STAŠEVICASTAŠEVICALIST ŽUPE SV. STAŠA U STAŠEVICILIST ŽUPE SV. STAŠA U STAŠEVICI

ISSN

184

6-73

77

Godište 12. BOŽIĆ, 2017. Broj 1. (12)

Prvopričesnici s roditeljima i župnikom u Staševici 2017. godine

Teta Seka i župnik s djecom iz vrtića na blagoslovu jaja

Obitelj Anđele i Nede Dropulića na krštenju sina Mihaela 27. studenoga 2016., sinovi: Mihael, Rafael, Gabrijel, Jurica i Drago; kćerke: Lucija, Patricija i Vesna. Neka živi loza naša!

Učenici od I. do IV. razreda u Staševici poslije mise, na prvi dan škole

Dragi moji Staševčani u župi, Domovini i po svijetu!

Radosna srca vas pozdravljam preko našega župnog lista Staševica. Želim vam mir i blagoslov Božji u povodu slavlja Božića i božić-nih blagdana. Poruka toga dragog blagdana je da Bog dolazi u naš svijet i život. Ona je puna nade i pouzdanja u Božju pomoć, svjedočan-stvo njegove ljubavi za svakoga od nas.

Božić je uvijek povezan s djetetom. Pove-zan je s Djetetom u jaslicama, s našom dje-com, djecom svijeta i djetetom koje, usprkos poodmaklih godina, još uvijek živi u nama. Božić nas podsjeća na ljubav, dobrotu i razu-mijevanje, na nježnost i ohrabrenje, na rado-sno srce i raširene ruke. Božić je povezan i s novim početkom. Iako malim koracima, želi da iziđemo iz sive svagdašnjice. Božić nas pove-zuje s Bogom i ljudima Božjim miljenicima. U Isusu nam Bog dolazi u susret. Njegova vjer-nost ne poznaje granica.

Radi nas i radi našega spasenja Bog posta-je čovjekom. Daruje nam se iz ljubavi i poziva nas da ga slijedimo. Ne u sjaju i slavi, nego u siromaštvu svratišta, u nedostatku naše ljuba-vi i ograničenosti naših pothvata. Bog nam se daruje u obličju Djeteta u jaslicama. Poručuje nam da je on naše svjetlo i naša nada usprkos brigama, tjeskobama i potrebama. S Djetetom u jaslicama Bog počinje disati na zemlji, a njegova riječ odzvanja u našim ušima. Zaputimo se s

njim kako bismo otkrili da nas Božić preobra-žava i da njegova prisutnost u našem životu postaje stvarna i opipljiva.

Na božićnu radost podsjeća nas i božićno drvce kojim ukrašavamo naše domove, božić-na svijeća koju užižemo za obiteljskim stolom. A malu radost pripravlja nam svakako i naš župni list koji držimo u rukama. I on je prigoda, pače i poticaj, da se sjetimo jedni drugih, da bacimo pogled na ono što se u protekloj godi-ni sve dogodilo u našoj Staševici. Na stranica-ma koje slijede pregršt je vijesti iz života naše župe, izvješće o radu s mladima i odraslima, o školskoj djeci i vjeronauku, o Prvoj svetoj pričesti i krizmi. Uza zgodopisje je i izvješće o slavlju blagdana našega zaštitnika sv. Staša, kao i crtice iz naše narodne i kulturne baštine.

Uzmite i čitajte nas župni list! To vam je mala zbirka dobrih vijesti između nas i o nama, koje izgrađuju i oplemenjuju. Drage su nam, jer su naše, dio nas, i jer su za nas napi-sane. Neka ovo raznovrsno štivo bude svim Staševčanima moja božićna čestitka, dragi pratitelj u ove božićne dane i blagdane.

Dragi moji Staševčani u župi, Domovini i po svijetu, neka vas Gospodin obdari svojim mirom i zamiluje svojim blagoslovom.

Na dobro vam došlo sveto porođenje Gospodnje! Čestit i veseo Božić i blagoslov-

ljena nova, 2018. godina!Vaš župnik

Fra Vinko Prlić

LIST ŽUPE SV. STAŠA U STAŠEVICIL IST ŽUPE SV. STAŠA U STAŠEVICIGOD. 12. BOŽIĆ, 2017. BR. 1. (12)

STAŠEVICA

1STAŠEVICA

jaslicama Bog počinje disati na zemlji, a njegova riječ odzvanjau našim ušima. Zaputimose s

ljena nova, 2018. godina!Vaš župnik

Fra VinkoPrlić

2 STAŠEVICA

BLAGOSLOV OBITELJIBlagoslov obitelji počinjemo od Gnječa, 26. XII. u 12 sati.

Za blagoslov pripremiti blagoslovljenu vodu, križ, svijeću, isključiti televiziju

i skupiti obitelj na molitvu, ako su u blizini.

Može se dati prilog za potrebe župe, crkvu, gorivo, župni list.Ubilježiti se za primanje

vjerskog lista i odmah platiti.

Božićna ispovijed u našoj župi bit će u nedjelju 17. prosinca u 11 sati.

Što je dočašće?U došašću Crkva ima pred očima dvo-

struki dolazak Krista Spasitelja – onaj dola-zak njegov koji se zbio u vremenu i dolazak na koncu vremena, kada će doći kao sudac živih i mrtvih. U došašću nam je dano da iskusimo čežnju starozavjetnih vjernika za Spasiteljem, za obećanim Mesijom, ali nam je također dano da iskusimo ljepotu blagoslova koji je na nas došao po Spasitelju. Kroz cijelo došašće provlači se tiha radost nadanja.

No, došašće je i pokorničko vrijeme jer nam se pred oči stavlja i onaj drugi dolazak koji moramo dočekati budni i spremni jer Krist dolazi kao sudac koji će svakome suditi po njegovim djelima. Stoga je vrijeme iščekiva-nja ujedno i vrijeme koje nam je darovano da okajemo svoje grijehe i da činimo djela poko-re, kako ne bi strepili od toga drugog dola-ska, već ga iščekivali u miru i radosti. Tako su ova dva dolaska isprepletena, a Crkva nam pred oči stavlja Betlehemsko djetešce kako bi u nama osvijestila da je to dijete došlo da nas spasi od propasti i suda.

SSSSSSSSSSSSRRRRRRRRRRRREEEEETTTTTTTTTTTTTNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE IIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIII BBBBBBBBBBBBBBBBBBBBLLLLLLLLLLLLLLLAAAAAAAAAAAAAAAAAAAGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOSSSSSSSSSSSSLLLLLLLLLLLLLLLLLLOOOOOOOOOOOOOOOOVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVLLLLLLLLLLLLLLLLLJJJJJJJJJJJJJJJJJJEEEEEENNNNNNNNNNNNNEEEEEEE BBBBBBBBBBOOOOOOOOOŽŽŽŽŽŽŽŽIIIIIIĆĆĆĆĆĆĆĆĆĆĆĆĆĆĆĆĆĆĆĆĆĆĆĆĆĆĆĆĆĆĆĆĆĆĆNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE BBBBBLLLLLAAAAAAAAAAGGGGGGGGGGGGGGGDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDAAAAAAAAAAAAAAAAANNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNEEEEEEEEEEEEEEE SSSSSSSSSSSSVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVIIIIIIIIIIIMMMMMMMMMMMMMMMMMMM VVVVVVVVVVVVVVVVJJJJJJJJJJJJJJJEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEERRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRNNNNNNNNNNNNNNNNNIIIIIIIIIIIIIIICCCCCCCCCCCCCCCCCCCIIIIIIIIIIIIMMMMMMMMMMMMMMMMMMAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA ŽŽŽŽŽŽŽŽŽŽŽŽŽŽŽŽŽŽŽŽŽŽŽŽŽŽŽŽŽŽUUUUUUUUUUUUUUUUPPPPPPPPPPPPPPPPPEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE SSSSSSSSSSSSSSSSSSVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVV........... SSSSSSSSSSSSSSSTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA UUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUU SSSSSSSSSSSSSSSTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIICCCCCCCCCCCCCCCCCCCCCCCCCCCCCCCCCCCCIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIII,,,, HHHHHHHHHHHHRRRRRRRRRRVVVVVVVVVVVVVVVVAAAAAAAAAAAAAAAAATTTTTTTTTTTTTTTTSSSSSSSSSSSSSKKKKKKKKKKKKKKKKKKOOOOOOOOOOOOOOJJJJJJJJJJJJJJJ IIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIII SSSSVVVVVIIIIJJJJJJJJJJJJJJJJEEEEEEEEEEEEEEEEEETTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTUUUUUUUUUUUUUU ŽŽŽŽŽŽŽŽŽŽŽŽEEEEEEEEEEEEEEELLLLLLLLLLLLLLIIIIIIIIIIIII UUUUUUUUUUUUUUUURRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRREEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDNNNNNNNNNNNNNNNNNNNIIIIIIIIIIŠŠŠŠŠŠTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOO LLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIISSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSTTTTTAAAAAAAAAAAAA

Božić - čudesna razmjenaOduvijek je, na području vjere i kulture, Bo-

žić izazivao ljudsko stvaralaštvo. Knji-ževnici i pjesnici, slikari i glazbenici, teolozi i etnografi svojim ostvarenjima nastojali su se približiti tajni Boga koji u Isusu postaje čovje-kom i uprizoriti poruku Božje ljubavi koja u Isusu dobiva konkretno obličje. Među tim pokušajima vrijedan je spomena i onaj rano-kršćanski, koji tajnu Božjeg dolaska u ljud-sku povijest predstavlja u obliku čudesne razmjene, admirabile commercium. Tu sliku preuzima i božićno bogoslužje kad kaže da Stvoritelj ljudskoga roda uzima tijelo, rađa se od Djevice Marije i postaje čovjekom da nas obdari svojim božanstvom, to jest svojim spasenjem. U božićnom bogoslužju Crkva moli: »Bože, divno si sazdao čovječje dosto-janstvo, a još divnije ga obnovio: udijeli nam dioništvo u božanstvu svoga Sina, koji je rođenjem uzeo našu ljudsku narav.«

U Božiću se, dakle, ostvaruje i događa ta čudesna ili sveta razmjena između Boga i čovjeka. U Isusu se Bog rađa kao smrtan čovjek, a mi smrtni ljudi u Kristu primamo božanski život. Pojam čudesne zamjene na divan način uprizoruje božićnu tajnu te

označuje usku povezanost između silaska Sina Božjega iz nebeske slave i uzdignu-će čovjeka i čovječanstva k Bogu. U Isusu Bog postaje čovjekom, a mi smrtni ljudi u Kristu primamo božanski život, što u konač-nici znači spasenje. Bit Kristova utjelovljenja ujedno je i uzvišenje čovjeka, dar koji nam omogućuje zajedništvo s Bogom.

Bog na putu prema čovjekuBog postaje čovjekom. Ta naoko jed-

nostavna tvrdnja skriva u sebi nedokučivu tajnu vjere. Bog dolazi u svoj svijet, koji je zapravo i naš. U Isusu prepoznajemo crte njegova lica, upoznajemo njegovo čovjeko-ljublje, njegovu ljubav koja nam se sebedar-no daruje. Ta Božja ljubav obuhvaća i mije-nja svijet i svakoga od nas.

Koje li lijepe razmjene!? Nepravda mno gih skriva se u jednom pravedniku. Pra-vednost jednoga opravdava mnoge grješnike. Ne radi se jedino o razmjeni svojstava nego o razmjeni biti. Isus Krist, vječni Sin Božji »nije se ljubomorno držao svoje jednakosti s Bogom, nego oplijeni same sebe uzevši narav sluge i postavši sličan ljudima« (Fil 2, 6-7). Da

3STAŠEVICA 3STAŠEVICA

4 STAŠEVICA

To je otajstvo koje slavimo o Božiću, što je i uzrok naše radosti. Tu misao jasno očituje božićno bogoslužje. U svetoj noći, prikazu-jući darove na oltaru, Crkva moli: »Neka ti omili, Gospodine, prinos ove svetkovine: po ovoj svetoj razmjeni darova obnovi nas na sliku Isusa Krista u kojem je naša ljudska narav sjedinjena s tvojim božanstvom.«

Tajna je naše vjere Sin Božji, koji je kod Boga od početka i sam Bog, postaje čovje-kom. Upravo o Božiću Bog nas uvodi u svoje vječno otajstvo. Dolazi k nama i sklapa savez vječan. Bog nam se toliko približuje da posta-je jednim od nas. Uzima naše krhko tijelo. Po djelovanju Duha Svetoga rađa se od ljudske majke, Djevice Marije, i postaje čovjekom. Bog u našem tijelu. I tu se događa mjesto susreta između Boga i čovjeka, ta čude-sna razmjena između neba i zemlje. U Isusu božansko dopire do ljudskoga i ljudsko do božanskoga. U tajni Božića Bog se sjedinjuje s nama i čini od naše povijesti Božju povijest, povijest spasenja.

bi čovjek, rob grijeha, dospio do Božje slave, Isus postaje zalogom u toj razmjeni.

Oduvijek je Bog na putu prema čovje-ku. Sva povijest spasenja povijest je Božjeg dolaska. Bog dolazi k nama, postaje jedan od nas, uzima na se veličinu i bijedu naše-ga ljudskog življenja. Upravo u tajni Božića očituje se ta čudesna razmjena koja ne tvrdi: čovjek je postao Bogom, nego Bog je postao čovjekom. Od onoga prvog Božića Bog je u svakom ljudskom biću. U svetoj božićnoj noći sjedinjuje se nešto, što je izgledalo zauvijek podijeljeno. Bog ne prebiva više u nedoku-čivoj udaljenosti od svoga svijeta. Više ne postoji nepremostiv razmak između Boga gore na nebu i nas ovdje na zemlji: grani-ca je izbrisana, zajedništvo uspostavljeno. Neshvatljivi, neizmjerni i veliki Bog, kojega čitav svemir ne može obuhvatiti i nijedan ljudski govor opisati, uzima ljudsko obličje. Postaje čovjekom vidljiv, opipljiv i dodirljiv.

U tom smislu Božić je blagdan Božje blizine. To je radosna vijest našega Božića.

Klanjamo se jednom rođenju, Jednom djetetu, pred jaslamaOvdje se slavi ljudski život u svom najsvetijem izrazu.

Svjetlo Isusa i Marije obasjava svaku kolijevku, svako ljudsko stvorenje...

Moramo štovati život u njego-

vu najkrhkijem obliku, u nje-

govoj nevinosti i biti.

U papirnatom, željeznom i

cementnom srcu modernog

čovjeka treba iznova oživje-

ti kucanje ljudske simpatije,

jednostavnog, čistog i pleme-

nitog osjećaja.

Potrebna je poezija stvari koje

se rađaju i žive od ljubavi.

bl. Pavao VI.

Bog postaje na jedinstven i neopoziv način tijelo, uzima na se naše ljudsko obličje, krhko tijelo i nastanjuje se među nama, pre-biva usred nas. Bog sâm spušta se u nizine našega bića i života, postaje Djetetom, rađa se na putu u tuđini, polažu ga u jaslice, prate u izbjeglištvo. Ne bavi se mišlju kako bi od vremena do vremena došao k nama i opet oti-šao od nas. Isus ostaje s nama i onda kad je opasno i bezizlazno. I onda kad mislimo da su nas svi napustili, da nas nitko ne razumje, Bog je s nama u »sve dane do svršetka svijeta«.

Čovjek na putu prema BoguPo Isusovu rođenju, po Božiću, mi, ogra-

ničene osobe, ulazimo u Božju vječnost, posti-žemo svoj konačni cilj, ostvarujemo svoje život-ne težnje. Božja poruka utkana je u tu našu čežnju za Božjom blizinom, za njegovim dola-skom u naš svijet. Bog je divno uredio naše ljudsko dostojanstvo, a još ga divnije obnovio kad je njegov Sin uzeo našu ljudsku narav. Isusov rođendan početak je našega preporo-đenja, to jest našega otkupljenja, našega puta prema Bogu. U tajni Božića Bog skriva svoje

5STAŠEVICA

božanstvo i pojavljuje se u našemu ljudskom obličju. Započinje život u vremenu da sve palo sebi uzdigne, obnovi sklad svijeta, a nas zalu-tale pozove u svoje zajedništvo.

Božić je otajstvo te čudesne razmjene. Čovjek nudi Bogu svoju ljudsku narav, a Bog obdaruje čovjeka svojim novim, božanskim životom, rođenjem odozgor. U Kristu prima-mo obnovljenu narav, novi život. Središnje osobe božićne tajne su Bog i čovjek. Bog postaje čovjekom, a, zahvaljujući Božiću, čovjek ulazi u zajedništvo s Bogom. Stoga se u Božiću zrcali istina uzajamne poveza-nosti između Boga i čovjeka, naše upućeno-sti na Boga i Božje upućenosti na čovjeka.

»Poznato vam je milosrđe Gospodina našega Isusa Krista, kako je radi vas od bogataša postao siromah da vi postanete bogataši njegovim siromaštvom« (2 Kor 8, 9). To Kristovo dragovoljno osiromaše-nje i prihvaćanje ljudske naravi je čudesna razmjena naravi između Boga i čovjeka. Kao što Krist ulazi u vrijeme i uzima ljud-sku narav, slično bismo trebali i mi uroni-

6 STAŠEVICA

ti u božansku narav, ući u zajedništvo s Bogom. Veličina Božje ljubavi očituje se u njegovoj spremnosti da uzme na se našu narav i daruje nam mogućnost sudjelo-vanja u svojoj božanskoj naravi. Bog ulazi sebedarno u tu čudesnu razmjenu. Božji udio u djelu čovjekova spasenja jest on sam. Bog se daruje u potpunosti. Plijeni samoga sebe kako bismo zadobili udjela u njegovu božanstvu.

Božji silazak u ljudsku povijest ne iscrp-ljuje se jedino u njegovu dolasku. Ne bi nam mnogo koristilo da je Bog samo došao k nama, postao jedan od nas, podijelio i umnožio ljudsku bijedu. Kad dolazi k nama, Bog nastupa kao onaj koji je bogat milosr-đem. On nas obdaruje svojim, Božjim bogat-stvom, obdaruje nas spasenjem. Svojim rođenjem Isus nam otvara put prema Bogu. I nema drugog putu k Bogu osim po Isusu Kristu, koji je iz ljubavi prema nama, »radi nas i radi našega spasenja«, postao čovje-kom. Uzima ljudsku narav, sjedinjuje se sa svakim ljudskim bićem, postaje jednim od nas, da nas spasi. Postaje čovjekom, da bi svaki od nas mogao biti dijete Božje.

Na putu prema Bogu ne smijemo se zaustaviti. Tek onda događaj Isusova dolaska ostvaruje svoj cilj, kada i mi koji smo obdare-ni njegovim dolaskom, to iskustvo dijelimo s drugima. Iako siromasi materijalnim sredstvi-ma, možemo obogatiti druge svojom ljubav-lju, prijateljstvom i razumijevanjem. Tko pre-poznaje i uviđa tuđu nevolju, taj ima srca za nju i naći će načina da je ublaži.

O Božiću se, dakle, događa ta čudes-na razmjena, stvarnost koja promjenjuje naš život. Prepoznajemo se kao stvorenja koje Bog ljubi, sretni jer ima netko tko nas razumi-je i kome smo doista važni. Poruka je Božića da nam je Bog blizu i da smo mu važni, da s nama računa. Božić je dokaz da je naš život blagoslovljen Božjim dolaskom među nas i njegovim životom s nama. Radost Božića užiže se kao svijeća na tajni čudesne ljubavi, koja svima pruža mogućnost jednoga novog početka. O Božiću Bog se želi roditi u tvome srcu i u tvojoj misli. Želi te uplesti u najljepšu povijest ljubavi u kojoj Bog postaje čovjekom, da bi ti mogao postati djetetom Božjom, novo stvorenje po njegovoj namisli.

Dinko Aračić

„Jeste le čuli najnoviju vijest?“, upita

vodič karavane. „Siromašnim putnicima

trgovac je obećao da mogu s nama sve

do Egipta.“

„Što mu je palo na pamet?“, upita

jedan.

„No obećao im je“, reče vodič.

„Jeste li čuli?“, upitala je velika deva kad

su životinje ostale same. „Prevalit ćemo

pustinju u društvu jednoga magareta.“

„Fuj“, mislila je druga deva.

„A kako će nas moći slijediti jedno

magare?“, zapita treća deva.

„Spotaknut će se prije negoli stigne-

mo do pola puta“, mislila je četvrta deva.

„To bi bilo najbolje što bi nam se

moglo dogoditi“, objasni najstarija deva.

„Onda bismo časno stigli u Egipat a da

nas ne ismiju.“

„Tišina!“, dade znak prva deva. “Evo

ga dolazi.“

„Pravite se da ga ne vidite“, naloži stara

deva. „Ne odgovarajte, ako vas što upita.“

Josip je vodio magare. Marija ga je sli-

jedila s djetetom u naručju. Onda iziđe

trgovac iz gostionice.

„Vi biste morali prodati svoje magare“,

reče. „Ne možete ga voditi sa sobom.“

„A zašto ne?“, upita Marija.

„Ono ne može držati korak s deva-

ma. Vi možete jahati na jednoj od mojih

deva.“

„Ne možemo ga prodati“, reče Josip.

„Ono će sigurno moći svladati put“,

nadoda Marija.

„Više ćemo dana ići“, reče trgovac.

„Magare ne će izdržati.“

„Bog nam ga je dao“, reče Marija. „Bez

njega smo kao izgubljeni, ono čuje što

mi ne čujemo i vidi što mi ne vidimo.“

Trgovac se naljutio.

„Urazumite se i prodajte ga!“

„Naše magare može vidjeti anđele“, reče

Josip. „Uvijek nas je vodilo na pravi put.

Vrlo smo ti zahvalni da nam želiš pomoći,

ali se ne želimo rastati od magareta.“

Potjera

se anđeo i pomogao mi. A tako će biti i

ubuduće, anđeo nam je obećao.“

„Zašto onda morate u Egipat?“

„Zato jer kralj želi pogubiti dijete.“

Na te riječi nastade velik nemir među

životinjama. Trebalo je dosta dok su se

umirile.

Ujutro rano na odmorištu je vladala

velika užurbanost. Sve je bilo spremno za

polazak. Jedino je bogati trgovac još uvi-

jek sjedio za stolom doručkujući. Josip je

na magare natovario prtljagu. Nakon što je

Marija nahranila dijete, Josip joj je pomo-

gao sjesti na magare. I kad se namjestila,

igrala se s djetetom koje se smiješilo deva-

ma. One su ispružile svoje vratove i potpu-

no zaboravile na svoju uobičajenu oholost.

Najednom se začu topot konjskih kopita.

Odmah zatim pojavi se skupina vojnika.

„Marijo“, povika prestrašen Josip. „Eto

vojnika! Vjerojatno nas traže. Gdje se

možemo sakriti?“

U istom trenutku skupiše se deve oko

magareta te sakriše njega i Mariju da ih

vojnici ne ugledaju.

Kapetan skoči s konja i požuri prema

gostionici.

„Jeste li vidjeli mladi bračni par s

novorođenčenim?”, povika s vrata.

„Tko bi to putovao s djetetom u pusti-

nju?“, podrugljivo će trgovac. „Zbog čega

bi onamo išli?“

„Da sakriju dijete!“

„A zašto?“

„Herod je doznao da je prije nekog

vremena u Betlehemu rođeno dijete o

kojem se kaže da će jednoga dana biti

kralj. Herod to želi spriječiti.“

„Zašto ga onda ne tražite u Betlehemu?“

„Pretražili smo cijeli grad. No onda

je Herod doznao da je mladi bračni par,

koji je boravio u nekoj štali izvan grada,

upravo u noći kad smo onamo došli,

nestao sa svojim djetetom.“

Gunhild Sehlin,

Marijino malo magare i bijeg u Egipat

8 STAŠEVICA

Trgovac uđe u svratište.

„Ne boj se, malo magare“, reče Josip.

„Ne ćemo te prodati.“

„Hvala ti, moje malo magare“, reče

Marija i pogladi ga po njušci. „Hvala ti

što si nas dovelo do ovoga odmorišta.“

U međuvremenu se mališan probudio.

Kad je ugledao krupne deve, kliktao je i

pružao ručice kao da ih želi pomilovati.

Potom Marija s djetetom uđe u gostio-

nicu, a Josip za njom.

„Malo magare“, reče stara deva, „Tko

su te osobe? Tko je to dijete?“

„Ah“, reče magare radosno, „ono će

biti naš dobri Pastir!“

„Dobri Pastir?“, razmišljale su deve.

„Možda misliš na Onoga kojega nam je

Bog obećao poslati s neba na zemlju?“

„Upravo tako“, odgovori magare.

„A tako!“, potvrdiše sve životinje.

„Kad me dotaknuo“, reče deva, „osje-

tila sam se tako sretnom da sam povje-

rovala kako dane i noći kroz pustinju

mogu trčati.“

„Kad se smiješilo“, nadoda najbliža

deva, „divan miris osjetio se naokolo,

miris svježa sijena i tek procvala cvijeća.“

„Taj miris osjeća se još uvijek“, potvrdi

druga deva.

„Malo magare?“, upita starija deva.

„Hoćeš li doista nositi dijete i majku sve

do Egipta? To ti ne će uspjeti!“

„Hoće, sigurno, već sam nosilo Mariju

od Nazareta do Betlehema.“

„To je kraći put. Do Egipta je vrlo dale-

ko. Ja bih mogla ponijeti dijete i njegovu

majku.“

„Ne! Ja sam Marijino magare!“

„Ali barem malo, kad se ti umoriš!“

„Vidjet ćemo“, reče magare. „Možda tu

i tamo, ali na kratko.“

„I ja, i ja“, povikaše ostale deve.

„Je li istina, da možeš vidjeti anđele?“,

upita druga deva.

„Da“, odgovori magare. „Svaki put,

kad nam je prijetila opasnost, pojavio bi

9STAŠEVICA

Nesebično darivanjeSveto Pismo nas uči da je blaženije davati nego primati. Još je ljepše na dar uzvratiti zahvalnošću. Izgleda da već dolazi vrijeme kada će postati najveći dar nekomu dariva-ti vrijeme! Jer njega je sve manje i manje u užurbanoj trci života. Danas se još uvijek poklon mjeri vrijednošću novca, a očito smo na putu kada će se poklon mjeriti vrijedno-šću „koliko imam vremena za drugoga“.

Nitko od nas ne voli sebične ljude. To su oni koji misle samo na sebe. Za njih pojam

„drugi“ ne postoji. Sve su podredili „prvom licu jednine“ (sebi i svojima). Sebičnost isklju-čuje pojam darivanja. Darivanje traži još neko-ga, iako znamo i sebe počastiti nekim darom (kad se već netko drugi ne sjeti to učiniti). S druge strane, svi smo, vjerujem, u životu nešto darivali ili dobili nešto na dar. Što se tiče dara, netko je imao više sreće, a netko manje. Sada je pitanje: čime se mjeri sreća? Količinom, tj. veličinom dara ili srca koje poklanja? Dar može biti različit: knjiga, novac, parfem, mobi-tel, smiješak, cvijet, umjetnička slika, krv, auto-mobil, boca pića, karta za neko putovanje itd. Svaki taj dar nosi u sebi pažnju i ljubav onoga tko dariva i onoga komu je namijenjen. Zasluženo ili ne – (ne) manje bitno. Lijepo je darivati. Uostalom, što imamo da nismo pri-mili? Život nam je darovan. Darovani su nam roditelji! Takvi kakvi jesu, hvala Bogu, kao otac i majka! Zar i na tomu daru ne zahvali-

ti? Pa zatim za ovaj komadić zemlje – krvlju natopljene. I ovo je dar! Unatoč šali koja glasi: „samo 4 milijuna imaju sreću živjeti u BiH, ostali nemaju tu sreću... ali imaju sve osta-lo“. Zar nije poseban dar i zdravlje (ako ga još imamo)? Biti među onima koji se svako jutro bude i idu na posao (ako i to imamo)? Koji mogu mirno spavati? Koji se imaju gdje

Lovro, Filip i Jakov

10 STAŠEVICA

bezbrižno igrati ili okupati? Možemo li uopće nabrojati koje sve darove imamo, posjeduje-mo, nekomu dugujemo, na kojima zahvalju-jemo?! Majka Tereza lijepo reče: „Nije stvar u tome koliko darujemo, nego koliko ljubavi posvećujemo darivanju.“ Sveto Pismo nas uči da je blaženije davati nego primati. Još je ljepše na dar uzvratiti zahvalnošću. Izgleda da već dolazi vrijeme kada će postati najveći dar nekomu darivati vrijeme! Jer njega je sve manje i manje u užurbanoj trci života. Danas se još uvijek poklon mjeri vrijednošću novca, a očito smo na putu kada će se poklon mjeriti vrijednošću „koliko imam vremena za drugo-ga“. Stalno govorimo jedni drugima: nemam vremena.

Jedna prekrasna i poučna priča veli kako je draguljar sjedio za stolom i kroz izlog svoje raskošne trgovine promatrao prolaznike. Neka se djevojčica odjednom približila trgovini i prislonila nosić uza staklo

izloga. Kao nebo plave oči radosno zasjaše kad ugleda jedan od izloženih predmeta. Ušla je odlučno i prstom pokazala tirkiznu ogrlicu. „To je za moju sestru. Možete li mi je zapakirati kao poklon?“ Trgovac s nevje-ricom pogleda djevojčicu i upita: „A koliko novca imaš?“ Ona se podiže na prste, stavi na pult limenu kutiju, otvori je i isprazni. Bilo je tu nekoliko manjih novčanica, šaka sit-niša, nekoliko školjki i figurica. „Hoće li biti dovoljno?“ – upita ponosno. „Željela bih starijoj sestri kupiti dar. Otkada nemamo mame, ona obavlja sve poslove i nema ni tre-nutka vremena za sebe. Danas joj je rođen-dan. Mislim da će je dar veoma razveseliti. Njezine su oči iste boje kao taj dragi kamen.“ Trgovac je otišao u prostoriju iza pulta i u zlatno-crveni papir zapakirao kutijicu. „Uzmi je i pazi na nju“, reče djevojčici. Ona uze paketić kao pobjednički pehar i ponosno izađe iz trgovine. Sat vremena kasnije u trgo-

Ako si se jutros probudio zdrav, znaj da si sretniji od desetina milijuna ljudi koji će zbog bolesti ovoga tjedna umrijeti. Ako slobodno možeš kazati svoj stav, bez stra-ha od zatvora, mučenja ili smrti, onda si sretniji od tri milijarde ljudi širom svijeta koji nemaju tu povlasticu. Ako imaš sve ono što zadovoljava tvoje osnovne životne potrebe, sretniji si od 75% ljudi koji to nemaju. Ako imaš redovne prihode od svog posla, onda pripadaš među 10% sretnika koji to imaju. Ako su ti roditelji živi i ako su još uvijek u braku, ti si jedan od sretnika. Ako ti je na licu osmijeh i ako si zahvalan na onome što imaš, mudriji si od većine onih koji to isto mogu ali ne rade. Ako si pročitao ovu poru-ku, onda imaš dva razloga da budeš još sretniji: Prvi: sretniji si od dvije milijarde ljudi koji još uvijek ne znaju čitati; Drugi: sretni-ji si jer znaš da netko misli na tebe. Zato, ostani sretan i neka te dragi Bog čuva. Još bih nadodao: budi sretan/na, ako možeš nesebično darivati sebe, svoje darove, talente, vrijeme! Jer po darivanju (i oprašta-nju) najbliži smo Bogu!

Mr. Mladen Šutalo

11STAŠEVICA

vinu uđe prekrasna djevojka s kosom boje meda i divnim tirkiznim očima. Stavi na stol kutijicu koju je trgovac nedavno zapakirao i upita: „Je li ova ogrlica kupljena u vašoj trgo-vini?“ „Da, gospođice.“ „Koliko je koštala?“ „U mojoj trgovini cijene su stvar povjerenja, tiču se samo mene i mojih kupaca.“ „Moja sestra je imala samo nešto sitniša, sigurno nije mogla platiti ovako vrijednu ogrlicu!“ – reče djevojka gurajući kutijicu natrag trgov-cu. Trgovac zatvori kutiju, složi omot i vrati je djevojci. „Vaša je sestra platila najvišu cijenu: dala je sve što je imala.“

Tko još daje sve što ima? Bog s neba i majka na zemlji! Bog nam daruje sve što imamo i što jesmo, a majka nam daruje sve što nam treba da to i ostvarimo, tj. da bismo bili zadovoljni, uspješni, sretni, ispu-njeni, blagoslovljeni. Daruje sebe, kako bi nama bilo bolje! Zato „osjećati zahvalnost, a ne iskazati je, isto je što i umotati dar, a ne predati ga!“ Riječ hvala možda izgleda mala kad se izgovori, ali je velika kad se propusti i ne želi izgovoriti! Zaboravim li reći Bogu hvala na kraju dana? Na svakom danu? Na prilici što mogu još jedanput pokušati?

VRATI SEVRATI SE

Tko će upalit vatruTko će upalit vatruna ognjištu rodnoga praga,na ognjištu rodnoga praga,tko će ugrijat kuću,tko će ugrijat kuću,koja je srcu draga?koja je srcu draga?

Vrati se u zimske večeri,Vrati se u zimske večeri,dok studen lice para.dok studen lice para.Tamo preko brda i dolaTamo preko brda i dolačeka te kuća stara.čeka te kuća stara.

Sad tamo nikoga nema,Sad tamo nikoga nema,tek vjetar pozdrave nosi,tek vjetar pozdrave nosi,tu nam je djetinjstvo bilo,tu nam je djetinjstvo bilo,tu smo se igrali bosi.tu smo se igrali bosi.

Vrati se u zimske večeri,Vrati se u zimske večeri,na ognjištu svome stani,na ognjištu svome stani,upali vatru i vidi,upali vatru i vidi,gdje li su prošli nam dani.gdje li su prošli nam dani.

Tišina probada srce,Tišina probada srce,a suza niz lice pada.a suza niz lice pada.To je baština tvoja,To je baština tvoja,bila je prije i sada.bila je prije i sada.

Dat će Bog radostiDat će Bog radostii kruha na našoj grudi.i kruha na našoj grudi.Samo smo ovdje svoji,Samo smo ovdje svoji,tu žive naši ljudi.tu žive naši ljudi.

Adolf Polegubić Adolf Polegubić

13STAŠEVICA

Jubilej imotske Gospe od AnđelaZa blagdan Gospe od Anđela, 2. kolovoza

2017. navršilo se 300 godina od oslobo-đenja Imotskoga od Osmanlija, u kojem je kršćanski puk prepoznao Gospinu pomoć. Ta pobjeda nad nadmoćnim nekrstom ozna-čila je veliku prekretnicu u povijesti Imotske krajine. Stoga je taj jubilej, koji je 2. kolovoza 2016. otvorio nadb. Marin Barišić, zaslužio da bude višestruko obilježen.

Čežnja za slobodomSanjajući o velikom carstvu, Osmanlije

su s maloazijskog područja prvi put g. 1386. dospjeli do Neretve. Nakon što su dvije godi-ne kasnije potučeni kraj Bileće, češće su se zalijetali u bosanske krajeve i zauzimali ih. Tijekom 15. st. nastavili su pljačkati i osvaja-ti do Zagreba, a sredinom 15. st. prijetili su srednjoj Europi. Nakon što su g. 1493. potukli hrvatsku vojsku na Krbavskom polju, nastavi-li su osvajati preostale dijelove Hrvatske. Već iste godine pokorili su Imotski... Na slobodi je na kraju ostao tek Zagreb s ”ostatcima ostata-ka nekoć slavne Hrvatske Kraljevine”. Uslijed obrane, mnogi su Hrvati izginuli, desetci tisuća odvedeni su u ropstvo, a brojni su se odselili u sjeverne susjedne zemlje. Mnoštvo hrvatskih krajeva ostalo je pusto. Turskim vlastima bilo je na zauzetim područjima naj-važnije ubiranje poreza, a g. 1516. započe-li su pravi progoni. Crkve su pretvarane u džamije, nove nije bilo dopušteno graditi, a stare su jedva dopuštali popravljati. Katolička vjera bila je sad trpljena, sad progonjena. Kako su muslimani bili povlašteni, katolici su znali prelaziti na islam. Nakon što bi čuo za koji turski poraz, u kršćanskom puku rasla je nada u oslobođenje. Osobito nakon poraza g. 1683. pod Bečom, čime je otupljena oštri-ca Osmanlijskom Carstvu. Glas o čudesno izvojevanoj pobjedi po Gospinu zagovoru pod Sinjem u osvit blagdana Velike Gospe

1715., ulijevao je u srca kršćanskih vjerni-ka i u drugim krajevima nadu da će se i oni skoro osloboditi osmanlijskog jarma. Takvo raspoloženje vladalo je i u Imotskoj krajini, osobito nakon što su franjevci na čelu s fra Stipanom Vrljićem (†1742.), iz samostana s otočića na Prološkom blatu zajedno s pukom iz sela zapadnoga dijela Krajine, pobjegli 11. siječnja 1715. prema moru i sklonšte potra-žili u Zadvarju, Rogoznici i Omišu. Neko vri-jeme franjevci su se sklonili u Pisku, a zatim se preselili u Omiš i g. 1716. udarili temelje novom samostanu.

Na molbu imotskih frajevaca na čelu s fra S. Vrljićem, Mate Šoića i njegove braće, mle-tački generalni providur za Dalmaciju Alojzije Mocenigo III. odlučio je oteti Osmanlijama imotsku tvrđavu i s njom Imotsku krajinu. Dok su franjevci okupljali puk i vojsku za taj pot-hvat, spremali su se i Mlečani. Pod vodstvom fra S. Vrljića iz Omiša su krenuli za blagdan sv. Ane g. 1717. na Osmanlije koji su im se,

14 STAŠEVICA

nakon sedam dana žestokih borbi, napokon predali. Pregovori su završili 1. kolovoza, pa je na blagdan Gospe od Anđela, 2. kolovoza Imotski osvanuo slobodan nakon 224 godine turskog jarma. Toga dana s vojskom je sveča-no otpjevana zahvalnica ”Tebe Boga hvalimo” i proslavljena pobjeda. U njoj je svatko vidio pomoć Gospinu, koja je dvije godine ranije pritekla u pomoć pri oslobođenju Sinja.

Svetište - spomen na pobjeduKad je nakon okršaja imotska tvrđava

očišćena, u njezinu donjem dijelu uredili su Mlečani crkvicu (9,26 x 3,90 odnosno 4,85 m). Zalaganjem fra S. Vrljića, nabavili su za nju sliku bl. Djevice Marije raširenih ruku, koju anđeli uznose u nebesku slavu, i stavili je u nišu ponad oltara. Kupili su je vjerničkim obolom, a tako naslikana postala je privlač-na štovateljima u Imotskoj krajini. U njoj su prepoznali Gospu od Milosti, Čuvaricu svoga Grada, i prozvali je Gospom od Anđela kao uspomenu na dan oslobođenja Imotskoga od Osmanlija. Izrađena je jajčanom temperom (81,5 x 64 cm) na tri spojene daske, koje su

vjerojatno od topole. Djelo je to nepoznatoga mletačkog majstora, vjerojatno s kraja 17. ili s početka 18. stoljeća, po svoj prilici, preslik neke popularnije slike Gospina uznesenja. U više je navrata popravljana, a g. 1983. na njoj je Slavko Alač napravio temeljit restaurator-ski zahvat, kad je u crkvicu na tvrđavi stavljen njezin preslik. Očistio ju je, stručno obnovio i konzervirao g. 2011. prof. Josip Delić. Srebrni okvir za nju g. 2011. izradio je prof. Hrvoje Ljubić, a darovao ga je fra Petar Vrljičak. U toj svetoj prilici ispisana je stoljetna teška povijest pučanstva Imotske krajine, pa je ona zapravo simbol novog doba, slobode koja se rađala, Majka i Pomoćnica junačke Imotske krajine.

Gospina crkvica dugo je bila jedina crkva u Imotskom. Služila je i vojnicoma gra-ničarima i varoškim vjernicima. Nakon oslo-bođenja od Osmanlija ustanovljena je podno tvrđave župa. Dolaženje varošana u crkvu u tvrđavi, gdje je bilo nastanjeno vojno oso-blje s obiteljima, smetalo je vlastima. Zato je za župne i samostanske potrebe g. 1736.

Obnovljena crkva Gospe od Anđela u Imotskom na dan posvete 1. lipnja 2006. godine

15STAŠEVICA

sagrađena nova crkva sv. Franje Asiškoga. U nju su franjevci nastojali prenijeti novu sliku Gospe od Anđela zbog porcijunkulskog oprosta, radi kojega je u Imotski dolazio puk iz čitave Imotske krajine. Promjenom propisa o oprostima g. 1967. prirast hodočasnika u Imotski znatno je smanjen.

Iz zahvalnosti za zagovor pri oslobođe-nju od Osmanlija imotski franjevci htjeli su da Gospi od Anđela u svojoj svetoj slici bude bliža vjerničkom puku. Vojska je napustila tvrđavu, a time se ugasila i vojnička župa. Napuštana je i Gospina crkvica, pa je slika iz nje 14. svibnja 1795. prenesena u crkvu sv. Franje. Budući da je gašenje vojničke župe g. 1816. teško palo imotskim talijanašima, tražili su da se Gospina slika vrati na tvrđavu. Međutim, u dogovoru s upravom biskupije, državne vlasti odredile su 1. kolovoza 1826. da sveta slika ostane u crkvi sv. Franje. Nakon što je g. 1863. srušena stara i započeta nova crkva, slika je ponovno vraćena na tvrđavu. Puk je tako mogao k njoj nesmetano dolaziti, pa je taj kutak postao drag i svet svakom Imoćaninu.

Za 250. obljetnicu oslobođenja od Osmanlija, Gospina crkvica na tvrđavi je g.

Tvrđava Topana u Imotskom s obnovljenom crkvom 2006.

Posvećen oltar u Gospinoj crkvi, 1. lipnja 2006.

Unutrašnjost Gospine crkve na Topani

1967. obnovljena. Po završetku obrambe-noga Domovinskog rata (1991.-1995.) na njoj je poduzet temeljit obnoviteljski zahvat. Zalaganjem župnika fra Vinka Prlića i pod nadzorom Državne uprave za zaštitu kulturne i prirodne baštine iz Splita, g. 1997. vraćena je u prvotno stanje. Zbog novih bogosluž-nih propisa, uzdužni dio postao je lađom s oltarnim prostorom i novim se slavolukom povezao s dogradnjom iz 1778. godine. Dotadašnja bočna kapela, koja je služila za bogoslužje, pretvorena je u sakristiju. Kameni oltar darovao je fra Nedjeljko Brečić i iskle-sao akad. kipar Vene Jerković, a vitraj izradio akad. slikar Josip Botteri Dini. Nakon obno-ve, crkvu s oltarom posvetio je 1. lipnja 1997. nadb. Marin Barišić. Ponad oltara je preslik Gospe od Anđela, a izvornik u samostanskoj kapeli. O ljubavi Imoćana prema svojoj Gospi svjedoče brojni zavjetni darovi, redom zlatni-na, koji se čuvaju u samostanskoj zbirci.

Zaštitnica grada i krajineNakon oslobođenja od turskog jarma,

blagdan Gospe od Anđela u Imotskom se svečanije slavi. U početku na tvrđavi, a kasnije u crkvi i u tvrđavi. Na spomen pobjede, nosila

se Gospina slika iz tvrđave starim Gradom u crkvu sv. Franje i natrag, a neko vrijeme neka-dašnjim grobljem ispred crkve sv. Franje. Pred blagdan zvona su pozivala na devetnicu koja se obavljala na tvrđavi, a na sam blagdan vjer-nički svijet se već od ranog jutra okupljao u samostanskoj crkvi oko Gospine slike.

250. obljetnica pobjede nad Osman-lijama proslavljena je 6. kolovoza 1967. Glavno slavlje predvodio je nadb. Frane Franić (†2007.), uz biskupa Ivu Gugića (†1996.), broj-ne svećenike i vjernike. Gospinu sliku iz tvrđa-ve vlasti u toj prigodi nisu dopustile prenijeti u procesiji nego je u automobilu prevezena do crkve sv. Franje, pred kojom je svečano doče-kana i u kojoj je održano glavno slavlje.

Nakon uspostave suvremene Repub-like Hrvatske štovanje Gospe od Anđela je živnu-lo, osobito od g. 1993. kad je proglašen njezin blagdan Danom općine. Tada je obnovljena i deventica u kojoj svaki dio župe ima svoj zavjet-ni dan, a predvode je župnici župa imotskoga samostanskog okružja sa svojim župnim zboro-vima. Na blagdan narod Božji posebno privuče popodnevna procesija s Gospinom slikom od crkve sv. Franje do tvrđave, gdje se drži sveča-no večernje misno slavlje.

Pogled na nadograđeni samostan i zvonik u Imotskom

17STAŠEVICA

Jubilej - prigoda za ispitKažu da je povijest učiteljica života.

Nju obilježavaju ljudi, događaji i činjenice koji se utiskuju u živote pojedinaca, mjesta, krajeva i čitavih naroda, dobro se pamte i nikad se ne zaboravljaju. Prošlost je temelj sadašnjosti i zalog budućnosti. Zato su jubileji vjernicima prava zgoda da se zau-stave i prelistaju svoje ”arhive”, da vide odakle dolaze, gdje su sada, kuda im je ići i kamo im je stići. Izgubimo li pamćenje i sjećanje, ostaje nam obična svagdašnjica, jer ”čovjek bez prošlosti i pamćenja riski-ra ostati i bez budućnosti” (Ivan Pavao II.). Pamćenje je, naime, sastavni dio identiteta svakog čovjeka, svake obitelji i svakog naro-da. Tko zaboravlja svoju prošlost i o njoj ne razmišlja, nema sadašnjosti i ne će imati budućnosti. Tko se ne sjeća svoje prošlo-sti, određenih događaja iz nje i o njima ne razmišlja, ide kroz život bez plana i ne misli na svoju budućnost. Stoga je visoki imot-ski Jubilej, kao i svaka važna obljetnica, bio prigoda da se svaki vjernik zaustavi i razmi-sli što mu ona znači, što mu ima reći i što iz nje ima naučiti. Radi se, naime, o nama, o

našoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.Naši stari više od dva stoljeća stenjali

su pod osmanlijskom čizmom. Nakon što su se nje oslobodili, nikako se riješiti Mlečana, onda Francuza, Austro-Ugarske, Talijana, pa Srba. Nikad nam nije bilo lako, niti nam je ikada išlo kako smo htjeli i zamišljali. No, u našim starima nije se nikad gasila nada u bolje sutra, pa ne smije ni u nama. Nakon 9 stoljeća podjarmljenosti tuđinima, našli smo se napokon svoji na svome, dobili smo svoju slobodu i neovisnu državu... Oslonjeni na Boga i pouzdavajući se u zagovor Majke Gospodinove koju nam je Isus s križa osta-vio za Majku, prebrodili smo tolika teška razdoblja. Mnogo smo kao narod patili, pa smo osjećali potrebu od blizine Majke Gospodinove. Pouzdavali smo se u nje-zin zagovor i njoj se utjecali u potrebama. Vjerovali smo da je život i sudbina svakog čovjeka i naroda u rukama Božjim. Zato nam je i danas važno očuvati vjeru i pouzdanje u Boga, ljubav prema ”Odvjetnici najvjernijoj” i povjerenje u moć njezina zagovora.

Petar Lubina

Procesija na dan Gospe od Anđela

18 STAŠEVICA

19STAŠEVICA

Završni susret nakon vizitacije Biokovskog dekanata

Nakon što je tijekom korizme 2016. godine obavljena vizitacija župa Biokovskoga deka-

nata, završni susret splitsko-makarskog nadbi-skupa Marina Barišića s dekanom i župnicima toga dekanata održan je 19. listopada 2016. u župnoj kući u Vrgorcu. Na susretu su uz nadbi-skupa sudjelovali generalni vikar don Miroslav Vidović i pastoralni vikara dr. Nediljko A. Ančić te dekan fra Vinko Prlić (Staševica) i svih osam župnika: fra Ivica Omazić (Vrgorac), don Marin Marčić (Stilja i Orah), don Dražen Radman (Dusi-na), don Pave Pavić (Ravča), fra Marko Bitanga (Kozica i Zavojane), don Ivan Periš (Župa Biokovska i Ra-šćane) i don Mate Muni-tić (Poljica Vrgorska).

Poslije zajednič-ke molitve nadbiskup je pozdravio dekana, sve župnike i svoje suradnike koji su s njim došli iz Splita. Izrazio je zadovoljstvo velikim odazivom vjernika na pastirskom pohodu i misnim slavljima u svim župama koje na kanonskoj vizitaciji obi-šao. Dekan je između ostalog istaknuo slogu i vrlo dobru suradnju svih svećenika dekanata. Zatim se pastoralni vikar osvrnuo na aktualno stanje u tom dekanatu koji je specifičan i najma-nji od svih 13 dekanata koliko ih ima u nadbisku-piji. Trojica župnika pastoriziraju po dvije župe, većina je župa raštrkana, ima po nekoliko groblja i crkava, broj se vjernika posljednjih desetljeća uvelike smanjio jer su osobito mlađi odselili pa su ostali oni stariji, a djece je malo.

Ipak i te male zajednice nisu prepuštene same sebi, nego imaju svoje svećenike koji za njih duhovno skrbe. Štoviše, u posljednje vrije-me mnogo se ulagalo i ulaže u obnovu crkava i župnih kuća. Nadbiskupija redovito pomaže nekim župnicima u financiranju osnovnih po-treba u župi.

Generalni vikar obavijestio je okupljene svećenike o aktualnim događanjima u našoj

nadbiskupiji i pozvao ih da se uključe u pripre-mu Trećega nacionalnog susreta hrvatskih ka-toličkih obitelji u Solinu 2018., nakon čega su oni izabrali svojega dekanatskog predstavnika u Organizacijski odbor za spomenuti obiteljski susret. U daljnjoj raspravi svaki je župnik po redu ukratko upoznao nazočne kolege te nad-biskupa i njegove suradnike sa stanjem vjernika u svojoj župnoj zajednici, iznosio je svoja isku-stva u dušobrižničkom radu, svoja postignuća i svoje planove, ali i neke probleme s kojima se susreće. Zajednički smo tražili odgovore na određena praktična pitanja kao što je primjena nadbiskupova pisma o sprovodnoj praksi, orga-niziranje Caritasa u župi, zatim pitanje prostorije za oproštaj od pokojnika, određivanje termina za krizmu ili pak obnova kapelice sv. Jure na

vrh Biokova. Nadbiskup je iz-među ostalog naglasio

važnost da se u svakoj župi redovito i u odre-

đeno vrije-me slavi dnevna euha-ristija te da svaki župnik i u manjim župama ima ŽPV i ŽEV kao tijela suradnje koja će mu po-magati u pastoralnom radu.

Svi su sudionici, kako nadbiskup tako i župnici, izrazili zadovoljstvo ovakvim otvore-nim i bratskim susretom nakon vizitacije koji ih ohrabruje u njihovu daljnjem svećeničkom radu. Sastanak je završio zajedničkim objedom što ga je u župnoj kući u Vrgorcu priredio žu-pnik domaćin fra Ivica Omazić.

N. A. Ančić

zv

v

Dan ProvincijeU Franjevačkom samostanu sv. Frane u

Imotskom u srijedu, 5. srpnja 2017. odr-žan je Dan Provincije, odnosno susret fra-tara Franjevačke provincije Presvetog Ot-kupitelja. Taj se susret redovito održava na Visovcu, a ove je godine održan u Imotskom povodom proslave 300. obljetnice oslobo-đenja Imotske krajine od Osmanlija. Na su-sretu se okupilo 85 fratara.

Program je počeo okupljanjem braće kod samostana, nakon čega je u crkvi sv. Fra-ne uslijedilo pokorničko bogoslužje koje je predvodio mjesni gvardijan fra Kristian Stipa-nović. Misno slavlje predvodio je provincijal fra Joško Kodžoman, a pjevanje je animirao zbor bogoslova i novaka.

U prigodnoj je propovijedi o. provinci-jal rekao je da je ovogodišnji Dan Provin- Provincijal fra Joško Kodžoman predvodi misno slavlje

Fratri Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja

21STAŠEVICA

Metoda, odnosno evanđeoskim ulomkom u kojem Isus šalje 72 učenika da propo-vijedaju Evanđelje. Potaknuo je prisutnu braću da hrabro prihvate Božje poslanje u svom životu te da mole Gospodina da u našem vremenu, koje je također puno iza-zova i teškoća, poput fratara u prijašnjim

cije dio slavlja Imotskog i Imotske krajine. Stari su Imoćani prije 300 godina zasluge za oslobođenja svoga kraja pripisali Blaže-noj Djevici Mariji, koju od tada pod nazivom Gospa od Anđela štuju kao svoju zaštitni-cu. Želimo i mi, kao fratri koji stoljećima djeluju na ovom prostoru, zahvaliti Bogu za

Procesija prije Misnog slavlja

dar slobode i sve milosti koje je po Gospi-nu zagovoru dao vjernicima Imotske kraji-ne. Zahvalni smo Bogu za svu našu braću koja su u prijašnjim, često teškim i izazov-nim vremenima, djelovala u imotskom sa-mostanskom okružju.

Povezao je Dan Provincije s liturgij-skim slavljem slavenskih apostola Ćirila i

stoljećima narodu donose radost, utjehu i snagu Evanđelja. Uslijedilo je predstav-ljanje provincijske monografije „Gospodin vam dao mir“, o kojoj su govorili fra Luka Tomašević i fra Anđelko Domazet. Susret je završio ručkom i druženjem pod šato-rom ispod samostanskog cedra.

N.N.

gdje ih je pozdravio imotski gvardijan fra Kristian Stipanović te najavio tijek susreta. Pozdravne riječi zatim je uputio fra Josip Re-peša, provincijski promotor duhovnih zva-nja. Nakon pozdrava fra Zoran Kutleša, sa-

Prigodom 300. obljetnice oslobođenja Imotske krajine od Turaka u Franje-

vačkom samostanu sv. Franje u Imot-skom u subotu 27. svibnja održan je susret ministranata Franjevačke provin-cije Presvetog Otkupitelja. Na susretu je sudjelovalo oko 300 ministranata iz 15 župa koje poslužuju franjevci te Provin-cije: Imotski, Knin, Lovreć-Opanci, Met-ković - župa sv. Ilije, Proložac, Runović, Sinj s filijalom Brnaze, Split – Gospa od Zdravlja, Staševica, Studenci, Šibenik – Gospa van Grada, Šibenik – Šubiće-vac, Turjaci, Vinjani i Zmijavci. U pripremi i održavanju susreta pomagali su provincijski postulanti, sjemeništarci i bogoslovi.

Nakon doručka ispod samostanskog cedra ministranti su ušli u crkvu Sv. Franje,

Susret ministranata

Provincijal fra Joško Kodžoman predvodi euharistijsko

Ministranti u Imotskom 27. svibnja 2017.

mostanski i župni vikar Imotskog, održao je ministrantima kratko predavanje o franjevci-ma u Imotskoj krajini, osobito o oslobođenju od Turaka 2. kolovoza 1717. Uslijedilo je po-korničko bogoslužje u kojem je ispit savjesti vodio fra Denis Šimunović, župnik Vinjana.

Uslijedila je procesija i euharistijsko slavlje koje je predvodio provincijal fra Još-ko Kodžoman uz koncelebraciju devetori-ce svećenika. Misu je pjevanjem animirao imotski dječji zbor pod ravnanjem s. Sofije Vuković.

Poslije mise sjemeništarac Stipe Bu-ljan i bogoslov fra Ivo Rastočić svjedočili su ministrantima o svom zvanju te im ukratko predstavili život u sjemeništu, postulaturi, novicijatu i bogosloviji.

Nakon fotografiranja bio je ručak za sve ministrante pod samostanskim cedrom. Poslije ručka bila je rekreacija. Dio mini-stranata išao je u razgledavanje povijesnih i prirodnih znamenitosti Imotskog, a većina je išla na nogometni turnir u kojem su prvo mjesto osvojili ministranti iz Imotskog, drugo mjesto ministranti iz Sinja, a treće ministranti iz Šibenika – Gospa van Grada.

23STAŠEVICA

Župnik fra Vinko na susretu ministranata Ministranti iz Staševice na Crvenom jezeru u Imotskom

svake godine s ljubavlju i darovima zajedno sa svećenicima išli na dalek put, da bi u zajed-ništvu s Hrvatima iz župa Karaševa, Lupaka i Klokotića te njihovih filijala koje su dale tri-naest današnjih hrvatskih svećenika, poslije 2007. god., svake druge nedjelje mjeseca srp-nja, dolazili proslaviti s Hrvatima u Rumunjsku blagdan Gospe Lurdske.

Ovogodišnju proslavu 10. obljetnice svetišta, kao i 70. obljetnicu posvete mjesta štovanja Gospe Lurdske, vodio je poznati propovjednik i misionar fra Mario Jurišić. U ovogodišnjoj propovijedi on je istakao molitvu, posebno svete krunice, koja je bila znak zajedništva hrvatske obitelji kroz proš-lost, sadašnjost, a treba biti i za budućnost.

Svetoj misi u 12 sati prisustvovao je veliki broj Hrvata, nekoliko hrvatskih sveće-

Jedan autobus iz Zmijavaca pošao je u petak, 7. srpnja 2017. god. na hodoča-

šće u Hrvatsko marijansko svetište Gospe Lurdske u Karaševo. Uz hodočasnike je pošao i crkveni pjevački zbor na čelu sa č. sestrom Jasnom Kasalo. Bio je to spomen desete obljetnice ovoga novog utemeljenog svetišta Hrvata u Rumunjskoj, što govori i ploča postavljena na ulazu u špilju.

Sve je počelo prije 10 godina kada se osjetila potreba da i Hrvati, kojih u Rumunj-skoj ima oko 7000, uz Mariju Radnu i Čiklovu imaju i svoje hrvatsko Gospino svetište. Zaslu-ge za to imaju fra Vinko Prlić, fra Mario Jurišić, časne sestre ančele, vlč. Marijan Tinkul, župa Karaševo, župa Zmijavci, gosp. Miroslav Karo-glan, načelnik općine Zmijavci i gosp. Zdravko Gabelica, predsjednik NK Croatia. Oni su

24 STAŠEVICA

Hodočašće Gospi Lurdskoj u Karaševo (Rumunjska)

Hodočasnici iz Zmijavaca sa č.s. Jasnom i fra Marijom Jurišićem u Karaševu 7. srpnja 2017.

25STAŠEVICA

nika i jedan grkokatolik. Preko svete mise pjevao je pjevački zbor iz Zmijavaca na oduševljenje prisutnih vjernika.

U prigodi desete obljetnice tiskani su plakati i sličice, a dijelile su se krunice i sveti predmeti poslije euharistijskog slavlja. Gospoda Miroslav i Zdravko, u ime župe Zmijavci, darovali su pozlaćeni kalež župi Karaševo.

Ljubav, radost, gostoljubivost, poka-zala su srca naših Hrvata na čemu im iskreno zahvaljujemo, posebno župniku Petru Rebedžili, vlč. Petru i Marijanu, svim hrvatskim svećenicima i Božijem narodu, u nadi da ćemo se, ako Bog da, još mnogo godina susretati i zajedno slaviti Gospu Lurdsku u Karaševu.

Hodočasnik

Gospa Lurdska u Karaševu

Fra Mario i gradonačelnik Karaševa Petar Bogdan

U PRIGODI 150. OBLJETNICE GOSPINIH UKAZANJA U LURDU 1858, ŽUPA I OPĆINA ZMIJAVCI IZ HRVATSKE

SAGRADIŠE OVO SVETIŠTE U KARAŠEVU. A.D. 2007.

26 STAŠEVICA

Zahvalnost i nada

„Pro aris et focis -Za Boga i Dom!“M. T. Ciceron

Draga braćo i sestre!Svemogući Bog, stvoritelj i gospodar ži-

vota i smrti, darovao je našemu dragomu fra Karlu život, milost svete vjere u sakramentu krštenja, redovničkoga zavjetovanja i sveće-ničkog reda. Obdario ga je imnogim drugim darovima, od kojih je posebno dragocjen dugi život. Konačno ga je pozvao k sebi u njegovoj 99. godini zemaljskoga života. Za sve te darove mi smo danas dobromu Bogu neizmjerno zahvalni i ovom sv. Misom Zaduš-nicom zahvaljujemo Bogu za fra Karlov život i sve dobro što ga je učinio.

No, sjetimo se početaka. Vihor Prvoga svjetskog rata odnese iz Makarskoga primor-ja mladoga Ivana i njegovu zakonitu ženu Anu u Sarajevo. U gradu pod Trebevićem rodio se 13. VIII. 1918. njihov prvorođenac, kome na sv. krštenju 21. istoga mjeseca nadjenuše ime Dragutin. Svršetak rata ih je vratio nji-hovim korijenima u Bašku Vodu, u kojoj je dječak završio pučku školu, Franjevačku kla-sičnu gimnaziju u Sinju, novicijat na Visovcu, Franjevačku visoku bogosloviju u Makarskoj,

ređen za svećenika i slavio Mladu Misu u Baš-koj Vodi, 19. VII. 1942. godine, tj. u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, u jeku Drugoga svjetskog rata. Oboružan franjevačkom duhovnošću i mladenačkim idealizmom zaputio se mlado-misnik u konkretni život.

Na sv. Misi Zadušnici za fra Karla Jurišića govorio je brat fra Gabrijel. Donosimo taj govor.

IN MEMORIAM

Fra Karlo Jurišićžupnik Staševice 1950.-1955.

U ponedjeljak, 16. siječnja 2017. godine u Franjevačkoj crkvi u Makarskoj mons. Marin Barišić, nadbiskup splitsko-makarski, služio je misu zadušnicu za redovnika-svećenika fra Karla Jurišića

koji je preminuo u bolnici u Makarskoj u subotu, 14. siječnja 2017., u 99. godini života, 82. redovniš-tva i 75. svećeništva. U koncelebraciji su bili provincijal fra Joško Kodžoman, njegov brat fra Gabrijel Jurišić, makarski gvardijan fra Ante Čovo, makarski dekan don Pavao Banić i 58 svećenika.

Članovi obitelji, rodbina, časne sestre, vjernici i osobni prijatelji došli su se oprostiti od fra Karla. U ime Grada Makarske na oproštaju je bio dogradonačelnik prof. Miro Družijanić. Pjeva-nje je predvodio Franjevački zbor, a za orguljama je svirala Hana Vlaho.

Sprovodne obrede, nakon mise zadušnice, na gradskom groblju u Makarskoj predvodio je makarski gvardijan fra Ante Čovo.

27STAŠEVICA

Valja istaknuti da je cijeli život u poseb-ne bilježnice svaki dani zapisivao nadnevke i nakane sv. Misa. Tako je od Prve do Zlatne Mise slavio 19.132, onda još 25 godina … Da-kle, više tisuća posvećenih sati. To je bio nje-gov najvažniji i najuzvišeniji posao u životu, a s tim su povezani i drugi sv. sakramenti, navi-ještanje Božje riječi i uopće njegovi pastoralni poslovi. To je bitni, prvotni i najvažniji dio fra Karlova života i djelovanja.

Fra Petra Pavišu, koji je kao župnik pri-premio fra Karlu slavlje Mlade Mise, komunisti su uhitili i bez suđenja ubili (28.XII.1943.). Cr-kvene su vlasti baš fra Karla imenovale župni-kom Baške Vode.

Komunisti, zaraženi ateističkom mr-žnjom, bez suđenja i mogućnosti obrane ubili su: fra Antu Benutića u Igranima (20.III.1944.), a ovdje u Makarskoj: fra Dominika Šulentu, gvardijana, don Niku Delića, župnika i kano-nika, don Marka Devčića, don Pašku Bilića i fra Franu Borića (4.XI.1944.), fra Anselma Kambera (21.IV.1945.), fra Josipa Ercega, fra

Valentina Šimića i fra Rudolfa Vučića (oko 1.V.1945.), fra Augustina Glavaša (oko 1.VII. 1945.), fra Bonu Radonića (9.VII.1945.), fra Leonarda Bajića (17.II.1948.) i u cijelom Ma-karskom primorju još preko 50 drugih nevinih ljudi. Od 26 naselja u Makarskom primorju nema ni jednoga u kojemu komunisti nisu nekoga ubili. Od tih ubojica nikada niti jedan nije ni optužen, ni osuđen. Čak su dobivali i nagrade! O tome se za komunističke diktatu-re nije smjelo ni govoriti.

Danas je poznato i dokumentirano da su komunisti ubili preko 600 hrvatskih sveće-nika, redovnika i redovnica, većinu bez suda i mogućnosti obrane.

U to doba u Makarskom primorju biti imenovan župnikom značilo je biti osuđen na smrt. I to neki i danas nazivaju „oslobođe-njem“. Eto, u takvoj se je teškoj situaciji našao mladi župnik, koji je stanovao s roditeljima u njihovoj kući.

No, komunisti nisu mirovali. Evo jednoga događaja. Fra Karlo je svake nedjelje slavio sv.

Fra Gabrijel Jurišić, provincijal fra Joško Kodžoman i nadbiskup splitsko-makarski mons. Marin Barišić

28 STAŠEVICA

Mise u Bastu i Baškoj Vodi. Tako je jedne ne-djelje stupio pred oltar, a uz njega se našao mladić u partizanskoj uniformi. Župnik je za-počeo bogoslužje i, kad se je popeo na oltar, vidio je na oltaru pištolj. Rekao je mladiću da mu tu nije mjesto i neka ga uzme. Mladić je od-govorio: „Ti govori Misu, a ja znam što radim.“

Cijelo vrijeme mladić je gledao prema vratima crkve. Kad je bogoslužje završilo, na-rod se je mirno razišao, a mladić je čekao pred crkvom. Kad je fra Karlo izišao, rekao mu je da i on ide u B. Vodu, pa su pošli zajedno (2,8 km). Tek kad su došli blizu B. Vode, mladić je kazao fra Karlu zašto je toga dana bio u crkvi. Komunisti su odlučili da fra Karla treba ubiti. U nedjelju, dok župnik na Misi bude okrenut prema oltaru („Podizanje“), dvojica će s vrata crkve pucati, ubiti župnika i brzo pobjeći. On je odlučio spriječiti ubojstvo župnika. To je razlog da je toga dana došao u crkvu, stavio pištolj na oltar i stalno gledao prema vratima… Dakle, komunisti ubojice fratra, a partizan spasitelj. To je bitna razlika između komunista i partizana.

U to doba ja o tome ništa nisam znao. Kad mi je poslije više godina fra Karlo to ka-zao, toga „partizana“ uvijek sam susretao s dubokim poštovanjem.

Kad je fra Karlo došao za gvardijana u opljačkani samostan u Zaostrogu, dočekalo ga je puno problema. Ipak nije zanemario kul-ture. Prikupio je bogati materijal i osnovao „Ar-hiv fra Andrije Kačića.“ Zamolio je Ivana Me-štrovića, kipara svjetskoga glasa, da za jubilej fra Andrije (1704.-1954.) izradi model njegova spomenika. Umjetnik je to rado učinio. Kako komunističke vlasti nisu htjele novčano pomo-ći da se spomenik odlije u bronci, Meštrović je u Splitu gledao model i uskliknuo: „E jadni moj fra Andrija. Tko ti je kriv što si fratar. Da si bio kakvi borac, davno bi imao veliki spome-nik!“ Kasnije je Ivan Meštrović rado prihvatio počasni naslov „subrat Provincije – confrater Provinciae“. Fra Karlo je uspio u Bristu posta-viti spomenik tek1960. godine.

Zahvaljujemo dobromu Bogu i za njegovo profesorsko, znanstveno i spisateljsko djelova-

nje. Kao profesor povijesti i srodnih disciplina (arheologija, staroslavenski jezik, misiologija, komparativna povijest religija) u doba mračne komunističke diktature i širenja neistina i laži o hrvatskoj povijesti, trudio se je svojim studenti-ma iznositi istinu o hrvatskoj povijesti.

Kao župnik (preko 20 godina: Baška Voda, Zaostrog, Drvenik, Podaca, Pasičina, Plina, Kozica i Zavojane) i profesor na Franje-vačkoj visokoj bogosloviji u Makarskoj, obra-nio je na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu doktorsku disertaciju Katolička Crkva na bio-kovsko-neretvanskom području u doba turske vladavine (1968.). O povijesti Makarskog pri-morja, Neretvanske, Vrgorske i Imotske kraji-ne, a to su granice stare Makarske biskupije, nijedan povjesničar bez te knjige ne može pisati. To tvrde naši najbolji povjesničari. Uz ostalo, knjiga je rađena na temelju preko 800 originalnih turskih dokumenata iz onoga doba, do tada uglavnom neobjavljenih.

Objavio je više knjiga, surađivao u časo-pisima i zbornicima (oko 120), objavio preko 600 članaka (znanstvenih i publicističkih) i sudjelovao na brojnim simpozijima, raznim skupovima i tribinama.

Tu treba upozoriti na jedan poseban vid njegova apostolata. U doba duge komunistič-ke diktature mnogi su ga pozivali da vodi spro-vode i održi prigodno slovo njihovim dragim pokojnicima. On je shvatio da je to poseban apostolat, jer je to prigoda da Božju poruku čuju ateisti, agnostici, rubni kršćani koji rijetko ulaze u crkvu, ali isto tako i borbeni komuni-sti koji ne žele slušati „popovske propovijedi“. No, bilo im je nezgodno napustiti sprovod pa su bili „prisiljeni“ slušati njegovu riječ.

Fra Karlo se je stoga, uz podatke o pokoj-niku, ozbiljno spremao i citirao filozofe, teologe i književnike. Iznosio je njihova razmišljanja o smislu ljudskoga života, moralnim načelima i prekogrobnom životu s Bogom u vječnosti. Ne samo vjernici, nego i oni drugi, rado su slušali njegovu riječ. Takvih govora ima preko 450.

Ovih se dana slavi 25. obljetnica prizna-nja samostalne, slobodne, nezavisne Republi-

29STAŠEVICA

ke Hrvatske. Kad se je to dogodilo, rekao je: „Kad je stvorena Nezavisna Država Hrvatska, kao mladi student bio sam sretan i ponosan. Uvijek sam vjerovao da će Hrvatska jednom doista biti samostalna država, ali sam mislio da ja to nikada ne ću doživjeti. Ipak sam to doživio. Bogu hvala!“

Pismene čestitke za njegov 75. rođen-dan uputili su mu: sv. Ivan Pavao II., papa, dr. Franjo Tuđman, predsjednik Republike, fra Herman Schalück, general Franjevačkoga reda, i brojni drugi uglednici. Braća su mu po-svetila Zbornik, u kojemu su surađivali brojni znanstvenici („Kačić“,XXV/1993,s.884).

Dobio je i ugledna priznanja, među ko-jima se ističu: Odlikovanje Danice hrvatske s likom Marka Marulića (dr. Franjo Tuđman, predsjednik RH), Nagrada za životno djelo Splitsko-dalmatinske županije i Nagrda za ži-votno djelo Grada Makarske.

I još nešto. Iskreno je volio ljude i poma-gao im. Posebno je volio užu i širu obitelj. Do-

govorio se je s bratom Zdenkom pa su svake godine, za obljetnicu smrti majke Ane (26. VII.), organizirali da se cijela obitelj (od Čakovca, Zagreba, Delnica, Rijeke i Banje Luke) nađe u Baškoj Vodi. Slavili smo sv. Misu za pokojne, pohodili grobove, za obiteljskim stolom i mladi i stari uživali u ljepoti obiteljskoga zajedništva.

Eto, tih nekoliko podataka, kao kamenči-ći u mozaiku, stvaraju samo djelomičnu sliku fra Karlova života.

* * *Ja sam mu posebno zahvalan što mi je

pomogao da slijedim Isusa Krista po primjeru sv. oca Franje Asiškoga.

Svima vama koji sudjelujete u ovoj sv. Misi zadušnici i sprovodnim obredima u ime naše obitelji i svoje ime najljepše zahvaljujem.

Na kraju što drugo reći nego: Hvala Bogu što nam je darovao fra Karla!

Hvala i Tebi, dragi brate fra Karlo!Vjerujemo u vječni život I naš susret s

Tobom na nebesima. Amen.

Makarski gvardijan fra Ante Čovo predvodio je sprovodne obrede

Velimir je rođen 17. travnja 1954. g. u Sovićima, od oca Petra i majke Ive r.

Vlašić. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, srednju grafičku u Metkoviću, gdje je do vojske radio u tiskari „Biokovo“. Poslije vojske zaposlio se u tiskari „Informator“ u Zagrebu, gdje se u to vrijeme brinuo za tiskanje „Glasa koncila“. Kasnije, s prijate-ljima otvara privatnu tiskaru u Bjelovaru, ali dolazi Domovinski – obrambeni rat i sve je to propalo. Uključio se u obranu Hrvatske na istočnom bojištu (Komletinci). Vraća se i živi u Virju, radeći svoj posao u tiskari „Horvat“ u Bjelovaru. Smrtno je nastradao u Virju 26. siječnja t.g. Njegov ispraćaj iz Virja 28. siječnja pokazao je koliko je Velimir pri-rastao za Virje. Koliko je zavolio taj narod i narod njega. U Virju se od njega na groblju oprostio župnik vlč. Milan Lončarić i mr.sc. Dražen Podravec. Pokopan je u grobnicu svojih roditelja u župi Gorica-Sovići 29. siječ-nja, uz mnoštvo naroda, prijatelja koji su autobusom došli iz Virja i 30 svećenika, jer je Velimirov brat fra Vinko svećenik. Svetu misu i sprovodne obrede vodio je i oprostio se od njega fra Željko Grubišić, a na grobu je govorio prijatelj iz Virja Mladen Jakopović. Velimir je bio široka srca i u svakom čovjeku je prepoznao dobro u njemu. Imao je lijepu riječ za svakoga. Tko se s njim družio imao je privilegij prijateljstva s njim.

Znao je često puta reći: „U čovjeku uvi-jek traži ono što je dobro u njemu.“ Živio je životom zemaljskim, ograničenim, ali je živio i životom vječnim, neograničenim, čija slava upravo počinje završetkom zemaljskog živo-ta. Na njega se mogu primijeniti riječi sta-rozavjetnog mudraca: „Blago svima koji su

te upoznali i koji su bili počašćeni milinom prijateljstva i ljubavi tvoje.“ (Sirah)

Dragi Velimire, neka lik tvoj, koji više ne vide oči naše, bude trajno nazočan u pameti našoj. Neka riječi tvoje, koje više ne čuju uši naše, odzvanjaju u srcu našem.

Radi svetog dara milosnog života dra-gog Velimira, iskažimo slavu i poklon Bogu živomu kome on živi vječnim životom, kako nas poziva glas Crkve: „Kralju, kojemu sve živi, dođite, poklonimo se!“

Velimirove sestre i braća s obiteljima zahvaljuju svima koji su njegovo mrtvo tijelo ispratili u Virju i svima koji su bili na njegovu sprovodu, te izrazili sućut na bilo koji način.

Počivao u miru Božjem!

30 STAŠEVICA

Velimir Prlić (1954.-2008.)(uz desetu obljetnicu smrti)

IN MEMORIAM

Velimir Prlić

Gospođe i gospodo,

Poštovani prijatelji našega dragog hercegovačkog Virovca Velimira!

Dvadesetak godina je on bio naš mještanin, naš dragi prijatelj i nadasve dobar, pošten i skroman čovjek. Ovaj teški trenutak oproštaja pripao je meni ne zato što sam mu bio najbolji prija-telj, jer zapravo svi smo mu bili jednako dragi prijatelji, već zato što me je izuzet-no poštivao, a ja sam mu istim marom uzvraćao, s njim sam kao grafičarom pri-premao razne tiskovine i izvodio brojne dobronamjerne simpatične nestašluke u goricama, našim vinogradima.

Pitamo se zašto nam ga je dragi Bog oduzeo tako naglo i tako grubo baš kao da nas upozorava da je on žrtva naše grješnosti, kao da nas upućuje da i mi moramo biti iskreni i srdačni kao ljudi, ponizni i čvrsti u vjeri kao što je bio i Velimir. Uvijek nasmijan i spreman za šalu, spreman da i ono malo štoima podi-jeli s drugima. Znao je reći da on ovdje u Virju nema nikoga svog, ali smo mi svi bili

njegovi, što potvrđuje i naša iskrena tuga zbog njegova preranoga odlaska, kao i iskrena tuga djece iz njegova kvarta s kojima se znao pošaliti i darivati ih bom-bonima i koja sada plaču za njim. Velimir nije trebao puno za život, ali je svojom srdačnošću, životnim optimizmom i spre-mnošću da drugima pomogne, svima dao jako puno i po tome ćemo ga pamtiti dok smo živi. Pamtit ćemo ga i po njego-vu ruksaku na leđima, simbolu skromno-sti i želji za darivanjem, simbolu životnih teškoća za koje je optimistično govorio da će proći i da će biti bolje.

Neka mu je blagoslovljen put u nje-gov zavičaj i neka mu je laka rodna gruda. Sjećanje na njega bit će nam putokaz kako čovjeku malo treba da bude sretan, da voli druge i da im pomaže i da oni vole i pomažu njemu!

Dragi prijatelju, u našim će srcima zauvijek biti upisana uspomena na tebe!

U ime svih prijatelja, mr.sc. Dražen Podravec

31STAŠEVICA

Korintski kapitel.To je najmonumentalniji antički spo-menik te vrste u Makarskom primor-ju s dimenzijama: visina 80 cm, pro-mjer oko 58 cm. O njemu arheolog J. Medini piše: „Prema dimenzijama i dekoru, izvanrednoj izvedbi detalja, bitno se razlikuje od ostalih, pa je vje-rojatno da je bio dio neke monumen-talne građevine čije je postojanje vrlo teško smjestiti u Zaostrogu, odnosno na prostoru današnjeg samostana i vrta, gdje se u najboljem slučaju mogla nalaziti veća vila rustika. Stoga smo radije skloni mišljenju da je kapi-tel donešen iz Narone.“

ŠTO TI DADOH DOBRI BOŽEŠTO TI DADOH DOBRI BOŽE

Što di dadoh dobri BožeŠto di dadoh dobri BožeDoli bola doli jadaDoli bola doli jadaI kajanja i molitveI kajanja i molitveKada htjedoh ja da vladam.Kada htjedoh ja da vladam.

A ja sam izdajicaA ja sam izdajicaPrevrtljiva gujavicaPrevrtljiva gujavicaI svi što smo na ‘voj zemljiI svi što smo na ‘voj zemljiOkrenuti sami sebi.Okrenuti sami sebi.

Oprosti mi mili BožeOprosti mi mili BožeŠto za vedra ja ti odeŠto za vedra ja ti odeLipe dane ispivaneLipe dane ispivaneTek u sanim Ti mi dođe.Tek u sanim Ti mi dođe.

Crne dane Tebi dadohCrne dane Tebi dadohČemer, patnju suze lijemČemer, patnju suze lijemZar kad opet sunce graneZar kad opet sunce graneKo da ništa bilo nije.Ko da ništa bilo nije.

Anđelka Vlahović Anđelka Vlahović

33STAŠEVICA

Vice Rončević (Lekić), dipl. ing.

Izvod iz rukopisa knjige „Sjećanje sa Zidića“

Kako je nastalo ime sela RuićiNa prostoru Briste nalazi se deset sela (Ruići,

Plećaši, Grgurinovići, Jerkovići, Usorci, Rupe, Mateljci, Jozetine, Dropuljići i Gnječi) u kojima je nekada živjelo trinaest plemena.

Među njima je najveće selo imenom Ruići u kojem su živjela plemena Rončević i Šunjić. Po dolasku na ove prostore pred kraj XVII. stoljeća (oko 1690. g.) ova dva pleme-na su se nastanila na stmoj uvali ispod naj-većih briških brda. Sa istoka se nadvila brda Velika Glavica i Andrijin Dočić nadmorske visine 387 m. (Ime je proisteklo po Andriji Šunjić-Tabić. Naime, vrh ovog najvećeg brda su iskrčili Tabići gdje su sadili krumpire, a kasnije i vinovu lozu).

Sa sjeverne strane Ruići su zaklonjeni brdom Plišivac. Od juga selo je zatvoreno brdom Greda nadmorske visine oko 300 m. Vrh brda je ravan i horizontalan pa izgle-da kao položena greda (po čemu je dobilo ime). Brdo Greda se preko ravnice Zavodi (Poljane) duljine preko 1 km pruža sve do sela Plećaši. Sa zapadne strane selo Ruići je otvoreno i naglo se spušta prema njiva-ma Docu i Dubokoj. Iz sela puca pogled prema crkvi Svih Svetih i preko sela Rupe dalje prema Grnčeniku. Ovdje su Rončevići i Šunjići oko tri stoljeća živjeli jedni pored drugih u dobrim i prijateljskim odnosima. Međusobno se ženili, kumili i u svemu se

Napušteno selo Ruići, 2015. g.

34 STAŠEVICA

ispomagali. Daleko od gradova, puteva, škola i ljekara u svemu su bili okrenuti sami sebi da bi preživjeli i opstali. Pretrpjeli su stradanja i razaranje dvaju svjetskih ratova.

Unatoč bijede, gladi i epidemija raznih bolesti, ovdje su preživjeli i izdurali oko tri stotine godina. Nakon Drugog svjetskog rata počelo je iseljavanje iz briških sela prema polju. Imali su sreću što je godine 1938. probijen tunel prema moru i Vrgorsko jezero pretvoreno u plodno polje.

Od svih briških sela Ruićani su prvi počeli silaziti na polje. U svibnju 1945. godi-ne prve tri obitelji su doselile u Spilice. To su obitelji: Šunjić Nikola Tabić sa ženom Jozom (Kežić) i kćerkom Nedom (starom pet mje-seci), ocem Antom i majkom Jelom (Krilić). Šunjić Mijo Tabić sa ženom Stanom (Franić)

i sinom Ivanom (starim četiri godine). Zatim, Šunjić Mile (Mijo)-Glavarić sa ocem Jurom-Glavar, a od početka veljače 1946. (nakon povratka iz zbjega El-Shatta) sa ženom Jurkom i kćekom Pamfilijom-Filkom (sedam godina) i sinom Jurom (pet godina).

U Spilicama se useljavaju u stare razru-šene suhozidne kućerice slamom pokrivene. Prvo dijete rođeno u Spilicama je Velimir-Mijo Šunjić (25. X. 1946. g.). Preseljavanje iz Ruića u Spilice trajalo je punih 28 godina. Zadnja obitelj napušta selo Ruiće u prosincu 1973. i preseljava u Spilice. Bila je to obitelj Rončević Mate p. Paške sa ženom Ivom (Jerković).

Od tada pa do danas Ruići su mrtvo selo. Otišli su ljudi, a za njima mnoge živo-tinje. Bez naroda i njihova blaga brzo su uginule smokve, loze i mnoga stogodišnja

Selo Ruići, snimljeno 1971. g.

35STAŠEVICA

Selo Ruići, snimljeno 1997. g.

stabla murve i kostile. Priroda se vratila i pomalo uzima sve ono što joj oduvijek pri-pada. Njive, doci i brda zarasli su u draču, kupinu, borove i smrič. Selo se jedva uočava iz tog raslinja. Mnoge kuće je čvrsto „zagrlio“ bršljan i pomalo ih davi i razara. Zub vreme-na čini svoje.

Neka događanja u zadnje vrijeme uka-zuju da nije baš sve izgubljeno. Mlade gene-racije se sve više okreću prema starim seli-ma svojih pradjedova. Na inicijativu i podrš-ku vrijednih staševačkih svećenika i veliki odziv Briškog naroda, obnovljena je godine 1997. crkva Svih Svetih na Bristoj. Nakon toga ovdje se redovno obavlja crkveno slav-lje na Dove (Duhove) i Sisvete (Svih Svetih). Na ova misna slavlja išlo se dva sata hoda preko brda. Tako je to bilo sve do 2014. godi-ne. Tada je opet uz svekoliku podršku sveće-nika sa Staševice i veliko zalaganje briških

ljudi u upravi općine Ploče, probijena cesta od polja do crkve (duljine oko tri kilometra), a nešto kasnije i dalje do sela Ruići, Mateljci, Rupe, Grgurinovići i Jerkovići. Od tada se do crkve i ovih sela može doći sa malo jačim kolima. Nadam se da će ova cesta biti bolje uređena i tako privući mlade ljude da se počnu baviti eko proizvodnjom u njivama i docima svojih predaka.

OD KUDA SU RONČEVIĆI I ŠUNJIĆI DOŠLI NA BRISTU

Većina Briških sela od naseljavanja na ove prostore nose imena prema prezime-nu plemena ili obilježjima ljudi koji su tamo prvi došli. Naziv sela Jerković nastalo je od imena Jerko. Grgurinovići od Grgo, a selo Mateljci od imena Mate. Ime sela Plećaši nastalo je prema snažnim i plećatim ljudi-ma koji su tamo doselili. Takav slučaj nije sa selom Ruići u kojem su živjela prezime-

36 STAŠEVICA

na Rončević i Šunjić. Ime sela Ruići teško se može izvesti iz prezimena ili imena plemena koja su tamo prva doselila. Dugo vremena opsjeda me znatiželja otkuda su Rončevići i Šunjići došli na Bristu i po čemu su svome selu dali ime Ruići. Pretraživanjem literature od više autora koji se bave i pišu o prezimenima i imenima ljudi, sela i gradova, nisam nai-šao na zadovoljavajuće objaš-njenje. Sjećam se kazivanja naših starih (koje se prenosi koljenima), da su njihovi preci došli sa prostora Hercegovine oko Mostara, bježeći pred turskom silom. Prelistavajući stare zemljopisne karte i mape oko šireg prostora Mostara s obe strane Neretve naišao sam na dva vrlo zanimljiva

Selo imena Rončevići na mapi Crne Gore na visoravni iznad rijeke Tare nedaleko od Žabljaka

Prvi stanovnici Spilica doselili su iz sela Ruića sredinom svibnja 1945. g. Tamo su uselili u stare slamnate kućice - zvane kućerice.

37STAŠEVICA

podatka koji bi mogli dati odgovor na gore postavljeno pitanje.

- Na visoravni oko rijeke Tare u Crnoj Gori nalazi se selo imenom Rončevići u kojem živi pleme prezimena Rončević.

- Iznad Mostara uz lijeve obale rijeke Neret-ve nalazi se Bijelo Polje. S jedne strane ovog polja, iznad sela Hamilšani i Lišani, izdiže se planinski lanac imenom Rujište.

SELO RONČEVIĆI NA VISORAVNI OKO RIJEKE TARE

Preko poznanika u Nevesinju došao sam u vezu (telefonom) s jednom tamoš-njom obitelji koja je do prije tridesetak godina živjela u selu Rončevićima u dolini rijeke Tare, a sada žive u Žabljaku – Crna Gora. U razgovoru s gospodinom Milanom i njegovom suprugom Sofijom Rončević doznao sam da su oni prije živjeli u selu Rončevići pored sela Ograđenica i Džuveri na visoravni između rijeke Tare i Drage nedaleko od Žabljaka. U tim selima koja se

Detalj mape iznad Mostara sa lijeve strane Neretve (nedaleko Raške Gore) sa naznakom planine Veliko Rujište

međusobno dodiruju, pored ostalih prezime-na živjelo je (neki još uvijek tamo žive) pet-naestak obitelji Rončevića. Na moje pitanje znaju li nešto od kada su Rončevići došli u zabačena brda oko rijeke Tare, dobio sam vrlo šture odgovore. Prema kazivanju njiho-vih pradjedova (koje se prenose s koljena na koljeno), njihovo pleme je došlo sa obro-naka planina pored Bijelog Polja nedaleko od rijeke Neretve, bježeći ispred turske sile. Ovo saznanje o postojanju mojih prezime-njaka u dolini rijeke Tare u Crnoj Gori, kao i to da su oni starinom živjeli na planinama oko Neretve i Bijelog Polja, navodi na pret-postavku da su oni ispred Turaka pobjegli u isto vrijeme kad i ovi moji Rončevići koji su došli u Ruiće. Tada su jedni pobjegli prema moru i Mletačkoj Dalmaciji (dalmatin-skoj zagori i Lici), a drugi prema vrlo zabitoj, brdovitoj visoravni rijeke Tare ispod planine Kobilovače i Jasikovca u Crnoj Gori. U tim brdima daleko od mnogih opasnosti oni su

38 STAŠEVICA

našli mir i svome selu dali ime Rončevići prema prezimenu s kojim su tamo doselili.

RONČEVIĆI I ŠUNJIĆI STARINOM SU ŽIVJELI IZNAD MOSTARA ISPOD PLANINE RUJIŠTE

Od kuda je pleme Šunjić došlo na Bristu objasnio je gospodin Ante Ivanković u godišnjaku „Staševica“ 2014. g. (str. 89-91). Cijenjeni gosp. Ivanković navodi: „Šunjići su starinom iz Raške Gore poviše Mostara. Od Šunjića iz Raške Gore nastali su Prge i Antunovići koji danas žive u Bijelom Polju Jošanici pokraj Mostara. Godine 1690. na-kon oslobođenja Vrgorske krajine i Neretve od Turaka, dio Šunjića se nastanjuje na pro-storu od Vrgorca do Rogotina pokraj Ploča.“ Ovaj zadnji dio rečenice gosp. Ivankovića: „Nastanjuju se od Vrgorca do Rogotine pokraj Ploča“ ne bi potpuno odgovarao isti-ni. Trebao je reći: Nastanili su se na Bristoj u selu Ruićima. U knjigama krštenih, Šunjići i Rončevići se spominju u Bristoj već od 1699. g. (Dr. fra Andrija Mikić; Godišnjak

„Staševica“ 2015. g.). U Rogotin i u ostala sela oko Ploča, kao i Metkovića, Šunjići i Rončevići su došli iz Briste, tj. iz sela Ruića oko jedno stoljeće kasnije.

Nadalje, gosp. A. Ivanković u godiš-njaku „Staševica“ 2011. g. na str. 32 i 33, pišući o prezimenu plemena Rončević, nigdje ne spominje od kuda su oni došli u Ruiće. Koliko je meni poznato, nitko nije do danas preciznije napisao gdje su Rončevići živjeli u svojoj staroj domovini. Iz mnogih najranijih mletačkih dokumenata znamo da se Rončevići i Šunjići uvijek spominju isto-vremeno, bilo da se vežu kumstvom prili-kom krštenja djece 1699. g.; (Akademik fra Anrdija Nikić, Godišnjak Staševica 2015.) ili ih Mlečani za veliku vjernost i zasluge nagrađuju zemljom i pašnjacima 1704. g; (Dr. don M. Glibota, op. cit.st. 157, 165,l.). Ovi podaci nedvojbeno pokazuju da su ova dva plemena starinom bili u dobrim i prija-teljskim odnosima, a moglo bi se reći da su

Precizniji detalj mape planinskih lanaca Velikog i Malog Rujišta na okrajku Bijelog Polja iznad Mostara

Polja i sela Lišani izdiže se planinski lanac imenom Malo i Veliko Rujište. Moguće je da su plemena Rončević i Šunjić nekada živjeli u kolibama na padinama planine Rujište te iz uspomene na svoju starinu, svome novom selu dali ime Rujište. Ovo ime Rujište neodoljivo me podsjeća na ime sela Ruišće iz mletačkih zemljišnih knji-ga iz 1725. i 1728. g. kao i iz popisa duša iz 1733. godine. Tamo se Rončević piše Romčević, Šunjić kao Sunich, a selo Ruich piše se kao Ruišće. Dakle, tokom vreme-na nastale su imeničke promjene u pismu i govoru, pa je od Rujišta nastalo Ruišće, onda Ruich i konačno radi lakšeg izgovora ime sela Ruići.

Na osnovu navedenih podataka, logič-no je pretpostaviti da je ime Ruići izvede-no od naziva imena planine Rujište (iznad Mostara), odakle su Rončevići i Šunjići prije preko tri stoljeća došli na Bristu i svome novom selu dali ime Ruići.

39STAŠEVICA

Selo Ruich (Ruići) i Brista na mletačkoj karti iz 1732. g. Mletačka mapa predstavlja prostor od Makarske do Neretve. Mapa prikazuje pomjeranje granice između Mlečana i Turaka od mora prema

unutrašnjosti (do iza Vrgorca 1694. g.), nakon višestoljetnog ratovanja.

živjeli jedni pored drugih na okrajku Bijelog Polja iznad Mostara. Oni su se družili drža-li zajedno i prilikom bježanja od Turaka iz svojih koliba ispod planine Rujište sa peri-ferije Bijelog Polja na lijevoj strani rijeke Neretve iznad Mostara. Oko 1690. godine došli su u briški prostor zajedno s ostalim izbjeglicama i naselili se na prostor Ruića. Slabljenjem turske sile na ovim prostorima njih su serdar Mate Bebić i fra E. Marinović (oko 1690. g.), a uz pomoć lukavih Mlečana doveli (sa brojnim blagom krupnog i sitnog zuba) i naselili ih na području mletačke Dalmacije. Dakle, dolaskom na briški pro-stor Rončevići i Šunjići se opet drže zajed-no te se naseljavaju na jedan mali šumoviti i brdoviti prostor gdje podižu svoje novo selo kojeg su nazvali Rujište. Na prilože-nim zemljopisnim kartama (detalj nedaleko od Raške Gore i oko Bijelog Polja), nalazi se malo polje imenom Dobro Polje pored kojega je malo selo Lišani. Iznad Dobrog

AAđiti - brinuti se o nekome. (Ko će me ađit

kad ostarin?)Ajer - potomak. (Ona je velika lajona,uvik

nekome kune ajer.)Ajutati se - oporaviti se, ojačati. (Juva će te

brzo ajutat.)Aran - dužan. (Nisan ja njemu ništa aran.)Aršin - mjera za dužinu (oko 73 cm). (Lokva ti

je duboka pet aršina.)Ator - kivan, ljut. (Ne znan zašto je on uvik

ator na me.)

BBaliti - nesuvislo govorit. (Ne slušaj ga, on

stalno nešto bali.)Baška - posebno, odvojeno. (Baška meni,

baška tebi.)Bava - ljetni povitarac. (Ode na brigu, uvik ima

lipe bave.)Bezerina – maska. (Nemoj plašit dicu sa ton

bezerinon.)Boj - kat kuće. (Kaže, da nema para, a ziđe

kuću na dva boja.)Bričke - ostaci nakon prešanja maslina. (Baci

bričke prasenjan.)Brišim - konac za ručno šivanje. (Mare, kupi

mi dva rokela brišima.)Bronzin - lonac za kuhanje hrane. (Obisi

bronzin o komaštra.)

Brtulin - nožić zakrivljene oštrice. (Zaveži brtulin kurdelon oko pasa.)

Buka - metalni lončić za vino, vodu. (Njoj nisu dosta dvi buke vina.)

Bul - poštanska marka. (Kupi mi dva bula za pismo.)

Buraća - kožna čutura za vino. (Nalij mi bure-ću vina, iđen u polje.)

Burilo - drvena posuda za nošenje vode. (Pomozi mi uprtit ovo burilo.)

40 STAŠEVICA

Vice Rončević (Lekić), dipl. ing.

Izvod iz rukopisa knjige „Sjećanje sa Zidića“

Zaboravljene riječi naših djedovaJezik je živ i neuništiv, ali je podložan promjenama. Njegovu izvornost, koliko je moguće, treba sačuvati.To me ponukalo da ovdje iznesem barem malo toga priprostog govornog blaga naših djedova sa željom da ga otrgnem od zaborava.

Buština - ženska starinska podkošulja. (Zima je, obuci buštinu nase.)

CCima - stabljika krumpira. (Izguli jednu cimu,

vidi jeli rodija kunpir.)Cok - otpilani komad debla. (Jami sikiru i isci-

paj koji cok drva.)

ČČauš - vođa svatova. (Reci čaušu da povede

svatove, vrime je.)Čelopek - podnevna vrućina. (Biži u lad, ubit

će te ovi čelopek.)

ĆĆapat - zgrabit, uvatit. (Brzo ćapaj jednu jabu-

ku i biži.)

Ćesak - mala vrećica za duvan. (Metni duvan u ćesak, pa idemo.)

Ćosati - hodati sa curom, udvarati. (Oni dugo ćosaju, još se ne žene.)

Ćutak - nepravilni komad drveta. (Udrija me ćutkom pa uteka.)

DDegenek - udarac. (Dobija je lip degenek po

leđima, zaslužija je.)Deknuti - opaliti iz puške. (Rodija mu se sin,

pa je dva puta deknija.)Dekovati se - dobro se obuć. (Njemu nije

zima, dobro se dekova.)Drat - urmavica, groznica. (Jako me uvanja

drat, dobro me umotaj.)Dvizdica - dvogodišnja ovca, koza. (Ovu dviz-

dicu ispećemo za pir.)

Fundati – potonuti. (Ne iđi blizu briga Matice, vidiš da se fundaje.)

GGagrica - crv slaninojed. (Slaninu mi pojila

gagrica, moran je bacit.)Gargaša - naprava za ručno razvlačenje vune.

(Dajen ti moje nove gargaše, nemoj mi ji šatulat. Vrati ji brzon, tribat će i meni.)

41STAŠEVICA

DŽDžudžen - tvor, smrdljivac. (Makni se od

njega, smrdi ko džudžen.)

ĐĐadri - vrazi - od milja. (Di mi je ispa oni srp,

đardi ga odnili.)Đaka - đemper na kopčanje. (Godinama nosi

onu raspalu đaku.)Đeložan - ljubomoran, zavidan. (On je uvik

bija name đeložan.)

EEred - učesnik u ostavinskoj diobi. (Eredi se

potukli oko diobe imanja.)Evalati - odobravanje. (Evalati, reka si mu

pravu istinu, nek’ se ljuti.)

FFakin - prevarant. (Velikije on fakin, niša mu

ne viruj.)Fjumba - ukosnica. (Kosa ti strši, zapnji fjum-

bu pa ćeš lipše izgledat.)

Glavinja - komad drva koji gori na ognjištu. (Mare, pozajmi mi jednu glavinju, upiri-ću vatru. Sinoć san zaboravila zaprećat vatru na ognjištu.)

Gnjat - gležanj, zglob. (Mali mi skočija sa zida pa ištetija gnjat.)

Gožđa - metalna naprava za lov životinja. (Za-pnji gožđa ispod onog smriča pukinjaša, sigurno ćeš uvatit kunicu.)

Grančevina - užegla, požutjala slanina. (Ne mogu ist ovaj kupus, čuje se grančavon slaninom.)

Grušalina - prvo mlijeko nakon okota, prosire-no mlijeko. (Noćas mi se otelila krava, a tele je posisalo grušalinu i nije mu ništa.)

Guć - skrovito mjesto, ćoša. (Mali ti se stica, pa se sakrija u guć kuće.)

Guća - deblja podkošulja. (Danas san navuka guću pa mi nije zima.)

Gundelj - hrušt. (Pokupi gundelje,obrstit će nan svu lozu.)

IImben - prevrtljiv, zavidan. (Ne druži se s’njin,

on ti je puno imben.)Intrati - naići, sresti se slučajno. (Intra sam

kuma Juru, pa smo išli u konobu na piće.)

Intrešanj - mjesto na vrhu samara. (Natovari mazge, a torbe baci u intrešanj pa idemo doma.)

Inule - tanko, jednoslojno. (Ova jaketa je puno inula, pa će ti biti zima.)

Isprtiti se - odrišiti teret sa leđa. (Isprti brime isprid konobe pa dođi u kužinu.)

Itimice - snažno baciti. (Itimice je bacija ka-men ali me nije smirija.)

Izbišati - crvotočina daske. (Izbišana daska nevalja za duge bačve.)

Ispalatat - iskidati, isparati. (Tuka se je pa su mu izpalatali jaketu.)

Izmesti - istući mlijeko u stapu. (Izmela san mliko, ali nema masla.)

Izventati - izmisliti. (On stalno ništo izventaje, ne viruj mu ništa.)

JJankesa - vrećica od platna, kože. (Stavi stva-

ri u jankesu i iđi doma.)Jarmenjak - dvoručno svrdlo. (Pozajmi mi jar-

menjak, bušit ću gredu.)Jaz - pregrada u vodi za penjanje vršava. (Ovi

ti je jaz bogat ribon.)Jejina - vrsta sove. (Mate ubij tu jejinu sve mi

je piliće pokupila.)Jemek - kuhano jelo. (Ajme, nisan zgotovila

jemek, a vrime je ručku.)Ježovina - bodljikavi zimzelen. (Mali je dira

ježovinu pa plače.)

KKablić - drveni sud za držanje mlijeka. (Za-

klopi kablić, ući će muva.)

Kaliti - bojenje vune kuhanjem. (Moran sutra cili dan kalit vunu.)

Kamenica - kameno korito. (Ulij gučetu ločku u kamenicu.)

Kaniti - kapnuti. (Majko, kani mi još koju kap ulja u kupus.)

Kantula - drvena slavina na bačvi. (Utvrdi kan-tulu, curi ti vino.)

Kaštrigat - ukoriti nekog. (Kaštrigajen ga, a jopet me ne sluša.)

Kevež - nered, šteta. (Ne znan šta ću, mali mi svaki dan pravi kevež.)

Kic - uzvik pri tjeranju koza. (Kic, kic vrazi, ne grizite pupe smokve.)

Kladati se - naizmjenično jesti istom kašikom. (Iman samo jednu kašiku pa se moramo kladat.)

Kogula - lončić sa nosom i poklopcem. (Jami kogulu i pristavi kavu.)

Kolenica - tanje drvo za loženje. (Donesi kole-nica pa naloži vatru.)

Komađa - okovratnik za mazgu. (Stavi mazgi komađa i zapnji plug.)

42 STAŠEVICA

Kaišari - šlape ručne izrade. (Kako ću u ško-lu, pukli mi kaišari.)

Komižat - komušati kukuruz. (Brzon komižaj-te, kiša će. Kokuruz bacajte u kove, a komušinu u vriću.)

Korać - mali čekić zakrivljene glave. (Daj mi korać, izvadit ću brokvu.)

Korda - fitilj za mine. (Brzon pripali kordu i biži u zaklon.)

Kosirica - čeljusna kost. (Jakon ga je udrija i slomija mu kosiricu.)

Kosorača - srpasto oštra naprava. (Jami koso-raču pa usiči grma.)

LLamet - jaki vjetar sa kišom. (Biž’te dico u

kuću, ide veliki lamet.)Lamica - nožić za brijanje. (Ove lamice su

loše, triban prić na britvu.)Lapiti - ukrasti na brzinu. (Čuvaj se onoga

tamo, lapit će ti torbu.)Lata - tanki lim. (Vitar nosa one late po oboru,

pazi da te ne udare.)Laz - komadić iskrčene zemlje. (Lipa ti je ljuti-

ka na lazu ispred kuće.)Libiti se - šuljati se. (Libi se između kamenja

pa misli da ga niko ne vidi.)Limica - fina turpija. (Jami limicu pa mi naoštri

tunperin.)Lisa - ravno pletivo od pruća. (Sprema se ki-

ša, pokupi smokve sa lise.)Lopar - drvena lopata za polaganje kruva na

ognjište. (Metni kruv na ugrijano ognjište i „tinbraj” ga sa drugon stranon lopara.)

43STAŠEVICA

Košuljak - starinska ženska košulja. (Ovi ko-šuljak donila san u doti.)

Kotlača - zemljani lonac za kuhanje. (Naj-slađe je mliko iz kotlače.)

Kozlac - divlji poriluk. (Donija san punu vriću kozlaca za prasenja.)

Krač - bolest, nepokretnost. (Kad padnen na krač, ko će me pazit.)

Kriviti se - plakati usiljeno. (Nisan ga ni taka, a on se krivi.)

Krlati - kašljati. (Oni tamo tako ružno krla, da ga ne mogu slušat.)

Krosne - tkalački stan. (U Vitini lipo tkaju jerbo imaju nove krosne.)

Krstac - rukohvat samara. (Kad jašiš na sama-ru, tvrdo se drži za krstac.)

Kukrika - gusto žbunje. (Turnili me u kukriku pa san se cili izboja.)

Kukurikavac - kašalj poganac. (Brzon ga vo-dite likaru ima teški kukurikavac.)

Kurelj - cvijet muške kapule. (Ako mi zgazi-te kurelje, neću imati simena za sijanje kapula.)

Kureljica - klip kukuruza bez zrnja. (Donesi kureljica i naloži vatru.)

Kvarat - četvrtina od nečega. (Pozajmi mi kva-rat ulja, triba mi začiniti kupus.)

Lukoć - rebro za lađu, trupu. (Lukoći od smri-ča su duretni.)

Lukšija - otopina pepela u vreloj vodi. (Nestalo mi sapuna, pa robu peren u lukšiji.)

LJLjulj - korov, trava, kukolj u žitu. (Cili dan plijen

ljulj u žitu.)

MMaganjati se - ozlijediti se nečim. (Zamotaj mi

ruku, jako san se maganja.)Maravan - uskislo vino. (Donesi drugo vino,

ovo ti je ljuti maravan.)Martelina - čekić sa tupom i oštrom stranom.

(Ovo kleši sa malterinon.)Maškadur - sanduk obložen gustim žicanim

pletivom, visi na zidu. (Metni tu slaninu u maškadur i dobro zatvori vrata da ne uđe muva.)

Mlaćenica - ukiseljeno mlijeko bez masla. (Mlaćenica ti je pravi lik.)

Moći - svećenički zapis. (Obisi moći oko vrata, čuvat će te od uroka.)

Moviti - ubrzat, požurit. (Moramo se više movit, da doveslamo ukraj.)

Movuna - mahuna. (Posija san pažola, imat ću movuna ove godine.)

Muka - pšenično bijelo brašno. (Imat ću ove godine kruva od muke.)

Muša - državno zemljište. (Sva mi muša u ledi-ni, a isto plaćan poriz.)

NNaćve - naprava za mijesenje kruha. (Okreni

naćve kad zgotoviš kruv.)Nagraisati - nastradati. (Jučer je Mate grdno

nagrajisa.)Najmenica - služavka. (Ova ti je najmenica

puno vridna.)Nako - tek tako, onako. (Nismo se dugo vidili

pa san nako navratija.)Naprišapoko - otprilike, odoka. (Nije vaga,

naprišapoko mi da dobar komad mesa.)Natentati - nagovoriti. (Đava me natenta pa

san iša krivin puten.)Nearno - nemarno. (Ona je jako nearna, nije

je briga za ničin.)

NJNjanci - niti, nimalo. (Sveje poija, meni nije

ostavija njanci mrvice.)

OObloguzan - izjelica. (On ti jako obloguzan

na pršut.)Obrva - ivica jarka, kanala. (Nemoj trčat obr-

von, past ćeš uvodu.)Odalibat - odliti, sniziti razinu. (Pripunija si

bačve,malo odalibaj.)Odfikat - otkinuti, odrezati. (Lud je, govori da

će mi odfikat glavu. )Odligati - odjekivati. (Kad on piva, odligaju

brda i doline.)Okerepiti - udariti nogom. (Dobro san ga oke-

repija nogon u guzicu, neće mu više past napamet doći amo.)

Oklapiti - okopati. (Lipo san oklapija lozu, sada mogu malo počinit.)

44 STAŠEVICA

Mašur - dvoručna limena naprava za nošenje tereta. (Danas san se puno umorija, pri-nija san stotine mašura zemlje.)

Mazija - pojam tvrdoće čelika. (Oštra ti je ova sikira, vidi se je od prave mazije.)

Mećaja - mješač pure, kisela mlijeka. (Slomila mi se mećaja, pa nisan dobro izmela mliko - svarila puru.)

Mesnik - veliki čir na tijelu. (Ne mogu sidit, iman mesnik na guzici.)

Meteriz - čeka, zaklon u lovu na ptice. (Leža san u meterizu pola noći, a tice ni za lik.)

Metelo - hranilište za stoku. (Odnesi tu travu i stavi u metelo.)

Mica - pletena navlaka za glavu. (Nije ti zima, navuka si micu na uši.)

Micina - gnojna žlijezda pod pazuhom. (Privij pečenu kapulu sa kap ulja i zrnon soli na micinu, povući će gnjoj i odma će ti biti lašnje.)

Okoprčan - okretan, spretan. (Stipe će se snać. On je okoprčan.)

Omrkati - oploditi ovcu. (Dovedi njegova ovna, da ti omrka ovce.)

Opuljati - dobiti na karte, plovke. (Ima san sriću, sve san ji opulja.)

Oputa - pređa od bravlje kože. (Ovo kluko opute triba mi za opanke.)

PPaćika - sjemenka voća. (Otribi ditetu paćike,

udavit će se.)Pančati se - uplitati se u nešto. (Ne pačaj se,

nisu to tvoji posli.)Parićati - zgotoviti hranu na brzinu. (Žurin,

došla mi je prija iznenada pa moran što-god parićat za ručak.)

Pensati - shvatiti, misliti. (Džaba joj govoriš, ona niša ne pensa.)

Pilja - odrezak krumpira, jabuke. (Izreži kunpir na pilje i stavi peć.)

Piljak – kamenčić. (Upa mi je piljak u opanak. Čekaj, moran ga izvadit.)

Piplica - pulastre, mlada koka. (Odnila mi šetka najbolju piplicu.)

Pivčit se - kočoperiti se. (Pusti ga, on se uvik tako pivči.)

Pjumbin - visak. (Ovi zid ti je nakrivo, spusti pjunbin pa ćeš vidit.)

Plav - naprasti čovjek. (Nemoj s njim imat posla, on je puno plav.)

Plenice - zamka za vodene ptice. (Zapnji ple-nice u plićaku di je sijano proso, ako misliš štogod ulovit.)

Pliva - sitna slama od žita. (Izvij šenicu, a plivu stavi u pojatu.)

Plovka - plosnato oblikovani kamen za igru. (Sutra ću ji jopet opuljat na plovke.)

Podprug - podvez samara ispod stomaka mazge. (Dobro pritegni podpreg da ti samar ne spadne.)

Pokečkati se - porječkati se. (Pokečkali se oko podile lovine.)

Pola - visoka stijena. (Mali ti pa sa one pola i jako razbija glavu.)

Polučak - stara mjera za težinu, oko 6 kg žita. (Posija san dva polučaka šenice na onoj dijanici.)

45STAŠEVICA

Polug - polog jaje u gnijezdu. (Uvik ostavi jedno polug jaje u gnjizdu, ako misliš da ti kokoš jopet tamo snese jaja.)

Pometina - posteljiuca nakon okota stoke. (Tek se je ovca ojenjila, još joj visi pometina.)

Poriz - oslonac za grede na zidu kuće. (Stavija san grede na poriz, a sutra ću tavanit kuću.)

Pošapoko - otprilike, odoka. (Valit će ti poša-poko još oko 100 kupa za pokrit kuću.)

Povor - donji dio leđa. (Toliko me boli povor, da se ne mogu sagnit.)

Praće - konopi za vezanje tereta na samaru. (Kad jašiš na mazgi nemoj držat noge u praći.)

Pralje - štapići za nabiranje i podvezivanje vreća. (Slabo si podveza vriće, nisi sta-vija pralje pa će ti žito ispast.)

Prga - sasvim suvo, presušeno. (Neće ništa niknit, zemlja je ko prga.)

Pričke - okrpljeni opanci. (Nosi ove pričke po suvu vrimenu.)

Pripita - izraslina na jeziku kokoši. (Kokoš teško zoblje, moran njoj skinit pripitu.)

Prisvediti - uništiti platno grijanjem. (Ona ne umi pegalt, sve mi je košulje prisvedila.)

Prlje - štapići za penjanje ploča. (Slomila se prlja pa mi ploča pala.)

Progon - široki poljski put. (Uša je progon pod vodu, ne moreš proć.)

Prpa - vrući pepel. (Zapreći jaje u prpu, brzon će se ispeć.)

Pucal - izdignuti otvor čatrnje. (Uvik zatvaraj vratašca pucala lokve.)

Pukinje - bobice smriča. (Stavi pukinja pod ploču, ulovit ćeš kosa.)

Puškarica - drvena pucaljka. (Ja iman puška-ricu, ti uberi bobica od lovorike i smriča pa ćemo puškarat.)

RRalj - dvoroge vile za loženje klačine. (Ovi ralj je

kratak za guranje šume u veliku klačinu.)Rašak - naprava za namatanje pređe. (Skini

tu kančulu pređe sa raška i namotaj je u kluko.)

Rdati - teško raditi, mlatiti sa sobom. (Po cili dan rdan bez koristi.)

Refati - vratit,uzvratiti. (Vala ti za sve ono što si učinija zame, pokušat ću ti se bar malo refat.)

Repnuti se - skočiti daleko, visoko. (Repnija se, priskočija zid i uteka.)

Rigeta - metalna traka za obruče bačve. (Dobra ti je ova nova rigeta.)

46 STAŠEVICA

Roguša - duljina od palca do kažiprsta. (Gljiše je ima najveću rogušu u selu.)

Rutine - prnje, dronjci na odjeći. (Sirotica, uvik je u rutinama.)

SSadak - dugi ženski „prsluk” od grubog sukna.

(Ne moren uprtit toliko brima grma, zabo-ravila san sadak.)

Sak - mreža na dva štapa. (Ponesi sak, iđemo na Maticu sakat ribu.)

Sarnjača - zajednička velika seoska lokva. (Pri-sušila ja sarnjača, iđemo je očistit.)

Sevap - velika potreba. (To je bidna sirotica, sevap joj je štagod dat.)

Silo - pribor za ribolov. (Iskopaj gujaša, jami trsti-nu i silo, pa iđemo na Maticu lovit ribu.)

Sinija - niski okrugli kuhinjski stolić. (Jami sto-lac pa sidni k nama za siniju, da zajedno večeramo.)

Sopica - kamena klupa uz zid kuće. (Umoran si, malo počini na sopici.)

Sprež - ljekovita trava. (Privij sprež na prišt, odma će ti proć.)

47STAŠEVICA

Skakalo - dozator žita u mlinu. (Pomakni ska-kalo da se brže melje.)

Skrlati se - pasti, slomiti se. (Posrnija san i dobro se skrla.)

Slandrati se - brzo se svuć. (Slandra se i uletija u krevet da spava.)

Slipati - spor, mlohav hod. (Vidiš kako slipa, taj neće nikad stići.)

Smok - masno jelo od mesa, sira. (Zaključaj smok u maškadur.)

Solar - sunčani balkon sa stepeništem. (Ne daj dici na solar, vrcit će.)

Srdobolja - proljev od nezrela voća. (Ne idi ze-lene kruške uvatit će te gadna srdobolja.)

Stap - visoka drvena posuda za „tući” ukiselje-no mlijeko. (Ovaj stap je puno star, pušća mlaćenicu na sve strane.)

Stimati - procijeniti štetetu. (Tvoja stoka mi uni-štila vrta, dođi da stimamo štetu.)

Stinj - fitilj svijeće petruljače. (Dogorija mi stinj, moran ga prominit.)

Stopran - tek došao, neton. (Stop ran san doša doma, oni zovu da se vratin.)

Strunja - torba od vune i kostrijeti. (Stavi knji-ge u strunju i u školu.)

Striš - vinski kamenac. (Ove bačve moraš oprat, pune su striša.)

Strnina - ostatak nakon žetve pšenice. (Pusti ovce da pasu po strnini.)

Struniti se - bolest spuštenog želuca. (Ako si se strunila, otiđi kod babe Matije, stavit će ti vruće žmule i bol će brzon proć.)

Stubal - manja prirodna udubina u kamenu gdje se zadržava kišnica. (Otiraj koze, popit će nan svu vodu iz stubla.)

Sukanac - pokrivač od vune i kostrijeti. (Ispod sukanca nije zima.)

48 STAŠEVICA

TTangare - podrepnjak samara. (Dobro namisti

magaretu tangare.)Tavajol - platneni ubrus. (Pokrij teću tavajolon,

da se ne vidi šta nosiš.)Tas - drvena zdjela s poklopcem. (Ovaj tas

nije dobro opran.)Teg - netom uskopana zemlja na njivi. (Ne gazi

mi teg, zaobiđi.)Teluk - tvrdo pletena papuča. (Obuj opanke

na teluke.)Teljug - okovratnik zvona za stoku. (Promini

teljug na ovnu, otpast će.)Terkija - okopasna vezica za brtulin. (Promini

terkiju, puknit će ti.)Tezun - naslon krova kuće na jednu vodu.

(Prokaplja mi tezun, moran prominit neke kupe.)

Tir - hitac iz puške. (Opali dva-tri tira, neka znaju da ti se rodija sin.)

Tiraka - naramenica. (Stavi tirake da ti gaće ne spadnu.)

Tiranje - parenje koza. (Odvedi kozu pod jarca na tiranje.)

Tocilo - ručno okretni brus za oštrenje. (Imaš li tocilo, naoštri mi lukić.)

Trap - spremište krumpira u zemlji. (Zakopaj kunpire u trap da ne pozebu.)

Traverca - ženska pregača. (Opaši travercu priko vuštana, lipše ćeš izgledat.)

Trilja - čobanska igra na 6 kamenčića. (Nacrtaj trilju da se igramo.)

Trklja - potporanj za lozu, povrće. (Loza nosi bogat urod, zatrkljaj je.)

Trtorica - ostatak stabljike kukuruza pri zemlji. (Trtorice ću zaorat.)

Trud - izraslina na deblu duba „guba“. (Suvi trud je dobar za paljenje vatre sa kresivon.)

Trusa - veći svežanj slame, trave. (Odnesi te truse slame u pojatu.)

Trzaljka - potezna zamka za ptice. (Ulovija san tri rebca na trzaljku.)

Trze - mršavo kasno ojanjeno janje. (Ovo tvoje trze neće prezimit.)

Tub - cilindar za petrolejku, cijev za dimnjak. (Čuvaj se, tub je vrija.)

Sviditi - zgotoviti jelo. (Vrime je ručku, a ja ga još nisan svidila.)

ŠŠegati - ručno pilati drvo. (Brzon si mi išega

ove grane.)Šeniti - skreniti pameću. (Pustiga na miru,

vidiš da je malo šenut.)Šetka - bačvarski drveni šestar, lisica. (Ne

znan di san stavija šetku.)Šijun - jaki vjetar sa kišom. (Bižite svi u kuću,

iđe jaki šijun.)Šipčiti - ići brzo, trčati. (Kako san ga udrija,

još šipči priko sela.)Škalja - otkresci od kamena. (Pokupi ovu ška-

lju i baci na zid.)Škija - fino rezani duvan. (Imaš kartinu, daj

škiju da zapalin.)

Škivati - sakriti se, maknuti sa puta. (Kad njega vidiš, škivaj na stranu.)

Škrabutina - mirisna povijuša. (Ne diraj škra-butinu, otrovna je.)

Škurija - kožni bič. (Potegni mazge tom škuri-jom, brže će orat.)

Štamp – trapanj. (Jami štamp i macu izbuši par rupa za mine.)

Štećkati - pasje lajanje kad goni divljač. (Štekće ćuko, istra je zeca.)

Štraca - stara krpetina. (Dodaj mi tu štracu da otaren postole.)

Štringa - zla žena, vještica. (Nemoj se s njom karat, ona je štringa.)

Šuknuti - udariti na brzinu. (Šuknija me i uteka.)

Švelja – krojačica. (Iva je dobra švelja, sašila mi je lipu košulju.)

49STAŠEVICA

Vranca - spolna bolest, sifilis. (Nemojte blizu njega, on ima vrancu.)

Vrciti - pasti, posrnuti. (Mali mi vrcija niz skaline, cili se rovinja.)

Vrižina - raslinje tikve, dinje, krastavca. (Uberi krastavaca, puna ji je vržina.)

ZZabulati – izgladnjeti. (Daj mi štagod za izist,

zabula san.)Zaceniti se - zanijemiti u plaču. (Mali se zace-

nija od silnog plača.)Založina - obojak u popričanim opancima.

(Vanka je suvo, uvali kakvu založinu u pričance pa trči. Zakasnićeš u školu.)

Zavraza - izazivanje, uplitanje. (On stalno zavraziva, pa nije čudno da su mu razbili čunjku.)

Zblaniti - uplašiti se nečega. (Ova se mazga brzon zblani, nije za vodit bonika likaru.)

Zgoditi - ugoditi, pomoći u potrebi. (Mara je dobra i zgodljiva žena.)

Zjalo - otvor u lule za duvan. (Ko bi se uda zanj, crn je ko zjalo od lule.)

Zog - dužina bućališta. (Mate je uzida kuću duljina dva zoga.)

Zort - veliki strah, frka. (Uvati ga zort kad pro-lazi pored groblja.)

Zumba - probijač, bušilo. (Dodaj mi zumbu, probit ću rupu na kajišu.)

Zauvar - korisno, barem malo. (Ne moren ti više dati, biće ti zauvar i ovoliko.)

ŽŽažinjati - strogo postiti. (Nemoj me nutkat

ništa, danas zažinjajem.)Željud - žir. (Pokupi željude ispod duba i baci

prasenjima.)Živo - blago sitnog zuba. (Odreni živo na pašu,

a mlađ zatvori u kočić.)Žmara - čvarak. (Rastopi slanine i začini puru,

znaš da svi vole žmare.)Žugati - zajedljivo prigovarati. (Njoj nikad nije

pravo, uvijek žuga.)Žuklo - pokvareno mlijeko, hrana, vino. (Ovo

ti je sve žuklo, to ti odma moraš bacit prasenjan.)

Žunte - tetive zglobova. (Pale su mi sve žunte, nisan nizašta.)

Tuknuto - pokvareno, smrdljivo. (Meso ti je tuknuto, baci ga.)

Tunjkav - osoba koja govori kroz nos. (Tunj-kav je, pa ga ne razumin.)

Tutnuti - dati nešto, podmititi. (Tutni mu štogod u žep ako misliš da ti pomogne.)

UUjagmiti - dovesti curu prije ženidbe. (Našu

Maru su noćas ujagmili.)Ujamčiti - suziti odjeću. (Lipo si mi ovo ujamči-

la, šesno mi stoji.)Ukrkiti - nositi nekog na leđima. (Ukrki je, vidiš

da slabo oda.)Umaknuti - smanjti broj kukalja, nestati. (Došla

si blizu pete bičve, sad umakni koji kukalj.)Umićati - mesti pljevu žita na guvnu, brašno oko

žrvanja. (Dobro si umićala sve je žito čisto.)

Ušur - ujam, naknada mlinaru. (Krupno si mi samlija, a ušur ti velik.)

Utuviti - uvjeriti, upamtiti. (Utuvi već jednon u tu svoju glavu šta ti govorin.)

Uzviriti - ustraviti, uplašiti. (Puno ste ga uzvirili, ne izlazi iz kuće.)

VVagir - naprava sa kukama. (Zakači vagire za

plug i potraj mazge.)Valiža - putni kofer. (Natovari valiže na mazgu

pa iđemo.)Važ - veća limenka od konzerve. (Jami taj važ

i zaiti vode iz lokve.)Vijola - ručna bušilica. (Pozajmi mi vijolu i

svrdlo za gožđe.)Vinčanice - krovne grede. (Dobro utvrdi te vin-

čanice, ode ima vitra.)Voćak - mlado muško tele. (Ovoga voćka osta-

vit ću za pripašu.)

50 STAŠEVICA

- Pet braće kuću grade, a ne mislu u njoj stati? Pletaće igle.

- Vito navito prid svačiju kuću dovito?. . . Put.

- Pet baba oko kuće švaga, jedna drugu u guzi-cu bada? . . . . . . . . . . . . . . . Igle i bičva.

- Kad utraješ jao, kad izvadiš žao?. . .Rećine.

- Na vodu jalovo, sa vode stejeno? . . .Burilo.

- Na vodu iđe, a vode ne pije?. . . . .Zvono na blagu.

- Dug gugonje do neba, žena mu do kolina? Dim i vatra.

- Dobro jutro sto pilića! Nije ode sto pilića, nego da nas je još ovoliko i polovica od ovoliko i četvtrina i ja pile, taman bi nas bilo stotinu? Pogodi koliko je pilića u dvorištu? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .36, osim pileta koje govori. Kako?

LOKALNI IZRAZI- Čerek od ure . . . . . . . . . . . . . Četvrt sata.- Ćurnilo sunce. . . . . . .Sunce „silo“ na brdo.- Dimna kuća . . . . . . . . Kužina sa ognjištem.- Gluvo doba noći . . . Vrijeme oko pola noći.- Gluvo doba dana . Oko podne, najtopliji dio

dana.- Ibrišim konac . . . . .Konac za ručno šivanje. - Jenjaje vitar . . . . . . . Vjetar prestaje puvati.- Krušni kvas Komadić tijesta koji se ostavi da

se ukiseli.- Kuća po vitru . . . Dimenzije kuće sa vanjski

strana zida.- Kuća kumpira . . . Nadzemni dio jedne cime

krumpira.- Kuća kukuruza . . . . . . Kukuruz posađen u

iskopane rupe.- Leženi kumpir. Proklijani krumpir za sadnju.- Licen u podne . . Lice kuće okrenuto prema

suncu.- Mućati usta . . Ogovarati. Olajavati nekoga.- Na brkalj. Na macu. . . . Način rezanja loze.- Na brušku . . . . . Jedan od načina dilenja

nečega.- Na buće. Na plovke . . . . . Igranje na buće,

plovke.

ZAGONETKE(Ajde, pogodi šta je ovo)

- Puna kuća đaka, nidi nema vrata? . . .Šipak.

- Dug dugonja priko cila svita?. . . . . . . . Put.

- Crno malo maleno, cilu noć me varalo? . .Buva

- Buba lize buba nije, travu pase ovca nije, roge ima koza nije?. . . . . . . . . . . . Puž.

- Dva oca i dva sina i did pošli u lov, ubiju tri zeca i podile, svakoga zapadne po jedan zec. Je li moguće? . . Moguće je, jer su samo trojica.

- Na jedna se vrata ulazi, a na troja izlazi? . . Košulja.

- U moga soldata kura od zlata? . . . . . . .Klip kukuruza.

- Dva gledaju, dva slušaju, dva bodu, četri kli-maju, a jedan dušmane gonja? . Krava i rep.

- U jednoj bačvi dvi vrste vina?. . . . . . . . Jaje.

- Kroz caka prolazi, a caklu ne škodi? . . Svitlost.

- Kud iđe zec, kad navrši godinu? . . U drugu godinu.

- Pod kakvim grmom zec leži, kad kiša pada? Pod mokrin.

- Kakva je žala u moru najviše? . . . Mokroga.

- Moj vrt pun zeleni obojaka?. . Kupus raštika.

- Naš vojvoda vodu pije, nad njim se barjak vije?. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Pivac.

- Dvi vile ispod briga vire? . . . . . . . . . . . Oči.

- Jao meni do Boga, cilo san polje pozoba. Još bi jedno pozoba i nebi se nazoba? Žrvanj, mlin.

- Majka grbava, dica lipa, a unučad manita. . Vinova loza.

- Dva lonca, niti peku niti vare, a cili svit se iz nji rani? . . . . . . . . . . . . .Sise materine.

- Moj galeša na dnu repa piša? . Kota i rakija.

- Kroz vodu iđe, a vode se ne dodiruje?. . . . Rakija iz kotla.

- Ko ćuko laje, a ćuko nije? . . . . . . . . Kučka.

51STAŠEVICA

Bolje je znati nego imati.Bolje danas jaje nego sutra koka.Brat brata nad jamu, ali ne u jamu.

ČČistu obrazu malo vode triba.Čuvaj se pasa koji malo laje.

DDaje svak beg, kobi vodu nosija.Daleko od očiju, daleko od srca.Daj iz ruke, čekaj ispod ruke.Dije braće, tuje i dila.Dije vatre tu je i dima.Di ima ljudi, ima i ludi.Dobra tola, čini čovika ola.Dok si zdrav i voda ti je slatka.Dok si mlad, svakomu si drag.Dva bez duše, treći bez glave.

II crna krava bilo mliko daje.I mačka bi ribe, ali u vodu neće.Iz prazne kuće i miši biže.Iza pasa ništa ne ostaje.

JJedno je trčati, drugo je dotrčati. Jedna šteta, stotine grija.Jeli podne, vadi kruv iz torbe.Jezik ženu bije.

KKad ne osta, nebi dosta.Kad stari pas laje, vidi šta je.Kad si učinija grij, učini i pokoru.Ko vino večera, vodu ruča.Ko se hvali, sam se kvari.Ko sam ruča, sam i tovari.Ko se vodon opije ne trizni se.Ko će use, nemore nase.Ko će puno, ne more ništa.Ko rano rani, dvi sriće grabi.Ko vrati, on se i povrati.Ko tuđe želi, ne uživa svoga.Koje bliže oltaru, bolje misu čuje.Koga je molit, nije ga srdit.Ko tvrdo veže, lakše driši.Koliko sela, toliko adeta.

- Na izor . . . . . . . .Posudbe mazge za oranje.- Na četri vitra. . . . . . . . . Na sve četri strane.- Na viru . . . Pozajmica, obećanje na zadanu

riječ.- Ocidito misto . . . .Suho mjesto - mjesto bez

vlage.- Odnositi glavu . . . . Okrenuti glavu, odbijati

pozdrav.- Pačenje duvana . .Ravnanje i vezanje listova

duvana.- Po eredu . . . . . Dilenje ostavštine u obitelji.- Po glavama Dilenje imovine, hrane po broju

duša.- Pod jednu vodu . . . Krov skošen samo na

jednu stranu.- Puka zima . . . . . . . . . . .Ovo je prava zima.- Ručeno doba . . Vrijeme ručka - od 10 do

12 ura.- S kolina.. . . . . . . . . . . Isti čučeći ili klečeći.- Snig dokoljnjak. . . . Snijeg visok do koljena.- Snig opančar . . . . . . . . Snijeg do opanaka.- Strana žita . . . . . Vrića žita sa jedne strane

samara mazge.- Dlan mrsa . . . . . . . . . . . . . Komad slanine.- Tićiti se . . . .Povećavanje obitelji. Množenje

blaga.- Urediti kruv. . . . . . Umisiti kruv i ostaviti na

iskvasa.- Užina kruva . . . . . . . . . . . . . . Četvrt kruva.- Za vidila . . . . . . . . Za dana, dok se još vidi.- Ziđati u mrs . . . Zidati sa klakon i crvenicon

zemljon.- Žena pri putu . . . . . . . Žena pred porodom.

POSLOVICEA

Ako ne počmeš, nećeš završit.Ako mi uzmeš glavu, dušu ne moreš.

BBez alata nema zanata.Bez starog panja, vatra ne dura.Blago na blago, rđa na starost. Bjeg je sramotan ali je koristan.Bolje ja nosit nego prosit.Bolje ukor mudra, nago hvala luda.Bolesnog pitaj, zdravom se daje.

52 STAŠEVICA

Krivo stečeno, kratko uživanje.Komu je Bog ujo, more biti svetac.Ko te puno maže, taj te laže.Ko mlad viluje, star tuguje.

LLako je biti tuđin dobar.Lašcu se ništa ne viruje.Lin se brzo umori.Lipa šala i Bogu je draga.

LJLjubav je lipa, ali je slipa.Ljubav za ljubav, a riba za pare.

MMački je do igre, mišu do plača.Magarac ne pliva, dok su uši suve.Mlada kurva, stara prosakinja.Mladost radost, starost žalost.

NNa prosjaka i pas laje.Na vrh bukare laž, a na dnu istina.Na vuka vika, iza vuka lija večera.Na muci se poznaju junaci.Ne budi svakom loncu poklopac.Ne češi se di te ne srbi.Ne laje kuca za sela, nago za sebe.Ne valja začina priko načina.Ne traži kruva priko pogače.Nije kuća tisna, ako nije čeljad bisna.Nije mi ža na mali, nego na krivi dil.Nije se rodija ko bi svima ugodija.Niko se nije naučan rodija.Ni jedna muka nije zavika.Nezvanom gostu misto iza vrata.Ne rugajse nikomu, ruglo će te stići.Neka svoga i u gori vuka.Nova metla dobro mete.

OOd duvana kuća popljuvana, a od vina nikad

nema mira.Od samoće ništa goreg nema.Oči svašta vide, ali sebe ne vide.Oči vode, a noge nose.Osoli, ali ne prisoli.

PPametniji vazda popušta.Po poruci vuk meso ne ide.Posviri, pa za pas zadij.

Prije ispeci pa reci.Pleska nož zove.Prazne puške, dvojica se boje.Poštenu čoviku, rič je pismo.Poštena divojka, valjana majka.

RRuka ruku mije, obraz obadvije.Rani tići u goru lete.

SSvaki početak je težak.Svako dilo, dođe navidilo.Svega će bit, ali nas biti neće.Složna braća kuću grade.Sve za obraz, obraz ni za šta.Strašljiv pas stalno laje.

ŠŠto se govori, ili je bilo, ili će biti.Što trizan misli, pijan govori.Štedi bile novce za crne dane.Štedi na vrh vriće, ne na dnu.

TTeško tije staru i tovaru.Teško onom koga selo žali.Tija voda brige dere.Tuđa majka, tuđi je i otac.

UU mlinu se dvaput govori.Umiljhato janje dvi majke sasne.U mutnom se riba lovi.U pogodbi prijateljstva nema.U svakoj kući ima dima.U ustima med, u srcu led.U svakoj šali pola istine.U tuđe krave veliko vime.Uzmi vraga radi blaga, blaga nesta, a vrag osta.

ZZdravlje je najveće blago.Zrilo voće samo pada.Zaludu je mliko u krave, kad nema uprave.

ŽŽedan konj vodu ne probire.Živa glava dugovanje plaća.Žena nosi čovika na obrazu, a čovik ženu nosi

na košulji.

53STAŠEVICA

Ivan (Ivica) Grgurinović, dipl. oec.

U Potkleku-Grgurinovići na Bristi od 1951. do 1965. godine

Dani djetinjstvaPotklek-Grgurinovići su maleni zaselak na

Bristi kod Staševice u kojem sam rođen 28. siječnja 1951. godine. U Potkleku sam proži-vio prvih četrnaest godina, do polaska u osmi razred Osnovne škole u Staševici, tj. do 1965. godine. Selo se nalazi u udubini ispod viso-kog brda koje se zove Veliki Klek. Veliki Klek je smješten na samom jugu Biokovskog gorja. S njega puca lijepi pogled na Baćinska jezera, dolinu Neretve, dijelove poluotoka Pelješca, Vrgoračko-Neretvansko polje i Zapadnu Herce-govinu. Kada sam bio mali, mislio sam da je to najveće brdo na svijetu, više i od onog Kleka kod Ogulina u Gorskom Kotaru.

Tako skrovito selo bilo je kao u priči. S jedne strane je Veliki dolac s malim dočićem, na kojima je sve uspjevalo, što je bilo potreb-

no ljudima za život u teškim uvjetima: pšenica, krumpir, voće i povrće, naročito kupus zvani raštika. S druge strane nalazi se Njivica i širo-ki Kupinovac koji je bio zasađen vinogradom i smokvama. U Njivici se kratko vrijeme sadio i duhan. U Zaljuti bile su velike dijanice zasa-đene krumpirom te crvenim i bijelim lukom.

S obje strane uskog puta (uličice), koji prolazi kroz središte sela, nalaze se uglav-nom povezane kamene kuće. S jedne strane su, nadimkom, Mordžini i Saltani, a sa druge strane Dujmovci i Čelebići. Međutim, sve su to pravim imenom Grgurinovići ili narodski rečeno Potlečani. U selu je bilo više ljudi s istim imenom, pa je svaka obitelj i kuća imala nadimak, a zvali su se: Ivan Grgurinović “Mordžin”, Ivan Grgurinović “Drinić”, Mirko i

Obiteljski izlet u Potklek-Grgurinovići tijekom 80-ih godina

54 STAŠEVICA

Dušan Grgurinović “Đurić”, Jerko Grgurinović “Miš”, Mate i Jure Grgurinović “Saltan”, Mate Grgurinović “Pilatić”, Mate Grgurinović “Bulić”, Ivan i Joze Grgurinović “Čelebić”, Vinko Grgu-rinović “Volenik” te Mijo Grgurinović “Rner”, čija je kuća izdvojena na početku sela u Grajinama. Danas, oni svi imaju svoje nasljed-nike. To je na Bristi najudaljeniji zaselak od Staševice. Brista se je sastojala od više zase-laka: Potklek ili Grgurinovići, Jerkovići, Plećaši, Usorci, Rujići u koje su spadali Rončevići i Šunjići, Rupe ili Musulini, Jozetine, Mateljci i Šalinovići. U Bristu još spada Crnoća koju čine Dropulići i Gnječi.

Kroz središte sela Potklek, vodio je put kojim su prolazili ljudi iz cijele Briste, putu-jući preko Velikog kleka i Baćinskih jezera za Ploče. Ljudi iz cijelog kraja: Musulina, Jozetina, Rujića, Pasičine te šire, prolazili su u kolonama kroz selo i odlazili pješke na posao najviše u Luku Ploče, pa bi znali ljeti redovito se odmoriti u središtu sela u hlado-vini ispod krošnje stabla jedne kostile kako bi se malo okrijepili čašom vode ili vinom iz drvene bukare. Sjećam se da bi povremeno, prije nego su počeli odlaziti na privremeni rad u Njemačku, kroz selo prolazili i mladi momci čak iz Hercegovine (Oraha, Veljaka, Klobuka, Vitine i drugih okolnih sela), jer su tada odlazili povremeno raditi na Pelješac, kopati vinograd ili brati masline. Drugi put je vodio iz Potkleka preko Jerkovića, Gračkih stina i Paškala za Gradac na moru i Zaostrog. Najbliža susjedna sela Potkleku su: Jerkovići na jugozapadnoj strani te na uzvisini iznad Potočana na sjevero-istočnoj, sunčanoj stra-ni, nalazi se zaselak Plećaši.

Život je bio težak ali lijep. Valjalo je pje-šačiti u Ploče po nekoliko sati, preko sedam kilometara u jednom smjeru, do doktora ili zbog posla i to preko Velikog Kleka, Gornjeg ili Dubokog doca te Srednjeg Doca, Botuše i dalje Baćinskih jezera.

Lijepo je bilo prolaziti iznad ovih dola-ca zasađenih povrćem, vinogradom i smo-

kvama. Gornji ili Duboki Dolac obrađivali su Jerkovići, a Srednji Dolac i Botušu obrađivali su Baćinci.

Za doći na Staševicu trebalo je preko Briste pored crkve Svih Svetih i Rujića niz Betine ili niz Privor i Vrnu, preko pet kilome-tara u jednom pravcu, kao i nešto dužim putem, u blizini Musulina, preko Kamenica i Jezerca. Išlo se svakako, stramputice, kozjim putevima, samo da bi se što prije stiglo do Staševice. Međutim, sve to nije bilo teško. Ljudi su išli pješke u polje obrađivati zemlju, s mazgama prije zore, a vraćali se kasno po mraku pjevajući.

Ljudi su bili zadovoljni s onim malo što su imali, a bavili su se poljoprivredom i stočarstvom. Bila je to raznolika sitna poljo-privredna proizvodnja koja je bila moguća u brdskom području, malim dolcima i iskrče-nim škrapama. Svaka škrapa zemlje bila je obrađena. Ljudi su svaštarili u proizvodnji s osnovnim ciljem da imaju dovoljno hrane za sebe, a manje viškove suhih smokava, češ-njaka ili badema prodavali su u poljoprivred-noj zadruzi u Staševici. Od stočarstva uzgaja-le su se samo ovce i poneka koza jer je u to vrijeme bilo zabranjeno držati koze iz razlo-ga da brste i uništavaju šumu. Tako su obi-telji imale po desetak ovaca i jednu do dvije koze. Proizvodilo se mlijeko i sir za vlastite potrebe. Ponekad se znalo prodati poneko janje. Od peradi uzgajale su se samo kokoši da bi se imalo koje jaje.

I tako, sjećam se svog djetinjstva još iz dana prije polaska u prvi razred osnovne škole u Staševici. Bila smo tri brata. Baba Pera nas je jako voljela. Kad smo malo pora-sli slala nas je sa drugom djecom iz sela da čuvamo svoje blago. To mi je bilo lijepo jer smo se kao djeca mogli igrati dok bi ovce pasle travu i to onako bosi po strnini ostaloj nakon žetve pšenice. Pšenica se žela ručno srpom, potom vezala u snopove i donosila na vršidbu na guvnima. Vršidba pšenice s mazgama bila je zabavna za nas djecu, jer smo se verali kroz slamu gurajući je u kame-

55STAŠEVICA

ne pojate izgrađene za čuvanje suhe slame.

Uz djeda Ivana rado sam išao dok bi on motikom kopao po škrapama u Dragi i Krču, skupljao bajame u Potočanima ispod Plećaša ili iskopavao bijeli luk na Botušoj. Divio sam se Stankovcima i Zavodima na kojima se sijala pšenca i sadio bijeli luk “češ-njak”, a nalazili su se na visoravni pa sam mogao promatrati letove aviona koji su u to vrijeme sporo i nisko letjeli.

Naročito mi se usjeklo u sjećanje kada smo krenuli na vjeronauk u crkvu Svih Svetih na Bristoj. Prekrasna kamena crkva. Da bi se vjeronauk mogao održavati, svećenik je znao doći pješke iz Zaostroga preko Gračkih stina, pješačeći po nekoliko sati i po nesno-snoj vrućini i po jakoj kiši. Kada nebi došao bili smo žalosni ali to se rijetko događalo. Na vjeronauku smo stjecali prva znanja. Dok bi čekali svećenika, igrali smo se na maloj liva-dici na Graboviku, koja se nalazila u blizini crkve ispod vigure Svetog Liberana.

Najteže je bilo krenuti u prvi razred škole u Staševici, pošto su druga djeca iz sela, u međuvremenu, već bila preselila živjeti u Crpale i Spilice. Moji nisu bili još dovršili grad-nju kuće u Crpalama. Otac Ante je radio u Pločama, a mater Mara i dida Ivan su ranom zorom odlazili raditi u polje. Obrađivala se loza i sijao se kukuruz. Mi smo ostajali s babom Perom. Ona me je spremala u školu koju sam od prvih dana zavolio. Išao sam niz Betine ili preko Privora i Vrne po nekoliko sati u jednom i u drugom pravcu, ukupno preko deset kilometara. Najteže je bilo po kiši i sni-jegu, naročito kad je bila grmljavina ili tuča.

Sve je to trajalo do sedmog razreda osnovne škole. Učilo se uz svijeću petrolej-ku, najviše zimi u kamenoj kužini, uz toplo ognjište dok bi se kuhala večera u loncu obješenom na komaštre ili se pekao kruh pod sačurom.

U Potkleku i na Bristoj odavno već ljudi ne žive. Preselili su uglavnom u Crpale,

Obiteljski izlet u Potklek-Grgurinovići tijekom 80-ih godina

56 STAŠEVICA

Spilice i Staševicu, a mnogi su odselili diljem Lijepe naše domovine Hrvatske te širom svi-jeta od Europe do Amerike i Australije. Teško je danas vidjeti razrušene kuće i zarasle doce. Prepričati taj svijet u nekoliko redaka gotovo je nemoguće, a ne propustiti mnoge događaje, zgode i nezgode, radosti i tuge. Bilo je tu mnogo ozbiljnih i neozbiljnih doga-đaja. Smiješnih i zabavnih dogodovština. Ljudi bi se sastajali uvečer na oboru, pred jednom od kuća da se odmore nakon napor-nog rada, pa bi prepričavali razne događa-je iz prošlosti, naročito iz Prvog i Drugog svjetskog rata ili događaje iz svijeta kojeg su proživili dok su boravili u Americi ili Australiji. Mnogi su bili u Sjevernoj i Južnoj Americi i Australiji, odlazeći trbuhom za kruhom. Radili su najteže fizičke poslove u Argentini, Čileu, Panami, Sjedinjenim Američkim Državama i Australiji. Tako se rado sjećam priča o svom pradjedu Josipu i djedu Ivanu koji je proveo u Panami preko sedamnaest godina, u vrije-me svjetske ekonomske krize tridesetih godi-na i za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Danas je lijepo što je crkva na Bristoj obnovljena i što se dva puta godišnje u njoj održavaju svete mise. Prelijepa obnovljena kamena crkva izgrađena još 1733. godine. Tik do ulaska u crkvu su starokršćanske kamene ploče s ukrasnim ornamentima, a prema zapa-du je novije groblje u kojem su se pokopavali žitelji Briste prije preseljenja u polje, šezde-setih godina prošlog stoljeća. S groblja puca predivna panorama te se vidi dio Vrgoračkog polja, Veliki Prolog i Zapadna Hercegovina. Izgrađen je i put pa se automobilom i trakto-rom može doći do Potkleka. Vrijedni ljudi ovog kraja uložili su ogromni napor, vrijeme i sred-stva da bi se to izgradilo i održavalo.

Veliki Klek je danas sve zeleniji od šume pa se jedva može primjetiti gdje raste za Potlečane poznato stablo rašeljke. Do rašeljke, nekada kao djeca, mogli smo se penjati, a ne dalje na vrh jer je bilo opasno i zabranjeno od strane roditelja. Rašeljka

raste ispod samog vrha Velikog Kleka ispod koje je mala zaravan. Rašeljka nam je služila i kao vremenski orijentir, jer se po sunčevoj sjeni do nje prepostavljalo koliko je sati. Do rašeljke smo išli najviše u svibnju kadi bi po kadulji skupljali puževe.

U proljeće, cijelim krajobrazom Briste osjećao se miris šarolikog cvijeća, zasijanih njiva pšenicom, raskošim biljem, procvjeta-lim bademima i propupalim drvećem, kao u najljepšem botaničkom vrtu, jer je svaki komadić zemlje bio obrađen. Svaka voćka i stablo strogo su se čuvali. Ljeta su bila vruća, ali bogata plodovima raznog voća i povrća. U debeloj hladovini hrastovine ili ispod krošanja kostile korubali su se bajami, manjao grah, čistio luk i slično. Najteže je bilo s vodom jer bi lokve (čatrnje), znale presušiti. Jesen je pokazivala šarenilo boja i bogatstvo prirode obilježeno berbom grožđa i smokava. Zima je znala pokazati svoje zube, ali snježni pokriva-či pokazivali su svoju bjelinu i dolazak ptica selica koje su na putu prema toplim krajevi-ma ostajale i zadržavale se u našem zavičaju.

Organizirao se lov na ptice i divljač. Pošto su zimi dani bili kraći, ljudi su se uve-čer sastajali kod toplog ognjišta, uz bukaru vina i pokoje pečenje s ražnja, pečeno na užarenoj žeravi kamenog ognjišta, vodeći vesele razgovore i zbijajući razne šale.

I sada osjećam miris jasena i lovora, miris proljetnih trava i škrabutine, cvat bade-ma i vinove loze, prvih i najboljih smokava iz Podosoja kod Usorčevih kuća. Često se sje-tim proljeća i ljeta, jeseni i zima provedenih u Potkleku-Grgurinovići na Bristi.

U CRPALAMA KOD STAŠEVICE od 1966. do 1970. godineCrpale su pitomi zaselak kod Staševice

u blizini Spilica, u Vrgoračko-Neretvanskom jezeru i pripadaju općini Ploče. Smještene su između rijeke Matice, Međuglavica i brdašca Crni Hum, obraslim gustom boro-vom šumom. Rijeka Matica izvire u Butini i

57STAŠEVICA

Obiteljsko druženje u Crpalama tijekom 90-ih godina

Lukavcu, današnjoj Dusini na drugoj stra-ni polja. Lagano vijuga kroz cijelo polje i kod Krotuše u Zapadnoj plini ulijeva se u Baćinska jezera, kroz tunel, izgrađen zahva-ljujući zalaganju našeg Staševčana fra Ante Gnječa. Matica je davala i još uvijek daje život ovome kraju bez obzira na povremene zimske poplave i nedaće koje time donosi. Na izvorima ove rječice izgrađene su mlinice u koje su žitelji iz okolice donosili mljeti pše-nicu i kukuruz u brašno. Iz brašna su obitelji pekle kruh, u početku na vlastitim ognjištima i u malenim kamenim kužinama. Još osjećam toplinu kukuruze ispod sačure. Mene je kao dijete veselilo ići s roditeljima u mlinice, kada su gonili na mazgama natovareno žito: pšen-cu ili kukuruz. Divio sam se okretajima teških mlinova i klopotanju velikih drvenih kotača koje je okretala voda, a oni teške mlinove. Na Matici se kupalo. U Matici se s mrežama i vršama lovila riba plotica i ugori. Iz Matice se u početku koristila voda za piće, kuhanje i pranje, potom za natapanje polja.

Krajem pedesetih godina prošlog stolje-ća u Crpalama su se najprije počele graditi suhozidom male kamene kućice koje su se zvale Pojate. One su služile za odlaganje poljo-

privrednih alata: kose, motike, plugovi, vile, gra-blje i ostalo. U njima se znalo skloniti od kiše i jakog nevremena. Znalo se odmoriti i odspa-vati na slamnatoj podlozi. Pojate su u početku bile pokrivane slamom od pšenice, a tek kasni-je počele su se pokrivati crijepom (kupom). Prve kamene kuće krajem pedesetih godina prošlog stoljeća počeli su graditi Dropulići i Gnječi, koji su bili bliže polju, a potom imućni-ji Grgurinovići, Jerkovići i Plećaši. Nove kuće gradile su se od betona. Današnje Crpale su naselili žitelji iz Briste - Grgurinovići, Jerkovići, Plećaši, te iz Crnoće Dropulići i Gnječi.

Stvarno naseljavanje Crpala počelo je početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća. Sjećam se dobro kada su moji roditelji udarili temelje današnjoj kući. Pošto su se počele gra-diti kuće od betona, trebalo je prethodno s dro-bilicom samljeti krupno kamenje u sitniji pijesak (žalo). Žalo se je miješalo s cementom u beton. Sve se to obavljalo ručno metalnim lopatama, badiljima. Našu kuću su gradili majstori zidari iz Otrić-Seoca, braća Andečići. S obzirom na financijske mogućnosti, kuća se gradila nekoli-ko godina, da bi bilo moguće u njoj živjeti. Kad sam bio mali, pratio sam i veselio se svakom napretku u izgradnji. Subotom i nedjeljom te za

58 STAŠEVICA

vrijeme školskih praznika s Briste, iz Potkleka, dolazio sam promatrati radove. Ponekad sam znao čak iz Potkleka ponijeti u loncu ručak za oca i djeda koji su radili na kući i u polju po cijeli dan. Paralelno s gradnjom kuće trebalo je obavljati radove u polju: sadnja loze, sija-nje pšence i kukuruza te mnogo toga. Svaki kutak zemlje se obrađivao. Bio je to težak život. Ljudi čim bi došli s posla, kojeg su obavljali u državnim tvrtkama u Pločama: Luka, Azbest, Građevinsko poduzeće i drugo, odmah bi išli u polje na poljoprivredne radove. U polju se radi-lo sve do mraka, dok se vidjelo.

Dok kuća nije bila dovršena u Crpale se išlo pješke iz Potkleka ranom zorom preko Rujića, niz Vrnu i Marica guvninu ili preko Plećaša niz Ledinac. Moja obitelj preselila se u Crpale tijekom 1965. godine, kada sam kre-nuo u osmi razred Osnovne škole u Staševici. Preseljenjem u Crpale život je postao lakši jer smo se riješili dugih napornih putovanja iz Potkleka. Međutim, navike i način života ostao je još uvijek isti. Trebalo je u jutro rano ustajati kako bi se napaslo blago (ovce i koze), prije odlaska u školu. Blago sam najčešće čuvao sa svojim rođakom Ikom (Ivom) Grgurinovićem, koji je bio dosta mlađi od mene, pa ga je baba Matija ,,Đurinka“ rado sa mnom slala da čuva njihovo stado. Nas dvojica najviše smo čuva-li stado po Nuglu, Jazinama, Šenikovištu i uz rijeku Maticu po Crnom badu. Danas rođak Iko (Ivo) Grgurinović živi u Australiji, a ja u Zagrebu. Kada se čujemo telefonom ili kada on dođe u posjet rodnom zavičaju u Hrvatsku, uvijek se spominjemo tih dana i događaja uz gromki smijeh.

U to vrijeme u Crpalama život nas mla-dih bio je radostan. Premda su djeca mnogo pomagala roditeljima u polju, posebno maj-kama, jer su očevi bili na poslu u Pločama ili na privremenom radu u Njemačkoj, ali ipak se našlo vremena u večernjim satima za igru, naročito nedjeljom. U Crpalama igrali smo nogomet i to po prvi put s pravom kožnatom loptom. U školi u Staševici počeli su se po prvi

put prikazivati filmovi i održavati priredbe. Išlo se na vjeronauk i polnoćke. U školi se orga-nizirao doček Nove godine uz priredbu i živu glazbu. Gradile su se nove kuće i prve čatrnje (lokve), pa nije trebalo više ići na rijeku Maticu po vodu za piće. Među susjedima su bili dobri međuljudski odnosi. Jedni drugima su poma-gali u svim vrstama poslova. Oni koji još nisu bili izgradili čatrnje za vodu, išli su kod drugih susjeda. Po vodu su najviše odlazila djeca i mladi pa je putem bilo niz zadirkivanja i slatkih dogodovština. Zemlja se počela orati traktori-ma umjesto plugovima koje su vukle mazge. Žetva pšenice počela se obavljati kombajni-ma, umjesto ranije, kada se pšenca kosila i vrla na guvnima na kojima su mazge, upregnu-te u paru, trčale u krug uokolo stožine, malo u jednu stranu pa malo u drugu stranu.

Uz sav navedeni napredak ostao je goru-ći problem kako putovati do Ploča. Trebalo je i dalje pješačiti preko Zapadne Pline (Radaljaca i Družijanića), iznad sela Gradci te preko Peračkog Blata po nekoliko sati i preko deset kilometara u jednom pravcu. Tek nakon više godina izgradit će se prvo cesta od Peračkog Blata preko Puljana i Kobiljače za Mali Prolog. Zatim, nakon još dužeg vremena, na perivoju u blizini sela Gradaca (Zapadna Plina), kod današnjeg kružnog toka, izgradit će se ogranak ceste za Staševicu i Vrgorac. Prvo se izgradila makadamska cesta koja će se naknadno asfaltirati.

Tako sam za vrijeme školovanja u gimna-ziji u Pločama, sve četiri godine, od 1966. do 1970. godine, morao stanovati u Pločama, kao podstanar u radničkoj nastambi, pa dola-ziti pješke u Crpale i Staševicu samo viken-dom i za vrijeme školskih praznika. Dolazio bih petkom, a odlazio nedjeljom uvečer.

Iz Crpala sam krenuo i na studij u Zagreb tijekom jeseni 1970. godine, pješa-čeći preko Zapadne Pline i Peračkog Blata s torbom na ramenu do vlaka iz Ploča za Zagreb. Vlak je vozio cijelu noć preko Bosne i Hercegovine do Zagreba.

59STAŠEVICA

Prezime je s jezičnog motrišta istovjetno s Mateljak, jednim od brojnih oblika osob-

nih imena izvedenih od biblijskog imena hebrejskog podrijetla Matej.

U nas je ime stiglo iz grčkog jezika u obliku Matthaios, što je ustvari prilagođeni-ca hebrejskog Mattiyyah, koje nastalo ste-zanjem Mattithyah, Mattithyyahu, sa znače-njem Božji dar (od mattath = dar i Yah skra-ćenica od Yahveh = Bog).

Kršćanskim se svijetom proširilo štova-njem Svetog Mateja, jednog od dvanaesto-rice apostola, zvanog i Levi; prvi je evanđe-list, iako suvremena biblijska egzegeza drži Evanđelje po Marku najstarijim; Matejev iko-nografski atribut je dijete ili anđeo.

Prema popisu stanovništva iz 2001. godine u Hrvatskoj prebiva 88 obitelji s pre-zimenom Mateljak, koje imaju 279 duša, a gotovo svi žive na dalmatinskom području (73 obitelji, 245 duša):

- Staševica (14 obitelji, 55 duša),- Desne i Podaca pokraj Gradca po

jedna osoba (1, 1),- Drvenik pokraj Gradca (1,4),- Duće pokraj Omiša (1,2),- Gradac (3, 12),- Makarska (3, 8),- Metković (28, 106),- Nova Mokošica (1,3),- Orebić (3, 10),- Pisak pokraj Omiša (1,3),- Ploče (9, 28),- Split (14, 55).U venecijanskom zemljišniku iz 1725.-

1728. godine u „selu Rupama prema Miluši i Bristu“ upisana je s modificiranim prezime-nom osmočlana obitelj Nikole Matekovića.

Isti domaćin ali s malo drukčijim pre-zimenom upisan je u Stanju duša stare župe Podjezero od 1. ožujka 1733. godine. Naime, 40-godišnji Nikola Mateleković bio

NAŠA PREZIMENANAŠA PREZIMENA

MATELJAK

je domaćin devetočlane obitelji, koju su uz njega sačinjavali još i:

- Lucija, Nikolina supruga (36),- Jelena, njihova kći (6),- Mijo, njihov sin (4),- Mateja, njihova kći (5),- Franka, Nikolina majka (58),- Mate, njihov rođak (22),- Lucija, njihova rodica (30),- Luka, Lucijin sin (1).U austrijskom zemljišniku iz 1836.

godine za naselje Pasičina zabilježene su dvije obitelji tog roda, kojih su domaćini bili:

- Ante Mateljak,- Ivan Mateljak.Da je Mateljak je tipično neretvan-

sko prezime svjedoči i popis stanovniš-tva Hrvatske iz 1948. godine, u kojem su svi hrvatski Mateljci, izuzev dviju obitelji iz Orebića i Pule s ukupno sedam duša, nastanjeni u Neretvi:

- Pasičina (tri obitelji, 11 duša),- Desne (11, 57),- Gradina (7, 42),- Metković (3, 9),- Musulini (1, 7 + tri samca), - Opuzen (1, 3).

Ante Ivanković

60 STAŠEVICA

Ove 2017. misno slavlje je predvodio bivši župnik Velikog Prologa i dekan Bikovskog

dekanata don Mladen Margeta, sadašnji župnik Vidonja. Procesija je išla ustaljenim pravcem. Nastupila je po prvi put dožupa-nica Žana Marević i novi gradonačelnik dr. Mišo Krstičević. Vjernicima je bilo drago vidjeti na misi novog gradonačelnika i dožu-panicu Žanu Marević sa svojim suradnicima.

U koncelebraciji je bilo deset svećeni-ka i pet ih je bilo van koncelebracije. Poslije

Četrnaesti dani sv. Staša u Staševici26. VIII. 2017.

kratkog zadržavanja u župskoj kući, išlo se na ručak kod »Luce«.

Večernji program je na igralištu okupio tisuće gostiju, koji su uz pjesmu slavili dubo-ko u noć.

Vjerujem da će svake godine blagdan sv. Staša biti sve više ispunjen na misi i na večernjem programu. Uostalom, Staševica je dobila ime po mučeniku sv. Stašu čiji ostaci crkve iz 5-6 stoljeća i danas čekaju na obnovu iza sadašnje župne crkve.

je mise održi kod župne kuće. Branko Gnječ sa suprugom je pripremio gril i jelo za sve. Fra

Nediljko je platio meso a piće darovao Joško Gnječ. Na fešti je sudjelovao i grado-

načelnik Ploča Ante Karamatić.• Godine 1996. župni-

kom je imenovan fra Vinko Prlić. Priredio je svečano slavlje. Sliku sv. Staša naru-čili smo od akad. slikara Branimira Dorotića i već druge godine se nosila u pro-cesiji. Procesija je išla preko klanca na trg fra Ante Gnječa, cestom do Mateljske luke, te ulicom do same crkve.

Tako je išlo nekoliko go-dina, ali zbog dugog pješa-čenja i umora vjernika, pro-cesija se u zadnje vrijeme održava oko župske kuće i crkve. Svi smo to prihvati-li. Na slavlje sv. Staša dođu predstavnici Županije i Grada Ploča. Svi smo u procesiji sa slikom sv. Staša.

61STAŠEVICA

Doće moja Maša za svetoga Staša,sa smiškom na licu pozdraviti Staševicu.

• Za župnika fra Ivana Jukića, koji je bio župnik godinu dana, predložio je da da se blagdan sv. Staša slavi 26. kolovoza, kada ga imamo u kalendarima. Fra Ivan je predložio sv. Staša, kada je sve u selu u životu. Nema velikih radova, nema posla u vinogradima, ne rade škole, praznici su u punom jeku. Posebno, jer se po selima, kako je stvo-rena Hrvatska država odr-žavaju Dani sv. Zaštitnika. Njegov prijedlog je uspio.

• Za župnika fra Nediljka Šabića blagdan, 26. kolo-voza 2004., počeo je pro-cesijom od crkve do škole. Lijep broj vjernika. U misi je bilo osam svećenika. Glazba iz Wolfrathausena i još 32 vjernika s njima. Svetu misu je predvodio gvardijan iz Zaostroga fra Ante Babić. Druge godune župnik je predložio da se slavlje posli-

62 STAŠEVICA

Kad bih ja bio vrag!„Kad bih ja bio vrag!...“ tako je počeo „Kad bih ja bio vrag!...“ tako je počeo

jedne nedjelje neki francuski župnik svoju jedne nedjelje neki francuski župnik svoju propovijed privlačeći pažnju sviju. „Kad bih propovijed privlačeći pažnju sviju. „Kad bih ja bio vrag, ja vas ne bih zvao i poticao da ja bio vrag, ja vas ne bih zvao i poticao da psujete Boga, izostavite nedjeljom i blagda-psujete Boga, izostavite nedjeljom i blagda-nom sv. misu, ili da jedete meso u petak... nom sv. misu, ili da jedete meso u petak... Kad bih ja bio vrag, ne bih vas bockao da ne Kad bih ja bio vrag, ne bih vas bockao da ne štujete i slušate svoje roditelje, bludno grije-štujete i slušate svoje roditelje, bludno grije-šite...“, i tako nastavi nabrajajući zapovijedi šite...“, i tako nastavi nabrajajući zapovijedi Božje, crkvene preporuke, staleške dužnosti Božje, crkvene preporuke, staleške dužnosti itd. Vjernici su već bili nestrpljivi očekujući itd. Vjernici su već bili nestrpljivi očekujući što bi njihov stari župnik učinio kada bi on što bi njihov stari župnik učinio kada bi on bio vrag. „Kad bih ja bio vrag, pretplatio bih bio vrag. „Kad bih ja bio vrag, pretplatio bih vas sve na kakav pokvareni časopis, dnevnik vas sve na kakav pokvareni časopis, dnevnik

ili barem na list koji nikad ne govori o Bogu i ili barem na list koji nikad ne govori o Bogu i o Crkvi na lijep način.“o Crkvi na lijep način.“

Zaista, izvrstan zaključak. Opake neke Zaista, izvrstan zaključak. Opake neke novine, knjiga, loš program na televiziji, pok-novine, knjiga, loš program na televiziji, pok-vareni sadržaji na internetu, dostatna su sred-vareni sadržaji na internetu, dostatna su sred-stva da se duše izopače. Isto kao što je i dobra stva da se duše izopače. Isto kao što je i dobra knjiga najbolje sredstvo za dobro duša.knjiga najbolje sredstvo za dobro duša.

Evo zašto se vrag toliko bori protiv kato-Evo zašto se vrag toliko bori protiv kato-ličkog tiska! Evo zašto se toliko puta nađe no-ličkog tiska! Evo zašto se toliko puta nađe no-vaca za sve i svašta, dok se ne može naći koja vaca za sve i svašta, dok se ne može naći koja kuna za pretplatu kojega katoličkog časopisa.kuna za pretplatu kojega katoličkog časopisa.

Shvaćamo i zašto je sv. Maksimilijan, Shvaćamo i zašto je sv. Maksimilijan, veliki apostol tiska, uložio silan trud u širenje veliki apostol tiska, uložio silan trud u širenje katoličkoga tiska do neponovljivih razina.katoličkoga tiska do neponovljivih razina.

Mladima poručiše đavli preko svojih ljudskih glasnogovornika: „Mladi ste. Mladost brzo prolazi. Zato uživajte život. Zabavljajte se i tulumarite po čitave noći. Uzimajte alkohol i drogu, seksualno se iživljavajte jer sve je to za ljude. Nema tu zabrana. Ako je potrebno kradite, obi-jajte banke, krijumčarite robu. Natjerajte svoje roditelje da vam nabave skupe motocikle i auto-mobile. Ako nemaju novaca neka dignu kredite. Jurite cestama, ne obazirite se na prometne znakove. Jurite životom i ne poštujte zakone države ni zakone Božje, ni moral Crkve. Nemojte se ženiti ni udavati. Čemu okovi braka kad možete zajedno živjeti i bez obaveza. Ako se već budete vjenčavali, onda sazovite stotine svatova, trošite na haljine i muziku. Ako treba, dignite ponovno kredit, samo neka se vidi kako ste najraskošniji od svih. Ako vam nije po volji, otiđite iz ove zaostale zemlje. U drugim bogatijim državama ćete više zarađivati i bit ćete slobodniji.“

Fra Žarko Maretić, Uspomene i razmišljanja, Zagreb 2017., str. 229.

63STAŠEVICA

Nevenka Bustruc, Julijana Barbir, Vedrana Ćendo, Vesna Dropulić, Tina Dropulić, Anđela Dropulić, Milena Dropulić, Neda Dropulić, Maša Dropulić, Radenka Dropulić, Ana Dropulić Đonijeva, Janja Dropulić, Andrija Dropulić, Matea Gnječ Mirova, Zlata Gnječ, Slavica Gnječ, Seka Gnječ, Marija Gnječ (kod Drage), Jurka Gnječ Lazina, Dražana Gnječ Vladina, Matilda Gnječ Miljenkova, Vedrana Grgurinović, Maja Grgurinović ž. Duje, Blaža Kežić, Tiha Kežić, Bosa Kužić, Marija Kužić Paškina, Marina Kužić

Rajkova, Nina Kužić Dušanova, Mirjana Kužić, Marija Kužić Ivice Stipanova, Maja Klinac, Divna Kužić, Dara Krešić, Dunja Jerković Matina, Nela Kežić Tihina, Kata Marević Dragina, Marija Marević Srećkova, Mara Marević Jozina, Neda Marević Oliv. majka, Gago Marević, Mirjana Ante Medara, Mira Joze Matijaševa, Goga Krunina, Ljilja Natkova, Dragica p. Dušana Đopina, Marija ž. Ivice Stipanova, Mirela Marević ž. Nikše, Ivana Mateljak Drage Gojkova, Nevenka Rajkova, Studa Tihina, Željka Musulin Velina, Mirjana Dragina, Višnja Musulin, Danica Musulin Famina, Jadranka Musulin Mačkova, Ljilja Musulin Luke Maloga, Đurđa Juričina, Silvija Musulin Ivičina, Danica Musulin Tonkina, Anka Plećaš, Gordana Plećaš Smiljanova, Desa Plećaš Crnoga, Milena Rončević Mirova, Danijela Rončević ž. Ivice, Marica Rončević Dragina, Bosiljka Rončević Velina, Ljilja Rončević ž. Jurina (Aust.), Marinka Šunjić, Tatjana Šunjić Ivice, Nada Šunjić Živojina, Ankica Šunjić Joškova, Olivera Šunjić, Duška Šiljeg, Ana Usorac Jozina, Marija Usorac Velimirova

Primaju vjerski list MarijaVeć desetak godina primaju vjerski list Marija, pa im ovim putem zahvaljujemo i neka im

se sačuva uspomena u župi. Hvala im! Primjerak mjesečnika je 7 kn, a godišnja pretplata 70 kn. U 2018. godini očekujemo nove pretplatnike.

V J E R S K I L I S T Z A M A R I J I N E Š T O V A T E L J E

ISS

N 1

331-

1476

64 STAŠEVICA

MOLITVA ZA MAJKEDobri Oče, slavimo te i zahvaljujemo ti što si u svojoj neizmjernoj ljubavi stvorio

ženu i majku. Hvala ti na tvome naumu da stvoriš muško i žensko, da njih dvoje budu jedno kako bi odražavali ljubav Presvetoga Trojstva. Hvala ti na sakramentu ženidbe u kojem pronalaze snagu.

Dobri Oče, ti najbolje poznaješ nutrinu žene i majke i njene ranjenosti.

Po Kristovim svetim ranama ozdravi ih i osnaži sve majke da budu spremne oprostiti. Pomozi im da svojim riječima i djelima ne ranjavaju svoje bližnje. Ohrabri ih da se ne zatvaraju u sebe. Otvori njihovo majčinsko srce za potrebe drugih u Crkvi i društvu tako da ovaj svijet čine čovječnijim. Molimo te da budeš blizu svim majkama, a osobito onima u teškoćama i onima koje svoje majčinstvo žive pritisnute nametnutim bremenima. Molimo te pošalji im svoga Svetoga Duha da im pomogne rasti u krepostima i nadvladavati slabosti kako bi zajedno s članovima svoje obitelji mogli kročiti putem svetosti i naposljetku vratiti se u tvoj očinski zagrljaj. To te molimo po zagovoru Blažene Djevice Marije i ostalih svetih žena na čijim se primjerima želimo nadahnjivati. Amen.

M li š lji i

65STAŠEVICA

lja stare crkve. U crkvi se svake godine, u subotu prije sv. Ivana slavi sveta misa. Na misu su župnici Staševice i Brista. Poslije podne biva svečanost, peče se...

- Da je fra Karlo Jurišić na sv. Stjepana, 26. prosinca 1954. u Pasičini krstio 26 djece.

- Da je na Svi Svete, 1. studenog 1956. god., prvi put na Svi Svete, poslije 14 godina rečena sveta misa na Bristi u crkvi Svih Svetih. Misu pjevali Ante Rončević Stanić i Ivan Musu-lin Koprcan. Nisu imali knjigu za introit (ulazna pjesma) pa je Ante Stanić zapjevao: „Proklet bio izdajica naše svete vire.”

- Da je 9. prosinca 1968. župnik Met-kovića fra Ante Sekelez darovao zvono za Staševicu, koje je postavljeno 23. prosinca na terasi župske kuće. Najzauzetiji su bili Vlade Marević Šimunov i Ivan Kušurin Buvac. Danas na području župe ima 12 zvona.

- Da je fra Anti Gnječu postavljen spo-menik - bista 29. rujna 2002. god. Autor spomenika je akad. kipar Kažimir Hraste

- Da je Općinsko vijeće Imotskog fra Matu Gnječa proglasilo počasnim građani-nom Imotskog godine 1895.

- Da su Stipan Marević-Jelić i Jure Jovica išli po fra Karla Jurišića u Zaostrog 22. prosinca 1950. I fra Karlo je ostao u Pasičini do 29. prosinca 1950. Tada je fra Karlo rekao prvi put svetu misu nakon 1942. godine. Fra Karlo je boravio u obitelji Josipa Marevića Smrtića, jer je župska kuća s arhi-vom bila zapaljena od talijanske vojske

- Da je 3. siječnja 1927. godine u Zaostrogu umro fra Andrija Matutinović. Bio je župnik Pasičine, s narodom sagradio crkvu sv. Ivana u Grnčeniku 1913. godine. U malom groblju su vidljivi tragovi teme-

ZNATE LI?

66 STAŠEVICA

- Da je 10. svibnja 1991. god. općin-ska vlast u Pločama udovoljila želji građana da škola u Staševici unaprijed nosi službe-ni naziv: „Osnovna škola fra Ante Gnječa”, jer je on najveći prosvjetitelj ovoga kraja.

- Da je izgradnja ceste Staševica - Grn-čenik započeta 27. kolovoza 2008., a zavr-šena i asfaltirana na sv. Juru 24. travnja 2009. godine. Dužina ceste 9 km.

- Da je školske godine 1964./65. u Osnovnoj školi u Staševici upisano 254. učenika.

- Da je fra Nikola Radić 23. prosin-ca 1955. iz Zaostroga pješačio s Krešom Gnječ i Vinkom Sikirićem punih pet sati, pravcem: Zaostrog, Podaca, Brist...

- Da je 3. travnja 2004. god. završeno postavljanje novih zvona (2) na Staševici i jedno na Spilicama, 21. kolovoza 2004. god., za župnika fra Ivana Jukića.

- Da su na blagdan sv. Jure, 24. trav-nja 1964. iz Metkovića došle časne sestre u Pasičinu (5) i pjevale sv. Misu. To je prvi put da su časne došle u Pasičinu. S Malog Prologa su pješačile do Pasičine (više od 15 km).

- Da je u Staševici 6. siječnja 2010. g. otvorena župska knjižnica fra Ante Gnječa. Knjižnica se nalazi u župnoj kući.

- Da je Rogotinski most preko rijeke Neretve svečano pušten u promet 28. rujna 1966. god. Most je dug 414 m. Izgrađen je sa sedam otvora. Najveći otvor ima dužinu 110 m, a radovi su trajali 26 mjeseci.

- Da je fra Božidar Šimić ubijen od ko-munista-partizana u ponedjeljak 10. rujna 1943. god. između Komina i Opuzena, ja-šući na konju iz Pline (gdje je bio župnik). Cestarski radnik ga je usmrtio cestarskom lopatom (palom). Nakon dva dana prona-đeno je njegovo tijelo među kukuruzom. Prema pričanju, zlodjelo je počinio I. A. (poz-nato uredništvu). Kažu da je poslije uboj-stva često stajao na starom opuzenskom

mostu i gledao mjesto zločina. Fra Božidar je rođen u Tučepima 1915. god. Fra Boži-darovo tijelo dovezeno je zaprežnim kolima u Metković u organizaciji župnika fra Vlade Bilobrka. Njegovo tijelo je pokopano u groblju Sv. Ivana u Metkoviću, u obiteljsku grobnicu Balde Gabrića ispred crkve Sv. Ivana. U istom grobu su sahranjeni svećeni-ci don Josip Gabrić i don Luka Gabrić. Na grobu je upisano fra Božidarovo ime.

Fra Božidar Šimić

67STAŠEVICA

Jadan li je onaj koji se svojih mrtvih sjeti samo na Dušni dan (2. studenog).

1. Svi sveti. Sveta misa na Bristi u 10,30 s. Svijeta dobro došlo u staro selo, večernja misa u sv. Staša u 16 sati.

2. Dušni dan. Svete mise u grobljima. U 16 s. hitna me odvezla u Split, gdje sam ostao u bolnici osam dana.

ZGODOPISJE - STAŠEVICAZGODOPISJE - STAŠEVICA

STUDENI, 2016.

20. Nedjelja Krista Kralja. U crkvi prvi put upalio grijanje.

21. Gospa od zdravlja. U Kozičkim Po-ljicima sam na misi. Misu vodio i popovije-dao don Miroslav Vidović. Ljilja Rončević ž. Jure nabavila tapet u crkvi Gospe Lurdske. Grupa vjernika išla na Prodan brig, gdje se slavi Gospa od zdravlja. Sami idu, mole kru-nicu i večeri su na misi u Staševici.

22. U Imotskom prebacio auto sa svo-jega imena na samostan u Imotskom.

23. Dogradonačelnik Zdenko Mateljak me nazvao i rekao da su s bagerom došli u Jozetine (1250 m), ovih dana će se ravnat i nasipat. Izgradnju puta finacira Grad Ploče. Hvala Gradu.

27. Prva nedjelja došašća. Anđela Dro-pulić rodila osmo dijete (Mihael, Gabrijel, Rafael, Jurica i Drago (sinovi); Lucija, Patri-cija i Vesna (kćerke). Četvero ih još ne ide u školu, a četvero ide u školu. Čestitam. Danas je Mihael kršten.

29. Prva zornica. Hladno i upalio sam grijanje u crkvi. Na misi 31 vjernik, poslije mise u dvorani su svi na kavi.

30. Rekolekcija za svećenike u Vepricu.

PROSINAC 2016.

Sveta Luca drvarica

12 dana do Božića.

1. Samostanski kapitul u Zaostrogu.

4. Posjetio me Ivan Nikolac sa Šarić Struge čija žena Kata (1934.) koristi naš krevet za bolesnike (od listopada 2009. g.).

9. Osjetio se potres u 15,56 s., jačina potresa 4,6 stupnjeva po Richteru. Boro Šiljeg promijenio žarulje u crkvi i kući.

5. Umrla Rosa Šunjić (1930.).5. Kršten Petar Šutalo.6. Krštena Gabriela Musulin.19. Posjetili me fra Andrija Nikić, Davor-

ka Šutalo i Anka Brkljačić.

Ded napiši na ploču i zapiši u knjigu,da vremenima budućim

svjedočanstvo ostane.(Izaija 30,8)

Braća Nikolići vratili se iz Francuske i ovdje primili Prvu sv. pričest

11. Nedjelja Caritasa. Milostinja se šalje u Nadbiskupski ordinarijat.

16. Umro Jure Klinac (1943.).18. Ispovijed u Biokovskom dekanatu.21. Na primanju kod nadbiskupa mons.

Marina Barišića u Ordinarijatu.24. Badnjak. Na klancu između Lisine

i Mirove kuće kuhao se bakalar, pržena riba i fritule. U 20 s. dječja ponoćka. Djeca iz vrtića i škole imali priredbu. Na misi puna crkva djece i roditelja.

25. Božić. Misa ponoćka, a u 10,30 župska misa na kojoj je propovijedao dr. fra Andrija Nikić. Na ručku sam u Zaostrogu.

26. Sv. Stjepan. Poslije mise blagoslov obitelji u Gnječa i Crpala. Od ministranata su išli Jurica Dropulić i Vlado Gnječ.

27. Sveti Ivan. Sveta misa u Gospe Lurdske na Novoj Bristi. Poslije mise blago-slov Spilica.

28. Mladenci. Išao sam blagoslivati od Spužarevice do škole. Od ministranata su išli Šime Kužić i Josip Kežić.

29. Blagoslivao od Draževitića do Klanca.

30. Završio s blagoslovom obitelji.

31. Misa zahvalnica.

10. U 16. sati sv. misa za dr. Franju Tuđmana i sve poginule, ubijene i nestale u Drugom svjetskom ratu (160).

69STAŠEVICA

11. Voda smrzla, nema vode u kući. Oko podne sunčano, ali hladno.

10. Umro Dušan Gnječ (1949.).

14. Umrla Katica Rončević (1949.).

15. Umro Mate Rončević (1926.).

16. U Makarskoj sprovod fra Karlu Juri-šiću koji je prvi put došao u Pasičinu 1951. Dvojica vjernika su otišli u Zaostrog i tražili svećenika za Božić, nije u selu bilo mise od 1942. Fra Karlo je dolazio pješke iz Zaostro-ga do 1955. god. Tada ga je zamijenio fra Nikola Radić koji je iz Zaostroga dolazio pješke u Staševicu.

19. U Zaostrogu imendan fra Mariju Jurišiću, bio je župnik Staševice od 1967. do 1969. U Staševici je napisao prvu svoju knjigu Staševica, a ukupno ih je napisao 55. Pohvalno! U tisku je 56. knjiga.

23. Na sprovodu sam don Marinku Biliću u Prološcu. Sprovodnu misu predvo-dio dubrovački biskup mons. Mate Uzinić.

SIJEČANJ 2017.

Ako Novo lito osvane vedro,bit će ribe, voća i vina

1. Nova godina. Jutro osvanulo hlad-no, ali vedro. Na objedu sam kod Paške i poslije blagoslovio nekoliko obitelji.

5. Išao sam na sprovod Nedjeljku Žderiću u Metković. Dobro je pripomenuti da su par-tizani 1942. ubili njegova oca Grgu i majku Peru, koje su pastiri pronašli mrtve u brdu, i u mutapim su ih donijeli i pokopali u malo gro-bolje u Grnčeniku. Groblje ima samo tri groba. Nediljko je svaki dan dolazio u Staševicu kad se radila cesta do Grnčenika. Uz župnika bili smo na sprovodu fra Nediljko Šabić, fra Blaž Toplak i fra Vinko Prlić.

6. Tri kralja. Iz Mokošice došli pjevači i pjevali su na svetoj misi. Svećenik, župnik don Ivo Zečević, propovijedao. Ručak je bio u konobi Luca. Na misi krštena Lucia Grgurinović.

70 STAŠEVICA

VELJAČA 2017.

Bog te čuva vedre Kalandore,a oblačna Jurjeva (23. travnja).

1. Danas sam s Tomom Panza nosio ukoričiti knjige kod Anđelka Ćuka u Kočerin.

5. U Drinovcima sam na misi prigodom 50. obljetnice vjenčanja Zarkana i Dragice Šimić. Prije 50 godina ih je vjenčao rođak fra Vinko Prlić.

8. Dekanatski sastanak u Vrgorcu. Pre-davanje nam je držao fra Gabrijel Jurišić na temu: Hrvatski sveci i blaženici... Na sasta-nak su svi župnici donijeli statistiku i predali dekanu (fra Vinku Prliću).

11. Gospa Lurdska slavi se u staroj župskoj crkvi na Bristi. Na misi oko 150 vjer-nika. Propovijedao fra Andrija Nikić. Ručak za nas je pripremio Ante Šunjić Bato.

12. U dvorani Doma kulture Marija Vučković govorila o ruralnom razvoju sela. Dvorana je bila puna slušatelja.

71STAŠEVICA

13. Jutros sam s Tomom Panza išao u Karin gdje je bio Spomendan rušenja Franjevačkog samostana i crkve Blažene Djevice Marije, u prigodi 24 obljetnice ruše-nja sa strane srbočetnika

20. Danas sam blagoslovio kuću pok. Stipana Kežića († 8. rujna 2006.), supruga Neda umrla (10. travnja 2014.). Unuci žive u Splitu i kuću su prodali obitelji Zdravko Hajrović i Mirjana Mateljak.

OŽUJAK 2017.

Čuvaj se marčanog suncaviše od poskoka.

1. Čista srijeda. U 16 s. sveta misa i pepelavanje.

2. Tomislav Jadreško iz Metkovića dovezao stalažu u župnom uredu, gdje je telefon i dvije škrabice u crkvi sv. Staša.

5. Prva korizmena nedjelja . Na Novoj Bristi križni put, pred postajama koje je prošle godine naslikao akad. slikar Branimir Dorotić, a župljani darovali.

10. Dekanat poslao dopis na sve župne urede za križni put (26. ožujka) i dekanatski sastanak 5. travnja.

11. Fra Niko Glavinić imao sv. Misu za pokojne Andriju i Antu Musulina. Fra Niko svake godine dolazi za sv. Misu.

18. Javljeno iz Pertha da je umro Mirko Grgurinović Đurić. Mirko je darovao za Crkvu Gospe Lurdske cijeli kameni pod, a sin je platio večeru za selo, kad je izgrađen put u staro selo Grgurinoviće na Bristi. Župnik je na sprovodu zahvalio Mirki i obitelji na daro-vanom podnom kamenu u Gospe Lurdske, na darovanoj drugoj postaji križnog puta, rad akad. slikara Branimira Dorotića, i na jednome banku u istoj crkvi. Nad grobom je u ime obitelji govorila Danijela Plećaš. Iz Pertha ga je dopratilo šest članova obitelji. Supruga zbog bolesti nije došla. Svaki put kad je Mirko dolazio u Staševicu uvijek je darovao za gradnje u župi. Hvala mu!

Mirko Grgurinović Đurić

II. postaja - Isus prima na se križ

72 STAŠEVICA

vao kameni pod u crkvi i banak. Postavljen pano s nacrtom grobnica na Novoj Bristi.

5. Dekanatski u Vrgorcu. Predavanje: Svećenička savjest po pitanju krizmanika, držao prof. don Marinko Vidović.

6. U Vidonjama sprovod don Ivanu Barišiću.

9. Cvjetnica. Došao mi brat Iko i nevje-sta Vinka, išli do Grnčenika. Obišli crkve sv. Ivana, sv. Ante i sv. Jure. Vidjeli novu kuću Joze Kužića na Baranovcu.

- Od Otrića se počelo s uređenjem ceste do Staševice 2,8 km. Asfaltirana je i blago-slovljena 2. lipnja. Hvala županiji.

13. Veliki četvrtak. S fra Ivicom išao na posvetu ulja u katedralu, svi svećenici kod nad-biskupa ostali na objedu. Na misi pranje nogu dvanaestorici apostola, večeru pripremile Kata i Josipa Marević. Vino crno darovao Paško Kužić, kruh Nada Šunjić Živojina i Marina Kužić Rajkova. Janjce pekao Boro Šiljeg. Kapulu i salatu darovale Rada i Mirjana Mateljak.

14. Veliki petak. Procesija u 17 sati cestom do Spilica, te starom cestom do sv. Staša.

22. Župnik poslao telegram na ime: Zdenka i Igor Šiljeg prigodom rođenja prvo-ga djeteta. Tekst: Dijete vam se rodilo, sin vam je darovan, zvat će se Petar. Igor je sin pok. Pepe, a Igor je s bratom Borom radio župniku na vinu poslije očeve smrti.

26. Križni put za mlade u Vrgorcu.

30. Danas su oko crkve kosili travu Srećko Marević i Zvonimir Kušurin. Hvala im!

TRAVANJ 2017.

Ako u travnju grmi,seljak se mraza ne boji.

2. Ispovijed u dekanatu. Počeli jutri u 7,30, a završili večeri u 19 sati.

3. Župnika posjetili Leonora i Stipe Sikirić, žive u Australiji. Oni su 2008. god. darovali zvono za crkvu sv. Ante na Pasiki i platili 3.200 AUD. Isti su dali 250 eura za list Staševica. Stipe je sin Mate, rođen u Perthu, ima troje djece.

- U 17 s. sprovod Mirku Grgurinoviću Đuriću. Dopratili su ga djeca i unuci. Došlo je šest članova iz Pertha. Mirko je darovao drugu postaju križnog puta u Gospe Lurdske, daro-

Procesija na Veliki petak 2017. godine

15. Velika subota. Nazvao me Anko Musulin iz Pertha, zamolio da naručim mozaik u niši kod zvona na Jezercu, groblju Svih Svetih.

23. Umrla Tonka Šunjić (1963.)

23. Kršten Jakov Šunjić

30. Krštena Maris Marević

Blagoslov gradilišta kapele sv. Ante - mrtvačnice na groblju Međublace. Zahvaljujemo Županiji i Gradu Ploče.

SVIBANJ, 2017.

Što više grmljavine u svibnju,

to rodnija godina.

1. S fra Andrijom Nikićem išao na ušće Male Neretve, odakle smo vidjeli otočić Osinj i na njemu obnovljeni dio samostana koji je od Turaka srušen 1573. god. Samostan je obno-vio župnik Pline fra Petar Sikavica. Isti dan me posjetio Ante Aračić, urednik Imotske krajine.

2. U Sinju sprovod fra Luki Livaji. Išao sam s fra Marijem Jurišićem.

3. Posjetile me č.s. Elizabeta Soldo i Ruža Bešker iz Baške Vode.

4. Župnikov susjed Goran Barbir napra-vio stalažu za kopiraj u župnom uredu. To je njegov dar župi. Hvala mu!

12. S fra Ivicom Omazić išao u Otok na sprovod Anđi Erceg, majci fra Ivice.

- Griwi, servis zvona servisirao zvona na obje crkve. Isti dan ispovijed prvopričesnika.

13. Krštena Klara Marta Nikolić14. Prva pričest u župi. Poslije podne

išao u Zagreb radi operacije mrene.

16. Kod dr. Nikice Gabrića operirao mrenu desnog oka.

Vatrogasno vozilo pred Domom kulture u Staševici, kolovoz 2017. godine

75STAŠEVICA

17. Asfaltirana cesta od Otrića do Sta-ševice (2,8 km).

- Staševica dobila protupožarno vozilo. Za vatrogasce su položili: Jurica Jovica, Stipe Barbir, Ivica Musulin, Ante Mateljak, Drago Mateljak, Milenko Dropulić i Đoni Dropulić.

- Stavljena temeljna deka na mrtvačni-ci u groblju sv. Ante.

21. Zamijenio me za misu fra Mario Jurišić, bio sam u Zagrebu.

24. Sveta Misa u Zavojanima za fra Karla Ćuluma, ubijen od partizana 25. svibnja 1943. Zbog svog svećeništva jezovito je mučen i ubi-jen u župskoj kući i same ubojice su ga odnije-li i negdje bacili. Ni danas se ne zna za mjesto ukopa. Župska kuća u kojoj je ubijen zapaljena je od mještana 1956. god. Kuća je gorjela tri dana i nitko nije smio gasiti kuću. Na misi su bili svećenici: fra Marko Bitanga, župnik Zavojana i Kozice, don Marin Marčić, župnik Stilja i Oraha, fra Ivan Jukić, bivši župnik Vrgorca, sada u Makarskoj, fra Ivan Čupić, župnik Mirlovića, fra Ivica Omazić, župnik Vrgorca, fra Vinko Prlić, župnik Staševice. Na misi je bio i fra Frano

Botica iz Splita. Na misi su pjevali pjevači iz Vrgorca. Slobodna Dalmacija od 30. svibnja donijela članak pod naslovom: Mještani, otkrij-te fra Karlov grob i u njemu donosi „Fra Karlo

Fra Karlo Ćulum

76 STAŠEVICA

27. Vozio sam ministrante u Imotski. Bilo oko 300 ministranata iz provincije. Misu predvodio fra Joško Kodžoman, provincijal.

29. Glavar sela Teo Dropulić obavijestio župnika da su radnici koji čiste selo išli na Bristu čistiti crkvu i oko crkve. Išle su: Ruža Grgurinović, Tatjana Šunjić, Kaja Usorac, Gordana Plećaš, Azra Šunjić, Mirjana Dropulić, Mladen Gnječ, Ante Dropulić i Jure Šunjić.

30. Išao sam u Kaštel Kambelovac kod ak.sl. Ine Jerković i naručio mozaik za mrtvač-nicu u groblju Svih Svetih na Jezercu. Mozaik je naručio i plaća Anko i Branka Musulin iz Pertha u Australiji.

LIPANJ 2017.

Sveti Ante (13. lipnja) pripazi na janjce.Sveti Luka (18. listopada) čuvaj ih od vuka.

3. Došli u župni ured: Marija Vučković, tajnica u Ministarstvu poljoprivrede; Krešimir Vejić, gradonačelnik Ploča; Ivan Kušurin, glavar; Bosiljka Kužić, Ivica Musulin, Stipe Barbir, Drago Marević. Blagoslovili smo radove na gradnji mrtvačnice u groblju sv. Ante (Međublace), novoasfaltiranu cestu od Otrića do Staševice (2,8 m).

Ćulum je mučenik, on je digao svoj glas pro-tiv jednog zla, jedne ideologije koja je pravila štetu njegovu narodu. Ubili su ga domaći par-tizani i komunisti, te bacili njegovo tijelo. Do danas ne znamo točno za fra Karlov grob, a prošle su 74 godine od njegove mučeničke smrti. Fra Karlo je rodom sa Silbe, jednog od najljepših jadranskih otoka, odakle je došao u ovaj kraj brinuti se o narodu i širiti ljubav, a dočekala ga je smrt. Župsku kuću u kojoj je stanovao Udba je zapalila 1956. i zanimljivo da zbog straha nitko nije htio gasiti tu kuću (u kojoj je izgorio arhiv). Apeliram još jednom na starije mještane, ako znaju, da nam otkri-ju posljednje počivalište fra Karla, kako bi na njegov grob položili cvijeće, kazao je fra Marko Bitanga, piše novinar M. Primorac. Fra Marko u dopisu župnicima u svibnju o.g. piše: „Komunistički zlikovci u ‘Partizanskom listu’, Biokovo, 29. svibnja 1943., opisali su i način na koji su mučili i ubili fra Karla: pro-valili su kućna vrata i vrata od sobe u kojoj je spavao. Ušavši unutra, bez ikakvog saslu-šanja i razjašnjenja počeli su fra Karla bosti nožima u udo, zatim su mu odsjekli ruku, iskopali oko, uboli ga duboko nožem u leđa, a zatim po čitavom tijelu...”

Blagoslov asfaltirane ceste Staševica - Otrić, 3. lipnja 2017. Hvala Dubrovačko-neretvanskoj županiji.

5. Sprovod fra Jozi Zrnčiću u Sinju. Umro je 2. lipnja u 79. godini života, 63. redovništva i 54. godini svećeništva.

9. Primopredaja Grada. Grad Ploče primio novi gradonačelnik dr. Mišo Krstičević, a predao Krešimir Vejić, koji je vodio Ploče u dva manda-ta. Hvala mu za sve što je činio za Staševicu.

- Vjenčanje Ive Kušurin i Ante Mustapića. Uz župnika su bili don Ante Antunović, župnik Ploča i fra Stipe Bešlić, bivši župnik.

4. Duhovi, jedan dio župe posebno slavi. Izbori (II. krug). U županiji pobijedio Nikola Dobroslavić (HDZ), a u Pločama dr. Mišo Krstičević (SDP).

Vjenčanje Ive Kušurin i Ante Mustapića 3. lipnja 2017.

Don Ante Antunović, fra Vinko i fra Stipe Bešlić na vjenčanju Ive Kušurin i Ante Mustapića

Blagdan sv. Ante na Pasiki 2017. godine

79STAŠEVICA

18. Kršten Matija Musulin.19. U Zagrebu na kontroli očiju kod

dr. Gabrića, poslije s bratom Ikom išao u Baranju kod bratove kćerke Ivane.

21. Mate Dropulić Dragin popravljao vrata na župskoj kući.

24. Sv. Ivan. Posebno se slavi na Grn-čeniku. Vozio me Drago Marević, a na misi je bio i fra Bone Bilić, vjernika je bilo 53. Na ručku nisam mogao ostati, vezan uz vozača koji me vozio u Vrgorac na imendan fra Ivici i don Ivanu, župniku Rašćana.

24. Umrla Olivera Marević (1962.).25. Kršten Mario Musulin.28. Radnici koji čiste selo danas su poko-

sili travu oko crkve i cijeli prostor očistili. Hvala!

SRPANJ 2017.

Tko želi vino piti,mora stalno u lozi biti.

2. Krštena Karla Šunjić.

3. Posjetili župnika fra Ante Vukušić i fra Tomislav Brekalo. Poslije ručka išli u Međugorje gdje su ostali na duhovnim vjež-bama. Župnik išao u Vid na sprovod Matiji llić, majci Katice Marević žene Dragine.

5. U Imotskom Dan provincije, bio sam na cijelom programu.

12. Umro Mirko Dropulić (1950.)

19. Iz Australije (Perth) došli Anko i Branka Musulin. Oni su darovali mozaik na kapelici Svih svetih (Jezerac), Uskrsli Isus (mozaik 200 x 50 cm). Rad koštao 25 200 kn. Umro Nediljko Šunjić (1930.).

Blagoslov mozaika na groblju Svih svetih - Jezerac

80 STAŠEVICA

20. Sv. Ilija. Posebno se u dekanatu slavi u Kozici, gdje je propovijedao fra Ante Jurić iz Splita, u misi je bilo deset svećeni-ka. Goran Barbir napravio drveni oltar za kapelicu Svih svetih na Jezercu.

21. U Barbirim sprovod Nevenu Barbiru vodio fra Vinko Prlić, a na Novoj Bristi Nediljku Šunjiću, isti svećenik.

24. Na proslavi 300. obljetnice oslobo-đenja Imotskog od Turaka (1717.-20l7.) bio sam u Imotskom. Misu predvodio i propovi-jedao don Tomislav Čubelić, župnik sv. Duje u Splitu. U misi je bilo 48 svećenika i 63 časne sestre iz Imotske krajine. Predloženo da svake godine prvi dan devetnice Gospi od Anđela bude skup svećenika i časnih sestara iz Imotske krajine. Svi smo prihvatili.

25. Umro Filip Kežić (1937.).26. Umro Vice Usorac (1932.). - Servis Griwi iz Kaštela servisirao zvona

na crkvi.

Kuća Ruskinje u kojoj su stanovali župnici od 1958. do 1962.

Luka i Matej Pavelić

81STAŠEVICA

- Iz Australije došao Josip Marević Šarac, posjetio župnika, naručio sv. Mise i dao prilog za župni list.

28. Sprovod Filipu Kežiću. Umro 25., čekali sina Đanija koji je bio na brodu.

30. Krštena Hana Grgurinović kći Dujina.

KOLOVOZ 2017.

Smokve se augušta (kolovoza) jedu od gušta.

1. Išao sam na sprovod Zvonimiru Pezo u Proložac, bratu pok. fra Bruna.

2. Gospa od Anđela. Do podne bio na misi u Zaostrogu. Uvečer blagoslov kipa Gospe od Anđela u Imotskom. Misu na tvrđavi vodio nadbiskup Marin; kardinal Bozanić završio u bolnici.

5. Umrla Iva Jerković (1923.).6. Poslije mise blagoslov mozaika na

groblju Svih svetih (Jezerac), kojeg je daro-vao Anko i Branka Musulin.

7. Sprovod Ivi Jerković (94) na Novoj Bristi.

8. Slavka Jerković darovala misnicu s likom Gospe Lurdske za crkvu na Novoj Bristi, košulju i oltarnik. Hvala!

12. Prvi dan trodnevnice Velikoj Gospi na Velikom Prologu, išao sam ispovijedati sve tri večeri.

14. Mate Dropulić Dragin prao pročelje crkve i dvorište. Hvala! Za Gospu iz Kanade došao Miljenko Barbir i postavio zastavu na brdu Bukočevica. Isto je činio i prije dvije godine.

15. Velika Gospa. Na Velikom Prologu sam bio od 5,45, ispovijedao, u 8 s. imao misu i propovijed, a u župi misu i propovi-jed imao u 9,30 sati.

16. Sv. Roko. Čistači po selu očisti-li prostor oko crkve i kuće. Poslije podne išao na servisiranje auta u Imotski. Umrla Nevenka Jerković ž. Joze (1938.).

17. Naručio kod Brune Buljana u Runo-viću dva banka što daruje Slavka i Nedo Jerković za kapelu Svih svetih (Jezerac). Sutradan je Bruno dovezao banke. Sprovod Nevenki Jerković ž. Joze (1938.).

20. Umrla Darinka Klinac (1931.).

21. Primopredaja župa Stilja i Orah. Župe je predao don Marin Marčić, a primio

don Ivan Đonlić. Nadbiskupov delegat je fra Vinko Prlić, dekan. Sprovod Darinki Klinac.

18. Kršten Petar Šiljeg.

22. Župnika posjetio Mijo Musulin pok. Andrije koji živi u Perthu (Australija), naručio svete mise i dao prilog za crkvu. Svake godi-ne obilazi svoju staricu majku. Pohvalno!

23. U Prapratnici sv. Roko, misu predvo-dio novi župnik don Ivan Đonlić. Isti dan trod-nevnica Sv. Stašu u Staševici. Misu i propovi-jed treći dan imao fra Mario Jurišić. Ispovijed učenika na početku nove šk. godine.

26. Sv. Staš. Misa s procesijom u 10,30 s. Misu predvodio i propovijedao don Mladen Margeta. U Misi bilo deset svećenika, a van kon-celebracije pet svećenika. Dožupanica Žaklina Marević i gradonačelnik dr. Mišo Krstičević, u ime Županije i Grada, bili na misi i objedu.

27. Kršten Luka Rončević.

82 STAŠEVICA

RUJAN 2017.

4. Početak školske nastave, učenika 885. Prvi dan škole, sv. Misa - išao na spro-

vod don Jakovu Cikojeviću7. Hrvatski tjednik donio reportažu o uboj-

stvu fra Karla Ćuluma 24. na 25. 05. 1943. u Zavojanima. 1956. zapaljena župna kuća s arhivom u istoj kući.

8. Mala Gospa - na Spilicama sv. Misa u 9 sati, poslije Mise išao u Zavojane na sv. Misu koju je predvodio fra Marijo Jurišić.

13. U društvu Tomislava Panze, Boženke i Majora Džakule išli smo prema Posušju, vidjeli veliku crkvu koja je još u gradnji. U Rakitnu smo vidjeli župnika fra Marinka Leku, u Masnoj Luci vidjeli fra Petra Krasića koji je sagradio kuću za duhovne vježbe, crkvu i u crkvi grupa crnaca iz Ugande. Došli su iz Međugorja. Odatle smo kre-nuli na grob Dive Grabovčeve na Kedžeri. Vratili se preko Kongore, Zmijavaca, Kozice i pravac Sta-ševica. U Kozici smo se pomolili za ubijene svećenike: jedne ubili četnici, a druge partizani.

14. Registrirao auto u Imotskom.20. U Vepricu rekolekcija za svećenike.

Mate, Zora i Željko uređivali konobu za vino.21. Prvi dan donošenja grožđa za župu.

Ukupno donijelo 43 obitelji.

Katolici iz Ugande u Masnoj Luci 13. rujna 2017. godine

Na grobu Dive Grabovčeve na Kedžari

4. Župsko vino odlivali Paško Kužić i Ćiro Kežić. Hvala im!

5. U školi Dan kruha i Dan učitelja.Priredbu priredila Zlata Marević. Bilo uspješno.

5. Umrla Ljubica Bjelica (1940.).

6. Išao na Bile, predio između Mostara i Širokog Brijega gdje Mostar gradi groblje s 50 tisuća križeva. Prostor je ograđen beton-skim zidom, a željezna ograda će se staviti na

29. Sv. Mihovil. Slavi se u Gracu do podne, u Ravči poslije podne.

29. Krštena Nora Dropulić.

LISTOPAD 2017.

Prolazi ljeto žarko i milo, oh kako za me lijepo je bilo,

Skoro će škola, hvata me trema,ljeta kod kuće više nema.

3. Preminuće sv. Oca Franje, svi smo bili u Zaostrogu na obredu.

Ljubica Beretovac za posjeta Staševici 30. rujna 2017. poslužila se s našom knjižnicom

Dan kruha i učitelja u školi fra Ante Gnječa 5. listopada 2017. godine

84 STAŠEVICA

crkvu Gospe Lurske i divili se dobročinitelji-ma obnove crkve sv. Staša i gradnji crkve Gospe Lurdske. Naručio zvono za kapelu sv. Ante u groblju Međublace.

18. Nazvao me Ivan Vekić, predviđa napraviti izložbu vrijednih crkvenih predmeta Neretve u Metkoviću i želi izložiti sliku Gospe od Zdravlja iz 1764. iz crkve Svih svetih u Bristi.

21. Posjetio me bojnik HV fra Ilija Mikulić, vojni kapelan GVHKZ u Kninu, bojna „Pauk“. Isti je župnik župe sv. Petra u Siveriću i sv. Josipa Radnika u Gadinoj Glavici. Obnaša vojnog kapelana u Kninu i Benkovcu. Išao je na sprovod Srećku Čotiću (Sveti), pripadniku

zid. Od starog misišta gdje se već preko 500 godina slavi misa na prvu nedjelju srpnja. Od toga prema zapadu 3 km, asfaltirano. Mala crkva je sagrađena s tri preslice, još nema zvona. Od Staševice do Misišta 80 km.

7. Sprovod Ljubici Bjelica rođ. Rončević. Živjela u Pločama, sahranjena u groblju Gospe Lurdske.

8. Kotao za župnikovu rakiju dao Mate Grgurinović pok. Ivana, živi u Splitu. S kotlom su baratali Paško Kužić i Ćiro Kežić. Hvala Mati i njima dvojici.

12. U društvu Majora i Blaženke Džakula i Tome Panza išli smo u Ravno na mjestu pogi-bije naših fratara 24. rujna 1944. - fra Milana Lapića, fra Stanka Bradarića i fra Balta Beata, zadarske provincije. U Stocu vidjeli spome-nik sv. Ilije, rad Kuzme Kovačića. U Ravnu sa župnikom don Perom obišli starački dom koji je pri završetku. Radove vodio župnik, a kad je sve gotovo, predano Općini i uzela to opći-na na sebe. Prostora ima za 50 osoba.

14. Krštena Nikol Kežić, kći Ante i Ivane r. Šušac.

16. Obišli me Slava i Radan Lozo, žive u Sydneyu, i s njima Nikola Mrđa Grabovac i Neda Grabovac. Obišli smo Pasičinu, žup-sku kuću zapaljenu od Talijana 1942. Vidjeli

Kod fratarskog spomenika u Ravnom, ubijeni 24. rujna 1943. godine

Na mjestu pogiblje Marija Jadreška u Trebinji 1991.

22. Poslije mise sa autobusom išao u Zagreb na pregled očiju kod dr. Gabrića.

23. U 9 s. sam primljen na ordinaciju dr. Gabrića, sve uredno što se tiče desnog oka, a lijevo u svibnju operirati. Stipe Barbirić pokosio travu oko crkve i kuće. Hvala mu!

24. Jutros me brat Iko i nevjesta Vinka dovezli u Staševicu.

25. Sprovod Blaženki Barbir u Draže-vitićima.

28. Vjenčani u župi Danijel Gašpar i Ana Marević.

30. Griwi uzeo mjere za zvona.

IV. gardijske brigade „Pauci“. Sprovod je obav-ljen u groblju sv. Nikole u Otić Strugama.

86 STAŠEVICA

Gospodine, osluškujem tvoje riječi i želim da dopru do dubina moga srca:

Ne plači! Utješi se, ohrabri se! Nisam te zaboravio premda ti je teško, premda te poga-đaju križevi života.

Ne plači, nisi sam: ja sam tu, na putu tvog križa, na stazama tvojih napora i nastojanja, u tajnama tvojih uspjeha i neuspjeha.

Ne plači nad sobom, nad svojom ostav-ljenošću i bijedom, nad svojom prazninom i slabostima. Ja sam veći od tvojega srca i ako te ono u čemu optužuje, ja ću te opravdati.

Ne plači nad grubostima života, nad kriv-njama i ranama što su ti ih drugi zadali. Ne plači, jer ja mogu iscijeliti sve tvoje rane, sve tvoje bolesti.

Ne plači nad tragedijama drugih, nad tra-gedijom koja pogađa tebe. Suosjećaj, trpi, ali ne plači, ne očajavaj, ne kloni! Ja sam spo-soban i od mrtvih izdići ono što ti se čini u nepovrat izgubljeno!

Mladiću, tebi kažem: Ustani!Ustani iz svojeg mrtvila i klonulosti!

Ustani od mrtvih i počni živjeti novim živo-tom! Ustani i otvori se novoj nadi, povjerenju u život, svjetlu i istini!

Ustani! Tebi kažem!Tebi danas, ne samo onom mladiću iz

Naina! Tebi u tvojim brigama i mučnim okol-nostima života! Tebi kažem: Ustani!

Hvala ti, Gospodine, na riječi koja nosi ohrabrenje, koja daje život. Tvoja je riječ i danas živa, životvorna, snažna da iz mrtvila grijeha i zla pridigne svakog čovjeka. Tvoja riječ, Gospodine, i danas poziva na život i zaustavlja povorku smrti.

Tvoja je riječ i danas jača od zlih navika i sila tame. Ti nas možeš istrgnuti iz pandža grijeha i smrti.

Hvala ti, Gospodine, za tvoju riječ, za ljubav. Nađi se, Isuse, na putu kojim prolazi povorka koja često vodi u fatalizam i bezna-đe, u ropstvo, ovisnosti, u smrt. Budi onaj koji će zaustaviti povorku tame i usmjeriti moj život prema svjetlu i dobru.

fra Zvjezdan Linić

Meditacija: Ne plači

87STAŠEVICA

ZAGREB - Upravo sam jučer dobio pri-mjerak novog župnog lista župe Sv. Staša u Staševici (br. 11). Jako sam obradovan i sre-tan da ste objavili moj članak o danima prove-denim u Osnovnoj školi u Staševici od 1958. do 1966. i putovanju nas djece iz brda do škole u polju. Želim vam čestit Božić i blago-slovljenu Novu godinu.

Ivan i Marija Grgurinović

POŠTA... VANCOUVER - Vratili smo se iz naše

drage Hrvatske u Kanadu gdje je naš stalni bora-vak i čuli smo da ste imali proslavu 50. godišnji-ce časnog misništva. To je ponos vašoj rodbini. Žao je meni i Zori što nismo mogli prisustvovati tom slavlju u našoj župi sv. Stjepana Gorica-Sovići. Za ove dolazeće svete božićne blagdane želim vam uručiti naše lijepe želje da vas dragi Bog poživi. U to ime primite naše iskrene čestit-ke za Božić i Novu godinu i 50. obljetnicu vašeg svećenstva. Ovdje u Vancouveru, u našoj župi Srca Marijina nalazi se vaš nekadašnji učenik iz Metkovića i pitao me da li vas poznajem. On se zove Dragan Bebić. Pričao mi je kako ste njih, djecu, vozili na motoru.

Zora i Ante Prlić

ZAGREB - Zahvaljujemo vam na veliko-dušnom daru i potpori koje kontinuirano pruža-te Hrvatskom katoličkom radiju. Vaša pomoć, kao i pomoć svih prijatelja i podupiratelja pre-sudna je za nastavak rada našeg zajedničkog radija koji je 17. svibnja 2017. obilježio 20. obljetnicu postojanja.

HKR - dobar radio za dobre ljude

METKOVIĆ - Želeći vam sretan i blago-slovljen Božić, ujedno vam čestitam 50. obljet-nicu vašeg svećeništva. Neka vas Duh Božji koji vas je pozvao u svećenike i dalje nadahnju-je, a najbolje se tog sjeća moje djetinjstvo za vašeg kapelanstva u Metkoviću.

Nataša Barbir

ŠIBENIK - Pred vratima je Božić, naj-draži blagdan kad slavimo rođenje Isusa Sina Božjega, koji iznova dolazi radi nas i radi našeg vječnog spasenja. Neka nam slavlje Božića bude izvor istinske radosti, međusobne ljuba-vi, mira i praštanja. U ime svih sestara iz kuće Matice želi vam

s. Zdravka Gverić

IMOTSKI - Zorom zorim, putem molim. Bura brije, lice mi se smije. Zvono zvoni, zove spremne. Raduju se duše smjerne. Čestit Božić i blagoslovljenu Novu godinu žele

Zora i Neven Čuljak

DUBROVNIK - Primili smo „knjigu- čestit-ku“! Najljepše zahvaljujemo Bogu, tebi i svima koji su doprinijeli ovako lijepoj proslavi tvoje jubilarne godine. Posebno hvala Bogu za izu-zetnu snagu koju je dao tebi da još uvijek župnikuješ, časopis izdaješ i tolike poslove iz bogoljublja i domoljublja obavljaš.

Braća svećenici: Suton, Bosan, Penava i dr.

STUDENCI KOD LJUB. - Ti si „trku zavr-šio, vjeru sačuvao“, kako kaže sv. Pavao. Kroz proteklih 50 godina, molio si, radio, sakra-mente dijelio, tješio i hrabrio sve na veću slavu Božju i duhovno dobro hrvatskih vjernika. Čestitam ti jubilej i neka ti dragi Bog udijeli svoj blagoslov, vedrinu, radost i zadovoljstvo u dani-ma mirovine. Neka ova knjižica bude moj mali dar za tvoj zlatni svećenički jubilej.

Don Ivo Šutalo

ZMIJAVCI - Zahvaljujemo što ste nam i ovog Božića poslali list župe Sv. Staša i što nas niste zaboravili. Ujedno vam sa zakašnje-njem čestitamo zlatni jubilej Sv. mise proslav-ljene u Splitu i u vašoj rodnoj župi. Želja nam je da još dugo živite i radite s mladim narašta-jem i da dočekate 60.-i jubilej vašeg sveće-ničkog zvanja.

Obitelj Ankice i Rade Šabić

METKOVIĆ - Od srca vam hvala na pažnji što mi redovito pošaljete vaš župni list, kojega rado pročitam cijelog - osobito neke posebne članke u ovom broju, u kojem je opisan vaš život i put, životni put i nemile događaje vaših roditelja - od strane „poštenih i pravednih“ komunista - uža-sno čitati, a kamoli doživjeti i preživjeti. Ne mogu pojmiti da čovjek čovjeku može biti vuk, jer svaka životinja u svome toru čuva svoje iz svog roda. Hvala vam što pišete o tim nemilim događajima, neka ostane vjerodostojno zapisano, neka mlađi znaju što je bilo, a drugovi ne mogu reći da to nisu činili. Hvala vam za svaku lekciju iz vjerona-uka od 1967. do 1973. g. Bila su ono prekrasna iskustva - škola pravih i čvrstih temelja.

Nada Markić

88 STAŠEVICA

BRAČ - Po povratku iz Samobora na Brač dočekalo me brdo pošte. Između osta-log list župe iz Staševice i lijepi prilog o vašoj obitelji i zlatnoj obljetnici. Hvala vam na svim darovima koje dijelite s drugima, na sveča-nosti i dobroj volji. Ja sam tri mjeseca slikao oltarni poliptih za crkvu Svih svetih u Promajni. Hvala Bogu na toj prilici.

Branimir Dorotić, akad.slikar

IMOTSKI - Obraćam vam se za Božić 2017. godine. Ja sam 1990./91. bio na barikadama u Vrlici (kolovoz 90.). U Vrlici je bio župnik fra Dušan Domić, naša desna ruka. Vi ste bili gvardijan u Imotskom 1991. god., kada je u rujnu poginuo Ivica Grubač skupa s vašim učenikom iz Sinja, Dušanom Cvrlje. Ivici sam bio u počasnom vodu. Vi ste primili Židove iz Sarajeva, a ja sam ih pratio od Rame do Imotskog. To je bio paklen put. Bilo mi je čast da kao tinejdžer u kolovozu 1990. budem član jedinice MUP-a RH, koja je u mjestu Vrlika, tada općine Sinj, budem na razbijanju prvih tzv. „četničkih barikada“. Ratni zapovjednik mi je bio brigadir hrvatskih oružanih snaga gosp. Ivica Romac, kazani Gagi iz Sinja. Nitko me ne može razuvjeriti da tada fra Dušan Domić nije imao blagoslov od Boga kada nas je tolike primao i častio. Časne sestre u župskoj kući su nam dali čisti preslak i lijepo nas počastile.

Bariša Marević pok. Ante

KOMIN - Primite od srca najljepše čestit-ke za zlatni jubilej 50 godina svećenstva. Hvala vam na novom broju Staševice (2016., br.11) i na vašem životnom putu i mučenicima vaše kuće, koji progovaraju kroz vas u listu. Hvala što ste sve to saznali i objavili. Šaljem pjesmu „Što ti dadoh dobri Bože”, pa ako vam se svidi stavite u list.

Anđelka Vlahović

IMOTSKI - Primio sam prošlogodišnji božićni broj vašeg župnog lista Staševica, s oduševljenjem sam ga, kao i prethodne proči-tao, i s malim vremenskim odmakom čestitam vam na obilježavanju 50. obljetnice vaše sve-ćeničke službe. Neka vas Bog i dalje prati na vašem časnom, odgovornom i plodnom putu. Rado se prisjećam naše suradnje u župnom listu Gradu na gori dok ste službovali u Imotskom. Jednom ste mi rekli da svakako napišem knji-gu o Križnom putu moga pok. oca Ante Čelana Gagana. To sam i učinio, objavio u obliku feljto-na i vama sa zadovoljstvom dostavljam cjeloviti primjerak. Hvala vam na svemu što ste učinili i što činite. Srdačno vas, do viđenja pozdravlja

Ante Čelan Gaganić s obitelji

89STAŠEVICA

RAZANODA

EVO ZAŠTO VOLIM SVOJU ŽENU!

Mnogi smatraju zajam dobitkom i zadaju jad onima koji su im pomogli.

Dok ne dobije, ruku mu ljubi i ponizno zbori o bogatstvu bližnjega; ali na dan naplate on odgađa rok, udara u jadikovke i krivnju baca na zla vremena. Mogne li, vrati jedva polovicu, a i to valja smatrati gubitkom.

Ne plati li, valja oteti od njegova – i eto neprijatelja bez potrebe: vraća on kletvama i svađama, umjesto čašću uzvraća prezirom.

Mnogi se zbog toga, ne zbog zloće, uste-žu davati zajam: boje se da ne budu nezasluže-no opljačkani.

Sirah, 29, 4-7

Volim te jer si me učinila ocem. Jer si hrabra. Zbog svega onog što zajedno sanjamo. Ne volim te zato što si najljepša, već zato što daruješ sve ono lijepo što imaš meni i našoj djeci. Ne volim te zato što imaš najljepše tijelo, nego zato što su na njemu znakovi onoga što smo zajedno živjeli. Ne volim te jer imaš plave, zelene ili smeđe oči, već zato što su one gledale isti horizont koji su gledale i moje. Ne volim te zato što si diplomirala, već zato što si odlučila riskirati život stavljajući sve ono što znaš za služenje mladima. Ne volim te jer si u kon-taktu s važnim osobama, nego zbog načina na koji postupaš s bakama i djedovima u našoj obitelji. Ne volim te jer si najbolja kuharica na svijetu, već zato što znaš pripremiti život na blagoj vatri. Ne volim te zato što dijelimo hobije i zato što si savršena par-tnerica za avanture, već zato što si me naučila da je ponekad dovoljno sudjelovati u hobiju drugoga. Ne volim te jer si savršena supruga 20. stoljeća, već zato što se boriš da budeš žena, majka i supruga u 21. stoljeću. Ne volim te zato što si najzabavnija osoba na svijetu, već zato što se ponovno zaljubim u tebe kad se smiješ. Ne volim te zato što nemam drugog izlaza, nego zato što biram voljeti te svakog

jutra. Volim kako se budiš. Zbog kave napravljene u žurbi bez šećera. Jer uvijek trčeći izlaziš iz kuće. Zbog one tvoje plave košulje od prije sto godina. Zbog tvog pokrivača i zbog toga što se poslije večere baciš na kauč. Volim te zbog tvoje naklono-sti. Jer si me naučila da jedan zagrljaj može obu-hvaćati cijeli svemir. Volim te jer mi se povjeravaš. Jer me želiš vidjeti sretnog. Jer poštivaš ono što jesam, jer mi dopuštaš da to budem. Volim te jer si me na prvom spoju odvela u bar. Zbog načina na koji se daruješ mojoj obitelji i zbog ljubavi kojom prihvaćaš moju zemlju, moju priču, moju prošlost. Volim te jer sam s tobom upoznao Rim i jer sam se s tobom popeo na Eiffelov toranj. Volim te jer si me učinila ocem. Jer si hrabra. Zbog svega onog što zajedno sanjamo. Volim te zbog bijelog cvijeća, otvorene kuće i zbog toga što napraviš prostora za ono nepredviđeno. Volim te jer prihvaćaš svoje sla-bosti i jer si me uvijek prihvaćala s mojima. Volim te zbog tvog pozornog duha, čistog pogleda, zbog tvog slatkog srca. Volim te jer shvaćaš bit Boga, koji je nježnost i zato što si njegovo svjedočanstvo bivajući jednostavno takva kakva jesi.

Prijevod: Monika Šagolj/Bitno.net

GDJE SI NEDJELJOM SIGURAN?NE vozi se automobilima: oni uzrokuju

20% smrtnih nesreća.

NE stoj u kući: 17% svih nesreća događa se u kući.

NE šetaj ulicama ili stazama: 14% svih nesreća događa se pješacima.

NE putuj zrakoplovom, željeznicom ili vodom: 16% svih nesreća tu se događa.

Samo 0,001% svih smrti događa se za vri-jeme mise u crkvi. Postotak je još manji. Stoga je za te najsigurnije mjesto u crkvi!

Idi nedjeljom na misu u crkvu!

ONA TI MOŽE SPASITI ŽIVOT!

90 STAŠEVICA

PRIJATELJI LISTA Ne činite dobro ako niste

spremni podnijeti nezahvalnostEnzo Ferrari

Svojim novčanim prilogom omogu-ćili su izlaženje našega lista Staševica, za što zahvaljujemo, i ujedno potičemo drage župljane i druge čitatelje našega Lista, osobito one koji su iz ove župe odselili širom svijeta ili koji su ostali živjeti u Hrvatskoj, da svojim prilozima olakšaju objelodanjivanje naše Staševice po dva-naesti put. Rado ćemo objaviti i njihove fotografije s kratkom viješću. Hvala!

Darovatelji lista od 4. prosinca 2016.

Branko Dropulić, 100 kn, Tajana Jelavić r. Šunjić, Ploče, 200 kn; Rafael Prlić, 150 kn; Matija Prlić, Zagreb, 100 kn; Ivo i Lenka Ožić, Opuzen, 100 kn; Mirjana Musulin, 100 kn; Ante i Zora Prlić, Vancouver, 50 Cad; Jure Mateljak Docin, 100 kn; Miro Marević, Dubrovnik, 100 kn; Rajka, Hrvoje, Mirjana, Rafael i Tereza Džanko, 100 kn; Marija Rončević ž. Nedina, 100 kn; Jure Rončević, 100 kn; Boško Sikirić, 100 kn; Studenka Mateljak, 100 kn; Mar i ja V laš ić Damjanova, Dubrovnik, 100 kn; Ante Vlašić Matin, Dubrovnik, 400 kn; Dinko i Seka Gnječ, 500 kn; Nada Markić, Metković, 150 kn; Boro Grgurinović, Podgora, 200 kn; Zdravko Hajrović, 200 kn; Luca Gnječ 100; Leonora i Stipe Sikirić, Perth, 250 Eura (prvim dolaskom darovali zvono na crkvi sv. Ante, što smo i prije objavljivali. Hvala im); obitelj pok. Mirke Grgurinovića Đurića, 1000 kn; Igor Kaluša, 100 kn; Miro Rončević, 100 kn; Ivo i Zlatka Musulin, 200 kn: Ante Gnječ Cambera, AUD; Ljubo Marević Jelić, 100 AUD; Vice Marević Jelić, 100 AUD; Petar Kežić,

Opuzen, 200 kn; Vice Rončević, dipl. inž., 200 kn; Toni Dropulić, Zagreb, 100 kn; Anko i Branka Musulin, Perth, 100 AUD; Isti su platili mozaik 200 x 50 cm za groblje Svih Svetih na Jezercu, 25 200 kn; Josip Marević Šarac, 100 kn; (za crkvu 600 kn); Zora i Mate Vlašić, 200 kn; Nikola Medak, Metković, 200 kn; Ante Vlašić, Dubrovnik, 500 kn; Marija i Ante Marević Jelić, Perth, 100 Cad; Branka Marević Šestica, Ploče, 200 kn; pok. Iva Jerković, 220 kn; Mladen Musulin Koprcan, Gradac, 100 kn; Anđelka Vlahović, Komin, 100 kn; Ivanka Volarević pok. Matka, Metković, 200 kn; Davorka Šutalo, Metković, 150 kn; Zdenko Mateljak, Šinto, 200 kn; Jasminka Marević, 100 kn; Nina Kužić, 100 kn; Mirko Marević, 100 kn; Mate Musulin p. Ante, 100 kn; Ruža Jovica, 100 kn; Jasminka Marević, 100 kn; Gordan Musulin, 100 kn; Ivica Kušurin Stipanov, 100 kn; Ivan Grgurinović, Zagreb, 200 kn; Miro Kušurin, 100 kn; Ante Tonko Musulin, 100 kn; Marinka Šunjić, 100 kn; Mate Sikirić 100 kn; Tiho Mateljak, 100 kn; Lenko Grgurinović, 100 kn; Vera Musulin, 100 kn; Ante Marević Ivanov, 100 kn; Ivica Musulin pok. Luke Maloga, 100 kn; Vinka Klinac ž. Ante, 100 kn; Dinko Gnječ, 100 kn; Duška Šiljeg Pepina, 100 kn; Živoja Šunjić, 100 kn; Jure Dropulić Nevenov, 100 kn; Neda Marević ud. Ante, 100 kn; Rajko Mateljak, 100 kn; Andrija Ćendo, 100 kn; Zdenko Musulin p. Luke Maloga, 100 kn; Zlata Gnječ, 100 kn; Ljilja Marević, 100 kn; Jozo Grgurinović, Podgora, 200 kn; Zora i Mate Vlašić, Dubrovnik, 200 kn; Matija Boban p. Pere Jozića, 50 Eura; Jadranka Ćulum, 150 kn; Mate Jerković pok. Ante 100 kn.

91STAŠEVICA

Fra Vinko Prlić, franjevac, župnik Staševice, dekan

Biokovskoga dekanata, iznena-da je preminuo u KBC „Firule“ u Splitu, 28. studenoga 2017. u 78. godini života, 61. redov-ništva i 52. svećeništva. Dne 1. XII. t. g. u crkvi sv. Franje u Imotskom mons. Marin Barišić, nadbiskup, predvodio je Misu Zadušnicu i održao prigodni govor. Koncelebrirali su fra Joško Kodžoman, provincijal, i 108 svećenika. Sudjelovali su: rodbina, redovnici i redovnice te brojni vjernici iz raznih župa. Poslije sv. Mise govorili su: fra Joško Kodžoman, fra Gabrijel Jurišić, fra Kristijan Stipanović i Biserka Dropulić uime vjernika Staševice. Pokopan je na groblju sv. Frane u Imotskomu.

Rođen je 22. VII. 1940. u Sovićima, nedaleko Imotskoga. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju, filozofiju i bogoslovlje u Makarskoj, gdje je ređen za svećenika i slavio Mladu Misu u Gorici, 24. VII. 1966. godine. Bio je župski pomoćnik u Metkoviću, odgojitelj (prefekt), član Profesorskog zbora Gimnazije u Sinju i župnik u: Miljevcima, Prološcu, Imotskomu (gvardijan i dekan), Zmijavcima i Staševici. Bio je definitor, član Provincijskoga pastoralnog vijeća i Svećeničkog vijeća Splitsko-makarske nadbiskupije.

Bio je istaknuti pastoralac: katehizacija djece i mladeži, obitelji i svih vjernika u župa-ma, ministranti, pjevački zborovi, Treći red i razne udruge i bio oduševljeni apostol duhovnih zvanja. Posebno se brinuo za siromašne obi-

telji i za njih skupljao lijekove, hranu i novac. Posebno je za vrijeme Domovinskoga obram-benog rata kao gvardijan u Imotskomu pomagao izbjegli-cama i prognanicima. Vlada Države Izraela dodijelila mu je „Povelju zahvalnosti“ jer je spašavao prognane Židove iz Sarajeva 1992. godine. Uza sve druge poslove, u svim je župama obnavljao i gradio nove je crkve, zvonike, kuće, groblja i spomen-križeve.

Bio je uvjeren da je katolički tisak veliki pomoćnik u evangelizaciji župe, i to ne samo navještaj vjernicima nego i nevjernicima. Stoga je u svim župama pokretao nove ili i dalje ure-đivao postojeće župske listove. Na Miljevcima je organizirao simpozij o kardinalu i mučeni-ku Jurju Utišinoviću (+1551.) i tiskao Zbornik s predavanjima (Miljevci, 1982, str. 176). Objavio je nekoliko izdanja: „Vjenčić Gospe od Anđela“ (od 1993.) i „Vjenčić Gospe Lurdske“ (od 2001.) u više tisuća primjeraka, a posebno se je pobrinuo da se objave i neke druge knjige.

Osim spomenute „Povelje“ koju mu je udijelila Izraelska Vlada, dr. Franjo Tuđman, predsjednik Rep. Hrvatske, dodijelio mu je odličje „Reda hrvatskoga pletera“, a Grad PLoče „Nagradu za životno djelo.“

Fra Vinko je bio dobar čovjek, iskreni rodoljub, pravi redovnik, marljivi župnik, koji je volio svoje župljane, braću fratre i sve ljude.

B. R.

SPOMEN

† FRA VINKO PRLIĆžupnik Staševice

(Sovići, 22. VII. 1940. - Split, 28. XI. 2017.)

t

v

js

sž

92 STAŠEVICA

STAŠEVICALIST ŽUPE SV. STAŠA U STAŠEVICI

20345 STAŠEVICAGodište 12., 2017., br. 1(12)

Izdaje: Župa sv. Staša u StaševiciMatični broj župe: 1058495OIB župe: 84989812552Glavni i odgovorni urednik:Fra Vinko Marinko Prlić, župnik20345 StaševicaTel./fax: 020/695-200, 098/1990-404

List izlazi povremeno, dopušte njem crkvenih i redovničkih poglavara.

Tisak: Jafraprint - Split

Rukopisi i slike: ne vraćaju se

Narudžbe, suradnju i doprinose slatina adresu:LIST ŽUPE SV. STAŠA20345 STAŠEVICA

Kunski račun:Splitsko-makarska nadbiskupijaŽupa sv. Staša StaševicaIBAN HR07 2340009-1100118134Privredna banka Zagreb d.d.Podružnica OpuzenDevizni račun:IBAN: HR07 2340 0091 1001 1813 4Privredna banka Zagreb d.d.10000 Zagreb, Račkoga 6 CroatiaSWIFT CODE: PBZGHR2XLIST SE UZDRŽAVA DRAGO VOLJ NIM PRILOZIMA VJERNIKA.

Naslovna stranica: Giorgione: Isusovo rođenje

Zadnja stranica: Akad. slikarica Ina Jerković, mozaik Isusova uskrsnuća i crkve Svih Svetihu groblju Jezerac.

SADRŽA JUVODNA RIJEČ ŽUPNIKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1BOŽIĆ - ČUDESNA RAZMJENA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3POTJERA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7NESEBIČNO DARIVANJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9VRATI SE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12JUBILEJ IMOTSKE GOSPE OD ANĐELA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13ZAVRŠNI SUSRET NAKON VIZITACIJE BIOKOVSKOG DEKANATA . . 19DAN PROVINCIJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20SUSRET MINISTRANATA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22HODOČAŠĆE GOSPI LURDSKOJ U KARAŠEVO (RUMUNJSKA) . . 24IN MEMORIAM - ZAHVALNOST I NADA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26IN MEMORIAM - VELIMIR PRLIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30ŠTO TI DADOH DOBRI BOŽE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32KAKO JE NASTALO IME SELA RUIĆI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33ZABORAVLJENE RIJEČI NAŠIH DJEDOVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40DANI DJETINJSTVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53NAŠA PREZIMENA - MATELJAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59PROSLAVLJEN BLAGDAN SVETOG STAŠA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60KAD BIH JA BIO VRAG! . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62PRIMAJU VJERSKI LIST MARIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63ZNATE LI? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65ZGODOPISJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67MEDITACIJA: NE PLAČI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86POŠTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87RAZANODA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89PRIJATELJI LISTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90SPOMEN - † FRA VINKO PRLIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91

Prvopričesnici s roditeljima i župnikom u Staševici 2017. godine

Teta Seka i župnik s djecom iz vrtića na blagoslovu jaja

Obitelj Anđele i Nede Dropulića na krštenju sina Mihaela 27. studenoga 2016., sinovi: Mihael, Rafael, Gabrijel, Jurica i Drago; kćerke: Lucija, Patricija i Vesna. Neka živi loza naša!

Učenici od I. do IV. razreda u Staševici poslije mise, na prvi dan škole

STAŠEVICASTAŠEVICALIST ŽUPE SV. STAŠA U STAŠEVICILIST ŽUPE SV. STAŠA U STAŠEVICI

ISSN

184

6-73

77

Godište 12. BOŽIĆ, 2017. Broj 1. (12)