STALJIN

Josif Visarionovi Staljin, ili Iosif Besarion (Soso) Dugavili, sin postolara Visariona i slukinje Ekatarine Ivanovi Dugavili, roen je u Gruziji gdje je rano djetinjstvo proivio u velikom siromatvu. Bio je etvrto dijete, ali jedino preivjelo, nakon troje koji su preminuli nedugo nakon poroda. Njegov otac je bio pijanica, i postoje tvrdnje da je prema mladom Staljinu i njegovoj majci bio grub i nasilan, to je zasigurno moralo ostaviti traga na razvoju Staljinovog karaktera. Vrlo je vjerojatno da je upravo zbog odnosa s ocem Staljin osjeao ogorenje prema onima koji vladaju te prema svakome tko je bio iznad njega.[footnoteRef:1] Njegova majka Ekaterina bila strpljiva i brina, jako pobona, Staljina je poslala u crkvenu kolu, a njegov odnos prema majci moe se tumaiti kroz nekoliko konkretnih primjera, izmeu kojih je vrlo znakovit onaj da majci nakon njezine smrti nije doao na pogreb niti je dopustio da joj se stavi kri na grob.[footnoteRef:2] Jedan od Staljinovih biografa Anton Antonov-Ovsejenko navodi jo jedan dogaaj koji potkrepljuje tezu da nije volio svoju majku. Kada je 1927. doao je u Tbilisi i ugledao svoju majku meu svijetom koji ga je doekao, on joj je tad dobacio: I ti si dola stara kurvo? [footnoteRef:3] [1: Green, Vivian H. H., Ludilo kraljeva, Naklada Ljevak, Zagreb, 2006., 324] [2: Green, Vivian H. H., Ludilo kraljeva, Naklada Ljevak, Zagreb, 2006., 323] [3: Antonov-Ovsejenko, Anton, Staljin portret tiranina, Naprijed, Zagreb, 1986., 239]

Staljin je bio odlian uenik, iznimnih sposobnosti, brzo zapaen od strane svojih uitelja, ali ne samo zbog njegove inteligencije, nego i posjedovanja sklonosti isticanju, elji da nadvisi sve svoje kolege i vrnjake. Tokom svog kolovanja se po prvi put u ivotu sussreo sa klasnim razlikama i mrnjom, ali je pokazao i svoju mo upravljanja drugim ljudima. Iz toga doba potjeu dva zanimljiva primjera te njegovi moi. U prvom se vidi njegova elja za vlasti. Najomiljenija Sosina (Staljinov nadimak) igra bila je krivi (kolektivni djeji boks). Postojale su dvije momadi boksaa: oni koji ivjeli u gornjem gradu i predstavnici donjega grada. Mlatili su jedni druge nemilosrdno, a mali krljavi Soso bio je jedan od najspretnijih boraca. Znao se on iznenada nai iza lea snanoga protivnika. Ali uhranjena djeca iz donjega grada bila su snanija. I tada je Ceradze, najsnaniji boksa u gradu, ponudio Sosi da prijee k njima, ali on je odbio jer je u svojoj momadi bio prvi.. [footnoteRef:4] Drugi primjer pokazuje njegovu sposobnost organiziranja i upravljanja ljudima jaim od sebe. Organizirao je drutvo najsnanijih djeaka i nazvao ga Tri muketira. Petja Kapanadze, Mihail Ceradze, Gria Giludidze imena su djeaka koji su bespogovorno izvravali sve naredbe omalenog d`Artagnana Sose. [footnoteRef:5] Staljin je kasnije pokazao brigu za svoja tri prijatelja iz mladih dana te im je i u starosti slao pisma i pomo. [4: Radzinski, Edvard, Staljin, ITG, Zagreb, 2000., 29] [5: Radzinski, Edvard, Staljin, ITG, Zagreb, 2000., 29]

Nakon ranog kolovanja majka ga upisuje u sjemenite, gdje je bio prisiljen na stroga pravila koja su oblikovala njegov ivot u sjemenitu, mogue je da je Staljin upravo u tom periodu svog ivota osjetio prijezir prema religiji te uoio licemjerstvo crkvenog i dravnog ustrojstva u kojem siromani uvijek izvlae deblji kraj. Staljin iz sjemenita na kraju biva izbaen, kao razlog mnogi izvori navode razliite tvrdnje, ali on je uvijek govorio da se to dogodilo zbog njegovog propagiranja marksizma. Imao je nekoliko fizikih mana, naime, bio je niskog rasta, tek 16 centimetra, koe lica izbrazdane nakon preboljenih velikih boginja, teko je pomicao lijevu ruku u laktu nakon vrlo opasnog trovanja krvi, i imao je spojen drugi i rei prst lijeve noge. Vivian Green navodi da je zbog svog neuglednog izgleda te uz svoje fizike mane, moda imao osjeaj manje vrijednosti.[footnoteRef:6] Antonov-Ovsejenko puno je otriji te kae da su njegove tjelesne mane, zajedno s njegovom duevnom izopaenou, urodile velikom mrnjom koja se u pojedinim prilikama pretvarala u krajnju opakost.[footnoteRef:7] [6: Green, Vivian H. H., Ludilo kraljeva, Naklada Ljevak, Zagreb, 2006., 322] [7: Antonov-Ovsejenko, Anton, Staljin portret tiranina, Naprijed, Zagreb, 1986., 254]

Staljin je prema Frommu bio jedan od istaknutih primjera mentalnog i fizikog sadizma, kolski primjer neseksualnog sadizma. Kao sr sadizma navodi strast za posjedovanjem apsolutne i neograniene vlasti nad ivim biem. Prisiljavati nekoga tko nije sposoban braniti se da podnosi bol ili ponienje jedna je od manifestacija apsolutne vlasti, ali nikako ne i jedina. Osoba koja ima potpunu vlast nad drugim ivim biem pretvara to bie u svoju stvar, svoje vlasnitvo, dok ona postaje bog drugog bia.Prvi je meu revolucionarima uveo muenja zatvorenika, prakticirao je iznimno okrutna muenja koja je ponekad osobno predlagao, a u njima je uglavnom bio usmjeren na mentalni sadizam. Jedan poseban oblik u kome je Staljin uivao bio je da uvjeri ljude u njihovu sigurnost da bi ih samo dan ili dva kasnije dao uhititi.[footnoteRef:8] [8: Fromm, Erich, Anatomija ljudske destruktivnosti II, Naprijed, Zagreb, 1989., 113]

Uivao je u osjeaju nadmoi nad sudbinom drugih, i time to ju je u tim trenucima samo on znao, dok su se rtve osjeale sigurno zbog ega su ih njihove nesree jo vie pogaale. Narod je za Staljina tada vjerovao da nije u toku dogaaja. Bilo im je puno lake povjerovati u njegovo neznanje nego u suptilnu perfidiju. Staljin se nije nita manje okrutno odnosio prema enama i djeci, zabiljeeno je da je ponekad ene i djecu svojih partijskih funkcionera slao u logore za prisilni rad, to su oni bespogovorno prihvaali smatrajui da je za to imao ispravne razloge. No bolji odnos nije imao ni prema svojoj eni i djeci. Staljin bio vrlo privren svojoj prvoj eni Ekaterini Svanidze iako je nekad bio nasilan prema njoj. Ona je umrla pri porodu, a na njezinom sprovodu je navodno rekao: To je stvorenje mekalo moje tvrdo srce. Kad je umrla, moja je naklonost narodu umrla s njom.. Jedan od njegovih engleskih biografa Alex de Jonge kae da je tad postao: psihiki bogalj, koji zbog te invalidnosti nije imao pristup u svijet osjeaja, to je raspirilo njegovu zavist i mrnju.[footnoteRef:9] Njegov odnos prema vlastitoj djeci moe najbolje opisati zgoda koja govoti o situaciji u kojoj je njegov sin bio zarobljen. Trebalo je doi do zamjene zarobljenika, a Nijemci su u zamjenu za njegova sina traili generala Friedricha Paulusa. Na taj je zahtjev Staljin odgovorio: Vojnika za marala ne mijenjam.. [9: Green, Vivian H. H., Ludilo kraljeva, Naklada Ljevak, Zagreb, 2006., 326-327]

Jo jedan od oblika iskazivanja njegovog sadizma bila je i sama nepredvidljivost njegovog ponaanja. Nekada je za odreene ljude nareivao da da budu uhapeni, da bi ih nakon muenja i strogih osuda oslobodio, a potom imenovao na visoke dunosti, esto bez objanjenja. elju da pokae ljudima da ima apsolutnu mo i vlast nad njima. Silno je uivao u injenici da ih je samo jednom svojom rijeju mogao ubiti, muiti, ponovo ih spasiti ili nagraditi. Osjeao je da ima mo boga nad ivotom i smru, mo prirode da uzrokuje napredak i destrukciju, da nanosi bol i da lijei.. Radilo se o motivu Staljinovog uivanja u dojmu vlasti hirom i raspoloenjem koje ne ograniava nikakav princip. Ovakvo ponaanje se vidjelo na primjeru Staljinovog odnosa prema njegovom starom prijatelju Sergeju Ivanoviu Kavtaradzeu, koji je Staljinu jednom pomogao u Petrogradu, i koji je bio pripadnik trocistike opozicije, te mu je Staljin jednom prilikom pomogao vrativi ga iz progonstva. No Kavtaradze i njegova ena iznenada bivaju uhapeni, on biva optuen za planiranje Staljinovog ubojstva sa Budu Mdivanijem, i osuen na strijeljanje nakon dugotrajnog muenja. Mdivaniji je srtijeljan, a on iz nepoznatih razloga osloboen i vraen supruzi, nakon ega je dobio posao i stan. Staljin ga je esto posjeivao i zvao na veere, zbijao bi ale, ali za vrijeme jedne od tih veera iznenada je ustao i pred svojim gostom rekao: I jo si me elio ubiti.Sadistiki karakter se boji svega to nije sigurno i predvidivo, onoga to prua iznenaenja koja bi ga prisilila na spontane i izvorne reakcije. Zbog toga se boji i ivota. ivot ga strai upravo zato to je, po samoj svojoj prirodi, nepredvidiv. On je strukturiran, ali nije metodian; postoji samo jedna izvjesnost u ivotu: da svi ljudi umiru. Ljubav je jednako neizvjesna. Biti voljen zahtijeva od subjekta da sam voli, da pobuuje ljubav, a to uvijek donosi rizik odbacivanja i neuspjeha. Zbog toga sadistiki karakter moe voljeti samo kada vlada, tj. kada ima mo nad predmetom svoje ljubavi. Sadistiki karakter je obino ksenofobian i neofobian netko tko je stran tvori novinu, a ono to je novo pobuuje strah, sumnju i odbojnost jer se tada trae spontane, ive i nerutinizirane reakcije.[footnoteRef:10] [10: Fromm, Erich, Anatomija ljudske destruktivnosti II, Naprijed, Zagreb, 1989, 117]