sura 21 al-anbija · 534 o sadr`aju ono što je prethodna sura odgovorila da æe ljudi biti...

533

Al-AnbijaAl-AnbijaAl-AnbijaAl-AnbijaAl-Anbija(Objavljena prije Hid`re)

Datum objave i sadràj

Ova sura, kao i prethodne tri, bila je objavljena u Meki, u vrlo rano dobaposlanstva Èasnog Poslanika s.a.v.s. Ibn Mas’ud kaè da je ona bila objavljenaprije pete godine poslanstva, skupa sa surom Ta-Ha, Al-Kahf i Marjem. Poèetniajeti sure Merjem bili su uèeni pred Negusom u toku iseljavanja u Abesiniju,koje se dogodilo u toj godini. Neposredna povezanost ove sure sa surom Ta-Haje u èinjenici da je pred kraj te sure reèeno da æe Boìja kazna zadesiti nevjernikeu svoje zakazano vrijeme, i Èasnom Poslaniku s.a.v.s. bilo je nareðeno da strpljivoi sa odva`nošæu podnese njihovo suprotstavljanje i proganjanje. Ova surazapoèinje upozorenjem nevjernicima da je vrijeme njihove kazne veæ stiglo i daæe, iako æe sada morati podnijeti raèun svojih djela, oni nastaviti da lutaju upustoši nepromišljenosti i nevjerovanja. Ovo je neposredna veza ove sure saprethodnom. Ali njena tema kao cjelina je to što, zapravo, tvori stvarnu spojnukariku izmeðu ove sure i nekih prethodnih sura. U suri Marjem bila su odbaèenai opovrgnuta neka od la`nih kršæanskih naèela, npr. da je Isa posjedovao Boìjeatribute, da je opozvao Šerijat i proglasio ga prokletstvom i da spas ne ovisi odobrim djelima, nego o iskupljenju. U suri Ta-Ha dat je detaljan prikaz o Musau,s ciljem da ponovo odbije ova la`na naèela. Kršæanima je reèeno da je kršæanstvosamo karika u Musaovom poretku, i da su Musaove okolnosti èinile izravnoodbijanje njihovih naèela. Njihov cijeli ponos leì u èinjenici da je on bio poslaniksa Šerijatom. Ako je Zakon (Šerijat) bio prokletstvo, onda Musa, premakršæanskom vjerovanju, umjesto da bude smatran predmetom poštovanja iponosa, treba biti osuðen i ìgosan. Poslije ovoga, sura Ta-Ha je dala kratkiprikaz pogreške koju je podnio Adem a.s. i tako trasirala kršæansku teorijuuroðenog grijeha do samog njegovog korijena i onda je odbila. U toj suripojašnjeno je da grijeh nije saèinjavao nikakav dio èovjekovog naslijeða i da jeon ka`njen samo za svoje vlastite prijestupe i prekršaje. Zatim je reèeno da je,ako nije bilo moguæe za èovjeka da se oslobodi grijeha, onda sama svrha Boìjekazne osujeæena i Boìji poslanici i Njegovi vjerovjesnici, umjesto da dajuupozorenje grješnicima, treba da im daju utješnu poruku da, buduæi da su samostvorenja okolnosti i ne posjeduju nikakvu snagu volje ili rasuðivanja, oni neæebiti pozvani na obraèun za svoja djela. Isti predmet je bio proširen i razvijen uovoj suri i jasno je predoèena pouka da su neprijatelji ne samo ovog ili onogposlanika nego svih Boìjih vjerovjesnika – od Adema do Isaa i onda do ÈasnogPoslanika Muhammeda s.a.v.s. – bili ka`njeni za svoja grješna djela, a bogobojazninagraðeni za svoja dobra djela. Ako je èovjek naslijedio grijeh i ako ga on nijemogao odbaciti, onda nije bilo smisla ili opravdanja u ka`njavanju grješnika inagraðivanju ispravnih. Zato je dogma naslijeðenog grijeha neosnovan izum.

Sura 21

534

O sadràju

Ono što je prethodna sura odgovorila da æe ljudi biti odgovorni i da æe ’tebibiti jasno da si ti na uputi,’ na poèetku ove sure je reèeno da je Sahat za obraèunstigao, ali da je veæina njih nemarna.

U ovoj suri je reèeno: Mi smo poslali ljude prije tebe i njima su bila podarenatakva tijela koja nisu mogla ostati ìva bez hrane i ovdje je negirano boànstvoIsaa, zato što je on cijeli svoj ìvot jeo i pio. Odmah poslije ovoga je reèeno dasu ljudi neznalice, koji sami sebi prave bogove na Zemlji i iznesen je jedanuzvišeni argument o ovom predmetu, da ne mogu biti dva boga, jer kad bi bilotako, onda bi bio nered na Zemlji i na nebu, i svaki bi bog odvojio svoje stvaranje.To bi dovelo do takvog nereda u svemiru koji nikada ne bi bio riješen. Inaèe, usvemiru, gdje god pogledate, ne moète naæi nigdje znaka dvojice. Zato je Bogrekao: “Mi smo poslali objavu svim poslanicima, da nema drugog boga osimjednog Boga.’’ Ajet 27 govori o njihovim la`nim tvrdnjama da je Allah uzeosina. I èak je rekao da su poslije Isaa ljudi uzeli neke pobo`ne ljude kao boga.

Poslije toga je jedan ajet koji otkriva zastor o stvorenjima svemira. Èovjektoga doba to èak nije mogao ni zamisliti. Ovaj svemir je bio èvrsto zatvoren kaolopta, iz koje ništa nije moglo iziæi van i onda Bog kaè: “Mi smo to rasprsnulii cijeli svemir je odjednom poèeo od ovoga.’’ I rekao je: “Mi smo svako ìvo biæestvorili od vode.’’ Poslije ovoga je reèeno o planinama i sistemu kru`nog tokavode. Onda je rekao kako nebo èuva Zemlju i njene stanovnike. Zatim jespomenuto o kretanju Zemlje i neba i ostalih planeta, i reèeno je kako ni neboni Zemlja nisu zauvijek i onda upire na ljude kako ni oni takoðer nisu zauvijek.Poslaniku Muhammedu a.s. je reèeno da nikome od onih koji su ìvjeli prijenjega Bog nije dao vjeènost.

Tema

Ova sura zapoèinje upozorenjem nevjernicima da se Boìja kazna brzopribliàva, ali oni sebe zavaravaju u la`nom osjeæaju sigurnosti. Nikada na svijetnije došao Boìji vjerovjesnik a da nije bio izvrgnut ruglu i podsmjehu. Ali izsaosjeæanja i brige za duhovno blagostanje njihovih naroda, Boìji poslanici suih pozivali da prihvate istinu i budu spašeni. Da je grijeh formirao dio èovjekovognaslijeða, od kakve je koristi onda bio ovaj poziv? Sura onda nastavlja da iznosineke prigovore nevjernika, na koje je valjano odgovoreno. Poslije ovoga odnevjernika je zatraèno da razmotre koji novi teret Kur’an nameæe na njih, daoni treba da budu naklonjeni odbijanju njegove poruke. Primarni cilj te porukeje da ih uzvisi i uzdigne do moralnih visina. Pošto je to lièno Boìja objavljenarijeè, njegovi protivnici neæe izbjeæi kaznu. Sura onda pita nevjernike jesu li oniikada ozbiljno razmislili o ideji da Sveznajuæi i Mudri Bog nije mogao stvoritisvemir bez velike i strašne svrhe, i da su oni koji stoje na putu njenog ispunjenjaosuðeni da propadnu. Zatim se ova sura bavi opæenito va`nim predmetomBoìjeg jedinstva, što formira osnovno i temeljno vjerovanje svih vjera. Kadjedan jednolièan zakon proìma cijeli svemir i upravlja njime, sura kaè, kako

535

mogu mnogobošci opravdati širk (vjerovanje u mnoštvo bogova)? Vjerovanje umnoštvo bogova podrazumijeva neslaganje na strani ovih bogova u pogleduupravljanja i kontrole svemira. I kako je oèito da postoji savršen red u njemu, tumora biti samo jedan Stvoritelj i jedan Kontrolor cijelog svemira. I zašto Bogtreba imati sina, jer sin je potreban samo kad je za oca vjerovatno da æe pastikao `rtva propadanja ili smrti ili kad on ne moè obavljati svoj posao bez tuðepomoæi i bez potpore. Ali svi ovi navodi o Bogu su bogohulni i neosnovani.Poslije ovoga sura upire na drugi Boìji zakon, npr. da kad god mrak obavijecijelo lice Zemlje i na svijetu bude samo malo bogobojaznih ljudi, Bog otvarakapije svoje milosti prema ljudima i nebeska voda, u formi Boìje objave, spuštase na Zemlju i daje novi ̀ ivot svijetu koji je zašao u grijeh i pokvarenost. Fenomensmjenjivanja svjetla i mraka u duhovnom carstvu odgovara sliènom fenomenuu fizièkom svijetu kad dan i noæ slijede jedno drugo. Onda sura objašnjavaargument da je bezumno od nevjernika da odbijaju Èasnog Poslanika s.a.v.s. naosnovu prigovora da je on samo obièan smrtnik. Nije status i poloàj donosiocakur’anske poruke to što je toliko va`no. Ono što je stvarno va`no jeste ko ga jeposlao. S ciljem da pokaè da æe put Èasnog Poslanika s.a.v.s. prevladati, suranavodi sluèajeve nekih prethodnih poslanika – Nuha, Ibrahima, Davuda,Sulejmana, Idrisa, i drugih, koji su uprkos gorkoj, ustrajnoj i organiziranojopoziciji uspjeli u svojim misijama. Svi ovi odabrani Boìji robovi, kao i Isa, bilisu uzori plemenitog i ispravnog vladanja, i kao i on, oni su podnosili veliketeškoæe i oskudice na Boìjem putu. Zašto onda od svih njih da Isa jedini trebada bude smatran sinom Boìjim, a ne oni? Poslije prikaza ovih poslanika,napravljen je poseban spomen o Isau i njegovoj majci, kako njihove okolnostini na koji naèin nisu bile drugaèije od okolnosti prethodnih poslanika. Èakneobièan naèin Isaovog roðenja ne daje mu pravo ni na kakav poseban duhovnistatus. Roðenje Jahje takoðer se dogodilo u vrlo izuzetnim okolnostima. Ako jeIsa bio roðen bez posredstva oca, Jahjino roðenje dogodilo se kad je njegovotac dostigao krajnje stare godine i njegova majka postala nerotkinja i bila posvenepodobna da rodi dijete. Slièno tome, Isaova patnja na putu istine nije bilaništa neobièno. Iako je on bio obješen na kri`, on je bio skinut ìv, dok je Jahjapodnio stvarnu smrt u ime Boga. Onda, zašto treba Isaova smrt jedina iskupitièovjekove grijehe, a ne smrt Jahje? Pred kraj sura pokazuje jedinstveno uzdizanjei veliku materijalnu moæ i blistavo blagostanje, napredak i snagu Goga i Magoga– kršæanskih naroda zapada. Kad se ovi narodi, sura dalje govori, prošire svudapreko svijeta i okupiraju svaki poloàj moæi i visine, i kad im se drugi narodisvijeta budu saginjali u pokornosti i odavali im poštovanje, onda æe obeæanje onjihovom krajnjem uništenju biti ispunjeno. Boìja kazna æe se spustiti na njihtako iznenada i brzo da æe ih to potpuno iznenaditi. Sve njihove rukotvorine,povod njihovog ponosa, i sav njihov sjaj, slava i velièina bit æe uništeni i svedenina pepeo i prašinu.

536

SURA 21 AL-ANBIJA D@UZ 17

(Objavljena prije Hid`re, sadr`i 113 ajeta sa Bismillah)

1. U ime Allaha, Milostivog, Daro-vaoca bez tra‘enja, Samilosnog.

2. Bli‘i se ljudima njihov obraèun,pa opet se oni okreæu svome nema-ru.

3. Njima ne doðe nijedna novaopomena od Gospodara njihovoga,a da oni to ne slušaju izrugujuæi se,

4. srca nemarnih. I oni koji su èinilinepravdu skrivali su svoja tajnasavjetovanja: „Je li ovaj išta osimljudsko biæe kao i vi? Hoæete li vionda iæi za èarolijom, iako je vidite?

5. On reèe: „Gospodar moj dobrozna svaki govor koji je na nebu i naZemlji. I On je Onaj koji sve èuje (i)ima vjeèno znanje.“

6. I govore proturjeènost: „Zbrkanisnovi; pa, on je ovo izmislio; ustvari,on je samo jedan pjesnik. Neka namonda donese neki veliki znak kao štosu prethodni poslanici bili poslani.“

7. Nijedno naselje prije njih koje smoMi uništili nije vjerovalo. Hoæe lionda oni vjerovati?

537


1 Iz ovog ajeta saznajemo da nema nijedan poslanik koji mo‘e biti ‘iv bez hrane; zatonijedan poslanik koji je jeo hranu nije dobio vjeèan ‘ivot.

Poruka ovog ajeta je da nevjernici neæe da razumiju ovu jednostavnu èinjenicu da suposlanici uzdignuti kao ’uzori’ za ljude, a kako mogu slu‘iti kao uzori ako nisu ljudikao i oni i ako nisu kao i oni podlo‘ni zakonima fizièkog tijela? Kao ljudska biæa oninisu i ne mogu biti imuni na zahtjeve èovjeèijeg tijela ili na raspadanje ili smrt.

8. A Mi nikog nismo slali prije tebeosim muškaraca kojima smo obja-vljivali. Zato pitajte sljedbenikeKnjige, ako vi ne znate.

9. I Mi njima nismo dali tijela kojane jedu hranu, niti su bili vjeèni.1

10. Onda smo im Mi pokazaliistinitim dato obeæanje; i spasili njihi one koje smo htjeli; a Mi smouništili prijestupnike.

11. Mi smo vam objavili Knjigu ukojoj je vaša opomena; zar neshvatate?

12. A koliko smo naselja Mi uništili,koja su bila nepravedna, i poslijetoga smo stvorili drugi narod!

13. A kad su oni osjetili Našu kaznu,odjednom su poèeli da bje‘e od nje.

14. „Ne bje‘ite, vratite se mjestimagdje vam je bila data lagodnost, isvojim boravištima, da budetepitani.“

538


15. Oni su rekli: „Teško nama,zaista smo bili silnici!“

16. I tako su kukali dok ih Mi nismopokosili, kao po‘njeveno ‘ito.

17. A mi nismo stvorili nebo iZemlju i ono što je izmeðu njih uigri.

18. Da smo htjeli da pravimozabavu, Mi bismo to uèinili u Sebi,da smo Mi (ovo) htjeli raditi.

19. Ne, Mi bacamo istinu na la‘, iona je zgazi, i odjednom, la‘nestane. A prokletstvo je nad vamazbog onoga što iznosite.

20. Njemu pripada sve što je nanebesima i na Zemlji. I oni koji suu Njegovom prisustvu ne ohole seu obo‘avanju Njega, niti se ikadumaraju;

21. oni (Ga) velièaju noæu i danju;(i) ne malaksaju.

22. Uzimaju li oni bogove od zemljekoji (takoðer) stvaraju?

539


23. Da ima u njima (nebesima iZemlji) drugih bogova osim Allaha,onda bi oboje bili uništeni. Allah jeèist, Gospodar Arša, od onog što(Mu) oni pripisuju.

24. On neæe biti pitan za ono što Onradi, nego æe oni biti pitani.

25. Jesu li oni uzeli bogove mimoNjega? Ti reci: „Iznesite svoj èvrstdokaz. Ovdje je opomena za one kojisu sa mnom, i opomena onih kojisu bili prije mene.“ Ali, veæina njihne zna Istinu, i zato se okreæu.

26. A Mi nismo poslali nijednogposlanika prije tebe, a da mu Minismo objavili: „Zaista, nema bogaosim Mene; zato Mene obo‘avajte.“

27. A oni govore: „Milostivi je uzeosina.“ Sveti je On. Ne, oni su poèasnirobovi.

28. Oni ne idu ispred Njega ugovoru, i oni rade po Njegovojnaredbi.

29. On zna šta je ispred njih i šta jeiza njih, i oni ne posreduju osim zaonog kojim je On zadovoljan, i onise plaše, iz strahopoštovanja premaNjemu.

540


30. A ko god od njih ka‘e: „Ja sambog mimo Njega,“ on je taj komeæemo Mi dati kaznu D‘ehennema.Tako Mi nagraðujemo grješnike.

31. Zar nisu vidjeli oni koji nevjeruju da su nebo i Zemlja bilièvrsto zatvoreni, onda smo ih Micijepajuæi razbili? I Mi smo od vodestvorili svaku ‘ivu stvar. Zar onionda neæe vjerovati?2

32. I Mi smo na Zemlji napraviliplanine da im one daju opskrbu; iu njima smo napravili široke puteve,da bi se oni uputili.

33. I nebo smo sigurnim krovomstvorili; a opet oni okreæu svoje liceod Njegovih znakova.

34. A On je Taj koji je stvorio noæ idan, i Sunce i Mjesec, svako od njihplovi u (svojoj) orbiti.

2 Znaèajno je da se ovaj ajet obraæa naroèito nevjernicima, mo‘da indirektno kazujuæida æe oni otkriti ovu tajnu spomenutu u ovom ajetu, i da æe to njima biti znak istinitostiKur’ana.

U ovom ajetu rijeèi ratkan (zatvorena masa) i fatakna (Mi smo ih raspuknuli) noseosnovnu poruku cijelog ajeta. Vjerodostojni arapski leksikoni daju dva znaèenja rijeèiratkan, koja se uveliko tièe teme o kojoj je rijeè. Jedno znaèenje je ’skupljanje neèega iposlije toga ulijevanje u jedan entitet,’ i drugo znaèenje je ’potpuni mrak’. Oba ovaznaèenja su karakteristièna i primjenjiva u današnje doba. Uzeta zajedno, ona dajuprikladan opis osobitosti crne rupe.

541


3 Ovdje se Allah obraæa Muhammedu s.a.v.s. i ka‘e: „Mi nismo dali vjeèan ‘ivot nijednom èovjeku prije tebe. “–kako mo‘e biti da ti umreš, a da neko drugi dobije vjeèni‘ivot? Prema tome, iz ovog ajeta je jasno pokazano da je Isa a.s. umro.

35. Mi nismo dali vjeèni ‘ivotnijednom èovjeku prije tebe. Ako tionda umreš, hoæe li oni vjeèno‘ivjeti?3

36. Svaka duša æe okusiti smrt; aMi æemo vas iskušavati i zlom idobrom. A Nama æete se vratiti.

37. A kad te nevjernici vide, samote uzimaju za predmet izrugivanja,(govoreæi): „Je li ovo taj koji spo-minje vaše bogove,“ a oni su ti kojiporièu spomen o Milostivom.

38. Èovjek je stvoren od ‘urbe. Jaæu vam, sigurno, pokazati Svojeznakove, ali ne tra‘ite da po‘urim.

39. I oni ka‘u: „Kad æe se ovoobeæanje ispuniti, ako ste vi istiniti?“

40. Kad bi nevjernici znali da neæe(moæi) otkloniti vatru od svojih licaniti od svojih leða, i oni neæe bitipomognuti!

41. Ne, ovo (Sahat) æe njima odje-dnom doæi pa æe ih iznenaditi; i onineæe imati moæi to (od sebe) odvra-titi, niti æe im biti data odgoda.

542


42. A zaista se poslanicima i prijetebe rugalo, pa je zato one koji suse njima rugali opkolilo ono èemusu se rugali.

43. Ti reci: „Ko æe vas štititi danju inoæu od toga da vas Milostivi nezgrabi? Ali oni okreæu svoja lica odspominjanja Gospodara svoga.

44. Imaju li oni mimo Nas ikakvihbogova da ih mogu braniti protivNas? Oni ne mogu pomoæi samisebi, niti æe im biti pokazananaklonost od Nas.

45. A Mi smo dali neku koristovima, i njihovim oèevima, pa imje ‘ivot postao dug. Zar oni ne videda Mi umanjujemo zemlju sa njenihkrajeva? Zar æe onda oni bitipobjednici?

46. Ti reci: „Ja vas samo upozo-ravam Objavom.“ Ali gluhi ne èujupoziv kad se upozoravaju.

47. A ako ih samo dašak kazneGospodara tvoga dotakne, oni æesigurno reæi: „Teško nama! Mi smo,zaista, bili silnici.“

543


48. A Mi æemo na Sudnji danpostaviti pravedne mjere, tako danijedna duša neæe biti ni trunkeošteæena. Èak i ako bude ravno zrnugorušice, Mi æemo to iznijeti. Adovoljni smo Mi kao raèund‘ije.

49. I zaista smo Mi Musau i Harunudali Furkan, i svjetlo, i opomenu zabogobojazne,

50. za one koji se boje Gospodarasvoga u tajnosti, i koji se bojeSahata.

51. A ovo je blagoslovljena Opo-mena koju smo Mi poslali; hoæete lije vi onda odbiti?

52. A zaista smo Mi još prije Ibra-himu dali uputu njegovu i Mi smoo njemu dobro znali.

53. Kad on reèe ocu svome i narodunjegovom: „Kakvi su ovi kipovi zbogkojih predano sjedite?“,

54. oni odgovoriše: „Mi smo našlipretke naše kako ih obo‘avaju.“

55. On je rekao: „Zaista ste i vi kaoi vaši preci u oèitoj zabludi.“

544


56. Oni su rekli: „Da li si ti donioneku istinu ili si jedan od onih kojise podsmijavaju?“

57. On je rekao: „Ne, vaš Gospodarje Gospodar neba i Zemlje, Onaj kojiih je stvorio; a ja sam od onih kojivam to svjedoèi.

58. I, Allaha mi, ja æu svakakoplanirati za vaše kipove èim vi odetei okrenete leða.“

59. Tako ih on polomi u komade,osim glavnog od njih, da mu se oniobrate.

60. Oni rekoše: „Ko je ovo uradionašim bogovima? Zaista je onprijestupnik.“

61. Oni su rekli: „Mi smo èulimladiæa da govori o njima; oni gazovu Ibrahim.“

62. Oni su rekli: „Onda ga dovediteljudima na oèi, da ga vide.“

63. Oni su rekli: „Jesi li ti ovo èinionašim bogovima, o Ibrahime?“

545


64. On reèe: „Ne, nego ovaj njihovglavni je to uradio. Pitajte ih akomogu govoriti.“4

65. Onda se oni okrenuše svojimdrugovima i rekoše: „Zaista ste visilnici.“

66. I oboriše svoje glave (i rekoše):„Pa ti, zaista, znaš da oni ne govore.“

67. On je rekao: „Zar vi onda,umjesto Allaha, obo‘avate ono štovam ni trunku ne mo‘e koristiti, nitivam naškoditi.

68. Teško vama i onome što obo‘a-vate mimo Allaha! Zar neæeteshvatiti?“

69. Oni rekoše: „Spalite ga i pomo-zite svoje bogove, ako æete neštoraditi.“

4 Pored znaèenja datog u tekstu hazreti Ibrahim je ovaj arapski izraz vjerovatno rekaoironièno, kao što je bio njegov obièaj kad je razgovarao sa svojim idolopoklonièkimnarodom. Izgleda da je Ibrahim prekoravao svoj narod, i da bi ih natjerao da uvideništavnost svojih idolopoklonièkih obièaja, prvo lomljenjem idola i onda pozivanjemnjihovih poklonika da pitaju ove idole, ako mogu govoriti, da im ka‘u ko ih je polomio.Ibrahim je sam govorio svima da æe on nešto uraditi sa njihovim kipovima. Ovo nijebila la‘, nego je ovo jedan naèin govora. Bog je podario hazreti Ibrahimu a.s. znanje sapomoæu kojeg je raspravljao s njima. I od njegovih protivnika nije bio nijedan ko jeprihvatio tvrdnju da je ovaj glavni slomio sve ostale. Kad su oni razmjeli da se to nijemoglo dogoditi, i to je pokazalo slabost i bespomoænost njihovih kipova.

546


5 Ovdje vatra znaèi vatra opozicije, a takoðer i stvarna vatra. U ovo doba je ObeæaniMesija a.s. primio objavu: ’(Reci im): Nemojte me prepadati vatrom, jer vatra je nesamo moj sluga nego sluga mojih sluga.’ (Knjiga Arbain, broj 3, Roohani Khazain, tom17, str. 429) Rijeèi ’vatra se ohladila’ znaèi da je postala hladna. On neæe biti u stanjuda smanji ili uništi vrelinu vatre, ali æe se vatra sama ohladiti.

70. Mi rekosmo: „O vatro, budihladna i budi sigurnost Ibrahimu!“5

71. I oni htjedoše da mu spletkupostave, ali smo Mi njih uèinilipotpunim gubitnicima.

72. I Mi smo spasili njega i Luta uzemlji koju smo Mi blagoslovili zasve svjetove.

73. I Mi smo mu podarili Ishaka, ikao unuka Jakuba, i sve smo ihuèinili dobrim.

74. I uèinili smo ih imamima kojisu upuæivali prema Našoj naredbi,i poslali smo im objavu da èinedobra djela, i obavljaju namaz, idaju zekat. I oni su Nas obo‘avali.

75. I Mi smo Lutu podarili mudrosti znanje. I spasili smo ga iz naseljakoje je èinilo gadosti. Oni su se,zaista, prepustili velikom zlu i bilisu grješan narod.

76. I uveli smo ga u Našu milost;doista je on bio od dobrih

547


6 Potèiniti planine znaèi uèiniti ljude planina pokornim. Na isti naèin, kao što èitamoda je u Sulejmanovoj armiji bila armija ptica, i ovo je takoðer metaforièki i ima dvaznaèenja: oni ljudi kojima je podarena duhovna moæ uzdizanja, i drugo, oni brzi jahaèikoji se brzo kreæu od jednog mjesta do drugog kao ptice bili su potèinjeni Davudu a.s.Najbr‘i pješadijski puk Sulejmanove armije takoðer je nazvan armijom ptica. Da su onislavili Bo‘ije hvale s Davudom – naèi da su veliki i ljudi duhovno visokog polo‘ajavelièali Boga i pjevali hvale skupa sa njim.

77. I (navedi im spomen) o Nuhu,kad je on Nas prije pozivao, i Mi smoodgovorili njegovom pozivu i spasilinjega i porodicu njegovu iz velikenevolje.

78. I pomogli smo ga protiv narodakoji je odbio Naše ajete. Oni su se,zaista, prepustili velikom zlu; zatosmo ih Mi sve potopili.

79. I (navedi im spomen) o Davudu iSulejmanu kad su oni sudili ousjevu koji su ovce (nekoga iz)naroda noæu opasle; i Mi smo bilisvjedoci njihovom suðenju.

80. Mi smo Sulejmanu dali darazumije tu stvar i svakom od njihsmo dali mudrost i znanje. I Mi smopotèinili planine i ptice da slave saDavudom. I Mi smo (sve ovo)uèinili.6

81. I Mi smo ga nauèili da pravipancire za vas, da vas èuvaju (odpovreda) u vašim borbama. Hoæeteli onda biti zahvalni?

548


7 Vjetar potèinjen Sulejmanu znaèi vjetar morske obale Palestine, koji je mijenjao pravacposlije mjesec dana, i brodovi Sulejmana su se kretali prema ovim vjetrovima. Kad jepuhao u jednom pravcu, njegovi brodovi su s trgovaèkom robom odlazili, a kad jemijenjao pravac, vraæali su se pokretani njime.8 ’Šejtan’ ne znaèi šejtan napravljen od vatre, inaèe bi se ronioci ugasili kad su ronili umoru. To znaèi - buntovni narodi koji su bili potèinjeni Sulejmanu. Oni su po njegovimnaredbama radili razne teške poslove. Meðu njima su neki bili ronioci.

82. I Sulejmanu (smo potèinili) silanvjetar. On je puhao, sa njegovomnaredbom, prema zemlji koju smoMi blagoslovili. A Mi smo znali osvim stvarima.7

83. I meðu šejtanima su bili takvikoji su za njega ronili i obavljali idruge poslove. I nad njima smo Mibdjeli.8

84. I (navedi im spomen) o Ejubu kadje on zvao Gospodara svoga: „Velikapatnja me zadesila, a Ti si najmilo-stiviji od svih milostivih.“

85. Tako smo Mi primili njegovumolitvu i uklonili patnju koja ga jezadesila, i dali smo mu porodicunjegovu i uz nju isto toliko, kaomilost od Nas, i kao savjet pobo-‘nim.

86. I (navedi im spomen) o Ismailu,i Idrisu, i Zul-Kiflu. Svi su bilistrpljivi.

87. I Mi smo ih uveli u Svoju milost.Zaista, oni su bili meðu dobrim.

549


9 Hazreti Junuz a.s. kad je vidio da se njegovo predskazanje koje je bilo vezano zaupozorenje nije ispunilo, bio je ljut na svoj narod i otišao prema moru. On nije znao dapredskazanje koje je vezano za upozorenje mo‘e biti odvraæeno ako ljudi uèine teubu,tj. pokaju se. Kad je otišao k moru, riba kit ga je progutala i onda ga izbacila. Dok jebio u mraku, molio je Boga: ’Nema boga osim Tebe, svet si Ti; zaista sam ja meðugrješnicima.’

88. I (navedi im spomen) o Za-Nunu(Junuzu), kad je otišao ljutit. I mislioje da Mi neæemo imati moæi nadnjim. Onda je iz mraènih dubinapovikao: „Nema boga osim Tebe,Svet si Ti. Zaista, ja sam meðugrješnicima.“9

89. Tako smo Mi primili njegovumolitvu i oslobodili ga patnje. TakoMi spašavamo vjernike.

90. I (navedi im spomen) o Zekerijikada je pozvao Gospodara svoga:„O, Gospodaru moj, nemoj meostaviti samog, Ti si bolji od svihnasljednika.“

91. Tako smo Mi primili njegovumolitvu i podarili mu Jahjaa iizlijeèili mu njegovu ‘enu. Oni suse nadmetali jedno s drugim udobrim djelima i Nas pozivali saljubavlju i strahom, i bili su poniznipred Nama.

92. I o onoj koja je saèuvala svojuèistoæu; i Mi smo udahnuli u njunešto od Naše odredbe i Mi smo njui sina njenog uèinili znakom za svesvjetove.

550


10 (96-97) U ovom ajetu rijeè ’karija’ oznaèava narod koji ‘ivi u tom naselju. Kad godneki narod bude uništen, on nikada ponovo ne dolazi na lice zemlje.

’Hata’ ne znaèi da æe mrtvi narodi doæi natrag, nego je rijeè ’hata’ upotrijebljena uznaèenju da èak i u doba Jed‘ud‘a i Med‘ud‘a (Goga i Magoga) oni neæe biti u stanjudovesti mrtve natrag. Prividno, ovi ljudi pokazuju èuda, kao da mogu mrtvima dati‘ivot. Ali u stvarnosti mrtvi ljudi nikada ne mogu ponovo postati ‘ivi.

93. Zaista, ovo je vaš ummet koji jejedan ummet; i Ja sam Gospodarvaš, zato Mene obo‘avajte.

94. Ali oni su (poslije) podijelilimeðu sobom svoje vjerovanje ukomade; a svi æe se Nama vratiti.

95. Zato, ko god èini dobra djela ibude vjernik, neæe biti poricanjanjegovog truda. I to æemo mu Mizapisati.

96. A obavezno je za naselje kojesmo Mi uništili da se oni neæe vratiti.

97. Èak i kad se Jed‘ud‘ i Med‘ud‘otvore i oni budu ‘urili sa svakevisine, 10

98. i istinsko obeæanje se pribli‘i;odjednom æe oèi onih koji nisuvjerovali ukoèeno buljiti (i oni æereæi): „Teško nama! Mi smo, zaista,prema ovom bili nemarni; i bili smosilnici!“

551


11 Jasna poruka ovog ajeta je da svemir nije vjeèan. Ajet govori o buduænosti, kad æenebesa biti smotana, na naèin slièan uvijanju smotka. Nauèni opisi koji objašnjavajupravljenje crne rupe imaju veliku sliènost s onim što Kur’an opisuje u prethodnom ajetu.

99. Zaista, vi i ono što obo‘avate mi-mo Allaha gorivo ste D‘ehennema.Vi æete u njega uæi.

100. Da su ovi zaista bili bogovi, oni(onda) ne bi ušli u njega; i svi æedugo prebivati u njemu.

101. Za njih je u njemu jecanje i unjemu neæe èuti (ništa).

102. Zaista, oni za koje je Našaodredba na dobro izreèena, oni suti koji æe biti dr‘ani daleko od toga.

103. Oni neæe èuti njegovo šuštanje;radili su ono što je srce njihovo‘eljelo i oni æe u tome vjeènoboraviti.

104. Njih neæe brinuti briga najveæa,i meleki æe ih èesto sretati, (govo-reæi): „Ovo je vaš dan koji vam jebio obeæan.“

105. Tog Dana kad Mi nebesasmotamo kao što pisar smotaispisano, kao što smo zapoèeli prvostvaranje, ponovit æemo ga – to jeobeæanje obavezujuæe na Nama;zaista æemo Mi ovo uèiniti.11

552


12 Ovdje je predskazanje od Davuda a.s. koje se nalazi u Zeburu, poglavlje 37.

106. A Mi smo veæ napisali uZeburu12 poslije opomene, da æemoji ispravni robovi zaista nasli-jediti obeæanu zemlju.

107. U tome je zaista jedna va‘naporuka za one koji (Boga) obo‘a-vaju.

108. A Mi tebe nismo poslali osimkao milost svim svjetovima.

109. Ti reci: „Zaista se meni obja-vljuje da je vaš Bog jedan Bog.Hoæete li se onda pokoriti?“

110. No, ako oni okrenu leða, ti reci:„Ja sam vas sve podjednako oba-vijestio i ja ne znam je li to što vamje obeæano blizu ili daleko.

111. Zaista, On zna šta glasnogovorite, i On zna ono što krijete.

112. A ja ne znam: mo‘da je ovokušnja za vas, i privremena korist.“

113. On (Poslanik) reèe: „Gospo-daru moj, Ti presudi sa istinom. NašGospodar je Milostivi, od kojeg setra‘i pomoæ protiv onoga što viiznosite.“

sura 21 al-anbija · 534 o sadr`aju ono što je prethodna sura odgovorila da æe ljudi biti...

Documents