĉama o ukradenoj
robi. George me već upozorio na vas.
Don je pokazao dva sanduka na kojima je velikim slovima pisalo
»Kortenkian«.
– Dat ću vam stotinu dolara za svaki od tih stolnjaka, ukoliko mi
dokaţete kako ta roba nije prijevarom oduzeta uvozniku.
– Pusti ga neka brblja! – zasiktao je George. – Odvest ću ga
odavde, Matt, kako ti ne bi smetao.
– Oh, zacijelo ću mu još smetati. – Don se polako okrenuo, u
prkos tome što mu je noţ parao koţu na vratu. Pogledao je visokog
ĉovjeka koji je stajao iza njega. – On naime toĉno zna da me
namjeravate ubiti! Ali takoĊer zna da sam nekolicini ljudi povjerio
kamo idem. Zbog toga će promisliti prije nego postane sudionik u
ubojstvu.
Ugledavši krv na Donovu vratu, debeljko je naborao ĉelo.
– Ne dopada mi se to, George. Svejedno mi je što ćeš s njime
uĉiniti, ali, odvedi ga odavde...
– Uredu. – George je pritisnuo bodeţ petnaest centimetara ispod
Donova lijevog pazuha. – Konaĉno, ne mogu ništa protiv toga što je
ovdje izazvao guţvu 1 pri tom zadobio nekoliko ogrebotina. Podigni
mu oko vratnik uvis i pozovi Boba da mi pomogne odvesti ovog tipa
do auta. Nauĉit ću ga pameti. Ubuduće će te ostaviti na miru.
Don je pogledao Georgea u oĉi. Bile su to oĉi krvoţednog luĊaka,
– Posljednji kojeg si nauĉio pameti bio je tvoj ortak, George, je li
tako? Mislite na to. Matt!
Debeljko se odgegao do vrata na kraju pregradnog sida koji je bio
napola prekriven nagomilanim kutijama i paketima Kauboj je odmah
ušao s vilama a ruci. Kao da je ĉekao vani.
Kad su ga George i Bobo stavili u sredinu, Don se posljednji put
obratio aukcionatoru. – Vjerojatno ćete ĉula za neku prometnu
nesreću. George je struĉnjak za prometne nesreće. Vjerojatno znate
kako se nastavlja prijava o prometnoj nesreći
Vile su se zabile u Donov donji dio leĊa.
– Naprijed, gospodine!
Na parkiralištu nije bito ni ţive duše. Kad su Dona odveli iza
sjenika, jasno je ĉuo kriještavi glas debeljka:
– Kao dar, sretni sudionici draţbe srebrnine dobivate fotografiju
pokojnog diktatora. Dakle, prijatelji, ovdje je najprije prekrasan
servis za ĉaj...
Vodili su ga prema mercedesu. Don je morao sjesti za volan.
George se ugurao kraj njega i pritisnuo mu dugu oštrica bodeţa o
rebra.
– Do viĊen ja, Bobo. – George ja mahnuo kauboju u znak
oproštaja, gurnuo kljuĉ i ukljuĉio motor. – Tako, Cadee, vozite. Kroz
izlaz, a onda lijevo. Koliko će voţnja dugo trajati, zavisi o tome
koliko se moţete usredotoĉiti na cestu. Sto se mene tiĉe, nesreća se
moţe dogoditi već i ovdje. Meni je posve svejedno.
Don je pritisnuo kvaĉilo i ukljuĉio prvu brzinu.
U susret mu je dolazio Chevrolet s natpisom Savez samostalnih
vozaĉa i upravo htio skrenuti na parkiralište Modrog sjenika.
Ugledavši mercedes, vozaĉ i« zakoĉio i ĉetiri puta kratko za trubio.
Oĉito je prepoznao auto.
»Halloran! Puss Halloran! Nećeš više spasiti prijatelja... ili,
ipak?« brzinom munje razmišljao je Đon. »Moţda ovaj junak s
bodeţom kraj mene ne zna kako mercedes moţe biti okretan?«
Pritisnuo je papuĉicu do daske. Kola su poletjela ogromnim
skokom naprijed, poput hrta puštena s uzice.
*
Tik ispred chevroleta Don je naglo okrenuo volan u stranu i
skrenuo na betonsku traku auto-ceste. Pokazivaĉ brzine stajao je na
oznaci 80 kilometara.
Don je povukao auto u sasvim kratkom lijevom zavoju i udario
vrata. Mercedes se okrenuo na dva kotaĉa, George je bio odbaĉen od
Dona i poletio prema desnim vratima. Don je napeo svaki mišić kako
bi skoĉio suprotno od centrifugalne sile lijevog zaokreta i snaţnim
skokom, naglavce, zaronio u blatni jarak ceste.
Kad se oporavio od hladnog šoka, opazio je da se mercedes
zaĉudo još uvijek nalazi na cesti. George je vjerojatno pravodobno
uspio okrenuti volan.
– Gospode! – Halloran je skoĉio iz unajmljenih kola. – Kako ste
to uspjeli, a da niste razbili glavu? – Tada je ugledao krv na Donovu
grlu. – Brzo, moţete li sami ući? Odvest ću vas u prvu bolnicu...
– Do vraga s bolnicom! Ulovimo onog lopova!
Chevrolet je krenuo i povećavao brzinu.
– Nikad nećemo stići mercedes – konaĉno je rekao Halloran.
– Moţda, ipak... Momak je izgubio glavu od straha... Slijedite
ga...
– Bio bih ovdje već prije pola sata, ali se moj avion zbog kvara
morao zadrţati u Newarku..
– Sibyl Forde vam je rekla gdje ćete me naći?
– Da. Zamolila me da vam poruĉim nešto u vezi s Irasom Lebwit-
zom... Doţivio je ţivĉana slom... Bolniĉarka ga je morala zavezati uz
krevet, kako ne bi uĉinio nešto sebi naţao.
– Udesno, Halloran, momak je skrenuo u pokrajnju ulicu.
Pritisnite gas, stići ćemo ga kad bude na ulazu morao platiti
cestarinu.
– Ali, pogledajte! – kriknuo je Halloran. – Prošao je a da se nije
niti zaustavio!
Kad se pribliţio šalteru na raskršću, Chevrolet je smanjio brzinu.
– Oni će obavijestiti prometnu policiju – rekao je Don. – I tada će
ga zaustaviti.
– Ali on vozi na krivoj strani – viknuo je Halloran. – Pogledajte,
na lijevoj je strani! Taj je momak lud!
Sluţbenik na šalteru već je telefonirao. Kad je spustio slušalicu,
obrisao je znoj sa ĉela.
– Ovaj pijani tip vozi najmanje stotinu šezdeset! Policija ga neće
dobiti ţivog!
Nakon sedam milja ugledali su crveno svjetlo što je zatvaralo
suprotnu traku. Na betonskoj traci stajao je koso preko ceste veliki
tegljaĉ. Pedesetak metara dalje ugledali su kola prometne policije,
parkirana pokraj bezobliĉne krpe lima.
– Sreća što nije naišao autobus sa školskom djecom. – Policajac je
s mukom progutao slinu i okrenuo se od olupine automobila. – Vidio
je da je cesta zatvorena i pokušao projuriti ispod lanca. Krov
mercedesa je bio kao britvom odrezan..
28
Kuća s apartmanima na trgu Hallaubee bila je golema zgrada s
više od osamdeset stanova. Upravitelj nije bio previše oduševljen
kad je morao dati duplikat kljuĉeva apartmana 3 M.
Dugo je promatrao Halloranovu punomoć, kao i Donovu
detektivsku licencu. Tek kad je nazvao. poruĉnika Lucasa zbog
»stanovitog Dona Cadeeja koji tvrdi da radi za Ambletta u 5.
aveniji« postao je pristupaĉniji.
– Zacijelo ne ţelite, gospodo, da imam neprilika. Vlasnik ne ţeli
da stanari budu na bilo koji naĉin uznemiravani. Svi toĉno plaćaju
stanarinu.
– GospoĊa će se jako brzo odseliti – odgovorio je Don. – Sve
ćemo obaviti vrlo diskretno.
– Jeste li zaista uvjereni u to? – upitao ga je Halloran s
nevjericom.
– Jesam. – Don je za svaki sluĉaj iz upraviteljeva ureda nazvao
broj supruge Freda Nafkora i nitko se nije javio. – Ovo je
nesumnjivo uzrok ţivĉanog sloma Irasa Lebwitza. Bojim se da bih
mogao biti u pravu.
– Ali, Raifard i Nafkor su mrtvi. Tko bi osim njih, mogao....
– Matt i Bobo će govoriti poput vodopada, budu li time mogli
spasiti glave. A, Christiane Leblanc će dati izjavu pod zakletvom.
Arto Quillan isto tako. Osim toga, naći ćemo tiskara koji je Georgeu
izraĊivao laţne formular. Ĉovjek će ispriĉati sve što zna, jer bi inaĉe
mogao izgubiti dozvolu za rad. on je zatvorio vrata i zapalio svjetlo.
Zidovi su bili obloţeni ruţiĉastim tapetama, na krevetu su leţali
jastuci ukrašeni ĉipkama, na komodi je bilo mnoštvo ukrasnih
stvarĉica, dok se na ljubiĉastom naslonjaĉu nalazio ruţiĉasti zec od
baršuna.
Halloran je lunjao unaokolo po sobi. pregledao revije i nešto
knjiga, kao' i kitnjasti upaljaĉ na stoliću pokraj kauĉa. – Vjerujete,
dakle, da Raifard nije sve preprodao Modrom sjeniku.
– Toĉno. George Porgie smislio je nešto veliko. – Don je
pretraţivao ladice komode. – Mislim da nema sumnje da je i ostalim
draţbovaonicarna pokušavao prodati robu.
– Ĉuo sam od ljudi iz kreditnog odjeljenja kako postoji vrlo malen
broj tvrtki koje ne bi postavljale pitanje odakle dolazi roba. O
Raifordu već imaju dosije. Otkako je otišao od Korten-Kiana, davao
je sagove i rublje solidnim aukcionatorima u komisionu prodaju. Ali
ta mu zarada oĉito nije bila dovoljna.
– Bio je strahovito lakom, ne samo na novac. – Don je promatrao
haljine u ormaru i odjel za cipele u donjem dijelu. – Ali, prevarili ste
se u Broanesu. Taj ĉovjek nije namjeravao uĉiniti ništa loše.
Putovanje u Meksiko imalo je samo jedan cilj: htio se rastati sa
ţenom.
– Rado priznajem tu zabludu. Lako je razumljiva. Pouzdao sam se
u izvještaj što sam ga dobio ol onog privatnog detektiva...
– Od kojeg privatnog detektiva? – htio je znati Don.
– Onog kojeg je Broanesova supruga unajmila da uhodi
Christianu Leblanc. – Halloran je bio zbunjen. – Mi imamo...
stanovite veze sa svim obavještajnim uredima. Plaćamo povjerljive
izvještaje o sluţbenicima na rukovodećim poloţajima. Na taj sam
naĉin dobio kopiju izvještaja. Priznat ćete da nisu bili naroĉito
povoljni za Broanesa.
– Imam u njega beskrajno povjerenje, samo se mora konaĉno
riješiti te Tildy. – Don je onjušio zrak. Osjećao je isti sladunjavi
miris što ga je već primijetio u Fredovoj sobi u hotelu »Worgrave«.
Halloran je podrugljivo promatrao kako je Don pretraţivao ladice,
limenke, hladnjak i posudu za otpatke. – Oĉito, ne moţete pronaći
nikakav opipljiv dokaz, zar ne?
– Ali oni su svakako ovdje! – Don je ugasio svjetlo u spavaćoj
sobi, kuhinji, te na kraju u gostinjskoj sobi. – Moţda ćemo ih mraku
lakše naći. AK, bolje je da ne pušimo kako se ne bismo odali.
Sjedili su dulje od pola sata u mraku. Don je već pomislio kako je
vlasnik stana obaviješten o njihovu prisustvu, kad se zaĉulo
zveckanje kljuĉeva. Vrata su se otvorila i oni su ugledali
debeljuškastu spodobu što se ocrtavala na pozadini svjetla u
predsoblju.
Ušla je, zapalila svjetlo i uplašeno kriknula. Don je sjedio na
naslonu stolice, a Halloran stajao u kutu s izvuĉenim revolverom.
– Gospodine Halloran – ustao je Don – smijem li vam predstaviti
mladu damu koja je, predstavljajući se kao Louise Eston izdavala
naloge da se roba šalje u nepostojeće skladište...
Djevojka se naglo okrenula i htjela je istrĉati van.
– Stanite ili pucam! – zagrmio je Halloran.
Okrenula se. Don joj je prišao.
– Kad je nazvala »Arts of Azores« predstavila se kao Christiane
Leblanc... Ovdje stanuje kao supruga Freda Nafkora. Prema tome, ne
znam hoće li je poruĉnik Lucas uhapsiti pod imenom Marie
Dorches...
Vojvotkinja se okrenula zidu i zaĉeprkala po ruĉnoj torbici. Don
se našao pokraj nje, upravo kad je izvukla paketić omotan u voštano
platno. Ali, prije no što ga je uspjela gurnuti u usta, Don ju je zgrabio
za ruĉni zglob i okrenuo ga.
Vojvotkinja se spustila na koljena, bacila se u stranu i slobodnom
rukom pokušala dohvatiti plod mancinelle.
Don je nogom odgurnuo otrovnu jabuku.
– Ne dirajte, Halloran! Ova je stvarca opasna!
– Zašto ste me sprijeĉili! – stenjala je Vojvotkinja.
Don ju je podignuo uvis.
– Sjećate li se kako je izgledala Louise Eston. To je teška smrt...
– Nije teţa od onoga što će se sada dogoditi! – Poĉela je plakati.
Iste suze kao i kad je umrla Louise Eston. – Vama moţe biti
svejedno! Freda više nema! Zašto da još ţivim? Pustite me...
Don joj je oduzeo torbicu.
– Morate imati krunskog svjedoka na sudu, Halloran. Evo, tu je.
Nastojte iz nje izvući što više prije nego doĊe poruĉnik Lucas.
29
Don se udobno smjestio pokraj kamina u Sibylinoj sobi.
– Imao si sreću što si pomoću narudţbenice za slane štapiće Tof-
fees našao adresu! – Sibyl je donijela veliku ĉašu vrelog groga. – Ali,
ti si i ranije sumnjao u nju.
Uzeo je grog i uzdahnuo.
– Sluĉajno sam se u pravom trenutku našao na pravom mjestu i
tada izvukao zakljuĉke: Ali je Louise Eston pojela otrovnu jabuku
kako bi poĉinila samoubojstvo, ili nije znala kakav je to plod.
Postojalo je samo dvoje ljudi koji su joj mogli ponuditi da ga kuša...
– Iras i Vojvotkinja...
– Naravno, Iras je mogao ostaviti plodinu prije nego je otputovao
u Atlantic'City. Ali, Louise je i dan prije toga bila u kancelariji, pa bi
se u tom sluĉaju nesreća dogodila dan ranije... Ne, mislio sam
zapravo na Christiane i Vojvotkinju.
– A kad je Fredov kamion naletio na Christiane, izbrisao si je s
popisa osumnjiĉenih.
– Postojali su i drugi nagovještaji da Christiane nije mogla biti
poĉiniteljica. U Fredovoj sobi u »Worgraveu« našao sam velik broj
ukusnih kravata. Potjecale su od Ambletta, prema tome, vjerojatno ih
je kupio netko tko je tamo radio. Smatrao sam nevjerojatnim da ih je
kupio Fred osobno. Ali, da je Christiane kupila kravate, uĉinila bi to
jedino za Nelsa i ni za koga drugog.
– Nije li ti nikad palo na um da je Tildv mogla izdrţavati Freda?
– Fred nije bio njen tip. Osim toga, poklonila bi muškarcu samo
ono što je jedino vrijedilo i njoj samoj, a to je novac.
– Nekoliko kravata, Don. To uistinu nije bogznašto.
– Imao sam još nekoliko polaznih toĉaka. Banda je u našoj tvrtki
morala imati ĉovjeka za vezu, a ta je osoba morala znati Irasov tajni
telefonski broj. Vojvotkinja je bez daljnjega mogla ĉuti kako je Iras
rekao broj nekom poslovnom prijatelju. Tada je i on sam uskoro
primijetio da samo jedna osoba dolazi u obzir, a to je bio uzrok
njegova ţivĉanog sloma. Nije mogao podnijeti misao kako je netko
iz njegove najbliţe okoline, varao njega i štetio tvrtki.
– Zbog toga se i osjećao odgovornim za smrt svoje pomoćnice..
– Najviše ga je muĉila smrt Louise Eston... Jasno, ĉitavo sam
vrijeme pomišljao i na Irasa, zato što je on bio u Atlantic-Cityju...
Oĉito, lopovi su se ipak namjeravali lišiti robe u Atlantic Cityju,
naroĉito preko produţenog vikenda u povodu dana Washingtonova
roĊenja. A kad sam još u njegovu pisaćem stolu našao i par gumenih
rukavica, sumnjaoj sam samo još u njega i Vojvotkinju...
– Da nisam bila onako jako zabrinuta za tebe, moţda bih i ja sve
to otkrila ranije.
– Svatko tko bi htio dotaknuti plod mancinelle, morao je zaštititi
ruke; i osobno sam se u to uvjerio. Gumene rukavice mogle su tome
korisno posluţiti. Pretpostavljao sam da pripadaju Irasu, a
Vojvotkinja zna gdje ih on ĉuva. MeĊutim, ustanovilo se da ih je
kupio Fred i dao ih Vojvotkinji zajedno s plodom mancinelle,
zapovjedivši joj da svojoj šefici ponudi otrovno voće.
– Odakle je dobio to uţasno voće?
– George ga je donio iz West Palm Beacha. Tamo je upoznao Til-
dy i proveo s njom jednu noć. Tildy je za mancinellu ĉula od
prijatelja koji su svojim ĉamcem krstarili Evergladesom. Oĉito ti se
plodovi mogu kupiti od Seminola za vrijeme nekih njihovih
sveĉanosti. U svakom sluĉaju, Tildy je kupila bar pola tuceta tih
otrovnih jabuka. Vjerojatno je u poĉetku s pomoću njih kanila
ukloniti Nelsa, i to tako da bi krivnja pala na Christianu.
– Time bi jednim udarcem ubila dvije muhe...
– Sasvim toĉno. Taj je prljavi posao trebao za nju obaviti George,
ali, on je oĉito imao druge planove. Znao je da će potrajati svega
nekoliko dana prije nego Louise i Iras otkriju varku s nepostojećim
skladištem.
– Znaĉi, Louise je prva posumnjala?
– Ispriĉala je Nelsu kako umalo nije prepoznala glas preko
telefona... Najprije je znala samo da je to morao biti netko od
isporuĉitelja robe. U svakom sluĉaju, juĉer joj je rano ujutro poslalo
jasno da je to bio Raifard. Vjerojatno je to rekla Vojvotkinji; ili je
bar morala spomenuti njegov nadimak: George Porgie. Pod tim je
imenom bio poznat u struci. Jasno, Vojvotkinja je to odmah javila
Fredu. Raifard je nesumnjivo već imao pripremljen plan za takav
sluĉaj. U tom je trenutku smatrao da najveću opasnost predstavlja
Louise. I zato je dao Fredu plodove mancinelle, kako bi ih
Vojvotkinja u ponedjeljak ujutro mogla ponuditi Louise Eston. Plan
je uspio, a mi smo na tako tragiĉan naĉin izgubili kolegicu.
– Raifard uopće ne bi imao mogućnosti ponuditi Nelsu
mancinellu – primijetila je Sibyl.
– Ne... Georgea, uopće nisu zanimale Tildyne osvetoljubive
namjere. Njegov prevarantski pothvat bio mu je vaţniji, a da bi mu
njegove prijevare usnjele, morao je biti toĉno upućen u sve što se
dogaĊalo u nabavnom odjelu. Bilo mu je vaţno da zna kad Iras i
Louise izlaze, kako bi Vojvotkinja, u sluĉaju potrebe, mogla preko
telefona igrati ulogu Louise.
– Zar je uistinu bila udata za Freda?
– Tako ona tvrdi... Rekla nam je da je jedino zahvaljujući
Georgeu dobila namještenje. Neko je vrijeme bila Fredova
prijateljica. Imao je vlastiti kamion i prevozio sumnjive terete. I s
Raifardom je obavio nekoliko takvih mraĉnih poslova. Marie
Dorches je bila silno zaljubljena u svog šofera, a. osim toga. ona nije
nimalo poštena osoba. Kad joj je George jednog dana ponudio da će
je zaposliti u tvrtki koja je otpustila Fredu, objeruĉke je to prihvatila
kako bi se mogla »osvetiti za nepravdu« što je prema njenom
mišljenju bila uĉinjena Fredu... Iz njenih dokumenata 'proizlazi da ju
je Raifard preporuĉio Irasu...
– Zna li Vojvotkinja da je George bodeţom usmrtio njenog muţa?
– To joj je i razriješilo jezik. Pretpostavljam da još uvijek priĉa
Lucasu.
– Je li teretila i Tildy?
– Tu ne postoji nikakva veza, Sib. Tildy je htjela uništiti
Christiane i Nelsa, te se nadala, kao što je rekla, da će George
umjesto nje obaviti taj prljavi posao. Sve ostalo su samo
pretpostavke, barem što se tiĉe Vojvotkinje. Nitko ne moţe sa
sigurnošću tvrditi kako je Tildy navela Georgea da zapovjedi Fredu
neka ispred Kortenkianove trgovine pregazi Christianu. Vojvotkinja
je priznala da je nazvala Georgea i rekla mu kamo je Christiane
otišla. Ali ni Fred na George ne mogu više biti izvedeni pred sud...
– Misliš'li time reći da će Tildy proći bez kazne?
– Ona će ostatak ţivota morati provesti s odvratnom, zloćudnom,
pretjerano hirovitom osobom, naime, sama sa sobom. Ne uzimajući
to u obzir, mogla bi, s pravne strane, biti smatrana neduţnom...
ukoliko se, ipak, ne bi promijenila i olakšala svoju savjest...
– Rijeĉ »neduţna« je oĉito ovdje na krivom mjestu. – Sibyl je
sjedila na sagu do Donovih nogu. – U svakom sluĉaju, neće praviti
više nikakve poteškoće Nelsu i Christiani. – Dobacila mu je
zaljubljen pogled. – Strašno izgledaš, dragi. Modre masnice oko
oĉiju, izgrebeno lice, od skoka u jarak imaš kvrgu na ĉelu, na vratu
ranu! Sada će biti najbolje da nekoliko dana ostaneš kod kuće. Ako
te Maldin ovakvog vidi...
– Znaš li što, mala moja? Potpuno mi je svejedno što će misliti
Maldin...
– U pravu si, što se toga tiĉe. Neka te na koljenima zamoli za
oproštenje. Ako bi te pak zamolio da ponovno uzmeš svoje
namješten je, onda neka ti da povišicu, to se razumije samo po sebi.
– Potegla mu je nogavicu hlaĉa malo uvis, kako bi se uvjerila je li
zavoj još na pravom mjestu. – Morao bi otići u bolnicu da se lijeĉnik
pobrine za tebe.
– Nemam li ja ljupku njegovateljicu koja me mazi?
– Imaš, dragi.
– Onda me mazi. – Pomilovao ju je po kosi. – Ali, molim te, ne
nudi me jabukama...
KRAJ
Anthony Gilbert
SPAVAJTE, EMILY
Sada, dok su mi još sve ĉinjenice jasne u glavi, hoću da sve
stavim crno na bijelo, prije nego što vrijeme i druga zbivanja n,e
izbrišu moje uspomene ili prije nego što se poĉnem pitati nisam li
sve to sanjala. Ne smijem grubi ti vrijeme jer će me bez dvojbe Emi-
ly preteći, pa je tako pogoditi kojoj će od nas dviju gospoĊa Gates
više vjerovati. Iako je sve to od male vaţnosti, jer ja inaĉe ne
namjeravam više ovdje ostati ni za što na svijetu. Sredit ću svoju
plaću i otići u London. Novine ĉuvaju svoje arhive ĉak dvadeset
godina unatrag. Prije nego što razmislim što ću ĉiniti poslije, hoću da
saznam sve što se zbilo.
Poĉinjem. Zovem se Caroline Flynn. Namještena sam već dvije
godine kao bolniĉarka u klinici »Ludnica« kojom upravlja gospoĊa
Gates. U stvari, to i nije bolniĉka ustanova. Samo smo dvije
diplomirane bolniĉarke, a po pravilu i ne nosimo uniforme. U klinici
su smještene samo starije ţene; njihove im obitelji radije otvaraju
kesu nego vrata. Nemamo umno oboljelih, budući da gospoda Gales
kategoriĉki odbija dati sklonište onima ĉije duševno stanje nije posve
jasno.
Jedno od pravila klinike odreĊuje da osoba, ako joj je potreban
stalni nadzor zbog bolesti Hi nezgode, moţe birati da bude prenesena
u bolnicu ili da joj se stavi na raspolaganje ţena koju mi u našem
ţargonu nazivljemo »specijalna«, to jest bolniĉarka paziteljica. To
se, naravno, mora platiti nešto više. Štićenice, u strahu da pri
povratku iz bolnice naĊu svoju sobu zauzetu, u većini sluĉajeva su se
opredjeljivale za »specijalnu« uz dodatno plaćanje. Paziteljice smo
dobivali od lokalnog ureda za zapošljavanje, a on nam je slao ĉime je
raspolagao. Vjerujem da shvaćate što time ţelim reći.
Bila sam više iznenaĊena nego poĉašćena kad mi je gospoĊa
Gates kazala da je Emily Brown – koju smo mi odmila zvali Emily, a
slomila je bedrenu kost u padu – izrazila ţelju da me uzme za
»specijalnu«. I gospoĊa Gartes je izgledala malo iznenaĊena, ali
budući da nikad nisam bila njena ljubimica, nisam se nimalo
zaĉudila kad je dodala:
– To je protivno našim uobiĉajenim pravilima, ali sam ipak,
iznimno u ovom sluĉaju, pristala. GospoĊica Brown mi je razjasnila
da bi joj bilo vrlo neugodno kad bi se morala privikivati na neku
stranu osobu.
Naravno, zaboravila je reći da je stara gospoĊica bila u stanju da
»specijalnu« stavi pod noge u roku manjem od dvadeset ĉetiri sata.
Ali, budući da su naredbe naredbe, morala sam se pokoriti i
pretvarati se kao da sam time oduševljena.
Starica Emily je sjala od sreće.
– Presretna sam što je upraviteljica vodila raĉuna o mojoj ţelji –
rekla je.
Zapamtite da mi se moj novi posao prvih dana nije ĉinio
neprijatnim. Naprotiv, promjena mi je ĉak dobro došla. Nisam više
morala bez prestanka naokolo nositi te ĉajne šalice i tanjuriće, što je
bio glavni posao bolniĉarke u toj vrsti ustanove. Tek sam se drugog
tjedna poĉela pitati da li će uskoro doći do bure. Treba da vam
kaţem da »specijalna« moţe zatraţiti premještaj tek nakon jednog
mjeseca ili poslije tri tjedna ako je posao zaista tegoban, no nikako
prije. Mogla sam zamisliti kakva bi bila reakcija gospoĊe Gates da
sam zatraţila premještaj već poslije tjedan dana.
Najstrašnije je pri obavljanju duţnosti »specijalne« to što morate
biti od jutra do veĉeri neprekidno na raspolaganju bolesnice. Morate
podnositi njeno stalno vikanje, a da pri tome nemate nikakve
mogućnosti da date sebi od uska u razgovoru s nekim drugim.
GospoĊica Emily je bila štićenica neobiĉnog kova u klinici
»Ludnica«. Time hoću reći da je bila jedina koja nije pripadala
onome što se obiĉno nazivlje »ugledna obitelj«. Onog dana kad mi je
povjerila da je bila kućna nastavnica napomenula sam joj da sam
vjerovala kako je to privatno zvanje davno išĉezlo. Odgovorila mi je
da postoje nenapuĉena mjesta na selu gdje je bilo uobiĉajeno da se
udruţe dvije do tri obitelji koje bi unajmile nastavnicu sve dok
njihova djeca ne porastu za odlazak u školu.
– Nije li vam bilo draţe da radite u nekoj školi?
Odgovorila mi je malo hladno da je uvijek više ţeljela toplinu
domaćeg ognjišta.
– Ja sam neudata i osamljena – reĉe glasom koji je pozivao na
povjeravanje što kod mene nije izazvalo nikakvu uzbuĊenost.
Mogla sam joj i sama mnogo priĉati d samoći, jer sam ţivjela
osamljeno od kada se moja majka udala za ĉovjeka koji se brinuo za
našu hranu i odjeću. Ima skoro petnaest godina kako uopće nisam
vidjela svoju majku, ali to se ticalo samo mene. Na taj sam naĉin
izbjegavala da se raspriĉam o onome što me tišti; takva povjeravanja
obiĉno ne vode niĉemu dobrome.
– Zašto ni jedan od vaših Ċaka ne doĊe nikad da vas vidi? –
upitala sam je, jer zaista ona nikad nije dobijala posjete.
Većina štićenica ima kćerke ili sestre ili nećakinje koje dolaze u
krasnim automobilima i koje se poĉinju ushićivati još prije nego što
prijeĊu glavna ulazna vrata govoreći kako zavide mami ili tetki što
imaju tu sreću da ţive u tako lijepoj kući gdje su svi tako ljubazni
prema njima. Ali Emily nije imala nikoga. Primala je samo po jedno
pismo svakog mjeseca, sluţbeno po vanjštini, tako da smo
ocjenjivali kako joj ga šalje neki pravnik.
– Ne govorite gluposti, Caroline. Zar ste ikad pomislili na' svoje
stare uĉitelje od kad ste izašli iz škole? – Poĉela se smijati, a cijelo
joj je tijelo drhtalo kao da ju je obuzela hladnoća. U povodu toga
moram vas upozoriti da je bila veoma krupna.
Ali, ako su uĉenici zaboravili gospoĊicu Emily, ona nije nikad
prestala misliti na njih. To joj je bio hobi. Sjećajući ih se, prolazilo
joj je vrijeme u uspomenama. Imala je veliki album u koji je lijepila
sve do ĉega je došla, a odnosilo se na njene uĉenike.
– Gospodin William Jones! – govorila je. – Pitam se nije li to onaj
mali Willie Jones?... Zašto da ne? On je mnogo obećavao i nimalo
me ne ĉudi što je imenovan za guvernera.
Onda bi izvadila svoj album i uperila košĉati prst na fotografiju
nekog ruţnog djeĉaka od sedam godina, pitajući me:
– Zar ne zamjećujete sliĉnost?
Poţurila sam da potvrdim.
Jedan dio mojega posla sastojao se u svakodnevnom prelistavanju
mondenskih rubrika te u ĉitanju oglasa o ţenidbama, udajama i
umrlima. S vremena na vrijeme ona bi otkrila da taj i taj pripada
krugu njenih ljubimaca. U takvom sluĉaju trebalo je otkinuti cijelu
stranicu i gospoĊica Emily bi bila uzbuĊena cijeli taj dan. Iţivljavala
se u uzdisanju i jecanju. Shvatit ćete me kad vam kaţem da je svaki
dan proveden s njom bio dug ĉetrdeset osam sati, a svaki je sat trajao
sto minuta. Bila sam upravo zahvalna kad sam je trebala masirati da
bih iz nje odagnala ukoĉenost zbog nepomiĉnog leţanja u krevetu, ili
kad bih joj trebala ĉetkati slijepljenu kosu. Smrt je spas za osobe
lišene zdravog razuma, mislila sam.
* * *
Uvijek je teško shvatiti da je prošlo svega nekoliko sati otkako se
sve oko vas okrenulo naglavce. Ĉinilo se da će i taj dan proći poput
drugih, uz uobiĉajenu viku. Upravo sam prelistavala tjednik
»Gossip« gospoĊice Emily, kad sam se zabezeknuta pred jednom
fotografijom.
Slika je predstavljala djevojku kojoj bi, vjerujem, svaka ţena
poţeljela sliĉiti. Bila je neobiĉne ljepote, a lice joj je izraţavalo
sreću. Bila sam toliko zaokupljena promatranjem te slike da nisam
odmah ni zamijetila kako mi stara gospoĊica nešto govori.
– Vi spavate potpuno budni, Caroline?
Okrenuh glavu. Bilo je uţasno pomisliti da na svijetu mogu u isto
vrijeme ţivjeti dva ljudska bića tako razliĉita kao što je gospoĊica
Brown i mlada djevojka s fotografije.
– Pogledajte! – rekoh pruţajući joj reviju. – Kakva ljepotica! Jeste
li ikad vidjeli takvu ljepotu?
Dugo je gledala. Natpis ispod fotografije glasio je: »GospoĊica
Jane Buch, kćerka pokojnog Richarda Rucha i lady (John) Heather
njene su zaruke objavljene...«
– Dobro – upitah je. – Sto mislite o tome?
GospoĊica Emily okrene pogled prema meni.
– Vrlo je lijepa – prizna – ali to je ruţnoća ako se usporedi s
njenom majkom kad je bila u tim godinama.
– Ne šalite se sa mnom... – zapoĉeti, ali me ona prekine i pošalje
me da joj donesem njen album.
Kad sam joj ga pruţila, ona ga poĉe grozniĉavo prelistavati.
– Pogledajte! – reĉe mi. Vjerovali ili ne, govorila je
istinu. Djevojka s fotografije nije se mogla usporediti s onom koju
mi je pokazivala. Osim ljepote imala je i posebno drţanje.
Pisalo je: »GospoĊica Rosy Benyon, nećakinja pokojnice«.
GospoĊica Emily je dopisala crnim slovima svojim nezgrapnim
rukopisom: draga Rosy u trenutku afere.
– Kakve afere? – upitah je. – Tko je bila pokojnica i od ĉega je
umrla?
Bilo je jasno da je rijeĉ o nekoj tajni. Novine ne objavljuju neĉiju
sliku samo zato što je neobiĉno lijep ili što mu je umrla tetka.
– Ah! To se dogodilo prije mnogo godina – šaputala je Emily, već
na granici prošlosti i sadašnjosti. – Harriett Benyon je umrla jer je
uzela prekomjernu dozu sredstava za spavanje i...
– I netko je tvrdio da nije ona to sama uĉinila?
Bio je to prvi razgovor s gospoĊicom Emily koji je nešto
obećavao.
– Sasvim je sigurno da ih je ona uzela sama. Pitanje je samo da li
ih je uzela namjerno ili greškom, što nikad nije bilo razjašnjeno.
– Zašto bi, se dragovoljno sama ubila? – upitah.
– To je duga pripovijest – reĉe gospoĊica Brown neodreĊeno.
Osjetila sam da je bila uzbuĊena.
– Ostaje nam još dugo do veĉere – navaljivala sam ja.
Trebalo je mnogo strpljivosti da bi se izvukla priĉa koju je
gospoĊica Brown drţala u svojim uspomenama. Napokon ja ipak
kapitulirala, jer je u neku ruku gorjela od ţelje da o tome govori.
Unatoĉ svemu, nije mi bilo lako slijediti je jer je prekidala nit
pripovijesti raznim beznaĉajnim udaljavanjem od predmeta, a više je
puta bilo teško utvrditi o kojoj je osobi zapravo rijeĉ. Evo na što se
njezina pripovijest na kraj u mogla svesti.
* * *
Harriett Benyon i Emily Brown upoznale su se za rata u Londonu.
Sva su djeca, razumije se bila evakuirana i Emily je našla zaposlenje
u drţavnoj administraciji. Dogodilo se da su dvije ţene primljene u
isti ured i u istu sluţbu.
Teško je reći zašto Harriett Bije pošla u pokraj inu sa svojom
nećakinjom Rosy, kad je ova bila evakuirana sa školom. Ona nije
imala nikakvih materijalnih briga. Njezin imetak, koji je Rosy
trebala da naslijedi poslije njene smrti, penjao se na trideset tisuća
funti. Moţda je bila patriotkinja koja je smatrala da treba izvršiti
svoju duţnost prema domovini, prihvaćajući bilo kakvo mjesto u
administraciji.
Bilo kako bilo, Harriett i Emily su se srele. Poslije, kad je bomba
srušila pansion u kojem je ţivjela Emily, ona se smjestila u praznu
sobu u stanu gospoĊice Harriett. Poslije rata, kad se gospoĊica Emily
sa zebnjom pitala što bi mogla raditi (privatne nastavnice od pedeset
godina već su izišle iz mode. a privremenih sluţbenika iste dobi bilo
je u izobilju), gospoĊica Benyon joj je povjerila da namjerava kupiti
u provinciji kuću za nju i njenu dragu Rosy; ako Emily ţeli, mogla bi
doći da ţivi s njima. Kao druţica za društvo! Prihvatila je.
– Još prije nego što sam upoznala Rosy bila sam zaista sita
londonskog ţivota. Ali kad sam Je vidjela prvi put, bila bih prihvatila
ponudu gospoĊice Benyon za polovicu nagrade koju mi Je
predloţila.
To je bilo kao udarac groma. Rosy je mogla biti istih godina kao i
mlaĊa djevojka na fotografiji »Gossipa«.
– Od svih djevojaka koje sam poznavala ona je bila jedina koju
bih zaţeljela da mi bude kćerka – rekla je stara gospoĊica.
Kako je i gospoĊica Benyon gajila iste osjećaje, nije nikakvo ĉudo
što je Rosy teţila malo većoj nezavisnosti. Nije joj bilo nuţno da radi
jer joj je teta osigurala sve potrebno. A s ljepotom koju je
posjedovala bilo joj je lako da se uda svakog tjedna i bez novaca.
GospoĊica Benyon je bila jedna od onih autoritativnih starih
djevojaka – u bolniĉarskom se pozivu takve ĉesto susreću – koje
uvijek ţele »najboljega« svojim ljubimicama, ali onako najboljeg
kako ga one vide. A najbolji za Rosy po Emilynom mišljenju, bio je
John Heather.
– Uvijek mi se ĉinilo da se Rosy prenagljuje – reĉe Emily. – Bila
je veoma mlada, a kad je netko u devetnaestoj godini, ĉovjek od
trideset pet godina ĉini mu se poput nekog starca.
Trideset pet godina su upravo moje godine. »Hvala, gospoĊice
Brown«. pomislila sam u sebi.
U svakom sluĉaju, Rosy i njena tetka upravo u tome nisu imale
iste poglede. Rosy se sviĊao neki ĉovjek po imenu Richard Bueh.
– On je bio slikar – razjasnila mi je gospoĊica Emily. – U to je
vrijeme bio potpuno nepoznat kao umjetnik. Tek poslije njegove
smrti u avionskoj nesreći organizirana je posmrtna izloţba njegovih
slika. Vjerujem da danas svako i najmanje njegovo platno vrijedi
astronomsku svotu.
Ĉula sam razgovore o Richardu Buchu. Njegovala sam ţenu
nekog trgovca koja je priĉala da ga u slikarskim krugovima smatraju
najvećim u njegovoj generaciji. Mene nije naroĉito oduševljavao.
Zamislite, na primjer, jedan triptih, potpuno crn, pod naslovom:
»Progres duše«. Ako biste zatraţili razjašnjenje, rekli bi vam da je
crno na svakoj slici za nijansu razliĉito.
Kunem se onim što mi je najdraţe da ne ţelim braniti gospoĊicu
Benyon, ali mogu s mnogo razumijevanja dijeliti njeno gledište,
pogotovu kad sam ĉula iz Emilynih usta da Richard Buch nije
pokazao nimalo smisla za suradnju. Nije imao novaca, a ĉini se da
mu nije ni stalo da ih zaradi. GospoĊica Benyon je saznala da je
odbio ponudu poznate propagandne agencije da izradi seriju plakata
reklamiraj ući marku nekog poznatog piva, argumentirajući to time
da je on umjetnik, a ne mazalo, izjavljujući odluĉno »da je ţivot
suviše kratak da bih ga smio rasipati stvarajući vulgarna
komercijalna djela«.
– I zaista, novac ga nije nimalo Zanimao – ustrajala je gospoĊica
Brown. – Harriett je smatrala da ga privlaĉi bogatstvo što je Rosy
trebala naslijediti, no ja sam uvijek bila uvjerena da ona u tome
pretjerava.
– Znam ponešto o ljudima koji smatraju da predstavljaju nešto
uzvišenije da bi se spustili na vulgarna materijalna zanimanja – rekla
sam gospoĊici Emily. – Ali to ih ne spreĉava da misle na hranu, na
modu, jednom rijeĉju na raskoš. Ne zanima ih da saznaju tko
podmiruje raĉune za to.
– Moţda ljudi poput nas ne razumiju umjetnike – reĉe Emily – ali
mi se ĉini da je morao pokazati malo više uviĊavnosti. Tolike su
stvari ovisile o Harrietti da je on morao pokazati malo više smisla za
taktiĉnost.
Zakljuĉila sam da je gospoĊica Benyon zacijelo bila neka prokleta
ţena i gotovo sam poţeljela da je Rosy otruje. Tada sam se sjetila da
je ona doista i umrla otrovana.
– Nitko nije mogao razuvjeriti Harriettu da Richard Buch ţudi
samo za Rosynim novcem. Zbog toga je odluĉila staviti do znanja
svojoj nećakinji što će se dogoditi kad on sazna da neće naslijediti
ni jednu paro. Napisala je pismo gospodinu Cassu, svom pravnom
zastupniku, izraţavajući ţelju da izmijeni svoju oporuku i da sve
svoje imanje ostavi drţavi. Ona je to razjasnila kako nas neki put
pojedinci mogu razoĉarati i izdati, ali da nam zemlja ostaje uvijek
vjerna.
– Nije se, dakle, brinula o sreći Rosy, jer je bilo oĉito da je ona
zaljubljena? – upitala sam.
– Ne treba tako misliti. Harriett je bila uvjerena da tako najbolje
osigurava sreću svoje nećakinje. Osobno mislim da joj gospoĊin
Cass ne bi dopustio da izvrši svoju namjeru.
– Što je uĉinio?
– Ispalo je da je on bio odsutan nekoliko dana kad je stiglo pismo
u njegov ured. Kad se vratio s puta, gospoĊica Banyou je već bila
mrtva.
Zaklela bih se da je Emily, stigavši do te pojedinosti u svojoj
priĉi, potpuno zaboravila na moju nazoĉnost.
– Nikad neću zaboraviti taj dan – reĉe ona. – Bila je srijeda,
sjećam se toga dobro, jel su se u srijedu dijelile vozne karte po
sniţenim cijenama. Trebalo je da otputujem u London u posjet nekoj
prijateljici. Ova se bila udaljila i odselila, ali je dolazila da provede
nekoliko dana u domovini i mi smo bile ugovorile taj sastanak
mnogo prije. Bila sam na muci jer nisam bila sigurna da će mi
gospoĊica Benyon dati odsustvo. Ona se nekoliko dana prije toga
bila pokliznula na parketu i išĉašila zglob. Te nesreće nisu naroĉito
teške, ali vas uĉine nemoćnim. Mnogo se muĉila, zato joj je lijeĉnik i
propisao sredstva za san. Preporuĉio joj je da mora mirno spavati jer
je to bio uvjet brţeg ozdravljenja. Ja sam joj davala svake veĉeri po
dvije pilule. Njezin lijeĉnik joj je bio dr Moss i on ju je vukao za nos.
To se moglo razumjeti. Nikad nije dobro suprotstavljati se bogatoj
pacijentici. Emily nastavi:
– Jesam li vam rekla da je Rosy u to vrijeme bila već napustila
kuću? Neka joj je prijateljica dala sklonište u svome stanu. Govorila
je: ako joj je nemoguće da se uda bez odobrenja svoje tete (pošto joj
je do punoljetstva ostalo još dvije godine), ništa je ne moţe sprijeĉiti
da ţivi pod drugim krovom. Dakle, te srijede gospoĊica Benyon se
nadala da ću se odluĉiti da ne putujem, ali ja to nisam uĉinila. U
svakom sluĉaju, onda ne bi ostala sama. Postojala je i kućna
pomoćnica Marija koja je tu ţivjela samo zato što je gospoĊica Be-
nyon uvijek imala jednu dvorkinju tamo gdje bi svaki drugi vrlo lako
bio bez nje. Prije nego što sam otišla pobrinula sam se da joj
presvuĉem krevet i da joj nalijem termosicu toplim mlijekom, ako mi
pobjegne jedan od dva vlaka za povratak. Zatim sam provjerila je li
sve u redu (ona je imala svoje apsolutne principe u pogledu ĉistoće u
bolesniĉkoj sobi) i otišla sam. Prvi vlak za povratak doista mi je
pobjegao. Shvatit ćete da smo ja i moja prijateljica mnogo stvari
imale jedna drugoj reći. Ona se udala za psihologa i razjasnila mi je
drţanje koje je gospoĊica Harriett zauzela prema Rosy. Htjela sam
ponoviti Harrietti mnogo toga što me ona pouĉila. Dakle, kako sam
vam već rekla, vratila sam se s priliĉno zakašnjenja. Marija je bila u
predvorju, goreći oĉito od ţelje da mi priopći neku senzacionalnu
novost. Odmah sam pomislila da je Harriett ustala usprkos
lijeĉniĉkoj zabrani i da je slomila i drugi ĉlanak, ali se radilo o
sasvim drugoj stvari.
»Bilo joj je sasvim dobro«, uvjeravala me je Marija, »bila je ĉak i
zadovoljna sama sa sobom iako ima srce tvrdo kao od kamena. Da
smo to bili ja ili vi, gospoĊice Brown, poslije takvog prizora mi
bismo bile najvjerojatnije sasvim slomljene. Ali ne i gospoĊica Be-
nyon.« Pitala sam se na što bi se mogla odnositi njena aluzija. Dobro
sam poznavala Harriettu da bih mogla pomisliti kako se ona upustila
u raspravljanje s kućnom pomoćnicom. Naravno, imala sam pravo.
Marija mi je rekla s izvjesnim prezirom: »Ne bih htjela da nešto loše
pomislite, gospoĊice Brown. U pitanju je gospoĊica Rosy.« Mislila
sam da ću se srušiti i morala sam se pridruţiti za ogradu stubišta.
»Rosy ovdje?« zapitala sam. Saznala sam da je Rosy iznenada upala
u kuću ne najavljujući se telefonom. Zacijelo je doznala da mene
nema. jer je rekla Mariji da je pogodan trenutak za mali sastanak s
tetom, a da im nitko ne smeta. Zatim se popela na kat gdje je poĉela
svaĊa. Pogledajte, morala sam svesti na pola sve ono što mi je
ispriĉala Marija, ĉak i kasnije kad je to ponovila pod zakletvom.
Jedino ako je cijelo vrijeme prisluškivala iza vrata mogla je ĉuti sve
ono što je bilo reĉeno. Nikad mi nije bila draga ta djevojka.
– Ne smijete je uvrijediti – napomenula sam. – Sigurno nije imala
mnogo drugih prilika da se zabavlja.
U nekoj drugoj prilici, Emily bi se zacijelo naljutila kad bi ĉula
moju primjedbu, ali kako sam vam već rekla, ona nije ni zamjećivala
da sam ja pokraj nje.
– Stalno je ponavljala reĉenicu: »Nećete se za njega udati dok
sam ja ţiva.« Naravno, govorim o Harrietti. Rosy je odgovorila: »E
pa dobro, ako ga ne mogu dobiti na drugi naĉin, saĉekat ćemo dok vi
umrete.« Kad je Marija ušla u sobu da joj donese šalicu ĉaja, Harriett
joj je rekla: »Trebalo je da mi donesete malo arsenika, moja draga.«
Ĉini se ipak da su se na neki naĉin sporazumjele jer je Rosy ostala do
kasno uveĉer ĉekajući na moj povratak, ako je tome vjerovati. Kad je
napokon sišla, rekla je Mariji: »GospoĊica Benyon ne ţeli veĉerati.
Uzet će samo malo mlijeka iz svoje termosice, a ima i biskvita na
noćnom stoliću. Ne ţeli da je itko uzinemirava, ĉak ni gospoĊica
Brown kad se vrati. Dala sam joj dvije pilule za spavanje i stavila
sam kutiju na policu.« Cijeli sluĉaj poĉiva na ovoj reĉenici koja
izgleda sasvim bezazleno. Popela sam se stubama u moju sobu.
Marija je mogla misliti kako gospoĊica Benyon ne. ţeli da je itko
uznemirava, ali ja sam znala: ako pilule ne budu djelovale i ako me
bude ĉula kako prolazim, a nisam se zaustavila, ujutro će mi
predbacivati što nisam ušla da provjerim je H sve u redu. Ušla sam u
njenu sobu na vrhovima prstiju. Mala modra svijeća bila je kao l
uvijek upaljena, jer Harriett nije mogla podnositi tamu. Nije se ĉuo
nikakav šum. Svukla sam cipele i pribliţila se u ĉarapama.
Zadovoljila sam se da sredim neke predmete (ona je bila veoma
nervozna i bio bi je spopao bijes da se probudi usred nereda). Oprala
sam termosicu i ĉašu, uspravila sliku i stavila kutiju lijekova na
policu.
– Pilula za spavanje? – upitala sam.
– Ne znam. Pošteno da kaţem, ne znam! Osim pilula ona je
uzimala i analgetik, a obje su kutije bile sliĉne. Bilo ih je lako
razlikovati na danjem svjetlu jer su im etikete bile razliĉite; jedna
crvena a druga bijela. Ali u plaviĉastoj polutami, onako nespokojna i
zabrinuta da je ne probudim i da mi ne poĉne priĉati o Rosy, nisam
ni zamijetila etiketu na kutiji koju sam drţala. Tako sam izjavila i
prilikom istrage.
– Jesu li vam vjerovali? – upitala sam.
– Ne znam – rekla je jednostavno. – Ne znam. Dijagnoza je
glasila: smrt kao posljedica upotrebe prekomjerne doze pilula za
spavanje. Na sudu se nije moglo dokazati na koji je naĉin do njih
došla ili nešto sliĉno. Istraţitelj, koji je od poĉetka bio protiv Rosy,
pokušao je na mene izvršiti pritisak. »Nemojte na tome ustrajati«,
rekla sam mu. »Nisam bila ni u šta sigurna kad je proces poĉeo, a
poslić je toga nije nastupilo ništa novo da bih mogla to potvrditi«,
rekla sam. Primijetila sam da je Rosy zakonski zastupana. Njen je
zastupak dopuštao mogućnost da mlada osoba, nenaviknuta na njegu
bolesnika, vrlo lako moţe poĉiniti neţeljenu grešku.
Zamijetila sam da je gospoĊica Brown preskoĉila ono što je bitno.
– Da li ste ga vi otkrili? – pitala sam. – Mislim, les gospoĊice
Bonyen?
– Nisam. Otkrila ga je Marija. Ja sam bila do te mjere zbunjena,
saznavši da je Rosy bila t'i za vrijeme moje odsutnosti, da sam i
sama uzela pilulu prije nego što sam pošla na spavanje. I to moju, a
ne gospoĊice Harriette. Sve ĉega se sjećam bilo je da me je Marija
drmala za ramena i vikala. »Prestanite vikati«, rekla sam joj. »Vaša
bi vika probudila i mrtvaca.« Ona se popela na kat, noseći doruĉak,
nikako nije mogla probuditi gospoĊicu Harriettu. Iako sam bila
omamljena pilulom, skoĉila sam iz postelje. Naredila sam Mariji da
pozove dra Mossa, preporuĉujući joj da mu ne kaţe sve pojedinosti.
Pojavio se, zapravo, dr Stewart, pomoćnik dra Mossa. Harriett ga
nikako nije mogla podnositi. Uvijek je govorila da se lijeĉnici
moraju truditi da budu ljubazni, ĉak i kad nemaju nikakve ţelje za
tim. Dr Stewart je bio mlad ĉovjek, veoma nagao. »Najvjerojatnije
joj je srce zatajilo«, rekla sam mu. A onda je Marija poĉela vikati da
ju je Rosy ubila. »Poštedite nas nervne krize«, rekla sam joj suho. Da
tu nije bio prisutan lijeĉnik, dala bih joj pljusku bez ikakva
oklijevanja. »Ne pridavajte nikakvu vaţnost Mariji«, rekla sam dru
Stewartu, »jer ona ne zna što govori.« »Nisam znao za vaš psihološki
talent«, odgovorio mi je mrzovoljno. (Nije bilo nikakvo ĉudo što ga
gospoĊica Harriett nije trpjela.) »Ţelio bih da mi Marija kaţe što
misli.« Marija je rekla sve što je znala, ne ispuštajući ništa, što me je
utvrdilo u uvjerenju da joj je pola ţivota prošlo u prisluškivanju na
vratima. Govorila je o Richardu, Rosy, Harrietti, novcu. Bila je nalik
na stare kućepaziteljice koje znaju sve, ali znaju loše. Prekinula sam
je ĉim mi se pruţila prilika. »Od ĉega je umrla?« upitala sam. Dr
Stewart mi je odgovorio: »Ja mislim da to treba prepustiti sudu i
istrazi, gospoĊice Brown. Smrt gospoĊice Benyon nije prirodna i ja
zabranjujem da se pokopa. Ni jedna ni druga ne smijete nikome reći
ni jedne rijeĉi. Ovaj sluĉaj treba da doĊe u ruke pravde.« Pomisao da
će nad jadnom Harriettom biti izvršena autopsija uĉinila me
bolesnom. Bila sam uvjerena da dr Moss nikad ne bi dopustio sliĉnu
stvar. Rezultat je bio onakav kakav sam i predvidjela. Jadna Rosy!
– Mogu zamisliti – rekla sam.
I mogla sam to zamisliti. Ţivjela sam u pokrajini i sumnjala sam,
još prije svršetka istrage, da je vrlo teško bilo razlikovati izmeĊu
Rosy i Drakuline ţene. U stanovitom smislu moglo bi se reći da ju je
spasila Emily, pretpostavljajući da nije prepoznala kutije od pilula
koje je pospremila, jer svatko zna: dok postoji i najmanja sumnja, to.
ide u korist optuţenog. Na optuţeniĉkoj klupi gospoĊica Brown je
priznala da je ona vjerovala kako je pospremila pilule za spavanje,
ali ne moţe to i potvrditi sa sigurnošću.
– Je li prilikom suĊenja otkrivano da je gospoĊica Benyon imala
namjeru izmijeniti oporuku? – upitala sam.
– Sve je otkriveno. Ĉak je izneseno da je Rosy raĉunala kako će
biti pozvan dr Moss, samo što nije znala da on nikad ne ide u kućne
posjete prije devet i pol sati ujutro i poslije šest sati uveĉer,
ostavljajući to svome asistentu... Ah! Uĉinila sam sve što sam mogla
za jadnu Rosy, kojoj je zaista trebalo pruţiti svu potrebnu pomoć.
Izgledala je kao cvijet ĉije je ime nosila kad se nalazi na izmaku,
uvenulih latica i išĉezle boje. Pretpostavljam da se poslije osude
svatko poţurio izjaviti kako je imala sreću što se oslobodila optuţbe
za ubojstvo.
Nije mi se svidio Emilyn pogled koji sam u tom trenutku opazila.
– Pošto joj je njen Richard ostao vjeran – rekoh ţivahno – znaĉi li
to da je on vjerovao u njenu neduţnost?
Izgledalo je da je gospoĊica Brown tek tada iznenada zamijetila
moju nazoĉnost.
– Vi ste još ovdje, Caroline? Što ste ono kazali? Ah da, o
Richardu? Uistinu, ja mislim da se on nije mnogo brinuo o tome je li
ona neduţna ili nije. To je bio ĉudan ĉovjek koji je istinski volio,
koliko je on uopće mogao voljeti nekoga osim svoje umjetnosti. On
je bio doista opsjednut slikarstvom.
– Jesu li sklopili brak? – uporno sam nastavljala. – Jesu li bili
sretni?
– Mislim da jesu. Znate, viĊala sam je vrlo rijetko poslije
vjenĉanja koje je obavljeno ubrzo poslije istrage. Otišli su u
Francusku. Rosy mi je bila vrlo zahvalna. »Vi meni ništa ne
dugujete«, rekla sam joj, »jer sam rekla samo istinu.« Da sam htjela
lagati zato da bih je spasila izjavila bih pod zakletvom da sam zaista
pospremila pilule za spavanje. Kad su otišli kao da je pala zavjesa
iza koje su nastavili ţivjeti, ona, Richard i mala kćerka Jane. Mislim
da je njihova odluka bila pametna jer su na taj naĉin prekinuti sva
govorkanja. Naravno, još ima ljudi koji misle da sam se laţno
zaklela da bih spasila Rosy.
– Mislite li da je gospoĊica Harriett progutala pilule svjesna
posljedica? – upitala sam oklijevajući. – Kao da se na taj naĉin htjela
osvetiti vlastitoj nećakinji.
– Nikad nisam mogla u to vjerovati – reĉe Emily sigurno. – Ja
mislim da se ona probudila poslije mojeg odlaska i da se zaĉudila
kad me nije vidjela kraj svog kreveta sve dok se nije sjetila da sam
otputovala u London. Malo ošamućena pilulama, nije se sjetila da je
već uzela dvije, pa je progutala još dvije. Najgore što se moţe
predbaciti Rosy jeste to da nije stavila kutije izvan njenog dohvata,
ali vrlo teško moţe biti optuţena da je odgovorna za ubojstvo
Harriette.
– Ĉini mi se da imate pravo – rekoh.
Osjećala sam se malo razoĉaranom. Volim kad pripovijest ima
odgovarajući kraj, baš zato mi kriminalistiĉki romani pruţaju toliko
zadovoljstvo. Uvijek na kraju doznate krivca.
– Kad bih ja bila pisac i kad bih poduzela da napišem ovu
pripovijest – nastavila sam – ja bih postupala vrlo vješto. Uredila bih
da pravi ubojica bude netko tko je pripadao okolici ubijene, netko
koji bi bio toliko simpatiĉan da nikome ne bi palo na pamet da ga
osumnjiĉi.
– Vi pravite aluziju no Richarda? – zapoĉe Emily.
– Ne, to ne bi bilo pošteno prema ĉitateljima. Ako sam dobro
pratila vašu pripovijest, on se nije pojavio na katu. Radi se o onim
nevidljivim akterima o kojima svatko govori, ali ih nitko nikad ne
vidi.
– Onda Marija? – reĉe gospoĊica Emily s prezirom u glasu.
– Ne mislim da bi ona bila dovoljno vaţna da postane junakinjom
jednog kriminalistiĉkog romana. A osim toga, ona nije imala nikakva
razloga za to. Ne – dodala sam, smijući se u sebi – u mojoj knjizi
ubojica ste vi. Nastade na ĉasak tišina, dovoljno duga da bi se
shvatilo što sam rekla.
– Rekla sam vam da pretpostavljam da pišem kriminalistiĉki
roman – objasnila sam joj neuvjerljivo.
– To je oĉaravajuće – potvrdi Emily – Nastavite, Caroline, hoćete
li? Usput vam napominjem da sam ja toga dana bila u Londonu.
– To ne predstavlja nikakvu poteškoću – uvjeravala sam je.
– Jednom je neki ĉovjek ubijen iz puške a njegov je ubojica
mogao dokazati da se u ĉasu zloĉina nalazio sedamdeset kilometara
daleko. Samo, poslije se dokazalo da je on ostvario paklenu zamisao:
pri vezao je oruţje za uţe koje je povuklo okidaĉ u ĉasu kad su se
otvorila vrata. Hoću reći to da ste vi vrlo lako mogli usuti sredstvo za
spavanje u mlijeko prije nego što ste otputovali, znajući unaprijed da
ćete se vratiti kasno i da će Harriett to popiti. Na povratku vi ste joj
dali uobiĉajene dvije pilule i dodatni otrov ju je usmrtio.
– Pretpostavljate da je ona Ĉekala na moj povratak da bi popila
mlijeko – reĉe Emily.
– Dovoljno je bilo da umanjite drugu dozu ili da uĉinite nešto s
drugom. U svakom sluĉaju, nitko ne bi smatrao nenormalnim da ste
oprali termosicu i ĉašu prije spavanja jer ste tako obiĉno uvijek
radili.
– Jadna ja! – reĉe Emily. – Moram ubuduće paziti da vas ne
izazovem. Kakva bujna mašta! Od sada ću dobro paziti da ne uzmem
nešto što ste vi pripremili svojom rukom, Caroline!
– Zbog ĉega bih vas ja otrovala? – rekoh. – Trebao bi mi neki
razlog, i to valjan razlog.
– Ako sam ja ubila Harriettu, znaĉi da je postojao neki razlog za
to.
– Vi ste oboţavali Rosy i znali ste da joj gospoĊica Benyon
ozbiljno namjerava uništiti ţivot. Nije nikakvo ĉudo što ste
problijedjeli kad ste doznali da je djevojka bila u kući, jer to nije bilo
u vašem planu. Tada ste iskoristili svoju priliku: kutiju od lijekova.
To je zaista bilo mnogo smionije jer bi sud mogao pomisliti da
pokušavate spasiti mladu djevojku.
Podigavši oĉi, vidjela sam lice gospoĊice Emily u zrcalu koje je
bilo obješeno na zidu nasuprot njenog kreveta. Srce mi je za trenutak
prestalo kucati. Nikad prije nisam vidjela neko ljudsko biće da tako
gleda. Nikad nisam vidjela sliĉan izraz na ĉovjeĉjem licu. Te
razrogaĉene oĉi! Taj ukoĉeni pogled! Ta otvorena usta. Pomislila
sam da je to mrţnja. I u istom sam ĉasu shvatila i njen razlog. Ne
htijući, otkrila sam istinu.
Pitala sam se je li i Rosy sumnjala na Emily. Za sebe je znala da
je neduţna ali i to da joj nikad neće biti moguće to i dokazati. Mnogo
sumnji, ali ni sjene dokaza. A Emily je tu.
Sada mi je bilo jasno odakle joj novac koji joj je omogućavao
boravak u »Ludnici«, kao i pismo koje joj je dolazilo svakog
mjeseca. Shvatila sam zašto joj Rosy nije nikad vise dala znak da je
ţiva, ĉak i poslije udaje za Johna.
Spustila sam glavu i neko ml je vrijeme bilo crno pred oĉima.
Onda sam ĉula kako mi Emily govori:
– Dobro biste uĉinili da popijete malo ovoga, Caroline – pruţi mi
boĉicu njene dragocjene rakije.
GospoĊa Gates zabranjuje da njene štićenice drţe alkoholna pića
u svojim sobama, no nikad nije uspjela to i sprijeĉiti i ja sam sada
zbog toga bila sretna.
Emily doda kap sode u rakiju i ja sve iskapih. Osjetila sam kako
sam se vratila u normalno stanje. Ustala sam i poĉela nešto ureĊivati
po sobi. Štogod se dogodilo. Emily ne smije nikad doznati da sam
posumnjala.
– Prestanite da se uzbuĊujete, Caroline – reĉe starica – i spremite
ovo! – Bile su to njene vlastite pilule za spavanje. – Ja nisam
gospoĊica Benyon.
– Zadovoljit ću se da ih spremim izvan vašeg dohvata – rekla
sam.
Nisam htjela da netko naĊe Emily mrtvu u krevetu zbog upotrebe
prekomjerne doze sredstva za spavanje i da se zbog toga izvrgnem
ruglu kako nisam znala proraĉunati na koji bi naĉin reagirala pošto je
sama sebe otkrila.
– Ponašala sam se glupo – reĉe gospoĊica Brown odmahujući
glavom. – Ne znam što mi je bilo. Mislim da sam gledala ovu
fotografiju u »Gossipu« i ne znam sama kako. sam mogla pogoditi
da će to ostaviti na vas takav dojam. Uvijek je pogrešno prekopavati
po prošlosti. Moţete mi ne vjerovati, ali mjesecima nisam ni
jedanput na to pomislila. Mislila sam da je Rosy našla sreću u braku.
Ona ima dijete, a njen drugi muţ je postao vaţna liĉnost. Njen je
ţivot zacijelo buran. Ja joj ni najmanje ne zamjeram što nikad nije
došla da me posjeti. Na vašem licu ĉitam da vam je to ĉudno. Ali i
njoj je takoĊer stalo da ne oţivljuje prošlost. A sada, draga moja,
malo se odmorite, jer vam je to veoma potrebno. Ponekad se pitam
jeste li izabrali najbolje zanimanje, Caroline. U vašem pozivu ĉovjek
mora biti zaštićen oklopom.
To nije bila prava istina, pomislila sam. Prvu stvar koju ću sutra
ujutro uĉiniti bit će da zamolim gospoĊu Gates da me oslobodi
obaveza prema gospoĊici Brown, a onda ću joj vratiti svoju
uniformu. Ukoliko bude mogla naći za mene zamjenu, neće biti
nikakvih poteškoća da me razriješi duţnosti.
Naravno, svaka struka ima svojih neugodnosti, ali vas nitko ne
moţe natjerati da njegujete ubojicu.
Ovdje završavam svoj izvještaj . Stavit ću ga u omotnicu
naslovljenu na Caroline Flynn, Poste Restante, Charing Cross,
London. Na taj će naĉin biti na sigurnom mjestu.
U isto vrijeme dok pišem poĉinjem pripremiti plan za akciju.
Pitam se je li moja duţnost da kaţem gospodinu Johnu cijelu istinu.
Tko zna, moţda će biti sretan kad sazna da nije uzalud imao
povjerenja u svoju ţenu. O tome ću dublje promisliti kad budem u
Londonu.
*
Horrocks, jutarnja bolniĉarka, prva je otkrila mrtvu Carolinu.
Zacijelo je bila već nekoliko sati mrtva. UtvrĊeno je da se smrt ima
pripisati upotrebi prekomjerne doze sredstva za spavanje.
Od poĉetka istrage nije bilo nikakve sumnje da se radi o
samoubojstvu. Jedina osoba koja je mogla izvući policiju iz zablude
bila je gospoĊica Brown, ali se ona zadovoljila izjavom: »To je
uţasno. Pitam se nije li bilo u mojoj moći da to sprijeĉim.«
GospoĊa Gates, koja nije sumnjala da će ovaj dogaĊaj prouzroĉiti
ozbiljniji udarac ugledu njene ustanove, zapitala je jetko gospoĊicu
Brown na osnovu ĉega je mogla pomisliti da je bila u stanju sprijeĉiti
odluku bolniĉarke.
– E pa dobro – reĉe Emily pruţivši svoje gojazne ruke na plahtu –
ona je imala kompleks krivnje. Nikad nije ulazila u pojedinosti, ali
meni se ĉini da je bila opsjednuta uspomenom na neku staricu koju je
nekad njegovala i koja je uzela prekomjernu dozu sredstva za
spavanje. To je znaĉajna podudarnost. Ne ĉini li vam se!
– U njenom dosjeu nema niĉega sliĉnoga – mrmljala je gospoĊa
Gaites.
– Ja ne mislim da joj je itko na svijetu, osim nje same, mogao
nešto predbaciti za tu nesreću. Ali ona je bila uvjerena da starica ne
bi bila mrtva da je ona stavila kutiju pilula van njenog dohvata.
Naravno, vrlo je lako imati iskustvo poslije toga. »Ne spominjete
stvari koje pripadaj« prošlosti«, obiĉavala sam joj govoriti, »to su
izgubljene suze.«
– Ali zašto je ona izabrala baš današnji dan da izvrši
samoubojstvo? – uporno je nastavljala gospoĊa Gates. – Nije dobila
nikakvo pismo, niti ju je tko zvao telefonom.
– Razgovarale smo o nekom sliĉnom sluĉaju, o neĉemu što je ona
ĉitala u novinama i što ju je veoma uzbudilo. Pomislila sam u
jednom ĉasu da će se onesvijestiti, pa sam joj ponudila gutljaj
osvjeţavanog pića...
– Topli ĉaj jedino odgovara za nervne šokove – izjavi gospoĊa
Gates suho. – Mislila sam da vi to znate, gospoĊice Brown.
– Otkud sam mogla priskrbiti topli ĉaj u tom ĉasu? Uzeta je samo
gutljaj alkohola, a onda sam joj savjetovala da se odmori. Oĉigledno
nije izgledala dobro, gospoĊo Gates. Sto mislite.« moţda je ĉak
upotrijebila moje pilule za spavanje?
– To je vjerojatno, ali je vrlo teško utvrditi, jer pretpostavljam da
vi ne znate koliko vam ih je ostalo. Na svaki naĉin, njena duţnost
stalne bolniĉarke nije joj dopuštala pristup ormaru s otrovima.
Jedna je bolniĉarka izjavila da je zamijetila Carolinu Flynn kako
je prošle noći ubacila pismo u poštanski sanduĉić ustanove, što je
dalo povoda mnogobrojnim pretpostavkama. Je li bilo namijenjeno
sucu istraţitelju? Samoubojice obiĉno ostavljaju iza sebe oproštajno
pismo. Osim ako nije bilo upućeno nekom prijatelju ili roditeljima.
Tako je istraga odgoĊena, da bi se ta osoba prijavila.
– Mi smo sliĉne jedna na drugu – reĉe ţalosno gospoĊica Brown.
– Bila je neudata i od poĉetka je izmeĊu nas postojala neka vrst
meĊusobne naklonosti...
Na sjeveru je otkriveno da postoji neka gospoĊa Wickers koja je
priznala da je majka pokojnice i koja je preko volje izjavila da je
ţivjela petnaest godina odvojeno od svoje kćeri. Ona se ipak
pobrinula za pojedinosti pokopa, a »Ludnica« je poslala vijenac.
GospoĊica Brown je takoĊer poslala jedan na svoj raĉun.
* * *
Nova »specijalna«, dodijeljena gospoĊici Brown, Mia je krupna
ţena od ĉetrdesetak godina, koja ju je, ĉim je nastupila, obeshrabrila
svojim prvima rijeĉima, onim što se zove »muĉna konverzacija«.
– Vi ste doţivjeli šok i najbolje što moţete uraditi jeste da
zaboravite cijeli taj sluĉaj – izjavila je tonom koji nije topio nikakva
pogovora. – I ne predbacujte sebi ništa. Kad netko odluĉi da se ubije,
nitko i ništa ne moţe ga u tome sprijeĉiti. A sad malo zaspite.
– Pošto nm to vi savjetujete... – reĉe blago gospoĊica Browm.
Prekriţi ruke na plahti i zatvori oĉi Sve je prošlo bez smet nje.
Kakav izvrstan potez s onom njenom reĉenicom o rakiji koja je
ostavljala dojam da se Caroline sama posluţila pilulama. Bilo je
iznenaĊujuće kako se vrlo lako moţe izvršiti zloĉin pod uvjetom da
se ne pokušava mnogo raspredati i razjašnjavati.
Prije dvadeset godina gospoĊica Benyora i njeno toplo mlijeko.
A juĉer Caroline Flynn i rakija
Nije imala nikakva osjećaj« krivnje ni u prvom ni u drugom
sluĉaju. Harriett bi uništila Rosy ţivot da Emily nije tome stala na
put. Nije se osjećala nimalo neprijatno prihvaćajući malu naknadu za
to. Ne moţe se cijeli ţivot provesti u radu. Što se tiĉe Caroline ta
glupa djevojka nije mogla da ne otkrije svoje sumnje. Moţe se reći
da je sama sebi potpisala smrtnu osudu. A pismo koje je bacila u
poštanski sanduĉić uoĉi svoje smrti vjerojatno je bio odgovor na
neki oglas za zaposlenje. Ne treba ni gubiti vrijeme misleći na to.
GospoĊica Brown je spavala, odmarajući tijelo i duh.
Spavajte, gospoĊice Brown, spavajte dobro jer nije daleko
vrijeme kad ćete imati stanovite poteškoće da mirno zaspite. Ima
nešto što vi ne znate: da sluţbena strpljivost nije bezgraniĉna. Jednog
dana, u nedalekoj budućnosti, netko će se sjetiti da pismo upućeno
na ime Caroline Flynn nije zatraţeno. Netko će se sjetiti njenog
»samoubojstva« i otvorit će pismo.
Spavajte, Emily...
IDUĆI ROMAN
Pierre Courcel:
Osumnjičen
Uspješan poslovni ĉovjek, mlad i privlaĉne vanjštine, dobija
obavijest da će u odreĊenoj kući, u francuskom provincijskom
gradiću, zateći svoju ţenu s njenim ljubavnikom. Doista ih i nalazi,
ali mrtve... Nevino optuţen ili krivo osuĊen – to je problematika
jednog ĉitavog tipa kriminalistiĉkih romana, i u tom smislu djelo
»Osumnjiĉen« ne predstavlja iznimku. Ipak, on više pripada »ĉistim«
akcionim romanima, koje saĉinjava niz pustolovnih pothvata da bi se
našli dokazi za pravoga krivca.
Traţite kod vašeg prodavaĉa novina TRAG 8
SMRTONOSNO VOĆE
– Radnja romana odigrava se u velikoj robnoj kući, pa već i sam
taj podatak nagovještava nešto posebno. Kućni detektiv nastoji sam
riješiti veliku pronevjeru otkrivenu u robnoj kući, i to prije nego što
će se uplesti policija. Niţu se zapleti i akcije... Osumnjiĉenih je
mnogo. Ima otrovanih, zaljubljenih, nimfomanki, osvetnika. Tekst je
bogat radnjom, vrlo spretno voĊen do kraja, pa se ĉita s mnogo
napetosti i uzbuĊenja. Likovi se psihološki dobro ocrtani i djeluju
uvjerljivo. Erotski su prizori opisani s mjerom, tako da se dobro
uklapaju u dinamiĉan sadrţaj ovog romana.
(Odlomak iz recenzije)