MARIJAN MATICKA

SUDJELOVANJE HRVATSKE U SAVEZNOJ KOLONIZACIJI19451948. GODINE

Godine 1945. i 1946. dogodilo se u Jugoslaviji jedno od najveih planskihi organiziranih preseljenja stanovnitva kolonizacija Vojvodine, odnosno,tonije, ake, Banata, Srijema i Baranje.1 U kolonizaciji su sudjelovali seljaciiz svih dijelova Jugoslavije, a budui da je provoena na temelju saveznogzakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji, dobila je i naziv savezna kolonizacija.

Kolonizacija je provoena u uvjetima neposredno poslije zavretka na-rodnooslobodilakog rata, u vrijeme kada je iz zemlje istjeran okupator iostvareni osnovni uvjeti za radikalne drutvene promjene. Jugoslavija je tadabila zemlja velike politike i radne mobilizacije cjelokupnog stanovnitva podvodstvom Komunistike partije, organizacijskog irenja, uvrenja i zakon-skog utemeljenja, nove, u revoluciji stvorene, narodne vlasti. Istodobno, ko-lonizacija je provoena u uvjetima opustoenih i spaljenih kua, razorenihtvornica i radionica, tekoa u prehrani stanovnitva, borbe protiv jo pri-sutnih otvorenih i prikrivenih snaga kontrarevolucije, napora za meunarod-no priznanje i afirmiranje narodnooslobodilakom borbom postignutih prom-jena.2

1 U historiografiji je problematiku kolonizacije Vojvodine, odnosno uope

agrarne reforme i kolonizacije u Jugoslaviji poslije 1945. godine naznaio BrankoPetranovi u knjigama Politike i pravne pruike u vreme Privremene vlade DFJ,Beograd 1964, i Politika i ekonomska osnova narodne vlasti u Jugoslaviji u vremeobnove, Beograd 1969. Cjelovite podatke o naseljavanju Vojvodine i agrarnoj re-formi navodi Vladimir tipeti u radu Agrarna reforma i kolonizacija u FNRJgodine 1945-1948, Rad JAZU, 300, Zagreb 1954. Usp. i Tihomir Vlakali, Uticajagrarne reforme od 1945. godine na promene u strukturi poljoprivrednih poseda,Ekonomski anali, 6/1958, te Ante Mihleti, Agrarna reforma i kolonizacija u Hr-vatskoj, Zagreb 1952. (apirografirano izdaoje). ivot kolonista iz Hrvatske u mjes-tima naseljavanja tema je studije Vladimira uria Najnovije naseljavanje Bakekolonistima iz Hrvatske, Novi Sad 1960,,

U ovom radar kao i" u nekim dosadanjim, koristim se pojmom kolonizacija,iako je bilo miljenja (npr. V. uri, n. dj.) da .taj pojam za preseljenje stanov-nitva u Vojvodinu 19451948. godine treba napustiti. Smatram da ope znaenjepojma kolonizacije, njegova upotreba u zakonskim rjeenjima i onodobnoj praksii u dosadanjoj literaturi opravdava njegovo koritenje. Dakako, kolonizacija Voj-vodine 19451948. godine dogaa se u drugaijim drutvenim okolnostima i s dru-gaijim ciljevima nego prijanje kolonizacije, pa ima i drugaije stvarno znaenje.

2 Usp. B. Petranovi, Politike i pravne prilike u vreme Privremene vlade DFJ,

n. dj.; isti, Politika i ekonomska osnova narodne vlasti u Jugoslaviji za vremeobnove, n. dj.; isti, I storija socijalistike Jugoslavije, knj. I, Beograd 1977; DuanBilandi, Historija SFRJ, Zagreb 1978.19 Zbornik 289

Pripreme za kolonizaciju i, dakako, agrarnu reformu, zapoele su mnogoprije zavretka narodnooslobodilakog rata. U organima AVNOJ-a i zemalj-skih antifaistikih vijea prikupljali su nune podatke i informacije o posje-dovnim odnosima. Na primjer, u Uputstvu o radu organa narodne vlasti naobnovi Povjerenitva za ekonomsku obnovu NKOJ-a od 27. travnja 1944. go-dine reeno je da treba prikupljati podatke o stanju ekonomskog ivota i,izmeu ostalog, podatke o kolonizaciji i dekolonizaciji, o promenama nasta-lim unitavanjem ili seljenjem stanovnitva u toku rata.3 Radi obraivanjazemlje, kako bi se osigurala prehrana boraca narodnooslobodilakog rata iuope stanovnitva, ponekad je jo u toku narodnooslobodilake borbe priv-remeno dijeljena naputena i neobraena zemlja, pa i naseljavani opustoenii naputeni krajevi.4

U Privremenoj vladi Demokratske Federativne Jugoslavije, uspostavlje-noj 7. oujka 1945. godine, postoji ve Ministarstvo kolonizacije, a ministarje Sreten Vukosavljevi.5 Vlada je u Deklaraciji kao neposredni zadatak istaklada treba u najkrae mogue vrijeme pristupiti rjeavanju takvih pitanja kaoto su u pogledu seljaka agrarna reforma i kolonizacija, kako bi siromanislojevi seljatva dobili na uivanje zemlju s potrebnim inventarom (...).' UMinistarstvu kolonizacije, Ministarstvu poljoprivrede, a takoer i u vladinimorganima federalnih jedinica razmatrane su mogunosti provoena agrarnereforme i kolonizacije te oblikovana naela o njihovu provoenju. To je bioujedno poetak rada na zakonodavnom oblikovanju te problematike.

U razradi naela o agrarnoj reformi i kolonizaciji posebno mjesto pri-padalo je aktivnosti Moe Pijade. Njegovo izlaganja na beogradskom radiju20. oujka 1945. godine, publicirano i popularizirano i ostalim sredstvima jav-nog informiranja, imalo je velikog odjeka u javnosti. O agrarnoj reformi ikolonizaciji govorili su Josip Broz Tito, Edvard Kardelj i drugi. Josip BrozTito, tada predsjednik Privremene vlade DFJ, u govoru u Mladenovcu, 18.lipnja 1945. godine, izmeu ostalog, rekao je da e agrarna reforma biti rije-ena radikalno, potpuno, kako se to pitanje vie ne bi postavljalo. U tokurazrade stajalita o provoenju agrarne reforme i kolonizacije osnovno naeloo posjedovanju, dakle i novoj razdiobi zemlje, postalo je geslo da zemljumogu u vlasnitvu imati, odnosno dobiti je samo osobe koju tu zemlju i sameobrauju.7

3 Temelji nove Jugoslavije, Istraio, dao objanjenja i pripremio za tampu

Slobodan Neovi, Beograd 1973,222.4 Usp. napose s obzirom na Hrvatsku: Marijan Maticka, Uvjeti i okolnosti za

provoenje agrarne reforme i kolonizacije u Hrvatskoj 1945. godine, asopis zasuvremenu povijest, 2/1978,56.

5 O djelovanju 5. Vukosavljevia kao ministra kolonizacije, poglavito u for-

muliranju nekih naela o kolonizaciji usp. Nikola L. Gaea, Prilog prouavanjuuloge Sretena Vukosavljevia u provoenju kolonizacije u Vojvodini posle drugogsvetskog rata, Istorijski zapisi, 1/1975.

* Vjesnik, 16. oujka1945.7 O osnovnim stajalitima Komunistike partije Jugoslavije o seljakom i ag-

rarnom pitanju usp. Ivan Cifri, Komunistiki pokret u Hrvatskoj i njegov od-nos prema seljatvu u kontinuitetu: predratno razdoblje NOB socijalistikaizgradnja, etiri decenije Saveza komunista Hrvatske, Zbornik priloga znanstve-nog skupa u Zagrebu 2426. studenog 1977, Zagreb 1979, 221257. O gleditimanavedenih rukovodilaca o agrarnoj reformi i kolonizaciji usp. M. Maticka, Uvjetii okolnosti za provoenje agrarne reforme i kolonizacije, n. dj.

r 711. Ovom bih

prilikom nadodao, povezano s pitanjem da li zemlju dijeliti u puno privatno vlas-nitvo Hi je kao dravnu dati samo na uivanje seljacima, pisanje Lea Matesa o290

1. ZAKONSKA OSNOVICA, ORGANI PROVOENJA I POSTUPAKODOBRAVANJA KOLONIZACIJE

Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji izglasan je 23. kolovoza 1945.godine u Privremenoj Narodnoj skuptini DFJ.' Zakon je usvojen jednoglasno,iako je bilo, u toku debate u skuptinskim odborima i Privremenoj Narodnojskuptini, i razliitih miljenja, ponajprije o hitnosti donoenja Zakona, azatim i o nekim prijedlozima o oduzimanju zemlje od pojedinih kategorijavlasnika i ukljuivanju te zemlje u zemljini fond agrarne reforme i koloni-zacije.' To, naravno, nije iznenadilo, jer su se u Privremenoj Narodnoj skup-tini nalazili i predstavnici graanske, frontovske i izvanfrontovske, opozicije,dakle drutvene snage koje su nastojale sprijeiti radikalno mijenjanje po-sjedovnih odnosa. Ipak, nitko nije mogao osporiti potrebu agrarne reformei kolonizacije i glasati protiv predloenog zakona.

Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji imao je est dijelova.10 Uz opeodredbe na poetku i prijelazne naredbe na kraju, napose je u njemu razra-ena eksproprijacija zemljinih vlasnika i uope stvaranje zemljinog fonda,kategorije agrarnih interesenata te postupak provoenja agrarne reforme ikolonizacije. Naelo o pripadanju zemlje samo onima koji je obrauju po-stalo je osnovica Zakona i sadrano je u njegovu prvom lanu.

Inae, Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji izriito je utvrdio zemljuza kolonizaciju i korisnike kolonizacije, lan 18. odredio je da se izdvoji odzemlje konfiscirane od osoba njemake narodnosti do 500 000 k. jutara uakoj, Banatu, Srijemu i Baranji za naseljavanje boraca Jugoslavenskearmije, dakako, onih boraca koji se za kolonizaciju prijave i ujedno obveuda e dobivenu zemlju obraivati zajedno sa svojim obiteljima, lan 19.Zakona takoer je utvrdio da svaka kolonistika obitelj dobije 8 do 12 jutaraobradive zemlje, a veu su koliinu zemlje izuzetno mogli dobiti narodni he-odnosima Jugoslavije i SSSR-a u prvom poslijeratnom razdoblju: Najbolje je spo-menuti jedan primjer, koji se inae kasnije pojavljuje kao jedno od spornih pita-nja, to je agrarni problem. Sovjetski strunjaci su predlagali, kao i u svim osta-lim pitanjima, da se kopira, bez ikakvih odstupanja, sovjetski model. To je zna-ilo da treba svu zemlju nacionalizirati i uvesti skolhoze i sovhoze. Ta mjera jesama po sebi svojevremeno u Rusiji odraavala nepovjerenje prema seljacima idovela do proirenja pojma kulak na velik broj seljaka i do brutalnih mjera naselu. (...) Pri odbijanju tog savjeta jo odlunije je uticala okolnost da je selja-tvo u Jugoslaviji masovno i predano ratovalo na strani narodnooslobodilakog po-kreta. Prema tome, seljatvo u Jugoslaviji bilo je iz dubine pokrenuto u politikiivot, a osim toga za zemlju je bUo neophodno da se to bre oporavi poljopriv-reda i osigura snabdjevanje zemlje hranom i poljoprivrednim sirovinama. U timokolnostima, a i na osnovu opeg stanja i mentaliteta naeg seljaka, nacionalizacijai rjeavanje agrarnih odnosa po ruskom uzoru bili bi pogubni. Savjeti su bili od-bijeni, ali i onoliko koliko su sovjetski strunjaci uticali u tom -pogledu, kao i onoime su iz sovjetske politike literature bili optereeni nai kadrovi, uinilo je daje rjeavanje tih problema zadalo zemlji u kasnijim godinama velike nedae (...)(Leo Mates, Meunarodni odnosi socijalistike Jugoslavije, Beograd 1976, 98).

1 Usp. Tree zasedanje AVNOJ-a i zasedanje Privremene Narodne skuptine,

726. avgusta 1945, Stenografske beleke, Beograd bez god. izdanja, 247.* Usp. Rad zakonodavnih odbora Predsednitva AVNOJ-a i Privremene Na-

rodne skuptine DFJ (3. IV25. X. 1945.). Beograd bez god. izdanja. 250-281, i Tre-e zasedanje AVNOJ-a i zasedanje Privremene Narodne skuptine, n. dj., 203 2^47.Osnovne elemente diskusije prikazao je i B. Petranovi, Politike i pravne prilikeu vreme Privremene vlade DFJ, n. dj., 5-59.

" Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji objavljen je u Slubenom listu DFJ,64/28. VIII. 1945.

291

roji, odnosno lanovi njihovih obitelji. No, ni u izuzetnim sluajevima dobi-vena zemlja nije smjela prelaziti preko 30% od utvrenog maksimuma. Zakonje zatim u lanovima 20, 21. i 22. odredio i razradio osnivanje posebnih inva-lidskih i djejih kolonija. U lanu 25. utvreno je da osobe koje u predvie-nom roku ne nasele dobivenu zemlju gube pravo kolonizacije. Ostali lanoviZakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji podjednako su vrijedili za kolonistekao i za sve ostale agrarne interesente.

U lanu 16. Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji utvreno je da pravoprvenstva u dobivanju zemlje imaju zemljoradnici bez zemlje ili s nedovoljnozemlje koji su bili borci partizanskih odreda, NOV-a i POJ-a i Jugoslavenskearmije, invalidi narodnooslobodilakog rata i invalidi prolih ratova, tj. od1912. do 1918. godine i iz travnja 1941. godine, zatim obitelji i siroad pogi-nulih boraca narodnooslobodilakog rata, rtve i obitelji rtava faistikogterora. Meu borcima imali su prvenstvo stari borci i dobrovoljci."

lan 23. Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji poticao je zajednikuobradu zemlje. Taj je lan omoguavao seljacima da pojedinano dobivenuzemlju mogu grupirati zbog zajednikog obraivanja. Uvjet je bio da o tomesklope ugovore najmanje na rok od deset godina. Osobe koje su imale pravona zemlju mogle su podnositi zajedniki, a ne pojedinane zahtjeve. U tomsluaju trebalo im je dodijeliti kompleks zemlje prema veliini i broju obi-telji kao zadrunu imovinu.0

lan 24. Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji utvrivao je da sezemlja dobivena agrarnom reformom i kolonizacijom ne moe u roku od 20godina razdijeliti, prodati, dati u zakup, zaloiti u cjelini ili djelomice. To jebilo izvjesno ogranienje principa o prelasku zemlje u privatno vlasnitvo,jer se prema tom lanu dobivenom zemljom nije, mada u odreenom vre-menskom razdoblju, moglo do kraja raspolagati. No, to je bilo potrebno odre-diti kako bi se sprijeile pekulacije i u najveoj mjeri osigurala obradazemlje.

Prema tome, Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji dao je prilino de-taljnu osnovicu za kolonizaciju. Prednost, u biti iskljuivu mogunost kolo-nizacije imali su borci Jugoslavenske armije, odnosno obitelji boraca i rtvefaistikog terora. Obrazloeno je to na ovaj nain: Oigledno je da pitanjedodeljivanja zemlje agrarnim interesentima i kolonistima nismo mogli po-staviti drukije, nego da se zemlja ima dodeljivati zemljoradnicima koji zem-lje nemaju ili je imaju nedovoljno. Pri tome se prvenstvo daje zemljoradni-cima borcima Oslobodilakog rata, novim i starim invalidima, ratnoj siroadii porodicama poginulih boraca. Ovo se predlae u uverenju da drava timeizvruje jednu svetu obavezu prema onima koji su se rtvovali za pobedunarodne stvari i koji e u privrednom ivotu zemlje pokazati ono isto oduev-ljenje i portvovanost koju su pokazali na bojnom polju.13 U izvjetaju Zako-

11 Nakon donoenja Ustava FNR Jugoslavije 1946. godine, u skladu s lanom

-6. Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji, nadopunjen je i proiren lan 18.istog Zakona, koji je dotad spominjao samo kolonizaciju boraca Jugoslavenskearmije (Zakon o potvrdi i izmjenama Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji,Slubeni list FNRJ,24/22. III. 1946).

" Kasnijim izmjenama Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji rok ugovara-nja skraen je na tri godine, a utvreno je da sva zadruna domainstva imajusuvlasniki udio u zadrunoj imovini (kao bilj. 11).

a Tree zasedanje AVnOJ-a i zasedanje Privremene Narodne skuptine, n. dj.,

514. (Obrazloenje PrecUoga zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji).292

nedavnog odbora Privremene Narodne skuptine Moa Pijade je rekao: Mi-slim da ovo pravo prvenstva ne zahteva u ovoj kui nikakvog objanjenja.Mi smo svi svesni da nai borci nisu ili u borbu ni za kakvu nagradu. Miznamo vrlo dobro da je naa vojska bila jedina vojska bez plata, dugo vre-mena i bez inova, da je ona bila u punoj meri narodna vojska koja je imalajedan jedini cilj: osloboditi svoju zemlju od okupatora i domaih izdajnika.Prema tome, kada se ovde borcima oduujemo, mi to ne dajemo njima nekunagradu, nego je to priznanje tim borcima zemljoradnicima, priznanje zartve, priznanje za ono nesebino portvovanje koje su uloili u toku borbe.'4

U skladu sa Zakonom o agrarnoj reformi i kolonizaciji doneseni su iostali propisi znaajni za provoenje agrarne reforme i kolonizacije. U Uredbi0 redu prvenstva u dodjeljivanju zemlje razrauju se i preciziraju odredbelana 16. Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji.15 U Uredbi je razjanjenoda se borcima narodnooslobodilakog rata smatraju i osobe koje su u vezis partizanskim jedinicama, NOV-om i POJ-om i Jugoslavenskom armijomaktivno radile protiv neprijatelja u pozadini i na okupiranoj teritoriji, a tako-er i osobe koje su na osloboenoj teritoriji aktivno suraivale s partizan-skim odredima, NOV-om i POJ-om i Jugoslavenskom armijom u borbi protivokupatora i njihovih pomagaa. Uredbom je tako veoma iroko utvren krugzemljoradnika boraca s pravom prvenstva u dobivanju zemlje. Prvenstvo sumeu borcima imali dobrovoljci i stariji borci (po godinama kada su stupiliu borbu, tj. 1941, 1942. i 1943. godine), zatim porodice takvih boraca, pa inva-lidi ratova od 1912. do 1918. i iz travnja 1941. godine, rtve i porodice rtavafaistikog terora i obitelji takvih rtava te, napokon, borci iz 1944. i 1945.godine. U Uredbi je zatim utvren i redoslijed prednosti u dobivanju zemljelanova obitelji poginulog borca ili rtve faistikog terora. Prvenstvo je imalasupruga, pa djeca, roditelji, a zatim braa i sestre te ostali lanovi kune za-jednice. Dakako, borci ene i mukarci bili su potpuno ravnopravni u dobi-vanju zemlje. Zemlju nisu mogle dobiti osobe bez birakog prava.

Za kolonizaciju Vojvodine posebnu je vanost imala Uredba o sprovoe-nju naseljavanja boraca u Vojvodini." U Uredbi je, u skladu sa Zakonom oagrarnoj reformi i kolonizaciji, odreeno da svaka kolonistika obitelj dobije8 jutara obradive zemlje sa zgradom za stanovanje i pomonim zgradama.Obitelji sa pet i vie lanova dobivale su jo po pola jutra zemlje za svakoglana, ali ukupna koliina zemlje nije mogla prijei 12 jutara. Narodni heroji1 obitelji poginulih narodnih heroja, oficiri Jugoslavenske armije i obitelji,odnosno kune zajednice koje su imale vie od 12 lanova dobivale su 30%vie zemlje nego to im je inae pripadalo. Manje koliine zemlje, od 4 do 6jutara, dobivali su kolonisti u blizini gradova, na zemlji podesnoj za uzgaja-nje poljoprivrednih kultura-potrebnih u opskrbljivanju gradskih trita. Pred-nost u dobivanju takve zemlje imalrsu invalidi narodnooslobodilakog ratai prolih ratova. Svaka obitelj dobivala je zemlju u nekoliko estica, tj. na-pose oranice, livade, vinograde i ostale kategorije zemlje. U postupku dije-ljenja zemlje najprije se odreivala ukupna koliina zemlje za itavo naselj,a zatim se po kategorijama zemlja dijelila u individualno vlasnitvo. Koloni-stikoj obitelji pripadala je u granicama dobivene zemlje okunica od najvie1/4 dobivenog zemljita, ali ne manje od jednog ni vie od dva jutra zemlje.

14 N, di., 207.

" Slubeni list DFJ, 68/7. IX. 1945." Isto, 72/21. IX. 1945.

293

Okunica je bila dakako uz kuu odnosno u blizini kue. Uredba je odreivalada u svakom kolonistikom naselju treba ostaviti odreen broj kua i inven-tara za smjetaj i djelovanje raznih seoskih slubi. Kue, zajedno s okunicom,mogli su dobivati i borci zanatlije. Uredba je propisala da kolonistike obi-telji moraju naseliti zemlju u roku do godine dana od primitka odluke, a uprotivnom su gubili pravo na kolonizaciju.17 Uredba je propisivala preseljenjecijelih obitelji. Organi vlasti bili su duni u najkraem roku provesti u zem-ljinim knjigama novo vlasnitvo. U Uredbi je ponovljen rok od 20 godina ukojemu kolonisti nisu smjeli otuiti zemlju. Isto se tako kolonisti nisu smjeliu tom roku sa zemlje odseliti niti je prestati obraivati. Uredba je zatimregulirala i neka pitanja iskoritavanja seoskih utrina, ureenja zemlje kojeprovode vodne zadruge itd. Utvreno je da kolonisti imaju pravo besplatnogprijevoza eljeznicom ili brodom od mjesta utovara u vlak ili brod do mjestanaseljavanja najblie eljeznike stanice. Vrijedilo je to i za pokustvo i uopestvari do l 000 kg teine i za prijevoz jednog goveda ili konja.

Poslovima kolonizacije Vojvodine neposredno su rukovodili savezno Mi-nistarstvo kolonizacije i Agrarni savjet DFJ. Agrarni je savjet osnovan na te-melju Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji. Zakon je, naime, odredio daAgrarni savjet rukovodi, u suglasnosti s Privrednim savjetom, provoenjemagrarne reforme i kolonizacije te da koordinira rad pri donoenju zemaljskihzakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji." Za predsjednika Agrarnog savjetaimenovan je Moa Pijade, a za lanove Vaso ubrilovi, ministar poljopriv-rede, Sreten Vukosavljevi, ministar kolonizacije, Maksim Goranovi, pred-sjednik Dravne poljoprivredne komisije

r koji su po poloajima morali biti

lanovi Agrarnog savjeta, te Filip Laku, Vlado egrt, Bogdan Oreanin, Jo-van Veselinov, Jerko Radmilovi, Zdravko Romac, Dimitrije Bajalica, VanoBurzevski, Milan Brinar i Vlajko Begovi." Bile su to uglavnom osobe iz Jugo-slavenske armije, odnosno odgovorni rukovodioci u saveznim ili republikimministarstvima kolonizacije, poljoprivrede i umarstva.

Agrarni je savjet odmah preuzeo rukovoenje agrarnom reformom i, na-pose, kolonizaciju Vojvodine. Ve 8. rujna 1945. godine osnovao je Glavnukomisiju za naseljavanje boraca Jugoslavenske armije u Vojvodini, odredionjene zadatke i imenovao lanove. Glavna je komisija, u skladu s usvojenimplanovima, upuivala koloniste u mjesta naseljavanja, rasporeivala zemlju,zgrade, pokustvo i ostali inventar, brinula se o prehrani kolonista. Zbogostvarivanja tih zadataka Glavna je komisija osnivala mjesne komisije te, popotrebi, kotarske komisije za naseljavanje boraca Jugoslavenske armije uVojvodini. Mjesne komisije inila su tri predstavnika doseljenih boraca, jedanpredstavnik narodne vlasti kojeg je odreivao kotarski narodni odbor i jedan

17 Na poetku 1947. godine taj je lan Uredbe neto izmijenjen pa je odre-

eno da je naseljenik s obitelji duan naseliti se u roku od dva mjeseca od pri-openja odluke o kolonizaciji. Onima kojima je odluka priopena prije 1. sijenja1947. bili su obavezni naseliti se do 15. oujka 1947. godine. Isti je rok vrijedio iza koloniste kojima je dvomjeseni rok zavravao prije 15. oujka 1947. godine(Sluibeni list FNRJ, 13/14. II. 1947).

11 -Vlada DFJ je u skladu s lanom 31. Zakona o agrarnoj reformi i koloniza-

ciji donijela 29. Vfll. 1945. Uredbu o Agrarnom savjetu DFJ. uredba je objavljenau Sluibenom listu DFJ, 4. IX. 1945.

M Arhiv Jugoslavije (dalje: AJ), Fond ustanova agrarne reforme i kolonizacije

socijalistikog perioda (dalje: 97), 11. Pretsjedmtvo Ministarskog saveta DFJ,Beograd, 29. VIII. 1945.

294

predstavnik mjesne uprave poljoprivrednih dobara. Kotarske komisije sasto-jale su se od jednog predstavnika doseljenika, jednog demobiliziranog ili aktiv,nog oficira Jugoslavenske armije kojeg je odreivalo Ministarstvo narodneobrane i jednog predstavnika rajonske uprave poljoprivrednih dobara, Osi-gurano je tako neposredno sudjelovanje kolonista u poslovima kolonizacije,prije svega, u razdiobi kua, zemlje i ostalog inventara, dakle poslovima odivotne vanosti za kolonistike obitelji.* Inae, predsjednik Glavne komisijeza naseljavanje boraca Jugoslavenske armije u Vojvodini postao je DimitrijeBajalica, potpredsjednik uro Jovanovi, predstavnik Vojvodine, sekretar La-zar Ercegovac. Predstavnik Ministarstva kolonizacije u Glavnoj komisiji bioje Vano Burzevski, a Glavne poljoprivredne komisije Vojvodine Duan Egi.Glavnu komisiju inili su jo i predstavnici pojedinih federalnih jedinica, aHrvatsku je zastupao Duan Rkman.21

Agrarni savjet djelovao je do 4. veljae 1946. godine.22 Tada je dolo doreorganizacije organa koji su rukovodili agrarnom reformom i kolonizacijom.Postalo je, naime, oito da nema vie potrebe istodobnog postojanja Agrarnogsavjeta, Ministarstva kolonizacije i Glavne komisije za naseljavanje boracaJugoslavenske armije u Vojvodini. Tako je u veljai 1946. godine usvojen Za-kon o osnivanju Komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju pri vladi FNRJugoslavije.21 Zakon je odredio da se Agrarni savjet pretvori u komisiju, kojaje preuzela poslove Agrarnog savjeta i Ministarstva kolonizacije. Vlada. FNRJ.Jugoslavije bila je ovlatena regulirati organizaciju i poslovanje komisije. Natemelju toga ovlatenja vlada je prilino iroko odredila zadatke komisije.Odreeno je, izmeu ostalog, da komisija u oblasti kolonizacije, osmi ruko-voenja kolonizacijom boraca, izdaje i upute i naredbe na osnovi Zakona oagrarnoj reformi i kolonizaciji, uredba i drugih opih propisa donijetih zbogprovoenja toga zakona.24 Predsjednik vlade imenovao je za predsjednika Ko-misije za agrarnu reformu i kolonizaciju pri vladi FNR Jugoslavije KrstuPopivodu, za potpredsjednika Dimitrija Bajalicu, a za sekretara Vanu Bur-zevskog. lanovi komisije bili su i Maksim Goranovi, Milan Brinar i NikolaFranceti.25

Komisija za agrarnu reformu i kolonizaciju pri vladi FNR Jugoslavije iGlavna komisija za naseljavanje boraca u Vojvodini djelovale su do travnjaodnosno svibnja 1948. godine, kada su i poslovi oko agrarne reforme i kolo-nizacije, u svojim osnovnim oblicima dovreni, preli u nadlenost Ministar-

20 Uredba o osnivanju Glavne komisije za naseljavanje boraca Jugoslavenske

armije u Vojvodini, Slubeni list DFJ, 71^ 18. IX. 1945." Borba, 10. sepjembra 1945.22 Ve 10. rujna 1945, dakle odmah poslije osnivanja Glavne komisije za nase-

ljavanje boraca Jugoslavenske armije u Vojvodini, u jednoj predstavci Ministar-stva kolonizacije Predsjedniku vlade DFJ izraava se miljenje o suvinosti mi-nistarstva (AJ, 97, 221). Na .poslovima kolonizacije stvarao se relativno velik ad-ministrativni aparat, a to je ponekad ometalo operativno ostvarivanje zadataka.Na terenu je dolazilo do ukrtavanja raznih direktiva, to je, dakako, spreavalodjelotvorno ostvarivanje kolonizacije (AJ. 97, 221. Izvjetaj Kontrolne komisijepri Pretsjedni&vu vlade FNRJ od 18.1.1946. godine).

23 Sluibenilist FNRJ, 12/8. II. 1946.

24 Uredba o organizaciji i nadlenosti Komisije za agrarnu reformu i koloni-

zaciju pri vladi FNRJ, Sluibeni list FNRJ, 15/19. II. 1946.25 Borba, 20. februara 1946.

295

stva poljoprivrede FNR Jugoslavije, odnosno Glavnog izvrnog odbora Auto-nomne Pokrajine Vojvodine.*

U Hrvatskoj su poslovi agrarne reforme i kolonizacije najprije bili unadlenosti Ravnateljstva za kolonizaciju pri Predsjednitvu vlade Hrvatske.Ravnateljstvo je djelovalo do kraja kolovoza 1945. godine kada je, u skladusa saveznim Zakonom o agrarnoj reformi i kolonizaciji, prelo u sastav Mini-starstva poljoprivrede i umarstva NR Hrvatske.27 Naime, lan 29. Zakona oagrarnoj reformi i kolonizaciji predviao je da poslovi agrarne reforme iunutranje kolonizacije budu u nadlenosti zemaljskih ministarstava poljo-privrede. Zato je Tomo ikovi, ministar poljoprivrede i umarstva NR Hr-vatske, donio 12. rujna 1945. rjeenje o osnivanju VIII. odjela Ministarstvapoljoprivrede i umarstva, tj. Odjela za agrarnu reformu i kolonizaciju. Odjelse dijelio na odsjeke: agrarno-pravni, za zemljini fond agrarne reforme ikolonizacije, za kolonizaciju, za zajednika dobra i pomo kolonistima tefinancijski odsjek.* Inae, za poslove kolonizacije iz Hrvatske u Vojvodinuministar poljoprivrede i umarstva NR Hrvatske osnovao je 26. rujna 1945.godine posebnu Komisiju za preseljenje kolonista boraca iz Hrvatske u Voj-vodinu. Ta je komisija djelovala u najuoj vezi s Glavnom komisijom za na-seljavanje boraca u Vojvodini. Osnovna joj je zadaa bila pomaganje prese-ljenja boraca i njihovih obitelji. Komisija je izvrila izbor kolonista, rasporedmjesta naseljavanja, brinula se o organizaciji prijevoza i opskrbi kolonistau toku putovanja. Komisija je napose trebala paziti da sve kolonistike obi-telji imaju potvrde o upisu u birake popise.2* U komisiju su imenovana dvapredstavnika Jugoslavenske armije, od kojih je jedan bio predsjednik, zatimdva predstavnika Ministarstva poljoprivrede i umarstva koji su vrili duno-sti potpredsjednika i sekretara komisije. U komisiji su zatim bili predstavnicikolonista iz Like, Dalmacije, Hrvatskog primorja, Gorskog kotara, Korduna iHrvatskog zagorja.39 Komisija je djelovala do 25. veljae 1946. godine. Tadaje poslove komisije preuzeo Odsjek za kolonizaciju Odjela za agrarnu reformui kolonizaciju Ministarstva poljoprivrede i umarstva.31

U okruzima i kotarima djelovale su posebne komisije za agrarnu reformui kolonizaciju. Te komisije, napose kotarske, uz pomo mjesnih odbora agrar-nih interesenata obavljale su poslove kolonizacije neposredno na terenu. Osimtoga, odreeni broj ljudi s terena, buduih kolonista, ukljuivan je u mjesnei kotarske komisije za naseljavanje u Vojvodini. Rad tih ljudi bio je veomavaan za uspjeno provoenje kolonizacije. Stoga je i CK KP Jugoslavije za-htijevao od CK KP Hrvatske da poalje sigurne i sposobne drugove u Voj-vodinu koji e raditi na poslovima kolonizacije.32

* Ukaz o ukidanju Komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju pri vladi FNRJ,Sli&beni list FNRJ, 34/28. IV. 1948; Rjeenje o ukidanju Glavne komisije za nase-ljavanje boraca u Vojvodini, Slubeni list FNRJ, 46/3. VI. 1948.

* Arhiv Hrvatske

Ve u toku prve polovice kolovoza 1945. godine, dakle u vrijeme kada jeZakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji bio jo u postupku donoenja, na-rodni odbori upuivali su proglase borcima Jugoslavenske armije, obiteljimartava faistikog terora, invalidima narodnooslobodilakog rata i uope siro-manim seljacima i pozivali ih da se prijave za kolonizaciju. Molbe,.su, uzime i prezime, starost i zanimanje podnosioca, trebale sadrati i podatke obroju lanova domainstva, njihovoj starosti, sudjelovanju u narodnooslobo-dilakoj borbi, opis i vrijednost imovine te, napokon, i kraj u koji su eljelibiti kolonizirani. Bilo je naglaeno da e zemlju dobiti samo oni koji e je isami obraivati.53 Nakon prihvaanja Zakona o agrarnoj reformi i kolonizacijinormiran je i usklaen sa zakonskim odredbama postupak oko odobravanjamolbi. Podnosioci su molbe, tj. ve pripremljene formulare s nabrojenim po-dacima, morali ispunjavati u dva primjerka te s potvrdom o birakom pravui uvjerenjem o demobilizaciji predati kotarskim komisijama za agrarnu re-formu i kolonizaciju. Te su komisije, s miljenjem o pozitivnom odnosno ne-gativnom rjeenju, preko okrunih komisija za agrarnu reformu i kolonizaciju,molbe dostavljale u Ministarstvo poljoprivrede i umarstva. Tu su molbe po-novo razmatrane u Komisiji za preseljenje boraca u Vojvodinu, odnosno uOdjelu za agrarnu reformu i kolonizaciju. Odabrane molbe zatim su dostav-ljane Ministarstvu kolonizacije u Beograd, a kasnije Komisiji za agrarnu re-formu i kolonizaciju pri vladi FNR Jugoslavije. Ti su organi donosili konanuodluku o kolonizaciji. Ipak, smatralo se da u najveem broju sluajeva trebauvaavati miljenja s terena, tj. kotarskih i okrunih komisija za agrarnureformu i kolonizaciju. Tako se na najbolji nain mogao osigurati pravilanizbor kolonista uvidom u stvarne prilike u kojima su ivjeli podnosioci zahtje-va za kolonizaciju.34 Ostali organi ponajvie su pazili na zakonitost i pravilnostprovoenja postupka odobravanja molbi. Postupak podnoenja i odobravanjamolbi za kolonizaciju trebalo je strogo potovati da bi se sprijeilo stvaranjenesreenih situacija i nezadovoljstva na terenu, svelo na najmanju mjerusvojevoljno odlaenje u Vojvodinu te naknadno podnoenje molbi to je, uodreenoj mjeri, znailo stavljanje pred gotov in organe koji su o koloniza-ciji odluivali. Naime, izbjegavanje redovnog postupka odobravanja koloniza-cije, prije svega nastojanje da se dozvola za preseljenje pribavi neposrednou Ministarstvu poljoprivrede i umarstva NR Hrvatske ili, jo ee, Mini-starstvu kolonizacije u Beogradu ozbiljno je moglo naruiti pravilan izborkolonista. Problem nije bio u tome to obitelji koje su zaobilazile redovitipostupak ne bi ispunjavale osnovne uvjete za koloniziranje, ve to su po-stojale i obitelji jo slabijih ivotnih uvjeta." Dakako, zato se veinom moralopotovati miljenje o moguim koloristikim obitelji koje bi dala sredina ukojoj su te obitelji i ivjele.

2. PLANOVI I RITAM OSTVARIVANJA KOLONIZACIJE

Agrarni je savjet na sjednicama 3, 4. i 8. rujna 1945. godine utvrdio pla-nove federalnih jedinica u naseljavanju Vojvodine, tj. svaka je federalna jedi-nica dobila pravo naseljavanja odreenog broja obitelji. Hrvatska je stekla

" Vjesnik, 18. kolovoza 1945. Proglas Gradskog narodnog odbora u Zagrebu. A-IHRPH, CK SKH, kut. 12. Zapisnik sa sastanka organizacionoinstruktor-

skog odjeljenja, 3. III. 1946.35 Isto, kut. 10. Izvjetaj Okrunog komiteta KPH za Liku, 28. II. 1946.

297

pravo naseljavanja 9000 obitelji, Bosna i Hercegovina 12 000, Crna Gora 7 000,Srbija bez Vojvodine 6000, Vojvodina 6000, Slovenija 3000 i Makedonija2 000 obitelji. Utvreni planovi naseljavanja federalnih jedinica rasporeeni sutako da je Banat naseljavalo 16 500 obitelji, i to 3 000 iz Slovenije, 2 000 izMakedonije, 3 000 iz Srbije i 8 500 iz Bosne i Hercegovine. U Baku je trebalodoi 20 000 obitelji, i to 7 000 iz Crne Gore, 7 500 iz Hrvatske, 3 000 iz Bosnei Hercegovine i 2 500 iz Srbije. Baranja je odreena za naseljavanje 1000 obi-telji iz Hrvatske. U Srijem je u prvom redu trebalo naseliti obitelji iz Srijema,a zatim iz susjednih kotara Bosne i Hercegovine (500 obitelji) i Srbije (500obitelji) te u dio Srijema koji je pripadao Hrvatskoj 500 obitelji iz Hrvatske.Staropazovaki i zemunski kotar naseljavali su borci invalidi i obitelji boracagardijskih jedinica Jugoslavenske armije. Borci iz Vojvodine dobili su pravonaseljavanja u mjestima roenja, odnosno, po traenju, u ostalim mjestimaBanata, Bake ili Srijema.36 Prema tome, kolonistike obitelji iz Hrvatske na-seljavale su Baku, a zatim Baranju i Srijem.

Utvrenih 9 000 koloristikih obitelji iz Hrvatske trebalo je razdijelitipo pojedinim okruzima, odnosno regijama u Hrvatskoj. Smatralo se, u skladus uvjetima koje je propisao Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji te Uredba0 redu prvenstva i Uredba o naseljavanju boraca u Vojvodini, da u kolonizacijiponajprije sudjeluju seljaci iz Like, Dalmacije, Korduna, Gorskog kotara,Hrvatskog primorja i Hrvatskog zagorja. To su bili u ratu veinom opustoenikrajevi u kojima je bio veliki broj prvoboraca, a koje je inae obiljeavalaagrarna prenapuenost. Prvobitno je bilo predvieno da se od 9000 obiteljikolonizira 5500 hrvatskih i 3500 srpskih obitelji iz Hrvatske.57 Cjelokupnopredviena kolonizacija od 9000 obitelji najprije je bila rasporeena takoda je Lika dobila pravo preseljenja 3 000 obitelji, Dalmacija 2 500, Kordun1 600, Gorski kotar l 000, Hrvatsko primorje 600 i Banija 300 obitelji." Dakakorazdioba planirane kolonizacije po okruzima izvrena je prema utvrenimkriterijima. Osim broja prvoboraca i opustoenosti pojedinih krajeva u ratu,ocjenjivala se i agrarna napuenost, perspektive industrijskog razvoja i mo-gunosti nactiobe zemljom agrarnih interesenata u njihovim podrujima."

* AJ, 97, 12. Reenje o mestima u kojima e se naseliti borci u Banatu,akoj, Baranji i Sremu na zemlji konfiskovanoj od lica nemake narodnosti, Be-ograd, 8. DC 1945.

37 A-IHRPH, CK, SKH, kut. 5. Zapisnik sa sjednice CK KPH, 11. IX. 1945. Iz-

laganje Moe Pijade..* AJ, 97, 224. Ministarstvo poljoprivrede i umarstva NR Hrvatske, Odjel

za agrarnu reformu i kolonizaciju Glavnoj komisiji za naseljavanje boraca u Voj-vodini, 30. XI. 1945.

* AJ, Fond Saveta za poljoprivredu i umarstvo vlade FNRJ (dalje: 4), 22233. Ministarstvo poljoprivrede i umarstva NR Hrvatske, Odjel za agrarnu re-formu i kolonizaciju, Kratki izvjetaj o stanju provedbe agrarne reforme i kolo-nizacije, Zagreb, 11. VIII. 1946. U razdoblju neposredno poslije zavretka narodno-oslobodilakog rata bile su razmjerno este promjene u administrativno-teritorijal-noj podjeli NR Hrvatske. Osnovna je podjela bila na kotare, okruge i oblasti. Do1948. godine uinjene su znatne izmjene u pojedinim teritorijalnim jedinicama, a26. lipnja 1947. Zakonom o administrativno-tentorijalnoj podjeli NR Hrvatske uki-nuti su svi okrui Oblasni narodni odbor za Dalmaciju jo je neko vrijeme posto-jao. Okrui su obuhvaali tradicionalne geografskoiprivredne cjeline i nazivani supo sjeditima uprave ili ustaljenim nazivima regija. U ovom je radu uglavnompreuzeta podjela i nazivi iz izvornih dokumenata koja se u osnovi temelji na po-djeli NR Hrvatske na okruge. Budui da su neke cjeline ipak ire od samo jednogokruga (npr. Hrvatsko zagorje je obuhvaalo u biti okrug Varadin i okrug Za-298

Zanimanje za kolonizaciju Vojvodine bilo je razliito u pojedinim dije-lovima Hrvatske. Najvie je odaziva bilo u Lici. I prije Zakona o agrarnojreformi i kolonizaciji pravljeni su tamo planovi o kolonizaciji oko 5 000 obi-telji, tj. 25000 osoba. Trebalo je od toga biti 3750 srpskih i 1250 hrvatskihobitelji.* Raspoloenje za kolonizaciju bilo je znaajno i na Kordunu. Po-sebno zanimanje pokazivali su stanovnici srpskih sela u okrugu.41 Na Banijije izraavano miljenje da-zbog smanjenja broja stanovnika kao posljediceratnih stradanja, a zatim stvaranja zemljinog fonda od naputene, zaplije-njene i ekspropriirane zemlje te njegovom raspodjelom banijski seljaci mogudobiti dostatno zemlje. Zato ni pripreme za kolonizaciju nisu bile odmahizvrene i tek u listopadu 1945. godine poeo je ozbiljniji rad na prikupljanjumolba za kolonizaciju. Tada je, meutim, odaziv bio vei nego to se pret-postavljalo.41 U Dalmaciji, kao i u Lici, pripreme za kolonizaciju zapoele sutakoer prije Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji. I tu su prve procjeneo broju obitelji koje treba kolonizirati bile izrazito velike. Prema nekim mi-ljenjima trebalo je kolonizirati 20 000 do 23 000 obitelji, a prema umjerenijimgleditima oko 15000 obitelji.48 No, raspoloenje meu stanovnitvom nijepratilo te procjene. Inae, najvie zanimanja za kolonizaciju pokazivali suseljaci u selima Dalmatinske zagore. Relativno slabo zanimanje za koloniza-ciju bilo je u Gorskom kotaru i Hrvatskom primorju. U Hrvatskom zagorjuseljaci su takoer pokazivali manje zanimanja za kolonizaciju nego to seoekivalo. Ostali dijelovi Hrvatske za saveznu kolonizaciju, tj. kolonizacijuVojvodine nisu dolazili u obzir. Njihove agrarne probleme trebalo je rjeavatiagrarnom reformom i unutranjom kolonizacijom, odnosno drugaijim mje-rama ekonomske politike.

U cjelini, zanimanje za kolonizaciju bilo je u Hrvatskoj veliko. Do po-etka prosinca 1945. godine ukupno je predloeno 23 965 molba Ministarstvupoljoprivrede i umarstva NR Hrvatske. Najvie je molba, tj. 6 815 ili 28,43Hod ukupnog broja molba pristiglo iz Like. S Korduna je stiglo 4 829, odnosno21,15% svih molba, a iz Dalmacije 4 533 ili 18,91% od ukupno pristiglih molba.S Banije je bilo 2 038 (8,50%) molba, iz Hrvatskog zagorja l 312 (5,47%), Gor-skog kotara 1021 (4,26%), Zagreba 903 (3,76%), Hrvatskog primorja 580(2,42%) i ostalih krajeva 1934 molbe, odnosno 8,07% svih podnijetih molba.44Smatralo se da od ukupno primljenih molba oko 12 500 podnosilaca zadovo-ljava i najotrije izraene uvjete za kolonizaciju.45

greb, Dalmacija je bila oblast), u tekstu su upotrebljavani i pojmovi regija, kraj,podruje. Naziv podruje uvrstio sam i u tablice uinjene za ovaj rad. Moguespajanje podataka

Dakako, zanimanje za kolonizaciju i broj podnesenih molba u pojedinimkrajevima Hrvatske uvjetovali su i odreene promjene u ve utvrenim pla-novima preseljenja. Osim toga, ako se eljelo izvriti kolonizaciju iz svih na-vedenih krajeva, i primjena kriterija pri odabiranju kolonistikih obiteljimorala se prilagoavati prilikama u pojedinim podrujima. Oito je selekcijamolba u Lici i na Kordunu bila otrija nego u Gorskom kotaru i Hrvatskomprimorju. Npr. iz Gorskog kotara bilo je predvieno preseljenje 1000 obiteljia pristiglo je oko 1000 molba. U Hrvatskom primorju pristiglo je ukupno oko600 molba, a od toga je tek 300 bilo borakih, iako je za kolonizaciju biloplanirano 600 obitelji. Zbog svega toga dolo je do izmjena u planiranombroju kolonistikih obitelji iz pojedinih dijelova Hrvatske. Prema novom ra-sporedu Lika je dobila pravo preseljenja 2 900 obitelji, Kordun 2 200, Dalma-cija 2 000, Gorski kotar 600, Banija 500, Hrvatsko zagorje 400, Hrvatsko pri-morje 300 i ostali okrui 100 obitelji.4* Osjetno je smanjen broj kolonistikihobitelji iz Dalmacije, Hrvatskog primorja i Gorskog kotara, a povean s Kor-duna, Banije i Hrvatskog zagorja. Kasnije je jo dolazilo do manjih izmjenau kvotama pojedinih regija, ali uspostavljeni odnosi nisu se vie bitno mije-njali.47 Naravno, promjene u regionalnom rasporedu kolonistikih obitelji pri-donijele su da ni nacionalni sastav kolonistikih obitelji nije ostao u zami-ljenim granicama.4*

Kaobilj.38.47

Kao bilj. 31. Tablica II.41

Nacionalnost kolonistikih obitelji nije bila kriterij za kolonizaciju. Nekiplanirani odnosi izmeu hrvatskih i srpskih kolonistikih obitelji nisu se mogliostvariti. Naime, postradalost pojedinih krajeva, privredne prilike i odaziv za ko-lonizaciju uvjetovali su da je u Vojvodinu kolonizirane vie srpskih nego hrvatskihobitelji. Cjeloviti podaci nisu mi poznati. Inae, bilo je diskusija oko nacionalnostikolonista. Tako je Franjo Gazi, potpredsjednik Narodne vlade Hrvatske, 6. listo-pada 1945. godine pisao, meu ostalim, Frani Frolu, saveznom ministru pravosua:Drugovi Masli, pretsjednik glavnog narodnog odbora u Vojvodini i Jerko Zlata-ri trae, da se u pitanju kolonizacije seljaka u Vojvodini postupi hitno i ener-gino od strane nae vlade i odmah poalje jednog vrsnog strunjaka u pitanjimakolonizacije sa jednim lanom vlade, koji bi se tamo energino zaloili, da se pod-ruje za kolonizaciju Hrvata proiri. Hrvati u Vojvodini smatraju da je ono pod-ruje, koje je dosad odreeno premaleno ti. da naputenih njemakih imanja ne-ma toliko, koliko bi trebalo za Hrvate iz Vojvodine i za kolonizaciju onih agrar-nih interesenata Hrvata, koji e jo preostati iza kako se namire zemljom putemunutranje kolonizacije u Hrvatskoj. I, s druge strane smo obavijeteni, da sezbog toga pojavilo nezadovoljstvo meu Hrvatima u Vojvodini, jer da se u tojstvari pokazuje premalo energije u zauzimanju sa strane nae vlade. Poto ovo pi-tanje zadire u nadlenost Savezne Vlade, molimo Vas, da bi sa svoje strane po-radili kod Savezne vlade, da se kolonizaciono podruje u Vojvodini za Hrvate pro-iri, jer bi se time neraspoloenje Hrvata po tom pitanju otstranilo. Gaijevo pi-smo dostavljeno je i Pavlu Gregoriu, ministru za Hrvatsku u vladi DFJ. Karakte-ristino je da F. Gazi uope ne pie o kolonistima iz Hrvatske i poveanju plani-ranog naseljavanja za te koloniste, ve iskljuivo o kolonistima Hrvatima i njiho-voj kolonizaciji i nezadovoljstvu meu vojvoanskim Hrvatima. Sreten Vukosav-Ijevi, savezni ministar kolonizacije, upoznat s primjedbama F. Gaija, odgovorioje Frani Frolu 12. listopada 1945. izmeu ostalog i ovo: Ministarstvo kolonizacijeima na raspoloenju 500000 k. j. zemlje u Vojvodini na koju ima, prema zakonu,da naseljava borce iz ele Jugoslavije. Na intemiinisterijabioj konferenciji odreenoje za Hrvatsku 9000 boraca. Hrvatska vlada prikuplja prijave, verificira ih i a-lje ovome Ministarstvu. Sve podnesene molbe boraca, koji prema zakonu imajuprava na zemlju, Ministarstvo daje odmah na rad Glavnoj komisiji u Novome Sa-du, koja vri naseljavanje. Mislim da nema ni najmanjeg povoda sumnji da ovoMinistarstvo u ovome pogledu druke postupa sa borcima koji su Srbi a druke

300

Budui da je broj pristiglih molba iz Hrvatske za kolonizaciju bio veomavelik, da su u nekim krajevima bile prisutne tendencije organiziranja masovnekolonizacije, Hrvatska je predloila poveanje broja kolonistikih obitelji s9000 na najmanje 10500 obitelji. Meutim, taj je prijedlog odbijen jer jezahtijevao novu raspodjelu izmeu federalnih jedinica ve podijeljenih pravapreseljavanja. Osim toga, smatralo se da u Hrvatskoj postoje mogunosti unu-tranje kolonizacije tako da bi u sluaju redistribucije planiranog preseljava-nja i onako imale prednost federalne jedinice koje nisu imale takvih mo-gunosti.49 Ipak, u srpnju 1946. godine uinjene su neke promjene u utvrenimplanovima kolonizacije federalnih jedinica zbog odustajanja Slovenije da ispu-ni kvotu od 3 000 kolonistikih obitelji. Njena je kvota smanjena na l 500obitelji; a od preraspodjele pripalo je NR Hrvatskoj pravo na kolonizacijujo 500 obitelji.* Od novodobivenih 500 mjesta najvie je pripalo Dalmaciji iLici (po 150 mjesta), a zatim Kordunu. U tu je kvotu ukljueno i preseljenjesela Golei (75 obitelji) u kotaru Okuani u Slavoniji.*1 Na poetku 1947. go-dine Slovenija se odrekla kolonizacije jo 900 obitelji. Ta mjesta, kao i onakoja su dobivena revizijom ispunjavanja planova kolonizacije, ponovo su ra-spodijeljena i Hrvatskoj je pripalo pravo na preseljenje jo 100 kolonistikihobitelji." Prema tome, planirana savezna kolonizacija iz Hrvatske iznosila je9 600 obitelji.

Agrarni je savjet odluio da se kolonistike obitelji iz Hrvatske nase-ljavaju u Baku, i to u kotarima somborskom, apatinskom i odakom. Usomborskom kotaru kao mjesta naseljavanja odreena su sela Krnjaja (ka-snije nazvano Kljajievo) za 700 obitelji, Conoplja za 600, Bajmok za 350,Stanii za 1200, Riica za 650, Kruevlje za 130, Gakovo za 370, Kolut za 500,Bezdan za 300, Baki Breg za 200 i mjesto Sombor za 700 obitelji. U apatin-skom kotaru za kolonistike obitelji iz Hrvatske odreena su sela Svilojevoza 50, Stapar za 350, Sonta za 600 i Doroslovo za 150 obitelji. U odakomkotaru za naseljavanje iz Hrvatske bilo je odreeno selo Brestovac za 400 isa borcima koji su Hrvati. Ako bi se pokazao i najmanji znak pristrasnosti, mo-lim da o ovom ovo Ministarstvo odmah bude obaveteno. Za svaku federalnu je-dinicu odreen je posebni reon u Vojvodini Borci koji su po narodnosti Hrvatidobijaju zemlju u blizini hrvatskih naselja u severnoj Bakoj. Jedan deo boracaiz Hrvatske, Hrvata, pokazuje tenju da se naseli sa svojim susedima Srbima bor-cima iz Hrvatske. Svakome se stavlja na raspoloenje da se naseli kako eli: bilozajedno sa svojim susedima, bilo posebno sa Hrvatima. To isto vredi i za borceiz Vojvodine. Vukosavljevi je u nastavku ukazao na neke nejasnoe u pismu F.Gazi ja i istakao nemogunost poveanja broja kolonista iz Hrvatske (AJ, 97, 330).Usp. o tome i B. Petranovi, Politike Lpravne prilike za vreme Privremene vladeDFJ, n. dj., 64 (Bilo je inicijativa o naseljavanju Gradianskih Hrvata (usp. AJ,97, 335), a zatim i kolonizacije aranjeuBaranjcima koji su optirali za Jugoslavijuposlije prvoga svjetskog rata. (Usp. AH, MPS, sve. 110. Prepiska S. Vukosavljeviai Miloa anka, glavnog tajnika vlade Hrvatske, sa poetka sijenja 1946. godine.)No, savezna kolonizacija 19451948. godine nije voena zbog neke nacionalne poli-tike pa stoga nacionalnost kolonistikih obitelji nije bila odreujui inilac ko-loniziranja.

* AJ, 97, 221. Ministarstvo kolonizacije Predsednitvu Ministarskog SavetaFNRJ, Izvetaj o radu za mesec novembar 1945, Beograd, 22. XI. 1945.

38 Kao blj. 39.51 AH, MP, sve. 124. Izvetaj Odjela za agrarnu reformu i kolonizaciju za

kolovoz 1946, Zagreb, 2. IX. 1946.52

AJ,-97, 1279. Komisija za agrarnu reformu i kolonizaciju pri vladi FNRJ Vladi FNRJ, Izvjetaj o agrarnoj reformi i kolonizaciji u toku 1946. godine, Beo-grad, 24. II. 1947.

301

Filipovo (kasnije nazvano Baki Graac) za 250 kplonistikih obitelji. Jagod-njak, Darda i sela oko elja u Baranji odreena su za naseljavanje 1000obitelji. U dijelu Srijema koji je razgranienjem izmeu Hrvatske i Vojvodine,odnosno Srbije pripao Hrvatskoj trebalo je naseliti 500 obitelji, i to uglavnomu selima Sotin, Lova i Berak.n

Planovi naseljavanja mogli su se ostvarivati samo u ovisnosti o konkret-nim prilikama u mjestima naseljavanja. Stoga su, kada je zapoela organizi-rana kolonizacija, izvrene i promjene u rasporedu naseljavanja kolonista izHrvatske. Novim je planom Agrarni savjet odredio da Liani naseljuju sela:Prigrevica (350 obitelji), onoplja (500), Filipovo (500), Brestovac (800), Apatin(600), Sonta (150) i Doroslovo (100). Za Dalmatince su odreena sela Stanii(1330) i Riica (670), a za Kordunae sela Krnjaja (850), Bezdan (200) i Pri-grevica (670). Za koloniste iz Gorskog kotara planirano je naseljavanje u Baj-moku (450 obitelji). Bakom Bregu (50) i Kolutu (500 obitelji).54 Ostali krajevitrebali su (lati koloniste za Baranju i Srijem. Krajem 1945. godine predlagaloje Ministarstvo poljoprivrede i umarstva NR Hrvatske neke izmjene plananaseljavanja. Meutim, savezno Ministarstvo kolonizacije ostalo je pri veutvrenom rasporedu i planu naseljavanja kolonista iz pojedinih okruga Hr-vatske u predviene reone (sela) Vojvodine. U protivnom bi se unosilo samonered u ve zapoeti posao.55 No, konano naseljavanje ipak nije bilo u pot-punosti sukladno s planiranim.

Saveznu kolonizaciju, napose naseljavanje Vojvodine moralo se ostvaritibrzo i djelotvorno. Zahtijevali su to poljoprivredni radovi, tj. jesenja i pro-ljetna sjetva, a zatim etva 1946. godine i prilike u krajevima odakle su bilikolonisti.54 Zato je odreeno da se znatan dio kolonistikih obitelji preselive u jesen 1945. godine, a ostali u proljee 1946. godine. Kolonizaciju je ucjelini trebalo dovriti najkasnije u travnju 1946. godine.97 Prema kasnijimplanovima Komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju taj je rok utvren zatravanj 1947. godine, a za naseljavanje novosagraenih naselja u Vojvodini doproljea 1948. godine.51 Tada je trebala zavriti svaka kolonizacija u Vojvodinu.

* Kao bilj. 36.54

AJ, 97, l4. Brzojav Agrarnog savjeta DFJ Ministarstvu poljoprivrede iumarstva NR Hrvatske, Beograd, 6. X. 1945.

* AJ, 97, 224. Ministarstvo kolonizacije Ministarstvu poljoprivrede i umar,stva NR Hrvatske, Beograd, 4. X. 1945.

* U izvjetaju o politikim prilikama i o radu vlade u vremenu izmeu III.i IV. zasjedanja ZAVNOH-a Vladimir Bakari, predsjednik vlade Hrvatske je 24.VII. 1945, izmeu ostalog rekao: Pojavio se i niz tekih problema. Nai pasivnikrajevi su gladovali. Mi smo svojevremeno u Lici imali 58 000 gladnih ljudi. Imalismo potrebe za hranom u Primorju, gdje je samo prehrana Rijeke zahtijevala 4vagona hrane dnevno, gdje je Primorje zahtijevalo 2 vagona dnevno, gdje je Dal-macija gladovala, gdje je Kordun gladovao, gdje itavi krajevi, itavi kotarevi nisuimali ni jedne jedine ispravne kue za stanovanje. Za snabdijevanje svega togaimali smo na raspoloenju 58 kamiona UNRRA-e, 35 kamiona naeg dravnog po-duzea 4 jo 50 kamiona izvan toga. S manje od 150 kamiona mi smo trebali tajzadatak svladati. Naravna stvar, da je to bilo nemogue. Narod je gladovao, na-rod se snabdijevao kako je sam znao. Lokalni organi su trebali initi uda i ini-li su uda. U to vrijeme u naoj zemlji nitko nije umro od gladi. Situacija se po-boljavala iz dana u dan i ona danas stoji mnogo 'bolje, tako da emo te tekoesvladati (etvrto zasjedanje Narodnog Sabora Hrvatske 2425. VII. 1945 Stenografski zapisnici, Zagreb 1950, 21).

^Kao bilj. 49.* AJ, 97, 1279. Komisija za agrarnu reformu i kolonizaciju pri vladi FNRJ

Ministarstvu poljoprivrede i umarstva NR Hrvatske, Beograd, 18. IV. 1947.302

Meutim, do tada se i zanimanje za kolonizaciju uglavnom smanjio, a veomabrzjo su se mijenjale i drutvene prilike u pojedinim krajevima i'itavojJugoslaviji. Tako u 1948. godini nema preseljavanja irih razmjera, iako je,dakako, individualnih naseljavanja jo bilo.

Od prvobitno planiranih 9 000 kolonistikih obitelji iz Hrvatske eljelose preseliti 5 000 obitelji do kraja 1945. godine, a 4 000 obitelji u prvoj polovici1946. godine.* Budui da je Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji usvojenpotkraj kolovoza 1945. godine, kolonizaciju je trebalo uurbano organizirati.U prvim preseljavanjima nije se do kraja potovala ni propisana procedura,ponajvie u pogledu konanog rjeavanja molba. Kolonisti su, naime, kretalina put i prije nego to su imali pojedinana pismena rjeenja, a u poetkunisu imali ni zajednika. Tako su prvi transporti kolonista, koji su krenulibrzo poslije usvajanja Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji, nazvanipartizanski, a zatim su slijedile tzv. regularne ture, tj. transporti koloni-stikih obitelji sa, prema propisima, rijeenim molbama za preseljenje."

Organiziranje kolonizacije nailazilo je na znatne tekoe. U doba nepo-sredno poslije zavretka rata ceste i eljeznike pruge velikim dijelom nisujo bile osposobljene za promet. Istodobno nije bilo ni dovoljno prijevoznihsredstava: kola, kamiona, eljeznikih vagona. Prema planovima dostavljenimDirekciji dravnih eljeznica trebalo je osigurati 2275 vagona za prijevoz kolo-nista iz Hrvatske.41 Bila je to, dakako, ukupna koliina vagona potrebna zaprijevoz 9000 kolonistikih obitelji pod uvjetom da se u svaki vagon ukrcaetiri obitelji s predvienom prtljagom i stokom, tj. l 000 kg prtljage i jedankomad krupne stoke. Budui da svi kolonisti nisu poli u kolonizaciju isto-dobno, nije ni trebalo odmah nabaviti sve vagone. No, tekoe u osiguranjueljeznikih vagona bile su i onako vrlo. velike. eljezniki vagoni, kojih inije bilo mnogo, bili su potrebni i za prijevoz hrane, poiljki Unre, demobi-liziranih boraca Jugoslavenske armije itd.

Za prijevoz kolonista bile su odreene posebne stanice ukrcavanja i sta-nice iskrcavanja. Kolonisti su dolazili iz svojih sela do veih naselja, odnosnotih stanica pjeice, kolima, kamionima, ponajvie uz pomo Jugoslavenskearmije.** Kolonisti iz Dalmacije dijelom su se prevozili i morskim putem.eljeznike stanice ukrcavanja bile su u Bakru, Plakom, Josipdoki, General-skom Stolu, Vrginmostu, Karlovcu, Ogulinu i drugim mjestima, ovisno oosposobljenosti pojedinih dijelova eljeznike pruge i blizine kolonista eljez-nikim stanicama. Stanica iskrcavanja za koloniste koji su dolazili vlakovimabila je uglavnom u Novom Sadu. Najvei dio kolonista putovao je prugomZagreb Beograd, ah* je dio kolonista, zbog rastereenja te pruge, putovaoi podravskom prugom, tj. preko Koprivnice i Osijeka. Ti su kolonisti dolazilivlakovima do Dalja, a zatim su ih kamionima prevozili u Bogojevo i mjestanaseljavanja.*1

Kao bilj. 45." Kao bilj. 44.61 AJ, 97, 336. Potreba vagona u svrhu kolonizacije, Zagreb, 10. X. 1945.

tt Pomo Jugoslavenske armije u provoenju kolonizacije bila je velika. Od po-

etka kolonizacije Jugoslavenska armija pomagala ie preseljenje kolonista konji-ma, kolima, kamionima i drugim prijevoznim sredstvima. Pomo Jugoslavenskearmije bila je potrebna prilikom pretovara kolonista, u osiguranju sigurnosti ko-lonistikih transporta, sanitetskoj slubi itd. Usp. AJ, 97, 336. Ministarstvo kolo-nizacije Ministarstvu narodne odbrane DFJ, Beograd, 29. VIII. 1945.

* Kao bilj. 44.303

Budui da je preseljenje od matinog sela do mjesta naseljavanja bilodugotrajno, morala se u toku prijevoza voditi posebna briga o kolonistima,njihovoj sigurnosti, prehrani i zdravstvenim uvjetima. Na putu kojim su pro-lazili kolonisti organizirane su posebne prihvatne stanice. Tako je bik) npr. uBakru, Splitu, Zagrebu, Osijeku i drugim mjestima uz eljezniku prugu, od-nosno u mjestima gdje se vrilo prekrcavanje kolonista s jednog u drugo pri-jevozno sredstvo. -Svrha je tih prihvatnih stanica bila u pruanju raznovrsnepomoi kolonistima, prije svega pripremanju toplih jela, pruanju medicinskepomoi i ostalom. U prihvatnim je stanicama kolonistima najee dijeljenatopla juha ili grah s rezancima. Djeca i nemoni dobivali su toplo mlijekoi ponekad voe. Uvijek se nastojalo osigurati dostatnu koliinu kruha. Lije-nici i bolniari koji su pratili kolonistiki transport odnosno deurali u pri-hvatnim stanicama raspolagali su sa potrebnim kirurkim priborom, lijeko-vima i ostalim sanitetskim materijalom potrebnim za hitne intervencije. Prijeukrcavanja kolonista u vagone odnosno u toku prijevoza vrena je i dezinsek-cija kolonista kako bi se sprijeila pojava i irenje zaraznih bolesti, naroitopjegavog tifusa. No, kolonisti su esto odbijali dezinsekciju jer su smatralida unitava odjeu i obuu. Osim toga nisu se eljeli svlaiti i kupati u gru-pama u posebnim dezinsekcijskim vagonima. Stoga su se sve vie upotreblja-vali praci, napose DDT, a zapraivani su ljudi, odjea i eljezniki vagoni.Osnovane su u tu svrhu i posebne ekipe u Splitu, Suaku, Karlovcu i Zagrebu.64

Kolonistiki transporti trebali su prevoziti koloniste u kompozicijamaod 50 vagona. Veze su izmeu stanica ukrcavanja i stanice iskrcavanja moralebiti direktne, tj. bez prekrca van ja kolonista u toku putovanja.45 Dakako, tose nije odnosilo na prijevoz kolonista od njihovih sela do stanica ukrcavanjai na prijevoz od stanice iskrcavanja do mjesta naseljavanja.

Prvi transport kolonista iz Hrvatske za Vojvodinu krenuo je 27. rujna1945. godine s kolonistima iz kotara Titova Korenica za Baki Brestovac iFilipovo. U transportu se nalazilo 285 obitelji. Iz svojih su sela s pokretnomimovinom koju su posjedovali na razne naine, pjeice, kolima, kamionima,dolazili do Gospia. Od Gospia su kamionima prevezeni do eljeznike sta-nice u Josipdolu gdje su ukrcani u eljeznike vagone. Ubrzo zatim krenuli

" Isto. Dakako, transporti kolonista nisu prolazili bez nesrea pa i ljudskihrtava. Za neke koloniste to je bilo prvo putovanje u ivotu i uope susret s mo-dernijim prijevozom. Osim toga, putovanja su bila duga i zamorna. Npr. jedan te-i nesretni sluaj opisao je 29. listopada 1946. godine Duan Raboti, sprovodniktransporta: Na eljeznikoj stanici Popovaa, ti. na rampi kompozicija je zaustav-ljena ne imajui slobodan prolaz u stanicu (...) Kroz nekoliko sekundi voz je po-novo krenuo, jer je dobio slobodan prolaz. U istom momentu oni koji su se ski-nuli meu kojima je bilo i ena potrali su da se popnu bojei se da e vozotii a oni ostati. Tom prilikom, Milic Jeka, iz sela Visua, kot. Udbina stara 44godine, nije uspjela da se popne jer je voz ve bio u pokretu. Uhvativi se zapomonu tangu za penjanje nije imala snage da se popne na stepenicu, ve jepala pod voz gdje je kako sam doznao na stanici ostala mrtva. Ja nisammogao da mterveniem iz vie razloga. Prvo:, bio je mrak tj. oko 20 asova; dru-go: kompozicija se zaustavila na rampi jer nije imala slobodan ulaz u stanicu;tree: kompoziciju je sainjavalo 55 vagona; etvrto: kolonisti nisu htjeli da slu-aju moje savjete; peto: Mili Jeka se je prvi put vozila eljeznicom. Ista nije bilau transportu kao kolonista, ve se je uvukla u transport navodno da posjeti svojurodbinu* (AH, MPS, sve. 170).

A-IHRPH, Republika konferencija SSRNH, kut. l, III/l. Izvjetaj o osni-vanju i radu Odjela za agrarnu reformu i kolonizaciju Ministarstva poljoprivredei umarstva NR Hrvatske, Zagreb, 23. IX. 1945.

304

su i ostali transporti s koloristikim obiteljima iz kotara Titova Korenica iGraac: drugi 29. rujna, trei 1. listopada i etvrti 3. listopada 1945. godine."

Polazak prvih transporata koloristikih obitelji iz Like za Vojvodinuimao je velik odjek u javnosti. Novine su opisivale polazak kolonista, njihovdolazak u Zagreb itd.*7 Izvjetaj Steve tikavca, lana Komisije za kolonizacijuVojvodine, Ministarstvu poljoprivrede i umarstva NR Hrvatske autentini jeopis otpremanja prvih transporata iz Like: Dana 26. IX 1945. krenuo sam naput u Josipdol radi organiziranja transporta kolorista-boraca iz Like. U Jo-sipdolu sam uredio pitanje otpremanja kolonista za prvi transport iz kore-nikog kotara, kao i drugi i trei transport iz kotara Graac. Cijelo vremeprovedeno u Josipdolu posvetio sam za pravovremeno i pravilno transporti-ranje kolonista. Doekivao sam koloniste, starao se za hranu i opskrbu, zaprevoz, zatim provjeravanje molbi, izdavanje putnih objava itd. Iz Josipdolasam otpremio prvi i drugi transport s drugom Tomiem, dok sam trei safamilijama iz kotara Graac dopratio u Zagreb. Prilikom organizacije trans-porta nailazio sam na potekoe u prevozu, a naroito u dopremi kolonistaiz Gospia u Josipdol iz razloga nedostatka saobraajnih sredstava i udalje-nosti, pa su kolonisti stizali sa zakanjenjem u JosipdoL Potekoe su sesastojale jo u tome, to prihvatna starica rije bila opskrbljena sa hranom,pa smo morali iz magazina Okrunog NO traiti brana i pei kruh za kolo-niste. U Zagreb sam se vratio 3. X 1945."

Kretanje prvih koloristikih transporata iz Like bio je velik uspjeh novenarodne vlasti. Ubrzo nakon transporata iz Like slijedili su i koloristikitransporti iz ostalih krajeva. Ukupno je u toku 1945. godine organizirano 28koloristikih transporata. Najvie ih je bilo iz Like (12) i Korduna (9), zatimi iz ostalih krajeva, tj. po dva iz Dalmacije, Hrvatskog primorja i Gorskogkotara i jedan iz Hrvatskog zagorja.4*

Broj organiziranim koloristikim transportima preseljenih koloristikihobitelji, lanova obitelji i ritam kolonizacije po mjesecima u 1945. godini pri-kazani su na tablici l*

Tablica 1.KOLONISTICKIM TRANSPORTIMA IZVRENA KOLONIZACIJA U 1945. GODINI

Preseljeno

Mjesec

RujanListopadStudeniProsinacUkupno1945. g.

obitelji

329882

11271560

3898

lanovaobitelji

^

1 539434163527132

19364

Prosjenibroj lanova

obitelji

4,674,925,634,57

4,96

Udio (%)preseljenihobitelji u

preseljenju

8,4422,6228,9040,02

99,98

Udio (%)preseljenihobitelji u

prvobitnomplanu pre-

seljenja(9000

obitelji)3,659,80

12,521753

4330

Kao bilj. 31. str. 56. Usp. i AJ, 97, l6. Ministarstvo poljoprivrede i umar.stva NR Hrvatske Agrarnom savjetu DFJ, Zagreb, 4. X 1945.

" Jelena Radmanovi, Prvi transport kolonista iz Like pipao kroz Zagrebna putu za aku, Vjesnik, 29. rujna 1945; Novih 1200 kolonista iz Like prolo je20 Zbornik 305

Val preseljenja kolonista rastao je iz mjeseca u mjesec, a u prosincu1945. godine, dakle u punoj zimi, preseljeno je najvie kolonista. Osnovni ele-menti organizacije prijevoza kolonista u transportima po mjesecima u 1945.godine pokazani su na tablici 2.71

Tablica 2.ORGANIZACIJA PRIJEVOZA KOLONISTA U 1945. GODINI

Mjesec

RujanListopadStudeniProsinacUkupno1945. g.

ii258

13

28

II

51166256424

897

es1!^eiBfs

25333,23232,61

32,03

III!1643176,41403120

139,2

llfl

6,455314,403,67

434

#**II 530,1726,1524,811632

2138

Kolonistiki transporti bili su optereeni velikim brojem.obitelji i uopeljudi. U prvim transportima, dakle onima koji su polazili ponajprije iz Like,obino se prevozilo po pet, a i vie obitelji u jednom eljeznikom vagonu,odnosno prosjeno oko 28 osoba. Meutim, postepeno su se poboljavali uvjetiprijevoza kolonista, ali je uspjeh kolonistikog putovanja uvelike ovisio i odisciplini, strpljivosti, snalaljivosti, poletu i zanosu kolonista. Bila je po-trebna njihova meusobna solidarnost, spremnost na uzajamno pomaganje izajedniki ivot kako bi tako velika grupa ljudi sretno stigla do svoga cilja.72Dakako, nakon prvoga kolonistikog vala sve vie panje posveivalo se toboljoj organizaciji prijevoza kolonista pa i kolonistikim transportima. Osimtoga neprestano su se poboljavale ope prilike u kojima je kolonizacija orga-nizirana, tj. osposobljavale su se ceste, eljeznike pruge, vagoni, lokomotive iostalo pa je i prijevoz kolonista postajao bri i laki.

Inae, u toku 1945. godine kolonistikim je transportima preseljeno 3898obitelji, odnosno 4330% od ukupno planirane kolonizacije iz Hrvatske. Toje manje od predvienih 5 000 obitelji kojih je preseljenje planirano u 1945.godini, ali, zbog tekoa u prijevozu i smjetaju kolonista, ostvareni rezultatbio je velik uspjeh. Osim toga u Vojvodini se nalazilo i vie od 3898 obiteljikroz Zagreb na putu u svoj novi zaviaj u aku, Vjesnik, 5. listopada 1945;Kad se ujedini .plodna zemlja s naim marljivim rukama, Vjesnik, 7. listopada1945; Nai napori ne e poznavati granica radu, kao to ih nisu poznavali u borbi,Narodni list, 23. listopada 1945.

" AH, Ravnateljstvo za kolonizaciju Federalne Demokratske Hrvatske, kut. 3.* Kao bilj. 31. Tablica L i II.* Isto. Tablica III. Prosjeni broj lanova obitelji i relativne odnose nak-

nadno sam izraunao.71 Isto. Tablica I. 'Prosjeni broj vagona u transportu, obitelji u transportu,

obitelji i osoba u vagonu naknadno sam izraunao.* Umjetniko vienje, napose atmosfera takvih putovanja uspjeno je izra-

ena u filmu Vlak bez voznog reda reisera Veljka Bulajia snimljenom 1959.godine.

306

iz Hrvatske. Prema podacima Glavne komisije za naseljavanje boraca u Voj-vodini krajem 1945. godine bile su u Vojvodini 4703 kolonistike obitelji izHrvatske.73 To je bilo 52,25% od ukupno predviene kolonizacije iz Hrvatskei veoma blizu planom predvienoj kolonizaciji 5000 obitelji u 1945. godini.

Podaci o kolonizaciji ostvarenoj kolonistikim transportima u 1945. go-dini ralanjeni po regijama, odnosno okruzima Hrvatske prikazani su natablici 3*

Tablica 3.KOLONISTIKIM TRANSPORTIMA OSTVARENA KOLONIZACIJA

U 1945. GODINI PO PODRUJIMA. .A Preseljeno ^ .3 ^ ,

Podruje

BanijaDalmacijaGorski kotarHrv. primorjeHrv. zagorjeKordunLikaZagrebOstali

Hrvatska1945. g.

godine ritam ostvarivanja kolonizacije se ubrzao i do kraja mjeseca oujka1946. godine izvreno je 90,02% od ukupne, kolonistikim transportima orga-nizirane kolonizacije u 1945. i 1946. godini, odnosno 71,2% od ukupno plani-rane kolonizacije iz Hrvatske.

Broj obitelji, lanova obitelji, ritam i ostali elementi kolonistikim trans-portima ostvarene kolonizacije u 1946. godini dani su na tablici 4.15

Tablica 4.

KOLONISTIKIM TRANSPORTIMA IZVRENA KOLONIZACIJA U1946. GODINI

Preseljeno

Mjesec

SijeanjVeljaaOujakTravanjSvibanjLipanjSrpanjKolovoz

RujanListopadStudeni

Hrvatska1946. g.

obitelji

23410151261

178

52

1788

209163

3217

lanovaobitelji

101453976333

558

220

63368

1003660

15616

Prosjenibroj

lanovaobitelji

4335315,023,13

4,23

3,704,18

4,794,04

4,85

Udio(%)preseljenihobitelji u

7,27

31,5539495,53

VI

0,522,736,495,06

99,93

Udio (%)preseljenihobitelji u

prvobitnomplanu pre-

seljenja(9000 obi-

telji)

2,6011,27

14,01

1,97

0^7

0,180,97

232Wl

35,70

Za prijevoz kolonista organizirano je u 1946. godini jo 37 kolonistikihtransporata. Veina ih je, dakako, bila u prva tri mjeseca, tj. ukupno 25 trans-porata. Zatim je intenzitet oslabio pa, vjerojatno zbog poljoprivrednih radova,i prestao. Krajem godine, odnosno u listopadu i studenome, dakle nakon za-vretka poljskih poslova a prije velikih hladnoa, organizirano je jo nekolikokolonistikih transporata. No, bilo je to mnogo manje nego u proljee 1946.godine.

75 Isto. Tablica III. Prosjeni broj lanova obitelji i relativne odnose naknad-

no sam izraunao.

308

Na tablici 5. prikazani su neki podaci o organizaciji prijevoza kolonistatransportima u 1946. godini.1*

Tablica 5.ORGANIZACIJA PRIJEVOZA KOLONISTA U 1946. GODINI

Mjesec

SijeanjVeljaaOujakTravanjSvibanjLipanjSrpanjKolovozRujanListopadStudeniProsinac

Hrvatska1946. g.

&

II

38

143

1

1133

37

o

li

10127133044

16

5385252

909

i!'Il;I

33,6633^ 7233714,66

16

53817331733

2436

ti 4,ilf!

78126,87905933

52

178869,66

5433

86,94

!**!8*8lfijSS?

233,743,824,04

3,25

3,42314,013,11_

333

jli58*2? 5*hl10,0319,9119,1912,60

13,75

12,69,68

19,2812,69

17,17

Veina kolonistikih transporata u 1946. godini bila je iz Dalmacije (11transporata), jer je tamo ostalo najvie nepreseljenih kolonistikih obitelji.Zatim su jo kolonistiki transporti kretali s kolonistima iz Korduna (5), Like(5), Banije (4), Hrvatskog zagorja (4) itd.n Inae, u 1946. godini smanjio sebroj obitelji u kolonistikim transportima i uope bitno poboljale prilike ukojima su kolonisti putovali. Nije bilo vie vagona u kojima se prevoziloprosjeno vie od etiri obitelji, a i prosjeni broj osoba u vagonu znatno sesmanjio. Svjedoi to o veim mogunostima u pripremanju kolonistikih trans-porata, ali pokazuje i smanjenje intenziteta kolonizacije.

Podaci o preseljenim kolonistikim obiteljima iz Hrvatske u kolonisti-kim transportima pokazuju da je u 1946. godini najvie preseljeno obitelji izDalmacije. Dalmacija je tako nadoknadila zaostatak iz 1945. godine i uvelikeje ostvarila planiranu kolonizaciju sa svoga podruja. Banija se takoerukljuila u intenzivnu kolonizaciju u 1946. godini i samo u toj godini izvrilaje 82,54% predviene kolonizacije iz okruga. Naravno, i drugi krajevi Hrvat-ske, a napose Lika i Kordun, nastavili su s preseljavanjem ostalih kolonisti-

Isto. Tablica III. Prosjene brojeve izraunao sam naknadno.Isto. Tablica I. i III.

309

kih obitelji; Potpunija slika kolonistikim transportima ostvarene kolonizacijepo okruzima u 1946. godini prikazana je na tablici 6."Tablica 6.

KOLONISTIKIM TRANSPORTIMA OSTVARENA KOLONIZACIJA POPODRUJIMA U 1946. GODINI

Podruje

BanijaDalmacijaHrv. primorjeHrv. zagorjeKordunLikaZagrebOstaliHrvatska 1946. g.

Udio (H)Planirana u plani-koloni- ranoj ko-zacija Ionizaciji

Hrvatske

5502200

300300

29003050

100100

9500

5,7823453,15345

30,5232401,05W5

99,95

Preseljeno

obitelji

4541248

4212352964259

1203217

lanovaobitelji

21785528

163576

25573863

265486

15616

Udio (H)preselje-nih obi-telji uukupnompreselje-nju 1946.godine

144138,790,74332

16,4419,951,833,73

99,%

Udio (%)preselje-nih obite-lji u pla-nu prese-ljenja izokruga

82,5469,27144118,2421,0459

120

Prema tome, ukupno je kolonistikim transportima u toku 1945. i 1946.godine preseljeno 7115 obitelji s 34980 lanova. Od tih 7115 obitelji u Voj-vodinu je preseljeno 6461 obitelji s 32040 lanova, u Baranju 401 obitelj sl 850 lanova i u kotar Vukovar, tj. hrvatski dio Srijema 253 obitelji s 1090lanova. Ukupno to je bilo 74,89% od planiranog preseljenja 9500 obitelji.Za prijevoz kolonista organizirano je 65 kolonistikih transporta i utroenoje 1806 eljeznikih vagona. Najvie transporta bilo je iz Like (17) i Kor-duna (17), a zatim iz Dalmacije (13)." Te regije, zajedno s Banijom do kraja1946. godine uvelike su i ostvarivale planiranu kolonizaciju: Banija 82,54%,Dalmacija 87H, Kordun 69% i laka 85,01%. Kolonistike obitelji iz Hrvatskeprosjeno su brojile oko pet lanova.

Trokovi kolonistikim transportima izvrene kolonizacije u 1945. i 1946.godini iznosili su za NR Hrvatsku 3 361142,86 dinara. Od toga su 63% ini-li trokovi prijevoza kolonista kamionima do eljeznikih stanica ukrcavanja,1% brodovima, a 30% je bila prehrana kolonista i 6% sanitetski materijalutroen u toku prijevoza kolonista. Trokovi prijevoza jedne kolonistike obi-telji iznosili su tako 472 dinara. U tu sumu nisu ukljueni trokovi prijevozaeljeznicom to je padalo na teret vlade DFJ, odnosno FNR Jugoslavije."

79 Isto. Tablica II. Postotke sam izraunao naknadno. U toku 1946. godine do-

lo je do nove admmsitrativno-teritorijalne organizacije NR Hrvatske i ne postojivie okrug Gorski kotar. Kotari tog okruga ukljueni su u okruge Hrvatsko primo-rje i Kordun {Karlovac). U planiranoj kolonizaciji Korduna iskazana je cijelakvota Gorskog kotara. Tako je postupljeno i s ostalim podacima.

w Isto. Tablica I.

" Isto. str. 60.

310

No, kolonizacija nije ila samo organiziranim kolonistikim transporti-ma. Odreen broj obitelji iz Hrvatske nalazio se u Vojvodini od proljea iljetnih mjeseci 1945. godine. Zbog obavljanja nunih poljoprivrednih radovaMinistarstvo poljoprivrede DFJ i Uprava narodnih dobara preko Odbora zasjetvu i Jedinstvenih radnikih sindikata organizirala je do ljeta 1945. pri-vremeni dolazajk radne snage u Vojvodinu. Meutim, uspostavom eljeznikogsaobraaja na pruzi Zagreb Zemun pojaalo se samoinicijativno preselja-vanje. Neke obitelji iz postradalih krajeva Like, Banije i Korduna, a ponaj-vie iz kotara Graac, D. Lapac, Slunj, Ogulin itd. dolazile su u Ministarstvokolonizacije u Beograd i prije poetka kolonizacije i traile su hitnu pomoi preseljenje u aktivnije krajeve Jugoslavije, naroito Vojvodinu.*1 Te suobitelji imale uredne dokumente i preporuke svojih narodnih odbora, ali Mi-nistarstvo kolonizacije nije im, dakako, moglo odobriti kolonizaciju. Znatandio pak je odlazio u Vojvodinu i zaposjedao prazne kue i zemlju. Rairenosti uestalost takvih pojava i u razdoblju provoenja kolonizacije naruavalaje njezin planirani tok. Samovoljni kolonisti ometali su regularne kolonistei pridonosili i onako teslom uvjetima preseljavanja stanovnitva, usmjerava-nja u odreena podruja i dodjeljivanja kolonistikim obiteljima odgovara-juih kua, zemlje i inventara. Stoga je intervenirao i predsjednik Glavne ko-misije za naseljavanje boraca u Vojvodinu, koji je 4. listopada 1945. godineposlao brzojav Ministarstvu poljoprivrede i umarstva NR Hrvatske u Za-greb: Iz sreza plakog i slunjskog kao i ostalih srezova stalno nam pristiupo pet est do deset familija bez ikakvih uputa i obavetenja. Obustavite hit-no svako samovoljno preseljavanje.0 Samovoljni kolonisti prikljuivali suse na usputnim stanicama i organiziranim transportima. Osnovni nain spre-avanja samovoljne kolonizacije bio je u prekidanju s praksom preseljenjakolonista samo s uputnim popisom. Svaka kolonistika obitelj trebala je dobi-ti posebnu dozvolu. To je zakljuio i Agrarni savjet.0

Osmi toga, kada je zapoelo i organizirano preseljavanje, neki kolonistinisu eljeli ekati prijevoz, ve su se preseljavali sami. Tako je u Vojvodinibilo nekoliko kategorija naseljenika koji su doli mimo kolonistikih trans-porata. Neki su imali dozvole za naseljavanje, a neki su se naselili bez doz-vola. No, veina je imala osnovne uvjete da te dozvole dobije. Smatralo seda je u Vojvodinu do kraja 1945. godine doselilo oko 2 000 takvih obitelji."Jo krajem oujka 1946. godine bilo je u pojedinim kolonistikim naseljimavei broj obitelji bez rijeenih molba o naseljavanju. Npr. u Filipovu je bilo119 takvih obitelji, u Bakom Brestovcu 610, Krnjaji 71 i onoplji 135 obite-lji." Do sredine studenoga 1946. godine predane su samo Predsjednitvu Na-rodne skuptine AP Vojvodine, odnosno Glavnoj komisiji za naseljavanje bo-raca u Vojvodini l 292 molbe iz Hrvatske.* Dakako, neki kolonisti predavalisu molbe svojim-matinim narodnim odborima, odnosno njihovim organimaza provoenje agrarne reforme i kolonizacije i takvih je molba bilo, dakle,

M AJ, 97, 439. Ministarstvo kolonizacije Ministarstvu za Hrvatsku, Beo-

grad, 6. Vil. 19.c

AH, MPS, Brzojav D. Bjelice, Novi Sad, 4. X 1945.* AJ, 97, 12, Zapisnik sa sjednice Agrarnog savjeta, Beograd, 5. X 1945.14 Kao bih". 45.

15 AH, MP, sve. 59. Glavna komisija za naseljavanje boraca u Vojvodini

Ministarstvu poljoprivrede i umarstva NR Hrvatske, Novi Sad, 27. III. 1946.M

AJ, 97, 22$. Glavna komisija za naseljavanje boraca u Vojvodini Mini-starstvu kolonizacije DFJ, Novi Sad, 16. XI. 1945.

311

mnogo vie. Veina molba je pozitivno rjeavana te je tako reguliran poloajtih obitelji."

Prema tome, broj koloristikih obitelji iz Hrvatske mnogo je vei odprikazanog preseljenja kolonistikim transportima. Po podacima Glavne ko-misije za naseljavanje boraca u Vojvodini na kraju 1946. godine 9 824 obite-lji bile su iz Hrvatske.* Naravno, jedan dio razlike u podacima o ostvarenojkolonizaciji potjee i od neprecizno voenih evidencija kolonizacije. No, mo-e se rei da je krajem 1946. godine planirana savezna kolonizacija iz Hrvat-ske uglavnom bila ispunjena, ini se ak da premauje plan. No, postojaloje jedno stalno kretanje kolonista, tj. koloniziranje, ali i odustajanje od ko-lonizacije i poneko vraanje ve koloniziranih obitelji. Tako, sasvim tonepodatke o broju koloniziranih obitelji i nije mogue uspostaviti.*

0 O problemu samovoljno koloniziranih obitelji iz Hrvatske u Vojvodinu za-

zio je stajalite i CK KPH koji u brzovaju od 6. II. 1946. za B. Nekovia kae:Miljenja smo da koloniste iz Hrvatske koji su se svojevoljno naselili u Vojvo-dinu, a ne ispunjavaju zato uslove -treba odmah vratiti u njihove rodne krajeve.U vezi s tim predlaemo da se formira jedna komisija od tri lana Partije. DrugTria Pocrni lan OK Lika nalazi se u Vojvodini a iz okruga Karlovac i Banijaposlat emo po jednog druga da se javi Oblasnom komitetu Vojvodine. Ova ko-misija e na licu mjesta utvrditi sve one koji ne ispunjavaju uslove za koloniza-ciju i u zajednici sa tamonjim organima povratiti ih u njihove krajeve. One kojiispunjavaju uslove zadrite kao koloniste (A-IHRPH, CK SKH, kut. 13).

" Kao bflj. 52.* Neke osnovne tendencije kolonizacije u Vojvodini iz svih federalnih jedinica

Jugoslavije pokazuju tablice A, B i C. (Izvor za tablice vidi u bilj 52. Relativne od-nose izraunao sam naknadno. U dokumentu nije posebno izdvojeno Kosovo veje oito ukljueno u planiranu kolonizaciju iz Srbije.)Tablica A.

OSTVARENJE SAVEZNE KOLONIZACIJE U 1945. GODINI

Planirana kolonizacija Udio %

jedinicaBroj

Bosna i Hercegovina 12000 26,6 6443 41,7 53,7Crna GoraHrvatskaMakedonijaSlovenijaSrbijaVojvodina

Jugoslavija 1945. g.

700090002000300060006000

45000

15,520,0

4,46,6

133133

99,7

30294703

251109768141

15444

19,630,4

1,60,74,90,9

99,8

43352,2

1233,6

12,8

23

343

312

U 1947. godini kolonizacija je nastavljena, ali je bila mngo manjih raz-mjera. Organizirano je i nekoliko kolonistikih transporata, pa je tako 7.svibnja 1947. preseljena s Korduna 91 obitelj, 20. svibnja 1947. iz Dalmacije73 obitelji i 21. svibnja 1947. godine iz Like 122 obitelji. To su bili ujedno iposljednji kolonistiki transporti Ukupno su u proljee 1947. godine kolo-Tablica B.

OSTVARENJE SAVEZNE KOLONIZACIJE U 1946. GODINI

Federalnajedinica

Bosna i HercegovinaCrna GoraHrvatskaMakedonijaSlovenijaSrbijaVojvodinaJugoslavija 1946. g.

Planirana kolonizacijaobitelji

. Broj

12500700095002000150065006000

45000

27,7

3314,413399,7

Preseljenoobitelji u

6064335651211412

55845075775

26793

Jmriimlft OstvarenJc

siiS?preseljenju ^jr" 8*22,6

Ili2,1

9 16,8

21,599,9

48^48,053$70,637,269396,2593

Tablica C.OSTVARENJE SAVEZNE KOLONIZACIJE NA KRAJU 1946. G.

Federalnajedinica

Bosna i HercegovinaCrna GoraHrvatskaMakedonijaSlovenijaSrbijaVojvodina

Planirana kolonizacijaobitelji Preseljeno

Broj

12500700095002000150065006000

%27,715321,14,4

133

ooneiji u1946. g.

12507638598241663

66752755916

Udio (%)preseljenihobitelji uukupnom

preseljenju

29,615,123,23,913

12314,0

Ostvarenjeplaniranogpreseljenjau 1946. g.

100,0591,27

103,4183,1544,4681,1598,60

Jugoslavija na kraju1946. godine 45000 99,7 42237 99,8 93^ 6

Podaci na tablicama A, B i C pokazuju da je prvi val kolonizacije krenuo iz Bosnei Hercegovine, Hrvatske i Crne Gore* Te federalne jedinice ve su do kraja 1945.godine ostvarile oko 50% planirane kolonizacije. Srbija, Slovenija, Makedonija iVojvodina tek su simbolino sudjelovale u saveznoj kolonizaciji. Na kraju 1946.godine Hrvatska i Bosna i Hercegovina ve su ispunile planove kolonizacije. Slinoje bilo i s Crnom Gorom. Veliku kolonizaciju ostvarile su u 1946. godini Vojvodina,Srbija i Makedonija. Jedino Slovenija nije ni poslije smanjenja planiranog prese-ljenja ostvarila ni 50% planirane kvote. Slovenija je u 1946. godini jo uvala 900mjesta za koloniste iz Slovenskog primorja, ali, iz raznih razloga, na poetku 1947.godine odrekla se i tih mjesta. U cjelini, na kraju 1946. godine savezna koloniza-cija je ve uvelike izvrena (93,86% od planirane). Dakako, bilo je jo nesreenihodnosa, vraanja kolonista, revizije dodijeljene zemlje itd., ali u masovnijim raz-mjerima preseljenje seljatva vie nije organizirano ni iz Hrvatske ni iz ostalihfederalnih jedinica Jugoslavije.

313

nistikim transportima i pojedinano preseljene 353 obitelji." Poslije, kolonis-tike obitelji sve se rjee i samo pojedinano preseljavaju. Tako je bilo i u1948. godini. Planirano koloniziranje novoizgraenih naselja u Vojvodini uveim razmjerima nije ostvarivano. Zbog promjene politikih i opedru-tvenih prilika tokom 1948. godine i kasnije zanimanje za kolonizaciju sve jevie slabilo i moe se zakljuiti da je kolonizacija iz Hrvatske u Vojvodinuu svom osnovnom obliku zavrena 1946. godine, a u potpunosti 1948. godine.

3. KONANI REZULTATI KOLONIZACIJEPotpune rezultate kolonizacije iz Hrvatske, koja se provodila na teme-

lju saveznog Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji nije sasvim jednostavnopokazati. Kolonizacija je bila buran proces u poetnim uvjetima mirnodop-skog organiziranja dravne vlasti i oblikovanja novih drutvenih struktura.Iako je kolonizacijom organizirano i planski preseljavano stanovnitvo, biloje i neplanskog, samovoljnog preseljenja ljudi, vraanja preseljenih kolonis-tikih obitelji, administrativnih nesporazuma i nesreenih evidencija. Pone-kad je administriranje ustupalo mjesto pred efikasnou ostvarivanja za-dataka.

Podatke o konanim rezultatima kolonizacije iz Hrvatske nalazimo uevidencijama Glawie komisije za naseljavanje boraca u Vojvodini i Ministar-stva poljoprivrede i umarstva NR Hrvatske. Glavna komisija je registriralasve prisutne kolonistike obitelji u Vojvodini po njihovoj republikoj pri-padnosti. Ministarstvo poljoprivrede i umarstva NR Hrvatske, odnosno nje-gov Odjel za agrarnu reformu i kolonizaciju evidentirao je prije svega pre-seljenje koloristikih obitelji savezne kolonizacije sa, u njegovoj nadlenosti,uredno rijeenim dokumentima. Stoga su mogue este neusklaenosti poda-taka tih organa.

Po podacima Glavne komisije za naseljavanje boraca u Vojvodini ukup-no je preseljeno iz Hrvatske u Vojvodinu 9 279 obitelji s 52 868 lanova. Brojkoloniziranih obitelji u pojedinim dijelovima Vojvodine dan je na tablici 7."Tablica 7.

KOLONIZACIJA IZ HRVATSKE U VOJVODINU

Podruje

BanatBakaSrijemVojvodina

Brojobitelji

398785110309279

' Brojlanovaobitelji2105

453905373

52868

Navedeni podaci ne sadre preseljenje kolonistikih obitelji iz Hrvatskeu Baranju i hrvatski dio Srijema, koje je preseljenje ulazilo u saveznu kolo-nizaciju, ali oito ukljuuju kolonizaciju boraca invalida i boraca gardijskihjedinica u Srijem, napose u romski, staropazovaki i zemunski kotar.

* AJ, 97, 1279. Izvjetaj o radu i ostvarenju plana rada za mjesec svibanj1947. Odjela za agrarnu reformu i kolonizaciju, Zagreb, 5. VI. 1947.

" V. Stipeti, n. dj., 442. Tablica 8.314

Podaci Ministarstva poljoprivrede i umarstva NR Hrvatske o saveznojkolonizaciji navode 9563 kolonizirane obitelji* U to je ukljuena, dakako,kolonizacija Baranje i hrvatskog dijela Srijema, ali, ini se, nisu ukljuenasva preseljenja boraca invalida i demobiliziranih boraca gardijskih jedinica.Ta su preseljenja znatnim dijelom ostvarena uz neposrednu pomo Jugosla-venske armije i za neka od njih, kao i za neka samovoljna. Ministarstvo po-ljoprivrede i umarstva nije izdalo rjeenja niti ih registriralo u svojim evi-dencijama.

Meutim, u bitnom dijelu, tj. kolonizaciji iz Hrvatske u Baku, i jednii drugi podaci uglavnom su podudarni i svode se na priblino 8 000 kolonis-tikih obitelji. To daje mogunost za pretpostavku o kolonizaciji oko 10000do najvie 11000 obitelji iz Hrvatske u Vojvodinu, Baranju i hrvatski dio Sri-jema, tj. na konfiscirane njemake posjede koji su saveznim Zakonom o ag-rarnoj reformi i kolonizaciji bili odreeni za kolonizaciju. Naime, navedenipodaci Glavne komisije za naseljavanje boraca u Vojvodini ne sadre podat-ke o kolonizaciji Baranje i hrvatskog dijela Srijema, dakle podatke za okol 500 kolonistikih obitelji. Podacima Ministarstva poljoprivrede i umarstvanedostaju, ini se, potpuni rezultati kolonizacije boraca invalida, demobilizi-ranih pripadnika gardijskih jedinica i nekih samovoljno koloniziranih obite-lji. Radi se najvjerojatnije o oko 1000 obitelji koje su kolonizirane u rum-skom, staropazovakom i zemunskom kotaru. U oba se dakle sluaja vidimanjak od oko l 000 do 1500 kolonistikih obitelji. Prema tome, ukupanbroj kolonistikih obitelji koje su iz Hrvatske kolonizirane po Zakonu o ag-rarnoj reformi i kolonizaciji bio bi izmeu 10500 i najvie 11000 obitelji*

* A. Mihleti, n. dj., 24. i A. Mihleti je bio viegodinji naelnik Odjela zaagrarnu reformu i kolonizaciju Ministarstva poljoprivrede i umarstva NR Hrvat-ske. Navedenu studiju napisao je za tadanji Ekonomski institut NR Hrvatske.

93 U kolonizaciji Vojvodine najvie su sudjelovale Bosna i Hercegovina i Hr-

vatska, a zatim Srbija, Crna Gora i Vojvodina. Za sudjelovanje Makedonije, a na-roito Slovenije, moe se rei da je bilo gotovo simbolino. Planirana kolonizacijauglavnom je i ostvarena. ini se da su Bosna i Hercegovina, Srbija i Hrvatskaponeto premaile planove, a Crna Gora, Makedonija i Vojvodina te su planoveostvarile u najveem dijelu. Jedino je Slovenija, poslije prvoga kolonizacijskogvala, u osnovi od kolonizacije odustala. Ostvarenje kolonizacije u Vojvodini pri-kazano je na tablici D.Tablica D.

KOLONIZACIJA VOJVODINE

PlaniranoFederalna preseljenjejedinica (kvota iz

1946. g.)Bosna i Hercegovina 12 500Crna Gora 7 000Hrvatska 9500Makedonija 2 000Slovenija 1 500Srbija 6500Vojvodina 6000Jugoslavija 45000

Preseljenoobitelji13534539492791678

36365194862

41629

lanovaobitelji

857543742552868103521670

3805720480

246606

"u^Siipreseljenju pref^3A

32,51 108,2712,95 77,0522,28 97,674,03 83,900,87 24,20

15,65 100,2911,67 81,0399,96 92,51

(Izvor za tablicu: V. Stipeti, n. dj., 443, tablica 8. Podaci za Kosovo ukljueni suu Srbiju. Zbrajanjem preseljenih obitelji iz federalnih jedinica dobija se 41269

315

Podaci Ministarstva poljoprivrede i umarstva sreeni su po okruzima,odnosno pojedinim podrujima Hrvatske i tako omoguuju ustanovljenje re-gionalnih karakteristika i posebnosti kolonizacije. Tako razvrstani podaci injihovi meusobni odnosi prikazani su na tablici 8."

Tablica 8.PREGLED SAVEZNE KOLONIZACIJE IZ HRVATSKE

PodrujeOdobreno Odustalo odmolba za kolonizacijekofoniza- prije pre-ciju seljenja

^nakon pre- Koloni-

zirano

obiteljiBroj % Broj % Broj % Broj % Broj

BanijaDalmacijaHrv. primorjeHrv. zagorjeKordunLikaOstali

9202837

403508

37224668

366

6,82U3,033

27,73432,7

269850212199834683174

8326,46,66,2

25,92U5,4

6511987

191309

28883985

192

6,419,51,93,0

28339,0

1,9

7730118

26321140

12,04,91,7U

41,132,96,2

5741957180301

26253774

152

6,020,5

1,93,1

27,439,4

1,6

Hrvatska 13424 99,9 3221 100 10203 100 640 99,9 9563 99,9

Podaci pokazuju da je najvie mobla za kolonizaciju dolo iz Like, Kor-duna i Dalmacije. Istodobno te regije imale su i najvie odustalih i, dakako,preseljenih koloristikih obitelji. Najvie kolonistikih obitelji koje su sevratile u stari kraj bilo je s Korduna, a zatim Like i Banije. Neto drugaijeodnose pokazuju navedeni podaci o kolonizaciji iz Hrvatske kada se raz-matraju u granicama pojedinih podruja. Prikazano je to na tablici 9.*obitelji, a ne 41633 obitelji kako je naznaeno u citiranoj tablici. Relativne odnosenaknadno sam izraunao, a izvor za kvote preseljenja vidi u bilj. 52.) Navedeni ko-nani rezultati kolonizacije Vojvodine za pojedine federalne jedinice poneto serazlikuju, odnosno nisu u oekivanom skladu s ve navedenim rezultatima kolo-nizacije na kraju 1946. godine. Napose je iskazan manji broj preseljenih obiteljiiz Crne Gore, Slovenije i Vojvodine. Djelomice se objanjenja mogu nai u odu-stajanju od kolonizacije, tj. vraanju ve preseljenih obitelji, nepouzdanim eviden-cijama itd. No, to je zadaa posebnog istraivanja. Planirana savezna kolonizacijaiz Hrvatske takoer je premaena, jer u navedenim podacima nije oznaena kolo-nizacija u Baranju i hrvatski dio Srijema. Inae, u literaturi ima podataka i odrugaijim konanim rezultatima kolonizacije Vojvodine, npr. o naseljavanju 47 000obitelji i od toga 50% u Baku, 32% u Banat i 18H u Srijem (Usp. V. Buri, n. dj.,3).

* Kao bilj. 92. Relativne odnose izraunao sam naknadno.* Isto, Izraunato prema apsolutnim brojevima.

316

Tablica 9.STRUKTURA OSTVARENJA KOLONIZACIJE IZ HRVATSKE

Podruje Udio (%) odustalih obitelji od kolonizacije (a),seljenih obitelji (b), nakon preseljenja vraenih (c)i u naseljenikim mjestima ostalih (d) kolonistikihobitelji u ukupnom broju odobrenih molba po pod-rujima

BanijaDalmacijaHrv. primorje.Hrv. zagorjeKordunLikaOstaloHrvatska

a

29,229,952,639,122,414,647,623,9

b70,770,047360,877385352,476,0

c

831,0

8310,94,7

- d62368,944,659,270380,841371,2

Podaci pokazuju da je bio relativno velik broj obitelji koje su od ko-lonizacije odustajale i prije preseljenja. Najvie je takvih pojava bilo u Hr-vatskom primorju i Hrvatskom zagorju te u skupini ostala podruja. UHrvatskom primorju zanimanje za kolonizaciju bilo je uope manje od oe-kivanog, a oito je da su obitelji koje su se i odluile teko u kolonizacijupolazile. Primorci su uglavnom bili orijentirani na rad izvan poljoprivredepa su tako i budunost povezivali uz drugaije zamisli razvoja. U Zagoracabila su, ini se, u znatnoj mjeri prisutna ranija negativna iskustva s koloni-zacijom te su nastojali ostati, odnosno preseliti se to blie Hrvatskom za-gorju. U grupi ostalo obuhvaeni su kotari (npr. u Slavoniji, Podravini, oko-lici Zagreba) u kojima su agrarni interesenti mogli svoje potrebe za zemljomdo odreene granice podmiriti i bez kolonizacije, odnosno gdje je postojalamogunost i za drugaije zapoljavanje. Najmanje odustalih od kolonizacijebilo je u Lici, to se moe povezati s veoma tekim poloajem stanovnitvaLike u vrijeme organiziranja kolonizacije, a, ini se, i jednim opim odu-evljenjem i opredjeljenjem za kolonizaciju. Uope, vei je zanos za kolo-nizaciju postojao u krajevima gdje se pripremalo preseljenje gotovo itavihsela, dakle veih meusobno povezanih cjelina, nego pri kolonizaciji samopojedinih obitelji.

Najvie vraenih kolonistikih obitelji u odnosu na odobrene molbe, ai u odnosu na preseljenje obitelji, bilo je s Banije i Korduna, a zatim Likei Hrvatskog primorja. Uzroci povratka ve preseljenih kolonistikih obiteljibili su raznovrsni. U tekim poslijeratnim uvjetima kolonizacija je za se-ljatvo u pasivnim podrujima bija prilino esto jedini nain osiguranjahrane i otvaranja~ivotne perspektive. Masovni odaziv za koloni