suvremena - ruđer bošković institute · albert einstein, nikola tesla…). njihovo...

Godiš

te XI

II., br

oj 25

. ‒ M

ostar

, svib

anj 2

018. ISSN 1840-1252

Časo

pis

za p

rosv

jetu

i k

ultu

ru

Časopis za prosvjetu i kulturu

Godište XIII., broj 25. Mostar, svibanj 2018.

S U V R E M E N A P I T A N J A

SU

VR

EM

EN

A P

ITA

NJ

A

SUVREMENA PITANJAčasopis za prosvjetu i kulturu

br. 25.

Osnivač i nakladnikMatica hrvatska u Mostaru

SunakladnikFPMOZ Sveučilišta u Mostaru

BibliotekaSuvremena pitanja

Za nakladnikeLjerka OstojićMario Vasilj

Glavni i odgovorni urednikIvan Sivrić

UredništvoMladen Bevanda (Sarajevo); Marin Ćorluka (Mostar); Marko Dragić (Split); Marinko Jovanović (Mostar);

Lidija Pehar (Sarajevo); Ivica Musić (Mostar); Zora Prlić (Mostar); Zoran Primorac (Mostar); Sanja Tipurić Spužević (Mostar);

Mario Vasilj (Mostar); Tea Vučina (Mostar).

Znanstveno vijećeIvo Čolak (Mostar); Nevenko Herceg (Mostar);

Neven Hrvatić (Zagreb); Stjepan Ivanković (Mostar); Stjepan Krasić (Dubrovnik); Mladen Kvesić (Mostar);

Tomislav Volarić (Mostar); Ivan Madžar (Mostar); Vlado Majstorović (Mostar); Tonćo Marušić (Mostar);

Mirjana Milićević (Mostar); Šimun Musa (Zadar); Josip Muselimović (Mostar); Ljerka Ostojić (Mostar);

Vladimir Paar (Zagreb); Ivan Prskalo (Zagreb); Mario Vasilj, predsjednik (Mostar); Željko Šuman (Mostar).

Časopis Suvremena pitanja je referiran u Central and Easten European Online Library /Frankfurt am Main/ http://www.ceeol.com

ISSN 1840-1252

25SUVREMENA PITANJAčasopis za prosvjetu i kulturu

Mostar, svibanj 2018.

MHM

5

UZ DVADESET I PETI BROJ

Pitanje standardiziranoga (institucijskoga) obrazovanja

Danas se formalno obrazovanje rijetko ili ni-kako ne dovodi u pitanje. Riječ je dakako o

institucionaliziranom školovanju koje se obavlja u školama, počevši od osnovnih preko srednjih k fakultetima i dalje prema magisterijima i dok-toratima. Naravno, o svakom se stupnju dobiva atest koji služi kao potvrda osobne obrazovanosti i primjerenosti zahtjevima suvremene društvene strukture, odnosno, mogućnostima korisnoga i poželjnoga uključivanja u društvenu dinamiku.

Kad bismo tu malo zastali i promotrili učin-ke takva pristupa, mogli bismo zapaziti da ek-skluzivitet standardiziranoga obrazovanja ne bi trebalo prihvaćati u njegovoj apsolutnoj izvedbi. Jer, postoje primjeri koji upućuju na sasvim drukčije putove, a koji su toliko instruktivni da im mo-ramo posvetiti pozornost. Recimo, autorica Melissa Schilling iznosi svo-je dvojbe o „formalnom obrazovanju“. Pa tako navodi primjere iznimno uspješnih i pametnih ljudi koji formalnoga obrazovanja gotovo da i nisu imali, a postali su iznimno uspješni, dapače, slavni ljudi (Thomas Edison, Benjamin Franklin, Steve Jobs, Dean Kamen, Elon Musk i drugi, kao Albert Einstein, Nikola Tesla…). Njihovo „školovanje“ je u nekim slu-čajevima trajalo iznimno kratko (Edison, tri mjeseca, Franklin je nakon desete godine napustio školu, a mnogi su bili nepažljivi i nedisciplinirani kao Einstein itd.). Jedino je Marie Curie bila, u interpretaciji Melisse Sc-hilling, izuzetna studentica, visoko motivirana (radila je kao guvernanta da bi namakla sredstva za školovanje na Sorboni). Ovdje vrijedi zabilje-žiti njezino zapažanje da: „Student koji dolazi u Francusku ne bi trebao očekivati da će na početku naći smjernice za utilitaristički cilj. Francuski sustav sastoji se uglavnom od buđenja povjerenja učenika u vlastite spo-sobnosti i poticanja navike korištenja istih... Cilj učitelja je stvoriti velike mogućnosti za slobodni rad, a ne oblikovati učenike. Obvezne vježbe i znanstvena disciplina ne igraju bitnu ulogu.”

Naravno, pogrešno bi bilo zaključiti da se spomenute osobe nisu nika-ko obrazovale, dapače, ulagali su golem trud da bi obavili svoju „povijesnu misiju“. Nije, međutim, potrebno ići u daleku Ameriku da bismo ovakve dvojbe potkrijepili, kad imamo u najbližem susjedstvu niz formalno ne-obrazovnih uglednika (doduše iz humanističkih ili društvenih područja) za koje se nikako ne može tvrditi o njihovoj nekompetenciji. A takvih ima na mnogim stranama: Recimo, Krleža je imao završenu samo sred-

SUVREMENA PITANJA

6

6

nju školu, također Jevrem Brković, Dobrica Ćosić nije imao mature; u politici J. B. Tito je imao samo bravarski zanat, A. Ranković krojački itd. Nije poznato je li Đilas (Đido) uopće završio ikakav studij, a bio je glavni intelektualac tadašnjega režima; Eugen Kvaternik (Dido) također nije završio studij (aktivno je govorio pet jezika), a Severina izgleda ima samo osmogodišnju školu kao i G. Ivanišević (osvajač Wimbledona), no F. Vladić je kažu u Jablanici ipak stekao neku diplomu (nakon što su ga „pošteno izrešetali pitanjima“). Kad mladim ljudima predočimo koliko su ti manje/više uspješnici postigli usprkos lošim ocjenama ili odustajanju od škole, mnogi od njih zaključuju da je formalno obrazovanje bilo nepo-trebno za njihov uspjeh.

Formalno obrazovanje ima svoju važnu, takoreći, nezamjenjivu ulo-gu. Kako vidimo, ono nema apsolutnu važnost, ali bez njega bi druš-tvo definitivno krahiralo. Analogno gotovo glavnom institucionalnom dostignuću medicine koje se očituje u preventivnom cijepljenju protiv zaraznih bolesti, tako i u obrazovanju ono obvezno osigurava neopho-dan minimum osposobljenosti za život primjeren suvremenom čovjeku. Ritam suvremenoga formalnoga obrazovanja je, međutim, prilično agre-sivan, a potpomognut je i zakonskom obvezom. Stoga, svjedodžba, ma koliko bila samo formalna, danas mnogo znači, jer bez te „potvrde“ ne će se uopće doći u priliku natjecati se za neko radno mjesto, neki projekt ili uopće odgovaran posao. Tako, nolens volens, dolazimo do toga da diploma postaje jamstvo znanja, vještina i kompetencija koje su se stekle tijekom obrazovanja. Dakako, ne smije se preobraziti u „papir“ kojim se samo dokazuje formalno obrazovanje.

I tu započinje opasnost koju nosi formalno obrazovanje koje se katka-da može pretvoriti u svoju suprotnost, kad cilj postane „papir“, a ne znanje i kompetencija pa kao rezultat imamo da mladež neosposobljena u struci za koju se opredijelila, s tim prevlađujućim ciljem završava školovanje Opasnost je dakle, u tom da osobe s „papirima“ zauzmu odgovorne pozi-cije u društvenoj strukturi, da oblikuju sustav, da obrazuju nove nekom-petentne, da upropašćuju generacije, a sposobni i kompetentni, budući da se ne će snaći u takvu neredu, potražit će sredinu (to je osobita opasnost) u kojoj će se cijeniti njihovo znanje, vještine i uložen trud.

Stoga, glavni motivi bi trebali biti: kompetencija, a ne formalizam; znanje, a ne samo potvrda o završenom stupnju; osposobljenost, a ne ne-doraslost zahtjevima rada i života.

Posebice je to važno za one koji djeluju i rade u prosvjeti, jer kako nekada Aristotel reče, postolar kad pogriješi on upropasti samo jedne po-stole, a učitelj kad pogriješi, on upropaštava čitave naraštaje.

Ivan Sivrić, gl. urednik

PROSVJETA

K1116135, 2016., kombinirana tehnika, 111 x 61 x 3,5 cm

9

Školski sustav i (multikulturalni) identitet – primjer Belgije*

Sažetak

U radu se raspravlja o obrazovnim sustavima i multikulturalnim i mul-tietničkim identitetima, s posebnim osvrtom na obrazovni sustav Belgije. (Multikulturalni) identiteti i interesi društva oblikovani su kroz međusobne odnose u određenom (povijesnom) kontekstu. Taj se odnos jasno zrcali u obra-zovnom sustavu koji svojom organizacijskom i sadržajnom dimenzijom na-stoji održavati kulturalni identitet određene zemlje. Ostvarivanje te važne zadaće relativno je jednostavnije u državama koje su, uvjetno rečeno, etnički monokulturalne dok je problem kompleksniji u zemljama koje su etnički mul-tikulturalne kao što je Bosna i Hercegovina. Europsko obrazovanja i obra-zovni sustavi, poput Belgije, nude dobre konceptualne i sadržajne okvire koji mogu poslužiti onim zemljama koje imaju multietničko stanovništvo odnosno multietničke i multikulturalne identitete. Škola pomaže učenicima upoznati i u svakodnevnom životu implementirati vrijednosti Belgije, a posebna je vrijednost da su ljudi rođeni slobodni i jednaki u pravima i dužnostima bez obzira na njihovo društveno i geografsko podrijetlo, spol ili vjeru.

Ključne riječi: školski sustav, identitet, multikulturalnost, multietničnost.

Mario Vasilj FMPOZ – Sveučilište u Mostaru

UDK 37.014(493) Primljeno: 31. siječnja 2018. Priopćenje na znanstvenom skupu

* Rad je prezentiran na Znanstveno-stručnom skupu s međunarodnim sudjelova-njem – Rješenje hrvatskoga nacionalnoga pitanja za europsku Bosnu i Hercegovinu (Neum, 15. i 16. ožujka 2018.)

SUVREMENA PITANJA

10

10

1. Uvod

Promišljanja o školskom sustavu za dvadeset prvo stoljeće pred obra-zovne političare, odgojitelje i nastavnike stavlja na svim razinama

izazove kojima se nastoji odgovoriti na obrazovne potrebe svih koji su zainteresirani za ovaj posebno važan segment društva (Berry, 2002). Od niza izazova, u susretima lokalnoga i globalnoga, nameće se izazov mul-tidimenzionalnih identiteta shvaćen i kao čvrst konstrukt i kao proces. Teorije društvene identifikacije opisuju različite odnose između socio-historijskih razina i njihova utjecaja na identitete koji nameću određeni identitet ili otvaraju prostor izgradnji identiteta u pojedinim, različitim kontekstima. Iskustva koja se događaju u kontekstu raznih sociokultur-nih prostora imaju značajan potencijal oblikovanja vlastitoga identiteta. Taj deterministički, odnosno konstruktivistički pristup (Bowles i Gintis, 1976) stavlja pred obrazovnu politiku i školski sustav odgovornu zadaću posebno zato što su identitet(i) i obrazovanje povezani i u međusobnom dinamičnom odnosu.

(Multikulturalni) identiteti i interesi društva oblikovani su kroz me-đusobne odnose u određenom (povijesnom) kontekstu. Taj se odnos ja-sno zrcali u obrazovnom sustavu koji svojom organizacijskom i sadržaj-nom dimenzijom nastoji održavati kulturalni identitet određene zemlje. Obrazovanje se određuje značajnim čimbenikom razvoja gospodarstva određene zemlje, ali isto tako moguće ga je odrediti prekretnicom razvo-ja nacije. Obrazovanje pruža znanje i vještine stanovništvu, ali i sadržaje kojima se oblikuju osobnost mladih i njihovi identiteti (Wortham, 2003). Škola također ima važnu ulogu u razvoju i podupiranju pozitivnoga osje-ćaja mladih prema nacionalnom identitetu ali isto tako može poboljšati odnos prema drugim nacionalnim i etničkim identitetima. Unatoč tomu što se u recentnoj literaturi pod utjecajem globalizacijskih procesa sve više govori o identitetu europskoga građanina problem, uvjetno rečeno, nacionalnoga identiteta biva sve složeniji i važniji. Ta složenost i važnost dodatno se dinamizira u državama koje su etnički multikulturalne poput Bosne i Hercegovine i u kreiranju obrazovnoga sustava valja uvažavati primjere dobre prakse. Neki od primjera dobre prakse su Švicarska i Bel-gija. U ovom radu detaljnije ćemo se pozabaviti obrazovnim sustavom u Belgiji koji je dominantno regionalne prirode a koji nudi slobodu zajed-nicama ali u okvirima savezne vlade.

11

11

Mario VasiljŠkolski sustav i (multikukulturalni) identitet –

primjer Belgije

2. Školski sustav u Belgiji – artikulacija različitosti

Shema školskoga sustava u Belgiji1

Kraljevina Belgija je ustavna monarhija osnovana nakon revolucije 1830. i 1831. Kralj je „simbol jedinstva i trajnosti nacije“, a ujedno je i moderator političkoga života. Kraljevina Belgija uređena je kao federalna zajednica Valonije, Flandrije i regije Bruxelles Capitale. Osim političke odnosno teritorijalne raspodjele po federalnim jedinicama, Belgija je po-dijeljena i na tri jezične cjeline (Pavlović i Lukenda, 2017) – frankofoni dio u Valoniji, flamanski u Flandriji, obvezno dvojezičan u federalnoj jedinici Bruxelles Capitale te njemački na istoku Belgije (canton de l’Est – teritorij koji je Belgija dobila od Njemačke kao ratnu odštetu nakon Pr-voga svjetskoga rata. Različitost i specifičnost teritorijalnoga i političkoga ustrojstva Belgije derivirali su i sedam parlamenata i četiri vlade. Uz fe-deralni dvodomni parlament i vladu, svaka od triju regija i zajednica ima svoj parlament i svoju vladu. Jedino je Flandrija 1980. fuzionirala ovlasti

1 http://internship2industry.eu/tools/EducationBelgium.pdf.

SUVREMENA PITANJA

12

12

parlamenata i vlada Regije Flandrije i Flamanske zajednice u jedno tijelo. Postoji i prijedlog o spajanju vlada i parlamenata Valonije i frankofonske zajednice po uzoru na Flamance2. Svaka zajednica ima svoje posebnosti i slobodu odlučivanja, odnosno ima pravo na vlastito zakonodavstvo u određenim područjima politike kao što je obrazovanje.3 Vezano uz tu ad-ministrativnu slobodu, zajednice imaju vlastita ministarstva obrazovanja, iako neka pitanja obrazovanja ostaju pod ingerencijom Savezne vlade. S obzirom na potrebu stvaranja jedinstvenoga obrazovnoga standarda i organizaciju obrazovnoga sustava (obvezno obrazovanje, podjela razina u obrazovnom sustavu /osnovno, srednje i visoko obrazovanje/, trajanje obrazovnih programa i mirovinski sustavi nastavnika) odluke se donose na saveznoj razini. Isto tako, kada je riječ o potpisivanju međunarodnih ugovora, zajednice imaju vlastitu (iako ograničenu) mogućnost u ovoj domeni. Govoreći o ekonomskoj razvijenosti zemlje valja naglasiti da je Belgija uspjela dobro artikulirati različitosti kroz školski sustav koji je prilagodljiv europskim i svjetskim promjenama. Nastojeći biti ukorak sa suvremenim kretanjima i stvarajući odgovarajuće uvjete za praćenje i kreiranje promjena, Belgija je jedna od najrazvijenijih zemalja Europ-ske unije. Belgijske škole, odnosno škole po govornim područjima, imaju visok stupanj autonomije i slobodne su razvijati svoje vlastite obrazovne politike, uključujući nastavni plan i program, procjenu, certifikaciju i sva-ku samoprocjenu aktivnosti.

Sloboda obrazovanja je uvijek bila jedna od glavnih tema u obrazovnom sustavu Belgije. Ona je zagarantirana još Ustavom iz 1831. godine. To podrazumijeva pravo roditelja na izbor pri upisu djece u školu u skladu sa njihovim filozofskim i vjerskim uvjerenjima. Također, svi Belgijanci ima-ju pravo na besplatno obrazovanje. U Belgiji se može govoriti o javnom i privatnom školskom sustavu (Varin, 2006). Sloboda obrazovanja odnosi se ne samo na slobodu izbora nego i na tzv. pedagošku slobodu pod ko-jom se podrazumijeva pravo i sloboda osnivanja škole. To je utjecalo na postojanje velikoga broja privatnih škola u Belgiji. Ove privatne institu-cije subvencionira država uz uvjet da ispunjavanju kriterije koje propisuje Savezna vlada. U Belgiji (Francuska zajednica) su na temelju zakona iz 2010. godine uvedena nova pravila o upisu učenika u ustanove nižega sekundarnoga obrazovanja. Cilj nove uredbe je dodjela mjesta, u školama za koje postoji velik interes, na što objektivniji i transparentniji način te prosljeđivanje odbijenih prijava Commission Interréseaux des Inscriptions 2 https://www.htz.hr/sites/default/files/2017-12/Belgija_fin.pdf.3 https://www.nuffic.nl/en/publications/find-a-publication/education-system-belgi-

um.pdf.

13

13


primjer Belgije

(CIRI) koja takve učenike raspoređuje u druge škole. Cilj ovoga novoga transparentnoga procesa prijava je kontrola velikoga interesa za pojedine škole i osiguravanje jednakih mogućnosti upisa djece u sve ustanove kao i jednakoga tretmana u procesu prijave za sve obitelji.4

Sloboda u obrazovanju učenika u Belgiji vidljiva je i kroz postojanje tzv. home teaching5 (kućno školovanje) koje se može organizirati na dva načina: pojedinačno kućno poučavanje (roditelj ili privatni učitelj podu-čava djecu) te kolektivno kućno poučavanje (privatne škole ili organizira-nje kućne nastavu za djecu zajedno s brojnim drugim roditeljima).

Pri analizama školskoga sustava u Belgiji ono što treba uzeti u ob-zir jest činjenica da ne postoji i belgijski sustav nego zapravo tri od-vojena sustava s različitim karakteristikama. Ti sustavi su reprezen-tanti podjele zemlje u tri zajednice: flamansku na sjeveru, francusku na jugu i najmanju zajednicu njemačkoga govornoga područja na istoku. Međutim, radi uspostave određenoga stupanj koherentnosti među su-stavima, zajednice ne mogu odlučiti o početku i kraju obveznoga poha-đanja škole niti o minimalnim standardima za dodjelu diploma.6 Za sve obrazovne sustave ističe se važnost pojedinca koji se tretiraju jednakima u pravima i dužnostima bez obzira na njihovo društveno i geografsko podrijetlo, spol ili vjeru, uz poštivanje različitih identiteta po čem je ova zemlja prepoznatljiva.

Opći trend produživanja obveznoga školovanja s ciljem osiguranja ključnih kompetencija bilježe gotovo sve zemlje. Obvezno obrazovanje traje od šeste do osamnaeste godine, a mogu mu prethoditi jaslice i vr-tići, ovaj segment školskoga sustava reguliran je federalnim propisima. U Belgiji je sudjelovanje trogodišnjaka u pred-primarnom obrazovanju uključivalo gotovo svu djecu (više od 95 posto). Osnovno školovanje za-vršava u dobi od dvanaest godina, a zatim za većinu učenika obvezno ob-razovanje traje do osamnaeste godine, što se može odrediti mainstreamom srednjega obrazovanja i podijeljeno je u četiri podružnice: GSE – opće srednjoškolsko obrazovanje, TSE – tehničko srednjoškolsko obrazova-nje, ASE – umjetničko srednjoškolsko obrazovanje i VSE – strukovno srednjoškolsko obrazovanje7. Srednjoškolsko obrazovanje je koncipirano u tri ciklusa stupnja (prvi od prve do druge godine, drugi od treće do 4 Ključni podatci o obrazovanju u Europi 2012. Education, Audiovisualand Culture

Executive Agency, 2012.5 https://webgate.ec.europa.eu/fpfis/mwikis/eurydice/index.php/Belgium-Fle-

mish-Community:Overview.6 https://webgate.ec.europa.eu/fpfis/mwikis/eurydice/index.php/Belgium-Fle-

mish-Community:Organisation_and_Governance7 http://ec.europa.eu/dgs/education_culture/repository/education/policy/strate-

gic-framework/expert-groups/documents/background-belgium-study_en.pdf

SUVREMENA PITANJA

14

14

četvrte godine i treći od pete do šeste godine s različitom sadržajnom koncepcijom i usmjerenosti na kompetencije.8 Međutim, nakon završet-ka prve etape srednjoškolskoga obrazovanja, u dobi od petnaest godina, neki učenici slijede alternativne puteve učenja, poznate kao alternativni sustav osposobljavanja. To može biti oblik učenja na nepuno radno vri-jeme, zajedno s dopunskim razvojnim aktivnostima za, primjerice, stru-kovno obrazovanje ili za naukovanje, zajedno s putovanjima osobnoga razvoja. Glavni cilj alternativnoga sustava osposobljavanja je kombinira-ti komponentu učenja s radnom komponentom a svaka aktivnost osim onih koje se smatraju „radnim“ pridonosi tomu cilju. Nadalje, razvijeno je „specijalno obrazovanje“ za učenike s posebnim potrebama na razini osnovne i srednje škole. Na taj način srednjoškolsko obrazovanje se u potpunosti uklopilo u okvir općega obrazovanja. Međutim, za one koji napuštaju obrazovni sustav bez kvalifikacije kreiran je dobar stupanj flek-sibilnosti koji im omogućava da se vrate u obrazovanje kroz obrazovni sustav odraslih ili kroz pružanje „druge prilike“ obrazovanja. Specijalni projekti zapošljavanja također su razvijeni, usmjeravajući se na osobe koje nisu stekle diplomu secundaironderwijs (diploma srednjega obrazovanja), pružajući im polazni posao (startingjobs) financiran od Federalne javne službe (FPS) za zapošljavanje, rad i socijalnu pomoć.

Rano napuštanje glavni je izazov identificiran u Belgiji, posebice u Flandriji, istaknuto je u raspravama Akcijskoga plana s naglaskom na skupine za koje se pretpostavlja da će rano napustiti školu. Istaknuta je važnost socioekonomskih obilježja u povećanju rizika odustajanja, a istraživanje je također utvrdilo da je etnička pripadnost (u kombinaciji s društveno-ekonomskim nedostatkom) često doprinos odluci o napušta-nju škole. Veću vjerojatnost za napuštanje škole imaju dječaci kao i učeni-ci koji ne znaju dovoljno nizozemski jezik. Radi smanjenja ovoga proble-ma posljednjih godina uloženi su zajednički napori u političkim okvirima unutar Flandrije. Usvojen je Glavni plan reforme srednjega obrazovanja s fokusom na uspjeh. Plan navodi da Flandrija ima za cilj izbjegavati rano praćenje tijekom prvoga razreda srednjoškolskoga obrazovanja. Naime, tijekom prve dvije godine srednjoškolskoga obrazovanja mladi će imati pristup širokom rasponu mogućnosti i izbora za istraživanje, prije nego što odaberu studij. Drugo, reforma uključuje snažnije osnovno obrazo-vanje koje će dati bolju pripremu učenicima za tranziciju od osnovnoga do srednjega obrazovanja. Treće, ova reforma donosi i novu klasifikaciju tečajeva. Kao dio reforma provedene su brojne mjere, na primjer u po-

8 http://internship2industry.eu/tools/EducationBelgium.pdf

15

15


primjer Belgije

gledu jezičnih kompetencija i usklađivanje vježbeničke prakse koje su se pokazale neuralgičnim točkama belgijskoga sustava. U odnosu na po-litiku jezika, od 2014. godine, škole provjeravaju jezične kompetencije učenika koji su u sustavu osnovnoga i srednjega obrazovanja i na temelju ovih rezultata škole razvijaju jezični program kojim se reduciraju jezične deprivacije pojedinih učenika.

3. Izazovi belgijskoga školskoga sustava

Belgija, koja ima različite zajednice, suočava se s izazovom pružanja pravih mogućnosti učenja u kontekstu nejednakosti u izvedbi, promjene demografije i povećanje studentske raznolikosti što je posebno izraženo u urbanim područjima. Pružanje boljega profesionalnoga usmjeravanja učenicima i studentima, povećanje fleksibilnosti među obrazovnim puto-vima i nastavak promicanja integracije učenika s posebnim obrazovnim potrebama u osnovnim obrazovnim postavkama može pomoći poboljša-nju obrazovnih mogućnosti i ishoda za sve učenike. U školama postoji izazov za povećanje kvalifikacija nastavnika u struci, posebno u školama koje imaju nepovoljniji položaj. Također, u kontekstu visoke autonomije obrazovnoga sustava Belgija ima različite procjene i evaluacijske mjere koje bi mogle imati koristi od povećane koherentnosti. Na temelju ras-položivih dokaza, flamanska zajednica i francuska zajednica također će se morati nositi s povećanjem složenosti raspodjele resursa i optimizacijom učinkovitosti potrošnje, posebice s obzirom na nedavnu demografsku promjenu i ograničenja financijskih sredstava.

Belgijski učenici iz različitih zajednica postižu različite rezultate u PISA istraživanju (Varin, 2006) a krucijalni razlog je politika odabira škola. Belgija je jedna od rijetkih zemalja u kojima ne postoji organizirana distribucija učenika u različite škole. Zapravo, izbor škola se temelji na „slobodnom tržištu“ u kojem roditelji odabiru školu prema kvaliteti, ugledu. Međutim, mnoge škole dobivaju dobar ugled prema svojoj selek-tivnosti i škole u kojima se filtriraju loši učenici su u većoj potražnji, stva-rajući začarani krug tekuće segregacije. Problem koji generira ovaj školski sustav je nejednak uspjeh – flamanski obrazovni sustav uspješniji je u pri-premi učenika za studije znanosti, matematike i čitanja / jezika nego fran-cuski. To se tumači utjecajima susjednih zemalja, kulture udvostručenja i preusmjeravanja studenata u elitističke škole i na drugoj strani u javne škole („écoles“ poubelles) koje su slabije kvalitete. Sumarno govoreći, belgijski obrazovni sustav je kvalitetan; participacija djece u predškol-

SUVREMENA PITANJA

16

16

skom sustavu je gotovo univerzalna za djecu stariju od tri godine. Stopa javnih izdataka za obrazovanje je među najvišima u EU u sve tri jezične zajednice. Međutim, postoji visoka obrazovna nejednakost povezana s društveno-ekonomskom i imigracijskom pozadinom koja ostavlja velike nejednakosti među učenicima odnosno među školama.9 To se manife-stira u razlikama u osnovnim vještinama kao i u velikoj stopi ranoga na-puštanja škole. Akademska uspješnost učenika upisanih u strukovno ob-razovanje je loša10 što predstavlja velik izazov. Kritičari ovoga školskoga sustava smatraju da je sloboda u obrazovanju često krivo shvaćena što se odražava na smanjivanje kvalitete. Škole i nastavnici procjenjuju učenike prema vlastitim kriterijima i nema dosljednosti među školama. Jedan od odgovora na ove izazove su sve izraženiji zahtjevi za pružanjem dodatne financijske potpore učenicima iz ekonomski nepovoljnih pozadina za se-kundarno i visoko obrazovanje, modularizirajući srednje strukovno obra-zovanje i potreba transferiranja ovakvoga sadržajnoga i organizacijskoga koncepta na druge tipove (vrste) srednjoškolskoga obrazovanja kao i po-treba stvaranja novoga certifikata koji bi prepoznali i valorizirali naučene vještine izvan škole.

4. Prema zaključku – što možemo naučiti iz belgijskoga iskustva

U suvremenom dobu unutar kojega su neki pojmovi poput globaliza-cije, postmodernizma, nacionalnih, etničkih i europskih identiteta, sve više se raspravlja o odnosima lokalnih konteksta kao i o odnosima lokalno – globalno. Društvena struktura Bosne i Hercegovine je relativno podat-na za takve analize a posebno za analize o organizacijskoj i sadržajnoj koncepciji školskoga sustava. U analizama valja ne kopirati nego iskori-stiti europska iskustva a s obzirom na sličnosti u teritorijalnom ustrojstvu s Belgijom, možemo implementirati dobra rješenja koja u ovoj zemlji po-stoje. U ta dobra rješenja svakako treba ubrojiti slobodu pojedinih zajed-nica, ali i težnju prema kvaliteti, kurikuli utemeljeni na ishodima učenja i kompetencijama; visoko razvijeni sustavi osiguranja kvalitete obrazova-nja; upravljanje koje podrazumijeva delegiranje ovlasti na niže razine kao i uključivanje što većega broja relevantnih aktera u odlučivanje (Pavlović i Lukenda, 2017). Također, respektirajući raznolikost u gospodarstvu kao

9 https://perso.uclouvain.be/vincent.vandenberghe/Papers/DegroofVF.pdf10 http://ec.europa.eu/dgs/education_culture/repository/education/tools/docs/2015/

monitor2015-belgium_en.pdf

17

17


primjer Belgije

i neiskorištene potencijale u Bosni i Hercegovini, treba promišljati o di-versifikaciji srednjoškolskoga i visokoškolskoga obrazovanja.

Kako školski sustav oblikuje identitet, važno je pored europskih i glo-balnih kompetencija oblikovati kurikule koji će uvažavati i očuvati tradi-ciju Hrvata (i drugih naroda) na prostoru Bosne i Hercegovine. Različite govorno/jezične, nacionalne i kulturološke zajednice nameću potrebu kreiranja vlastitoga školskoga sustava koji će baštiniti one vrijednosti koje će očuvati identitet zajednice odnosno naroda..

Literatura1. Berry, T. R. (2002). The problem ofbeing me. Narratives, 7(1), 10 –

14.2. Bowles, S. – Gintis, H. (1976). Schoolingin Capitalist America.

New York: Basic Books.3. Ključni podaci o obrazovanju u Europi 2012 Education, Audiovisua-

land Culture Executive Agency, 2012.4. Pavlović, S. – Lukenda, A. (2017), Obrazovanje u Švicarskoj, Bel-

giji i Bosni i Hercegovini: sličnosti i razlike, u: Hrvati BiH – nositelji europskih vrijednosti (zbornik), Neum, 2017.

5. Varin, C. (2006), „Education in a federal system: A case-study of Belgium“ 17 April 2006.

6. CUREJ: College Undergraduate Research Electronic Journal, Uni-versity of Pennsylvania, http://repository.upenn.edu/curej/24.

7. Wortham, S. E. F. (2003). „Curriculum as a Resource for the De-velopment of Social Identity.“ Sociology of Education. Vol. 76. p. 229 – 247.

SUVREMENA PITANJA

18

18

School Sytem and (Multicultural) Identity – Belgian Example

Summary

The paper discusses educational systems and multicultural and multieth-nic identities, with a special reference to the educational system of Belgium. (Multicultural) identities and the interests of the society are formed through the mutual relations in a certain (historical) context. This relation is clear-ly reflected in the educational system that with its organisational and con-tent-related dimension strives to maintain the cultural identity of a certain country. The realisation of this important task is relatively simpler in the countries that, tentatively, are ethnically monocultural while the problem is more complex in the countries that are ethnically multicultural, such as Bosnia and Herzegovina. The European education and educational systems, such as that of Belgium, offer good conceptual and content-related frameworks that can serve to those countries that have multiethnical population, that is multi-ethnical and multicultural identities. School helps the students to identify and to implement in the everyday life the values of Belgium, the special value being that people are born free and equal in their rights and duties regardless of their social and geographic origin, sex or religion. Key words: school system, identity, multiculturality, multiethnicity.

19

Analiza učinaka odabranih aspekata internacionalizacije na Sveučilištu u Mostaru*

Sažetak

Globalizacija je proces koji utječe na sve aspekte društva, uključujući i vi-soko obrazovanje. Stoga međunarodna suradanja predstavlja važan aspekt funkcioniranja, pozicioniranja i razvoja svake visokoškolske institucije. Sveučilište u Mostaru je jedina visokoškolska institucija koja baštini hrvatsku kulturu i jezik u Bosni i Hercegovini. S druge strane, jedan od osnovnih cil-jeva Sveučilišta u Mostaru je otvorenost prema drugima i drukčijima, koji se postiže između ostaloga i kroz različite oblike međunarodne suradnje. Stoga je razvoj Sveučilišta u Mostaru jedan od neupitnih preduvjeta opstanka Hr-vata u Bosni i Hercegovini, ali i razvoja cjelokupnoga bosanskohercegovačk-oga društva u korist svih njegovih građana. Predmet ovoga rada je analiza učinaka odabranih aspekata internacionalizacije. Za potrebe analize rabljeni su sekundarni podatci analizom sadržaja podataka iz službenih evidencija Sveučilišta u Mostaru. Rezultati pokazuju napredak u međunarodnoj surad-nji Sveučilišta u Mostaru te da oni mogu i trebaju biti jedan od smjerova razvoja Sveučilišta u Mostaru.Ključne riječi: internacionalizacija, međunarodna suradnja, visoko obrazo-vanje, Sveučilište u Mostaru.

1. Uvod

Globalizacija je proces koji je utjecao na svaki aspekt društva pa tako i na visoko obrazovanje. Učinci globalizacije kao što su povezivanje

društva, ekonomije, politike i prava te kulturnih i socijalnih odnosa su

Inja Stojkić Dragan Gabrić Sveučilište u Mostaru

UDK 378.014(497.6 Mostar) Primljeno: 31. siječnja 2018. Priopćenje na znanstvenom skupu


SUVREMENA PITANJA

20

20

procesi kojima se moraju prilagoditi svi akteri navedenih područja djelo-vanja. U sklopu globalizacije pojam internacionalizacije postaje neizbje-žan i pojam je koji se u visokom obrazovanju sada već ustalio te možemo reći postao neizbježan dio promišljanja o budućnosti visokoga obrazova-nja.

Internacionalizacija se može definirati, i definirana je, na mnogo nači-na. Prema definiciji autorice Jane Knight internacionalizacija visokoga obrazovanja je također proces integracije međunarodne, interkulturalne i globalne dimenziju sa svrhom, funkcije (podučavanje, istraživanje i usluge) i isporuka visokoga obrazovanja na institucionalnoj i državnoj razini.1

Sveučilište u Mostaru, kao jedina visokoškolska institucija koja baštini hrvatsku kulturu i jezik u Bosni i Hercegovini, dugi niz godina radi na razvoju pa tako i na procesu internacionalizacije kao dijelu strategije ove institucije. Važnost razvoja i održanja Sveučilišta važna je zbog značenja koje ima za opstanak Hrvata u Bosni i Hercegovini, međutim zbog svoga specifičnoga položaja u užurbanom i nepredvidivom procesu globalizacije i internacionalizacije mora paziti na zadržavanje osebujnosti i specifično-sti svoga postojanja te na taj način promovirajući svoje povijesno i kul-turno naslijeđe postati akter na tržištu obrazovanja zanimljiv i privlačan drugima i drukčijima na međunarodnoj razini.

Uključivanje u europske projekte, prvenstveno projekt ERASMUS, te usvajanje Bolonjske deklaracije (19. lipnja 1999. godine, Bologna) ot-vorilo je širom vrata internacionalizaciji sveučilišta.

Zadnja Strategija Sveučilišta u Mostaru za 2011. – 2016., odlukom Senata Sveučilišta u Mostaru od 20. prosinca 2012. godine usvojen je dokument kojim su definirani ključni ciljevi razvoja ove visokoškolske ustanove. Među osam navedenih strateških ciljeva Sveučilišta, strateški cilj pod rednim brojem tri glasio je: Dinamično Sveučilište aktivno ukl-jučeno u europski istraživački prostor i europski prostor visokoga obrazo-vanja koje sustavno i organizirano potiče unutarnju i vanjsku mobilnost znanstvenika i studenata, sudjelovanje u europskim istraživačkim pro-jektima i projektima od važnosti za razvoj sveučilišta i njegovih funkci-ji.2 Navedeno svjedoči tomu da je internacionalizacija bila prepoznata i

1 https://www.sensepublishers.com/media/475-higher-education-in-turmoil.pdf (Publikacija: Knight, J. (2008). Higher Education in Thurmoil; The Changing World of Internationalization, Sense Publishers, Rotterdam, 2008., pristup 30. 1. 2018. godine).

2 http://www.sum.ba/hr/statut-sveucilista-u-mostaru (Publikacija: Statut Sveučilišta u Mostaru, pristup 31. 1. 2018. godine).

21

21

Inja Stojkić − Dragan GabrićAnAlIzA učInAkA odAbrAnIh ASpekAtA

InternAcIonAlIzAcIje nA SveučIlIštu u MoStAru

kroz strategiju za prošlo razdoblje Sveučilišta, ali i kao podloga za razvoj zasebne podstrategije internacionalizacije u okviru nove planirane strate-gije Sveučilišta. Nova strategija internacionalizacije Sveučilišta, koja je u trenutku pisanja rada u izradbi, oslanja se na procese koji uključuju takozvanu internacionalizaciju „kod kuće“, kao i vanjsku internacional-izaciju. Planirana strategija uključivat će aspekte internacionalizacije kao što su mobilnost studenata, nastavnoga i nenastavnoga osoblja, znanstve-ni istraživački projekti i programi, jačanje internacionalizacije Sveučiliš-ta kroz institucionalne sporazume i suradnje te jačanje institucionalnih kapaciteta Sveučilišta.

2. Metodologija istraživanja

S obzirom na dvojakost provedenih analiza, za potrebe empirijskoga dijela istraživanja podatci su prikupljeni dominantno iz internih izvješća Ureda za međunarodnu suradnju Sveučilišta u Mostaru. U tom pogle-du uzorak obuhvaća sve ustrojbene jedinice Sveučilišta u Mostaru. Za potrebe kvalitativne analize internacionalizacije podatci su prikupljeni iz uzorka koji je uključivao studente i predstavnike rukovodstva Sveučilišta i ustrojbenih jedinica. Kvalitativna analiza je podrazumijevala primjenu SWOT3 analize, odnosno analizu snaga, slabosti, prilika i prijetnji u po-gledu internacionalizacije.

Metodologija prikupljanja i obradbe podataka podrazumijeva izbor odgovarajućih instrumenata prikupljanja, sistematizacije, klasifikacije i statističke obradbe podataka. Podatci za potrebe empirijskoga dijela is-traživanja prikupljeni su primjenom tehnike analize sadržaja i tehnike anketiranja. Analiza sadržaja je primijenjena na empirijske podatke do-bivene iz internih izvješća Ureda za međunarodnu suradnju Sveučiliš-ta u Mostaru u razdoblju od 2015. godine do 2017. godine na uzorku koji obuhvaća sve ustrojbene jedinice Sveučilišta u Mostaru. U sljedećem koraku podatci su klasificirani i rangirani gdje je to bilo potrebno te an-alizirani primjenom različitih metoda deskriptivne statistike kako bi se uočila ciljana kretanja i strukture te učinci. Za potrebe provedbe kvalita-tivne analize, podatci su prikupljeni primjenom tehnike anketiranja jed-inica uključenih u uzorak (studenti i rukovodstva Sveučilišta i fakulteta). Anketni upitnik je obuhvaćao sto devet skupina pitanja s ponuđenim višestrukim odgovorima, a bio je dostupan elektronski kako bi se olakšalo

3 SWOT – engl. Strengths, weaknesses, opportunities and threats analysis (hrv. ana-liza snaga, slabosti, prilika i prijetnji).

SUVREMENA PITANJA

22

22

prikupljanje i analiza podataka. Tehnika anketiranja je obuhvatila pri-kupljanje podataka o stanju različitih aspekata internacionalizacije na Sveučilištu u Mostaru, a s ciljem provedbe kvalitativne analize. Anke-tiranje je provedeno u okviru međunarodnoga projekta financiranoga od strane Europske komisije. Projekt Erasmus + STINT – Strengthening of Internationalisation in B&H Higher Education4 (hrv. jačanje interna-cionalizacije u bosanskohercegovačkom visokom obrazovanju). Sudioni-ci projekta su, između ostalih, sva javna sveučilišta u BiH uključujući i Sveučilište u Mostaru. Jedan od osnovnih ciljeva ovoga projekta je jačanje postojećih i izgradnja novih kapaciteta za unaprjeđenje različitih aspeka-ta internacionalizacije.

Za potrebe istraživanja kao temeljni oblik znanstveno‐spoznajnoga procesa primijenjene su s jedne strane statističke metode koje uključu-ju primjenu deskriptivne statistike a s druge strane kvalitativne metoda SWOT analize, a dobiveni rezultati su prezentirani pomoću grafičkih i tabličnih prikaza.

3. Diskusija o rezultatima istraživanja

Različiti aspekti internacionalizacije važan su dio postojanja i funkci-oniranja Sveučilišta u Mostaru. Osim toga, internacionalizacije je u sa-moj misiji i viziji Sveučilišta u Mostaru, budući da Sveučilište u Mostaru želi biti i jest otvoreno drugim i drukčijima s ciljem povećanja sveopćega znanja. Ovaj dio rada je posvećen prezentaciji i diskusiji o rezultatima kvantitativne i kvalitativne analize različitih i odabranih aspekata inter-nacionalizacije. Dakle, ovdje se radi o analizi odabranih aspekata interna-cionalizacije, budući da sveobuhvatna analiza prelazi okvire i opseg ovoga rada.

3.1. Rezultati kvantitativne analize odabranih aspekata internacionalizacije

Kvantitativna analiza fokusira se na osnovne brojčane pokazatelje u vezi sa strukturom i trendom kretanja odabranih aspekata internaciona-lizacije, i to članstva u različitim sveučilišnim i akademskim organizaci-jama, sudjelovanja u međunarodnim (prije svega Erasmus) projektima izgradnje i unaprjeđena kapaciteta u visokom obrazovanju, sudjelovanja u međunarodnim (prije svega CEEPUS i Erasmus) projektima mobil-

4 Broj projekta 561874-EPP-1-2015-1-BE-EPPKA2-CBHE-SP.

23

23



nosti osoblja i studenata, ostvarenih dolaznih i odlaznih mobilnosti kako studenata, tako i nastavnoga i nenastavnoga osoblja. Iako postoje i brojni drugi aspekti internacionalizacije, autori smatraju da će i rezultati ove analize biti u funkciji doprinosa spoznaje postojećega stanja i razine in-ternacionalizacije na Sveučilištu u Mostaru s ciljem poduzimanja daljnjih koraka i aktivnosti u pravcu daljnjega razvoja i sveopće internacionaliza-cije Sveučilišta u Mostaru i njegova pozicioniranja kao otvorenoga, mo-dernoga i razvijenoga sveučilišta u ovom dijelu Europe.

Sveučilište je punopravni član različitih akademskih i sveučilišnih mreža kao što su EUA (European University Association), DRC (Da-nube Rectors’ Conference), UNIADRION, AARC, EUCEN i drugi (vidjeti tablicu 1). Članstvo Sveučilišta u Mostaru isto pozicionira i me-đunarodno prepoznaje kao akademski i istraživački priznato i razvijeno europsko sveučilište.

Tablica 1: Članstvo u međunarodnim sveučilišnim mrežamaR. br. Naziv sveučilišne mreže Status članstva

1. DRC – Danube Rectors’ Conference članica

2. EUA – European University Association članica

3. RCAA – Rectors’ Conference of the Alps-Adriatic Universities članica

4. UniAdrion članica (trenutno članica upravnoga odbora)

5. Rektorski zbor Republike Hrvatske pridružena članica6. EUCEN članica

Izvor: Interna izvješća Ureda za međunarodnu suradnju Sveučilišta u Mostaru

Sveučilište u Mostaru treba i u sljedećem razdoblju intenzivirati i ostvarivati članstva ne samo u okviru europske sveučilišne mreže nego i izvan Europe, s ciljem pozicioniranja kao otvorenoga i međunarodno priznatoga sveučilišta.

Sveučilište sudjeluje u nekoliko Erasmus+ projekata za izgradnju ka-paciteta koji se bave osiguranjem kvalitete u visokom obrazovanju, osu-vremenjivanjem knjižnica, kvalifikacijskim okvirom u BiH, cjeloživot-nim učenjem i internacionalizacijom na visokoškolskim institucijama u BiH. Nadalje, u tijeku je implementacija i Jean Monnet Modul i kao i istraživačkoga projekta ETNA 2020, u okviru Obzor 2020 projekta (vidjeti tablicu 2).

SUVREMENA PITANJA

24

24

Tablica 2: Sudjelovanje u međunarodnim istraživačkim projektima i projektima izgradnje kapaciteta u visokom obrazovanju

Rd. br. Naziv projekta

Godina poč-etka/

završetka1 Library Network Support Services: modernising librar-

ies in Western Balkan countries through staff develop-ment and reforming library services – WB LNSS

http://sve-mo.ba/ured-za-medjunarodnu-suradnju/erasmus-projekt-wblnss/

2016. – 2019.

2 Strengthening of Internationalisation in B&H Higher Education – STINT

http://sve-mo.ba/ured-za-medjunarodnu-suradnju/erasmus-stint/

2016. – 2019.

3 565159-EPP-1-2015-1-BAEPPJMO-MODULE, Jean Monnet Module

2016. –

4 Qualifications Framework as Platform for the develop-ment of learning outcomes based curriculum – QFPhttp://sve-mo.ba/ured-za-medjunarodnu-suradnju/

erasmus-qfp/

2017. – 2020.

5 Introducing competence-based preschool teacher edu-cation curricula in Bosnia and Herzegovina –TEAC-

HERhttp://www.unt.ba/v2/medunarodna-saradnja/pro-

grammes-and-projects/erasmus/teacher

2017. – 2020.

6 Western Balkans Academic EducationEvolution and Professional’s Sustainable Training for

Spatial Data Infrastructures –BESTSDI http://bestsdi.eu/

2017. – 2020.

7 European Transport Network Alliance 2020 – ETNA 2020

2016. – 2020.


Bitan aspekt internacionalizacije je uspostavljanje bilateralne suradnje s drugim europskim i svjetskim sveučilištima te njezino formaliziranje kroz definiranje i potpisivanje sporazuma. Sveučilište u Mostaru je pot-pisalo više desetaka sporazuma s renomiranim sveučilištima i institutima iz europskih zemalja Europske unije (Francuska, Poljska, Češka, Italija, Austrija, Slovenija i druge), zemalja izvan Europske unije (Kina, Make-donija, Crna Gora, Srbija) kao i sa svim javnim sveučilištima Republike Hrvatske. Pregled ostvarene bilateralne suradnje sa sveučilištima dan je u tablici 3.

25

25



Tablica 3: Pregled sporazuma o međusveučilišnoj suradnji i mobilnosti

Stavka / godina 2014. i prije

Struktura u %

2015. – 2017.

Struktu-ra u %

Indeks kretanja

Sporazum o međusveučilišnoj

suradnji10 50 % 9 18 % 12,5 %

Sporazumi o međusveučilišnoj

suradnji i mobilnosti8 50 % 41 82 % 412,5 %

UKUPNO 16 100 % 50 100 % 212,5 %


Rezultati prezentirani u tablici 3 pokazuju da se broj potpisanih bi-lateralnih sporazuma o međusveučilišnoj suradnji povećao za 12,5 % u razdoblju od 2015. do 2017. godine u odnosu na razdoblje prije 2014. godine. Također, još je primjetniji i intenzivniji porast ostvarenih spora-zuma o mobilnosti koji su za više od četiri puta veći u razdoblju od 2015. do 2017. godine u odnosu na razdoblje prije 2014. godine.

Sveučilište u Mostaru je aktivno uključeno u program Erasmus+ (2014. – 2020.) i aktivno promiče mobilnosti studenata, nastavnika, istraživača i administrativnoga osoblja kao i uklanjanje prepreka njiho-vom slobodnom kretanju. Prema Dankić (2017) „pod studentskom mo-bilnošću se podrazumijeva da student Sveučilišta odlazi na neko drugo sveučilište u trajanju od jednog ili dva semestra, odsluša nastavu i ispuni sve unaprijed definirane obveze. Po povratku priznaje mu se studiranje na drugom sveučilištu. Na ovaj način se proširuje znanje pojedinca i poveća-vaju mogućnosti zapošljavanja kroz modernizaciju i poboljšanje visokog obrazovanja, kao i razmjena dobre prakse između sveučilišta i gospodar-stva. Ovim programom Sveučilište u Mostaru daje mogućnost svojim studentima da dio studija provedu na više od 20 europskih sveučilišta, a s druge strane strani studenti mogu studirati na Sveučilištu.“5 Sveučilište u Mostaru je član i mreže CEEPUS, koja omogućuje studentima kao i osoblju sudjelovanje u razmjeni u zemljama podunavske regije. Osnovni pokazatelji obilježja ostvarenih odlaznih i dolaznih mobilnosti dani su u tablicama 4 i 5.

5 Dankić, I., Zbornik radova Hrvati Bosne i Hercegovine – nositelji europskih vri-jednosti, Neum, 2017., str. 104.

SUVREMENA PITANJA

26

26

Tablica 4: Pregled ostvarenih odlaznih mobilnosti u razdoblju od 2015. do 2017.

Naziv projekta mobilnosti

Ostvarene odlazne mobilnosti 2015. – 2017.

Studenti struktura u % Osoblje struktura

u %Članice CEEPUS mreže 2013.

– 2017. 16 34,04 % 1 2,63 %

Erasmus + mobilnosti 31 65,96 % 37 97,37 %UKUPNO 47 100 % 38 100 %


Tablica 5: Pregled ostvarenih dolaznih mobilnosti u razdoblju od 2015. do 2017.

Naziv projekta mobilnosti

Ostvarene dolazne mobilnosti 2015. – 2017.

studenti struktura u % osoblje struktura

u %Članice CEEPUS mreže 2013.

– 2017. 31 86,11 % 5 17,86 %

Erasmus + mobilnosti 5 13,89 % 23 82,14 %UKUPNO 36 100 % 28 100 %


Rezultati prikazani u tablicama 4 i 5 pokazuju da u pogledu odlaznih mobilnosti i studenti (65,96 %) i nastavno i nenastavno osoblje (97,37 %) najčešće rabe Erasmus + projekte mobilnosti, dok su ostvarene mobil-nosti po osnovi CEEPUS programa manje zastupljene. S druge strane, kada se raspravlja o ostvarenim dolaznim mobilnostima kod studenata (86,11 %) više je zastupljen CEEPUS program mobilnosti u odnosu na Erasmus + program. Iz toga se može izvući zaključak da je Sveučilište u Mostaru još uvijek prije svega u pogledu dolaznih mobilnosti interesan-tno studentima sa sveučilišta iz regije.

27

27



Tablica 6: Pregled ostvarenih Erasmus+ mobilnosti u razdoblju od 2015. do 2017. godine po skupinama zemalja

Projektna zemlja

Ostvarene mobilnostiu razdoblju 2015. – 2017. Ukupno

studenti struktura u % osoblje struktura

u %Studenti i

osobljestruktura

u %

zemlje unutar EU 29 80,56 % 46 76,67 % 75 78,13 %zemlje izvan EU 3 8,33 % 0 0 % 3 3,13 %Republika Hr-

vatska 4 11,11 % 14 23,33 % 18 18,75 %Ukupno 36 100 % 60 100 % 96 100 %


U pogledu analize strukture ostvarenih mobilnosti temeljem Erasmus + programa mobilnosti, na temelju podataka iz tablice 6 može se uočiti da su najčešće destinacije za realizaciju, prije svega odlaznih mobilnosti stu-denata i osoblja, zemlje Europske unije (78,13 %). Republika Hrvatska s 11,11 % studenata, odnosno 23,33 % nastavnoga i nenastavnoga osoblja, partnerska zemlja za realizaciju, prije svega, odlaznih mobilnosti.

Tablica 7: Pregled kretanja ostvarenih Erasmus+ mobilnosti u razdoblju od 2015. do 2017. po skupinama zemalja

Projektna zemljaIndeks kretanja 2016./17. u odnosu

na 2015./16. akademsku godinustudenti osoblje Ukupno

zemlje unutar EU 63,64 % 70,59 % 67,86 %zemlje izvan EU 100 % 0 % 100 %

Republika Hrvatska 0 % 150 % 100 %Ukupno 76,92 % 85,71 % 82,35 %


Rezultati prezentirani u tablici 7 u pogledu trenda kretanja ostvarenih mobilnosti temeljem Erasmus + programa mobilnosti, pokazuju pozitiv-ne trendove i značajna povećanja ostvarenih mobilnosti kako kod stude-nata tako i kod nastavnoga osoblja. Vrijedi primijetiti da se broj ostva-renih, prije svega odlaznih, mobilnosti povećava kod zemalja Europske unije koje su i dalje najatraktivnija destinacija za ostvarenje mobilnosti kako za studente tako i za nastavno i nenastavno osoblje. Nadalje, broj

SUVREMENA PITANJA

28

28

ostvarenih, prije svega odlaznih mobilnosti, značajno se povećao kod na-stavnoga i nenastavnoga osoblja u Republiku Hrvatsku što se može obra-zložiti povoljnošću geografskoga položaja i blizine Republike Hrvatske, jezičnom kompatibilnošću kao i jednostavnošću ostvarenja mobilnosti.

Predstavljeni podatci ukazuju da je Sveučilište orijentirano interna-cionalizaciji kao bitnom aspektu postojanja i funkcioniranja. Nadalje, evidentni su pozitivni trendovi ako se promotre odabrani aspekti inter-nacionalizacije, prije svega u dijelu mobilnosti. Prema Dankić (2017) „uloga internacionalizacije u izgradnji europskog i globalnog identiteta Sveučilišta je nedvojbena i njezinim povećavanjem se mogu: poboljšati kvaliteta obrazovanja i istraživanja i unaprijediti razvoj; povećati među-narodni ugled i postići bolje mjesto kod rangiranja kao i kompetitivnost u odnosu na druga sveučilišta; spremiti studenti za globalno tržište rada; privući strani studenti i ostvariti financijska korist.“6 Nadalje, naglasak na mobilnostima kao bitnom, ali ne i jedinom, aspektu internacionalizacije, može i treba biti instrument za ostvarivanje pozitivne percepcije o Sveu-čilištu u Mostaru, ali neizravno i o Hrvatima iz Bosne i Hercegovine kao nositeljima europskih vrijednosti u BiH.

3.2. Rezultati kvalitativne analize u vezi s internacionalizacijomKvalitativna analiza u vezi s internacionalizacijom je provedena u

okviru međunarodnoga projekta izgradnje kapaciteta u visokom obra-zovanju Erasmus + STINT – Strengthening of Internationalisation in B&H Higher Education (hrv. jačanje internacionalizacije u bosansko-hercegovačkom visokom obrazovanju). Sudionici projekta su, između ostalih, sva javna sveučilišta u BiH uključujući i Sveučilište u Mostaru. Jedan od osnovnih ciljeva ovoga projekta je jačanje postojećih i izgradnja novih kapaciteta za unaprjeđenje različitih aspekata internacionalizacije.

Kvalitativna analiza je provedena primjenom SWOT analize a na te-melju podataka prikupljenih tehnikom anketiranja svih interesnih strana u pogledu internacionalizacije na sveučilištima. Osim toga, relevantni podatci prikupljeni su iz pravnih dokumenata i propisa, sveučilišnih iz-vješća o sličnim pitanjima, općega mišljenja i stavova te svakodnevnoga rada. Provedba SWOT analize je bio jedan od neophodnih koraka k ra-zvoju strategije internacionalizacije kao bitnom rezultatu ovoga europ-skoga projekta. Osnovni rezultati kvalitativne analize dani su tablici 7.

6 Dankić, I., Zbornik radova Hrvati Bosne i Hercegovine – nositelji europskih vri-jednosti, Neum, 2017., str. 105.

29

29



Tablica 8: SWOT analiza u vezi s internacionalizacijom na Sveučilištu u MostaruPozitivno Negativno

Interna okolina

Snage− jedno javno sveučilište u bih koje

nastavu izvodi na hrvatskom jezi-ku

− aktivno sudjelovanje u europskim mrežama mobilnosti

− značajan broj nastavnoga osoblja i studenata dolazi iz republike hrvatske (20 %)

− studijski programi pokrivaju mnogo znanstvenih područja

− suradnja s mnogim institucijama u inozemstvu

Slabosti − ograničeni i nedovoljni financij-

ski resursi− nedovoljna zastupljenost interna-

cionalizacije− nedovoljan broj studijskih pro-

grama na engleskom jeziku− studijski programi na lokalnom

jeziku nisu privlačni stranim stu-dentima

− nesustavan pristup internaciona-lizaciji na fakultetskoj razini

− mali postotak realiziranih mobil-nosti studenata i osoblja

Eksterna okolina

Prilike − financiranje kroz EU fondove i

programe− aktivnije uključivanje u međuna-

rodne znanstvene i istraživačke projekte

− povećanje regionalne i međuna-rodne suradnje u području izved-be nastave i znanosti na temelju bilateralnih sporazuma

Prijetnje − konkurencija s ostalim sveučili-

štima na kojim se izvode slični studijski programi

− financiranje aktivnosti na inter-nacionalizaciji nije jasno defini-rano

− ostvarenja u internacionalizaciji nisu jasno i potpuno formalno vrednovana

Izvor: http://stint-project.net/pages/publications-project (Publikacija: Reports and SWOT analysis of BH partners, pristup 31. 1.2018. godine)

Dakle, na temelju provedenoga istraživanja primjenom anketiranja, Sveučilište u Mostaru je identificiralo osnovne snage i slabosti, prilike i prijetnje u pogledu internacionalizacije. Autori ističu da ni u kojem po-gledu identificirani aspekti ne odražavaju njihova stajališta niti mišljenja, već su rezultati SWOT analize preuzeti u cijelosti i bez intervencija sa službenih stranica STINT projekta. Kao osnovne snage u vezi s interna-cionalizacijom ističu se aktivno sudjelovanje u europskim mrežama mo-bilnosti, znanstvena i akademska raznovrsnost i pokrivenost te suradnja s mnogim akademskim i sveučilišnim institucijama u inozemstvu. S druge strane, ograničeni i nedovoljni financijski resursi, jezične barijere u po-gledu mobilnosti i izvedbe studijskih programa su identificirane kao naj-značajnije slabosti Sveučilišta u Mostaru. Kada se raspravlja o prilikama i prijetnjama iz eksterne okoline, mogućnosti financiranja kroz europske

SUVREMENA PITANJA

30

30

programe i pristup EU fondovima, te povećanje regionalne i međunarod-ne suradnje u području izvedbe nastave i znanosti na temelju bilateralnih sporazuma su naznačene kao značajne prilike za unaprjeđenje interna-cionalizacije na Sveučilištu u Mostaru. S druge strane, nejasno i nepot-puno formalno vrjednovanje ostvarenja u internacionalizaciji je osnovna prijetnja koja demotivirajuće utječe prije svega na ostvarenje i realizaciju međunarodnih mobilnosti.

Jedna od bitnih koristi istraživanja provedenoga u okviru STINT pro-jekta jest i konsolidirana SWOT analiza koja zapravo predstavlja kompa-rativnu analizu snaga i slabosti te prilika i prijetnja identificiranih na svim javnim sveučilištima u Bosni i Hercegovini (vidjeti tablicu 9). U pogledu komparativne analize i identifikacije ključnih i zajedničkih snaga i slabo-sti te prilika i prijetnja, naznačene su i određene metodološke napomene:

• „komparativna analiza u pogledu internacionalizacije provedena je s ciljem utvrđivanja i grupiranja najvažnijih prednosti, slabosti, mogućnosti i prijetnje svih osam (8) javnih sveučilišta;

• u odnosu na prilike nije bilo moguće provesti dublju analizu jer su neke institucije prilike koje su zapravo snage.

• u izradi strategija treba obratiti pažnju na neka specifična obilježja nekih od sveučilišta.“7

Tablica 9: SWOT analiza u vezi s internacionalizacijom na javnim sveu-čilištima u BiH

Pozitivno Negativno

Interna okolina

Snage− iskustvo u međunarodnim pro-

jektima − svjesnost o važnosti interna-

cionalizacije za visokoškolske institucije

− formalno postojanje ureda za međunarodnu suradnju koje razvija i podupire međunarod-ne aktivnosti

Slabosti − Ograničeni i nedovoljni finan-

cijski resursi− nedovoljno znanje stranih je-

zika studenata, te nastavnoga i nenastavnoga osoblja

− niska motivacija studenata za mobilnost (ideja o pokretlji-vosti bez jasnoga cilja, nedo-statak novca, strah da je daleko od doma / obitelji, nedostatak potpore nastavnoga osoblja, nejasne koristi stečene mobil-nošću)

7 http://stint-project.net/pages/publications-project (Publikacije: Komparativna analiza internacionalizacije, pristup 31. 1.2018. godine).

31

31



Eksterna okolina

Prilike − sredstva i različiti izvori finan-

ciranja za visoko obrazovanje dostupni su kroz EU (Erasmus +, CEEPUS, Mevlana, Era-smus Mundus, IPA, Fulbri-ght, Cmepius, DAAD, AUF, ESSE, EAAS, Horizon 2020)

− niski troškovi života u Bosni i Hercegovini i povoljni troškovi studija

− zemljopisni položaj grada− povećanje ili intenziviranje

regionalne i međunarodne su-radnje s okolišem (visoki uči-lišta, industrija, istraživačke skupine, vlasti...)

Prijetnje − javne vlasti nisu dovoljno spre-

mne za pristup europskim pro-gramima razmjene i međuna-rodnim projektnim fondovima

− važnost internacionalizacije još uvijek nije dovoljno pre-poznata od glavnih dionika; nedostatak sustavne obuke dionika, podizanje svijesti o pitanjima koja se odnose na internacionalizaciju visokoga obrazovanja i razvoj nastav-noga i istraživačkoga rada na međunarodnoj razini

− odlazak stručnjaka („Brain drain“)

− nedovoljno financiranje za in-ternacionalizaciju / teškoća u korištenju sredstava

Izvor: http://stint-project.net/pages/publications-project (Publikacija: Komparativna analiza internacionalizacije,

pristup 31. 1. 2018. godine)

Kao osnovne snage u vezi s internacionalizacijom ističu se iskustvo u međunarodnim projektima te formalno postojanje ureda za međuna-rodnu suradnju koji razvija i podupire međunarodne aktivnosti. S druge strane, ograničeni i nedovoljni financijski resursi, jezične barijere i nedo-voljna motivacija su identificirane kao najznačajnije slabosti javnih sveu-čilišta u Bosni i Hercegovini. Kada se raspravlja o prilikama i prijetnjama iz eksterne okoline, mogućnosti financiranja kroz europske programe i pristup EU fondovima, povećanje regionalne i međunarodne suradnje te niskih troškova života u Bosni i Hercegovini su naznačene kao zna-čajne prilike za unaprjeđenje internacionalizacije na javnim sveučilištima u Bosni i Hercegovini. S druge strane, nedovoljno financiranje za inter-nacionalizaciju te nedovoljna svjesnost o važnosti internacionalizacije su osnovne prijetnje u pogledu internacionalizacije.

Rezultati pokazuju da Sveučilište u Mostaru dijeli najznačajnije sla-bosti i prijetnje te dijelom i snage i prilike u pogledu internacionalizacije. Ipak treba istaknuti određene snage i prilike koje su specifične za Sveuči-lište u Mostaru. Naime, Sveučilište u Mostaru je jedino javno sveučilište u Bosni i Hercegovini koje baštini jezik i kulturu hrvatskoga naroda u

SUVREMENA PITANJA

32

32

Bosni i Hercegovini. S druge strane, visoka razina i daljnje mogućnosti razvoja internacionalizacije s partnerskom Republikom Hrvatskom jesu prilika koja je specifična jedino za Sveučilište u Mostaru. Ove aspekte Sveučilište u Mostaru treba dodatno potencirati i intenzivirati s ciljem razvoja internacionalizacije.

Rezultati provedene kvalitativne analize trebaju biti osnova za izradbu adekvatne i primjerene strategije internacionalizacije kao dijela ukupne strategije razvoja, koja će biti u funkciji sveukupnoga razvoja Sveučilišta u Mostaru te razvoja međunarodne percepcije Sveučilišta u Mostaru kao nositelja europskih kulturoloških i akademskih vrijednosti.

4. Zaključak

Proces internacionalizacije visokoga obrazovanja na Sveučilištu u Mostaru, koji je započeo europskim projektima, a svoju potvrdu dobio usvajanjem Bolonjske deklaracije, umnogome je pridonio i usvajanju eu-ropskoga identiteta ove visokoškolske ustanove. Važnost institucija vi-sokoga obrazovanja pri europskom odgoju visokoobrazovanih građana je neupitna na zacrtanom putu Bosne i Hercegovine prema Europskoj uniji.

Sveučilište u Mostaru, posebno zadnjom promjenom menadžmenta Sveučilišta, je posvećeno jačanju internacionalizacije i svih njezinih obli-ka kao jednom od strateških ciljeva razvoja Sveučilišta. Iako analizirani podatci aspekata internacionalizacije u radu pokazuju značajnu tenziju rasta, prostora za napredak na ovom području ima jako puno. Sveučilištu u sljedećem razdoblju preostaje donošenje nove strategije te podizanje internacionalizacije na jedan viši stupanj koji će uz mobilnost uključivati i sve druge odrednice internacionalizacije a nadasve već navedenu inter-nacionalizaciju „kod kuće“. Napredak Sveučilišta u velikoj mjeri će ovisiti o ispunjavanju zacrtanih ciljeva na ovom polju, kako bi ova institucija postala dio globalnoga svijeta, ali i činitelj utjecaja na institucionalne po-litike Bosne i Hercegovine.

Literatura1 Brooks, R., Waters, J., Student Mobilities, Migration and the Inter-

nationalization of Higher Education, 2011.2 Dankić, I., Zbornik radova Hrvati Bosne i Hercegovine – nositelji

europskih vrijednosti, Neum, 2017.

33

33



3 Maringe, F., Foskett N., Globalization and Internationalization in Higher Education: Theoretical, Strategic and Management Perspecti-ves, 2012.

4 http://www.sum.ba/hr/statut-sveucilista-u-mostaru 5 https://www.sensepublishers.com/media/475-higher-education-in-

turmoil.pdf6 http://stint-project.net/pages/publications-project

Analysis of Selected Impacts of Internationalisation at the University of Mostar

Summary

Globalization is a process which affects every aspect of society including the higher education as well. Therefore, international cooperation serves as an important aspect of the functioning, positioning and development of every in-stitution of higher education. The University of Mostar is a higher educational institution, which preserves the Croatian heritage and language in Bosnia and Herzegovina. On the other hand, one of the University’s basic goals is the transparency toward those who are different, which is accomplished through different forms of international cooperation among many other things. There-fore, the development of the University of Mostar is one of the crucial pre-requisites for the survival of the Croats in Bosnia and Herzegovina, but also for the development of the whole society from which all of its citizens benefit. The main subject of the paper is the analysis of the selected impacts of inter-nationalization of the University of Mostar. The secondary data used for this paper were taken from the analysis of the official records of the University. The results show a progress in the University’s international cooperation and they confirm that this is one of the best directions for a successful future development of the University. Key words: internationalization, international cooperation, higher education, University of Mostar

34

Ivan Sivrić Mostar/Čitluk

UDK 316.722(497.6=163.42) 323.1(497.6=163.42) 008(497.6=163.42) Primljeno: 31. siječnja 2018. Priopćenje na znanstvenom skupu

Kultura kao sine qua non rješenja hrvatskoga pitanja*

Svaka prava umjetnost je nacionalna iz tog razloga, jer internacionalna umjetnost ne može postojati, budući da nema inter-nacionalnog umjetničkog izraza: izraza koji bi bio razumljiv u jednakoj mjeri svim narodima svijeta i koji ne bi bio svo-jom genezom nacionalan. A. G. Matoš: „Umjetnost i nacionalizam“

Sažetak

U radu se tematizira hrvatski kulturni identitet u Bosni i Hercegovini pu-tem raščlambe položaja i statusa nacionalnih kulturalnih institucija s ciljem potvrđivanja teze da je hrvatska kulturna posebnost put i jamstvo za rješenje hrvatskoga pitanja u Bosni i Hercegovini. Hrvatsko pitanje u Bosni i Hercegovini je u osnovi pitanje kulture, kako one u užem smislu, tako i u njezinu širem značenju. Ne zaboravljajući činjenicu da ne postoje ekskluzivno politička pitanja koja se ne tiču i kulture i imajući stalno na umu da se ona ne mogu rješavati delegiranjem na kulturno polje, u radu se sugerira institucijsko jačanje kulturalnih ustanova. Ne slijedi se stihija nacionalnoga romantizma nego se osnivanje, održavanje i razvoj in-stitucija mora poticati javnim sredstvima i ne ih nužno vezati za održivost isključivo na tržišnim osnovama, kao kulturnu industriju ili slične obrasce kakvi se preporučuju s globalističkih stajališta. U radu se ne prihvaća paradigma da treba stvarati najprije materijalne i po-litičke uvjete, a potom razvijati senzibilnost za kulturu. Naprotiv, kulturni identitet se održava i razvija usporedo s ostalim društvenim segmentima, štoviše, nerijetko potiče i usmjerava nacionalni i društveni razvoj. Stoga se ocjenjuje vrlo važnim za rješavanje hrvatskoga pitanja u BiH, predočiti ar-


35

35

Ivan Sivrić Kultura Kao sine qua non rješenja hrvatsKoga pitanja

gumente o hrvatskoj sposobnosti za kulturu i njezinim učincima kao bitnim odlikama prema kojima se Hrvati u BiH prepoznaju i uvažavaju. Ključne riječi: kultura, institucije, hrvatsko pitanje, politika, hrvatski iden-titet u BiH.

1. Uvod

U Bosni i Hercegovini područje kulture je decentralizirano. Postoje ministarstva nadležna za pitanja kulture i to u Republici Srpskoj

Ministarstvo prosvjete i kulture, a u Federaciji BiH nadležnosti su na razini županijskih ministarstava dok u Distriktu Brčko djeluje odjel nad-ležan za pitanja kulture. I u kulturi kao i ostalim segmentima društva postoje institucije koje skrbe o kulturalnim vrjednotama, njihovu odr-žavanju te kulturalnim potrebama dionika društva. Budući da je kultura javna stvar to i ustanove koje se njom bave imaju pravo javnosti ili ih se jednostavno naziva javne ustanove. No ovaj (organizacijski!) naziv je rezerviran samo za one ustanove koje osniva država ili njezini organi, i o njima skrbi zajednica kojoj pripadaju. Ovdje treba podsjetiti kako se sva kulturalna djelatnost ne iscrpljuje u okviru kulturalnih institucija, ali smatramo da su one infrastruktura kulture te je stoga njihova važnost ne-zamjenjiva i potreba njihove uloge nužna.1 Ipak postoji još jedan segment u funkcioniranju društvene (kulturalne) dinamike, a to su tzv. nevladine organizacije2 koje daju stanovit doprinos kulturi, promociji i (nadati se) razvoju.

Do sada je vladalo uvjerenje da je kultura jedne zajednice predmet javnoga interesa pa tako i skrb o njoj treba biti očitovana i realizirana kao javna djelatnost. Zato su u mnogim zemljama osnivane ustanove koje su podržavane iz službenih proračuna države ili neke niže razine društvene hijerarhije. Pa i tzv. nevladine organizacije (tj. one koje nije osnivala vla-da) dobivale su potporu od vlade dotične države. 1 Pojedine kulturne manifestacije su dosegle institucijsko značenje (različiti filmski

festivali u Sarajevu, Mostaru, Širokom Brijegu, Orašju... ili druge dramske, knji-ževne i ostale manifestacije). Njima se u ovom prilogu ne ćemo baviti uvjereni kako rezultati tih manifestacija ne mogu zamijeniti infrastrukturnu vrijednost kulturalnih ustanova.

2 Nevladina (NVO) organizacija je uglavnom neprofitna koja djeluje bez sudjelova-nja vlasti. Tijekom dvadesetoga stoljeća važnost nevladinih organizacija je snažno porasla. Zato se za programe i projekte organizacija nevladinih udruga iz državnoga proračuna, proračuna županija, gradova i općina, izdvajaju značajna sredstva. Iako pojam „nevladina organizacija“ sugerira ne-sudjelovanje vlasti mnoge nevladine or-ganizacije u velikoj mjeri financiraju neke strane vlade, te one, dakako, služe njiho-vim interesima.

SUVREMENA PITANJA

36

36

Potrebno je razumjeti i prihvatiti da je kultura nezaobilazna snaga za stabilnost i preobrazbu društva u cjelini. Imajući to na umu potrebna je spremnost i strpljenje postaviti najprije pitanje kulturnih raznolikosti u Bosni i Hercegovini, a zatim i uspostaviti dijalog o dobrom upravljanju u kulturnoj politici, angažmanu asocijacija kulture i umjetnosti te znanosti u sprezi s državnim institucijama, ili, pak, o međunarodnoj suradnji koja bi pomagala promoviranju zemlje.

2. Pitanje kulturalnih ustanova

U ovakvom pregledu važno je razlučiti značenje i domet pojedinih ustanova, odnosno, koliko koja od njih može zadovoljiti opći ili posebni interes zajednice; jesu li dakle, lokalnoga ili pak, nacionalnoga značenja. Tako ćemo se neizbježno susresti s pitanjem o nacionalnim kulturalnim ustanovama, odnosno, onima koje imaju važnost za nacionalni identitet, odnosno za priznanje, opstanak i razvoj te nacije.

Pitanje o kulturalnim institucijama, posebice nacionalnim, sustavno je prešućivano u posljednjim godinama domaćega marksizma sve dok se ono nije drastično nametnuto današnjom kulturalnom zbiljom u kojoj je ono postavljeno izravno. Pitanje, zapravo, nije precizno ni adresirano. Adresa, međutim, nije neki razmišljajući subjekt, odnosno, ako jest, onda nije personalna i nije posve locirana.

Je li potrebno ovo pitanje postavljati s nacionalnoga stajališta?3 Pitanje se ne postavlja javno s državnoga stajališta, ali jest javno sa stajališta kon-stitutivnih naroda u BiH.4

U moru demagoških sintagma koje se vežu za kulturu bilo bi dobro razabrati što je što u kulturalnom miljeu u BiH. Važno je za ovu prigodu precizno znati što se pod uobičajenim tuđicama kao što su: nacija, kultu-ra, identitet, institucija i demokracija, misli. I letimičan pogled nam poka-zuje kako pod ovim terminima mnogi podrazumijevaju štošta. Uglavnom ove termine rabe javni djelatnici kao stabilnu retoričku monetu, a znan-stvenici najčešće drže kako se značenje tih termina razumije samo po

3 Nacionalno će se u ovom prilogu shvaćati kao narod-organiziran-u-državu, ali i u etničkom smislu. Nacija će se ovdje shvaćati i kao politički organiziran narod (Hr-vati), a ne samo kao država (država BiH).

4 Smatramo da postoji dovoljno razloga napomenuti kako je kulturna inferiornost jedne zajednice redovito bila dovoljna mnogim hegemonijama i različitim impe-rijalnim težnjama da razglase svoju humanističku, prosvjetiteljsku ili neku drugu misiju. Kad se identificira takvo stanje, onda se nužnost ovakva pitanja nameće sama po sebi.

37

37


sebi. Ni jedni ni drugi se ne trude objasniti zašto je tomu tako, ali sigurno je kako tim sve više pridonose neredu.5

Hrvatski kulturni identitet razumijevamo kao jedinstven i vrlo važan konstitutivni sadržaj za BiH.6 On definira potrebu i pravo Hrvatima u BiH na njegovanje vlastite kulture, na skrb o baštini, razvoju i poticanju kulturnoga stvaralaštva suradnji, razmjeni i davanju doprinosa općoj na-cionalnoj i državnoj dobrobiti. Kad je riječ o tom, onda ne zaboravljamo da Hrvati u BiH, iskoristivši svoje pravo na samoopredjeljenje nisu to svoje pravo7 zauvijek potrošili, odnosno nisu se odrekli svoga nacionalno-ga identiteta i suvereniteta. Sadržaj toga se najbolje vidi u samoj kulturi. Očigledna je, dakako, sva pogubnost poništavanja onoga što je stoljećima stvarano, razvijano i baštinjeno.8

Što nacionalno stajalište obuhvaća i na koji se način legitimira, može se definirati. Međutim, njegova je legitimacija u našim uvjetima primarno političke prirode.9

Institucije kulture, znanosti i umjetnosti u Bosni i Hercegovini su u nesporno teškom materijalnom, kadrovskom i organizacijskom stanju i potrebuju snažniju potporu institucija vlasti. Sam nevladin sektor koji se potiho, a katkada i agresivno, sugerira kao perspektivna alternativa u kreiranju kulturalnih sadržaja i uopće u kulturalnom životu jest doduše važan, ali je nedovoljan i nije kao ni javni sektor sustavno podržavan od-govarajućim mjerama i kulturalnom politikom. Budući da je ekonomsko i socijalno stanje u kojem se nalazi Bosna i Hercegovina takvo kakvo jest, nije realno očekivati da će liberalizacija tržišta i prepuštanje kulture slo-bodnom tržištu poticati održavanje kulture općenito, niti razvoj njezine raznolikosti, a unifikacija u nekom nacionalno-državnom smislu, smatra-mo, niti je poželjna niti je moguća.

5 O terminima: nacionalno, kultura, institucija, identitet, demokracija i Bosna i Her-cegovina vidjeti: na str. 37. – 42. knjige Ivan Sivrić, Javno razmišljanje (Mali ogledi o Hrvatima s ovoga svijeta), MH Mostar, Mostar, 2004.

6 Hrvatski identitet nije vezan samo za R Hrvatsku kao nacionalnu hrvatsku državu nego i za BiH koja je također nacionalna država Hrvata.

7 Ovo pravo nije potrošivo. O tom već odavno postoji koncensus u teoriji i politici, doduše, deklarativno.

8 Ovdje je svakako važno napomenuti kako skrb o vlastitom kulturnom identitetu ne znači nikakvu segregaciju ili isključivost. Razumije se samo po sebi da kultura nije neki zatvoreni entitet i da i hrvatski kulturni identitet ima snažne poveznice s ostalim kulturnim identitetima u BiH.

9 Ta se politička priroda nameće kao mjerodavna i kao ekskluzivna, a kulturalna legi-timacija nacionalnoga se u našem slučaju nije nametnula kao dominantna i odluču-juća za formiranje (više)nacionalne države.

SUVREMENA PITANJA

38

38

Bez nacionalnih institucija nema (nacionalno-državnih) konstitucija, tvrdnja je koja se izgleda može sama po sebi razumjeti. Što bi se zapravo konstituiralo u novu organizacijsku kvalitetu, ako ne neki već ustanovlje-ni oblici koji svjedoče o nekakvom identitetu koji se unosi, odnosno koji je već tu o toj zajednici.10 Razumijemo, ako identitet inače znači neku relaciju, a znači, onda bi i nacionalni identitet značio jednačenje određene posebnosti s njezinim realnim sadržajem ili konkretno, hrvatski (srpski, bošnjački) nacionalni identitet u BiH bi značio jednačenje onoga što se konstituiranjem BiH unijelo u tu državu s onim što se sada realno ima. Drugim riječima, odgovor na pitanje o nacionalnom identitetu u novoj kvaliteti će razriješiti mnoge dvojbe oko toga: razvija li se, održava li se ili se taj nacionalni identitet u potpunosti ustupa novoj kvaliteti u nastajanju.

Zato se pitanje o nacionalnim kulturalnim institucijama, kao organi-ziranim oblicima izražavanja, kao jamcu postojanja i mogućega razvoja nacionalnoga habitusa nameće kao nužno. To je pitanje o njihovu statusu u državno-pravnom ustroju, o ulozi u nacionalnom životu kao i zadaćama koje proizlaze iz njihove prirode, također i u novoj zajednici. Dakle, kako se može štititi kulturno naslijeđe, promovirati kulturni identitet i, even-tualno, poticati razvoj kulture na tim osnovama koji se, ulazeći u jednu novu kvalitetu, suočio s nizom novih odnosa koji se do tada nisu iskusili?

Na ovo pitanje može se danas donekle jasno odgovarati samo u srp-skom entitetu, kad se radi o BiH. Kako se nacionalni korpus može održa-ti kao kulturna cjelina u tobožnjem nenacionalnom entitetu, tzv. građan-skom entitetu, nije jasno. Posebice je mutno kako će se kulturni identitet pojavljivati prema drugim narodima, odnosno kakav će to subjekt biti u međunarodnoj komunikaciji, ako je bude, a moralo bi je biti. Pitanje, mogu li postojati „mješovite“ (ujedinjene) institucije koje funkcionira-ju kao nacionalne (državne i multietničke?) kulturalne institucije pa ako mogu, kako ih ustrojiti i tko bi trebao skrbiti o njima ne smatramo rele-vantnim, a u ovim okolnostima i deplasiranim.

Dakle, trebamo govoriti o institucijama koje se bave nacionalnom (kod nas je uobičajen naziv – narodnom) baštinom (jer multietničkih i višenacionalnih jednostavno nema), proizvodnjom, prikazivanjem i oču-vanjem kulturalnih sadržaja, a zatim promocijom i razmjenom kultural-

10 Smatramo da bi u ovom radu bilo suvišno elaborirati odnos građanskoga i nacio-nalnoga (etničkoga) s obzirom da se kulturalna (i ne samo ona) djelatnost temelji na jeziku, a sam jezik (kao osnovni nacionalni identitet i institucija) nije individua-lan proizvod, a građanin koji se inače smatra pojedincem („svi državljani su postali građanima“) polaže i aktivno prakticira svoja građanska prava i vrši svoje građanske dužnosti prihvaćajući bilo nacionalni, bilo etnički okvir u kojemu „stanuje“ njegov duh.

39

39


nih dobara s drugim narodima i kulturama, zakonskim i podzakonskim aktima u vezi s kulturom. Ako bi se tim otvorilo pitanje pripadnosti po-jedinih kulturnih sadržaja, onda bi to po našem sudu bila samo potvrda vrijednosti onoga sadržaja o kojem se spori, ali bi bila otvorena rasprava o nečem o čem se sada uglavnom jednostrano, neargumentirano i neznan-stveno špekulira.

Navedimo konkretno i imenom neke ustanove koje zaslužuju naci-onalno nazivlje: sveučilište, kazalište, muzej, galerija, arhiv, zavod za za-štitu kulturne baštine, knjižnica, povijesni instituti i akademija znanosti i umjetnosti. Kada je riječ o općem priznavanju prava na postojanje tih institucija, dakle, kad te ustanove dobiju službeni legitimitet pa im država prizna pravo na postojanje i proračunski ih podupre, onda valja imati na umu koliko važnu ulogu imaju državni organi, tijela, organizacije i uprave koje se dijelom ili u cjelini bave kulturom.

Pored navedenih institucija nacionalni prefiks nose „domaće“ nevla-dine organizacije, koje su (u BiH) u pravilu i neprofitne, kao što su npr.: Matica hrvatska, Napredak, Društvo hrvatskih književnika Herceg-Bo-sne, udruge proizašle iz Domovinskoga rata itd.

3. Kratak pogled na stanje ustanova

Što je važno primijetiti? Kad su u pitanju Hrvati u BiH vidimo da postoje Sveučilište, Hr-

vatsko narodno kazalište (ne baš u punini života), nacionalnoga muze-ja nema, kao ni arhiva, zavoda za zaštitu spomenika kulture, nacionalne knjižnice, galerije, nacionalne akademije znanosti i umjetnosti (u pu-nom značenju). U hrvatskom narodu u BiH prije više od stotinu godina osnivane su udruge HKD Napredak, Matica hrvatska i druga kulturna i umjetnička društva koja i danas postoje, a tada su djelovale i visokoškol-ske ustanove. Međutim, svoju konstitutivnost Hrvati u BiH nisu zasni-vali na vlastitoj kulturnoj vrijednosti i važnosti, nego su se pouzdavali u političku moć koja nikada nije bila dovoljno snažna da bi u svom nastupu istakla kulturu.

Kad se god radilo ili inzistiralo na priznavanju i uporabi hrvatskoga imena u Bosni i Hercegovini (nacionalni pristup), gotovo uvijek je to za neke odjekivalo dramatično od formiranja Bosnae Argentinae i Bosnae Croatiae; od skupa u Asizu 1514. do dana današnjega; nekad je smetalo Carigradu, (za Veneciju je hrvatski korpus bio demografski rezervoar za popunu za tampon-zone prema Osmanlijskoj carevini), kasnije Beču i Pešti, potom Beogradu, a danas Sarajevu(?) i Bruxellesu. No na razini

SUVREMENA PITANJA

40

40

zajednice (etničke, nacionalne, državne) Bosne i Hercegovine, zasad se ne vidi neka druga izgledna mogućnost stvaranja, održavanja i razvijanja baštinjene kvalitete osim na javni institucijski način, uvjereni smo, učin-kovito, u sklopu nacionalnih ustanova.

Klasični obrasci koji su važili u drugim sredinama i za druge narode, čini se, morat će se i ovdje primijeniti. Ova zajednica (kao državna, kao kulturna i svakoga drugoga karaktera) inače ne će moći opstati u formi zajednice ili bilo kakvoj drugoj formi kao samostalan kulturalni subjekt. Dakle, nacionalno stajalište će se morati uvažiti; uvjereni smo da ga nika-ko ne smijemo prešutjeti.

Kakvo je stanje tih institucija?Sveučilište u Mostaru ne zove se izravno hrvatskim imenom, ali jest

na hrvatskom jeziku. Njegov status nije do kraja definiran zakonskom (provedbenom) regulativom, kao i ostalih Sveučilišta u BiH, i sukladno tomu njegov opstanak nije siguran. Ono je u razvoju, što se tiče programa vrlo perspektivno, no kao što je općepoznato oko njega se lome mnoga javna i nejavna koplja. Ono doduše ne pripada području uže kulture, nego znanosti i obrazovanju te ćemo razgovor o tom ostaviti za drugu prigodu.

Kada je riječ o knjižnicama u BiH, mora se reći da njihovo sadašnje stanje ne obećava mnogo dobroga. Posljedice rata se još uvijek osjećaju na svakom koraku. Velike štete nisu sanirane; nesnalaženje i nedosta-tak sredstava, kadrovi kao i golem raskorak između onoga što se treba uraditi i onoga što se doista može, djeluju obeshrabrujuće. To je jedna strana problema. Druga je organizacijske prirode. Ilustracije radi nave-dimo primjer Nacionalne univerzitetske biblioteke (NUB) u Sarajevu. Nominalno i funkcionalno je nacionalna, državna (ona se diči pravom izdavanja ISSN-a i ISBN-a), dakle, priznanjem u međunarodnim rela-cijama, a faktički je županijska (financirana je uglavnom iz Sarajevske županije). Nije još jasno kojoj zakonskoj regulativi se treba podrediti, ali funkcionira. Neke gradske knjižnice više ne postoje, ili su u takvu stanju da se slobodno može reći kako ih nema, a neke se upinju ne bi li nekako opstale, neke su čak postale gradskom knjižnicom, a same sebe nazivaju „narodnom bibliotekom“ bez poštivanja stručnih uzusa. O Hrvatskoj na-cionalnoj knjižnici nigdje se ne govori. Sveučilišna knjižnica u Mostaru kao iznimno zahtjevan projekt još je u povojima, a ona bi mogla biti glavna hrvatska knjižnica u BiH. Nasuprot i kao usprkos tomu knjižnice u školama i dalje djeluju s minimalnim kapacitetom, to su tzv. knjižnice u sustavu, a posebno su pitanje knjižnice u samostanima Fojnica, Visoko, Kraljeva Sutjeska, Humac, Široki Brijeg, Mostar, Gorica, Kreševo… po-tom knjižnice pri biskupskim ordinarijatima i teološkim fakultetima gdje

41

41


čuvaju neprocjenjivo knjižnično i kulturno blago. Zasad se potpora tim knjižnicama s državne ili entitetske razine daje palijativno i uglavnom jednokratno.

Ako se neka minula razaranja i daju objašnjavati ratom, poratni za-hvati u zaštićenim područjima se ne mogu ni razumjeti niti pravdati. Po-stojanje zavoda za zaštitu spomeničke baštine u županijama ne pridonosi željenu napretku, jer ni nakon tolikih godina od rata u većini županija nisu regulirana ta pitanja. Za nas bi trebala biti poučna ona stara poznata priča:

Kad je bosansku i hercegovačku javnost zaprepastila priča o novčiću koji je poklonjen Napoleonu kao vrijednost od 500 000 zlatnih franaka, a koji je na Kupresu otkupljen za nekoliko groša, netko se sjetio da bi bilo dobro imati muzej u kom bi se moglo što vrijedno pohraniti i izložiti.

Svjedoci smo današnje sudbine tog muzeja koji je osnovan u devetna-estom stoljeću i koji je nazvan Zemaljski. Tako je u Sarajevu. U Mostaru postoji muzej Hercegovina u kojemu su uposleni isključivo Bošnjaci. U Trebinju postoji muzej Hercegovina koji je ekskluzivno srpski. Nekoga hrvatskoga muzeja nema ni pravno ni stvarno. Nema više ni djelatnika niti traga od bivšega Muzeja HR H-B što je koliko toliko podsjećalo da bi se mogao osnovati neki etnografski (čitaj: hrvatski) muzej. Inače, nema nijedne javne ustanove (muzeja) u BiH koju su organizirali Hrvati i koja je istodobno financirana državnim ili županijskim proračunom. Ni u jed-noj općini s hrvatskom većinom nema muzeja kojemu bi općina, županija ili država bila osnivačem, ili da je preuzela osnivačka prava (izuzmimo primjer Neuma; tamo je naime općina osnovala muzej, a o njem skrbi žu-pni ured!?). Vrijedno je hvale što pri nekim župama i franjevačkim samo-stanima te biskupskim ordinarijatima u BiH postoje muzeji, etnografske zbirke ili pak prostori uređeni za sličnu namjenu. Svaki neupućen stranac bi rekao da za (nacionalnim) muzejom nije ni bilo potrebe kad nije ute-meljen, jer se u njem nije ni imalo što važno izložiti.11

Kad je riječ o nacionalnom kazalištu (Hrvatsko narodno kazalište) vidljivo je da je bilo i još ima mnoštvo problema oko njegova osnivanja i djelovanja. Hrvatsko narodno kazalište (HNK) je utemeljeno u Her-ceg-Bosni, ali nije imalo prostor (zgradu). Ni kazališna skupina nije bila 11 Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika je institucija Bosne i Hercegovine,

uspostavljeno je na temelju Aneksa 8. Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bo-sni i Hercegovini. Nacionalni spomenici koji su predmet skrbi ovoga povjerenstva nemaju nacionalno podrijetlo i njihovo značenje se veže isključivo za državu BiH, a ne za identitete konstitutivnih naroda. Dobro je izvršiti uvid u popise nacionalnih spomenika BiH te vidjeti njihovu strukturu (https://www. kons.gov.ba ). Tih spo-menika je zasad 821.

SUVREMENA PITANJA

42

42

odgovarajuće kadrovski popunjena, a financiranje nije bilo trajno riješeno. Zahvaljujući entuzijastima i golemom strpljenju u i oko HNK započela je gradnja te nacionalno važne kuće. Provedbom mirovnih sporazuma pre-stali su važiti akti tzv. ratnih aranžmana i HNK se našao u pravnim teš-koćama pored onih stvarnih: prostornih, financijskih, kadrovskih i ostalih problema. Trenutna situacija je sljedeća: HNK radi i djeluje u podrumu buduće zgrade HNK; nalazi se u proračunu HNŽ (i Grada Mostara), ali nije u proračunima županija u kojima Hrvati imaju većinu; u Gradu Mostaru djeluje pet kazališta, a na čitavom području BiH samo je jedno s hrvatskim predznakom. Na ovom se primjeru dobro vidi pogubnost hrvatske nacionalne kulturalne dezorijentacije.

Što znači lokalno staranje o kulturi vidljivo je i na primjeru naklad-ničke djelatnosti. Naime, ona je sva u ovlasti županija: zakonodavstvo, programi, uvjeti itd., a razvrstava se u proizvodnu djelatnost, što znači da se djelatnost oporezuje prema federalnim propisima (razvrstava se u sku-pinu 22) pa tamo novac i ide. Nije li neskladno da županije ustrojavaju, potiču i reguliraju nakladništvo, kao kulturnu djelatnost, a da netko drugi ubire plodove od toga.

Koliko je nesnalaženje i smetenost u ovoj tranziciji vidljivo je i po tom što se i arhivska djelatnost pridodaje kulturi, odnosno smatra se kultu-ralnom institucijom (što ona svakako jest u najširem smislu riječi). Istini za volju, u toj djelatnosti su prikupljeni najvrjedniji kulturni sadržaji, ali mora se reći da je arhiv u prvom redu pravna, odnosno upravna ovlast te stoga operativni dio te djelatnosti, hvala Bogu, više ne potpada pod od-govornost kulturalnih ustanova.

Hrvatske nacionalne galerije nema, niti neke koja bi mogla imati nje-zinu ulogu. Postojeće doduše obavljaju neku (katkad vrlo vrijednu) dje-latnost koja je na razini mjesne važnosti ili imaju snažan marketing što ne pridonosi nacionalnom identitetu. Vjerovati je da ne postoji dovoljna kritička masa za jednu takvu funkciju, jer se ne čuje nikakav glas da takvo nešto treba u ovoj državi.

Drukčiji je slučaj s nacionalnom akademijom znanosti i umjetnosti. Naime u BiH postoji Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (ANU BiH) još od prije rata, u kojoj ima članova Hrvata, i ona nastavlja svoju djelatnost prema regulativi prema kojoj je i formirana. No osnovana je (1996.) i Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske (ANU RS) kao akademija srpskoga naroda u BiH. Hrvatska akademija za znanost i umjetnost (HAZU BiH) osnovana je (2014.) u Mostaru.12 Problem je u

12 U Mostaru je 2012. osnovana HAZU kao udruga (ne kao javna ustanova), ali je ona brisana iz evidencije u Federalnom ministarstvu pravde na zahtjev HAZU BiH. O

43

43


tom što ni jedna Akademija nije osvojila status institucije koja bi imala puni legalitet i legitimitet i puno nacionalno važenje.

Naprijed navedene institucije prema civilizacijskim normama idu u red onih o kojima se vodi javna skrb i one su, kad je redovito stanje u društvu, javno tretirane i financirane kao javna dobra. Postoje, međutim, i druge institucije koje imaju nemalu važnost, ali nisu javno i redovito proračunski podupirane. Ali kako monopol na to ime danas imaju udruge koje ne drže do nacionalne orijentacije, domaća narodna društva se tretira kao svojevrstan anakronizam. To su (u Hrvata) HKD Napredak, Ma-tica hrvatska, Društvo hrvatskih književnika Herceg-Bosne, razna kul-turno-umjetnička društva koja se bave njegovanjem izvorne nacionalne baštine. One su u našim prilikama osuđena na tzv. grantove (jednokrat-ne darove „ljudi dobra srca“). Sva ova društva, izuzimajući Napredak i Društvo hrvatskih književnika Herceg-Bosne, djeluju u sklopu lokalnih zajednica i njihov je značaj i domet tim već unaprijed određen. Mati-ca hrvatska, međutim, ima središnjicu u Zagrebu i njezina se uloga zato određuje sukladno organizacijskom karakteru te najstarije i najuglednije hrvatske kulturne ustanove, dakle kao niz lokalnih ogranaka.

4. Hrvatska sposobnost za kulturu

Hrvatsko pitanje u Bosni i Hercegovini je u osnovi pitanje kulture, kako one u užem smislu, tako i u njezinu širem značenju. Svojevrsna iner-cija, koja svoje rodno mjesto ima u marksističkoj teoriji, da „baza odre-đuje nadgradnju“ koja se danas prevodi eufemizmom „zakonitosti trži-šta“ pitanja kulture pomiče na margine društvenoga života te se kulturna djelatnost podređuje tzv. tržišnim zakonima. Tako se javna odgovornost za kulturni, nacionalni i ini identitet prebacuje na institucije koje imaju priznatu važnost i neupitnu vrijednost, ali obrnuto razmjernu moć, što naravno nije perspektivno ni za kulturu samu niti za društvo u cjelini, nacionalnu zajednicu posebno. Jer kulturna dobra nemaju karakter robe i njihova uporabna i prometna vrijednost nisu istoga tipa kao recimo neke tehničke robe ili nekoga konzumirajućega artikla, odnosno nekoga in-stant-proizvoda. I nije neko kulturno dobro namijenjeno za jednokratnu uporabu

S druge strane, sva pitanja koja se tiču politike tiču se i kulture. Ima-mo na umu da se politička pitanja ne će riješiti njihovim delegiranjem na

ovom pitanju vidjeti: Ivan Sivrić: „Akademije naše svagdašnje“, Suvremena pitanja, br. 24., MH Mostar i FMPOZ, 2017.

SUVREMENA PITANJA

44

44

kulturno polje te stoga sadržaji kulturalnih programa, a ni ustanove kul-ture ne mogu preuzimati političku odgovornost za stanje u društvu, iako su izravni svjedoci i često akteri glavnih programa društvenoga razvoja. Da bi kultura (u užem smislu) bila relevantan akter u društvenoj dinamici ona također mora poštovati ustroj u kojem se njezino djelovanje odvija te, dakle, mora biti sama organizirana sukladno karakteru, potrebama i svrsi društvene organizacije. Prema tomu, ako cjelokupno društvo funk-cionira na institucijski način, onda bi i za kulturu, kao dio toga društva, trebalo važiti barem u osnovi institucijsko funkcioniranje. Ovo je rečeno s dosta opreza da se ovakvo funkcioniranje ne shvati kao birokratiziranje kulture.13

Dakle, potrebno je institucijsko jačanje kulturalnih ustanova. To jača-nje, konkretno, znači da se osnivanje, održavanje i skrb o razvoju nacio-nalnih institucija mora povjeriti javnom sektoru. To znači da se i staleš-ke organizacije, uz tradicionalne kulturne udruge14 koje nose nacionalni predznak, trebaju prihvatiti kao javne ustanove budući da skrbe o nacio-nalnom identitetu, položaju, statusu, ukratko o nacionalnom dobru.15 Ne treba slijediti opredjeljenje nacionalnoga romantizma nego se sukladno već viđenom ekonomskom načelu što će reći po analogiji da se prema nacionalnoj baštini treba odnositi kao prema glavnici, a prema suradnji s drugim kulturama kao prema interesu.

Aktualna opredjeljenja koja se sugeriraju iz razvijenih zemalja po na-šem sudu nisu primjenjiva u BiH. Kulturna industrija16 shvaćena i u nje-zinu pozitivnom značenju (ona ima i drugo značenje, izvorno) također ne omogućuje prihvatljiva dostignuća u našim uvjetima iz više razloga. Na jednoj strani „domaća kulturna proizvodnja“ nema dovoljno „tržište“, a na drugoj sve kulturalne ustanove su neprofitne i one kao takve egzistiraju. Da ne budemo cinični, BiH nije nikada bila kolonijalna sila pa nema ni

13 O ovom pitanju nekoliko najnužnijih napomena: Kao prvo, ne želi se instituci-onaliziranjem kulture sva skrb o njoj prepustiti državi ili vlasti; drugo, država ili niža razina vlasti bi trebala osigurati „egzistencijalni“ minimum (tzv. hladni pogon) kulturalnoj ustanovi, a ona sama svojim djelovanjem mora osvojiti vlastito priznanje i napredak; sljedeći i svaki idući uvjet se mora vezati za rad ustanove koja se bavi kulturom. Ali u cjelini, status i položaj određene kulturne ustanova ne smije ovisiti isključivo o snalažljivosti kadra (jer takvih je relativno malo, a i postaju smetnja drugima), odnosno, o njihovoj agresivnosti i menadžerskoj inovativnosti.

14 Recimo, DHK HB, HKD Napredak, Matica hrvatska i druge.15 Status nacionalnih staleških organizacija mogu imati DHK HB, HDLU u BiH,

glazbenika i drugih koji su svojim dostignućima osvojili mjesto u odgojnim i obra-zovnim programima.

16 Lat. industria: radinost

45

45


zaliha za izvanredne intervencije, a ne može ni utjecati na globalna kre-tanja (osim možda u negativnom smislu). Održivost domaćih ustanova, dakle, u temelju nije vezana za tržišnu osnovicu pa prema tomu preporu-ke te vrste za domaću kulturu postaju deplasirane.17

Na kraju, čini se kako osnivanje, održavanje i razvijanje nacionalnih ustanova ima puni smisao i u tom što je sasvim legitimna nacionalna zastupljenost u parlamentu, izvršnoj vlasti i sudstvu i na njoj se inzistira te u dobroj mjeri uz poprilične teškoće provodi; pa zbog čega se to načelo ne bi primjenjivalo i u ovom društvenom segmentu. U kulturnom pogo-nu nema takvih inicijativa, niti naznaka da bi se one mogle pokrenuti, a da bi se kao takve prihvatile i zaživjele. Može se reći da za to još nema pretpostavka, nema sredstava pa da bi tobože trebalo stvoriti ekonomske uvjete pa onda učiniti i taj „trošak“. Kulturne ustanove ne bi trebale biti ono mjesto u koje će se privremeno smještati razni veterani da bi im se imala gdje davati sinekura. Zato, budući da je ovo pitanje vrlo bitno za opstojnost, djelovanje i razvoj Hrvata, treba biti otvoren i odlučan u izno-šenju argumenata o hrvatskoj sposobnosti za kulturu u BiH, o njezinoj prezentaciji na domaćoj i međunarodnoj sceni te o hrvatskoj kulturnoj posebnosti i vrijednosti koja zaslužuje punu pozornost svih na temelju čega se može pridonijeti spoznaji da je rješavanje hrvatskoga pitanja u BiH važno svima koliko i Hrvatima samima. Konačno, treba se oslobodi-ti kompleksa koje su nam svojim programima nametali razni zavojevači, da smo otpad od naroda, Balkanci i tomu slično.

5. Zaključak

Stanje kulturnih institucija Hrvata u BiH je doista svojevrsna depre-sija. Stoga „stanje“, a ne položaj, bolje pogađa bit stvari. Jer položaj je neko mjesto odakle se može negdje poći. A stanje je inertnost, nije proces i odatle je vrlo teško ma gdje krenuti. Hrvati još nisu dosegli položaj za svoje kulturne institucije.

Teška odluka u vezi s konstituiranjem ili integracijom nacionalnih in-stitucija u državnoj zajednici koja „bi i ne bi“ imala takve institucije, nije usvojena. Ono što može čuditi neutralnoga promatrača je to što prevla-dava stav da se ne smije(?) dopustiti jačanje etničkoga (da ne bi preraslo u

17 Izvorno, kulturna industrija ne smije potrošača kulturnih dobara ispuštati iz ruku i kod njega mora savladati svaki otpor. Načelo je da potrošač zadovoljava kulturnu industriju, odnosno, on mora prihvatiti da bude vječiti potrošač, objekt kulturne industrije.

SUVREMENA PITANJA

46

46

negativno nacionalističko) kao kolektivnoga prava. Osobito je pogrešno uvjerenje kako takav stav pridonosi jačanju cjelovitosti BiH ili jačanju patriotizma.

Hrvatsko pitanje u Bosni i Hercegovini je u osnovi pitanje kulture, kako one u užem smislu, tako i u njezinu širem značenju. Ne slijedi se stihija nacionalnoga romantizma nego se osnivanje, održavanje i razvoj institucija mora poticati javnim sredstvima i ne ih nužno i isključivo ve-zati za održivost na tržišnim osnovama, kao kulturnu industriju ili slične obrasce kakvi se preporučuju s globalističkih stajališta.

Ne može se prihvatiti paradigma da treba stvarati najprije materi-jalne i političke uvjete a potom razvijati senzibilnost za kulturu. Napro-tiv, kulturni identitet se održava i razvija usporedo i istodobno s ostalim društvenim segmentima, štoviše, nerijetko prethodi, potiče i usmjerava nacionalni i društveni razvoj. Stoga se ocjenjuje vrlo važnim za rješavanje hrvatskoga pitanja u BiH, predočiti argumente o hrvatskoj sposobnosti za kulturu i njezinim učincima kao bitnim odlikama prema kojima se Hrvati u BiH prepoznaju i uvažavaju. Ne bi bilo suvišno zaviriti i u kul-turnu baštinu koju su Hrvati stvarali na svom trudu i muci te je nudili cijelom svijetu.

Literatura:1. Aristotel: Politika, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1992.2. Enciklopedijski leksikon (Historija), Interpres, Beograd, 1970.3. Filozofska istraživanja, FDH, Zagreb, 2003.4. https://www. kons.gov.ba5. Mileta, Vlatko: Leksikon Europske unije (treće izmijenjeno izda-

nje), Politička kultura, Zagreb, 2003.6. Mišić, Anto: Rječnik filozofskih pojmova, Verbum, Split 2000.7. Politička enciklopedija, Savremena administracija, Beograd, 1976. 8. Pravna enciklopedija, Savremena administracija, Beograd, 1978. 9. Sivrić, Ivan: „Akademije naše svagdašnje“, u Suvremena pitanja, br.

24, MH Mostar i FMPOZ Sveučilišta u Mostaru.10. Sivrić, Ivan: Javno razmišljanje – Mali ogledi o Hrvatima s ovoga svi-

jeta, MH Mostar, 2005.11. Ustav BiH.Ustav HNŽ.12. Ustav F BiH.

47

47


Culture as a sine qua non of the Solution of the Croatian Question

Summary

The paper discusses the Croatian cultural identity in Bosnia and Herzegovina through the analysis of the position and status of the national cultural institu-tions with the aim to confirm the thesis that the Croatian cultural singularity is the way and guarantee for the solution of the Croatian question in Bosnia and Herzegovina. The Croatian question in Bosnia and Herzegovina is basically a question of culture, both in its narrower and wider meaning. Not ignoring the fact that there are no exclusive political questions that do not involve the culture as well, and bearing constantly in mind that they cannot be solved by delegating them to the cultural field, the paper suggests the institutional enforcement of cultural institutions. One does not follow the spontaneity of national roman-ticism, but rather the foundation, maintenance and development of the in-stitutions should be stimulated by public means and not necessarily link them with the sustainability exclusively on the market bases like the cultural indus-try or similar patterns such as are recommended from globalistic standpoints. The paper does not accept the paradigm that one should first create materi-al and political conditions and only then develop the sensibility for culture. On the contrary, identity is kept up and developed parallel with other social segments. What is more, frequently it stimulates and directs national and so-cial development. Therefore we consider it very important for the solution of the Croatian question in Bosnia and Herzegovina to present the arguments about the Croatian ability for culture and its effects as essential characteristics by which the Croats in B&H are recognized and appreciated. Key words: culture, institutions, Croatian question, politics, Croatian identity in B&H.

48

Mario Vasilj Fakultet prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru Alena Letina Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Ivan De Zan, prof. u miru

UDK 371.333:3/5 Primljeno: 28. veljače 2018. Pregledni članak

PowerPoint prezentacija u nastavi prirode i društva

Sažetak

U radu su prikazani zahtjevi za izradbu i uporabu ppt-prezentacije u nasta-vi prirode i društva. Ppt-prezentacija je nastavni medij, izrađen u računal-nom programu, sastavljen od digitalnoga tiska, fotografija i zvuka, grafičkih dijelova, animacija i video materijala. Prikazani su zahtjevi i načini izradbe i uporaba dobre prezentacije u nastavi prirode i društva. Ključne riječi: ppt-prezentacija, izradba i uporaba, multimedijski pristup.

1. Što je PowerPoint prezentacija?

PowerPoint prezentacija (PPT) je nastavni medij, izrađena je u ra-čunalnom programu PowerPoint-u, sastavljena i pripremljena u kombi-naciji: digitalnoga tiska, fotografije i zvuka, grafičkih elemenata, video materijala i animacije.

Prezentacija se sastoji od niza sličica koje na sebi mogu imati tekstove, slike, grafikone, animacije, videozapise itd. (Z. Soldo, 2008).

Prezentacija je nastavni medij uz pomoć kojega učitelj/ica pokazuje, predstavlja, predočuje, izlaže i objašnjava nastavni sadržaj, informacije, ideje i pojmove učenicima/cama. Ranije se to „prezentiralo“ pločom i kredom, plakatima, tiskovinama, dijaprojekcijama, grafoprojekcijama, a danas se prezentacije izrađuju na računalu i pokazuju na ekranu. Učitelj/ica je krajem dvadesetoga stoljeća za osiguranje multimedijskoga pristupa u nastavi trebao/la na sat donijeti niz nastavnih pomagala i sredstava, pri-mjerice, pribor za praktičan istraživački rad, dijaprojektor, magnetofon, grafoskop te projekcijsko platno, danas im to omogućuje računalo, LCD projektor i/ili „pametna ploča“.

49

49

Mario Vasilj − Alena Letina − Ivan De ZanPowerPoint Prezentacija u nastavi Prirode i društva

Kontinuiranim razvojem informacijsko-komunikacijskih tehnolo-gija /IKT/ omogućuje se niz novih zanimljivih primjera i njihove pri-mjene u nastavnom procesu. Multimedijski sustavi posebice pružaju uči-teljima/cama alate i aplikacije pomoću kojih mogu pripremati zanimljive, sustavno pripremljene, multimedijski zahtjevne nastavne materijale iz Prirode i društva. Multimedijski nastavni materijali mogu se rabiti tije-kom nastavnoga procesa u školama ili kao dodatni materijali koji učenici/ce mogu prolaziti samostalno ili uz pomoć svojih učitelja/ica. Informa-cijsko-komunikacijska tehnologija omogućava učiteljima/cama da svoje multimedijske nastavne materijale dostavljaju učenicima/ama uz pomoć multimedijskih CD-ova, pametnih ploča ili najčešće putem interneta.

Primjena multimedijskih sustava neposredno:• potiče učinkovitije usvajanje znanja i vještina• povećava motiviranost učenika• povećava svijest učenika o njegovim postignuća• omogućuje pristup različitim izvorima podataka i informacija• potiče učenika na samostalan rad i rad u projektima s drugim učeni-

cimaomogućuje učenicima da prilagode brzinu usvajanja nastavnih sadržaja svojim psihofizičkim osobinama

• potiče na razvoj informatičke i informacijske pismenosti itd. (Vasilj, M. – Dumančić, M. – De Zan, I., 2009.).

Suvremena istraživanja o uporabi IKT u edukaciji ukazala su na pro-bleme, ali i na njezin pozitivan utjecaj na razvoj učeničkih sposobnosti i kompetencija. Temeljni problem uporabe PowerPoint prezentacije nasta-je ako se nastava ustrojava i doživljava kao svjetlosne efekte (light show), što učitelja/cu svodi na zabavljača (show mana) izvođača prezentacije a ne na voditelja i organizatora nastavnih djelatnosti.

Pozitivan utjecaj PowerPoint prezentacije u nastavi očituje se u: • temeljitoj pripremi učitelja/ice pri izradbi prezentacije • moguće ponovne uporabe cijele prezentacije • promjena pojedinih slajdova prezentacije • cjelovit multimedijski pristup, koji podržava različite stilove učenja• pozitivan utjecaj na motivaciju učenika/ca za razvoj učeničkih infor-

matičkih kompetencija pri dolaženju do novih informacija (A. Leti-na, 2015).

Današnji učitelj/ica ustrojava suvremenu edukaciju učenika i učenica. Riječ edukacija dolazi od latinske riječi educare, što znači izvući. Uzi-majući u obzir da učenje možda nije ništa više od stvaranja obrazaca i razumijevanja iz zbrke, zadaća učitelja/ica bi trebala biti više vezana za njegovanje i izvlačenje i razvijanje urođenih sposobnosti učenika/ca.

SUVREMENA PITANJA

50

50

Joseph Pearce, autor knjige Kraj evolucije (1992), navodi da zapravo ne možemo poučavati učenike; jedino ih možemo staviti u okruženje koje potiče njihovo unaprijed programirano učenje (E. Jensen, 2003).

Pri ustrojavanju suvremene nastave usmjerene na učenike/ce posebnu pozornost valja pokloniti: teoriji višestrukih inteligencija (vizualno-pro-storna, verbalno-lingvistička, logičko-matematička, tjelesno-kinestetička, muzičko-ritmička, socijalna – interpersonalna, osobna – intrapersonalna, prirodna – naturalistička i duhovna – egzistencijalistička (H. Gardner, 1999); biheviorističkim, kognitivnim, konstruktivističkim i kurikulskim teorijama učenja (M. Matijević i T. Topolovčan, 2017).

U suvremeno ustrojenoj nastavi učitelj/ica je vodič, facilitator, koji usmjerava učeničku znatiželju i potiče usvajanje znanja i vještina. Suvre-meno ustrojavanje nastavnih djelatnosti široko otvara vrata raznolikim nastavnim postupcima, koji se mogu primijeniti u učionicama u kojima će poticati učenikovo samopoštovanje, osobno istraživanje i samopouz-danje te stjecanje potrebitih životnih kompetencija. Jedan od nastavnih postupaka je pravilna izradba i uporaba PowerPoint prezentacije u na-stavi. Ona je posebno pogodna velikom broju učenika/ca s naglašenim vizualno-prostornim i verbalno-lingvističkim tipom inteligencije i samo je potpora učitelju/ci u nastavi.

Za izradbu PowerPoint prezentacije rabe se računalni programi od kojih je najpoznatiji PowerPoint – Microsofta ili novija inačica Prezi, koju učenici rado rabe za izradbu osobnih prezentacija.

2. Kako izraditi PowerPoint-prezentaciju?

PowerPoint program je dio Microsoft Office paketa i besplatan je. U programu PowerPoint 2016, najprije valja proći naputke za upozna-vanje s programom i izradbu PowerPoint prezentacije. Nudi se prazna prezentacija za one koji žele stvoriti svoju osobnu prezentaciju, ali i velik broj gotovih logičkih i dizajniranih prezentacija za pojedine djelatnosti. Ponuđene prezentacije imaju svoj naziv (teme s mogućnosti variranja u dizajnu, veličini slajda i oblikovanju pozadine), primjerice, Nebeski, Ion, Kružnica, Pramen (u kojem je izrađena ova prezentacija). Prezentacija se sastoji od sličica (slajdova), kao pojedinačnih ekranskih prikaza (sl. 1).

51

51


Sl. 1: Ustroj PowerPoint prezentacije za nastavu

Pri izradbi prezentacija valja se pridržavati pravila za izradbu dobre prezentacije, koja podiže kvalitetu nastave. Učitelj/ica najprije određuje ustroj PowerPoint prezentacije, iz kojega je vidljiva nastavna jedinica (što ćemo spoznati – sadržaj), mali spoznajni koraci (redoslijed spoznavanja) te sažetak i zaključak (sažimanje što smo novo spoznali).

SUVREMENA PITANJA

52

52

53

53


SUVREMENA PITANJA

54

54

55

55


SUVREMENA PITANJA

56

56

3. Primjena PowerPoint prezentacija u nastavi Prirode i društva

U suvremenoj nastavi Prirode i društva primjena PowerPoint prezen-tacije ima svoje mjesto. Njezina uporaba ovisi o njezinom prinosu učin-kovitosti nastave u razvoju učeničkih sposobnosti i potrebnih životnih kompetencija. Njihovu primjena u nastavi valja započeti već u prvom razredu. Učitelj/ica može sam/a izraditi ppt-prezentaciju rabeći digitalni fotoaparat za snimanje fotografija i kratkih video-zapisa iz svoga nepo-srednoga okružja, primjerice, prvi dani učenika/ca u školi, rad u razredu i izvanučioničkoj nastavi, događaji i proslave u školi i okolini, promjene u okolišu. Na temelju osobnoga praćenja napretka učenika/ca tijekom godine može se izraditi PowerPoint prezentacija Moj prvi razred i na kraju godine podijeliti učenicima/ama kao digitalni zapis o početku nji-hova školovanja. Uz uporabu osobnih fotografija mogu se rabiti i ostale fotografije naselja u kojem se nalazi škola te slike iz udžbenika posebice pri pokazivanju pravilne uporabe udžbenika u procesu stjecanja znanja „učiti kako učiti“. Stvaralaštvo učitelja/ica je vrlo važno i treba ga podržati i poticati.

57

57


Uz osobne ppt-prezentacije mogu se rabiti i prezentacije drugih uči-telja/ica s interneta (www.razredna-nastava.net) te, primjerice, s portala Školska e-knjiga (Školski svijet za + 5, ŠK e priručnik) i drugih izdavača.

U prvom razredu mogu se izraditi i rabiti, primjerice, sljedeće Power-Point prezentacije:

1. Idemo u školu 2. Dom i obitelj3. Živimo u selu4. Od doma do škole5. Godišnja doba6. Jesen na selu7. Prostor oko nas8. Zanimanja u gradu9. Zdravlje i osobna čistoća 10. Kućni ljubimci

U drugom razredu mogu se rabiti, primjerice, sljedeće PowerPoint prezentacije:

1. Obitelj2. Poznajem svoje mjesto (selo, grad, naselje)3. Jesen u zavičaju4. Mjerenje vremena5. Moj zavičaj je (nizinski, brežuljkasti, gorski, primorski)6. Putujemo autobusom7. Zdravlje je najveće bogatstvo8. Kućanski uređaji9. Zaštita i čuvanje okoliša10. Dani kruha

U trećem razredu mogu se izraditi i rabiti u nastavi, primjerice, Po-werPoint prezentacije:

1. Snalaženje u prostoru2. Nastajanje zemljovida3. Moja županija4. Moje županijsko središte5. Sadašnjost, prošlost, budućnost6. Desetljeće – vremenska vrpca7. Moj zavičaj u prošlosti8. Vode u mom zavičaju9. Jadransko more i život u njemGospodarstvo i zaštita okoliša

SUVREMENA PITANJA

58

58

U ovom razredu posebnu pozornost valja pokloniti uvođenju učenika u prirodoslovlje, u poimanje prostora i vremena. Pri poimanju prostora i nastajanja planova naselja i gradova te zemljovida, zemljopisne ili ge-ografske karte, mogu se rabiti videozapisi dobiveni pomoću bespilotne letjelice (dron) s kamerom za snimanje fotografija ili videozapisa iz ptičje perspektive, koji se mogu naći za gotovo svako naselje na internetu ili na besplatnom programu Google Earth. Uporaba ovih programa u nastavi pruža sve mogućnosti dobivanja kvalitetnoga plana i zemljovida svakoga naselja, grada i zavičaja. Tu mogućnost imaju i svi pametni telefoni što svakako valja uporabiti u nastavi i svakodnevnom životu učenika/ca.

U četvrtom razredu mogu se rabiti, primjerice, sljedeće PowerPoint prezentacije:

1. Sunce – uvjet života2. Motrenje i predviđanje vremena3. Život biljke4. Šuma – biljke i životinje u šumi5. Ljudsko tijelo6. Moje tijelo – put do zrelosti7. Zagreb – glavi grad RH8. Dolazak Hrvata u novu domovinu9. Domovinski rat10. Prirodne znamenitosti Republike Hrvatske11. Kulturno-povijesni spomenici Republike Hrvatske12. Gorski krajevi Republike Hrvatske13. Nizinski krajevi Republike Hrvatske

4. Zaključak

Dobro izrađena ppt-prezentacija u nastavi prirode i društva snažna je potpora učitelju/ci posebice prilagođena velikom broju učenika/ca s naglašenim vizualno-prostornim i verbalno-lingvističkim tipom inteli-gencije pozitivno djeluje na podizanje kvalitete nastave. Sama izradba prezentacije od učitelja/učiteljice zahtijeva temeljitu pripremu nastave. U uvodnom dijelu spoznavanja omogućava primjenu motivacijskih igara (prisjećanja, asocijacije) koje potiču učenike/ce na rad. Prezentacija omo-gućava ostvarivanje multimedijskoga pristupa nastavi rabeći pojedine audio i videozapise, primjerice, Bašćanska ploča, Himna Republike Hr-vatske – Lijepa naša, Himna Europske unije – Oda radosti, Lijepa naša

59

59


Hrvatska, Zagreb – Puls of the City, Dubrovnik. Ona omogućava brzo i učinkovito vrednovanje učeničkih postignuća.

Učenicima se nakon uporabe ppt-prezentacije mogu prirediti posebni uručci, koji daju uvid u sadržaj i dodatne materijale za rad nakon uporabe ppt-prezentacije, kao što su pojmovnik, literatura, preporuka za čitanje. Uručak treba biti kratak, jasan i lako čitljiv s dovoljno prostora za bilješ-ke učenika. Tako ppt-prezentacija potiče razvoj učeničkih informatičkih kompetencija potrebnih za suvremeni život.

Preporuka za čitanje:1. Soldo, Z. (2008). Microsoft PowerPoint 2007 IZRADA PREZENTA-

CIJA, Zagreb: Algebra d.o.o.2. Matijević, M. – Topolovčan, T. (2017.). Multimedijska didaktika,

Zagreb, Školska knjiga. d. d., Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.3. De Zan, I. (2005). Metodika nastave prirode i društva, Zagreb: Školska

knjiga. d. d.4. Gabrijelčić, M. (1984). Učimo se – z mislenimi vzorci, Ljubljana: Dr-

žavna založba Slovenije.5. Jensen, E. (2003). Super-nastava, Zagreb, Educa.6. Letina, A. (2017). Računalom podržana nastava Prirode i društva.

Napredak, 3, 297 – 317.7. Mušanović, M. – Vasilj, M. – Kovačević, S. (2014). Vježbe iz didak-

tike, Mostar: Sveučilište u Mostaru, Fakultet prirodoslovno-matema-tičkih i odgojnih znanosti.

8. Vasilj, M. – Dumančić, M. – De Zan, I. (2009). Mogućnosti pri-mjene multimedijskih

sustava u nastavi prirode i društva. ECNSI – 2009. 316 – 320. Mostar.9. (2006). Nastavni plan i program za osnovnu školu, Zagreb: Ministar-

stvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske.10. www.razredna-nastava.net11. https://sites.google.com/site/web20urn/

SUVREMENA PITANJA

60

60

PowerPoint Presentation in Teaching Nature and Society

Summary

The paper presents the requirements for the design and use of the PowerPoint presentation in teaching nature and society. The PowerPoint presentation is a teaching medium made on a computer programme consisting of a digital print, photos and sound, of graphic parts, animations and video materials. The paper presents the requirements and the ways of designing and using a good presentation in teaching nature and science. Key words: PowerPoint presentation, design and use, multimedia approach.

61

Emil Brajković Tomislav Volarić Daniel Vasić Fakultet prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilište u Mostaru

UDK 004.42 Primljeno: 19. veljače 2018. Pregledni članak

Pregled tehnika automatskoga sažimanja teksta

Sažetak

Zbog velike dostupnosti informacija na internetu, dohvaćanje informacije u obliku sažetka koristilo bi velikom broju korisnika. Automatski sustav saži-manja teksta generira sažetak, tj. bitno kraći tekst od izvornoga koji sadr-ži sve važne informacije iz izvornoga dokumenta. Sažetak se može dobiti pomoću ekstrakcijskih i apstrakcijskih metoda. Ovaj rad predstavlja pregled najnovijih ekstrakcijskih pristupa sažimanju teksta. Identificirane su predno-sti i nedostatci tih pristupa. Detaljno su opisani i načini evaluacije sažimanja teksta te je dana rasprava o mogućim pravcima daljnjih istraživanja.Ključne riječi: sažimanje teksta, obradba prirodnoga jezika.

1. Uvod

Automatski sustav sažimanja teksta generira sažetak, tj. skraćeni oblik dokumenta koji sadrži više važnih rečenica odabranih iz dokumenta.

Krajem pedesetih godina započelo je istraživanje sažimanje teksta, a do sada je došlo do velikoga poboljšanja u ovom području (Luhn, 1958). U ovom su području istraživanja razvijene brojne tehnike i pristupi ( Jones, 2007). Sažetak generiran automatskim sažimanjem teksta trebao bi se sastojati od najrelevantnijih informacija u dokumentu, a istodobno bi tre-bao zauzeti bitno manje prostora nego originalni tekst. Ipak, automatsko generiranje sažetka je složena zadaća. Postoje mnoga pitanja kao što su redundancija, vremenska dimenzija, ko-referencija, određivanje važnosti rečenica, a posebna pozornost je potrebna prilikom sažimanja višestru-koga broja dokumenata, čim se taj zadatak čini još složenijim (Goldsta-in i dr., 2000). S porastom on-line izdavaštva, velikim brojem korisnika interneta i brzim razvojem elektroničke uprave, pojavila se potreba za

SUVREMENA PITANJA

62

62

sažimanjem teksta. Kako tehnologije informacijske komunikacije ra-stu velikom brzinom, velik broj elektronskih dokumenata dostupan je on-line i korisnici se suočavaju s poteškoćama u pronalaženju relevan-tnih informacija. Na internetu postoje velike zbirke tekstova o različitim temama. To za posljedicu ima redundantnost u tekstovima dostupnim on-line. Korisnici se iscrpljuju čitajući velike količine nebitnoga teksta umjesto da se usmjere na čitanje mnogih važnih i zanimljivih dokume-nata. Zbog toga je danas potreban robustan sustav sažimanja teksta. Ovi sustavi mogu komprimirati informacije iz različitih dokumenata u kraći tekst, što čini čitljiv sažetak (Yang i Wang, 2008), (Harabagiu i Lacatusu, 2010). Razmatraju se četiri glavna cilja: pokrivenost informacija, infor-macijski značaj, redundancija u informacijama i kohezija u tekstu (Huang i dr., 2010). Razvijena su dva pristupa u sažimanju teksta koji se mogu svrstati u ekstrakcijsku i apstrakcijsku metodu. Metoda ekstrakcijskoga sažetka sastoji se od ekstrakcija važnih rečenica iz izvornoga dokumenta i predstavljanja tih rečenica u istom redoslijedu kao u izvornom doku-mentu. Važnost rečenica određuje se težinom svake rečenice temeljene na statističkim i jezičnim obilježjima. Apstrakcijske metode sažimanja se sastoje od razumijevanja glavnih pojmova u izvornom dokumentu i prikazivanja tih pojmova na kraći način. To zahtijeva ljudsko znanje, sta-tističke metode i jezične metode. U ovom radu dan je poseban osvrt na nove vrste sažimanja teksta koje su se pojavile posljednjih godina kao što su teorija grafova, latentna semantička analiza (engl. Latent Semantic Analza), neizrazita logika (engl. fuzzy logic) i druge metode i tehnike. Ostatak rada je organiziran na način kako slijedi.

U drugom poglavlju opisuju se vrste sažimanja teksta. Treće poglav-lje opisuje ekstrakcijske pristupe sažimanju teksta. U četvrtom poglavlju dan je pregled postojećih algoritama za ekstrakcijsko sažimanje teksta. U petom poglavlju kratko se opisuju apstrakcijske metode sažimanja teksta. U šestom poglavlju opisane su dvije metode za evaluaciju sažetaka teksta. Sedmo poglavlje donosi moguće pravce daljnjega istraživanja te zaključak rada.

2. Vrste sažimanja teksta

Na temelju broja dokumenata, postoje sažetci jednoga i sažetci više dokumenata (Zajic, Dorr i Lin, 2008), (Fattah i Ren, GA, MR, FFNN, PNN and GMM based models for automatic text summarization, 2009). Sažetak jednoga dokumenta generira se iz jednoga dokumenta, dok se za sažetak više dokumenata rabe mnogi dokumenti za generiranje sa-

63

63

Emil Brajković − Tomislav Volarić − Daniel Vasić PrEglEd tEhnika automatskoga sažimanja tEksta

žetka. Sažimanje pojedinačnoga dokumenta proširuje se kako bi se ge-nerirao sažetak više dokumenata. No, zadaća sažetka više dokumenata je teža nego zadatak sažimanja pojedinačnih dokumenata. Redundancija je jedan od najvećih problema u sažetku više dokumenata. Postoje neki sustavi koji se bave zalihostima tako što će najprije odabrati rečenice na početku stavka, a zatim mjeriti sličnost sljedeće rečenice s već odabranim rečenicama i ako se ta rečenica sastoji od relevantnoga novoga sadržaja samo u tom slučaju će ta rečenica biti odabrana za sažetak (Sarkar, 2010). MMR metoda (maksimalna marginalna važnost) predložena je za sma-njenje redundancije (Carbonell i Goldstein, 1998). Istraživači iz cijeloga svijeta istražuju različite metode za postizanje najboljih rezultata u saži-manju više dokumenata (Tao i dr., 2009), (Wang i dr., 2011).

Ekstrakcijsko sažimanje također je vrsta sažetka dokumenta. Ekstrak-cijski sažetak generira se odabirom više relevantnih rečenica iz izvornoga dokumenta. Duljina sažetka ovisi o stopi kompresije. To je jednostavna i robusna metoda za sažimanje teksta. Ovdje se neki rezultati značajnosti dodjeljuju rečenicama u dokumentima, a zatim se visoko rangirane reče-nice odabiru za generiranje sažetka.

Za razliku od ekstrakcijskoga sažetka, apstrakcijski sažetak uključuje riječi različite od onih koje se pojavljuju u izvornom dokumentu. Stoga se apstrakcijski sažetak sastoji od ideja ili koncepata preuzetih iz izvornoga dokumenta, ali koji se tumače i prikazuju u različitom obliku. Kako je ov-dje potrebna opsežna obradba prirodnoga jezika, apstrakcijsko sažimanje teksta mnogo je složenije od ekstrakcijskoga sažimanja. Zbog manje slo-ženosti ekstrakcijski sažetak je postao standard u sažimanju dokumenata.

Sažimanje teksta se može podijeliti i na sljedeći način: generički ili usmjereni na upit (Ouyang i dr., 2011). Sažetci usmjereni na teme ili usredotočeni na korisnike druga su imena za sažetke usmjerene na upit. Takav sažetak uključuje sadržaj povezan s upitom, dok opći smisao poda-taka koji se nalaze u dokumentu čini generički sažetak.

Sažimanje teksta može se raditi kao nadzirano strojno učenje ili ne-nadzirano strojno učenje (Riedhammer, Favre i Hakkani-Tur, 2010). Po-dacti za treniranje potrebni su u nadziranom sustavu strojnoga učenja za odabir važnoga sadržaja iz dokumenata. Potrebna je velika količina označenih podataka za tehnike nadziranoga strojnoga učenja. Ovi sustavi su adresirani na razini rečenice kao dvije klase klasifikacije u kojem su rečenice koje pripadaju sažetku nazvane pozitivni uzorci a rečenice koje nisu sadržane u sažetku nazivaju se negativni uzorci (Chali i Hasan, 2012). Za klasifikaciju rečenica rabe se neke popularne metode klasifikacije kao što su Support Vector Machine (SVM) (Ouyang i dr., 2011) i neuronske mreže (Fattah i Ren, GA, MR, FFNN, PNN and GMM based models

SUVREMENA PITANJA

64

64

for automatic text summarization, 2009). S druge strane, nenadzirani su-stavi ne zahtijevaju nikakve podatke za treniranje. Oni generiraju sažetak pristupanjem samo odabranim dokumentima. Dakle, oni su prikladni za sve novopromatrane podatke bez ikakvih naprednih modifikacija. Takvi sustavi primjenjuju heuristička pravila za izdvajanje relevantnih rečenica i generiranje sažetka (Fattah i Ren, GA, MR, FFNN, PNN and GMM based models for automatic text summarization, 2009). Tehnika koja se primjenjuje u sustavima bez nadzora je klasteriranje. Na temelju stila izlaza postoje dvije vrste sažetaka: indikativni i informativni sažetci.

Indikativni sažetci govore o čem se radi u dokumentu. Oni daju in-formacije o temi dokumenta. Informativni sažetci, koji pokrivaju teme, daju cjelokupnu informaciju u razrađenom obliku. Postoji još jedan sa-žetak sličan njima, kritički ocjenjivački sažetak. Ovi sažetci sastoje se od pogleda autora o određenoj temi i sadrže mišljenja, recenzije, preporuke, povratne informacije itd. Na primjer, recenzenti pregledavaju istraživački rad za časopise i konferencije i vraćaju svoje vrijedne povratne informa-cije kandidatu koji uključuje ili prihvaćanje, odbijanje ili prihvaćanje rada s nekim izmjenama.

Prema broju jezika postoje tri vrste sažetaka: višejezični, jednojezični i jezično neovisni sažetci. Kada je jezik izvornoga i ciljanoga dokumenta isti, to je jednojezični sustav sažimanja. Kada je izvorni dokument na više jezika kao što su engleski, njemački i slično, sažetak se također generira na tim jezicima, i tada je to sustav višejezičnoga sažetka. Ako je izvorni dokument na engleskom jeziku, a sažetak generiran na njemačkom ili na bilo kojem drugom jeziku osim engleskoga jezika, tada je to sustav neovisan o jeziku.

Drugi uobičajeni tip je sažimanje teksta na webu. Danas se korisnici suočavaju s obiljem informacija na internetu. Web-stranice na internetu udvostručuju se svake godine. Neke tražilice poput Google, Alta Viste itd. pomažu korisnicima da pronađu informacije koje su im potrebne, ali vraćaju popis velikoga broja web-stranica za jedan upit. Zbog toga korisnici moraju proći kroz više stranica kako bi znali koji su dokumenti relevantni a koji nisu i zato većina korisnika odustaje od pretraživanja pri prvom pokušaju. Zbog toga tehnike sažimanje teksta na webu komprimi-raju važne informacije prisutne na web-stranicama. U [16] predložena je tražilica koja može sažeti klastere povezanih dokumenata te koji korisni-cima mogu pomoći sustavno istražiti rezultate pretraživanja.

Sažimanje teksta na temelju e-pošte također je vrsta sažetka u kojem su sažeti e-mail razgovori. E-pošta je postala učinkovit način komunika-cije zbog velike brzine isporuke i malih troškova. E-poruke se gomilaju u pristigloj pošti zbog čega dolazi do problema s preopterećenjem e-pošte

65

65


te se troši puno vremena za čitanje, sortiranje i arhiviranje dolaznih po-ruka e-pošte. Postoje i neke druge primjene sažetaka e-pošte. U svijetu poslovanja, sažetak e-pošte može se upotrebljavati kao korporativna me-morija gdje sažetci sadrže sve poslovne odluke donesene u prošlosti.

Personalizirani sažetci sadrže konkretne informacije koje korisnik želi imati. Različiti potrošači imaju različite zahtjeve pa takvi sustavi nakon određivanja korisničkih profila odabiru bitan sadržaj za izradbu sažetka. U ažuriranim sažetcima smatra se da potrošači imaju osnovne informaci-je o temi i zahtijevaju samo aktualna ažuriranja o temi. Web 2.0 je izazvao razvoj nekih novih vrsta web-stranica poput društvenih mrežnih stranica, foruma, blogova gdje korisnici prikazuju svoje osjećaje ili daju recenzije o proizvodu, entitetu, usluzi ili temi. To je dovelo do pojave sažetaka na temelju osjećaja.

Sažimanje teksta i analiza sentimenta zajedno čine ispitivanje mišlje-nja i služe generiranju takvih sažetaka. U takvim sažetcima mišljenja se inicijalno otkrivaju i klasificiraju na temelju subjektivnosti, a zatim na temelju polariteta (pozitivno, negativno ili neutralno) (Pang i Lee, 2008).

Sažetci anketiranja daju normalan pregled određene teme ili entiteta. Te ankete su obično dugačke jer sadrže najvažnije činjenice, glede oso-be, mjesta ili bilo kojega drugoga entiteta. Sažetci anketiranja, biografski sažetci i članci s Wikipedije, spadaju u ovu kategoriju. Tablica 1 opisuje različite vrste sažetaka zajedno s faktorima koji određuju tip sažetka.

Tablica 1: Vrste sažimanja teksta

vrsta sažimanja teksta faktori

sažimanje jednoga ili više dokumenata broj dokumenata

ekstrakcijsko ili apstrakcijsko izlaz u ekstrakcijskom ili apstrakcijskom obliku

generičko i upitno namjena, općenito ili upitno povezani podatci

nadgledano i nenadgledano dostupnost trening-podatakajednojezično, višejezično i neovisno o

jeziku jezik

web-sažimanje za sažimanje teksta na web-stranicamae-mail za sažimanje e-mail porukaosobna informacije specifične za osobne namjene

ažuriranja tekuća ažuriranje zahtijevanih temamišljenja i stavovi detektiranje stavova i mišljenja

ankete važne činjenica o osobama, mjestima ili o drugim entitetima

SUVREMENA PITANJA

66

66

3. Ekstrakcijski pristupi za generiranje sažetaka

A) Statistički utemeljeni pristupi Statistički utemeljeni pristupi bave se nekim statističkim značajka-

ma koje pomažu u izdvajanju važnih rečenica i riječi iz izvornoga teksta. Ove su tehnike neovisne od bilo kojega jezika, tako da ako se sažimanje izrađuje pomoću ovih tehnika onda se može sažeti tekst na bilo kojem jeziku. Ove tehnike ne zahtijevaju dodatno jezično znanje ili složenu je-zičnu obradbu (Youngjoong i Jungyun, 2008). Također, zahtijevaju manje procesorske snage i kapaciteta radne memorije računala. Neke od sta-tističkih značajka su položaj rečenice, pozitivna ključna riječ (na temelju broja učestalosti), negativna ključna riječ (ovisno o učestalosti frekvenci-je), središnje rečenice (tj. sličnost s drugim rečenicama), sličnost rečenice s naslovom, relativna duljina rečenice, prisutnost numeričkih podataka u rečenici, prisutnost vlastite imenice u rečenici itd. (Ouyang i dr., 2011). Dakle, za svaku rečenicu u dokumentu rezultat se izračunava i visoko ocijenjene rečenice su odabrane za generiranje sažetka. Svaka od gore na-vedenih značajka dodjeljuje težinu riječima. Na temelju tih težina bodovi se dodjeljuju rečenicama, a zatim se visoko rangirane rečenice odabiru za generiranje sažetka.

B) Tematski utemeljeni pristupiTema je predmet dokumenta, tj. o čem se radi u dokumentu. U Hu-

anga i dr. (Huang i dr., 2010), struktura teme određena je tematskim pojmovima koje predstavljaju događaji koji se često javljaju u zbirci doku-menata. U ovom se radu teme prikazuju na pet različitih načina:• oznake teme: sugeriraju da je potrebna zbirka pojmova za izražavanje

teme dokumenta (Lin i Hovy, 2000)• poboljšane oznake tema: isto kao za oznaku teme, s tim da su važni

odnosi otkriveni između dva tematska pojma• tematske oznake: dokumenti se prvo segmentiraju pomoću algori-

tma (Hearst, 1997). tada se teme dodjeljuju nekim oznakama kako bi ih kasnije mogli svrstati

• modeliranje strukture sadržaja dokumenata: tekstovi koje proizvodi određeni model sadržaja opisuju određenu temu

• predlošci: ovdje su identificirani određeni entiteti ili činjenice.

67

67


C) Pristupi utemeljeni na grafikonimaNa grafikonu predstavljeni tekstualni elementi (riječi ili rečenice)

predstavljaju čvorove koji su povezani rubovima u jednu cjelinu koja predstavlja tekst. Prema Erkanu i Radevu (Erkan i Radev, 2011) pred-ložen je LexRank kao sustav sažetka za više dokumenata u kojima su prikazane odabrane rečenice na grafikonu za koje se očekuje da su dio sažetka. Ako je sličnost između dvije rečenice iznad određenoga ograni-čenja, onda među njima postoji veza u grafikonu Nakon što je mreža na-pravljena, sustav odabire važne rečenice izvršavanjem slučajnoga hoda na grafikonu. Napravljen je sustav GRAPHSUM, koji pravi sažetak s općim namjenama na temelju grafikona koji predstavlja korelacije između više pojmova otkrivanjem pravila pridruživanja (Baralisa i dr., 2013).

D) Pristupi utemeljeni na diskursuOvaj se pristup upotrebljava u lingvističkim tehnikama za automat-

sko sažimanje teksta. Ovdje se otkrivaju odnosi diskursa u tekstu. Od-nosi s diskursom predstavljaju veze između rečenica i dijelova u tekstu. Predložena je teorija retoričke strukture (RST) u računalnoj lingvističkoj domeni koja djeluje kao struktura diskursa (Mann i Thompson, 1988). RST ima dva glavna aspekta: (a) koherentni tekstovi sadrže nekoliko je-dinica, međusobno povezanih retoričkim odnosima; (b) u koherentnim tekstovima mora postojati neka vrsta odnosa između različitih dijelova teksta. Koherencija i kohezija dva su glavna bitna pitanja u sažetku tek-sta. Jezični pristupi korisni su za razumijevanje značenja dokumenta za automatsko sažimanje teksta.

E) Pristupi zasnovani na strojnom učenjuAutomatsko sažimanje na temelju strojnoga učenja uči iz već posto-

jećih sažetaka konkretnih tekstova. Može se rabiti nadzirano, nenadzi-rano ili polu-nadzirano strojno učenje. U nadziranom pristupu, nalazi se zbirka dokumenata i njihovih ljudskih generiranih sažetaka tako da se od njih mogu naučiti korisne karakteristike rečenica. Sažetak koji rabi nadzirano strojno učenje klasificira svaku rečenicu teksta u dvije klase „sažetak“ ili „ne-sažetak“ uz pomoć skupa za treniranje.

Potrebna je velika količina označenih podataka za svrhu učenja (Fattah, A hybrid machine learning model for multi-document summa-rization, 2014). Matematička regresija (Ouyang i dr., 2011), stabla od-lučivanja, neuronske mreže (Fattah i Ren, GA, MR, FFNN, PNN and GMM based models for automatic text summarization, 2009), su neki od

SUVREMENA PITANJA

68

68

nadziranih algoritama strojnoga učenja. S druge strane, nenadzirani su-stavi ne zahtijevaju nikakve podatke za treniranje. Oni generiraju sažetak pristupanjem samo ciljanim dokumentima. Pokušavaju otkriti skrivenu strukturu u neoznačenim podatcima. Dakle, oni su prikladni za sve no-vopromatrane podatke bez ikakvih naprednih modifikacija. Takvi sustavi primjenjuju heuristička pravila za izdvajanje visoko relevantnih rečenica i generiranje sažetka. Grupiranje i skriveni Markovljev model neki su od primjera tehnika nenadziranoga strojnoga učenja. Genetički algo-ritmi (GA) (Mendozaab i dr., 2014) također su vrsta strojnoga učenja. Genetički algoritam radi heuristička istraživanja na procesu prirodnoga odabira. Pripada kategoriji evolucijskih algoritama, koji rješavaju proble-me optimizacije pomoću pristupa koji se temelje na prirodnoj evoluciji kao što su mutacija, nasljedstvo, križanje i selekcija. Polunadzirane tehni-ke učenja zahtijevaju označene i neoznačene podatke kako bi se stvorila odgovarajuća funkcija ili klasifikator.

4. Postojeći pristupi ekstrakcijskoga sažimanja teksta

Ekstrakcijski sažetak generira sažetak odabirom više relevantnih re-čenica iz izvornoga dokumenta. Duljina sažetka ovisi o stopi kompresije. To je jednostavna i robusna metoda za sažimanje teksta. Ovdje se neki rezultati značajnosti dodjeljuju rečenicama u dokumentima, a zatim se visoko rangirane rečenice odabiru za generiranje sažetka. Ovo poglavlje opisuje neke pristupe ekstrakcijskoga sažimanja teksta.

A) Latentna semantička analiza LSAPredložene su dvije nove tehnike za automatsko sažimanje teksta:

modificirani pristup temeljen na korpusu (MCBA) i latentna semantička analiza (LSA + TRM) (Yeh i dr., 2005). MCBA, kao alat za treniranje, ovisi o bodovnoj funkciji i analizira važne značajke za generiranje saže-taka kao što su pozicija (Pos) ključne riječ, ključna riječ, sličnost naslo-vu (R2T) i Centrality (Cen). Za poboljšanje ovoga korpusnoga pristupa upotrebljavaju se dvije nove ideje: (a) kako bi se označila važnost razli-čitih položaja rečenice, napravljeno je rangiranje rečenica, (b) genetički algoritam (GA) za dobivanje odgovarajuće kombinacije težina značajka (Nilsson, 1996). LSA + TRM pristup rabi LSA (Deerwester i dr., 1990). LSA se upotrebljava za izdvajanje latentnih struktura iz dokumenta. MCBA i LSA + TRM pristup se usredotočuju na sažimanje pojedinač-nih dokumenata i izradbu indikativnih sažetaka temeljenih na ekstraktu.

69

69


B) Ekstrakcija informacija pomoću tehnike apstrakcije na temelju rečeniceRazrađen je novi kvantitativni model za izradbu sažetka koji izvlači

rečenice iz visoko relevantnoga dijela teksta. U tom pristupu primjenjuje se metoda taloženja lingvističke ekstrakcije. Ovaj pristup obavlja ekstrak-ciju informacija putem tehnike apstrakcije temeljene na rečenici. Izrađuje se diskursna mreža za predstavljanje diskursa koja ne samo da uključuje granice rečenice, nego također promatra tekst koji se sastoji od među-sobno povezanih dijelova kao jednu jedinicu umjesto izoliranih rečenica u nizu. U diskursnoj mreži segment diskursa je najmanja jedinica inte-rakcije. U ovom pristupu tekstualni kontinuitet se rabi za kombiniranje segmenata zajedno putem diskurzivne mreže. Kohezija i koherentnost su dva kvantitativna koeficijenta za procjenu količine kontinuiteta diskursa. Povezanost između rečenica u bliskim segmentima predstavlja koheziju i opisana je u tekstu pomoću pragmatičnih i semantičkih odnosa između rečenica i rečenica. Različiti čimbenici za kohezije koji se uzimaju u obzir su: referentna kohezija (Kintsch i van Dijk, 1978), leksička kohezija te glagolsko povezivanje.

C) Razumijevanje i sažimanje teksta putem rešetke koncepta dokumentaRazvijena je struktura podataka nazvana Document Concept Lattice

(DCL), u kojoj su pojmovi izvornoga dokumenta predstavljeni izravnim acikličkim grafikonom tako da je skup pojmova koji se preklapaju pred-stavljen čvorovima (Ye i dr., 2007). Ovdje su pojmovi riječi koje pred-stavljaju konkretne entitete i njihove odgovarajuće postupke. Pojmovi ukazuju na važne činjenice i pomažu odgovoriti na važna pitanja. Kroz DCL algoritam sažetka odabire globalno optimalan skup rečenica koje predstavljaju maksimalan broj mogućih koncepata uz uporabu minimal-noga broja riječi. Za istraživanje DCL-ovoga pretraživačkoga prostora, dinamičko programiranje se provodi u zadana tri koraka: (a) odabire se skup važnih unutarnjih čvorova, (b) odabiru se rečenice s najvišom re-prezentativnom snagom iz ovih odabranih važnih unutarnjih čvorova i (c) nakon promatranja broja kombinacija odabranih rečenica odabrana je najbolja kombinacija koja dovodi do minimalnoga gubitka odgovora. Naposljetku, ovaj algoritam daje izlazni sažetak s nizom rečenica koje predstavljaju najvišu reprezentativnu moć.

D) Ekstrakcija rečenice kroz kontekstualne informacije i statistički utemeljeno sažimanje teksta

U [18] predložena je učinkovita metoda za sažimanje teksta u kojem se selektiraju važne rečenice primjenom kontekstualnih informacija i sta-

SUVREMENA PITANJA

70

70

tističkih pristupa. U ovoj metodi se u početku kombiniraju dvije uzastopne rečenice kako bi se formirao Bi-Gram Pseudo Sentence (BGPS) pomoću kliznoga mehanizma koji rješava problem rasprostranjenosti uzrokovan dobivanjem značajka iz jedne rečenice, budući da BGPS sadrži veći broj značajka (riječi) od jedne rečenice (Youngjoong Ko, 2004). Predložena tehnika obavlja zadatke ekstrakcije dvaju različitih tipova. U prvoj fazi iz ciljnoga dokumenta odabiru se mnogi relevantni BGPS. Svaki odabrani BGPS potom se dijeli na dvije pojedinačne rečenice. U drugoj fazi rad se obavlja na odvojenim rečenicama i za izradbu konačnoga sažetka bit će izvađene važne rečenice. Ovdje rabljene hibridne statističke ekstrakcijske metode su: metoda naslova, metoda lokacije, metoda srodnosti združiva-nja te metoda učestalosti.

E) Sažimanje e-pošte kroz konverzacijsku koheziju i subjektivno mišljenje

Prema izvoru [33] predloženi su novi pristupi za sažimanje e-mail razgovora. U početku grafikoncitata fragmenta izgrađen je s razgovorom koji uključuje nekoliko e-poruka u kojima čvorovi predstavljaju različi-te fragmente i rubovi predstavljaju odnos odgovora među fragmentima. Zatim ovaj fragment grafikona pomaže da se formira rečenični grafikon-tako da različiti čvorovi u ovom grafikonu predstavljaju rečenicu u e-mail razgovoru. Kako bi se dodijelile težine na rubovima, istražuju se tri vrste mjera za koheziju: ključne riječi, semantička sličnost i kosinusna sličnost. Kosinusna sličnost koristi rabi vektorsku reprezentaciju teksta. Kut izme-đu dva vektora je određen kosinusom toga kuta. Zadatak ekstrakcijskoga sažetka smatra se problemom rangiranja čvorova. Zbog toga se za izraču-navanje bodova svake rečenice (čvor) koriste upotrebljavaju generalizirani ClueWordSummarizer (CWS) i Page-Rank, tj. dva pristupa zasnovana na grafičkom prikazu, a zatim se visoko rangirane rečenice koriste rabe za generiranje sažetka (Carenin, Ng i Zhou 2007) (Carenin, Ng i Zhou, 2007).

F) Sažimanje teksta uporabom složenoga mrežnoga pristupaPrema izvoru (Antiqueira i dr., 2009) razvijena je tehnika koja se te-

melji na složenoj mreži za ekstrakcijsko sažimanje teksta. Ovaj pristup rabi rečenice u jednostavnoj mreži koja treba samo plitku predobradbu teksta. Izvorni tekst predstavljen je mrežom tako da svaka izvorna reče-nica predstavlja čvor, a rub se formira povezivanjem dvaju čvorova ako njihove odgovarajuće rečenice imaju najmanje jednu zajedničku riječ. U mreži postoji ograničenje broja rubova s obzirom na same osnove ime-

71

71


nica. U predloženoj metodi u početku se izvodi predobradba u izvornom tekstu u kojem se obavlja identifikacija granica rečenice. Tada je unaprijed obrađeni tekst raspoređen u mrežnom prikazu na temelju susjednih i te-žinskih matrica redoslijeda NxN gdje je N broj čvorova ili rečenica. Mje-renja mreže ocjenjuju se pomoću gore definiranih matrica i svaki čvor se dodjeljuje rangom. Zatim se bira n čvorova od početka rangiranja kako bi formirali sažetak, gdje n ovisi o veličini kompresije. Sedam mrežnih mje-renja (stupanj, najkraći put, indeks lokala, d-prstenovi, k-jezgre, w-cuts, povezanost) rabi se za razvoj četrnaest različitih strategija sažimanja.

G) Generičko sažimanje dokumenata putem ne-negativnih faktorizacija matrice

Prema Leeu i dr. (Lee i dr., 2009) predložen je novi pregled za gene-ričke dokumente kroz ne-negativnu matričnu faktorizaciju (NMF). Za odabir rečenice pojedinačni vektori se upotrebljavaju u latentnoj seman-tičkoj analizi (LSA) i mogu imati negativne vrijednosti, Stoga, metode sažimanja temeljene na LSA ne mogu odabrati smislene rečenice. Zato u predloženoj metodi, komponente semantičkih značajki vektori, u pot-punosti sadrže ne-negativne vrijednosti i oni su također tako rijetki da se semantičke značajke mogu interpretirati vrlo dobro. Kombinacija nekih relevantnih semantičkih značajka u linearnom redu može se upotrijebiti za predstavljanje rečenice. Dakle, pod-teme prisutne u dokumentu mogu se vrlo dobro otkriti i postoji veća vjerojatnost izdvajanja relevantnih re-čenica.

H) Automatsko sažimanje teksta rabeći MR, GA i PNN modeleRazvijene su metode poboljšanja odabira sadržaja u automatskom sa-

žetku teksta uz pomoć nekoliko statističkih značajka (Fattah i Ren, GA, MR, FFNN, PNN and GMM based models for automatic text summa-rization, 2009). Ova metoda, koja se može formirati kao sažetak, usre-dotočuje se na različite statističke značajke u svakoj rečenici za izradbu sažetaka. Ove značajke su: položaj rečenice (pos), ključna riječ, sličnost rečenice u odnosu na naslov (R2T), centralitet rečenice (Cen), prisutnost entiteta naziva u rečenici (PNE), prisutnost brojeva u rečenici (PN), prsni put rečenice (BP), relativna dužina kazne (RL) i agregatna sličnost (AS). Kombinirajući sve te značajke, genetički algoritam (GA) i matematič-ka regresija (MR) kao modeli se obučavaju za dobivanje odgovarajuće kombinacije težina značajka. Za klasifikaciju rečenica upotrebljava se i neuronska mreža zasnovana na teoriji vjerojatnosti (PNN).

SUVREMENA PITANJA

72

72

I) Sažimanje više dokumenata na temelju upita primjenom modela regresije

Prema izvoru [13] predložen je pristup u kojem se primjenjuju regre-sijski modeli za rangiranje rečenica u sažetku višestrukih dokumenata na temelju upitnika. U ovom se pristupu rabi sedam značajka za odabir važ-nih rečenica u sažetku višestrukih dokumenata temeljenih na upitima u kojima su tri značajke ovisne o upitu, kao što su podudaranje entiteta, po-dudaranje riječi i semantičko podudaranje, a četiri su značajke neovisne o upitima, kao što je rečenica i imenovani entitet. Prije svega, ljudski sažetci stvaraju podatke o „pseudo“ treningu. Zatim se ovi podatci o treningu i njihov skup dokumenata razvijaju i uspoređuju različiti pristupi temeljeni na tehnici susjednih riječi koji izračunavaju rezultate relevantnosti reče-nica. Zatim se s pomoću ovih trening-podataka nauči funkcija mapira-nja zbirkom značajka rečenica koje su prethodno definirane. Nakon toga važnost rečenice je određena u testnim podatcima kroz tu funkciju. Za regresijske modele učenja, učinkovit skup podataka o obuci treba ove dvi-je važne stvari: (a) odgovarajući skup tema s ispravno napisanim ručnim sažetcima i (b) prikladan način za izračunavanje relevantnosti rečenica.

J) Maksimalna pokrivenost i minimalna redundancija u sažetku tekstaNapravljen je model nenadziranoga sažimanja generičkoga teksta kao

cijeli broj (ILP) koji izravno identificira važne rečenice iz dokumenta, i sastoji se od relevantnoga sadržaja cijeloga dokumenta (Alguliev i dr., 2011). Ovaj pristup naziva se maksimalna pokrivenost i minimalna redu-ndancija (MCMR). Ovaj pristup pokušava optimizirati tri važne karak-teristike sažetka: (a) relevantnost, (b) redundancija i (c) duljina. Odabire se podskup rečenica koji pokriva relevantni tekst zbirke dokumenata. Zatim se sličnost izračunava između sažetka te prikupljanih dokumenata pomoću NGD sličnosti (normalizirana Google udaljenost) (Cilibrasi i Vitanyi, 2007) i kosinusa sličnosti i ta sličnost treba biti maksimalna. Konačno je definirana jedna objektivna funkcija koja treba garantirati da će se sažetak sastojati od važnih sadržaja prisutnih u zbirci dokumenata, kao i da sažetak ne će imati velik broj rečenica. U isto vrijeme postoji ograničenje duljine sažetka. Konačno, ciljna funkcija formira se linear-nim kombiniranjem. Ta je funkcionalnost temeljena na sličnosti kosinusa i funkcije sličnosti temeljena na NGD-u i ova kombinirana objektivna funkcija također treba biti maksimizirana. Ovaj pristup sažimanja provo-di se kao optimizacijski problem koji pokušava riješiti problem globalno. Algoritmi koji se upotrebljavaju za rješavanje problema ILP su: algoritam podružnice i veze i algoritam optimizacije binarnih nizova.

73

73


5. Apstrakcijski pristupi za sažimanje teksta

Apstrakcijski sažetak teksta uključuje riječi i fraze različite od onih koje se pojavljuju u izvornom dokumentu. Stoga se apstrakcijski sažetak sastoji od ideja ili koncepata preuzetih iz originalnoga dokumenta, ali se reinterpretiraju i prikazuju u nekom drugom obliku. Potrebna je opsežna obradba prirodnoga jezika. Stoga je mnogo složeniji od ekstrakcijskoga sažimanja teksta.

6. Evaluacija sažimanja teksta

Procjena sažetka je vrlo važan zadatak u području automatskoga sa-žimanja teksta. Vrjednovanje sažetka osim unaprjeđivanja razvoja resur-sa i infrastrukture koji se mogu rabiti pomaže u usporedbi i replikaciji rezultata i tim povećava mogućnosti za poboljšanje rezultata. Međutim, praktički je nemoguće ručno procijeniti više dokumenata za dobivanje nepristranoga prikaza. Stoga su potrebni pouzdani automatski mjerni podatci za brzu i dosljednu procjenu. Evaluacija sažetka je i izazovan posao jer ljudima nije lako znati kakve bi informacije trebale biti prisutne u sažetku. Informacije se mijenjaju u skladu sa svrhom sažetka i auto-matsko bilježenje ovih podatka je težak zadatak. Postoje dva načina za određivanje kvalitete sažimanja teksta:• ekstrinzična procjena: određuje kvalitetu sažetka na temelju načina

na koji sažetak utječe na druge probleme (razvrstavanje teksta, do-hvaćanje informacija, odgovor na pitanje), tj. sažetak je dobar ako pruža pomoć u rješavanju drugih problema; različite metode za ek-strinzičnu evaluaciju su:• procjena relevantnosti: ovdje se upotrebljavaju različite metode za

procjenu relevantnosti teme koja se nalazi u sažetku ili izvornom dokumentu

• čitanje s razumijevanjem: određuje može li korisnik odgovoriti na pitanja iz testova s višestrukim izborom nakon čitanja sažetka

• intrinzična procjena: određuje kvalitetu sažetka na temelju pokrive-nosti između strojno sastavljenoga sažetka i sažetka sastavljenoga od ljudi. Kvaliteta ili informativnost dva su važna aspekta na temelju kojih se procjenjuje sažetak. Obično se informativnost sažetka pro-cjenjuje usporedbom s ljudskim sažetkom, tj. referentnim sažetkom. Postoji još jedna paradigma, tj. vjernost izvoru koja provjerava sadrži li sažetak iste ili slične sadržaje kao u izvornom dokumentu. Postoji problem s ovom metodom, tj. kako znati koji su koncepti u doku-mentu relevantni i koji nisu.

SUVREMENA PITANJA

74

74

7. Zaključak

Automatsko sažimanje teksta je zanimljivo područje istraživanja i ima širok raspon primjena. Najbolje metode za sažimanje teksta su ekstrak-cijske metode. Latentna semantička analiza daje bolje rezultate nego sa-žimanje na osnovi ključnih riječi teksta. Ekstrakcija informacija pomoću tehnike apstrakcije na temelju rečenice daje najbolje rezultate kada je bit-na efikasna semantička povezanost rečenica teksta. Razumijevanje i saži-manje teksta putem rešetke koncepta dokumenta daje najbolje rezultate kada je bitno postojeće grupiranje rečenica i tehnike rangiranja važnosti rečenica. Statistički utemeljeno sažimanje teksta daje najbolje rezultate kada je potrebno istovremeno sažimanje pojedinačnih i više dokumena-ta. Sažimanje teksta upotrebom složenoga mrežnoga pristupa pogodno je ako je u sažetku bitna razina informativnosti. Generičko sažimanje dokumenata putem ne-negativnih faktorizacija matrice daje dobre rezul-tate kada se mogu lako otkriti pod-teme prisutne u tekstu. Automatsko sažimanje teksta primjenjujući MR, GA i PNN modele rabi se kada je potrebno uključiti odgovarajuće kombinacije težina značajka teksta. Sa-žimanje više dokumenata na temelju upita primjenom modela regresije daje najbolje rezultate prilikom određivanja važnosti rečenica koje će se uključiti u sažetak. Maksimalna pokrivenost i minimalna redundancija u sažetku teksta rabi se kada je bitna mjera sličnosti rečenica poput kosi-nusne sličnosti.

Postojeće metode sažimanja teksta ažuriraju se s vremenom kao što su novi algoritmi strojnoga učenja koji se rabe za izgradnju sustava sažima-nja teksta. No, nema značajne promjene u značajkama (pojam frekvencije, pozicije, itd.) potrebnim za izdvajanje bitnih rečenica. Stoga treba otkriti neke nove značajke za riječi i rečenice koje mogu izdvojiti semantički važne rečenice iz dokumenta. Postoji promjena u vrsti sažetaka za prila-godbu promjenjivim zahtjevima korisnika. U početku su stvoreni gene-rički sažetci jednoga dokumenta, ali sada zbog dostupnosti velike količine podataka u različitim formatima i različitim jezicima, a zbog brzoga ra-zvoja tehnologije, multimedijalni, višejezični, multimedijski sažetci po-staju sve popularniji. Također se generiraju sažetci s određenim fokusom, poput osjećaja, personaliziranih sažetaka itd. Kako takve informacije predstaviti to je daljnji važan problem. Trenutno se većina sustava bavi tekstualnim unosom i izlazom. Mogući su novi pristupi u kojima unosi mogu biti u obliku grafike, videa itd. te izlaz u formatu različitom od teksta. Neki drugi sustavi koji se mogu razviti mogu imati ulaz u obliku teksta, a izlaz se može predstaviti kroz statistike, tablice, grafikone, itd.,

75

75


koji omogućuje vizualizaciju rezultata kojima korisnik može pristupiti u kraćem vremenu.

Literatura1. Luhn, Hans Peter. »The Automatic Creation of Literature Abstra-

cts.« IBM Journal of Research and Development (IBM) 2, br. 2 (April 1958): 159 – 165.

2. Jones, Karen Spärck. »Automatic summarising: The state of the art.« Information Processing & Management (Computer Laboratory, University of Cambridge) 43, br. 6 (November 2007).

3. Goldstain, Jade, Vibhu Mittal, Jaime Carbonell i Mark Kan-trowitz. »Multi-document summarization by sentence extraction.« Proceedings of the 2000 NAACL-ANLPWorkshop on Automatic sum-marization. Seattle, Washington, 2000. 40 – 48.

4. Yang, Christopher C. i Fu Lee Wang. »Hierarchical summari-zation of large documents.« Journal of the American Society for Infor-mation Science and Technology ( John Wiley & Sons) 59, br. 6 (April 2008).

5. Harabagiu, Sanda i Finley Lacatusu. »Using topic themes for multi-document summarization.« ACM Transactions on Information Systems 28, br. 3 ( June 2010): 1 – 47.

6. Huang, Lei, Yanxiang He, Furu Wei i Wenjie Li. »Modeling Document Summarization as Multi-objective Optimization.« 2010 Third International Symposium on Intelligent Information Technology and Security Informatics. Jinggangshan, 2010.

7. Zajic, David, Bonnie Dorr, i Jimmy Lin. »Single-document and multi-document summarization techniques for email threads using sentence compression.« Information Processing and Management: an International Journal (Pergamon Press, Inc.) 44, br. 4 ( July 2008): 1600 – 1610.

8. Sarkar, Kamal. »Syntactic trimming of extracted sentences for im-proving extractive multi-document summarization.« Journal of Com-puting 2 ( Jaunuary 2010): 177 – 184.

9. Tao, Yuhui, Shuigeng Zhou, Wai Lam i Jihong Guan. »Towards More Effective Text Summarization Based on Textual Associa-tion Networks.« 2008 Fourth International Conference on Semantics, Knowledge and Grid. 2009. 235 – 240.

10. Wang, Dingding, Shenghuo Zhu, Tao Li, Yun Chi, i America Yihong Gong. »Integrating Document Clustering and Multidocu-

SUVREMENA PITANJA

76

76

ment Summarization.« Journal ACM Transactions on Knowledge Dis-covery from Data (TKDD) 5, br. 3 (2011).

11. Ouyang, You, Wenjie Li, Sujian Li i Qin Lu. »Applying regres-sion models to query-focused multi-document summarization.« In-formation Processing and Management: an International Journal 47, br. 2 (2011): 227 – 237.

12. Riedhammer, Korbinian, Benoit Favre i Dilek Hakkani-Tur. »Speech Communication.« 52 (2010): 801 – 815.

13. Chali, Yllias i Sadid A. Hasan. »Query-focused multi-document summarization: Automatic data annotations and supervised learning approaches.« Natural Language Engineering 18, br. 1 (2012): 109 – 145.

14. Dragomir R. Radev, Weiguo Zhang, Zhu Zhang. »WebInEs-sence: A Personalized Web-Based Multi-Document Summarization and Recommendation System.« 2001.

15. Pang, Bo i Lillian Lee. » Opinion Mining and Sentiment Analy-sis.« Foundations and Trends in Information Retrieva 2, br. 1 (2008): 1 – 135.

16. Lin, Chin-Yew i Eduard Hovy. »The automated acquisition of topic signatures for text summarization.« COLING ‘00 Proceedings of the 18th conference on Computational linguistics 1 (2000): 495 – 501.

17. Hearst, Marti A. »TextTiling: Segmenting text into multi-para-graph subtopic passages.« Computational Linguistics, 1997: 33 – 64.

18. Erkan, Gunes i Dragomir Radev. »Download citation Share Re-quest full-text Join ResearchGate to find the people and research you need to help your work. 14+ million members 100+ million publica-tions 700k+ research projects Join for free LexRank: Graph-based Lexical Centrality As Salience in Text Summarization.« Journal of Artificial Intelligence Research, 2011.

19. Baralisa, Elena, Luca Caglieroa, Naeem Mahotoa, i Ales-sandro Fiorib. »GraphSum: Discovering correlations among mul-tiple terms for graph-based summarization.« Information Sciences 249 (2013): 96 – 109.

20. Mann, William i Sandra Thompson. »Rethorical Structure The-ory: Toward a functional theory of text organization.« Rethorical Structure Theory: Toward a functional theory of text organization, 1988: 243 – 281.

21. Fattah, Mohamed Abdel. »A hybrid machine learning model for multi-document summarization.« Applied Intelligence, 2014: 592 – 600.

77

77


22. Mendozaab, Martha, Susana Bonillaa, Clara Nogueraa, Carlos Cobosab i Elizabeth Leónc. »Extractive single-docu-ment summarization based on genetic operators and guided local search.« Expert Systems with Applications, 2014: 4158 – 4169.

23. Yeh, Jen-Yuan, Hao-Ren Ke, Wei-Pang Yanga i Heng Meng. »Text summarization using a trainable summarizer and latent se-mantic analysis.« Information Processing & Management, 2005: 75 – 95.

24. Nilsson, N. J. »Artificial intelligence: A modern approach.« Artifi-cial Intelligence 82 (April 1996): 369 – 380.

25. Chan, Samuel W. K. »Beyond keyword and cue-phrase matching: A sentence-based abstraction technique for information extraction.« Decision Support Systems 42, br. 2 (November 2006): 759 – 777.

26. Kintsch, Walter i Teun van Dijk. »Toward a Model of Text Com-prehension and Production.« Psychological Review, 1978: 363 – 394.

27. Ye, Shiren, Tat-Seng Chua, Min-Yen Kan i Long Qiu. »Doc-ument concept lattice for text understanding and summarization.« Information Processing & Management 43, br. 6 (2007): 1643 – 1662.

28. Youngjoong Ko, Jungyun Seo. »Learning with unlabeled data for text categorization using bootstrapping and feature projection tech-niques.« ACL ‘04 Proceedings of the 42nd Annual Meeting on Associa-tion for Computational Linguistics. Barcelona, 2004. 255.

29. Carenin, Giuseppe, Raymond T. Ng i Xiaodong Zhou. » Sum-marizing email conversations with clue words.« Proceedings of the 16th international conference on World Wide Web. Alberta, 2007. 91 – 100.

30. Antiqueira, Lucas, Osvaldo N. Oliveira Jr., Luciano da Fon-toura, Costa Maria das Graças, i Volpe Nunes. »A complex net-work approach to text summarization.« Information Sciences 179, br. 5 (2009): 584 – 599.

31. Lee, Ju-Hong, Sun Park, Chan-Min Ahn i Daeho Kim. »Au-tomatic generic document summarization based on non-negative matrix factorization.« Information Processing & Management 45, br. 1 (2009): 20 – 34.

32. Alguliev, Rasim M., Ramiz M. Aliguliyev, Makrufa S. Haji-rahimova i Chingiz A. Mehdiyev. »MCMR: Maximum coverage and minimum redundant text summarization model”.« Expert Sys-tems with Applications 38, br. 12 (December 2011): 14514 – 14522.

33. Cilibrasi, Rudi L. i Paul M. B. Vitanyi. »The Google Similarity Distance.« IEEE Transactions on Knowledge and Data Engineering 9, br. 3 ( January 2007): 370 – 383.

SUVREMENA PITANJA

78

78

34. Fattah, Mohamed Abdel i Fuji Ren. »GA, MR, FFNN, PNN and GMM based models for automatic text summarization.« Com-puter Speech and Language (Academic Press Ltd.) 23, br. 1 ( January 2009).

35. Carbonell, Jaime i Jade Goldstein. »The use of MMR, diversi-ty-based reranking for reordering documents and producing sum-maries.« The use of MMR, diversity-based reranking for reordering do-cuments and producing summaries. 1998. 335 – 336.

36. Youngjoong, Koa i Seob Jungyun. »An effective sentence-extracti-on technique using contextual information and statistical approaches for text summarization.« Pattern Recognition Letters 29, br. 9 ( July 2008): 1366 – 1371.

37. Deerwester, Scott, Susan T. Dumais, George W. Furnas i Ri-chard Harshman Thomas K. Landauer. »Indexing by latent se-mantic analysis.« Journal of the American Society for Information Scien-ce 41, br. 6 (1990): 391 – 407.

An Overview of Automatic Text Summarization Techniques

Summary

Due to the high availability of information on the Internet, retrieving infor-mation in the form of a summary will be used by a large number of users. The automatic text summarization system generates a summary, that is essentially a shorter text than the original, containing all the important information from the original document. A summary can be obtained using extraction and abstraction methods. This paper presents an overview of the latest extraction approaches to text summarization. The advantages and disadvantages of these approaches are identified… Possible directions for further research have been described.Key words: text summarization, natural language processing

STUDIJA

K 3226, 2016., kombinirana tehnika, 32 x 26 cm

81

Zdravko Kordić Mostar

UDK 821.163.4(497.6).09 Dizdar M. Primljeno: 13. travnja 2018. Pregledni članak

Dizdareva poetika pretakanja začaranoga kruga u transcendentalnost1

Sažetak

Konfiguracija i smisao poezije proizlazi iz određene situacije koju proizvodi sam pjesnik: sumnjom, čuđenjem pred empirijskim; videći uporabu te situacije osmišljava riječi, pjesništveni vokabular proširuje na duševno, duhovno koje postaje nosivo pa i ono iskustveno prenosi u sferu metafizike (transcendencije). Tako Dizdar stvara svoju sliku o stećcima, o srednjovjekovnoj Bosni, pone-koć istrgnutu iz povijesne dimenzije svojega okoliša i ne osvrćući se na jezik povijesti – jezično pravi fenomenološku ekvilibristiku – uspijevajući ponekim opetovanjima zaintrigirati misaono-djelatnu procesualnost čitateljstva.Iskušavanje socijalne dimenzije; teškoga težačkoga života – sliku koju je ponio iz svoga djetinjstva ne ostavlja na putu već je prenosi u noć vidovopoljsku; idući dalje dovodi riječ u neizvjesnost, vodeći je u putujuću prošlosnost a težeći misaono za onim budućnosnim – riječ je posve pounutarnjena a to predstavlja pjesnika koji je izvanjšten; izvan sebe – jer je njegova riječ – njegov svijet koji je u sebi i pri sebi. Minijaturni svijet.Ne opstoji unutarnje – izvanjsko. Svijest je sasma unutra, trenutak spajanja i sklapanja predmetnosti i bićevitosti u slijed horizonta svijeta, u misaonu konstrukciju. Konstrukt ostvarenja budućnosti u duhovnosti.„Vjerovanje u svijest po sebi koja je odvojena od nas samo je racionalizaci-ja ove iskonske vjere“ (M. Merlau-Ponty; str. 469). Poetika vremenitosti, prošlosnosti, budućnosti; prostranstva ide kod Dizdara u bićevito, jezgrovito izražavanje – na uštrb deskripcije – što je poetski sanjani duh, duh dimenzije dobroga pjesništva.Ključne riječi: Dizdar, M., Bosna, stećak, islam, poetsko, transcendentno, fenomenološko, povijesno.

1 Lektorova napomena: Prema autorovoj izričitoj želji u tekstu nisu rađene lektorske intervencije.

SUVREMENA PITANJA

82

82

Uvod

Koliko je ideološko, političko i kulturno načelo svojatanja BiH poka-zuje zorno stavak Muhameda Filipovića:

Zamislite, urađena je Antologija hrvatske književnosti od petnaestog sto-ljeća na ovamo.

Ma, otkud? Kako? Neka mi neko dokaže da su ikakvi Hrvati u Bosni postojali prije 19. stoljeća.

To pokazuje strah da Bosna nisam samo ja i moj narod (bez obzira na njegovo podrijetlo) – upravo oni koji strahuju od podjele Bosne – poka-zuju da Bosnu ne znaju i ne žele dijeliti s drugima.

Mak Dizdar je u svojim djelima donio drugu i drukčiju Bosnu, sred-njovjekovnu Bosnu pretočio je u poetički san, te nije nikada bježao od svoga podrijetla, osobno ga potvrđujući i djelom. Poetika nema ideološku pozadinu za razliku od ovih stavaka, ona i pjesništvo su očišćeni od svih prizvuka ideologema – premda povijesno pjesništvo ne funkcionira kao kronika, već kao symbol; kao bitak bitkujućega.

Nisu se, dakle, Hrvati u Bosni i Hercegovini odnekud pojavili u 19. stolje-ću, kako kafanski drsko sugerira Filipovićev izraz. Postoje oni tu stoljećima, noseći svoj bosanski i svoj hrvatski identitet kako najbolje znaju i umiju, zo-vući ga na stotinu i jedan način – slovinski, ilirski, slavobosanski, bosanski, hrvatski, jer je to lutanje i traženje, i ta periodična nesebeznalost, prirodna i zakonita kod svih ovakvih malih naroda kojima historija nije bila sklona, a ipak ih nije sklonila s historijske scene. (Ivan Lovrenović, Dani 24. 11. 2006., i Motrišta, MH, Mostar, br. 36., str. 10.).2

Još suludiju ideju donosi list BiH Saveza žena u Švedskoj br. 12-13. na str. 17. u rubrici >Kultura – Historija<, s naslovom „Ahdnama Fatih sultan Mehmeda“ i pazite s podnaslovom: „najstariji dokumenat o ljudskim pravima u historiji“! Izvjesna nastavnica tzv. bosanskoga jezika (pa valjda bi trebalo biti tzv. bošnjačkoga jezika) – jer u bosanske jezike spadaju hrvatski, srpski i izmišljeni bošnjački jezik – ona uspoređuje tu Ahdnamu s „Deklaracijom francuske buržoaske revolucije iz 1789.g.“, kao i s „Međunarodnom deklara-cijom o ljudskim pravima OUN-a iz 1948. godine“ i ta izvjesna nastavnica Tifa Krkić smatra da je >demokratska< vrijednost Ahdname mnogo veća od ove dvije deklaracije jer se javila gotovo nepunih pet stoljeća prije njih. Čudna li čuda nakon propasti Otomanske imperije, i njezina stavljanja ad acta od Kemala Ataturka – oca moderne turske nacije – da današnje bosanske poturice ponovno veličaju: a) Otomansku imperiju, b) Fatiha sultana Mehmeda II., 2 Kordić, Z., „Nevrijeme bitka//Vrijeme nebitka“, Zagreb – Mostar, 2017., str. 19. – 20.

83

83

Zdravko KordićDiZDareva poetiKa pretaKanja Začaranoga Kruga u

transcenDentalnost

c) njegovu Ahdnamu kao demokratski dokument (napisan i usvojen od im-peratora) – pa se postavlja pitanje: je li moguće da je osvajač tuđih zemalja – demokrat, da njegovo islamiziranje svega što nije islamsko je demokratsko, da spaljivanje svega tuđega (na pr. samostana – Z. K.), drugoga i drukčijega – ognjem i mačem (u to doba) – jest demokratski čin!?3

Pogledajte koju ideju i danas gaje neke muslimanske žene u listu „Sa-vez žena BiH“ – u Švedskoj, a protjerane uglavnom od srpskoga osvajača iz BiH i Srbije.

Dobro je da ovo nije doživjeo Mak Dizdar.

Apokrifnost, metafizika plamena4

Mak Dizdar je jedan od onih koji nastavljaju duhovno-doživljajni plan moderniteta, istina njegove poezije je apokrifna a to je ono veliko i nesvodivo, unutarnje zatomljeno prividnoj i pojavnoj istini tj. istini čula.

Pjesma konstituira svijet, sažima ga do mjere okomice, tako svijet po-staje strukturno čist, a u metafizici plamena nalazi svoje sferično i ete-rično udomljenje. Stihovi kod Dizdara maksimalno su sažeti – ono što je konkretno istodobno je i najapstraktnije. Pjesma je znak iskonskoga paradoksa. Pjesma je cjelina i duhovni horizont začaranog kruga granica. Pjesnik pomiče riječ po riječ, da bi na koncu ostao bez glasa kao onog najdubljeg i najneposrednijeg. Naći ono što ne možemo vidjeti, cilj je Dizdara, kao i A. B. Šimića, ili primjerice kao i srpskoga pjesnika Branka Miljkovića! Pjesnik je prorok, na njegova usta progovara Riječ sama, riječ je o slojevitom stupnjevanju bitka, o iskazivanju platonovskoga svijeta carstva ideja. Po toj crti traje trag transcendetalne izvjesnosti. Primjerice, u Dizdarovim stihovima:

Čuli smo eto sada njegove riječiKakve ne govoraše nitko prijeZato blago namaI zato jao NamaJer tako još nitkoGovorioNije

3 Kordić, Z., „O starini i sudbini“; Grude – Zagreb, 2014., str. 24. – 25.4 Preuzeto iz: Kordić Z., „Pojavno i metafizičko u poeziji A. B. Šimića (od Brijega do

zvijezda)“, Zagreb – Mostar, 2013., str. 294. – 300.

SUVREMENA PITANJA

84

84

To kroza nj progovoriRiječ Sama5

Iz ovih stihova govori sama Riječ, kao da govori sami Bog i ništa ne govori o prolaznosti tog znakovnog simboličnoga sustava. U kriptografiji stećaka, o kojima je Dizdar puno pisao, slovo je shvaćeno kao puna pje-snička izvjesnost, i sam pjesnik ga problematizira. U osnovi je isti odnos pjesnika prema neizgovorenim riječima kao i prema onim uklesanim ri-ječima u stećcima.

Pjesnik želi nadmašiti sami tekst, riječ je nedjeljiva stvaralačka snaga čovjeka, ona je preobrazba prirodnoga bića u biće koje može biti presud-no u antropološkom smislu. M. Meralu-Ponty uskrsavanje toga odnosa vidi kao ontološku kategoriju gdje iz riječi izlazi logocentrizam zapad-njačkoga mišljenja, pa se pozove ili pronađe „ključ“ za otvaranje povijesti istine i smisla jer jezik i sve ono što čini tekst strukturira svijet smisla. Kod Dizdara knjiga je dovedena u vezu s posljednjim slovom, slično recimo u glazbi ili slikarstvu – jer glazbenici i slikari ne/misle, niti imaju nade da mogu iscrpsti cijelo polje mogućnosti. Pjesnik je suočen s bjelinom lista, ima egzistencijalnu muku, postoji zategnutost između praznine i iska-zivanja, zapisivanja grafičkih sadržaja na tu prazninu, na tu bjelinu i to slijedom stihovnoga niza. Kod Dizdara, riječ ima svoje prapočelo, ne mo-žemo reći da to nije i kod Šimića – jer ono intencionalno vraća u govor koji je konstituiran kao opće dobro, kao duhovno središte koje se trans-cendira. Znakovni svijet u pjesništvu posredovan je već odnosom spram zbiljskoga svijeta; čini se estetički napor da se svlada posredništvo namri-jetoga iskustva govora, da se pjesma ezoterično izloži govornim iskazima ali da istodobno bude ontološki primjer granične situacije sučeljene na neposredan način. Heterogeno mišljenje i konkretnost jedinstva i jezika u kojemu se nalazi intencija upućena nekom predmetu nije posredovana instancijama jezika već se nalazi u samom jeziku i to u razlici između riječi u poeziji i u prozi. Jezik je kod Dizdara sveobuhvatan, kao kod Ši-mića, sve što obuhvaća iskustvom i duhom izražava pomoću jezika koji je s jedne strane ptolomejski svijet, a s druge strane to je bitno jezik poetske biti. Proturiječnosti u zbilji, u mislima, u materijalnom: ne prelaze u jezik, jer riječ mora biti u poetskoj slici i skici istinita. Poetska riječ srasta uz predmet sa svojom značenjskom punoćom i smislom.

5 Prohić, K., „Apokrifnost poetskog govora – poezija Maka Dizdara“, V. Masleša, Sarajevo, 1974., str. 19.

85

85


transcenDentalnost

Simbol

Tako će simboli koji se nalaze na stećcima označavati slovnu pojavu, procesualnost, prolaznost – proturječje i protimbu samom dosegu pje-sništvenoga, kao i pjesničkoga jezika; tako ono rubno Dizdar čini epicen-tralnim događajem i događajnošću – ne mareći za tim mnogo što se to veoma malo poklapa s povijesnim zdanjima – njegovo je nastojanje da se to poklapa s njegovim unutarnjim stanjem – ta rubna kulturološko-povi-jesna enigma se sanja kao glavna kulturološka zbiljnost. Arhetip povijesti iz drugih vrela nam govori drugo; prostorno-povijesna dimenzija sred-njovjekovne Bosne se proteže na Hum, Zahumlje, Travuniju; današnju južnu Dalmaciju, dio Crne Gore, današnjega Sandžaka – što je koncem 12. st. u „Ljetopisu popa Dukljanina“ koji je romanskoga podrijetla na-značeno kao – Crvena Hrvatska koja se protezala do Skadra i do Valonije u današnjoj Albaniji; a što je još prije pronađeno u „salonitanskim zapi-sima“, kojima se najvjerojatnije poslužio i sam pop Dukljanin. (Vid. D. Mandić, Sabrana djela, I. – Fram-Ziral, Mostar). Povijesno i narodnosno hrvatsko područje, u koje spada srednjovjekovna Bosna – Dizdar označu-je bosanskim i to u vjerskom i narodnosnom smislu ono onkrajno rubno biva u središtu – naravno to je moguće poetički uzeti za središte ne samo svoga pjesništva, već i svoje poetike.

Makova poetika snovitosti – je ono između. Trenutačno koje je oka-mina vječnosti, to između djeluje, stvara kulturu života, kratkoga izleta – između prošloga i sadanjega – stoga Mak, premda se poziva u svojim bilješkama i objašnjenjima na povijest kroza pukotinu u vječnosti, umata ono „sada“ kao djelatnu procesualnost.

„Bilo i prošlo / između bilo i prošlo mala bijela pukotina / uski tjesnac stanka koja ništa ne znači / a ipak se tamo toliko toga dogodilo / uzleti i padovi osjećaja / očekivanja razigrana u snovima / susreti na brijegu i na svršetku šume“ ( Julian Kornhauser; s poljskoga P. Mioč – Hrvatsko slovo – 30. ožujak 2018. str. 24.).

To je ono što u glavnini poetskoga djela prati Dizdar – taj svijet ukle-san u stećku; u spomeničkoj baštini – taj od/bljesak, tu pukotinu – ono pojavno SADA, t.j. život koji se u trenu ras/puknuća dogodio – kako u „Kamenom spavaču“, tako i u „Modroj rijeci“ – on je simbolika mučenja i nesanice, plamena voštanice kao poetike sanjarije bachelardovski rečeno.

Dizdar samo na jednom mjestu spominje dolazak Osmanlija – i to bitku kod Bileće – u kojoj su (navodno) potučeni te se povlače i to samo jednu godinu prije Kosovskoga boja 1389. god. Postavlja se pitanje kuda, kako, preko čega i koga su došli do Bileće da bi se kasnije jednu godinu

SUVREMENA PITANJA

86

86

vratili ratovati na Kosovu – gdje je srpska vojska potučena a iz naših kra-jeva (Huma i Zahumlja) i iz cijele Bosne je slana pomoć srpskoj vojsci. Nakon bitke na Marici i na Kosovu Turcima Osmanlijama je otvoren ši-roki put u daljnje osvajačke bitke i prostore – mislim da to Dizdar ubacuje u svojim komentarima u „Kamenom spavaču“ – kako bi on bezbolnije rekao da Bosna nije pala šutke, kako se to i dandanas govori – nije pala šutke, već veleizdajnički od Stjepana Tomaševića (sina Stjepana Tomaša kojega je on imao iz nezakonitoga braka s bosanskom krstjankom Voja-čom) i zapovjednika bosanske vojske Radaka. Izdana je Bosna na okrutan način 1463. g., pa ju je lahko bilo osvojiti; ali su Turci na okrutan način i pogubili oba izdajnika, pronoseći njihove glave kroz Kraljevu Sutjesku – govoreći kako bi tek njih izdali kada su „svoje“ izdali.

Dolaskom Turaka Osmanlija u Bosnu u II. polovici XV. st., te padom hercega Stjepana Kosače i Hercegovine, 19. god. poslije sve se stubokom mijenja – premda Mak Dizdar ne ide dalje u tu povijesnu dimenziju – tek će osvajanje Bosne od Osmanlija „otvoriti oči“ mnogima – čija je Bosna narodnosno i vjerski bila – već prvi turski popis pučanstva govori o nje-govu sastavu: netom po dolasku napravljen je popis pučanstva kako to osvajači i rade, posebice u feudalno doba kada su zakoni provođeni na licu mjesta, tako popis Mehmeda Fatiha Silnog govori o oko 750.000 katolič-kih duša, narodnosno hrvatskih; te oko 20 000 bosanskih krstjana (onih koji su se zalagali za autokefalnost Bosanske crikve u odnosu na papu i Rimsku kuriju – a što je nemoguće); Katolička je crkva univerzalistička i prozetilistička! Oko 20.000 pravoslavnih duša (hrišćana) i to narodnosno Vlaha, Cincara i Srbalja – koji su se kasnije zbog vjerske istosti stopili u srpsku narodnosnu skupinu.

Poetsko samonadmašivanje

Pjesma svagda nadmašuje samu sebe; puni jezik poetskoga djela i dje-lovanja može biti i vezani i slobodni govor. Inverzija u gibanju, sloboda u nadmašivanju onog što se imenuje, neposredna intencionalnost – za-snivanje snage simbola – otkrivalačka moć riječi izlaže egzistencijalnu relaciju koja predstavlja bivstvo bića i bitka. Pjesma nije racionalno konci-pirani tekst pa se egzistencijalno prilagođavanje pjesnikova bivstva odvija na planu teksta, kao transcendirajući dio pjesme, te kao razlaganje njezine okvirne strukture. Pjesnička riječ je svagda monolog, bez obzira na što se ona odnosi; dakle poezija obezličuje predmete, ali i vrijeme i prostor.

Pjesma nije primjenjujuće predvođenje, niti je dograđivanje u neki jezični sustav, formalno-tehničko ili književno-teorijsko pitanje pjesme

87

87


transcenDentalnost

je njezin ontološki status, tj. približavanje horizontu na kojemu je biće pjesme jedan i jedinstven, ne disperzivan svijet. Traganje za neizrecivim je bitnost u svim velikim pjesničkim prevratničkim identitetima, pa je to tako i kod Šimića, i kod Dizdara, i kod još suvremenijeg pjesnika Janka Bubala.

Pjesmovno putovanje

Putovanje koje se odvija kroz pjesmu – nije povijesno-temporalni, nije antropološko oblikovani svijet – već je putovanje-preobraženje u ono još ne(s)poznato, i u ono još nedovršeno. Nemišljivo u pjesmi javlja se kao njezina drugost, javlja se kao dvostrukost same pjesme – ali taj identi-tet dvostrukosti nije ni kognitivno, niti jezično vrijednosno izveden. Ne-mišljivo je u suvremenoj filozofiji dio kategorijalne strukture, ono pomaže da se naglasi metafizika dvostrukosti. To je tako u filozofiji od Hegela do Husserla i Freuda – tako misli Foucault. Moderna misao je prožeta zakonima misli o onom nemišljenom i nemislivom.

a) Neizrecivo se tek raskriva u pjesništvu kao ono skriveno, dakle ono nije kategorijalno u pjesništvu, nije detektirano – kao značenje. Prodire u znakove a pjesma ipak živi od neizrecivoga – to je šutljivost obzorja bića, to je tišina, stišana riječ sa svim definitivnim i mogućim značenjima. Jezik je čovjekov svijet jer u njemu se izravno iskazuje svjetovnost ljudskosti: ljudsko djelo, ljudska osobnost, dramatika; pa poznavati jedan jezik i njegovu gra-matiku ne znači da taj jezični sustav strukturira neki posebni duhovni svijet čovjekove fenomenologije, posebno ne znači da tvori neko umjetničko djelo.

b) Nakon Šimića, možemo govoriti da se suvremeni „duhovni lik“ nalazi u univerzalnom, općem procesu „desakralizacije“ – tu se ništa više ne pojavljuje kao bit, kao bitno – ali europski duh poetskoga samoosvje-šćivanja označio je T. S. Eliot.

Pjesnik je nekoć bio i zvjezdoznanac, prosvijećen životnom jezgrom, metafizičkom duhovnošću i budnošću, pa i kada je umirao.

Na toj crti pjesništva našao se i suvremeni hrvatski pjesnik Slavko Mihalić – po njemu pjesnik je prisuće onoga odsutnoga i to je nemoguće izbjeći. Svratište je pjesnički jezik, ono je pristanište i razlog poetske igre. Poezija prenosi iskustvo jednoga trena i kojemu ništa nije stvarna zapre-ka, utoliko je to ništa duhovno iritantno da se može poetski posredovati.

c) Prostor „Kamenog spavača“ koji je otkriven još u „ideogramu” na stećku, u tom škrtom epitafu donosi kozmogonijsku kartu, izmiješanost zemaljskih i nebeskih putova i to mu omogućuje rijetkost otkrivanja koz-mopolitizma čovjekovanja, nesvodivost na određeni povijesni trenutak,

SUVREMENA PITANJA

88

88

a što je Dizdarevu odgonetanju donijelo proces u kojem njegovo slovo figurira kao duhovni izlječivi egzotični red povijesti, prostora i tijeka vre-mena. Pokazuje se raspon poetskog viđenja, a estetska funkcija je uglav-nom lirska inačica poetskog izricanja i ona predstavlja poetski fenomen u analizi slova.

Pjesništvo na kompliciraniji način postavlja zahtjev za iskazivanjem univerzalnog i približavanja onom arhetipskom, onom prapočelu kao konstanti čovjekove opće ontološke zbilje.

d) Vrelo6 je u našoj pastoralnosti označavalo čistoću: čistoću ideje, htijenja, moralizam, nezamućenost, vrelo je uvijek moglo biti zrcalo – u kojem se ogleda poetsko djelo kao lijepi lik strukturiran riječima. Dizdar u pjesmi „Poziv” (7) između ostaloga, kaže sljedeće:

***** 7sadapođimo jasnou onaj hod nevidovnikonačnosadatamo

tu je u torbihljeb ikamentu je noži srce

hajdemopođimo tamogdje ne znamo sjećanjemda ikada smo i ičim bili

odakle smo tamozaista odavnou sebe ovakve došli

6 Usp. v. Kordić, Z., „Pojavno i metafizičko u poeziji A.B. Šimića“, str. 294. – 300.7 Navedeno prema: Prohić, K., „Apokrifnost poetskog govora Maka Dizdara“, str.

69. – 70.

89

89


transcenDentalnost

u sebe ovakve kakvi se nismoni skrilini snili

Evo priziva, gdje Dizdar smjenom riječi, načelom sprezanja konkret-nog i apstraktnog, imaginarnog i zbiljskog, praelementarnog i ideografski simboličkoga je napravio cijelu historiju ljudskoga iskustva.

Sve što dolazi pod pjesničko pero, postaje izmijenjena fizikalna činjenica, postaje izmijenjena danost, metaforika značenja riječi i morfološka preobraz-ba jednog oblika riječi u drugi – značenjski se mijenjaju u vjeru i istinu ele-menta pjesničke djelatnosti. Pjesnički govor zamjenjuje semantiku. Dizdarevo pjesništvo svakako poznaje Rilkeovo, pa zatim Šimićevo, savršenstvo kruga – koje je metafizičko i estetičko načelo – ako je slijed tekstova i misaonih tvorbi kod Dizdara imao čisti logički kontinuitet – on se vraćao svom početku, svom vrelu kao svojoj čistoći – to je simbolička sprega preko Šimićevih tajnovitosti pa do Dizdareva konačno probuđenoga spavača.8

Modra rijeka9

Nikto ne zna gdje je ona malo znamo al je znano

iza gore iza dola iza sedam iza osam i još huđe i još luđepreko mornih preko gorkih

preko gloga preko dračepreko žege preko stege

preko slutnje preko sumnje iza devet iza deset

i još dublje i još jačeiza šutnje iza tmače

8 Usp. v, Kordić, Z., „Pojavno i metafizičko u poeziji A.B. Šimića (Od Brijega do zvijezda)“, str. 294. – 300.

9 Dizdar, M., „Izabrana djela“,knjiga II., „Svjetlost“, Sarajevo, 1981., str. 152.

SUVREMENA PITANJA

90

90

gdje pijetlovi ne pjevaju gdje se ne zna za glas roga

i još huđe i još luđe iza uma iza boga ima jedna modra rijeka široka je duboka je

sto godina široka je tisuć ljeta duboka jest

o duljini i ne sanjaj tma i tmuša neprebolna

ima jedna modra rijeka

ima jedna modra rijeka – valja nama preko rijeke

Leksička cjelina sklopa iskazuje se u Dizdarevoj „Modroj rijeci“, ra-stakanje osobnosti, rastakanje povijesti, crta pjesničkoga razumijevanja kao crta rascijepljenosti između čovjeka i Boga, kao crta rascijepljenosti između zemlje i neba, strši taj relativizam životnih prijelaza. Tema Diz-dareva pjesništva, javlja se u pojavnosti, i u njezinim stanjima, u nestalno-sti između jutra i večeri, između svjetla i tmine, u putu na dolje i u putu na gore – tako u promijenjenim leksemima i riječima pjesma biva oteščala značenjskim i zvukovnim intencionalitetom; upućuje na pratemelje, pra-osnove čovjekove nazočnosti na Zemlji i u svemiru.

e) Dizdareva poezija je osobna, slobodna od svih stega – a to je jasno da je poznavao apstraktnu umjetnost, premda je njegova poetika oslonje-na na zorno, i na ono empirijsko koje nestaje ili u ništavilu ili u transcen-denciji („Sunčani Hristos“).

„Moglo bi se u uzgrednoj paraleli i poredbi između poezije Antuna Branka Šimića i Maka Dizdara naglasiti da su njihovi putovi išli unekoli-ko obrnutim tokom. Kod Šimića taj put preobražaja išao je od utopijskog transcendetalizma do surovog opoziva stvarnosti i obraćanja neposrednoj, lično-egzistencijalnoj drami življenja. Kod Maka Dizdara, opet, taj pre-obražaj se kretao od egzistencijalnog osjećaja općeg i ličnog bezizlaza u svijetu socijalne nepravde bez metafizičkog utočišta do metafizičke utje-he, što se otkriva u stihovima Kamenog spavača.

91

91


transcenDentalnost

Doba zrelosti

U prvoj pjesničkoj fazi Mak Dizdar je, kako smo vidjeli, izrazito subjek-tivne pjesničke vizije podređivao općem pjesničkom modelu unutar koga se tek ponegdje stidljivo oslobađala rijetko prisutna lična senzacija, hitro stišavana već u prvom impulsu. Pragmatična funkcionalnost socijalnih značenja i poru-ka surovo je svela pjesničku doživljajnost na direktnost transparentnog izraza egzistencijalne borbe za kruh i tinjavu žišku života.“10

Doba zrelosti se iskazuje veoma rano, potresen socijalnom situacijom Dizdar brzo odrasta; odmakom godina jezik postaje sferičan i jači – a poetika i pjesništveni iskaz reduciraniji, sažetiji; iskupljiviji – to je bjelo-danost „egzistencijalne borbe za kruh i tinjavu žišku života“ – osobno bih rekao: poetsku ranjivu svjetlozornost koja se javlja u noćnim morama a koja pokušava biti perfekcionistička i iskazom i umovanjem.

f ) Imagnativni predjeli ljudske odvažnosti, a ispunjenje ljubavne čežnje, izraženo u slikama ekstatičnog sjedinjenja plivačice i mladića, ukazuje se kao trenutak punog i neponovljivog osvojenja smisla, simboličko stapanje s vječno-šću, čime se prividni tragizam čovjekove konačnosti preobražava u otkrovenje radosnog povratka beskraju davno izgubljenog spokoja. Tek tada se potpuno potiru granice života i smrti.11

Pitanje je gdje se susreću granice života i smrti – one se više prikrivaju, nego potiru, kako to zamjećuje Duraković – pa se s Makom pitamo je li smrt sastavnica vječnoga života, ili je život sastavnica smrti – u smislu davno ti sam legao i dugo ti mi je ležati – ostaje trajno kao upit, kao vapaj, neizrecivost – s onom životnom pukotinom.

U znaku ezoteričke veze između čovjeka i prirode, u drugom dijelu se osje-ća snažan strah od smrti i samoće, tjeskoba zbog neizvjesnosti egzistencije, ali i gordost i veličina istrajavanja i hrabrost čovjekovog prihvatanja apsurdnosti vlastitog postojanja.12

g) U Makovoj pjesmi etički i metafizički smisao svjetlosti traju istodobno, jer su nerazdvojni na isti način kao što je nerazdvojna zavičajna i univerzal-na slika što je otkriva pjesnička zbirka Kameni spavač.13

U ovom dramski intoniranom paralelizmu biblijske poruke i grčevitog ljudskog gradivna dvojenja između nade i skepse, vjere i sumnje, položena je, zapravo, osnovna struktura čitave zbirke Kameni spavač.14

10 Dizdar, M. „Izabrana djela – knjiga I.“,>Svjetlost>, Sarajevo, 1981., str.: 16 – 17. (Pjesničko djelo Maka Dizdara – Enes Duraković).

11 Isto, str. 19. – „Pjesničko djelo Maka Dizdara“ – Enes Duraković.12 Isto, str. 32.13 Isto, str. 42.14 Isto, str. 43.

SUVREMENA PITANJA

92

92

Kao u traganju za znakovima, symbolima; ispruženim rukama na ne-kropolama; kao u dozivanju iz onostranosti u svjetovnost – shvaćena je zbiljnost smrti kao vječnost iz koje se šalje u procijep povijesnoga i vre-menitoga događanja – život.

Kao i u traganju za transcendentalnim smislom života, i ovaj put dose-gnuća metafizičkog smisla riječi put je mučnog traganja i lutanja kroz privide i opsjene govora za tvoračkom snagom Slova, u čijem bi se svjetlu obznanila istina o čovjeku, zemlji i nebu u nezamućenoj slici Iskona. Tako se pjesnik pred tajnom pjesme našao u istoj situaciji kao i spavač pred tajnom života i smrti. I svijet i riječ javljaju se dvojnošću svoga bića, obećanjem metafizičkog smisla.15

Zapis o vremenu16

Davno ti sam legaoI dugo ti mi jeLežati

Davno Da trava mi kostiDavnoDa crvi mi mesoDavnoDa stekoh tisuću imena DavnoDa zaboravih svoje ime

Davno ti sam legaoI dugo ti mi jeLežati

Radimlja17

rukaOva ruka kaže ti da staneši zamisliš se nad svojim rukama

15 Isto, str. 47. – Enes Duraković.16 Dizdar, M., „Izabrana djela – knjiga II., >Svjetlost>, Sarajevo, 1981., str. 42.17 Isto, knjiga II., str. 48.

93

93


transcenDentalnost

*****18

ProcvalaCvjetnaPoruka

Kada učini ti se da cilj tvoja jeSvrhi tvojoj najbliža –Znaj da jestI tijelo toNjegovoBiloSamoČasitaNjegovaHižaTi tijelo njegovo tek uze

A tijelo to bijahu za njega –Zatvor njegovI njegoveSuze*****

Kršćanska poruka tijela kao ljudskoga zatvora; zatvora duše i duha – ali i kao eterično metafizičko oslobađanje od okova tijela – duh će se vinuti u „etire“, bit će slobodan od svih društvenih, moralnih, povijesnih stega. To jest poetički cilj!

Penelopa19

O tebi su ispjevane sve pjesme i ne bi smjeloništa više o tebi da se pjeva

O tebi su rečene sve riječi i ne bi mogloništa više o tebi da se kaže

Tvoje platno je ostalo tajnovito kao noći tvoji prosci prozirni kao jutro

18 Poruka; Isto, knjiga II. str. 158. – 159.19 Isto, knjiga II., str. 231.

SUVREMENA PITANJA

94

94

Pa ipak te moram smjestiti u onaj krugnejasnih bića stvari i stanjaPenelopo Penelopo Penelopo Penelopo

Početak Zapadne civilizacije na samom početku zapleten, zapretan; provlači se kroz uši sječiva – duboko u budućnost bridi – čega je Penelopa svjesna.

Zapis o vremenu

Na grobnoj ploči Stipka Radosalića u Premilovom polju kod Ljubinja uklesan je polumjesec – lađa koja bi trebalo da ga preveze u pravi vječni život. Dvostih „Davno ti sam legao i vele ti mi je ležati“ epitaf je na Stipkovom kamenu.20

Radimlja

Lokalitet pod imenom Radimlja je najkompletnija i najzanimljivija, iako nije i najveća nekropola srednjovjekovne Bosne. Pored tzv. profanih moti-va (lova, turnira i sličnih) na Radimlji su zastupljeni i mnogi motivi jedne drevne fantastične simbolike, zajedničke većini nekropola stare Bosne (u koju je bio uključen dio Dalmacije do Makarske, Splita i Šibenika, na dalje istočno, srpsko podrinje i današnja zapadna Crna Gora): sunce, mjesec, sunčani krst, loza, štit, svastika ,arkade – vrata, itd.21

Kroza objašnjenje ovoga lokaliteta očito je da Dizdar koji je rođen po-red Radimlje, ne priznaje Hum, Zahumlje, Travuniju (koja se očito pro-stirala istočno od ovih predjela) – te i Dubrovnik i Konavle, zatim Split (staru predslavensku, predhrvatsku Salonu), Šibenik i Zadar – očito je da se radilo o kasnijim hrvatskim zemljama – nakon romanske vladavine – kao što je to bila i Bosna koja je jedno vrijeme pripadala Salonitanskoj metropoliji – a u srednjovjekovnoj Bosni, dolaskom Otomanske imperije mnogi fratri kao starosjedioci su se razbježali a mnogi su poubijani; pa su Božju službu jedno vrijeme služili svećenici iz Makarske; jedno vrijeme i svećenici Đakovačkosrijemske metropolije koja se prostirala do Zemu-na, Petrovaradina... tako je on hrvatske zemlje riječju „podjarmio“ pod bosanske – ne priznajući, tako ni Bosnu kao jednu od bitnih hrvatskih zemalja – malo je trebalo pogledati u povijesna vrela – koja navodi dr.

20 Isto, knjiga II.,str. 165.21 Isto, knjiga II., str. 166.

95

95


transcenDentalnost

Dominik Mandić (pogledati „Sabrana djela – svezak I. – naklada : Her-cegovačka franjevačka provincija; Franjevačka knjižnica i sunakladnik: Fram-Ziral; Mostar, 2013.; od str. 183. do konca I. sveska – str. 738. – od „Ljetopisa popa Dukljanina“ – koji je romanskoga (rimskoga podrijetla) koji govoreći o Crvenoj Hrvatskoj kaže da se prostirala od rijeke Cetine (koja je bila vododjelnica Crvene i Bijele Hrvatske) pa preko Duklje, Skadra (skadarskoga jezera) do Valone (današnja Albanija. Ne možemo se ni u tumaču svojih pjesama držati narodne poštapalice da „je Bosna kadra biti od Zadra do Skadra“. Premda se Mak Dizdar za života najprije smatrao hrvatskim književnikom. Kod njega ćemo naći mnoga proturječ-ja i u poeziji. Neke ćemo navesti i u ovom tekstu.

Suočenje

Kao da se umorio od eshatoloških spekulacija svoga vremena, Dražeslav dijak, rodom Bojić „nadvorni pisac“ bana Stjepana Kotromanića I. i kasnije bana i kralja Tvrtka u povelji upućenoj Dubrovčanima 1.06.1367. napisat će „svojom rukom malokoristnom“ rezignirano: „Zemlja mi je mati, a otačstvo mi je grob, od zemlje jesmo i u zemlju unidemo!“ (Fr. Miklošić Monumenta serbica, Vienae 1858., str.176.).22

Umorio se i pjesnik Dizdar teškim vremenom koje, čini mi se, nad Bosnom neumitno bdije i koje nas kroz povijesno vrijeme bije i bije – jer „ne znamo“ tko smo, što smo i kuda idemo. Plovimo kroza vidovopoljsku noć socijalno ugroženi, ugnjeteni od vlastitih vlastodržaca, plovimo „mo-drom rijekom“, poniremo poput „plivačice“ stižemo na rub egzistencije, „drugujemo“ s „kamenim spavačima“, taj kamen nam biva kušin – s koje-ga smo davno otplovili u svijet a potom legli – tko zna do kada!?

Brotnjice su lokalitet kod Dubrovnika, odnosno Cavtata, na kome se nala-zi jedinstven bosanski spomenik, sa veoma živim reljefom i značajnom figu-ralnom ornamentikom, simboličkog karaktera.23

Dubrovnik je očuvao svoju samostalnost i od Mletaka i od Turaka; prodao zaleđe Turcima da bi se obranio od katoličke Venezie, s Bosnom je trgovao – a nikada nije potpao ni pod čiju kulturu, Bosna je bila dio hr-vatskoga ozemlja o čemu kod nas ponajbolje s povijesnoga motrišta piše već spomenuti Dominik Mandić u spomenutom djelu (ali, i u ostalim svescima koji govore o kasnijem dobu – II., III.) – imala je Dubrovačka republika specifično katoličko-hrvatsku kulturu, pa tako i spomeničnu kulturu kao dio ukupne njegove europske kulture i duhovnosti toga doba.

22 Isto, knjiga II., str. 168.23 „Brotnjice“; Isto, knjiga II., str. 168.

SUVREMENA PITANJA

96

96

Koje su odredbenice „jedinstvenoga bosanskoga spomenika“ – koja je to figura, kojih smislova, koja ornamentika; koji reljef ? Pravi bosanski grb od Kulina bana pa nadalje kroz srednjovjekovnu Bosnu – do otomansko-ga nametanja znakovlja, kulture, vjere.... bio je i jest stilizirani „Bosanski grb“ s ljiljanima podijeljenim gredicom poprečno – tri ljiljana s lijeve i tri s desne strane gredice; on vodi podrijetlo od burbonskih znakovlja – to je znak hrvatske srednjovjekovne Bosne – posebice od kralja Tvrtka kojega i Dizdar spominje – pa nisu valjda svi oni bili bosanski krstjani?

Zapis o prijestolju

Iz glasa Srećkovićevog rukopisa (koje potvrđuje navode i optužbe inkvizi-tora rimske i istražitelja carigradske crkve) vidi se da su krstjani smartali sebe nasljednicima apostola Petra i „apostolskom crkvom“.24

Što je tu sporno? Po Dizdaru i predanju kojega on zapisuje da su pape „izopačile“ Crkvu, kasnije pape su nazivali „ekonomima Sotone“ – bosanski krstjani koji nisu priznavali pape i Rimsku kuriju – jasno je da sve pape i nisu dorasle svoje svetosti i svoga duhovnoga vodstva jer i oni su ljudi, treba se upitati otkud onima koji su otkazali vjersku podložnost Rimskoj kuriji i papama – da uopće mogu suditi onima kojima su uskra-tili vjersku nadležnost – ali, pape su nasljednici Kristovi, a Isus Krist je trojedni Bog i pape su nasljednici „apostola Petra“ i Crkve koju je Krist utemeljio pa tako ne mogu svi biti ni „ekonomi Sotone“.... ne zaboravimo da je sotona iskušavala i Isusa Krista koji se uvijek pozivao na ono: pisano je... (u Svetom pismu).

Gorčin

Godinama me muči fenomen srednjovjekovnog čovjeka Bosne (zbog kojeg su anđeli pocrnjeli, a Satanel dobio nove bore). Satima sam stajao pred stećci-ma nekropolama ove zemlje, smještenim pod noge čiji redovi vrište upitnicima apokalipse, prastarih šuma. Sa kamenih gromada ulazili su u mene raznoliki simboli sunca, isprepletenog bilja i ispruženih ljudskih ruku. Noću sam opko-ljen zapisima sa margina starih knjiga u pohode mi tada dolazi spavač ispod kamena. Njegove blijede usne od miljevine otvaraju se da bi njegov nemušti jezik postao zvučan. U njemu prepoznajem sebe, ali još nisam siguran da sam na putu skidanja plašta sa ove tajne...25

24 Isto, knjiga II., str. 170.25 Isto, knjiga II., str. 172.

97

97


transcenDentalnost

Tajna je tko je sve pokapan pod kamenim stelama – stećcima, što je i tko je pod ogromnim gomilama – što se zbivalo u mnogim srušenim Crkvinama, koje vidimo po cijeloj Bosni, po cijeloj Hercegovini...? Još su veća tajna ornamentika, znaci; tajna prolaznosti do vjekovječnosti....

Kosara26

Kad je nekud gone preko oštrog dračaGradim most od ruku njime da korača

Sve dalje je vode preko mutne vodeAli čudom stiže meni sve to bliže

Glavu čistu meću pod oštricu mačaU sebi si viša U meni si jača

Tebe više nema Al ti nisi nijemaNa nebu se javi ko crvena rana

Ozvjezdana

Kosara je u Makovim stihovima ovjenčana kao crvena rana, ozvjezda-na; neuništiva, neugasiva žudnja njezina se prelijeva ne samo na vojnika Gorčina – već i na njezina tvorca – pjesnika ovih stihova – što je više muče, biva sve jača – iz patnje, iz sjemena mučeništva rađa se i jača vjera koju Bog podaruje.

Gorčin27

Ase ležitVojnik GorčinU zemlji svojojNa baštiniTuždi

ŽihA smrt dozivahNoć i dan

26 M. Dizdar, „Kameni spavač“, V. Masleša, Sarajevo, 1984. str. 88.27 Isto, str.89. – 90.

SUVREMENA PITANJA

98

98

Mrava ne zgazihU vojnike Odoh

Bil sam U pet i pet vojniBez štita i oklopaE da ednomPrestanuGorčine

Zgiboh od čudne boli

Ne probi me kopjeNe ustrijeli strijelaNe posiječe Sablja

Zgiboh od boliNepreboliVoljuA djevu mi ugrabišeU robjeAko Kosaru sretneteNa putevimaGospodnjimMoljuSkažiteZa vjernostMoju

Ove dvije pjesme, jedna iza druge – kao drage uspomene okrutne i nijeme zbore jedan šum, jedan ritam – istoga leksičkoga kova, o onostra-nosti govore kao da je to nešto pripravljeno i zgotovljeno, kao da to nije putovanje na kojemu je uzdizanje i spoticanje – Dizdar pravi jednostavnu transcendentalnost koju ovi likovi žive iako za nju nikada nisu čuli. Smrt je konačnost ovosvjetska; ali na putovima Gospodnjim susreću se duše i ljubavi Kosare i Gorčina – putujući ususret jedno drugomu, susreli su se tek onostrano – kako i koliko je taj susret dirljiv ostaje nam tajna nespo-znata.

99

99


transcenDentalnost

Bosanci su prvi veći sukob s turskom silom imali i i pobjednički priveli kraju 1388. kod Bileće, godinu dana prije boja na Kosovu u kome su i sami u velikom broju učestvovali, pomažući kneza Lazara.28

Ako su već pobijedili kod Bileće 1. god. prije Kosova, zašto se odvijala bitka na Kosovu polju? Kuda su Turci prodirali i prodrli do Bileće e da bi se potom poraženi vratili na Kosovo, na mitsko Kosovo gdje porazom Lazara, se Turci tek počinju širiti; još prije bitkom na rijeci Marici – ši-rom im je otvoren put osvajanja Crne Gore, Bosne i mnogih hrvatskih zemalja – put do pod Beč i Peštu; tako je malo vjerojatan podatak kojega u bilješkama navodi Mak Dizdar.

Bosni je bilo suđeno da sanja o pravdi, da radi za pravdu i da na nju čeka, ali da je ne dočeka.29

Kameni spavač je mozaička zbirka, upravo kakva je i bosanskohercegovač-ka tradicija sa prepletom stranih kulturnih uticaja, ali sa osobenom sugestijom sinkretičnosti oblika, te je gotovo nemoguće čitati ove pjesme bez stalnog osje-ćanja i njihove likovne, figuralne podloge i ukupne evokativne ornamentike unutarnjeg reljefa sa četiri tematska područja zbirke: o čovjeku, o nebu, o ze-mlji, o slovu.30

Zapis o Nebu i Zemlji je svagda nazočan kako u narodnom, pučkom pripovijedanju – kroz kršćansku vjeru, kroz zavjet, tako i u mnogim pje-smama i poetikama – što Dizdar pišući o stećcima, njihovim znacima; simbolima života, životodajnosti kao trenutka, kao hipa; pa do smrti kao procesualnosti koja vodi kroza vječnost do intencionalnosti transcenden-cije – ne može izbjeći. Svega toga ne bi bilo bez inteligencije, bez čovjeka koji je u slovo, u zvuk, u boju utkao tu inteligenciju pa bila ona i nemušta i neuka!

*****31

evo

S radošću što treperi kao zvuk sa žice glazbalau hipu saznajem da je nastala pjesmao mome nestanku

Zato on i ne postoji više

28 Isto, str. 170.-171.29 Isto, str.171.30 Begić, M., Četiri bosanskohercegovačka pjesnika, u Dizdar, M. „Kameni spavač“,

V. Masleša, Sarajevo, 1984.31 Rastok, „Izabrana djela“, knjiga II., str. 236. – 237.

SUVREMENA PITANJA

100

100

(A tek sada i poslije svega svijet me na stotinu načina uvjeravada sam stalno i veoma ugledno mjesto zauzimaou njegovu imeniku

I daje mi najveću priliku otvarajući širom svoj zračni prostorkako bih mogao cijel da uđem u milostuvijek raširenog i toplogkrila

Bez ikakvog komentarana tu zlatnu zamku ukazujem naglo produženim prstom)

Dizdar se bori protivu ljudskoga licemjerja, nadutosti i ne da da ga oholost osvoji. Svima takovima pokazuje prstom da im nije mjesto za njegovim stolom, još manje s njegovim duhom – rastok je jedino što u ovom svijetu može učiniti s njima, t.j. rastvoriti ih i razotkriti bijedu u njihovu duhovnom skutu.

Postoji duboko kongenijalno srodstvo između Andrićeve i Dizdareve vizi-je ljudskog bespuća, u ostavljenosti i usamljenosti žrtve pred svemoćnim silama svijeta. To je smisao intonacije Puteva i refrena koji kroz pjesmu odjekuje kao bolna i neutoljiva žudnja za slobodom.32

Opstoji i raskorak u opisu Bosne kod Dizdara i Andrića, Dizdareva Bosna – je vječni srednjovjekovni upit koji visi kao Damaklov mač nad Bosnom; on joj daje kroza prošlosno budućnosnu patničku otvorenost u rascijepljenosti koja nosi čovjeka i život u kojem jesmo i znamo što se u tom vremenskom procjepu događa i zbiva s ljudskim življenjem i karak-terom, dok Andrić opisuje porobljenu Bosnu i život raje; život vladara i Otomanskih „vlasnika“ Bosne, Andrić epski razvlači priču o Bosni – upita o ljuskom metafizičkom bivstvu je kod njega veoma malo, ako ga uopće ima.

Tek kada se shvati da Dizdarev put vodi prema unutra, prema samom bunaru čovjekovog bića, može se shvatiti da je u Kamenom spavaču, tamo, da-kle, gdje je sve stalo i definitivno se objektiviralo u likovnoj rezbariji kamenih blokova, motiv putovanja i raspeća bitna Dizdareva pjesnička preokupacija. Kameni spavač se ukopao u tlo i vrijeme, >živi< nepomičnost kao svoje jedino trajanje, ali on svojim prošlim, a pjesnički iznova probuđenim, životom svje-doči o vječnoj čovjekovoj drami između neba i zemlje.33

32 U: Dizdar, M., „Kameni spavač“, V. Masleša, Sarajevo, 1984., Mithad Begić, Dizdarev Kameni spavač, str. 10.

33 Prohić, K., Mapa putova: u: Dizdar, M., „Kameni spavač“, V. Masleša, Sarajevo, 1984. str. 178.

101

101


transcenDentalnost

Prohić samo potvrđuje tu životnu probuđenost – dramu između neba i zemlje, za razliku od Andrića i njegova opisa Bosne.

A tajna ljudskog i jest u tome što čovjek ne prestaje da se pita o misteriji bitka, misteriji postanka i opstanka sebe i svijeta, što kao nespina i ukleti pra-vednik hodi kroz noć i dane.34

Noću sam opkoljen zapisima sa margina starih knjiga čiji redovi vrište upitnicima apokalipse. U pohode mi tada dolazi spavač ispod kamena.35

Zapis o izvoru36

Rastvorio sam seI potekao

Potocima

RijekamaMorima

Sad sam tuBez tebe

Gorak

Kako svom izvoruDa se vratim?

Ja sam to vrelo koje se rastvorilo, vrelo sna, ljubavi i inspiracije – vre-lo vremenitosti i prolaznosti onkraj vječnosti, vrelo pjenušanja, preinake boja i bora kroz ovozemaljski kratki tijek – a vrelo potoka će me nadma-šiti, nad mojom humkom šumiti i šumoriti – bdjet će nadamnom. „Kako svom izvoru/ Da se vratim?“ – bez Stvoritelja svega, teško ću se bilo čemu vratiti a taj „izvor“ – je baš Stvoritelj svega prolaznoga, vremenitoga i vječnoga – to je onostrano perceptivno – ono transcendentno u koje se VRAĆAM.

Tko je ona što se vidi kao zora, lijepa kao mjesec, čista kao sunce, strašna kao vojska sa zastavama?37

34 Isto, str. 178.35 Blagojević, S., isto, str. 181.36 Isto, str. 42.37 „Pjesma nad pjesmama“, VI.,9. – Dizdar, M., „Koljena za Madonu“, Svjetlost, Sa-

rajevo, 1963., str. 5.

SUVREMENA PITANJA

102

102

To je Zora, koja nam donosi Jutro, donosi čistoću, donosi jarku svje-tlost. To je Majka Bogočovjeka, to je Bogorodica u koju se ufamo, kojoj vjerujemo, koju molimo da nas zagovara pred svojim Sinom Isusom Kri-stom. To je ona po kojoj je Bog učinio čudesna djela – to je ona koja je obogotvorila Riječ – kad i gdje je Riječ postala Djelom; t.j. TIJELOM – ona je teleologija Teologije, LOGOSNA VATRA, ona nas učini bi-ćevitim – rađajući BITAK, ona je čudesni pronositelj i donositelj RA-DOSNE VIJESTI: „evo SLUŽBENICE TVOJE – neka mi bude po TVOJOJ RIJEČI“. Tako jednostavno i jedinstveno.

I stvori Bog čovjeka38

I stvori ti čovjeka po obličju svojem Stvorimuško i žensko Stvori ih i blagoslovi I rečeRađajte se i množite seTada ti pogleda sa svojih visina na ono sve što si stvorioPogleda zadovoljno Lijevom se rukom pogladi po bradia desnom po trbuhu I rečeGleOvo je dobro veomaI bi dan šesti

A ja pogledah okolo po zemljiI vidjeh gdje voda zemlju proždireGdje sunce vodu pije vidjehGdje zemlja vatru bljujeVidjeh zvijer na zvijer da ideI čovjek čovjeku krv da prolivaJa vidjeh zločin na sve straneJa vidjeh zločin koji ti stvoriJer okusih plod od drveta znanjaJa vidjeh jer oči mi se otvorišePa zavriskah

38 Dizdar, M., „Okrutnosti kruga“, V. Masleša, Sarajevo, 1960., str. 8. i 11.

103

103


transcenDentalnost

Nije to dobro Nije to dobro NijeOva tvoja zemljaDobra je samo za tvoje kamenje

To bješe dan sedmi Dan odmora

Bog stvoritelj svega vidljivoga i nevidljivoga – stvori sve i na ovoj ze-mlji kako mu odgovara; stvori čovjeka na svoju sliku i priliku, dade mu um, razum i slobodu volje – slobodu djelovanja – slobodu da sve na ze-mlji može podložiti svojim zahtjevima i prohtjevima – čovjek se oteo Božjim zapovijedima, oteo se Bogu – u toj mjeri ga stiže i kazna – „ova tvoja zemlja“ je NAŠA – a nismo se ponašali kao da je naša; Bog nas je lišio i Istočnoga grijeha; oprostio nam spoznaju, ponovno nas na KRIŽU otkupio – jesmo li poslušali Boga – je li moguće da iz istih usta izlazi slava Bogu i prokletstvo Boga, ali i čovjeka-brata!? Jest! Svednevice i u svako doba – nakon „dana sedmog Dana odmora“ – Bog nam je prepu-stio Zemlju, sproveo sve prirodne (fizikalne) zakonomjernosti, ali i uredio da se mučimo stvarajući i da stvaramo mučeći se – ali, što smo prihvatili – i dobro je što smo progledali, počeli spoznavati i to nam je oprošteno (kao Evin grijeh) – jesmo li uvijek slušali Božju Riječ!? Je li nas Soto-na zavodila – svojom prepredenošću, koju ili nismo prepoznali, ili smo objeručke prihvaćali!? Jest! Zbog toga Dizdar može reći „nije to Dobro, nije to Dobro“ – ali to ne bi trebalo upućivati Svemogućemu; Stvoritelju svega – Bitku koji jest ( JA sam onaj koji JESAM) – to treba upućivati prolaznom, stvorenom, ali najmudrijem Biću na Zemlji! Čovjeku!

Ta „jedna jedina riječ“ je dvoznačna na pomenuti način. Sve je u pjesmi u njenom znaku, u znaku izvornog paradoksa. Ona se ne pomišlja kao o d r e đ e n a riječ, već kao totalitet misaono-doživljajnih silnica, kao duhovni horizont pjesme. A horizont nikada nije > vidljiv< nego čini vidljivim ono što se nasta-njuje unutar granica njegovog začaranog kruga.39

Jedina je riječ koja se još čeka. Ono što valja da stigne iz iskoni. Iz daleka.40

Ta nedorečena RIJEČ, ne će se nikada doreći – jer bi to značilo zavr-šetak misaonoga kruga, završetak ciklusa života i smrti, jer bi to značilo smrt umjetnosti – smrt Čovjeka u foucaultovskom smislu, taj jezični lek-sik; ta ekvilibristika su tu još kao „rđava beskonačnost“ (Hegel), ono što čekamo ljudski ne ćemo dočekati, tek ako se šimićevski susretnemo na nekoj drugoj zvijezdi, iz novoga iskona.39 Prohić, K., „Apokrifnost poetskog govora – poezija Maka Dizdara“, V. Masleša,

Sarajevo, 1974., str. 16.40 Isto, str. 17.

SUVREMENA PITANJA

104

104

Taj izvorni, tjelesni osjećaj integralnosti čovjekovog bića bitno usmjerava i logiku jezičkog saopštavanja. Ontološki primat jezičke geste ne znači, među-tim, ni vremensku niti vrijednosnu prednost, već samo ukazuje na sinkreti-zam bitnih ljudskih moći, na onaj jedinstveni čovjekov iskorak u svijet koji se u jeziku uzdiže do samorefleksije. Filozofski iskaz M. Merlau- Pontyja da je „Riječ e k s c e s naše egzistencije“ i ne treba drukčije shvatiti nego kao izvornu nedjeljivost čovjekovih kreativnih snaga, odnosno kao epohalnu, mutaciono jedinstvenu preobrazbu prirodnog bića u biće koje se može odnositi i tako biti e k s c e s n o u najelementarnijem, antropološki presudnom smislu.41

Nema obuzdavanja cogita u poetičkom bdijenju, to bdijenje je trans-cendentno – ono je zapalo u propast tjelesnosti u smrt. Smrt se šeće među nama, među bićima, stvarima, među biljkama i nema apsolutnu orijen-taciju o svijetu kojega Bog stvori – taj svijet po Dizdaru nije dobar, jer ta procesualnost se odvija kroz borbu dobra i zla; jačega i slabijega, darwi-novska evolucija je okrznula Božje stvaranje, pa taj svijet nije „najbolji od svih mogućih svjetova“ (Leibnitz) – već je borba za to sada u kojemu se događa ključno – taj procjep u kojemu se orijentiramo je bitno održava-lački, a ne odražavalački Božjega lika i lica – stoga nije dobro ono što je stvoreno u šest dana – puno se zla u njemu namnožilo, puno je licemjerja; zle krvi.

Jezik i njegovo samonadmašivanje

Jezik je praxis življenja, a ne samo sfera čovjekovog ezoteričkog interesa. On je sama naša emocionalna i antropološka bit, jedini eksplicitni izraz uku-pnpog psihograma ljudske egzistencije. Jezik jest č o v j e k o v s v i j e t upravo po tome što se u njemu izravno iskazuje s v j e t o v n o s t ljudskog djela.42

Jezik umjetnosti -- „u sebe postavljanje istine u djelo“ (Heidegger) – je jezik svjetovanja svijeta poezije kao nedovršena simbola u sebe za-tvorene vječnosti koja želi riješiti ne/dovršenu nejasnoću a to dovodi do besmisla koji je trajajući.

Dizdarevo pjesništvo je „izrazito uspješno u smjenjivanju razlićitih vr-sta riječi na principu sprezanja apstraktnog i konkretnog, mitološki tvarnog i praelementarnog i ideografski čistog, simbolički apstraktnog.“43

41 Isto, str. 21.42 Isto, str. 35.-36.43 Prohić, K. – isto, str. 69.

105

105


transcenDentalnost

*****44

„U nizu triju sila u svijetu snage stuba svjetlosti zračeSunce mjesec i savršen čovjek snage su makrokozmaOn i djevica i um sred njih snage mikrokozma znače Da carstvo nebesko je u nama treba da se znaDa carstvo nebesko je van nasNeka se spozna...

Otuda i utisak da je govor o njoj „pozitivan“, odnosno da je svaki stih identifikacija jednog njenog stanja, nestalnosti njenog lika, jutra i večeri, pod-neva i ponoći njene istine. S druge strane, taj „put na dolje“ kao da je iznudio i promjenu leksike, tako da je jezik M o d r e r i j e k e sav otežao od riječi koje svojim značenjskim i zvukovnim intencionalitetom upućuju na t v a r n o s t njihovog temelja i m i t o l o š k u praosnovu.45

Iza >modre rijeke< je polje neiskustva, čista odsutnost predmetnosti...46 Samonadmašivanje riječi kao praxisa povijesne zbiljnosti objeloda-

njene u poetičkoj umjetnosti, kao riječi rijeke koja nosi svojim brzacima neiskusne plivače povijesnosti egzistencijelnoga i egzistencijalnoga. To je rijeka života koja putuje svomu vrelu i uviru (početku i koncu).

Zaslov

Nije lahko organizirajuću starogovornu ideografiju uklesati u stih što je nakanio Dizdar, gustoću misli zadržati u opetovanju pojedinačnih ri-ječi i sklopova održati u povijesti – rubno te povijesti – učiniti epicen-tralnim događajem; u povijesnom smislu srednjovjekovlja preskočio je Dizdar brojne elemente i momente: srednjovjekovne povijesne spome-nične baštine, crkvine, gromile (gomile), povijesni popis pučanstva Bosne pod Mehmedom Fatihom Silnim; cijelu islamizaciju koja se zrcali i u stećcima – htjeo je ostaviti svoju misao o tom skoku u život – čistom. Iskušavanjem vlastitosti, subjektiviteta – htjeo je konstruirati svijet u ko-jem se događalo zbiljsko, ponekoć posve odvojeno od surove stvarnosti i predmetn/ut/osti. Htjeo je ne oskvrnuti svoju sliku potencijalne i moguće a prošlosne Bosne prkosne od ne/sna.

44 Isto, str. 112. – 113.45 Isto, str. 123.46 Isto, str. 127.

SUVREMENA PITANJA

106

106

Sliku prenijeti u tekst, na bjelinu papira, učiniti transmisiju uspješno misaonom kategorijom (pojmovljem), psihoanalitička tumačenja audio-vizualno unijeti u umjetničko-poetički tekst, gustoćom stvarateljske ima-ginacije. Patnja je razapeta između sjenke i šutnje onog požutjelog lika ispod stećka, koji je sanjao o drukčijoj svojoj budućnosti – iz perspektive sadašnjosti – o drukčijoj prošlosti. Prošlost je povijest – ona je historijska kategorija. Tu pjesnik stvarima oživljuje situaciju – tražeći i težeći u ze-mlji razuma – šum mrtvih i živih stvari i bića pripremajući opetovanjem katastrofu koja se zrcali ljubavnom čežnjom kroza pjesmotvore „Gorčin“ i „Kosara“ – a koja protječe poput „modre rijeke“ i vraća se na početak. U svoje vrelo; vrelo povijesne guste fenomenološke sublimacije oživotvoru-jući vrelo i pretvarajući ga u biće i bićevitost.

U riječima Kosare i Gorčina vibriraju posvemašnje šutnje, čije ušne školjke imenuju uzvicima a minijatura jedne riječi podsjeća na mandra-goru. Slazi se do utihe, bonace do tišine – koncentrira se tišina cijeloga svijeta u jednom krugu – krugu vrtnje i bezizlaza.

Je li prvotna materija, bez forme (oblika) onirička materija – ili je sno-vitost forme bitna dimenzija pjesništvenosti, ili „pjesničke materijalnosti“ u obliku slova na bjelini papira? Sanjajući o kozmosu (kao starogrčkom uređenom redu i skladu, harmoniji) – sanjanje nas čini stanovnicima toga kozmosa, stvara privid zbiljskoga doma, širenje svijeta i svijesti putuju-ći kroza vlastitu sobu putujemo svemirom snova i snovitim svemirom. Odlazak u eterične sfere, bliski odlazak u prošlost i susret sa svim time obilježit će sretnost stvaranja, udobnost dimenzije vlastitosti doma kojega smo ispleli od umjetničkoga korova; od umjetničkoga temelja do krova. Na to Dizdar ukazuje u Penelopi, kao i u srednjovjekovnom zavičajnom domu – u škrtosti njegova skuta koji se širi i poprima dimenzije novoga prostorvremenitoga doba.

107

107


transcenDentalnost

VRELA:1. Dizdar, M., „Vidovopoljska noć“, Nova biblioteka, Sarajevo (bez go-

dine naklade)2. Dizdar, M., „Okrutnosti kruga“, V. Masleša, Sarajevo, 1960.3. Dizdar, M., „Koljena za Madonu“, Svjetlost, Sarajevo, 1963.4. Dizdar, M., „Minijature“, Bagdala, Kruševac, 1965.5. Dizdar, M. „Ostrva“ Svjetlost, Sarajevo, 1966.6. Dizdar, M., „Modra rijeka“, Svjetlost, Sarajevo, 1971.7. Dizdar, M., „Izabrana djela – I. i II.“, Svjetlost, Sarajevo, 1981.8. Dizdar, M., „Kameni spavač“ (peto izdanje), V. Masleša, 1984.10. Bachelard, G. „Poetika prostora“, Kultura, Beograd, 1969. 11. Bachelard, G. „Poetika sanjarije“, V. Masleša, Sarajevo,1982.12. Heidegger, M. „Bitak i vrijeme“, Naprijed – filozofska biblioteka,

Zagreb, 1985.13. Hrvatsko slovo (tjednik za kulturu) – ISSN 1330-7370; Zagreb, 30.

ožujak 2018.14. Kordić, Z. „Pojavno i metafizičko u poeziji A. B. Šimića (Od Brijega

do zvijezda), Zagreb – Mostar, 2013.15. Kordić, Z. „O starini i sudbini“, Grude – Zagreb, 2014.16. Kordić, Z. „Nevrijeme bitka // Vrijeme nebitka“, Zagreb – Mostar,

2017.17. Mandić, D. „Sabrana djela – Svezak I.“, Hercegovačka franjevačka

provincija i Franjevačka knjižnica..., Mostar, 2013.18. Merlay-Ponty, M. „Fenomenologija percepcije“, V. Masleša – Svje-

tlost, Sarajevo, 2. izdanje; 1990.19. Prohić, K. „Apokrifnost poetskog govora – poezija Maka Dizdara, V.

Masleša, Sarajevo, 1974.

SUVREMENA PITANJA

108

108

Dizdar’s Poetics of Converting the Vicious Circle into Transcendentality

Summary

The configuration and the meaning of poetry arise from a certain situation produced by the poet himself; by doubt, by wondering at the empirical; seeing the use of that situation he gives meaning to the words, he extends the poetic vocabulary to the mental, the spiritual, which becomes a vehicle conveying the empirical to the sphere of metaphysics (transcendence). This is how Diz-dar creates his picture about stećci (medieval tombstones), about the medieval Bosnia, sometimes torn out from the historical dimension of its environment ignoring the language of history – creating, in language terms, phonological equilibristics – succeeding, with some repetitions, in intriguing the reflec-tive-active processuality of readers.Trying out the social dimension; the hard labourer’s life – the picture that he took along from his childhood he does not leave on the way but carries it over into the Vidovo Polje night; proceeding further he brings the word into uncertainty, leading it into the travelling past while aspiring in his thoughts after what lies in the future – the word is completely internalized and that represents the poet who is externalized, out of himself – because his word – his world that is in itself and by itself. A miniature world.There exists no internal or external. The consciousness is completely inside, a moment of merging and assembling the object-related and the being-related into the sequence of the world horizon, into the mental structure. A construct of the realization of the future in spirituality. “A belief in the consciousness in itself that is separated from us is only a ration-alization of this primeval belief” (M. Merlau-Ponty; p. 469). The poetics of temporality, past, future and expanse passes with Dizdar into the being-re-lated, concise expression – at the expense of description – which is a poetic dreamed-of spirit, a spirit of the dimension of a good poetry. Key words: Dizdar, M., Bosnia, stećak, Islam, the poetical, the transcenden-tal, the phenomenological, the historical.

IZ KULTURE

K 766075, 2016., kombinirana tehnika, 76 x 60 x 7,5 cm

111

Marko Jakovljević Osnovna glazbena škola Ljubuški Lidija Vladić-Mandarić FPMOZ – Studij glazbene umjetnosti

UDK 159.992.72:78(047.31) 371.333 37.036:78 Primljeno: 31. ožujka 2017. Pregledni članak

Istraživanje utjecaja glazbe na spacijalno zaključivanje po uzoru na Mozartov efekt

Sažetak

Glazba kao neverbalna komunikacija i njezini elementi (ritam, harmonija, melodija) su jedno od najučinkovitijih oruđa pri pobuđivanju dječje mašte i kreativnosti te jedno od značajnih sredstava za razvijanje inteligencije kod mlađih uzrasta. Cilj ovoga rada je istražiti utjecaj glazbe na učenike osnovne škole po uzoru na Mozartov efekt putem Fiboniccijeva spacijalnoga testa te pružiti uvid u promjene aktivnosti i budnosti ispitanika nakon izvršenih postavljenih zadataka. Ključne riječi: glazba, Mozartov efekt, spacijalna inteligencija.

Uvodno razmatranje

Utjecaj glazbe na čovjeka kroz lepezu različitih istraživanja

Glazbeni elementi (boja zvuka, intenzitet, ritam, melodija, harmonija, tempo, ali i tonalitet) potiču ne samo fizičke, već i emocionalne i

mentalne odgovore. Usprkos tomu ne možemo u potpunosti objasniti kako glazba i na koji način djeluje izuzev da ima tjelesni, osjećajni i spo-znajni utjecaj na ljude.

Sluh je jedno od prvih osjetila koje se razvija kod beba u prenatalnom razdoblju, pa glazba potiče zajedništvo, tj. prvu neverbalnu komunikaciju djeteta i majke pored slušanja majčina glasa. Dakle, može se zaključiti kako je sluh, izuzev pupčane vrpce, najranija poveznica između majke i fetusa jer uho je jedini potpuno razvijen i funkcionalan organ prije rođe-nja djeteta.

SUVREMENA PITANJA

112

112

Cortijeve stanice za zvuk koje se nalaze u srednjem uhu fetusa nastaju oko dvadeset četvrtoga tjedna trudnoće što ukazuje da se dio opažanja zvuka između šesnaestoga i dvadeset četvrtoga tjedna odvija preko kože. Osjetilne stanice za vibraciju omogućuju prijenos ritma i melodije preko plodne vode do fetusa, pri čem ona zbog svoje gustoće izrazito učinko-vito prenosi zvuk (www.repozitorij.fizika.unios.hr/islandora/object/fizo-s%3A56/datastream/PDF/view)!

Stanice mozga za vrijeme prenatalnoga razvoja nastaju velikom brzi-nom, tako da se može formirati oko dvije stotine i pedeset tisuća stanica u minuti, sredinom trudnoće i do milijarde, dok u trećoj godini djeteto-va života mozak ima dvostruko više uzajamnih veza između svojih sto milijardi neurona. Znanstvenici su, prateći fetus, spoznali kako on ima četiri stanja aktivnosti: mirnu i aktivnu budnost te miran i aktivan san, zaključivši kako bez podražaja moždane stanice i spojevi zauvijek odumi-ru (www.roda.hr/portal/djeca/dojencad/nasljede-ljubav-i-njegauranora-zvojumozga.html).

Zahvaljujući ultrazvučnim i drugim modernijim metodama ljudski zametak može se promatrati puno jasnije te uočiti njegovo ponašanje i reakcija na različite podražaje. Ljudski zametak započinje s kretnjama već u prva tri mjeseca, a sa šesnaest tjedana izvodi većinu pokreta kao i novorođenče. Dakle, može sisati palac, štucati, protezati se, premještati, pokretati oči, udisati i izdisati tekućinu te opažati zvukove.

Donald Shetler, profesor glazbene škole iz New Yorka, potaknut Suzukijevom metodom, koja je sve više dobivala na pozornosti u Americi, pokušao je istražiti kako bi prenatalne stimulacije glazbom mogle djelo-vati postnatalno na dijete i postoji li mogućnost da bi takva djeca ima-la značajno bolje glazbene sposobnosti ili neke druge vještine. Shinichi Suzuki je svoju genijalnu metodu glazbene naobrazbe nazvao Metoda ob-razovanja talenata (www.suzuki.yolasite.com/suzuki-i-istrazivanje-moz-ga.php). Uz trideset studentica glazbe pronašao je kontrolni uzorak od trideset žena koje su pristale sudjelovati u pokusu.

Skupina žena je po unaprijed određenom programu od petoga mjese-ca trudnoće trebala slušati dva puta dnevno po pet minuta klasičnu glaz-bu koju je on odabrao. Djela G. F. Händela i L. van Beethovena planirana su za jutarnje seanse. Umirujuća glazba J. S. Bacha ili nekoga drugoga baroknoga skladatelja, u ritmu otkucaja srca, bila je planirana za večernje slušanje. Testovi su rađeni svakih pet do šest mjeseci trudnoće, a u slje-dećih deset godina djeca su četiri puta godišnje sudjelovala u ispitivanju i testiranju.

Djeca koja su prenatalno slušala glazbu počela su govoriti tri do šest mjeseci ranije, memorija im je bila znatno razvijenija, a nekoliko djece

113

113

Marko Jakovljević − Lidija Vladić-Mandarić IstražIvanJe utJecaJa glazbe na spacIJalno zaklJučIvanJe

po uzoru na Mozartov efekt

pokazalo je izuzetne glazbene sposobnosti. Također, djeca koju su po-ticali na taj način imala su izrazito razvijenu emocionalnu inteligenciju, empatiju, te kod njih nije uočena agresivnost (www.esm.rochester.edu/news/2014/06/noted-music-educatorresearcher-donald-jshetler-dies).

Prema jednom od prvih istraživanja psihologa, Amerikanca Wiliama Jamesa i Danca Carla Langea, autonomni živčani sustav, koji kontrolira krvni tlak, srčani ritam, tjelesnu temperaturu, težinu, preradbu hrane, me-tabolizam, ravnotežu tekućine i elektrolita, znojenje, mokrenje, defekaciju te razne druge procese, može biti podražen od glazbe (Ellis, 2014, 319).

Izuzev tih fizioloških učinaka na vegetativni živčani sustav, intenziv-no se proučavaju područja korteksa (lat. cortex – kora velikoga mozga) koji možemo podijeliti na dorzalni i ventralni, a koji sudjeluje u raznim senzorno-motornim procesima i organiziran je tako da može preračunati različite senzorno-motorne transformacije koje su relevantne za glazbu (Zatorre, 2007, 555).

Mozak je prilikom slušanja glazbe, posebno prilikom njezina sviranja, aktivan i u lijevom i u desnom sljepoočnom režnju (gdje je zapravo po-dručje glazbenoga doživljaja) što glazbu čini znatno kompleksnijom za poimanje te korisnijom za razvijanje inteligencije i općenite aktivnosti mozga. Što su kompleksnije njezine komponente to je i glazba zahtjev-nija za procesuiranje. Govorne sposobnosti su biološki urođene svakom djetetu, ali glazbene sposobnosti i njihov razvoj kod djece može varirati u značajnoj mjeri.

Charles J. Limb i Allen R. Braun su ispitivali putem funkcionalna magnetska rezonancije (engl. – Functional magnetic resonance imaging – fMRI) reakciju mozga jazz glazbenika skeniranjem prikazavši trodimen-zionalnom površinskom projekcijom područje aktivacije i deaktivacije. Kada je mozak aktivan, onda se u određeno područje slijeva veća količina krvi nego u područje koje se odmara. Medijalna prefrontalna aktivacija korteksa, dorsolateralna, prefrontalna deaktivacija korteksa i motorička aktivacija korteksa su zabilježene ovim skeniranjem što potvrđuje istraži-vanja neuroznanstvenika o pozitivnom utjecaju glazbe na ljudski mozak (Berkowitz, 2010, 132).

Istraživanja provedena od neuro-znanstvenika na području možda-nih hemisfera pokazuju da je lijeva strana više uključena u funkcije je-zika, sekvencijalne i analitičke procese, dok desna dominira u glazbenim sposobnostima, snalaženju u prostoru te emocionalnoj percepciji (Kolb, 2001, 318).

Anita Collins, glazbena edukatorica čiji je rad potaknuo dosta raspra-va, istražuje usvajanje jezika i izvršnih radnja te njihovu povezanost s ra-nim glazbenim obrazovanjem. Skenirajući ljudski mozak pri obavljanju

SUVREMENA PITANJA

114

114

različitih aktivnosti pomoću fMRI-a neuro-znanstvenici su mogli pratiti reakcije u stvarnom vremenu, a rezultati su bili zapanjujući. Sudionici pokusa su svladavali matematiku, čitanje i slične aktivnosti, a mozak je bilježio očekivane procese i područja aktivacije. No kada su sudionici slu-šali određenu glazbu u mozgu je došlo do „vatrometa“ i aktiviranja više različitih dijelova mozga što znanstvenici nisu vidjeli niti u jednoj drugoj disciplini koju su do tada ispitivali (http:www.anitacollinsmusic.com/ne-uroandmused).

Pitanje koje su sebi postavili je: Zašto glazbeno obrazovanje ili glaz-bena aktivnost ima ovakav utjecaj na mozak? Kao razlog su naveli da ovakav vid stimulacije djeluje na tri područja korteksa: motorni, vizualni i auditivni. Navedenu aktivnost mogli bismo usporediti s istovremenim vježbanjem različitih skupina mišića na ljudskom tijelu. Isti znanstvenici su otkrili da glazbenici imaju veći corpus callosum (žuljevito tijelo) između obje strane mozga što omogućuje znatno bržu izmjenu informacija izme-đu dvije polutke (www.zivim.hr/ucim/mozak-anatomija).

Ispitivanje koje je trajalo dva desetljeća dokazalo je da glazbenici uspješno i kreativno dolaze do rješenja različitih zagonetaka i problema, imaju visoku razinu egzekutivnih funkcija namijenjenih rješavanju kom-pleksnijih zadataka, bilo da su logički, strateški, emocionalni i dr. Sustav memoriranja je izrazito karakterističan i napredan jer na neki način ima posebno emocionalno, vizualno, konceptualno, kontekstualno ili auditiv-no obilježje. Također glazba i glazbeno obrazovanje povećava generalni kognitivni kapacitet. Pokazalo se da su glazbenici znatno napredniji u testovima iz prostorno-vremenskih vještina, matematičkih sposobnosti, čitanja, rječnika, verbalne memorije (See; Kokotsaki, 2015, 202 – 214).

Jedan od novijih pokusa pokrenut je od znanstveno-edukacijske kom-panije Nuryl koja upotrebljava „visoko informacijsku glazbu“ za slušanje kroz osmišljene digitalne aplikacije za pametne mobilne telefone. Bazira-jući se na prenatalnu stimulaciju bebina mozga u svoj program integrirali su glazbena djela s izrazito kompleksnim melodijskim i harmonijskim strukturama u vidu dnevnih lekcija počevši od petoga mjeseca trudnoće pa sve do djetetova drugoga rođendana.

Glazba koju su odabrali, po uputama osnivača ovoga programa Ricka Beata, simultano je aktivirala više razina bebina mozga tijekom kritično-ga razdoblja u kojem mozak ubrzano raste, a moždane stanice stvaraju milijune novih spojeva (preko sedam stotina novih spojeva u sekundi za vrijeme prve godine života). Oni koji su stimulirani ostat će aktivni dok oni slabije stimulirani spojevi otpadaju te se gube zauvijek. Kao jednu od osnovnih prednosti završetka svoga programa navode poboljšanu memo-

115

115



riju, veće predispozicije za učenje stranih jezika, lakše svladavanje kom-pleksnih zadataka, stjecanje apsolutnoga sluha, bolji fokus kod djece koja su aktivno sudjelovala te poboljšanje spacijalne memorije (www.nuryl.com).

Glazba koja je uvrštena u ovakav oblik treninga je raznovrsna, bogata dinamički, ritmički, melodijski i harmonijski. Glazbeni stil nije strogo definiran te može varirati od klasične do progresivnije i modernije glazbe, a jedino bitno jest da ona sadrži dovoljno kompleksne glazbene elemente.

Istraživanje, nažalost, nije ponudilo konkretne laboratorijske poku-se, nego osobno iskustvo kreatora i osnivača programa s vlastitom dje-com koja su uistinu sposobna prepoznati veoma kompleksne intervale, akordske sklopove, te posjeduju apsolutni sluh što im je znatno olakšalo svladavanje stranih jezika, primjerice mandarinskoga, te im je olakšalo svladavanje kompleksnih matematičkih zadataka.

Što glazbena poduka donosi djeci?

Gottfried Schlang je sa svojim kolegama na Music and neuriomaging Labaratory at Beth Israel Deaconess Medical Center and Harvard Medical School istraživao utjecaj glazbene poduke bazirajući se na gudačka glazba-la i klavir kao temeljna glazbala. U istraživanje je uključio pedeset deve-tero djece bez ranijega glazbenoga obrazovanja, a cijeli program je trajao tri godine. Dvadeset i dvoje djece je sviralo klavir, dvanaest ih je sviralo gudačka glazbala, šestero djece je uz klavir sviralo i jedno gudačko glaz-balo. Dvadeset i jedno dijete je imalo tradicionalnu instrumentalnu glaz-benu poduku, a preostalih dvadeset iz instrumentalne skupine je učilo glazbu Suzuki metodom. Kontrolnu skupinu je predstavljalo osamnaestero djece (sedam djevojčica i jedanaest dječaka) koja nisu primala glazbene instrukcije. Nakon tri godine pohađanja glazbene naobrazbe kod njih je primijećeno povećanje količine sive tvari u mozgu te poboljšanje u au-ditivnim, verbalnim, motoričkim i prostornim testovima (www.journals.plos.org/plosone/article?id=10.1371/journal.pone.0003566#s4).

Glazbenom podukom djeca razvijaju koncentraciju, dekodiraju glaz-beni zapis, prepoznaju obrasce zvuka u vremenu i zapisuju ga, uče pravila formiranja glazbenih uzoraka, razvijaju glazbeno pamćenje, vladaju omje-rima i frakcijama, uče se spontanosti kroz improvizaciju. Također, glaz-bena aktivnost potiče kreativnost te jača samopouzdanje, organiziranost i utječe na obogaćivanje djetetovih emocionalnih i spoznajnih vrijednosti.

Primjenom različitih glazbenih aktivnosti razvija se slušna osjetljivost i metričko-ritmička sigurnost djeteta gdje je izrazito značajan dio procesa

SUVREMENA PITANJA

116

116

upoznavanje djeteta s glazbalima, budući da se na navedeni način postiže da dijete, osim što ga može auditivno doživjeti, može glazbalo istovreme-no i vidjeti i opipati te na njem reproducirati zvuk.

Primjena glazbe i njezinih elemenata kod djece je učinkovita kroz su-stav poticaja auditivne diskriminacije, motoričkih sposobnosti, rječnika, neverbalnoga rasuđivanja, imitacije, memoriranja, korekcije glasova, go-vora, pjesme i plesa (www.journals.plos.org/plosone/article?id=10.1371/journal.pone.0003566#s4).

Auditivne diskriminacije pomažu da dijete uspješno razlikuje zvuko-ve pojedinih predmeta, glazbala, tempo, dinamiku, duljinu tonova kao i njihovu visinu. No, da bi dijete uopće moglo odgovoriti i na najjedno-stavniji zadatak, potrebna mu je barem kratkotrajna memorija. Imitacija iziskuje od djeteta dužu koncentraciju nego auditivna diskriminacija, a dijete mora podržavati tempo, dinamiku ili i jedno i drugo istovremeno. Memoriranje zahtijeva dugotrajniju djetetovu koncentraciju gdje ponav-lja određene ritmičke motive, od jednostavnijih k složenijima.

Improvizacija ima poseban utjecaj na aktivnost mozga te bi od veliko-ga značenja bilo uvoditi djecu u svijet glazbene improvizacije u što rani-joj dobi. Značajno je razlikovati metode stvaralačkoga i reproduktivnoga pristupa glazbi. Stvaralački proces može nastupiti u više oblika, u koje ubrajamo: kreiranje ritma, varijacije, kreiranje melodije na zadani tekst, kreiranje teksta na zadanu melodiju, kreiranja melodije i teksta.

Tablični prikaz procesa razvoja glazbenih sposobnosti od rođenja dje-teta do sedamnaeste godine života izgledao bi na sljedeći način (Čudi-na-Obradović, 1990, 110 – 112):

Dob djeteta Funkcija Manifestacije1. FAZA SLUŠANJA0 – 1 mjesec reagiranje na zvuk žmirkanje, podrhtavanje1 – 2 mjeseca reagiranje na zvuk akustička fiksacija3 mjeseca lociranje zvuka okretanje glave prema zvučnom

podražaju4 – 6 mjeseci diferenciranje slušnih podražaja veća osjetljivost za tonove nego za

govor2. FAZA MOTORNE REAKCIJE NA GLAZBU6 mjeseci početak glazbene imitacije (nepo-

sredne)reprodukcije promjena u visini ili ritmu

6 – 9 mjeseci vokalizacija na glazbu reprodukcija ritma i visine tona3. FAZA PRVE GLAZBENE REAKCIJE9 mjeseci diferencirano reagiranje na glaz-

bu, glazbeno „brbljanje“reakcije ugode i neugode na razne vrste glazbe

117

117



12 – 18 mje-seci

porast motoričkih reakcija na glazbu

16 – 18 mje-seci

početak usklađivanja pokreta i glazbe

ples s drugima

4. FAZA PRVE GLAZBENE REAKCIJE18 – 24 mje-seca

spontano pjevanje, imitiranje dije-lova pjesama

pjevanje bez riječi, imitiranje tek-sta, imitiranje nekoliko taktova melodije

24 – 36 mje-seci

rivalitet spontanoga pjevanja i imitiranja poznatih melodijskih sekvencija

oponašanje melodijskih sekvenci-ja spontanim pjevanjem

36 mjeseci porast glazbenoga interesa, uskla-đenost pokreta s glazbom, uspješ-na imitacija ritma, riječi i melodije kod 50 % djece

pozorno slušanje, koncentracija na glazbene podražaje

5. FAZA IMAGINATIVNE PJESME3 – 4 godine pjevanje raznovrsnih pjesama, često izmišljanje ili sastavljanje od dije-

lova poznatih pjesama, melodijski inventivne, ritmički skromne6. FAZA RAZVOJA RITMA4 – 6 godina sposobnost održavanja ritma postaje dvostruko bolja

poteškoće: djeca ne mogu prilagoditi pokrete promjenama tempa, po-greške u intervalima, slučajno transponiranje u drugi tonalitet, još ne razlikuju zasebno: riječ, ritam, visinu tona

7. FAZA STABILIZACIJE GLAZBENIH SPOSOBNOSTI6 – 8 godina nagli razvoj melodijskih i ritmičkih vidova glazbene sposobnosti; u

skladu s razvojem sposobnosti stvaranja pojmova nastaju glazbeni poj-movi: ritmički, melodijski, harmonijski i pojmovi o glazbenoj formi; percepcija i razumijevanje glazbe olakšani su usvajanjem pojmova: tra-janje, tempo, takt, melodijsko kretanje i tonalitet

8. FAZA ESTETSKOGA PROCJENJIVANJA11 godina javljaju se viši oblici glazbenih sposobnosti koji omogućuju glazbene

estetske procjene9. GLAZBENA ZRELOST17 godina uz sistematsko njegovanje i glazbeno obrazovanje, puna zrelost glaz-

benih sposobnosti postiže se oko sedamnaeste godine; ona sadrži slo-žene oblike glazbenih sposobnosti kao što su: sposobnost harmonijske analize, estetskoga procjenjivanja glazbe ili sposobnost samostalnoga glazbenoga stvaranja

Mozartov efekt Istraživanje Mozartova efekta započelo je 1993. godine kada je u ča-

sopisu Nature objavljen članak o utjecaju glazbe na izvedbu spacijalnih zadataka odraslih osoba. Prije samoga testa trideset šest studenata je po-dijeljeno u tri skupine od kojih je jedna deset minuta slušala Sonatu za

SUVREMENA PITANJA

118

118

dva klavira D-dur KV448 skladatelja W. A. Mozarta, druga glazbu za relaksaciju, a treća skupina je sjedila u tišini. Prva skupina je, nakon te-stiranja, davala znatno bolje rezultate te imala povećan IQ, veći za osam bodova u odnosu na drugu i treću skupinu (Chabris, 1999, 826).

Preko marketinga i znanstvenih radova objavljenih u renomiranim medijskim kućama uvriježeno je mišljenje kako je svega nekoliko minuta slušanja W. A. Mozarta dovoljno da se poveća opća inteligencija. No, pri usmenom prenošenju rezultata ispitivanja dosta podataka je izvađeno izvan konteksta, primjerice onaj o povećanju IQ-a za osam bodova isklju-čivo kao posljedica slušanja Mozartove glazbe bez dodatnih tjelesnih ili vanjskih utjecaja na rezultate ispitivanja.

Činjenica da je efekt kratkotrajan i da traje svega deset do petnaest minuta te da se ne odnosi na opću razinu inteligencije potpuno je ignori-rana ( Jenkins, 2001, 170). Zapravo, da su znanstvenici odabrali sonatu L. van Beethovena umjesto sonate W. A. Mozarta vjerojatno bi rezultat bio isti. Rezultati ovoga testa poništeni su deset godina kasnije od psihologa i glazbenika Univerziteta u Torontu predvođenih E. Glenn Schellenber-gom. Kasnije, dvije studije dokazuju sljedeće: iako Mozartov efekt postoji nije bio uzrokovan glazbom nego raspoloženjem ispitanika, tako da je raspoloženiji ispitanik postigao i bolje rezultate na samom testu.

Ipak, korelacijske pokusne studije dokazale su kako su djeca koja po-hađaju glazbene lekcije znatno učinkovitija pri verbalnoj memoriji, pro-stornim sposobnostima, čitanju, selektivnoj pozornosti i dostignućima iz matematike. Objašnjenja ovakvih asocijacija leže u tom da dolaze od zajedničke komponente kao što je generalna inteligencija. Djeca s većim IQ-om će češće pohađati glazbene lekcije jer su bolje obrazovana ili po-tiču iz bogatijih obitelji te njihovi roditelji teže kvalitetnijem obrazovanju svojih potomaka (Orsmond, Miller, 1999, 22).

Slušanje Mozartove glazbe proširilo se i u vidu glazbene terapije gdje su liječnici često navodili pozitivne rezultate. Dokazano je kratkotrajno poboljšanje prostorno-vremenskoga zaključivanja pacijenata s Alzheime-rovom bolesti, pozitivan učinak pojavio se i kod osoba s epilepsijom te u bolesnika u stanju kome – smanjenjem neuropatoloških poteškoća (www.mozgomdouspjeha.com/hr/medicina-mozga).

Empirijski pristup i metodologija istraživanja

Cilj je istraživanja Fiboniccijevim testom pružiti uvid u promjene ak-tivnosti i budnosti ispitanika prije i nakon slušanja zadanih glazbenih primjera te onih koji su sjedili u tišini.

119

119



Glazbeni primjeri koji su se rabljeni u pokusu bili su sljedeći:• Wolfgang Amadeus Mozart: Sonata za dva klavira D-dur KV 448• Ludwig van Beethoven: Sonata op. 57 Appassionata III. stavak: Allegro ma non troppo – Presto Ciljana skupina bili su učenici osnovnih matičnih i glazbenih škola

(različitih uzrasta). Ukupan broj ispitanika koji su sudjelovali u pokusu bio je sedamdeset dva. Ispitanici su podijeljeni u dvije glavne skupine, od kojih jedna pohađa glazbenu školu minimalno četiri godine, a druga nema glazbeno obrazovanje. Nadalje, navedene dvije skupine podijeljene su u šest podskupina po dvanaest učenika koji su obuhvaćeni s tri poku-sne situacije.

Razmak između mjerenja različitih podskupina bio je četiri do pet dana u vremenskom razdoblju od jednoga mjeseca. Kontroliranim po-kusom uspoređivao se učinak Mozartove i Beethovenove glazbe na učenike u odnosu na skupinu koja je sjedila u tišini pri rješavanju testa. Ispitanici su slušali odabranu glazbu uz pomoć prijenosnoga računala s vanjskim zvučnicima, s volumenom do maksimalno 70dB na udaljenosti od pedeset centimetara. Tijekom dana ispitanici nisu slušali drugu vrstu glazbe.

Kao mjerni instrument rabljen je Fiboniccijev test spacijalne inteligen-cije koji je sastavni dio testiranja psihometrijskih sposobnosti. Budući da je glavni zadatak psihometrije provjera kvantifikatora, odnosno provjera kvalitete indikatora psiholoških karakteristika te analiza razlika koje se pojavljuje u psihološkim mjerenjima (Husremović, 2016, 11), može se zaključiti kako se ona ne bavi ljudima niti njihovim osobinama, nego na-činom kako su te osobine procijenjene i mogu li se te procjene uzeti kao dovoljno kvalitetne za daljnje interpretacije i zaključivanja.

Dakle, psihometrija kao disciplina društvenih znanosti određuje spo-sobnost pojedinca da mentalno posloži objekt a da ga fizički ne dotakne te ga usporedi s ponuđenim crtežima. Prije samoga testa učenici nisu imali priliku upoznati se s njegovim sadržajem čim se smanjila moguć-nost uvježbavanja odgovora.

Test je sastavljen od šest zadataka u kojima su ponuđena po četiri crteža te jedna dvodimenzionalna slika predmeta koja se može presavijati ili izvijati kako bi se izgradio određeni trodimenzionalni oblik te jednim upitnikom na kraju.

Fiboniccijev spacijalni test donosimo u cijelosti (www.fibonicci.com/spatial-reasoning/test/easy/):

Označite odgovarajući 3D oblik nakon što se stranice ravne površine presaviju.

SUVREMENA PITANJA

120

120

121

121



SUVREMENA PITANJA

122

122

Upitnik nakon završetka testa

Kako se osjećate sada u odnosu na danas kada ste prvi put ušli u uči-onicu? Zaokružite jedan od odgovora:

• Manje aktivan.• Više aktivan.• Isto.Raspodjela ispitanika u podskupine odvijala se ovisno o raspoloživosti

učionica za pokuse i rasporedu nastave u osnovnoj matičnoj i glazbenoj školi, uz napomenu kako nitko od sudionika nije poznavao formu Fibo-niccijeva testa za otkrivanje površina. Problematika s kojom smo se susreli u ovom istraživanju je sljedeća:

• utjecaj Mozartove sonate na spacijalno zaključivanje• utjecaj Beethovenove sonate na spacijalno zaključivanje• utjecaj tri različite situacije na aktivnost i budnost učenika.Testiranje je izvršeno po sljedećem rasporedu: • podskupina 1 i 2 (P1; P2) – sjedila je u tišini • podskupina 3 i 4 (P3; P4) – slušala je Mozartovu glazbu• podskupina 5 i 6 (P5; P6) – slušala je Beethovenovu glazbu.

Svaka podskupina je bila izložena jednoj od tri navedene situacije u trajanju od deset minuta, izolirane jedna od druge kako bi se ostvario što bolji rezultat sa što manje nuspojava pri testiranju. Skupine su dobile detaljne upute po kojima su trebale pozorno slušati glazbu ili sjediti u tišini te zatvorenih očiju kako bi se izbjeglo narušavanje koncentracije ispitanika budući da se radi o učenicima osnovne škole. Za izradbu testa izdvojeno je petnaest minuta što je maksimalno vrijeme trajanja Mozar-tova efekta (ako on postoji!). Namjera nam je bila dokazati u ovom radu kako će skupine izložene slušanju Mozartove i Beethovenove glazbe biti aktivnije te produktivnije od skupine koja je ispunjavala zadani test u tišini, što je u potpunosti i potvrđeno.

Rezultati istraživanja

Rezultati dobiveni Fiboniccijevim spacijalnim testom umnogome se ra-zlikuju. Rezultatu su sljedeći:

P1 u kojoj su ispitanici sjedili u tišini – odgovori su bili nešto slabiji i to: na prvo pitanje točno je odgovorilo 60 % ispitanika, na drugo 75 %, na treće 83,3 %, na četvrto 50 %, na peto 41,6 % te na šesto 50 %.

123

123



P3 koja je slušala Mozartovu sonatu – na prvo pitanje točno je odgo-vorilo 75 % ispitanika, potom na drugo 91 %, na treće 83,3 %, na četvrto 58,3 %, na peto 50 % te na šesto 58,3 %.

P5 koja je slušala Beethovenovu sonatu – na prvo pitanje točno je od-govorilo 83,3 % ispitanika, na drugo 91 %, na treće 75 %, na četvrto 58,3 %, na peto 66,6 % te na šesto 75 %.

U grafičkom prikazu (slika 1) koji prikazuje broj točnih odgovora u navedenim različitim situacijama možemo vidjeti kako postoje razlike u odgovorima prvenstveno između podskupina koje su slušale glazbu u od-nosu na podskupinu koja je sjedila u tišini.

Također, možemo vidjeti da je odnos između slušanja Mozartove i Beethovenove sonate znatno iznad P1 koja je sjedila u tišini, ali je ipak P5 koja je slušala Beethovenovu sonatu postigla uvjerljiviji rezultat. Ukupan zbroj točnih odgovora P1, koja je sjedila u tišini, iznosi 42 (58,3 %); P2, koja je slušala Mozartovu sonatu, iznosi 50 (69,4 %); a P3, koja je slušala Beethovenovu sonatu, iznosi 54 (74 %) točnih odgovora od 72 moguća.

Slika 1: Grafički prikaz prosječnih rezultata na Fiboniccijevu spacijalnom testu učenika u osnovnoj glazbenoj školi u tri podskupine P1, P3 i P5

Rezultati koje smo dobili pri mjerenju promjene aktivnosti i budnosti učenika u različitim uvjetima bili su očekivani: većina učenika koja je sje-dila u tišini označila je kako se osjeća manje aktivnom, dok su sudionici koji su bili izloženi slušanju glazbe osjetili kako su aktivniji u odnosu na vrijeme prije samoga testa, a naročito P5 koja je slušala Beethovenovu sonatu (slika 2).

SUVREMENA PITANJA

124

124

Slika 2: Grafički prikaz upitnika o promjeni aktivnosti učenika u različitim uvjetima u osnovnoj glazbenoj školi

Analizom odgovora učenika osnovne matične škole i ispitivanja utje-caja glazbe na prostorna zaključivanja dobili smo sljedeće rezultate:

P2, koja je sjedila u tišini – na prvo pitanje točno je odgovorilo 50 % ispitanika, na drugo 58,3 %, na treće 33,3 %, na četvrto 33,3 %, na peto 33,3 % i na šesto 50 %.

P4, koja je slušala Mozartovu sonatu – na prvo pitanje točno je odgo-vorilo 58,3 % ispitanika, na drugo 75 %, na treće 75 %, na četvrto 33,3 %, na peto 58,3 % te na šesto 50 %.

P6, koja je slušala Beethovenovu sonatu – na prvo pitanje točno je odgovorilo 75 % ispitanika, na drugo 58,3 %, na treće 50 %, na četvrto 58,3 %, na peto 50 % te na šesto 66,6 %.

U grafičkom prikazu (slika 3) možemo vidjeti odnose prema odgovo-renim točnim pitanjima, gdje su ponovo P4 i P6, koje su slušale glazbu, ostvarile bolji rezultat u odnosu na P2 koja je sjedila u tišini. Ukupan zbroj točnih odgovora P2, koja je sjedila u tišini, iznosi 31 (43 %); P4 koja je slušala Mozartovu sonatu iznosi 42 (58,3 %); a P6 koja je slušala Beethovenovu sonatu ima 43 (59,72 %) točna odgovora od mogućih 72.

125

125



Slika 3: Grafički prikaz prosječnih rezultata na Fiboniccijevu spacijalnom testu učenika u obveznoj osnovnoj školi u tri podskupine P2, P4 i P6 po dvanaest sudionika

Kao i u prvom istraživanju, slušanje glazbe je poboljšalo aktivnost učenika u određenim uvjetima. Podskupina koja je slušala Beethovenovu glazbu se osjetila više aktivnom u odnosu na vrijeme prije testa i slušanja glazbe. Sličan su odgovorili, u malo manjem omjeru, i učenici koji su slušali Mozartovu glazbu (slika 4).

Slika 4: Grafički prikaz upitnika o promjeni aktivnosti učenika u različitim uvjetima u matičnoj osnovnoj školi

SUVREMENA PITANJA

126

126

Uspoređujući odgovore učenika koji pohađaju glazbenu školu i učeni-ka koji nisu glazbeno obrazovani dobili smo sljedeće rezultate:

Prva skupina koja je bila izložena desetominutnoj tišini usporedbom u grafičkom prikazu (slika 5) daje rezultat u kojem su učenici osnovne glazbene škole uspješniji pri rješavanju prostornih zadataka. P1, koja je svoj test radila u glazbenoj školi, imala je ukupno 42 (58,3 %), a P2, iz matične osnovne škole, 31 (43 %) točan odgovor. Usporedba aktivnosti nam daje sličan rezultat (slika 6).

Slika 5: Usporedba točnih odgovora u istim uvjetima P1 i P2 koje su sjedile u tišini

Slika 6: Usporedba aktivnosti P1 i P2

127

127



Usporedba P3 i P4 donosi nam bolji rezultat. P3 koja je ostvarila 50 (69,4 %) točnih odgovora nasuprot P4 koja je imala 42 (58,3 %) točna odgovora, što je više od P2, ali ne i od P1 koja ima također 42 (58,3 %) točna odgovora. Razlika u kvaliteti izradbe testa prostornoga zapažanja između učenika osnovne glazbene škole i matične osnovne škole je došla do izražaja (slika 7). Usporedbom aktivnosti učenika P3 i P4 možemo vidjeti da su se učenici osnovne matične škole osjećali aktivnijima što može biti uzrokovano češćim susretanjem sa sličnim glazbenim stilom učenika glazbene škole zbog čega je određeni broj učenika označio da se osjeća isto (slika 8).

Slika 7: Usporedba točnih odgovora u istim uvjetima P3 i P4 koje su slušale Mozartovu sonatu

Slika 8: Usporedba aktivnosti učenika P3 i P4

SUVREMENA PITANJA

128

128

Usporedbom točnih odgovora u P5 i P6, koje su slušale Beethove-novu sonatu (slika 9), dolazimo do razlike u kojoj je P5 ostvarila 54 (74 %) točna odgovora nasuprot P6 u kojoj su 43 (59,7 %) točna odgovora. Vidimo da je osim na području aktivnosti (što smo i očekivali) Beetho-venova sonata ostvarila pozitivan rezultat i na samom testu. Usporedbom aktivnosti učenika možemo ustvrditi da je ona najizraženija prilikom slu-šanja Beethovenove glazbe od tri testirane situacije (slika 10) Rezultat veće pobuđenosti učenika osnovne matične škole može biti uzrokom ne tako čestoj izloženosti ovakvom glazbenom stilu zbog čega određeni broj učenika glazbene škole nije osjetio promjene u pobuđenosti.

Slika 9: Usporedba točnih odgovora u istim uvjetima P5 i P6 između učenika osnovne glazbene škole i matične osnovne škole

Slika 10: Usporedba aktivnosti P5 i P6

129

129



Zaključak

Slušanje glazbe ili sviranje glazbenoga instrumenta predstavlja jed-nu od kompleksnijih ljudskih sposobnosti, no unatoč svim dosadašnjim istraživanjima još uvijek se pojavljuju kontroverze kada se govori o utje-caju glazbe na mozak i inteligenciju. Kada govorimo o prenatalnom po-dražaju glazbom sigurno je da glazbena stimulacija pozitivno utječe na majku dok se za konkretniji rezultat utjecaja na novorođenče trebaju pro-vesti dodatne studije.

Istraživanjima neuroznanstvenika dobio se detaljniji uvid i konkretniji odgovori o aktivaciji dijelova mozga pri susretu s glazbom. Usklađivanje auditivnoga, motornoga i vizualnoga korteksa te stimulacija cijeloga niza spojeva u mozgu daje za pravo da glazbu prihvatimo kao ozbiljno stimu-lativno sredstvo memorije. U pitanje bi se dovele studije koje su rađene na životinjama budući da je poimanje glazbe u čovjeka potpuno različito od životinjskih vrsta.

U ovom istraživanju smo jedva dotakli mogućnosti i učinak koji glaz-ba ima na mozak te smo testirali nekoliko problema. Usporedbom rezul-tata možemo vidjeti da je stimulacija glazbom imala pozitivan učinak na P3, P4, P5 i P6 koje su bile izložene slušanju odabranih glazbenih djela u odnosu na kontrolne P1 i P2 koje su sjedile u tišini.

Također, očigledna je i očekivana razlika u promjeni aktivnosti učeni-ka što se naročito odnosi na P5 i P6 koje su aktivno slušale Beethoveno-vu sonatu za koju smo očekivali da bi trebala imati pozitivan učinak na području aktivnosti učenika. Uspoređujući rezultate P1, P3 i P5 osnovne glazbene škole i P2, P4 i P6 osnovne matične škole, možemo vidjeti kako postoje značajne razlike u rezultatima testa što može potvrditi da djeca koja pohađaju glazbene instrukcije imaju bolje rezultate u prostornom zapažanju.

Najbolji rezultat je iznenađujuće ostvarila P5 koja je slušala Beetho-venovu sonatu pokazavši kako kratkotrajna izloženost kompleksnijim glazbenim djelima može imati snažan učinak na poboljšanje spacijalnoga zapažanja. Općenito, možemo zaključiti da su skupine koje su bile izlo-žene desetominutnom glazbenom podražaju imale uspješnije rezultate te potvrdile postojanje Mozartova efekta i poboljšanje spacijalnoga zapaža-nja u odnosu na kontrolne podskupine koje su sjedile u tišini.

Usporedbom aktivnosti P1 i P2 može se zamijetiti kako je izostala aktivnost pri sjedenju u tišini. Ako tomu dodamo da su učenici sjedili zatvorenih očiju, bez dodatnih podražaja rezultat možda nije iznenađu-juć. Također uspoređujući preostale četiri podskupine možemo vidjeti da

SUVREMENA PITANJA

130

130

se u oba slučaja učenici osnovne matične škole izjašnjavaju kao aktivniji i budniji, dok je određen broj učenika osnovne glazbene škole označio da se osjeća isto kao i prije početka testiranja. Uzrok tomu može biti konstantna izloženost kompleksnijoj glazbi te sam čin učenja i vježbanja sličnih glazbenih djela što njima predstavlja prirodno okružje.

Literatura1. Berkowitz, Aaronn (2010) The improvising mind: Cognition and

creativity in the musical moment. Oxford: Oxford University Press.2. Chabris, F. Christoher (1999) Prelude or requiem for the Mozart

effect? Nature. Springer Nature. 826 – 828.3. Čudina-Obradović, Mira (1990) Nadarenost: razumijevanje, pre-

poznavanje, razvijanje. Zagreb: Školska knjiga.4. Ellis, J. Robert; Thayer, F. Julian (2014) Music and autonomic

nervous system (dys)function. Music Perception. Volume 27. 317 – 326.

5. Husremović, Dženana (2016) Osnove psihometrije za studente psi-hologije. Sarajevo: Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu.

6. Jenkins J. Smith (2001) The Mozart effect. Journal of the Royal So-ciety of Medicine. Volume 94(4). 170 – 172.

7. Kolb, Bryan; Whishaw, Ian (2001) An introduction to brain and behavior. New York: Worth Publishers.

8. Lai, Rosalind (2011) Wagner for the Womb. Principles of Neural developmentINC. Wellesley: Neur/Bisc. 306. 2 – 5.

9. Orsmond, I. Gael; Miller, K. Leon (1999) Congitive, musical and enviromental correlates of early music instruction. Psychology of music. SAGE Publications. Vol. 27. 18 – 37.

10. See, Beng Huat; Kokotsaki, Dimitra (2015) Impacts of arts educa-tion on the cognitive and non-cognitive outcomes of school-aged children. Durham: EE Foundation, Durham university.

11. Zatorre, Robert (2007) When the brain plays music. Nature Re-views Neuroscience. Springer Nature. Vol. 8. 547 – 558.

Internetski izvori1. www.nuryl.com/; (pristup, 15. 12. 2017.).2. www.roda.hr/portal/djeca/dojencad/nasljede-ljubav-i-njega-u-ra-

nom-razvoju-mozga.html; (pristup, 20. 12. 2017.). 3. www.zivim.hr/ucim/mozak-anatomija; (pristup, 10. 1. 2018.).4. www.anitacollinsmusic.com/neuroandmused; (pristup, 10. 1. 2018.).

131

131



5. www.mozgomdouspjeha.com/hr/medicina-mozga/; (pristup, 20. 1. 2018.).

6. www.suzuki.yolasite.com/suzuki-i-istrazivanje-mozga.php; (pristup, 20. 1. 2018.).

7. www.esm.rochester.edu/news/2014/06/noted-music-educator-rese-archer-donald-j-shetler-dies/; (pristup, 1. 2. 2018.).

8. www.repozitorij.fizika.unios.hr/islandora/object/fizos%3A56/data-stream/PDF/view(pristup, 1. 2. 2018.).

9. www.roda.hr/portal/djeca/dojencad/nasljede-ljubav-i-njega-u-ra-nom-razvoju-mozga.html; (pristup, 5. 2. 2018.).

10. www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC1281386/; (pristup, 5. 2. 2018.).

11. www.journals.plos.org/plosone/article?id=10.1371/journal.po-ne.0003566#s4; (pristup, 30. 3. 2018).

Research of the Influence of Music on a Spatial Conclusion Inspired by the Mozart Effect

Summary

Music as a non-verbal communication with its elements (rhythm, harmony, melody) is one of the most effective tools to inspire children’s imagination and creativity, and one of the most important tools for developing intelligence at a younger age. The aim of this paper is to explore the influence of music on ele-mentary school pupils inspired by Mozart’s effect through Fibonnicci’s spatial test and to provide an insight into the changes of the activity and alertness of respondents upon completion of the tasks set.Key words: music, Mozart effect, spatial intelligence.

132

Marko Dragić Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu

UDK 398.43:398.2(497.5 Šibenik) 821.163.42:398.2 Primljeno: 11. travnja 2018. Izvorni članak

Vile u tradicijskim pričama šibenskoga zaleđa

Sažetak

U radu se navodi i multidisciplinarno i u kontekstu europske mitologije inter-pretira dvadesetak izvorno zapisanih predaja o vilama u šibenskom zaleđu. Ti zapisi nastajali su od 2007. do 2016. godine. Raznovrstan motivski vi-linski svijet u radu je razvrstan u osam poglavlja. Bizantski pisac Prokopije u šestom stoljeću u svome djelu „De bellis“ piše kako su tadašnji Slaveni posebno slavili vile i rijeke. Mnogobrojne su mitske predaje o vilama koje narod i da-nas pripovijeda. Mitske predaje o vilama narod pripovijeda kao memorate i fabulate. U narodnoj percepciji vile su omiljena mitska bića. Hrvati ih opisu-ju kao bajkovite ljepotice duge zlatnožute kose najčešće odjevene u bijele, rjeđe u plave, haljine, modrih očiju, s cvjetnim vijencem na glavi i milozvučnim glasom. Činile su dobro, jedino bi činile zlo ako bi im se tko zamjerio izdavši tajnu da imaju magareće ili konjsko kopito ili kozji papak.Usmenoknjiževni oblici o vilama imaju socijalnu, estetsku i odgojnu funkciju. Izvorno navedeni i multidisciplinarno interpretirani primjeri u ovom radu imaju značajno filološko, etnološko i antropološko blago.Ključne riječi: mitske predaje, povijesne predaje, usmenoknjiževni oblici, suvremeni zapisi, europski kontekst.

I tako se još uvijek onim potajnim daklem, možda malo i otvrdlim, čulima sporazumijevamo sa svim stvarima, bićima i duhovima u tom otajstvenom i jedinstvenom Božjem svijetu. Pogledaj ovo kamenje. Čim padne mjesečina vidjet ćeš kako se tihano nadimlje i diše. U svakom kamenu po jedan duh, u sva-koj jeli vila, na svakom groblju strašilo, na svakom putu nagaz, u svakoj jami jauk, na svakom izvoru čarolija. I tamo sve do zvijezda i sazviježđa, do neba i nebesa, daklem, beskrajni svi-jet duhova ogrnut golemim plaštem Božje ljubavi. Ako nam to oduzmeš čim ćeš nas zaodjenuti.

Ivan Raos, Prosjaci i sinovi

133

133

Marko DragićVile u tradicijskim pričama šibenskoga zaleđa

Uvod

Bizantski pisac Prokopije u šestom stoljeću u svom djelu De bellis piše kako su tadašnji Slaveni posebno slavili vile i rijeke. Mnogobrojne su predaje koje kazivači i danas kazuju o vilama. Te predaje kazuju se kao memorati. Velik broj tih predaja ima razrađenu fabulu. Vile su u narodnoj percepciji bajkovite ljepotice duge zlatnožute kose najčešće odjevene u bijele, rjeđe u plave, haljine, modrih očiju, s cvjetnim vijencem na glavi i milozvučnim glasom. Činile su dobro, jedino bi činile zlo ako bi im se tko zamjerio izdavši tajnu da imaju magareće ili konjsko kopito ili kozji papak. U hrvatskoj mitologiji često se spominje da su vile djeca Adama i Eve koji su imali dvanaest kćeri. Kad im je Bog došao bilo ih je stid što imaju dvanaest kćeri pa su ih šest sakrili. Kad ih je Isus pitao koliko imaju kćeri Adam i Eva zatajili su ih pola. Na to je Bog rekao: Koliko vidljivih, toliko nevidljivih te su od zatajene djece nastale vile.

Narod je mnoge predaje ispleo oko vila. Vile su, po narodnom pripo-vijedanju, dojavljivale informacije o Turcima te su pratile junake u bo-jevima. U hrvatskoj mitologiji vile se dijele na Oblakinje, Planinkinje, Vodarkinje, Jezerkinje. Vjeruje se da ima devet vrsta vila. U Dalmatinskoj zagori često se spominje vila Zvonimira – nazvana prema kralju Dmitru Zvonimiru.

U ovom radu izvorno se navodi i u kontekstu europske mitologije interpretira dvadesetak suvremenih zapisa mitskih predaja o vilama u ši-benskom zaleđu. Te predaje u radu se klasificiraju po motivima.

1. Vile u europskoj i svjetskoj mitologiji

Vile su česta stvorenja u mnogim svjetskim mitologijama. U hindu-ističkoj i budističkoj mitologiji prikazu vila odgovaraju apsare. U grčkoj mitologiji nimfe su polubožanske mlade žene koja imaju obilježja vila.

U germanskoj je mitologiji Walkira ratnica. Rusi i Česi pripovijedaju o vilama Rusaljkama. U hrvatskoj tradicijskoj baštini kraljice ljelje nazi-vaju se i rusaljkama. To je slavenski naziv za vodene vile (Kulišić, 1979: 139). Po nekim drevnim predajama rano preminule djevojke i žene pre-tvarale su se u vodene vile – rusaljke. Neki antropolozi smatraju da su u narodnoj mitologiji rusaljke nasljednice vila. U južnoj Dalmaciji blagdan Duhovi naziva se Rusalije. Slovenci taj blagdan nazivaju Risale, a risalčak, risalček, risaliček slovenski je naziv za svibanj. Kod Rusa su, također, rusa-lije vezane uz Duhove. Ukrajinci i Bjelorusi duhovsku nedjelju nazivaju

SUVREMENA PITANJA

134

134

rusalnom nedjeljom. Kod Čeha se taj praznik zvao Rusadle. U Bugarskoj su se obredni igrači nazivali Rusalije, a mjesec lipanj nazivan je rusalski mje-sec. U Rumunjskoj je narodni naziv za Duhove bio Rusali. U Makedoniji su se Duhovi nazivali Rusale (Zečević 1973: 99 – 100). U Rusiji i Poljskoj i danas se održavaju svečanosti posvećene rusalkama, zvane Rusalije (Le-dić 1969: 100).

Bugari pripovijedaju i o samovilama. Bizantski pisac Prokopije iz Ce-zareje u svom djelu De bellis (O ratovima) piše da su Slaveni posebno štovali rijeke i vile (nimfe). Vile se spominju i u Zlatnoj legendi Jakova Voraginskoga.1

2. Postanak vila

Slovaci vile smatraju dušama zaručnica koje su umrle poslije zaruka te lutaju od šume do šume tražeći mir. Poljaci pripovijedaju da su vile duše lijepih djevojaka koje zbog svojih grijeha vječno lebde između neba i zemlje. Srbi pripovijedaju da se vile rađaju iz rose s nekoga crvenoga jesenjega cvijeća (Leger 1984: 140 – 142).

Hrvati pripovijedaju da je Bog iz raja prognao Adama i Evu. Bog se sažalio te odlučio sići na zemlju i vidjeti kako žive. Kad ih je pronašao, upitao ih je koliko imaju djece. Adama i Evu bilo je sram što imaju mno-go djece, pa su slagali da ih imaju šestero, iako su ih imali dvanaestero. Na to je Bog rekao: Koliko vidljivih, toliko nevidljivih; te su od zatajene djece nastale vile. Po drugim predajama Eva je zatajila najljepše kćeri i zato je Bog odredio da te kćeri budu vile, da ih nitko ne može vidjeti i da su one posebne. „One su postojale od tada i one postoje vječito do dana današnjega a postojat će i do strašnoga suda.“2

Također se pripovijeda „Adam i Eva su izrodili 50-toro dice i stid ih je bilo dovesti svu dicu na krštenje, pa su ih doveli samo tridesetoro, a Bog je sveznajući znao da ih imaju još 20. Ljutit na njih, Bog im reče: ‘Zašto niste doveli svu svoju dicu na krštenje, ti što su vam kući ostali sve vam bile vile i vištice. Od tada su se u svitu nastanile vile.’“3

1 Jakov je rođen oko 1230. godine u Voragini (danas Vorazze kod Genove). S četr-naest godina stupio je u novoosnovani – dominikanski red. Bio je vrstan govornik, propovjednik i nadbiskup Genove. Umro je 13. ili 14. srpnja 1298. godine. Papa Pio VII. Jakoba Voraginu 1816. godine proglasio je blaženim. Njegovo djelo Legenda aurea objavljeno 1273. godine ubrzo je prevedeno na mnoge jezike i bilo najčitani-jim djelom u srednjem vijeku.

2 Kazao je 2007. godine u Mostaru Marijan Marić, rođ. 1928. godine. Vl. rkp. zb.3 Dijani Zovko kazala je Veronika Bošnjak, rođena Bošnjak 1938. godine u Grabovoj

Dragi, općina Široki Brijeg, umrla 8. 8. 2011. u Mostaru. FF MO, sv. 2012., D.

135

135


Hrvati pripovijedaju i da su vile duše ubijenih ili prerano umrlih dje-vojaka ili djece.

3. Percepcija vila

Percepcija vila razlikuje se u zapadnoeuropskim i istočnoeuropskim zemljama. U britanskim mitskim predajama vile su mala šumska stvore-nja s krilima, a okupljaju se oko cvijeća, potoka i jezera.

U slavenskoj i hrvatskoj mitologiji vile su bajkovite ljepotice, gotovo uvijek u dugim bijelim, rjeđe plavim haljinama, duge zlatnožute počešlja-ne kose, modrih ili zelenih očiju, s cvjetnim vijencem na glavi, milozvuč-noga glasa, hitre i vitke. Oličenje su ljepote.

Priča se da su zavodile mladiće javljajući im se u snu. Pripovijeda se i da bi se ponetko i zaljubio u vile i pokušavao doći do njih. O tom je riječ i u nastanku krematonima Viline skale:

U nas se govorilo da su vile bile prekrasne, mlade, plavokose žene koje su imale magareće noge, ali bile su tako lipe da bi sve zavele. Kad bi neko priša njima, one bi bižale da ih neko ne bi otkria. I kod nas tamo u polju, di je mala pećina, ne ona velika, nego Provlačanica; blizu nje postoji uski prolaz i tim prolazom se može doć do Bravčevih kuća, a do njih postoji još jedan uži prolaz sa skalama! Stvarno, prirodne skale kamene!I pričalo se, kad bi se neko zaljubio u njih i krenuo k njima, one bi biža-le kroz taj prolaz i sakrivale se tu i zato se te skale zovu Vilinske skale. I kažu još da su stvarno bile neviđene ljepote, ali da su se uvik sramile tih magarećih nogu.4

Jedni pripovijedaju da su ih vile izliječile; drugi da su siromašnim djevojkama pomagale brže istkati ruho za udaju; treći da su pomagale nejakim pastirima; četvrti da su mlade prenijele preko jezera u planinu, a stare pred crkvu; vješto liječe rane zadobivene u bojevima. Junacima su dojavljivale vijesti o Turcima. Slavonci pripovijedaju da su vile donosile blagoslov mjestu u kojem su obitavale. Priča se da su vile svojim dobro-činiteljima ostavljale bogate darove. Ako bi se pokazala ljudska pohlepa ti darovi pretvarani su u prašinu ili ugljen. U hrvatskim predajama vile su ljude darivale tjelesnom ili duhovnom snagom; nejakim pastirima da-rivale su jakost; neuglednim djevojkama darivale su ljepotu. Na blagdan

4 Planjani Gornji kod Unešića 2016. Kazivačica je rođena 1963. godine.

SUVREMENA PITANJA

136

136

rođenja svetoga Ivana Krstitelja vile su pomlađivale ljude. To vjerovanje ogleda se u ophodu ladarica – ivančica s cvjetnim vijencem na glavi na blagdan 24. lipnja.

U Držićevoj Noveli od Stanca spominje se vilinska sposobnost pomla-đivanja ljudi. Prema predaji na Ivanje, 24. lipnja, vile pomlađuju ljude, a to se vjerovanje sačuvalo u običaju ophoda djevojaka – ladarica koje obilaze kuće s cvjetnim vijencima na glavi.

Vjerovalo se da vile daruju i znanje i vještine. Neke predaje i pjesme o vilama imaju odgojnu funkciju, primjerice u katrenu:

Kladila se vila i djevojka ko će bolje poraniti rano, i donesti vode iza gore i pomesti bile dvore svoje. 5

Pripovijeda se da vile odgajaju ljude da budu obzirni, skromni, dobri, a djevojke i žene podučavaju tkanju, pravljenju kruha, liječenju i dr. Tako-đer, prema predajama, čuvaju djecu od pogibelji.6

U Vinovu Gornjem pripovijeda se da su vile pomagale hajducima u borbama. Hajduci su ih smatrali posestrimama. Kad su se Turci spremali osvojiti Sinj, vila je Sinjane obavijestila da se pripreme za obranu, oni su obranili grad. 7

Vile su činile zlo jedino ako bi im se tko zamjerio izdavši tajnu da imaju magareće ili konjsko kopito ili kozji papak. U Vinovu Gornjem in-formant je pripovijedao o doživljaju njegove rodice: Tamo ja bila jedanput, u Moseću kod blaga kad, u jednoj rupi dole, igraju cure. Kad vidila ja, kaže, da nisu njima noge dole ka u cura, nego ka u magaraca.

Narod postojanje kopita ili papaka opravdava, jer su vile tako mogle savladati teško pristupačne prilaze svojim staništima.

Koliko je do sada poznato jedino u podbiokovskom i zabiokovskom kraju Hrvati pripovijedaju o crnim vilama. Te vile su, prema predajama, napadale prolaznike gađajući ih kamenjem.5 Zadar 2012. godine. (Vl. rkp. zb.)6 U Neoriću su ljudi vjerovali da postoje vile. Vjerovali su da su to lijepe djevojke s

magarećim nogama. Svaku noć bi ljudi došli ispred guvna i bacali kamenja jer su tu vile igrale kolo. Ujutro bi došli a guvno bi bilo čisto jer su ga vile počistile. Noću bi vile iz staja izvele konje pa ih jahale i plele njihovu grivu. One su živjele u velikim jamama u brdima. Sve poslove bi radile noću da ih ljudi ne vide. Imale su krila s kojima su letjele do brda. Spavale bi na lišću. (Neorić, 2012., Vl. rkp. zb.)

7 Ana Ivić zapisala je 2011. godine u Vinovu Gornjem. Kazala joj je Mara Ivić djev. Ivić. FF MO sv. 2011, D.

137

137


Katolička crkva nikada nije zabranjivala priče o vilama. Pripovijeda se da su vile nestale zbog ljudskih grijeha.

Danju djevojke noću vileNarod pripovijeda i o vilama koje su danju bile djevojke i radile sve

poslove a noću bi bile vile: E moja ćerce, ja ne znam je l’ to tako stvarno bilo, al’ meni je moja mater tako pričala kad sam bila dite. U to vrime su ti nas dicu straš’li s takim pričam, tako da mi jadni od stra’ nismo mogli naveče’ spavat’. Pa da t’ kažem. Kažu da su prije trista godina ode živl’e divojke koje su po danu bile ka i sve druge. Išle b’ u polje, kopale, pomagali starim čuvat ovce i krave i šta ti ja znam. Ka i sve druge divojke i one su t’ se spremale za udaju. A unda uveče’ kad bi pa mrak une b’ t’ ošle u stari klanac podno brda i tamo igrale kolo, pritvarale noć u dan i čin’le čudesa. Uvik su bile obučene u duge bile suknje i imale su dugu, raspuštenu, sidu kosu. Unda b’ ti se une, moja ćerce, pritvor’le u vile s konjskim glavama i magarećim kopitima. Sišle b’ s klanca i ‘odale po selu tražeć nevinu dicu da i’ odnesu na krilima u nebo da vide đavle i stare, raščupane babe bez zubi šta igraju kolo oko vatre. Jednom je kažu, dok su tako išle po selim, jednoj vili zapela kosa za draču. Zvala ona cilu noć, mol’la da joj neko pomože, al’ niko od stra nije smijo iz kuće. Kažu da je jednom starom didu bilo je ža’ slušat’, pa un jadan oša joj pomoć. Rekla njemu vila da ako joj pomože otpetljat kosu da će se opet vrat’t’ u mla-dost i dugo živ’t, al’ da joj nesmi ostat’ nijedna dlaka. Tijo stari opet da bude mlad, jer žena mu već davno umrla, a dice nisu imali pa joj tako otpetljava kosu skoro cilu noć, a kad ju je oslobodjo, jadan, umra. Privar’la ga vila. Da joj nije otpetlja kosu una b’ umrla kad bi svan’lo, a ovako umra un nisritan. Kad su ujtra ga našli drugi seljani nisu znali šta mu j’ bilo. Al’ kad su posli’ ošli u štalu vid’li su da su svim konjima ispletene pleten’ce. Unda su vid’li da su to bile vile pa im više niko nikad nije tijo pomoć. Tako su ti kroz neko vrime sve one pomrle. 8

4. Staništa i nazivi vila

Prema predajama vile žive u oblacima; na planinama; u šumama; po-ljima; pećinama; bunarima; potocima; rijekama; jezerima; morima. Na dalmatinskom području pripovijeda se da su staništa vila bila na Biokovu, Mosoru, Omišu i Velebitu, a odmor im je bio na otoku Jabuci.

S obzirom na staništa, ljudi su vile podijelili na Oblakinje, Planinkinje, Vodarkinje, Jezerkinje. Vjeruje se da ima devet vrsta vila. U Dalmatinskoj 8 Katarina Gabrić zapisala je 2008. godine u Otavicama kod Drniša. Kazala joj je

Manda Sučić rođ. Gabrić 1936. g. u Otavicama. Za priče je čula od svoje majke Zorke Sučić u vrijeme svoje mladosti. FF ST sv. 2008, S.

SUVREMENA PITANJA

138

138

zagori i drugdje kod Hrvata spominje se vila Zvonimira9. U Ramljanima se pripovijeda vila Zvonimira, posestrima mila, boravi na Mosoru planini.10

Među vile neki svrstavaju i Suđenice koje upravljaju čovjekovom sud-binom. U grčkoj mitologiji to su Moire (Laheza, Klota, Atropa), keltske Wyrde, i rimske Parke (Nona, Decima i Morta), u nordijskoj tri Norne (Urd, Verdandi i Skuld) i sl. Prema predaji, one tri dana nakon rođenja posjećuju dijete te mu dosuđuju sudbinu. Prva Suđenica tka nit života (rođenje), druga odvija životni vijek, a treća prekida život.

Suđenice se obično prikazuju kao starice, a vile kao mlade iznimno lijepe djevojke. U hrvatskoj mitologiji Suđenice se još nazivaju: Rođenice, Orisnice, Rojenice, Rožanice, Sudbenice, Suđenice, Sudije, Usude, Sud-nice. Suđenice se najčešće javljaju kao trijada, ali i kao sedam vila. Suđe-nice (Moire) spominje i Petar Zoranić u Planinama, nazivajući ih „trima vilama Suđenicama“. Marko Marulić Suđenice spominje u svojoj Juditi.

U hrvatskoj književnosti vile su često vodilje kroz fabulu. Spomeni-mo, primjerice, bugaršćicu Majku Margaritu (v. Dragić, 2014), roman Na Drini ćuprija itd. 9 Dmitar Zvonimir kraljevao je od 1075. do 1089. godine. Pripadao je dinastiji Sve-

toslavića. Prvi put se spominje kao ban u slavonskom dukatu šezdesetih godina jedanaestoga stoljeća. U nerazjašnjenim okolnostima naslijedio je kralja Petra Kre-šimira IV. Papinski legat Gebizon okrunio ga je kraljevskom krunom u bazilici Sve-toga Petra u Solinu. Ime kralja Zvonimira zabilježeno je na Baščanskoj ploči. Za njegova kraljevanja hrvatski narod je živio u blagostanju. U četrnaestom stoljeću zapisana je predaja o silovitom umorstvu najboljega hrvatskoga kralja Dmitra Zvo-nimira. Arheolog i povjesničar don Frane Bulić zabilježio je u rujnu 1886. godine kod Rotne gomile, između Drniša i Muća, predaju o umorstvu kralja Zvonimira i poslao je povjesničaru Ferdi Šišiću (Vinkovci, 1869. – Zagreb, 1940.). Prema predaji umoren je od svojih podanika na Saboru u Kninu, na lokalitetu Pet crkava, sredinom 1089. godine. Na Kosovu polju kninskom zavadio se neki kralj s vojskom te se pognali. Kralj već ranjen bježao sa Kosova polja, a vojska ga stigla gdje je sada Rotna gomila. Tu ga je izmrcvarila i ubila, i svaki je vojnik na mrtvo tijelo bacio po kamen. Vojska se potom pobila između sebe i izmrcvarila, a od puste krvi prolivene nedaleko ove gomile pocrvenila je zemlja i zato se zove Crljenica (Šišić 1990: 587). Istinitost te preda-je negira povjesničar Vjekoslav Klaić. (Klaić ,1974: 144) Talijanaši su to umorstvo zlorabili tvrdeći da Hrvati nisu u stanju vladati sobom jer su ubili najboljega kralja zaboravljajući pri tom da su Brut i Kasije 6. ožujka 44. g. prije Krista noževima izboli najboljega imperatora i prijatelja Cezara. (Takvih je zločina bilo i kod drugih naroda.) Prema predaji zadnje su Zvonimirove riječi upućene Hrvatima: Nigdar ne imali gospodina od svoga jazika, nego vazda tuju jaziku podložni bili. Po drugoj verziji Zvonimirova je kletva glasila: Dabogda nad vama tisuću godina vladao tuđi jezik. Po nekim izvorima ta je kletva trebala trajati devet stotina godina do 1989. godine, što se, dakle i ostvarilo (v. Dragić, 2008: 305 – 306).

10 Antonija Škomrlj zapisala je 25. travnja 2006. godine u Ramljanima. Kazala joj je Anica Škomrlj (djev. Prkić, rođ. 1913. god.). FF ST, sv. 2009., Z.

139

139


5. Vile u epici o uzidanoj ženi

Motiv uziđivanja najmlađe nevjeste nalazi se u pjesmi Zidanje Ska-dra na Bojani. U toj su pjesmi tri brata Mrnjavčevića: Vukašin, Uglješa i Gojko tri godine s trista majstora gradili Skadar na Bojani, ali nisu mogli ni temelja podignuti, jer što bi majstori obdan sagradili vila bi obnoć sve porušila. Kad je nastala četvrta godina vila je s planine vikala kralju Vukašinu da se uzalud trudi i da ne će grad sagraditi dok ne nađe brata i sestricu Stoju i Stojana i zazida ih u temelje kule. Vukašin je pozvao svoga vjernoga slugu Desimira i rekao mu da uzme šest tovara blaga i ide po svijetu tražiti brata i sestricu, da ih uzidaju u temelje kule. Uzaludno je Desimir tražio brata i sestricu. Kralj je uzaludno pokušavao graditi grad Skadar. Ponovo mu je vila viknula da u temelje uzida nevjestu koja su-tradan donese ručak majstorima. Vukašin je to kazao braći, zaklevši ih da to ne smiju kazati svojim ljubama. Vukašin i Uglješa pogazili su zakletvu. Ručak je donijela najmlađa nevjesta Gojkovica. Uzidali su je u grad. Ta-nana nevjesta molila je Radu neimara da joj ostave prozor na dojkama, da može podojiti nejakoga Jova. Rade joj je ispunio želju. Ponovo je nevjesta molila da joj ostave prozor na očima da gleda prema bijelom dvoru kada će joj donositi Jova i ponovo dvoru odnositi. Nedjelju je dana dojila Jova, a onda je izgubila glas. Međutim hrana je Jovu išla do godinu dana. Kako tade, tako i ostade, / da i danas onđe ide hrana: / zarad čuda i zarad lijeka, / koja žena ne ima mlijeka.

Motiv zaziđivanja žive osobe u zidove građevina poznat je u tradicij-skoj kulturi Hrvata. Taj motiv nalazi se u predaji o sestri ilirskih kraljevića Čeha, Leha i Meha koji su stolovali u Krapini. Bili su odlučili, kad im otac umre, povesti rat protiv Rimljana. Međutim njihova sestra Vilina bila je zaljubljena u rimskoga namjesnika i otkrila mu je namjeru svoje braće. Kada su braća saznala da ih je sestra prokazala živu su ju zazidali u toranj koji je prozvan Vilin toranj. Žene koje nemaju mlijeka pri porodu idu tomu tornju, stružu prah s tornja, piju ga i kažu da im pomaže. Braća su pobjegla na sjever. Čeh je osnovao Češku, Leh je osnovao Lešku (Polj-sku), a Meh je osnovao Mešku (Rusiju). Ta je predaja kod Hrvata, Čeha, Poljaka i Rusa bila raširena u romantizmu.

Vila brodarica u romanu Na Drini ćuprija noću je rušila ono što su majstori danju sagradili na ćupriji.11 Tada je „nešto“ progovorilo iz vode i 11 Tako se tih jesenjih dana proneo glas, najpre među radnicima pa zatim i po kasabi, da

se vila brodarica umešala u posao na ćupriji, da ruši i razvaljuje prekonoć što se za dan sagradi, i da od gradnje neće moći ništa biti. U isto vreme počele su zaista preko noći da se javljaju neobjašnjive štete na zajaženim mestima, pa i na samim zidarskim radovima. Alat koji su zidari dosada ostavljali na započetim krajnjim stubovima počeo je da se gubi

SUVREMENA PITANJA

140

140

savjetovalo Rada Neimara da ako želi sagraditi most mora pronaći dvoje djece, blizance, brata i sestru i uzidati ih u srednje stupove mosta. Odmah je počelo traženje takve djece i obećana je nagrada onomu tko ih nađe i dovede. U jednom udaljenom selu pronašli su dvoje blizanaca, Stoju i Ostoju, i oteli ih od majke. Majka se nije htjela odvojiti od njih nego je posrćući i plačući krenula za njima. Unatoč majčinu plaču i molbi da joj ne odvode djecu Rade Neimar je uzidao djecu u stupove mosta. Među-tim, Neimar se sažalio i ostavio otvore na stupovima kroz koje je nesretna majka mogla dojiti svoju žrtvovanu djecu. Kao spomen na to stotinama godinama iz zidina je teklo majčino mlijeko koje je ostavljalo neizbrisiv trag na kamenu koji su ljudi strugali sa zidova i prodavali kao ljekovit prah ženama koje poslije porođaja nisu imale mlijeka.

Neki patronimi nazvani su po vilama. Takva je Vilina stijena na ko-joj je bosanski kralj Tvrtko sagradio kraljevski grad Bobovac (v. Dragić, 2001: 165 – 167).

Motiv uziđivanja žene najmlađega brata nalazi se i u predaji iz Vinova Gornjega:

Braća su gradila grad, šta bi oni po danu sazidali, to bi vila po noći porušila. Kad su braća odustala od gradnje vila je povikala: „Nećete sagradit grada doklen koji ljubu ne ugradi!“ Dvojica braće sve su rekla svojin ženama, mlađi brat nije svojoj. Ona je donila marendu i to jutro zazidana. Braća onda nastave zidat. 12

Vile se susreću i u usmenim lirskim pjesmama, baladama, romancama, izrekama, poslovicama (v. Dragić, 2006: 49 – 62).

6. Bogočin – Vilin grad

Bogočin je srednjovjekovna utvrda koja se nalazi blizu prominsko-ga sela Bogetića, na stijeni na lijevoj strani Krke. Imao je iznimno va-žan strateški položaj te je u devetom stoljeću bio sijelo hrvatskih župa-na. Martinušići su mu najprije bili gospodari, a potom Bogetići. Godine 1486. spominje se kao Bogochin (Zaninović; Gaurina, 2008: 152).

Često su određeni usmeno-književni primjeri varijacijski specifični. Takva je i sljedeća predaja o Bogočinu ili Vilin gradu koji je sagradio knez Bogetića, Bogoj „gospodar obližnjeg sela Bogetića. On je sagradio lijepe

i nestaje, zemljani radovi da se provaljuju i osipaju. (Andrić 1989: 36.)12 Ana Ivić zapisala je 2011. godine u Vinovu Gornjem. Kazala joj je Mara Ivić djev.

Ivić. FF ST sv. 2011, D.

141

141


dvore za svoga jedinca Bogdana i njegovu nesuđenu nevjestu Miljevu iz Ključa, obližnjeg sela na ušću Čikole. Njezina majka Čika ponosna udo-vica Domagojeva, lijepo je opremila svoju kćerku za udaju, a puno njenih prijateljica je također pripremilo darove. Na svadbu je došlo mnogo sva-tova, sedam banova i dvanaest župana. Kada su svatovi došli do Bogočina, ispod klisura kanjona rijeke Krke iznenada je doletio krilati zmaj i ugra-bio mladu nevjestu te je odnio u jezero kod Brljana. Bijesan Bogdan baci se za svojom ljubavi u Brljan da je spasi, ali se utopi.

Tužan mladoženjin otac razdjeli svoje bogatstvo hrvatskim banovima i sirotinji da ga spominju u narodu. Ostatkom novca sagradi samostan Aranđelovac, na pogled Bogočinu da redovnici mole za njega i mlade nesretnike koji stradahu u Brljanu, a obzida Čučevo i Nečven (dva nasu-protna grada na Krki). U njihove visoke kule uzida dvije sestre da danju i noću nariču za njegovim Bogdanom. Također je napravio mostove na Roškom slapu i Brljanu uz obavezu putnika da plaćaju po dvije suze ca-rine za prijelaz, za njegova Bogdana.

Svoj Bogočin je razrušio do temelja, a sam se netragom uputio u svijet. Banica Čika sagradila je kulu prema Ključu, da u njoj stalno gore svijeće za spokoj duše Miljeve i Bogdana. Od toga doba narod prozva Bogočin – Vilingradom, a potok pod Ključem Čikolom, brijeg (brinu) kod Ključa Miljevcima, Puničku dragu i Babin grad po jadnoj banici. Turci ga zauze-še 1522. godine i porušiše“ (Zaninović; Gaurina, 2008: 152).

Višestruke su interferencije usmene i pisane književnosti. Jedni su za-pisivali usmeno-književne primjere i inkorporirali ih u svoja djela, dru-gi su se nadahnjivali usmenom književnošću i tako stvarali djela trajne umjetničke vrijednosti, treći su pisali po uzoru na usmenu književnost, četvrti su izvorno zapisivali usmeno-književne primjere. Sljedeća predaja doima se djelom (nepoznatoga) autora koja je nastala na temelju tradi-cijskih priča.13

6.1. MiljevciU hrvatskoj tradicijskoj kulturi za lijepu djevojku kaže se da je lipa ko

vila. U suvremenim pripovjedanjima za Miljevu se govori da je bila lipa ko vila. Toponim Miljevci baštini naziv prema lijepoj Miljevi.

Miljevci su zaravan koju sa zapadne strane omeđuje kanjon rijeke Krke, s istočne kanjon rijeke Čikole a na sjeveru je od župe Promina 13 Vidi. Legenda o princezi Miljevi iz Ključa i knezu Bogdanu iz Bogočina ili Vilin gra-

da (13. 6. 2011.) http://blog.dnevnik.hr/promona6/2011/06/1629291989/legenda-o-princezi-miljevi-iz-kljuca-i-knezu-bogdanu-iz-bogocina-ili-vi-lin-grada.html (23. ožujka 2016.)

SUVREMENA PITANJA

142

142

razdvaja dva do tri kilometra širok pojas krša. Na njima se razvilo sedam naselja seoskoga tipa u kojima žive 1 432 stanovnika: Bogatić, Brištane, Drinovci, Kaočine, Karalić, Ključ i Širitovci. Miljevačkom području pri-pada i selo Nos Kalik te Visovac, otočić s franjevačkim samostanom ni-zvodno od Roškoga slapa, koji su u trinaestom stoljeću nastanili svećenici augustinskoga reda, a 1445. zamijenili su ih franjevci.

U vrijeme turskih prodora Miljevce je zadesila sudbina mnogih naših mjesta. Sela su bila uništena, a narod je pribjegao na područje tadašnje Mletačke Republike oko Rogoznice i Primoštena, pa do Tisnoga i Pirov-ca. Narodna predaja o tim je događajima davno zamrla, jedino je fra Petar Bačić (1847. – 1931.) u visovačkoj samostanskoj kronici zapisao da su Miljevci u vrijeme turske dominacije bili feudalni posjed turskih begova imenom Miljević ili Miljevac. Te se begove također spominje u okolici Knina i Vrlike.

Čikola je, prema predaji, nazvana po Miljevinoj majci Čiki.

7. Susreti s vilama

Mitske i demonološke predaje pripovijedaju se kao susreti s mitskim ili demonskim bićem (memorati). Mitske predaje najčešće pripovijedaju o vilama i o junacima koji su se neustrašivo borili za slobodu. Tim juna-cima je narod pripisao nadnaravne osobine. Mitske predaje se prepleću s povijesnim, etiološkim i demonološkim predajama te bajkama.

Tri vile u SvilajiČovjek u Svilaji je spavao. Čuo je da je netko vrata otvorio i ušao u

kuću. Pogledao je i vidio je tri vile oko ognjišta:

Jedan je čovik bija u Svilaji di je čuva stoku i obrađiva zemlju. Bilo je to u vrime lita. Kad je pala noć, on je nakon nekog vrimena otiša na tavan i zaspa. Spava je neko vrime i tada je čuja kako je neko otvorija vrata i uša u kuću. Nije se diza iz svog ležaja niti se javlja, samo je pogleda ko je to. U prizemlju kuće, oko ognjišta, vidia je tri ženske osobe s dugim kosama, koje su tiho sile oko ugašene vatre. Malo-pomalo su je opet upalile i tako su u tišini sidile i grijale se, jer su noći u Svilaji ladne čak i liti. To je potrajalo neko vrime, možda jednu uru. Nakon toga su one zapećale vatru i izišle vanka u noć i ostavile sve onako kako su i našle. Čoviku na tavanu se uopće nisu ni obraćale, a ni on njima. 14

14 Mia Elez zapisala je 2013. godine. FF ST, 2008., S.

143

143


Curica i vilaU mitskim predajama Hrvata čest je motiv vile koja se zaplela u gra-

nje. Najčešće ju pronalazi pastir ili pastirica. Ako bi vilu oslobodili tako da joj nijednu vlas kose ne prekinu, vila bi ih nagradila:

Curica je u Svilaji dok je čuvala ovce i krave naišla na žensku osobu kojoj je kosa bila zapetljana u kupinu. Ta je žena bila lipog izgleda, obučena u svitlu haljinu, mlađa i duge kose. Imala je u svemu izgled čovika osim šta joj je jedna noga bila ka u magarca, a druga ljudska. Bila je to vila. Ona je zamolila curicu da joj lagano otpetlja kosu iz kupine i da joj nijednu dlaku ne prikine. Curica je bila pažljiva i uspila je ispunit vilinu želju. Za nagradu, vila joj je dala malu vrićicu punu zlatnika, al je upozorila da je ne smi otvarat dok ne dođe doma. Curica je poslušala i nije je otvarala sve do blizu kuće, al tada više nije mogla izdržat od znatiželje. Otvorila je vrićicu i pogledala u zlato, al je onda ono prišlo u ugljen. Tako je svojon krivnjom ostala bez nagrade. Al svejedno, bila je zadovoljna jer je znala da su vile po pričama starijih znale otimat momke i dicu općenito, koji bi im onda morali bit sluge neko vrime. Sad je nešto takvo šta se curici dogodilo nemoguće jer su po pričanju starijih, fratri ukleli vile koje više ne izlaze iz špilja i jama, sve dok kletva ne prođe.15

Navedena predaja ima elemente bajke.

Vilino diteVjerovalo se da vile rađaju samo žensku djecu. Stoga su zavodile mla-

diće kako bi imale potomstvo. U unešićkom kraju živa je predaja o vili-nom ditetu:

Od Antića dite, čovik iša po blago il po vodu. Naša dite na gusterni jedanest metara dubokoj koja nije držala vodu već su u nju bacali smeće. I on ti to dite ponese sa sobon. Računa j on da ima puno drčine okolo, možda ga je ko izgubija.

15 Mia Elez zapisala je 2013. godine. FF ST, sv. 2008., S. U Ogorju Donjem pripovije-da se i varijacija navedene predaje: Divojčica u Svilaji čuvala ovce i krave i puton naiđe na ženu u biloj vešti, duge kose zapetljane u kupine. Divojčica se pripade kad ugleda da je ženi jedna noga magareća. To je bila vila. Zamoli vila divojče da jon rasplete kosu iz kupina i da jon ne prikine nijednu vlas. Divojčica uradi šta jon je vila rekla, a za nagradu jon vila dade vrićicu punu zlatnika i reče jon da je ne otvara dok ne dođe kući na ognjište. Al divojčica nije mogla izdržat i blizon kuće otvori vrićicu, a nato se svi zlatnici pritvo-riše u ugljen, te divojče ostade bez nagrade. Marijana Elez zapisala je 2008. godine u Ogorju Donjem. Kazala joj je najstarija teta njezinoga oca, Marija Elez (rođ. 1923. god.). FF ST, sv. 2008., S.

SUVREMENA PITANJA

144

144

To dite nit je tilo ist, nit pit išta nego samo vode iz vučije oko koje je stalno kružilo. Niti progovara (a imalo je dvi, tri godine).Oni ga ligali sa svojon dicon, šta će od njega, i kad šta š ti vidit, treći dan dođe mu mater po njega.Svi oni tako sidili za kaminom, ali mater mu tu ne vidiše nego samo su je čuli: „Tara, tara, taraima tri bijela dankada te traži tvoja majka!“I uto nestadoše. 16

Kazivačica napominje da je to istina, da postoje svjedoci koji su to dijete vidjeli.

Jaka i vileKazivači u pripovijedanju kazuju o stvarnom vremenu stvarnim oso-

bama koje su se susrele s vilama:

Jedna žena Jaka je bila skrovita i dobra. Išla j’ u Donje Vinovo, i kasno pošla do tolen, u gaj, kud blago čuvaš, ma tu, tu je kamen i krš, boš sačuvaj je to, kad ono žmijuče: „Jako!“ A ona govori: „E?“ I kaže joj: „Dođi amo!“ A ona vidi oklen žvijuče, i vidi ono ujitile cure kolo i igraju i kaže: „Igraj Jako!“ I Jaka igrala, a i bila je igračica doduše, ujitila i Jaka i igra i ona š njome. Ujenput, njizi nestade, ostade tute sama, Bog je da, da ona nije bila strašiva, onaj’ bila stvarno slobodna, i unda j’ ostala sama i ujitija je ježur. A kažu i da su vile imale magaretje noge. Ona nije rekla da su bile, pa ja ne znam. 17

7.1. Viline vlasiVjerovalo se da se u kosi vila nalazi snaga i život, pa bi junaci često oko

pojasa znali nositi viline vlasi, koje bi ih činile jakima i nepobjedivima.18 Ako bi netko vili iščupao vlas kose, ona bi ga proklela, a zatim bi umrla od tuge:

Kad vile kolo igraju imadu duge kose i ako se slučajno vila zaplete ako dozove nekoga momka da joj otplete kose... I kad toga momka ona zove da joj rasplete kose, ako se zapela, ne znan – negdi za bus ili tako, ne smi dlaka puknit. Ako on skine te dlake, a nijedna ne pukne; onda se ona njemu ukaže i postane njegova vila. A ako joj slučajno dlaka pukne, onda ga ona prokune, a zatim i sama umre.19

16 Ime kazivačice poznato je autoru. Vl. rkp. zb.17 Jelena Stipica Radić zapisala je u Kaštel Starom, siječanj 2013. Kazala joj je Ika

Melvan, rođena 1932. u Utorama kraj Drniša, živi u Kaštel Starom. FF ST sv. 2012, D.18 Marini Zoko kazao je Luka Uršulić, rođ. 1956. g. u Postinjama Donjim. FF ST, sv.

2011. D.19 Marini Zoko kazao je Božo Mijač, rođ. 1942. god. u Muću Donjem. FF ST, sv. 2011. D.

145

145


8. Vile i junaci

Vile su pomagale junacima i samo noću dolazile u sela. Vjeruje se da je svaki hajduk imao svoju vilu:

Junaci bi zazivali vile da im pomognu, i u borbi i oko blaga i koju će curu zaprosit, šta triba donit curi... Kad bi išli hajduci u borbu... oni su bili veći-nom junaci, momci spremni na sve. I hajduk nije moga bit onaj koji nije moga konja potrat u galop. Znači, mora je bit brz, otporan, neustrašiv; ali da bi sve to posjedova, triba imat nekog ko ga podržaje – svaki, znači, hajduk ima svoju vilu.20

U epskoj pjesmi „Mijat Tomić21 i vezir od Bosne“ spominje se bijela Zagorkinja vila.

20 Marini Zoko kazao je spomenuti Božo Mijač. Rkp. FF ST, sv. 2011. D.21 Mijat Tomić se rodio početkom sedamnaestoga stoljeća u selu Brišniku kod Duvna.

Od svih narodnih junaka Mijat (Mijovil) Tomić najomiljeniji je kod naroda, koji i danas o njem pjeva i priča. Objašnjavajući to, don Mijo Pavlinović u bilješci uz pje-smu o smrti Mijata Tomića piše: „Tomić Mihovio, ovo je naš najglasovitiji junak u osamnaestom vieku. Rođen u Duvnu, odbio se u hajduke od turskog zuluma, i obič-no stanovao u Vranić-planini više polja duvanjskoga. Imao je liepu kitu od četrest i dva druga, pravu četu… Hercegovinom i Primorjem mnogo se o Mihatu pjeva i pripovieda. On je imao svoje najvjernije jatake u Primorju u selu Drašnicama (kod Makarske), koji su mu prah, olovo i opanke nabavljali, pa i dolazili u četu: i nema vele godina da su se posmicale crljene ječerme, koje je on svojim prijateljima darivao. Mihat zakloni ženu u Primorje, pa se podigao na Turke, kad su oni najokrutnije bjesnili po Bosni i po Hercegovini; i on je najveće narodu omilio, jer je bio od onih hajduka, koji ne imadu ništa hajdučkoga, do svoje junačke slobode. Cio život hajdu-ka Tomića Mihata bio je najsjajniji izgled, kako da se sveti poganskom zulumćaru narod, kojemu ne ostaje zašteđena nikakva svetinja: pa ga je zato narod i obljubio, i tako ga je čuvao od svake izdaje, da je i danas poslovica: Tko te pita za Mihatove konake; (tko te pita za ono što se ne pristoji? Za ono što kazati nemaš? Za ono o čem nije govora?). Ne pitam te ja za Mihatove konake; tj. za stvari, o kojima nije govora. Smrt Mihatova drugi nam je izgled, čega se ima najviše bojati podjarmljeni narod: lakomosti za blagom i za gospodstvom. Lakomost Ilije Bobovca izdade kuma svoga; lakomost nas izda Turčinu, pa i danas pod njim drži njeke naše liepe pokrajine.“ (Banović 1938: 74 – 75) Mijat Tomić spada među one plemenite hajduke koje je u planinu otjerao turski zulum. (Crnogorci ga svojataju.) U njegovoj je družini bilo i muslimana i pravoslavaca. Poginuo je 1656. godine ili svakako između 1656. i 1659. godine izdajom trostrukoga kuma Ilije Bobovca iz Doljana kod Jablanice za vrijeme vladanja Seidin-paše. Ubojica je bio Hadžizukićev rob (Arap) ili azap (žandar).

SUVREMENA PITANJA

146

146

9. Vile i konji

Mnogobrojne su tradicijske priče o vilama i konjima. Među tim pri-čama česti su motivi konjskih griva koje su vile splele. Te grive nitko ne bi smio dirati jer bi uslijedila kazna:

Vile su volile jahat konje. One su uvik imale dobre i najbolje konje. Uzme ti konja iz štale i ona njega jaši. I ona ti ga ponovo vrati u kuću. A kad ga jaši, ona njemu splete grivu. I onda kad ona splete tu grivu, ne smi se dirat. Ne smiš je nikad ostrić, jer je to urok. Ako je ostrižeš, onda konj krepa. I onda više nema ni sriće za tu kuću. Znači... vilinske kose ne diraj.22

Opće je vjerovanje bilo da se grive ne smiju raspletati, nego se moralo čekati da se same raspletu:

E, a te bi ti vile dolazile i na guvno konjima pletenice splićat. I niko ih nije moga odrišit, sve dok same nisu raspletene bile. Govore da bi one okolo njih plesale i splićale ih i žice u njih stavljale. To ti je živa istina...23

U Planjanima Gornjim informant pripovijeda o svom konju Gavranu koji je iz gaja došao sa spletenom grivom:

To ti je moj Gavran, dolazia uvik iz gaja, vile ti zapletu grivu konjima, isto ki pletenicu, isto, isto! On bi ti iša u gaj uvik s ovim malim konjima i ja san ga naša kod Stošine gori, sapletena mu griva! A on kako je crn bia, bil znoj na njemu! Bil, kad ti kažen. I ne moš rastavit to dok se samo ne rasplete! Pusti ti to šta oni kažu da nema vila, nije da nema vila, nego mi ne odamo ko prije.24

Vila i konj SivacKazivačica rodom iz Unešića 2004. godine ispričala je priču o konju

Sivcu kojega je kazivačičina jetrva dovabila. Kad je konj dotrčao griva mu je bila spletena da je nitko ne bi mogao rasplesti:

Jedanput san ti ja i moja jetrva išle tražiti konje: Prošlo deset uri, konji se tada nisu zatvarali, a ovi navalili da triba ić u Krku mlit i da triba otić po konje jer se mora doć ranije. I mi došli konjin, našle sve osim jednog. Kata, jetrva mi, bila slobodnija, ona ga vabila: „Na, Sivac, na!“. On je bija sigurno dva, tri kilometra dalje pa kad on dotrča, njemu sve siva vatra ispod kopita od brzine i kamenja, a griva sva svezana, to niko ne more rasplest, nozdrve sve ispucane, ma svi anđeli s neba ne bi tu grivu, u krug svezanu, otpleli!

22 Marini Zoko kazao je Božo Mijač, rođ. 1942. god. u Muću Donjem. FF ST, sv. 2011. D.23 Jelena Dželalija zapisala je 2009. godine. Kazala joj je Luca Dželalija, djev. Škrapić

rođena 1937. god. u Nevestu. FF ST, sv. 2011. Z.24 Planjani Gornji kod Unešića 2016. Kazivač je rođ. 1968. godine. Vl. rkp. zb.

147

147


Kažu da konj ako je dobar da ga vile jašu, njima triba brzi i one njemu svežu te pletenice koje je bolje ne kidat jer bi ga one onda ugušile.25

Vile su voljele jahati konje I u naše vrijeme informanti na terenu pripovijedaju memorate o svo-

jim konjima koje su vile jašile i grive im sapletale. Vjerovalo se da se grive ne smiju dirati jer bi konj uginuo ako bi tko odrezao grivu koju je vila zamrsila (ili saplela):

A u narodu se priča da su vile volile jašit konje. I konjima su one plele grivu. Ja san to svojin očima vidija, tu zamršenu grivu. Pa bi je nadovezale sve dole do zemlje. Onda nisu smili dirat tu grivu, konjin. Ako bi in odrizali tu grivu, onda bi konj krepa. A ja san proba uzest pa zavezat tu grivu. I kako ti zavežeš, ona za sekund se odriši. A to je tako zamršeno – to san ja očima svojin gleda – oni kažu da vile pletu tu grivu.26

Vilinsko koloMitske predaje o vilama često imaju razrađenu fabulu. Česti su i mo-

tivi o vilinskom kolu:Evo ´vako... meni je priča jedan Stipan Matas. On je iz Kladnjica, njegova mater iz Gotovaca. I on je meni priča – on je bija rođen 1895. – kad je on bija momčić jedna se njiova iz Matasa isto udala u Gotovce, za Marka Gotovca. Bilo jon ime Anđelija. I ona je, ta Anđelija, bila kod blaga, a taj Stipan bija je pobliže nje. A vile... skupilo se tizih vila, kako on govori, osan do deset, tako otprilike, na jednoj ledini, na Dubravi. I one zove tu Anđeliju:- Oj, Anđelija, oj, Anđelija, aj dođi, pa ćemo zaigrat kolo!A ona in govori:- Ajde vas odnija đava, satrale ste me, – kaže, – nikidan, cili dan, pa opet me danas zovete.A on je bija kod blaga, taj Stipan. I ona je bila, ta Anđelija. I one nju zovu i zovu i kaže on: - Iđen ja vidit njizi tamo, te vile. A one – cure. Vile – cure. Imadu kose duge do... do po´leđa. - Lipe, – kaže, – cure, te vile – on meni priča. - Ali, – kaže, – te vile imadu magaretje noge. Kao od magareta noge. I onda uvatile je one igrat i ona, ta Anđelija igrala je s njima to kolo, na toj ledini – zove se ledina Dubrava. I kad su oni... kad jon je više dodijalo... ne more ona igrat kol’ko i one – one bi igrale vrag zna kol’ko – i tako da su one više puta zvale tu Anđeliju igrat kolo, te vile. Ali da su lipe, znaš. I... samo šta ih kvari, znaš, noge ka u magareta. I sad, viđali su tu Anđeliju više puta, da bi ona igrala to kolo s njima. Al ona ne bi želila igrat. Ne. One je natraju. O vilon ja ti ne bi zna više kazat.27

25 Ime kazivačice poznato je autoru. Vl. rkp. zb.26 Marini Zoko kazao je Ante Gotovac, rođ. 1942. god. u Vinovu Gornjem. Rkp. FF

ST, sv. 2011. D.27 Vinovo Gornje, 2011. Vl. rkp. zb.

SUVREMENA PITANJA

148

148

Predaja kaže da bi čovjek, ako bi prekinuo vile u njihovu kolu ili ako bi one primijetile da ih on gleda, onijemio i oslijepio.

Ljudi su oduvijek odgonetali neobične pojave. Kada se na livadi ugle-da modro-zeleni polukrug pripovijeda se da su tu vile kolo igrale.

Paradigmatske su riječi Ivana Raosa napisane u romanu Prosjaci i si-novi:

- I slušaj me, daklem, mladi čovječe. Sve kad bi ovaj svijet bio tako pust ka-kvim ga ti zamišljaš, morao bi to za sebe zadržati. A ovaj puk šiban munjom, gradom i gromom, kugom, gladom i ratom… i srdžbom Božjom, ovaj, da-klem, jadni puk prepusti njegovim vilama i vješticama. Jerbo moj kapelane, jerbo ako puku i to oduzmeš, ako mu i maštu ogoliš čim ćeš ga gola zaogrnuti!? - Bogom!- E nećeš! Narodu u muci razgovora treba. Mora nekom svoju muku povje-riti, s nekim se zabaviti, a s Bogom se ne igra niti ćerleka. I zato pusti nek se narod igra i u igri jad svoj utopi.

Zaključak

Vile su mitska bića koja poznaju i drugi europski narodi. Vile (apsare) se susreće i u hinduističkoj i budističkoj mitologiji. Navedene i interpre-tirane predaje o vilama svjedoče o mnogobrojnim tradicijskim pričama koje narod i u naše vrijeme pripovijeda o vilama. U tim pričama mnoštvo je motiva o vilama.

U narodnoj percepciji vile su omiljena mitska bića. Pripovjedači kazu-ju: da su ih vile izliječile, siromašnim su djevojkama pomagale brže istkati ruho za udaju, pomagale su nejakim pastirima, mlade su prenosile preko jezera u planinu, a stare pred crkvu, vješto su liječile rane zadobivene u bojevima, junacima su dojavljivale vijesti o Turcima, donosile su blagoslov mjestu u kojem su obitavale, svojim dobročiniteljima ostavljale su bogate darove, a ako bi se pokazala ljudska pohlepa ti darovi pretvarani su u pra-šinu ili ugljen. Također se pripovijeda da su vile darivale ljude tjelesnom ili duhovnom snagom, nejakim pastirima darivale su jakost, neuglednim djevojkama darivale su ljepotu. U hrvatskoj tradicijskoj baštini vjerovalo se da su vile pomlađivale ljude na blagdan rođenja svetoga Ivana Krstite-lja. To vjerovanje ogleda se u ophodu ladarica – ivančica na blagdan 24. lipnja.

Također se vjerovalo da vile odgajaju ljude da budu obzirni, skromni, dobri, a djevojke i žene podučavaju tkanju, pravljenju kruha, liječenju te da čuvaju djecu od pogibelji. Konjsko ili magareće kopito i kozji papak na vilinoj nozi narod objašnjava da im je to Bog podario kako bi lakše mogle doći do svojih teško pristupačnih staništa.

149

149


Usmeno-književni oblici o vilama imaju socijalnu, estetsku i odgoj-nu funkciju. Izvorno navedeni i multidisciplinarno u kontekstu europske mitologije interpretirani primjeri u ovom radu imaju značajno filološko, etnološko i antropološko blago.

Izvori i literatura1. Andrić, Ivo (1989): Na Drini ćuprija. Sarajevo: Svjetlost. 2. Banović, Stjepan (1938): Kad je živio Tomić Mijovil. Zbornik za

narodni život i običaje južnih Slavena, knjiga XXIX, sv. 1. Zagreb: JAZU.

3. Dragić, Marko (2014): Četiri stoljeća Vile Slovinke, Mostar: Osvit, br. 79 – 80. 255 – 289.

4. Dragić, Marko (2013): Mitski svijet Zagore u kontekstu europske mi-tologije. Split: Kulturni sabor Zagore, Filozofski fakultet u Splitu – Odsjek za povijest i Veleučilište u Šibeniku. 195 – 227.

5. Dragić, Marko (2011): Zbilja o hrvatskom kralju Dmitru Zvonimiru u poeziji Vladimira Nazora. Croatian Studies Review, 7, Časopis za hrvatske studije, 61 – 88.

6. Dragić, Marko (2008): Poetika i povijest hrvatske usmene književno-sti. Split: Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu.

7. Dragić, Marko (2001): Od Kozigrada do Zvonigrada (hrvatske predaje i legende iz Bosne i Hercegovine II.). Baška Voda – Mostar – Zagreb: Mala nakladna kuća Sveti Jure i Zajednica izdanja ranjeni labud ZIRAL.

8. Dragić, Marko (2006): Hrvatska usmena književnost Bosne i Her-cegovine, lirika, epika, retorika. Sarajevo: Matica hrvatska u Sarajevu, HKD Napredak Sarajevo.

9. Dragić, Marko (2005): Hrvatska usmena književnost Bosne i Her-cegovine, proza, drama i mikrostrukture. Sarajevo: Matica hrvatska u Sarajevu, HKD Napredak Sarajevo.

10. Klaić, Vjekoslav (1974): Povijest Hrvata (knjiga prva), MH, Za-greb.

11. Kulišić, Špiro (1979): Stara Slavenska religija u svjetlu novijih istra-živanja posebno balkanoloških. Sarajevo.

12. Ledić, Franjo (1969): Mitologija Slavena: Tragom kultova i vjerova-nja starih Slavena – knjiga 1. Zagreb.

13. Leger, Louis (1984): Slavenska mitologija. Beograd: Grafos.14. Šišić, Ferdo (1990): Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb.15. Zaninović, Joško; Gaurina, Davor (2008): Nelipićeve utvrde na

rijekama. U: Menđušić, Marko; Marguš, Drago ur. Miljevci u

SUVREMENA PITANJA

150

150

prošlosti s pogledom u budućnost. Visovac-Drinovci: Miljevački sabor. 145 – 162.

16. Zečević, Slobodan (1973): Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru. Zenica: Izdanja muzeja grada Zenice, Radovi V.

Mrežni izvor1. Legenda o princezi Miljevi iz Ključa i knezu Bogdanu iz Bogoči-

na ili Vilin grada (13. 6. 2011.) http://blog.dnevnik.hr/pro-mona6/2011/06/1629291989/legenda-o-princezi-milje-vi-iz-kljuca-i-knezu-bogdanu-iz-bogocina-ili-vilin-grada.html (23. ožujka 2016.)

IzvoriVl. Rkp. zb. (Vlastita rukopisna zbirka). FF ST (Filozofski fakultet Sveu-

čilišta u Splitu) sv. označuje godinu zapisa; oznaka D – znači diplom-ski rad, Z – znači završni rad, S – označava seminarski rad).

151

151


Fairies in the Traditional Stories of Šibenik’s Hinterland

SummaryThe paper cites and multidisciplinary interprets about twenty originally re-corded tales about fairies in the Šibenik’s hinterland in the context of Euro-pean mythology. These recordings were made from 2007 to 2016. The diverse motif fairy world is divided into 8 chapters in the paper. The Byzantine writ-er Procopius in the 6th century wrote in his work “De bellis” how the Slavic people of his time specially celebrated fairies and rivers. There are numerous mythological tales about fairies which people tell even nowadays. People tell mythological tales about fairies in the form of memorates and fabulates. In the folk’s perception fairies are favorite mythological beings. Croatians de-scribe them as beautiful women with long golden-yellow hair most commonly wearing white, less often blue, dresses, blue eyes with flower wreath on their head and melodious voice. They did good deeds and they would do evil only if someone would offend them by betraying the secret that they have a donkey, horse or a goat hoof.Oral literal forms about fairies have a social, aesthetic and pedagogical func-tion. Originally cited and multidisciplinary interpreted examples in this pa-per have a substantial philological, ethnological and anthropological treasure. Key words: mythological tales, historic tales, oral literal forms, contemporary recordings, European context.

152

Stjepan Krasić Ministarstvo prometa i veza Hercegovačko-neretvanske županije

UDK 625.72/.73(497.5/.6) 625.711.3(497.5/.6) Primljeno: 24. veljače 2018. Priopćenje na znanstvenom skupu

Međusobni utjecaj koridorâ Vc i Jadransko-jonskoga i njihova važnost u prometnom povezivanju

srednjega Jadrana i Podunavlja*

Sažetak

U radu se analizira međusobni utjecaj Koridora Vc i Jadransko-jonskoga koridora kao i njihov značaj u prometnom povezivanju srednjega Jadrana i Podunavlja s više aspekata. Prvi je položajni zbog činjenice da je južni dio Bosne i Hercegovine kontaktno područje Bosne i Hercegovine, Republike Hrvatske i Crne Gore. Drugi koridor je vezan za utvrđivanje osnovne tran-sportne mreže zemalja zapadnoga Balkana u okviru EU inicijative i utjecaja na prometno povezivanje srednjega Jadrana i Podunavlja. Ovaj rad sadrži analizu stanja postojeće dokumentacije polazeći od strategija prometnoga ra-zvoja, prostorno-planske, studijske i projektne dokumentacije navedenih ko-ridora u pojedinim državama.Ključne riječi: Koridor Vc, Jadransko-jonski koridor, srednji Jadran, Podu-navlje, strategija.

1. Uvod

Kroz čitavu povijest, a tako je i danas, mediteranske zemlje smještene uz istočnu obalu Jadranskoga i Jonskoga mora, posebno uključujući

područje srednjega Jadrana, nisu dovoljno iskoristile prirodni prometni koridor kako uz svoju obalu tako i onaj koji bi povezao obalni pojas s Podunavljem. Uz političke razloge mogu se navesti i povijesne okolnosti, nedostatak gospodarske suradnje i relativno slaba razvijenost tih područja.* Rad je prezentiran na Znanstveno-stručnom skupu s međunarodnim sudjelova-

njem – Rješenje hrvatskoga nacionalnoga pitanja za europsku Bosnu i Hercegovinu (Neum, 15. i 16. ožujka 2018.)

153

153

Stjepan KrasićMeđuSobni utjecaj Koridorâ Vc i jadranSKo-jonSKoga i njihoVa VažnoSt u proMetnoM poVeziVanju Srednjega

jadrana i podunaVljaRazmišljanje o jednom prometnom koridoru koji bi kao dio trans-eu-

ropske prometne mreže prolazio kroz Bosnu i Hercegovinu i međusobno povezivao sva ta područja počelo je kasnih sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Prostorni plan ondašnje SR BiH s definiranim prometnim ko-ridorom (doline rijeka Bosne i Neretve) usvojen je 1981./1982. godine. Paneuropski transportni koridori konačno su definirani na Drugoj Pa-neuropskoj transportnoj konferenciji održanoj na Kreti u ožujku 1994. godine, a dopune su učinjene na Trećoj konferenciji održanoj u Helsin-kiju 1997. godine kada je i Koridor Vc uključen u Paneuropske prometne koridore. Konačno u Finalnom izvješću High Level Group EC (Brisel, stu-deni 2005. godine) trasa Koridora Vc prihvaćena je kao jedina transnaci-onalna osovina koja prolazi kroz područje Bosne i Hercegovine važna i za globalnu EU transportnu politiku. Koridor Vc je, u stvari, multimodalni transportni koridor koji povezuje Mađarsku, Republiku Hrvatsku i Bo-snu i Hercegovinu na pravcu: Budimpešta – Osijek – Sarajevo – Ploče.

Prostori plan za južni Jadran izrađen je još dok su današnje samostal-ne i suverene države bile u sastavu jedinstvene SFRJ zahvaljujući pomo-ći Ujedinjenih naroda (UN-ov program za razvoj). Plan je obuhvaćao prostor triju današnjih samostalnih država: Republike Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Usporedo s jadranskom obalom planirana je izgradnja zagorske magistrale, začetnice današnje JJAC.

Jadransko-jonska inicijativa osnovana je na Konferenciji o sigurnosti i razvitku Jadranskoga i Jonskoga mora u Anconi, 20. svibnja 2000. go-dine. Na njoj su sudjelovali ministri vanjskih poslova zemalja sudionica: Grčke, Italije, Hrvatske, Slovenije, Albanije i Bosne i Hercegovine. Tom prilikom usvojena je i potpisana Anconska deklaracija, kojom su se člani-ce obvezale na suradnju u brojnim područjima. U preambuli Deklaracije ministri vanjskih poslova šest jadransko-jonskih država pozivaju se na Povelju UN-a, Završni dokument iz Helsinkija, Parišku povelju te na dokumente OESS-a i podržavaju već postojeće programe suradnje EU za JIE, uključujući Pakt o stabilnosti. Tim su aktivnosti na Jadransko-jon-skom koridoru postale međunarodna obveza država potpisnica. On se sastoji od Jadransko-jonske autoceste koja prolazi istočnom obalom Ja-dranskoga i Jonskoga mora smjerom od Trsta u Italiji do Igoumenitse u Grčkoj, ukupne dužine približno tisuću i sto kilometara i prolazi kroz sedam zemalja: Italiju (10 km), Sloveniju (30 km), Hrvatsku (450 km), Bosnu i Hercegovinu (130 km), Crnu Goru (120 km), Albaniju (370 km) i Grčku (20 km). Ukupni troškovi izgradnje procjenjuju se na gotovo osam milijardi američkih dolara.

Izgradnjom Jadransko-jonske autoceste ( JJAC) države kroz koje bi ona prolazila mogle bi očekivati značajniji gospodarski rast, čim bi se

SUVREMENA PITANJA

154

154

ostvarila njihova međusobna suradnja koja bi rezultirala dugoročnom po-litičkom stabilnošću cijele regije.

Iako je JJAC gotovo izgrađena do Ploča, o Jadransko-jonskom ko-ridoru se raspravlja već više desetljeća, ti su planovi prostorno-planski i projektno na prostoru južnoga dijela Republike Hrvatske i Bosne i Her-cegovine, na žalost, još uvijek na samom početku.

Utjecajno područje Jadransko-jonskoga koridora u zoni srednjega Ja-drana je preko Koridora Vc direktno povezano s Podunavljem.

2. Prostorno-prometni aspekt

Važni prometni pravci kroz Bosnu i Hercegovinu koji povezuju njezin sjever i jug prolaze uzduž rijeka Bosne, Vrbasa i Neretve. U tom gravi-tacijskom području nalaze se ne samo veliki gradovi s razmjerno velikim brojem stanovnika, nego i najznačajniji gospodarski kapaciteti u BiH. Po-tencijali ovih prostora, bez obzira na tu činjenicu, nisu ni približno iskori-šteni. Intermodalni logistički koridor na trasi Koridora Vc (E 73) nalazi se upravo u obuhvatu prostora uz doline rijeka Bosne i Neretve. Zračnom linijom jadranska luka Ploče udaljena je od dunavske luke Vukovar blizu 285 kilometara. Iako su ta područja u širim europskim okvirima razmjer-no blizu, ona su u prometnom smislu još uvijek daleko. Tek završetkom izgradnje Koridora Vc kao intermodalnoga koridora (cestovnoga, želje-zničkoga, zračnoga, pomorskoga – Luka Ploče i riječnoga – Luka Vuko-var) može se reći da će postojati perspektivna prometna veza koja spaja područje srednjega Jadrana s Podunavljem. Koridor Vc na sjeveru RH spaja se s Koridorom X čineći s njim jedinstvenu cjelinu. Na jugu svoje puno značenje dobiva ne samo u Luci Ploče, nego i u međusobnom po-vezivanju s Jadransko-jonskim koridorom koji integrira Jadransku obalu. Prethodno navedeno, ne samo da povezuje, nego osmišljava, zaokružuje i obogaćuje čitavo kontinentalno i jadransko područje dajući jednomu i drugomu puni, novi smisao (slike 1 i 2).

Drugim riječima, radi se o vrlo značajnom i jedinstvenom području u prostornom smislu na kojem se križaju i međusobno povezuju dva izni-mno važna međunarodna koridora u Bosni i Hercegovini, s tim da je Ko-ridor Vc međunarodno prihvaćen u Helsinkiju 1997., a Jadransko-jonski to još uvijek nije, unatoč činjenici da već sada ima sve takve atribute i obilježja. Zbog toga su u BiH u tijeku pripreme za izradbu studijske do-kumentacije za JJAC na Jadransko-jonskom koridoru u dužini oko 130 kilometara. Bosna i Hercegovina i Crna Gora (predstavnici resornih mi-nistarstava) potpisale su u travnju 2011. godine u Trebinju protokol o suradnji na izradbi dokumentacije za izgradnju dionice Jadransko-jonske

155

155


jadrana i podunaVljaautoceste koja prolazi kroz te dvije države. Dogovorena je i definirana kontaktna točka te autoceste tako da će se moći raditi projektna doku-mentacija na jednoj i drugoj strani državnih granica.

Autoceste na Jadransko-jonskom koridoru i Koridoru Vc kroz BiH (koji je u izgradnji) su iznimno kompatibilni, a njihova međusobna inte-rakcija daje logično rješenje trase JJAC kroz BiH: granični prijelaz s Re-publikom Hrvatskom kod Ploča – Nova Sela – Bijača (BiH) – interregi-onalni čvor Počitelj – Stolac – Popovo polje – Trebinje – granica s Crnom Gorom (Nudo – Aranđelovo). Ovdje je važno istaknuti da dionica Ploče (RH) – Počitelj (BiH) čini zajedničku trasu JJAC i Autoceste Vc). Kada je riječ o položaj JJAC između BiH i RH valja napomenuti da postoje bitne razlike u pitanju prostorno-planske dokumentacije između Herce-govačko-neretvanske (BiH) i Dubrovačko-neretvanske (RH) županije. U sklopu križanja ovih dvaju koridora nalazi se Zračna luka Mostar koja već sada ima mogućnost direktnoga priključka na glavnu željezničku prugu u neposrednoj blizini same Zračne luke i čvora na autocesti na Koridoru Vc Mostar jug. Te prednosti omogućuju Zračnoj luci Mostar da postane strateški cargo-centar za BiH.

Slika 1: Prikaz koridora Vc i Jadransko jonskoga (izvor: https://en.wikipedia.org/wiki/Adriatic-Ionian_motorway#/media/File:Adriatic-Ionian_motorway.jpg)

SUVREMENA PITANJA

156

156

Imajući u vidu cjelinu srednjega Jadrana može se reći da prostor juga Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske može biti kvalitetno promet-no riješen samo kao jedinstvena cjelina. To isto vrijedi i za područje juž-noga Jadrana, odnosno za primorski dio Crne Gore. To je osobito važno za prometnice visoke razine služnosti jer se radi o središnjem dijelu uku-pne trase Jadransko-jonskoga koridora. Budući da jedna država kroz koje prolazi ovaj prometni pravac pripada EU (RH), a druge dvije još uvijek ne (BiH i Crna Gora), potreban je njihov politički dogovor kako bi se čitav taj prostor povezao i osmislio na zajedničku korist svih triju članica.

To dobiva na svojoj težini ako se, primjera radi, uzme u obzir širina obalnoga područja i konfiguracija terena na jugu Hrvatske. Ta činjenica predstavlja značajno ograničenje za trase prometnih koridora i smanjuje njihovo gravitacijsko područje za koje se obično uzima širina do pedeset kilometara. Ovako logično postavljena trasa još više dobiva na važnosti ako se uzme u obzir skorašnja izgradnja Pelješkoga mosta i spajanja ko-pnenoga teritorija u RH s nastavkom izgradnje brze ceste prema Du-brovniku. Upravo taj međusobni položaj autoceste na Koridoru Vc i JJAC daje važnost i pomorskoj Luci Ploče i Zračnoj luci Mostar.

Pored cestovnoga raspleta na jugu BiH potrebno je studijskom i pro-jektnom dokumentacijom definirati i položaj željezničke pruge u okviru Jadransko-jonskoga koridora južno od Ploča. Ispravna strategija pro-metnoga razvoja temelji se na principu intermodalnosti – mogućnosti primjene svih oblika prometa (cestovni, željeznički, zračni, pomorski i riječni), a od raspleta ovih otvorenih prometnih pitanja na dodirnim po-dručjima triju države ovisit će i održivost prometnoga povezivanja sred-njega Jadrana i Podunavlja. Sama ta činjenica nameće potrebu usugla-šavanja pojedinačnih strategija razvoja prometa spomenutih država na ovom području. To se osobito odnosi na Jadransko-jonski koridor koji je važan ne samo s regionalnoga, nego i širega europskoga gledišta. On se, naime, nastavlja na koridor Milano – Venecija – Trst u Italiji (Serenissi-ma). U Sloveniji, premda nju kratko dotiče – ima važnost u kombinaciji s prometnim pravcem Ljubljana – Rijeka i Kopar – Rijeka. Za Hrvatsku možda ima najveću važnost jer kroz nju prolazi gotovo polovicom svoje dužine. On bi za nju praktično imao jednaku važnost koju ima autocesta Zagreb – Split. Hrvatska bi njegovim prihvaćanjem kao međunarodnoga koridora bila u vrlo povoljnom položaju jer je najveći dio autoceste već izgrađen. Za Bosnu i Hercegovinu on se uključuje u sve važne regionalne prometne tokove, čim veza Jadransko-jonskoga koridora i Koridora Vc dobiva svoj puni smisao. To isto vrijedi i za Crnu Goru koja se tim pro-metno integrira u europsku prostornu mrežu. Isto vrijedi i za Albaniju.

157

157


jadrana i podunaVljaŠto se tiče Grčke, ona izgradnjom Jadransko-jonskoga koridora dobiva najkraću vezu s Europskom unijom čija je članica. Na kraju recimo i to da i sama Europa od toga dobiva na važnosti i ima veliku korist. Osim iznimne regionalne važnosti, njoj bi Jadransko-jonski koridor omogućio povezivanje njezinih zapadnih i središnjih tokova s priobalnim zemljama svoga jugoistoka i Bliskoga istoka.

3. Postojeće stanje i inicijative

Političke aktivnosti u okviru „Berlinskoga procesa“ imale su za cilj povećanje investicija u zemljama regije na polju infrastrukture, energeti-ke i poljoprivrede. U tom smislu organizirano je više stručnih sastanaka s ciljem usuglašavanja osnovne transportne mreže zapadnoga Balkana. Prva konferencija o zapadnom Balkanu (WB6) bila je u Berlinu 28. 8. 2014. godine. Nakon toga su slijedili radno-pripremni sastanci u Beogra-du, Prištini i Briselu na razini ministara vanjskih poslova, prometa i infra-strukture regije zapadnoga Balkana uz nazočnost europskoga povjerenika za susjedske odnose i pregovore o proširenju. Nastavak je slijedio u Parizu 28. 7. 2015. godine, na konferenciji u Beču te 4. 7. 2016. na sastanku li-dera država zapadnoga Balkana u Parizu. Predstavnici WB6 i Europske unije na konferenciji u Beču postigli su dogovor o indikativnom prošire-nju transeuropske prometne mreže na Balkanu.

Što se pak tiče same Bosne i Hercegovine, ona je 14. srpnja 2016. godine usvojila Okvirnu strategiju razvoja prometa za razdoblje od 2016. do 2030. godine. Sastavni dio strategije je i usvojeni akcijski plan za ceste, željeznice, unutarnje plovne putove i zračni promet. Zbog složene admi-nistrativne unutarnje strukture Bosne i Hercegovine Strategija je izrađe-na kao skup dostavljenih dokumenata iz F BiH, RS i Brčko Distrikta. To se isto odnosi i na usvojeni akcijski plan. Potrebno je dodatno proučiti kakav je međusobni odnos tih dokumenata u smislu jedne skladne i lo-gične cjeline, odnosno kakva je njihova međusobna konekcija s promet-nim okružjem Bosne i Hercegovine.

U Federaciji BiH je tek nedavno (9. 2. 2017.) usvojen Prostorni plan posebnih obilježja „Autocesta na Koridoru Vc“ za razdoblje od dvadeset godina, čim su se stvorili preduvjeti za nastavak izgradnje autoceste. Do sada je izgrađeno devedeset dva kilometra, do kraja 2018. godine planira se izgraditi novih četrdeset kilometara, a preostaje izgraditi još sto se-damdeset pet kilometara.

Što se tiče željeznica u ovoj strategiji predložena je rekonstrukcija či-tavoga Koridora Vc u BiH (428 km) iz Bosanskoga Šamca do Čapljine

SUVREMENA PITANJA

158

158

kroz Sarajevo. Do sada su izvršeni radovi na rekonstrukciji dionice Ča-pljina – Konjic – Bradina – Sarajevo u dužini 162 kilometara.

Za središnji dio Jadransko-jonskoga koridora važno je istaknuti da on svojim položajem kroz BiH zajedno s autocestom na Koridoru Vc i interregionalnim čvorom Počitelj zadovoljava jedan od temeljnih europ-skih kriterija međusobnoga povezivanja glavnih gradova i centara WB6 Sarajevo, Podgorica i Tirana, kao i njihovo povezivanje s lukama Ploče, Bar, Drač (slike 1 i 2). Zbog svega navedenoga, nije lako razumjeti zašto EU još uvijek Jadransko-jonskom koridoru ne pridaje potrebnu važnost.

Slika 2: Zone utjecaja koridora Vc i Jadransko-jonskoga u području njihovoga povezivanja

Ostaje otvoreno pitanje strateškoga planiranja željezničke pruge juž-no od Splita do Luke Ploče i od Luke Ploče do Luke Bar. Pored toga još je aktualnije pitanje nastavka izgradnje JJAC južno od Ploča. Kada su u pitanju stavovi država zapadnoga Balkana oko potrebe i položaja JJAC oni su poprilično usuglašeni. Možda se jedine razlike javljaju u prioriteti-ma izgradnje pojedinih prometnih pravaca unutar država. Takav stav je i razumljiv. Onoga trenutka kada JJAC za EU postane jedan od značajnih cestovnih pravaca unutar europske mreže, odnosno kada on svim drža-vama kojima prolazi postane i regionalni cestovni pravac kao jedinstvena cjelina s većim brojem korisnika, promijenit će se i prioriteti izgradnje.

159

159


jadrana i podunaVljaO stavovima bosanskohercegovačke stručne javnosti najbolje govore

zaključci posljednjega BiH kongresa o cestama, 18. i 19. rujna 2014., u okviru kojega je organiziran okrugli stol o temi Jadransko-jonske autoce-ste. U zaključcima se, između ostaloga, navodi i sljedeće:

„1. Naša zajednička inženjerska, ali i ekonomsko-društvena odgovor-nost nalaže da se za povezivanje juga RH, BiH i Crne Gore u kontinuite-tu Jadransko-jonske autoceste zajednički interdisciplinarno usporede do sada izrađeni studijsko-projektni elaborati i integralno iznađu optimalna racionalna rješenja. … 2. Predlaže se osnivanje Task Force Stručnog ko-ordinacijskog odbora za Jadransko-jonsku autocestu uz službenu potpo-ru ministarstava prometa Hrvatske, Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Albanije s uključenjem RCC, SEETO prometnog opservatorija ERF i stručno operativnih tijela EU. …“. Cjeloviti zaključci se mogu naći u [3].

Prateći radove i na drugim kongresima o cestama u regiji u posljednjih desetak godina može se očekivati da stručna javnost u navedenom po-dručju nema dilemu oko položaja središnjega dijela trase Jadransko-jon-ske autoceste.

4. Zaključak

Iz dosadašnje prakse može se vidjeti koliko je važno pravovremeno i svrsishodno na vrijeme planirati prometnice visokoga ranga. To se po-sebno odnosi na prirodni prometni trokut Sarajevo – Split – Dubrovnik, odnosno Mostar – Split – Dubrovnik. Kada su u pitanju prometnice vi-soke razine služnosti u južnom dijelu BiH one se ne mogu planirati bez usuglašavanja s Republikom Hrvatskom i Crnom Gorom. Isto važi i za druge dvije države. Nadalje, ono što je izuzetno važno, bez obzira kad će se JJAC na Jadransko-jonskom koridoru početi graditi, je koncepcija razvoja ostale cestovne mreže u području spomenutih triju država, što ovisi o planiranom, međudržavno dogovorenom i usvojenom položaju prometnica (Vc i JJAC) i kontaktnih točaka.

Potrebno je promijeniti odnos prema nastavku izgradnje koridora Vc (u prvom redu autoceste i rekonstrukcije željeznice) kako bi se izbjegle situacije gdje pored završene projektne dokumentacije, pribavljenih odo-brenja za gradnju i osiguranih financijskih sredstava početak izgradnje pojedinih autocestovnih dionica kasni godinama (primjer dionica Svilaj – Odžak u Bosanskoj Posavini i Bijača – Počitelj u Hercegovini). Dinamika izgradnje Koridora Vc u razumnom roku te planiranje i izgradnja autoce-ste na Jadransko-jonskom koridoru kroz Bosnu i Hercegovinu imaju ve-liko značenje na prometnom povezivanju srednjega Jadrana i Podunavlja.

SUVREMENA PITANJA

160

160

Usvojena strategija prometnoga i cestovnoga razvoja na svim razina-ma, počevši od europskih pa do lokalnih, omogućuje nadležnim insti-tucijama, planerima i stručnjacima da iz ukupnosti planiranoga izaberu pojedinačne projekte po prioritetima, valoriziraju ih sa svih aspekata i izvedu sukladno financijskim mogućnostima. Da bi se ovaj projekt ko-načno pokrenuo potrebno je izraditi minimum ekonomsko-tehničke do-kumentacije za središnji dio Jadransko-jonske autoceste kroz BiH.

U članku je po mišljenju autora prezentirano logično rješenje kada je u pitanju položaj trase JJAC. S ciljem što kvalitetnijega povezivanja ovih južnih prostora i srednjega Jadrana s Podunavljem izneseno je dovoljno argumenata koji nedvojbeno potvrđuju činjenicu da pored Koridora Vc i Jadransko-jonski koridor treba biti dio osnovne transportne mreže EU i zapadnoga Balkana.

Literatura[1] I. Lovrić, Z. Pejić, Influnce of the position of the southern part of

route and nodes of Corridor Vc Motorway on the existing planned road network, PEMT 06, Sarajevo 18. – 20. svibnja 2006.

[2] I. Lozić, I. Lovrić, I., B. Čutura, Povezivanje mreže cesta područja Hercegovine na Jadransko-jonsku autocestu, 1. BiH kongres o cesta-ma, Zbornik radova, Sarajevo, 2007.

[3] UKI BiH, Transportna infrastruktura i transport, br. 5, str. 64 i 65, prosinac 2014. ISSN 2232-9676

[4] Lovrić, i., Čutura, B., D., MasLać, Cestovno povezivanje na pravcu Mostar – Split, V hrvatski kongres o cestama, Cavtat, 2011.

[5] s. Krasić, i. Lovrić, Jadransko–jonska autocesta – sastavni dio osnovne transportne mreže zemalja zapadnog Balkana, VI hrvatski kongres o cestama, Opatija, 2015.

[6] Okvirna Strategija razvoja prometa Bosne i Hercegovine za razdoblje 2016. – 2030.godine (14. srpnja 2016. godine)

[7] Prostorno-prometna studija cestovne mreže Hercegovačko-neretvan-ske županije-kantona, Izvoditelj: Građevinski fakultet Sveučilišta u Mostaru, Naručitelj: Ministarstvo prometa i veza HNŽ/K, srpanj 2006.

[8] Prostorno-prometna studija cestovne mreže Županije zapadnoher-cegovačke, Izvoditelj: Građevinski fakultet Sveučilišta u Mostaru, Naručitelj: Vlada ŽZH, srpanj 2006.

[9] V. Mattioni, Jadranski projekti, Urbanistički institut Hrvatske, Za-greb, 2004.

[10] E. Raguž, D. Galić i M. Kozina: Mogućnosti razvoja cargo prije-voza u Zračnoj luci Mostar.

161

161


jadrana i podunaVlja

Mutual Effect of the Vc and the Adriatic-Ionian Corridors and Their Importance for

the Traffic Connection of the Middle Adriatic and the Danube Basin

Summary

The paper analyses the mutual effect of the Vc and the Adriatic-Ionian Corri-dors as well as their importance in the traffic connection of the Middle Adriatic with the Danube Basin from several aspects. The first aspect is the positional one due to the fact that the southern part of Bosnia and Herzegovina is a contact area of Bosnia and Herzegovina, the Republic of Croatia and Mon-tenegro. The second corridor is related to the definition of the basic transport network of the West Balkan countries within the framework of the EU ini-tiative and the effect on the transport connection of the Middle Adriatic and the Danube Basin. This paper contains an analysis of the state of the exist-ing documentation departing from the strategies of the traffic development, physical planning, study and project documentation of the said corridors in individual countries.Key words: Corridor Vc, Adriatic-Ionian Corridor, the Middle Adriatic, the Danube Basin, strategy.

KNJIŽEVNI PRILOG

K 98128, 2016., kombinirana tehnika, 98 x 128 cm

165

Sanja Pilić Zagreb

Lopta i ljubav

I tako sam se ja zaljubila u nogometaša, a tata me je izbacio iz kuće. Konačno mu je dosadila cendrava četrdesetogodišnjakinja (ja) koja je odbijala prosce poput Penelope, čitala knjige i debljala se. Više nisam bila zgodna, a i pamet me napustila. Odjednom je ustanovljena sličnost s lijenom tetom Lovorkom, zanesenom i ništkoristi. Tata je bio očajan, mama duboko i najdublje razočarana. Ispala sam roba s greškom, a ja sam se, što je najgore, slagala s tom kategorizacijom. Sviđalo mi se provoditi dane između polica u knjižnici, raditi na pultu sa strankama i jesti naranče pod pauzom. Kierkegaarda sam zamijenila Coelhom, a haljine kupova-la u Nami na rasprodaji. Iskreno, pretvarala sam se u babuskaru, pravu pravcatu, iz nimalo gospodske obitelji, odgovaralo mi je to raspadanje, učmalost, život s roditeljima i druženje sa susjedima s prvoga kata. Čak sam i brkove prestala čupati, a sve iz nekoga opuštajućega razloga, tonu-la sam i raspadala se u prosječnosti, postajala sve nevidljivija, čudno i duboko zadovoljna svojim tijelom koje je bujalo, proizvodnjom nemara, ugodom što ju je stvarala nezamijećenost. Muškarci su se svejedno muvali oko mene, možda sam ih podsjećala na njihove zapuštene mame ili što je još gore, bake: u cijelom tom neredu isijavala sam karakter tek osrednje načitane domaćice koja zna spremiti odličan ručak za malo para. Nosila sam plaću svaki mjesec kući i predavala je roditeljima. Otac bi me pogle-dao ispod cvikera i uzdahnuo, a ja bih se povukla u sobu sa sladoledom od pistacija.

Bilo je čudesno koliko me suprotni spol nije zanimao, pa kad se po-javio nogometaš sa željom da se upiše u knjižnicu nisam odmah shvatila otkuda i zašto me uznemirilo to iznenadno lupanje srca. Burek, bajadera, niski tlak, pomiješale su mi se slike prve pomoći, autobusnoga kolodvo-ra, izgladnjele mačke i ružičastih oblaka, nagnula sam se nad računalom, odjednom zajapurena od vrućine, strasti, predklimakterija, čega li?

- Upisao bih se u knjižnicu – rekao je nogometaš stružući tenisicom po goloj potkoljenici, bilo je, naime, ljeto.

SUVREMENA PITANJA

166

166

- Vaše ime i prezime? – upitala sam dašćući dok je Kupidon zabijao strelice u moje (osaljeno? osamljeno? omraženo?) srce.

- Stjepan Huzjak – odgovorio je. - Gdje stanujete?- U Stenjevcu.- Zašto se onda ovdje upisujete? – upitala sam netaktično.- Zato – odgovorio je. - Ovdje mi stanuje ljubavnica. Osjetila sam kako mi se duša kida. - Ona voli čitati. Rado bih posudio Coehla. Nadam se da sam dobro

izgovorio. Čuo sam da mu je izašla nova knjiga.- Možda bi bilo bolje da je kupite – rekla sam, a srce mi se raspolovilo

i počelo cvrčati. - Radi se o Preljubu. Tako se zove. Vjerojatno je posuđe-na…

- Rezervirajte mi je – odgovorio je. - Evo vam broj moga mobitela. Ups. Ruke su mi zadrhtale uzimajući kemijsku i otvarajući bilježnicu

u koju se upisuju rezervacije. - Zar ne ćete broj upisati u računalo? - Budem – odvratila sam.- Doviđenja – rekao je čovjek iz Stenjevca.

Bila sam ošamućena. Smlavljena. Nokautirana. Izbezumljena. Zadi-hana. Zaljubljena. U sekundi. Pogledala sam uokolo. Zatim sam odjurila u zahod. Ovo mora da je neko karmičko prepoznavanje, pomislila sam. Doduše, samo s moje strane, jer čovjek je više buljio u figuricu slona koja je stajala na pultu (radim u maloj, intimnoj knjižnici u kojoj je dopuštena određena sloboda uređenja tako da je moguće eksperimentirati sa suhim cvijećem i slatkastim suvenirima) nego li u moje pretjerano i iznenadno crvene obraze.

Stjepan Huzjak, zaguglala sam čim sam došla k sebi. Jedva nešto. Inter – Zaprešić. Nogometni klub. Trener. Ups. Znala sam da je nešto bazično, iskonsko, zemljano, kameno,

spiljsko, osjetila sam to u svakom djeliću tijela, ošamućena nevjericom da je moguće biti tako opčinjena, u nekoliko sekundi odjednom zatoče-na i zatravljena osobom koja se preziva Huzjak. Zar je moguće izgubiti osobnost, onu sebe koju poznaješ, u manje od nekoliko tričavih minuta i još k tomu, iz sasvim neutvrđenih razloga? Kemija? Fatalna privlačnost? Halucinacija? Jesu li mi kolegice iz knjižnice podmetnule kakvu pilulu za zaljubljivanje? Ili se sam Vrag upetljao u priču? Točka preokreta? Početak ludila (prabakina sestra imala je šizofreniju)?

167

167

Sanja PilićPRIČE

Coelho? Tko bi ga prvi trebao vratiti? Marijana Ravenščak. Dočekat ću tu knjigu, ne ispustit je iz ruku dok ga ne nazovem, držati ju u ladici, iznenaditi ga, obradovati, biti na usluzi, uljudno se smješkati, ponuditi mu još kakav naslov za njegovu mrsku ljubavnicu, nevidljivu neprijateljicu i suparnicu, ženu koja je samo sredstvo uz čiju pomoć je stigao do mene, uspavane i odsutne, ravnodušne i dokoličarske i koja o nogometu, nara-vno, nema pojma. Jedanaest igrača. Inter Zaprešić? Ronaldo? Nekoć mi je otac spominjao Velimira Zajeca.

Sudbina. Točka preokreta!

Oh, ne samo da sam se dočepala Coelhove knjige brzinom munje, gotovo je istrgla iz korisničke ruke Marijane Ravenščak koja se već sl-jedećega dana pojavila u knjižnici (kada nešto jako želiš, čitav svijet se uroti da to i ostvariš), već sam otišla na depilaciju nogu i brkova istoga poslijepodneva nakon posla, a i naručila se kod frizerke, mamine prijatel-jice koja me nije vidjela još od mature. Znala sam da sam stvorena za toga Huzjaka i uopće nisam dvojila da će sve ići po planu, da ću pobijediti i ženu i djecu ako ih ima, ljubavnicu, daljnje i bližnje srodnike, predrasude, prepreke i zapreke, policajce na cesti, strmine, krivine, zavoje i pad s litice samo da bi naša ljubav opstala u vječnosti.

Nazvala sam ga, znači, već u petak, s uvojcima što su mi se zakotrljali niz leđa mirišući na bezvremenski Taft i odjevena u nikad nošenu haljinu koju sam prije potonuća u prosječnost kupila u Max Mari u large veličini i koja me je sad prilično stezala u struku. Ali Max Mara je Max Mara, a nogometaši i treneri drugoligaških momčadi to znaju, a uostalom čovjek je imao Ray Banice zataknute o ovratnik polo majice, a novčanicu za članarinu izvukao je iz prugastih hlača, zgužvanu, što je značilo da možda i nije pretjerani snob, iako s obzirom na sudbinu, ni to nije bilo važno.

- Knjiga je brzo stigla – rekao je, a ja sam ga pogledala širom otvorenih očiju.

- Da, potrudila sam se. Učinilo mi se da vam je važno – odgovorila sam skromno.

Čovjek je skrenuo pogled sa slonića. Dočekao ga je moj tvrdoglav, uporan i možda ne baš zanosan izraz lica. Energija namjere curila mi je iz vjeđa i obavijala nogometaša… A srce je opet počelo aritmično odjekivati u unutrašnjosti tijela, u tom nezgrapnom skloništu duše, moglo se čuti kako odjekuje.

- Hvala što ste mislili na mene – rekao je čovjek iz Stenjevca. - Mojoj će gospođi biti drago. Znate, čitanje me baš i ne zanima…

SUVREMENA PITANJA

168

168

- Glavno je da brinete o gospođi – rekla sam zajedljivo. - To je lijepo od vas.

- Svatko radi ono u čem je najbolji – objasnio je nervozno. - Oprostite, čim se bavite? – upitala sam želeći zadržati princa iz druge

nogometne lige još malo u svojoj blizini. Moje samopouzdanje počelo se topiti.

- Nogometom. Trener sam. - Zanimljivo. Ja, nažalost, nemam pojma o nogometu. - Ja nemam o književnosti – rekao je trener. - Prilično mi je dosadna.

Ali…- Ali?- Ali možda biste mi mogli nešto preporučiti za čitanje. Krimić. - S koliko mrtvih? – upitala sam trudeći se ispasti duhovita. - S troje – odgovorio je. - Dvije žene i starcem – nogometaš se nas-

miješio.I ja sam se nasmiješila. Ipak je upalilo. Čovjek će me zapamtiti. - Znate li onaj vic, ili, bolje rečeno izreku – nastavila sam - kada se

sretnu radnici, igraju nogomet. Kada se sretnu šefovi, igraju tenis. Kada se sretnu menađeri, igraju golf. Što je funkcija veća, loptice su manje!

- Ne – rekao je. - I hvala na knjizi. Ah, pomislila sam, sad će pobjeći moj stopostotni muškarac i partner.

Možda sam pretjerala? Ženska pamet je nepotreban dodatak, a laska je uvijek dobrodošla.

- Ne razumijem se u nogomet, ali rado gledam kada igra reprezentaci-ja… Dobar nogometaš je poput velikoga umjetnika. Ili kirurga. Majstor.

Čovjek se zaustavio.- Nazovite me kada nađete kakav prikladan krimić za mene.

I tako je počelo. S knjigama. Mimo svih pravila. Usprkos ljubavnici, jer od žene je bio rastavljen. Troje djece. Apsolutno komplicirana priča. Putovanje u Zaprešić i sjedenje na tribinama. Razmažena dječurlija s ko-jima sam se trebala sprijateljiti. Uvrijeđeni rođaci sa svih strana. Roditelji su me se napokon odrekli, jer ne samo da im više nisam davala plaću, već sam i gubila vrijeme proučavajući vrste golova na You Tubeu i sluša-jući navijačke pjesme različitih klubova. Ali sudbina ne bira, ono što je zapisano, zapisano je. To uključuje velike strasti i razorne bolesti, moćne pobjede i strmoglavljivanje u bezdan. Zadnji put sam igrala graničara u školskom dvorištu, a sad me se moglo vidjeti kako haklam s klincima

169

169

Sanja PilićPRIČE

noću na ulici. Kolegice s posla počele su me poprijeko gledati jer sam postala još odsutnija, a katkad bih svraćala u obližnju kladionicu i pratila izvještaje s nogometnih utakmica sve više izbjegavajući zajedničke kave, proslave rođendana i rasprave o školstvu i odgoju djece. Moj princ s no-gometnih terena bio mi je dovoljan. Napokon sam otkrila čar zrele ljubavi koja ne poznaje ograničenja. Fizička ni psihička. Istesala sam figuru, a Max Maru opet vratila u ormar. Postala sam sportski tip, navukla tajice, kupila tenisice za trčanje i nosim Janu, vodu s porukom, u ruksaku. Na boci piše: Kada nešto jako želiš, čitav svijet se uroti da to i ostvariš.

E, pa dobro! Još samo da naša reprezentacija pobijedi na svjet-skom prvenstvu! Sutra putujem u Brazil s nogometašem iz Ste-njevca.

Lopta je bačena, a ljubav pomiče granice, zar ne?

SUVREMENA PITANJA

170

170

Kako se odljubiti dok si rekla keks

Ah, nekoć sam bila vrlo zaljubljiva. Romantična. Blesava. Lako zapal-jiva. Zanesena. Željna vječnoga užitka. Sviđali su mi se dečki i stariji i mlađi. Kad bih upoznala pogodnoga čovca, zatelebala bih se ko tele. Ono malo suvisle inteligencije što sam posjedovala samo bi se istopilo. Od hormona sreće grudi bi mi nabubrile, a mozak se spljoštio. Pretvorila bih se u najgluplju plavušu iz najglupljega vica. Ako bih ustanovila da je mil-jenik moga srca ujedno i vlasnik, na primjer, afganistanskoga hrta, odjed-nom bih pokazivala izrazito zanimanje za pse. Zajedno bismo bauljali po dosadnim izložbama pasa, a ja bih se divila tom rahitičnom cucku nalik na čaplju koji bi mi čak postao i simpatičan. Nema veze što u normalnom stanju nisam podnosila običan fikus ni kornjaču i što je sama pomisao na zalijevanje biljaka ili mijenjane vode u akvariju u meni budila osjećaj jeze i neopisive patnje. Ali kad bi me hrt liznuo, bila sam najsretnija na svijetu. Razmišljala sam o njegovoj probavi više nego o svojoj, a sjaj pseće dlake bio mi je važniji od vlastite kose. Ljubav me pripitomljavala, pretvarala u kuharicu, psihijatricu ili plesačicu trbušnoga plesa, već prema potrebi. Nešto prestrašno.

Nakon određenoga vremena idile, naravno, uslijedio bi rastanak: iza-branik moga života otputovao bi u istraživačku misiju na Mjesec, umro, vratio se bivšoj ženi, otišao na snimanje filma u New York, dobio rak, oćelavio ili bi ga odvjetnik upozorio da će ga bogati otac razbaštiniti os-tane li sa mnom još pet minuta. Dobro, katkada bih se i ja ohladila na temperaturu ledišta iz nepoznata razloga i tada mi je bilo super. Ali nisam voljela kada bi bilo obratno.

Želeći skratiti vrijeme patnje nakon rastanaka, postala sam sve ekonomičnija. U mlađim godinama, dok nisam razmišljala o vremenu, trošila sam mjesece i mjesece na ronjenje suza i deprimiranje. Raskinuvši s filozofom i anarhistom (oboje u jednoj osobi), ridala sam cijelo ljeto. Nedostajao mi je šarm studentske sobe, votka, rasparene čarape ispod kreveta, rasprave o Platonu i osjećaj permanentne paranoje. Od pretjerane tuge spasio me obični nogometaš Varteksa čiji su strahovi i užici bili bazični. Roditelji su me gotovo izbacili iz kuće kad su shvatili da se petljam s nekim tko se zove Pero – pročitao je tri knjige i nekoliko stotina stripova o Zagoru. Ipak, Pero me izliječio moguće ovisnosti o intelektualcima, a naučio me šutirati loptu i veseliti se običnim stvarima kao što je dobra večera i čaša hladnoga piva. Ipak, nije nam bilo suđeno, rastali smo se kad je on upoznao Milku koja je odmah znala što je ofsajd i imala četvoricu braće, od kojih su dvojica bili nogometaški znalci.

171

171

Sanja PilićPRIČE

Za Perom sam cmoljila mjesec dana, a onda sam upoznala turis-tičkoga radnika. Eh, kako sam postala mudrija: njega nisam predstavila roditeljima, pogotovo što je imao mlađu sestru kojoj je trebalo pisati za-daće i podučavati ju engleski i matematiku. Ustanovila sam da se moja zaljubljenost u određenoga muškarca protezala i na njegovo daljnje i šire pleme. Svi članovi obiteljskoga stabla postali bi mi simpatični, a što je najgore, i oni bi mene simpatizirali. U transu najjače zaljubljenosti bila sam spremna preseliti se u Koprivnicu, usvojiti dijete, emigrirati u Aus-traliju, proučavati vede ili spavati u šatoru – sve što ne bih ni u ludi-lu učinila zdrava razuma. S vremenom sam shvatila poznatu istinu: ako pretjerujem sa zaljubljivanjem, naučit ću i sve o odljubljivanju. Naime, moje prijateljice počele su mi ići na živce. One su po pitanju ljubavi bile supernajgluplje plavuše na svijetu. Neprestano su razmišljale o muškar-cima, a za svakim odbjeglim partnerom patile desetljećima. Shvatila sam da im taktika ne vrijedi pišljiva boba i pokušala ih uvjeriti da je moj šašavi način egzistencije puno bolji. Istina je da je mama imala česte slomove živaca, istina je da sam svako toliko mijenjala životni stil, ali malo-pomalo naučila sam ne patiti, a u tom su mi pomogli isti oni zbog kojih sam kao trebala patiti.

Poslije turističkoga vodiča od kojega sam naučila u kojoj se zemlji što kupuje i kako u pet dana vidjeti što više, a umoriti se što manje, zaljubila sam se u astrologa koji mi je rekao da ću iscjeljivati ljude, hodati po vatri i postati važna politička faca. Naravno, naša mistična veza otvorila mi je mnoge moći: tako sam bioenergijom izliječila susjedovu antipatičnu mačku koja se prejela pokvarenoga mesa i sestrina hrčka koji je stradao na propuhu. Astrolog je bio sladak, ali stanovao je s mamicom i stalno me tupio alternativnim znanjima. Na kraju sam čak i hodala po vatri, zaradila opekline i odljubila se. To je bilo najbrže odljubljivanje u mom životu, otišla sam iz sela u kojem smo bili smješteni, žar se još nije pravo ni ugasio, a ja sam već bila hladna kao led. Poslije toga sve je postalo lako: skinula sam indijsku haljinu i prestala paliti mirisne štapiće. Kupila sam osvježivače prostorija u spreju i bacila oko na filmskoga organizatora koji je stanovao u susjedstvu. Moja politička karijera neslavno je propala, ali istraživačko-ljubavna se nastavila...

Uglavnom, kasnije sam se čak zacopala u književnika, scenografa, kantautora, slikara i u svakoj vezi nešto naučila. U svakom slučaju, nis-am više patila pri rastancima niti sam bolovala od nostalgije, a to je ono što sam htjela uvježbati. Ma koliko povremeno gubila vlastitu osobnost i predavala se u ljubavi, sam kraj bio bi jednostavan i brz. Nakon što sam prekinula s kantautorom ženskasta glasa koji mi je pjevao balade i svirao na klasičnoj gitari ispod prozora, cijeli sam dan slušala njegov jedini CD

SUVREMENA PITANJA

172

172

i nakon dvadesetčetverosatnoga koncerta bila imuna na svaku pomisao da mu se vratim. Tako sam se na kraju izvještila u odljubljivanju, a želeći pomoći ženskom dijelu čovječanstva, svoje sam savjete dijelila šakom i kapom svim onim jadnicama koje nisu znale i mogle otkantati nekoga koga jako vole. Išla sam im na živce nudeći tehnike u kojima će se odli-jepiti od osobe koja im zadaje bol, međutim, one su uživale u ulogama raznih patnica pa sam odustala.

Kako se moja sposobnost odljubljivanja usavršila, naravno da sam počela beskrajno uživati u životu. Moja mama došla je k sebi: shvatila je da nisam opaljena mokrom krpom, nego da prilično egzaktno, vlastitom kožom, istražujem odnose među spolovima i stvaram prirodni imunitet na razne ljubavne viruse koji su u stanju oslabiti organizam i napraviti i od inteligentne žene bespomoćnu jadnicu. Shvatila je da nisam Casano-va u suknji, nego Louis Pasteur u kuti na pragu novoga otkrića koji će nježnijem spolu omogućiti jednostavniji život. U međuvremenu sam se spetljala s profesorom sociologije na Filozofskom fakultetu, koji me voli i proučava. Proučavam i ja njega – pa smo kvit. Mama bi željela da se konačno smirim i upozorava me na biološki sat koji otkucava, a ja pak nikako ne mogu zamisliti da imam dijete s profesorom, poreznikom ili bankovnim činovnikom. Radije kao oca mogućega potomka zamišljam košarkaškoga trenera ili kakvoga sportaša. Takva sam. Volim muškarce koji se dobro osjećaju u svom tijelu. A uostalom, želim da biće – pogot-ovo ako bude žensko – koje donesem na svijet ima kakve-takve gene, razvijenu muskulaturu i dobro razrađenu strategiju preživljavanja kakvu sportaši u svojoj osnovi posjeduju.

Uglavnom, nema panike. Svladavši tehnike zaljubljivanja i odlju-bljivanja, svladat ću i sve zamke majčinstva u poodmakloj dobi ako treba. Do tada i dalje uživam u životu! A i vama to savjetujem. Ne nasjedajte na stare štosove i vječnu ljubav. Radije svladajte tehniku keks odljubljivanja.

Jer život je kratak i prođe dok si rekao keks! I nema smisla potrošiti ga na tugovanje za misterom nepravim. Jer s pravim i tako ne ćete tugovati!

PRIKAZI

Crno jezero

K 4731126, 2016., kombinirana tehnika, 47,3 x 112 x 6 cm

175

Ivica Musić Mostar

Novo svjetlo na osnovna metafizička i epistemološka pitanja

Buntić, Mate: Određuje li narav bića narav spoznaje, Problem jednoga i mnoštva, znanja i mnijenja u Platona,

Aristotela i Plotina, Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostaru, Mostar, 2017.

Rimski državnik i filozof iz 1. stoljeća Marko Tulije Ciceron napisao je: „Uvjeravam vas da postoji umijeće liječenja duše. To je filozofija, čiju pomoć, kao i u tjelesnih bolesti, ne smijemo tražiti izvan sebe.“ Izrugujući terapeutsku i svaku drugu moć filozofije David Hume, škotski filozof iz 18. stoljeća, napisao je da većina ljudi „nije nimalo sklona filozofiji i medicini uma koje se toliko uznose… Carstvo filozofije obuhvaća samo nekolicinu, a i nad njima ona ima vrlo slabu i ograničenu vlast.“ Ova ideja pokazala se kao dobro ciljani atentat i pravi as u rukavu za diskreditaciju filozofije onima koji sve znaju, a zapravo vrlo malo razumiju.

Bez likovanja i zluradosti neki pak jednostavno drže da je filozofija došla do svoga kraja i da je prevladana. Tako je već Hegel smatrao da je s njegovim sustavom apsolutnoga idealizma ujedno završena zadaća filozofije, da je ona kao znanost o apsolutu dovršena i da se ništa nova u filozofiji ne može dogoditi. U 20. pak, stoljeću Martin Heidegger, kao filozof, govori o kraju filozofije i o zadaći mišljenja. Tradicionalna je fi-lozofija prema njegovu mišljenju zapravo bila metafizika, odnosno onto-logija i filozofska teologija te je kao takva odredila sudbinu zapadnoga mišljenja. No ona je sustala u svom naporu da racionalnom, logičkom metodom dođe do smislenoga uvida u bit svijeta, čovjeka i Boga zato što je upala u zaborav bitka. Tako zamorenoj i iscrpljenoj nije preostalo ništa drugo nego ustupiti mjesto novom načinu mišljenja koji će najprije

SUVREMENA PITANJA

176

176

proučavati ono temeljno, tj. sam bitak, a tek onda ono drugotno, tj. biće sa svim njegovim određenjima.

O kraju filozofije ne govore samo filozofi. Glasovi o njezinoj suvišno-sti dolaze i iz posebnih znanosti koje su područje po područje preotele filozofiji i učinile predmetom vlastitoga znanstvenoga istraživanja. Sna-žan razvoj i veličanstvena otkrića prirodnih i primijenjenih znanosti s kraja 19. i u tijeku 20. stoljeća presudno su utjecali na stvaranje moderne znanstvene paradigme koja se dade izraziti metaforom nezaustavljivoga i virtualnoga znanstvenoga napretka te neprekidnoga širenja znanstvenoga djelokruga. Ta je paradigma bila plodan humus na kojem je izniknuo sci-jentistički svjetonazor koji odbacuje ne samo religiju nego niječe smisao i ulogu filozofije i umjetnosti, a kako se povijesno referira na prirodne i tehničke znanosti, u pitanje dovodi i smisao društvenih te humanističkih znanosti. Postoji samo znanstvena istina. Ovo je ujedno i osnovica za ideološki lanac: znanost – scijentizam – ateizam – moralni relativizam. Okosnicu scijentizma tvore nekritična i neograničena vjera u „znanstvenu metodu“ te determinizam i redukcionizam.

Pod „znanstvenom metodom“ misli se na postupak zaključivanja koji se zasniva na iskustvu i osjetilnim činjenicama dobivenim opažanjem, mjerenjem i eksperimentiranjem. Srce je ove metode indukcija, odnosno način zaključivanja od pojedinačnih zamjedaba do općih tvrdnja. Mnogi su znanstvenici i filozofi 19. stoljeća bili uvjereni da će empirijsko-in-duktivan način spoznaje dovesti do pravoga razumijevanja svijeta te da će znanost u određenom trenutku dohvatiti apsolutnu istinu. No najveći su znanstvenici 20. stoljeća upozorili da je takvo shvaćanje izvor zablude. Naime na temelju indukcije nemoguće je doći do konačne i sigurne isti-ne. Istina dobivena na ovaj način samo je više ili manje vjerojatna, a ne nužno sigurna. Za razliku od empirijsko-induktivnoga načina spoznava-nja aksiomatsko-deduktivni sustav spoznaje počiva na kudikamo sigurni-jim temeljima. On polazi od neupitno istinitih tvrdnja (aksioma) iz kojih se ispravnim deduktivnim zaključivanjem izvode ostale tvrdnje (teoremi). Epistemološki gledano, tako dobivene tvrdnje apsolutno su istinite i one se ne mijenjaju tijekom povijesti kao što je slučaj s tvrdnjama realnih znanosti. Izgleda da prirodne znanosti i nisu tako egzaktne kako se to na prvi mah čini.

Uvjerenje pak o neograničenoj znanstvenoj moći zasniva se na meha-nicističkoj slici svijeta po kojoj je svijet nalik savršenu stroju u kojem se sve odvija po strogim determinističkim zakonima zahvaljujući kojima je moguće posve točno predvidjeti i odrediti kako prošlost, tako i budućnost svijeta i čovjeka. Samo je pitanje vremena kada će znanost otkriti sve te zakone i tim dokazati da je jedino ona kompetentna davati relevantne odgovore. Znanstveni je determinizam tako postao prevladavajuća slika svijeta.

177

177

Ivica Musić NOVO SVJETLO NA OSNOVNA METAFIZIČKA I EPISTEMOLOŠKA

PITANJA

No on je radikalno uzdrman u 20. stoljeću, i to zahvaljujući upravo prirodnim znanostima. Teorija relativnosti, kvantna fizika, fizika kom-pleksnih sustava i druge teorije doslovce su srušile temelje scijentizma. Pokazalo se da je deterministička slika svijeta neodrživa kako na mikro-razini, tako i na makrorazini.

Redukcionizam je još jedna zabluda koju je raskrinkala moderna zna-nost. Riječ je naime o uvjerenju da se proučavanjem i spoznavanjem di-jelova može spoznati cjelina. I ova se tvrdnja zasniva na mehanicističkoj slici svijeta: složeniji sustav nije ništa drugo doli mehanički sklop njego-vih sastavnih dijelova za koje vrijede isti zakoni kao i za složeniji sustav. Poznavanje osnovnih fizikalnih zakona omogućilo bi objašnjenje svih ke-mijskih i bioloških pojava, ali i fenomena kao što su svijest, duša, sloboda itd. Međutim najnovija su istraživanja pokazala da se na višim razinama pojavljuju nova svojstva sustava koja se ne mogu objasniti zakonima koji vrijede za niže razine. Cjelina dakle nije mehanički sklop dijelova nego ima i druga svojstva koja dijelovi nemaju.

Na temelju rečenoga nameće se logičan zaključak: znanost nije sve-moćna i apsolutna. I najobuhvatnije znanstveno istraživanje i mišljenje ostvaruju samo partikularne spoznaje. Stoga znanstveni totalitarizam za koji se zalažu scijentistički mislitelji energično treba odbaciti jer on, rije-čima Ludwiga Wittgensteina, vodi u znanstveno praznovjerje te priječi put do dubine. A spriječiti put do dubine znači onemogućavati rješava-nje važnih životnih problema. Znanost može pružiti samo neutralan niz uzroka. No to samo po sebi gotovo da ne dodiruje ljudske probleme. K tomu znanost se bavi općim, objektivnim, a čovjek je neponovljiv i jedin-stven unikat. Drugim riječima, znanstveni su rezultati i dokazi izrazito neosobni i prema njima uvijek možemo ostati hladni i egzistencijalno ravnodušni. Već je Epikur uočio tu činjenicu te je smatrao da je primje-rice matematika nekorisna u svakodnevici zato što nema nikakve veze s načinom čovjekova života. Neegzistencijalni karakter znanstvenih rezul-tata posebno su naglasili Friedrich Nietzsche, Max Weber i Karl Jaspers. Oni smatraju kako znanost ne može odrediti ciljeve čovjekovu životu i usmjeriti ljudsko djelovanje zato što ne postavlja nikakve vrijednosti. Osim toga, budući da je usmjerena na određene predmete a ne na sam bitak, ona ne može ništa reći o temeljima stvarnosti. Naposljetku, znanost ne može dati odgovor na pitanje o vlastitom smislu.

Iznesene primjedbe na račun znanosti ne treba međutim shvatiti kao njezinu diskreditaciju. Naprotiv, riječ je o naporu da se očuva njezina izvornost i da se ispravno pozicionira u širi kontekst čovjekovih duhovnih sposobnosti. A jedna od tih sposobnosti nesumnjivo se stoljećima oči-tovala u filozofskoj refleksiji koja je, jednako kao i znanost, pretendirala na istinu, ali njihov odnos nije bio konkurentski, nego komplementaran,

SUVREMENA PITANJA

178

178

prožimajući, nadopunjujući. Filozofija je imala svoj svijet pored i povrh znanosti. Ona je ponajprije nastojala oko mudrosti, odnosno znanja o onim stvarima koje su najuzvišenije, dobre same po sebi, vječne i ne-promjenjive. Tako shvaćeno, filozofsko se istraživanje moglo poduzeti u svako doba i ono se zaista, s više ili manje uspjeha, poduzima u svakom naraštaju.

Da je tomu tako, svjedoči i ova studija dr. Mate Buntića. Sve naime ukazuje da je glavna autorova intencija pokazati kako ljudski razum nije ograničen samo na objekte uokvirene vremensko-prostornim koordina-tama, nego da se u svojoj uvjerljivoj odlučnosti može potvrditi i na prote-gama koje bitno nadilaze spomenuto obzorje. No autor je svjestan da za svoj optimizam mora pronaći valjane razloge, odnosno argumente. Zato se utječe filozofskom naslijeđu u koje je duboko zaronio i pomno izabrao vrlo složen problem na kojem će testirati istinitost svoga stava. Njegova potvrda ujedno bi bila i potvrda stoljetnoga uvjerenja kako je istinsko filozofsko mišljenje povezano s dubokom mudrošću koja pak implicira neprestano nastojanje oko cjelovite slike svijeta, oko očuvanja svijesti cje-line, ujedinjavanja, širenja i usmjeravanja misli o nužnosti vođenja dobra života te povezivanja znanosti s konkretnim životom.

Pročitavši ovu studiju još dok je bila u rukopisu pripremljenu za dok-torsku disertaciju, kao član povjerenstva za ocjenu i obranu doktorskoga rada zaključio sam da je autor metodološki korektno i logički dosljedno dokazao ono što je želio. Pritom posebno vrijedi istaknuti jednu poseb-nost. Naime, osim što se služio relevantnom literaturom, glavni izvori iz kojih je crpio građu zapravo su izvorna djela Platona, Aristotela i Plotina, i to na grčkom jeziku. Ta činjenica već sama po sebi govori mnogo. Naime za takvo što potrebno je vrlo dobro poznavanje ovoga odavno mrtvoga jezika. Kvaliteta je to koju nije lako susresti na našim prostorima. Ona pak otvara mogućnost drukčijega tumačenja od onih koja prevladavaju. I upravo je tu mogućnost Buntić iskoristio učinivši svojevrsne male korek-cije u dosadašnjim interpretacijama te izvlačeći iz nejasnoća neke bitne elemente problematike koju je obradio.

Budući da se u ovom djelu obrađuju vrlo suptilna pitanja koja i samim stručnjacima mogu biti teška, kao nedovoljno stručan za ovo područje istraživanja samo se mogu složiti sa Sokratom koji je za Heraklita rekao: „Što sam kod njega razumio, vrijedno je, ali držim da je vrijedno i ono što nisam razumio...“ Vjerujem da će svako tko ovu knjigu ozbiljno prostu-dira uvidjeti njezinu vrijednost jer je bacila novo svjetlo na osnovna me-tafizička i epistemološka pitanja, a upravo je to samo srce filozofije. Stoga autoru, kao kolega i prijatelj, iskreno čestitam očekujući njegove nove kvalitetne radove koji će obogatiti skromnu hrvatsku filozofsku riznicu.

179

Marko Dragić Split

Iznimno vrijedna monografija Ivana Mimice

Mimica, Ivan: Di si pošla lipa zvizda (usmene i pučke pjesme moliških Hrvata), Književni krug Split, 2017.

Samozatajni prof. emeritus dr. sc. Ivan Mimica dao je neizmjeran do-prinos duhovnosti Splita i Dalmacije. Jedan je od utemeljitelja Književ-noga kruga u Splitu. Dugogodišnji je profesor, ravnatelj te dekan na Višoj pedagoškoj školi u Splitu. Dobitnik je nagrade grada Splita 1970. godine za osobite uspjehe u odgoju i obrazovanju studenata. Počasno zvanje pro-fesora emeritusa dodijeljeno mu je 2003. godine za „priznatu nastavnu i znanstvenu izvrsnost te zasluge za napredak i razvitak Sveučilišta u Spli-tu“. Godine 2006. dodijeljena mu je nagrada „Kruno Prijatelj“ koju za znanost dodjeljuje Slobodna Dalmacija. Ivan Mimica najzaslužniji je za otvaranje Odjela za humanističke znanosti u Splitu 2001. godine koji je 2005. godine stapanjem s Visokom učiteljskom akademijom prerastao u Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu.

Najnoviju monografiju Di si pošla lipa zvizda (usmene i pučke pjesme moliških Hrvata) Ivan Mimica komponirao je od dva dijela. Prvi dio nas-lovljen je „Usmene i pučke pjesme molizanskih Hrvata“. To je opsežna znanstvena studija (str. 5. – 98.) u kojoj autor piše o kulturnim i povije-snim prilikama, u kojima su se Hrvati bježeći od Turaka u drugoj polo-vici petnaestoga stoljeća nastanili u srednjoj Italiji u pokrajini Molise. Ondašnji Hrvati nazivaju se moliškim ili molizanskim. Ugledni filolog, molizanski Hrvat Mario Spadanuda, ističe da je jedino pravilno rabiti naziv molizanski. Stoga se i autor monografije opredijelio za taj naziv.

Ugovorom o pravima i zaštiti manjina između Republike Hrvatske i Republike Italije 15. studenoga 1996. godine molizanski Hrvati priznati

SUVREMENA PITANJA

180

180

su kao hrvatska manjina. Molizanski Hrvati danas su mala zajednica; 1961. godine brojala je 4 053 žitelja, a 1983. samo 2 531, navodi Mimica.

O dolasku u Molise sačuvane su predaje da je Hrvate predvodio voj-voda Mirko. Kao dokaz tomu autor s pravom navodi da je u Kruču (Ži-vavodi) čest antroponim Mirko kao i činjenica da su potomci vojvode Mirka imali najljepšu zemlju. U selu Bačini kod Ploča početkom dvade-setoga stoljeća postojale su ruševine dvora a prema tadašnjoj tradiciji bili su to ostatci Mirkovih dvora. Bježeći pred Turcima Hrvati su sa svojih pradjedovskih ognjišta u novu domovinu jedino donijeli svoju nemate-rijalnu kulturnu baštinu, u kojoj je posebno mjesto zauzimala tradicijska usmena književnost.

Upravo kod molizanskih Hrvata zabilježena je najstarija bugaršćica. Najbolji proučavatelj bugaršćica Josip Kekez te je pjesme nazvao hrvat-skim državotvornim pjesmama te je ustvrdio da je najstarija bugaršćica Tamnovanje vojevode Sibinjanin Janka zapisana zadnja:

Ora’ vija’ se nad gradom Smederevom.Nitkore ne ćaše s njime govoriti,nego Janko vojvoda govoraše iz tamnice:Molim ti se, orle, sidi malo nižeda s tobome progovoru. Bogom te brata zimaju,pođi do smederevske gospode da s’ moleslavnomu despotu da m’ otpusti iz tamnice smederevske.I ako mi Bog pomože i slavni dispot pustiiz smederevske tamnice, ja te ću napitatičrvene krvce turečke, beloga tela viteškoga.

Ta bugaršćica pjeva o Janku Sibinjaninu ( Janošu Hunyadiu, Hunyad, Erdelj, 1387. – Zemun, 1456.) jednom od najistaknutijih i najuspješnijih boraca protiv Turaka. Godine 1448. prodro je na Kosovo, ali je izdajom raškoga despota Đurđa Brankovića zasužnjen. Oslobođen je uz veliku otkupninu. Obranio je 1456. godine Beograd i 11. kolovoza te godine umro. Otac je ugarskoga kralja Matije Korvina. Omiljen je kod Hrvata i Srba koji i danas o njem pripovijedaju. Bugaršćicu najčešće nazivanu Tamnovanje vojevode Sibinjanin Janka zapisao je Ruggero de Pazienza 1. lipnja 1497. g. (četvrtkom) u mjestu Gioia del Colle nedaleko od Barija. Plešući su je pjevali prognani Hrvati iz Bosne i Hercegovine i Dalmacije u čast kraljice Izabele del Bolzo.

Mimica nadalje piše o jezičnim značajkama molizanskih Hrvata te o sabiranju i publiciranju usmene pjesničke građe. Pri tom autor navodi da su istraživačima na periferiji interesa ostali usmeno-pjesnički ostvaraji.

181

181

Marko Dragić IZNIMNO VRIJEDNA MONOGRAFIJA IVANA MIMICE

Autor se u svojoj monografiji koristio zapisima Giovania de Rubertisa iz Kruča, Graziadia Ascolia i Rista Kovačića iz Boke kotorske. Ti zapisi nastali su u drugoj polovici devetnaestoga stoljeća. Risto Kovačić najviše je pjesama zapisao od Antonie Matasse (87 god.) i Concete Silvestri djev. Vetta (82 god.).

Autor posebno ističe ugledne Splićanine: odvjetnika Josipa Smodla-ku i prof. Josipa Barača koji su u nekoliko navrata boravili u Molisama istražujući život, običaje i usmeno-književnu baštinu naših sunarodnjaka u Molisama. Barač je u Kruču 1904. godine zapisao: „Puk rado pjeva u mnogim prigodama: poslije večere o badnjem dne, kad nose momci smrčke po selu pred kućna vrata seoskih djevojaka, pa o pokladama, u prvoj polovini mjeseca maja, pa i kad se ide u ‘maslin’. No sve te pjesme pjevaju talijanskim tekstom.“ (str. 28.) Mimica piše kako Barač 1904. go-dine navodi da je u Kruču „prije šezdesetak godina u narodu životarila hrvatska riječ“.

Profesor Riccardo Orel iz Gorizije od 1954. do 1963. godine u Moli-sama je boravio desetak puta prikupljajući pjesme i napjeve. U Mundimi-tru je zapisao pjesmu „Di si pošla lipa zvizda“ prema kojoj je prof. Mimica dao naslov svoje monografije.

Pišući o izvorima usmenoga pjesništva i analizi važnijih ostvarenja Ivan Mimica je, s pravom, ustvrdio da zapisana i sačuvana usmena poezija molizanskih Hrvata količinski nije velika, ali je vrlo zanimljiva i vrijedna „i za same žitelje Kruča, Mundimitra i Stifilića, i za hrvatsku usmenu književnost i za znanost o usmenoj književnosti uopće“ (str. 42.).

Zabilježeni su primjeri ljubavnih, vjerskih, šaljivih, obrednih i ophod-nih pjesama te naricaljka, pjesama uz rad. Među sačuvanim pjesmama najbrojnije su inačice o Ivanu Karloviću. Njih su slušali i zapisivali ili sni-mali gotovo svi istraživači u sva tri hrvatska naselja, i to od sredine druge polovice devetnaestoga do kraja šezdesetih godina dvadesetoga stoljeća. Pjesme o banu Ivanu Karloviću (? 1485. – Medvegrad, 9. kolovoza 1531.) svjedoče interes molizanskih Hrvata za domovinom iz koje su morali pobjeći kao i ponos na junake svoga roda koji su se borili protiv Turaka. Takav je bio i Ivan Karlović koji je bio hrvatski ban od 1521. do 1524. te od 1527. do 1531. godine dokazavši se vrsnim organizatorom i borcem u obrani hrvatskih zemalja od Turaka.

Zanimljivi su i zapisi prvosvibanjskih običaja, obreda, ophoda i usme-nih lirskih prigodnih pjesama.

U zbirci Narodne pjesme molizanskih Hrvata u srednjoj Italiji Božidar Vidov 1968. godine objavio je tekst i melodiju pjesme Tam na dole je ‘na crikvica iz Stifilića:

SUVREMENA PITANJA

182

182

Tam na dole je ’na crikvica,dve golubice zgužu,Mater Boži budu:„Ustani se, Mâle,ke sad ti nosusina na križ!Dol križa kaplje krvzgor oltare gred.Angeli ga kupu,na nebu ga nosu.“Mat’ se maravilja,ke misa sinjinasa govorese govoreu alta voč,ke Bog je umbra na Kroč.„Sa plačete nu votu,plačete dvi vote,plačete tri vote,semaj Boga maš tu plakat.“

Diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine kao i drugdje kamo žive Hr-vati katolici i danas je u usmenom opticaju dijaloška molitva „Crkvica se gradi“ sa sličnim motivima kao u navedenoj molitvi molizanskih Hrvata.

Autor korektno navodi 127 bilježaka. Monografija sadrži sažetke na engleskom i talijanskom jeziku.

Prof. Mimica nakon studije navodi 73 usmeno književna primjera koje je žanrovski klasificirao na: Pjesme o Ivanu Karloviću; Šaljive o Iva-nu Karloviću; Ljubavne pjesme; Šaljive pjesme; Svibanjske pjesme; Reli-giozne pjesme; Tužbalice; Uspavanke i basme; Stihovane poslovice.

Poslije pjesama autor navodi važniju literaturu. Potom je rječnik te podatci o pjesmama i pogovor.

Monografija poetskoga naslova Di si pošla lipa zvizda (usmene i pučke pjesme moliških Hrvata) golem je doprinos hrvatskoj filologiji. Njezin golem značaj ogleda se u izvrsnoj studiji, primjerima koji su objedinjeni, znalački klasificirani te na hrvatskom jeziku molizanskih Hrvata publi-cirani. Pored ostalih vrijednosti i stoga će monografija Di si pošla lipa zvizda prof. emeritusa Ivana Mimice intravenozno ući u korpus hrvatske filologije.

183

183

Marko Dragić IZNIMNO VRIJEDNA MONOGRAFIJA IVANA MIMICE

Monografija je dobro došla teoretičarima i povjesničarima hrvatske književnosti, jezikoslovcima, etnolozima, antropolozima, povjesničarima i svim poštovateljima nematerijalne tradicijske kulturne baštine. Pored ostaloga, i zbog toga, profesoru Mimici dugujemo zahvalnost!

184

Vladimir Brajković (1936. – 2017.)

Vladimir Brajković, umirovljeni profesor iz Mosta-ra, umro je 23. svibnja 2017. godine poslije duge i teš-ke bolesti u 81. godini života. Sahranjen je 24. svibnja 2017. godine na katoličkom groblju Leopolda Mandi-ća u Grabovini, u općini Čapljina.

Vladimir Brajković rođen je 16. srpnja 1936. godine u Trebižatu, općina Čapljina. Osnovnu školu završio je

u Čapljini. U Mostaru je završio srednju industrijsku školu. Po završetku srednje škole zapošljava se u poduzeće Soko iz Mostara. Nakon što je proveo šest godina radeći u Sokolu, upisuje se na Visoku tehničku školu u Mostaru. Diplomirao je 14. listopada 1967. godine i stekao diplomu strojarskoga inženjera. Od 24. listopada 1967. godine zapošljava se kao profesor u Tehničkoj školi mašinskoga i elektro odsjeka u EMŠC Mostar. Pritom je svih tih godina svakodnevno putovao na posao od Čapljine do Mostara. S obitelji (supruga i dvoje djece) preseljava u Mostar 1972. godine.

Savjesno i krajnje odgovorno radeći svoj profesorski posao, bez pre-kida proveo je u školi više od tri desetljeća. U zasluženu mirovinu otišao je 1. rujna 2002. godine. Za ljude poput Vladimira Brajkovića obično kažemo da su ljudi velikoga srca. Uvijek otvoren i nasmijan, bio je pravi društveni tip. U mladosti se bavio sportom. S dosta uspjeha je čuvao vrata Nogometnoga kluba Gošk iz Gabele i Nogometnoga kluba Borac iz Ča-pljine. Taj sportski duh i atletsku figuru sačuvao je do starosti.

Rad s učenicima pričinjavao mu je veliko zadovoljstvo. Odnos prema njima je bio vrlo korektan pa je, iako je važio za vrlo strogoga profeso-ra, uživao bezrezervno poštovanje svojih učenika. S kolegama je također razvijao dobre odnose pa ne čudi što su ga nakon odlaska u mirovinu redovito pozivali u školu za Dan škole i za Dan učitelja.

Njegov odnos prema profesiji i poslu kojim se bavio najbolje pokazuje podatak da je u noći 9./10. svibnja 1993. godine (kad je zgrada škole u kojoj je radio zapaljena) zajedno sa Stjepanom Blaževićem i Dragom Ćorićem spašavao dokumentaciju škole. Spašavanje dokumentacije iz za-paljene školske zgrade bio je vrlo riskantan i po živote ovih hrabrih ljudi vrlo opasan pothvat. Svojim samoprijegornim radom Vladimir Brajković ostavio je neizbrisiv trag u prosvjetnom životu Mostara i Hercegovine.

Marinko Jovanović

IN MEMORIAM

185

Ivan Tomičić (1933. – 2017.)

Ivan Tomičić, umirovljeni profesor pedagogije i psihologije, umro je nakon kraće bolesti 13. prosinca 2017. godine u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici Mostar, u 85. godini života. Sahranjen je 16. prosinca 2017. godi-ne na katoličkom groblju u mjestu Orahov dol u općini Ravno.

Ivan Tomičić rođen je 13. ožujka 1933. godine u Orahovu Dolu. Na-kon završetka učiteljske škole kao mlad učitelj zapošljava se 1950. godine u općini Čitluk. Isticao se u radu s najmlađima pa je poslan na studij u Sarajevo. Na Višoj pedagoškoj školi u Sarajevu diplomirao je matema-tiku i fiziku. Kao nastavnik matematike nastavio je raditi u Nižoj real-noj gimnaziji u Čitluku. Od 1962. godine prelazi u Mostar. U Prosvjet-no-pedagoškom zavodu u Mostaru zaposlio se kao savjetnik za razrednu nastavu. Kao najmlađi savjetnik Zavoda pokazivao je dosta entuzijazma u radu i želje za napredovanjem. U časopisu Škola danas kojemu je na-kladnik bio Zavod objavljuje stručne radove. U prva četiri broja Škole danas objavio je vrlo zapažene radove posvećene metodičkim specifič-nostima početne nastave matematike. Kao netko tko je bio matematičar u duši smatrao je ozbiljnom pogreškom status matematike kao „bauk“ predmeta, kako su je u praksi činili pojedini nastavnici. Smatrao je da je knjiga Uh, ta matematika Zlatka Šporera iznimna knjiga, rijetko pri-kladna da se kod djece razbije strah od matematike. Kao netko tko je stručno usavršavanje i napredovanje smatrao stalnom životnom zadaćom, uz rad studira na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Diplomirao je 1976. godine i stekao zvanje profesora pedagogije i psihologije. Dugo godina bio je šef Odsjeka za prosvjetu, kulturu i zdravstvo u Odjelu društvenih djelatnosti Općine Mostar. Od početka 1988. godine preuzima dužnost ravnatelja Međuopćinskoga zavoda u Mostaru (kasnije Zavod za školstvo Mostar). Bio je jedan izuzetno inteligentan čovjek, široke opće kulture i velikoga iskustva i znanja o problematici i specifičnostima funkcioniranja školstva u Mostaru. Kad je u pitanju opće pedagoško znanje i upućenost u najvažnije probleme osnovnoga i srednjega školstva u Mostaru i Her-cegovini (to je područje koje je svojim djelovanjem pokrivao ovaj Zavod) on je nedvojbeno spadao u najupućenije i najkompetentnije osobe koje su djelovale u prosvjeti na ovim prostorima sedamdesetih, osamdesetih i početkom devedesetih godina dvadesetoga stoljeća. Imao je vrlo velike zasluge za fizički opstanak ustanove na čijem je čelu bio kad se dogodila

IN MEMORIAM

SUVREMENA PITANJA

186

186

ratna kataklizma početkom devedesetih godina prošloga stoljeća. U naj-težim ratnim okolnostima Zavod je preživio i nastavio raditi. Umirovljen je početkom 1994. godine.

Nagradu „Hasan Kikić“, koja je ustanovljena kao najvažnije prosvjet-no priznanje za doprinos razvoju i unaprjeđenju odgojno-obrazovne dje-latnosti u Bosni i Hercegovini, dobio je 1990. godine.

Vezalo nas je izuzetno međusobno poštovanje i dugogodišnje iskreno i duboko prijateljstvo. U mirovini je živio skromno i povučeno. Ipak, imao je dovoljno vremena za ribolov na Neretvi, koji mu je bio omiljeni hobi. Bio je već duboko u osmom desetljeću života kad je završio i s izlascima na Neretvu. Početkom 2017. godine preživio je srčani infarkt. Nakon toga živio je još skromnije i povučenije i vrlo se rijetko pojavljivao u javnosti. Profesor Ivan Tomičić svakako je osoba koja je ostavila neizbrisiv trag u školstvu Mostara i Hercegovine.

Marinko Jovanović

187

IN MEMORIAM

Vladimir Premec, (1939. – 2018.)

Vladimir Premec, (1939. – 2018.), rođen je u nase-lju Gola kod Koprivnice u Hrvatskoj. Osnovnu školu pohađao je u naseljima Gola i Virje. Završio je Nadbi-skupsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu 1958. godine. Studij filozofije i komparativne književnosti završio je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1965. Doktorsku disertaciju pod nazivom: „Patricijeva kriti-ka Aristotela“ obranio je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1968. Od 1967. radi na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Biran je 1970. za docen-ta, 1975. za izvanrednoga, a 1982. za redovitoga profesora na Odsjeku za filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio pred-sjednik Vijeća Odsjeka za filozofiju u tri navrata i prodekan Filozofskoga fakulteta (1977. – 1979.). Umirovljen je 2009.

Osnovni predmet proučavanja Vladimira Premeca je bila historija fi-lozofije. Objavio je i preveo veći broj knjiga. Bio je predsjednik Društva za filozofiju, dugogodišnji aktivni član Hrvatskoga društva za znanost i umjetnost BiH te njegov predsjednik od 2011. do 2013. godine, član Kruga 99 (potpredsjednik), počasni član društva Assoziatione Nicolo Copemico – Alunni del ateneo Estense, Ferrara, Italija, dobitnik pri-znanja (počasni doktorat) „Doctoratus philosophiae honoris causa“ na Università di Ferrara, Italija 1997. te Međunarodne nagrade za mir na za-sjedanju Ujedinjene kulturne konvencije u Sjedinjenim Američkim Dr-žavama. Bio je član P.E.N centra BiH te član ANU BiH. Tadašnju mla-đu generaciju sarajevskih filozofa činili su današnji akademici Abdulah Šarčević, Muhamed Filipović i Arif Tanović te iznimno nadareni Kasim Prohić, a zatekao je na tom Odsjeku, Vanju Sutlića, Antu Fiamenga, An-drija Krešića, Ivana Fohta i druge filozofske uglednike onoga vremena. Budući da je znao klasične jezike – starogrčki i latinski – bilo je logično njegovo usmjerenje na antičku i srednjovjekovnu filozofiju. Upravo taj aspekt kompetencije nedostajao je sarajevskom Odsjeku za filozofiju, koji je inače imao visok stručni renome u tadašnjoj Jugoslaviji.

Izobilje vlastitoga znanja, posvemašnje mudrosti i svestranosti koje je posjedovao dijelio je nesebično sa studentima, kolegama, članstvom Hrvatskoga društva za znanost i umjetnost BiH te sugrađanima Sarajeva. Bit će zapamćen kao vrhunski hrvatski i bosansko-hercegovački intelek-tualac, sveučilišni profesor, plodan pisac i filozof, prevoditelj, multiligvist živih ali i danas arhaičnih jezika, a nadasve akademik i primatelj zasluže-

SUVREMENA PITANJA

188

188

nih priznanja. Humanist i estet, smiren i dobrodušan u svojoj podravskoj naravi, oplemenio nas je građanskim manirama kulturne i stare Euro-pe. U intervju Diogenpro-u naglasio je: „Tajna bosanskohercegovačkog identiteta krije u sebi sedimentirano iskustvo vezivnog tkiva jedne zemlje sa više povijesno naslijeđenih identiteta u vjerama koje su moderno odre-dile i nacionalno opredjeljenje. Izopačeno poistovjećenje ovdašnjih vjera sa ideologijskom zloupotrebom rana je izazvana plitkim umom koji sa istinskim vjerskim vrijednostima nema ničeg zajedničkog. Zamislite Bo-snu i Hercegovinu kao veliku bogomolju koja natkriljuje tornjeve crkava i minarete džamija iz kojih put nebeskog plavetnila struje molitve vjernika za mir, za povjerenje, za istinoljubivost, za dobrobit ovog jedinog nam darovanog prostora u našoj ovozemaljskoj jednokratnosti. Koliko moćna energija dobra tu zrači spokoj nad vjernim pukom?…“

Akademik Vladimir Premec autor je i koautor jedanaest knjiga, a u njegovom prevodilačkom opusu nalaze se i djela filozofskih klasika, pri-mjerice – Heraklita, Tome Akvinskoga, Frane Petrića te njemačkoga teo-loga i filozofa s početka dvadesetoga stoljeća – Rudolfa Ota.

Svoju filozofsku misiju, prema vlastitim riječima, smatrao je dijelom općega poslanja i odgovornosti u obrazovanju i odgoju novih generacija u sustavu visokoga školstva, području od fundamentalnoga značenja za razvoj društva. Kao mislilac, izražavao je bojazan da je ljudska vrsta zako-račila u područje visokoga rizika po vlastiti opstanak onoga časa kada je nuklearna energija prvi put primijenjena sa svrhom uništavanja ljudskih života. Još je opasnijim smatrao genetsko eksperimentiranje i nastojanja da se dekodira DNK. Promišljajući perspektivu čovjeka modernoga doba, profesor Premec je naglašavao da situaciju ipak ne vidi crnom, pogotovo ne pogibeljnom.

Requiescat in pace!

Ivan Sivrić

189

SURADNICI U OVOM BROJU

Mario Vasilj (Međugorje, Čitluk, 1967.) osnovnu ško-lu završio je u Međugorju, a Srednju tehničku u Čitlu-ku. Studij politehnike završio je na Pedagoškom fakul-tetu Sveučilišta u Rijeci. Magistarski rad iz pedagogi-je obranio je 1997. godine na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Radni odnos zasnovao je u zvanju mlađega asistenta na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta

u Rijeci, Odsjek za politehniku. Na istom fakultetu bio je mlađi asistent i asistent. Doktorski rad obranio je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci 2005. godine. U zvanje docenta izabran je 2006. godine na Fakul-tetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mo-staru gdje drži kolegije Metodika nastave prirode i društva i Didaktika. U zvanje izvanrednoga profesora izabran je 2009. godine. Aktivno sudje-luje na brojnim znanstvenim skupovima i konferencijama te objavljuje stručne i znanstvene radove. Trenutno obnaša dužnost dekana Fakulteta prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru.

Ivan Sivrić (Krehin Gradac 1950., Čitluk) osnovnu školu pohađao je u Krehin Gracu i Čitluku te Učitelj-sku školu u Mostaru. Na Filozofskom fakultetu u Sara-jevu je diplomirao na grupi filozofija-sociologija 1973. godine. Radio je kao profesor, kao stručno politički radnik, a nakon demokratskih promjena obnašao je razne javne dužnosti.

U Matici hrvatskoj Mostar bio je glavnim tajnikom od 1998. do 2014. godine. Jedan je od inicijatora utemeljenja Hrvatskoga intelektualnoga zbora BiH i u toj udruzi članom je upravnih tijela. Aktualni je pred-sjednik Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne (DHK HB). Pred-sjednik je Upravnoga odbora Fondacije za izdavaštvo u F BiH. Nositelj je odličja prvoga reda, spomenice Domovinskoga rata, Kristalne Matice, brojnih zahvalnica te drugih priznanja. Ima čin pukovnika.Autor je pet knjiga: Rasprave i antirasprave - mali ogledi o Hrvatima s ovog svijeta (2001.), Javno razmišljanje - mali ogledi o Hrvatima s ovog svijeta (2004.), Politika za obične ljude – Bakulina škola poštenja (2005., drugo dopunjeno izdanje 2016.); Vjerujem u Hercegovinu (2010.) i Knjiga o knjigama (2016.). Priredio je više knjiga i zbornika te četiri monografije.

SUVREMENA PITANJA

190

190

Idejni je začetnik, pokretač te glavni urednik časopisa Suvremena pita-nja (šestomjesečnik, dosad objavljeno dvadeset četiri sveska, referiran u CEEOL-u), te Osvita, časopisa za književnost kulturu i društvene teme Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne. Članom je uredništva me-đunarodnoga znanstvenoga časopisa Mostariensia. Recenzent je, urednik, promotor i lektor više književnih i stručnih knjiga. Sudjelovao je u broj-nim empirijskim istraživanjima kao suradnik, istraživač i voditelj projek-ta; na znanstvenim i stručnim skupovima kao organizator, uvodničar i referent itd.Priloge je objavljivao u časopisima, u više zbornika radova te na više por-tala. Dijelovi knjiga objavljivani su kao feljton u dnevnim novinama.

Alena Letina u Zagrebu je završila osnovnu školu i jezičnu gimnazi-ju. Godine 2000. završava dodiplomski učiteljski studij, a 2001. pojačani program prirodoslovlja na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te stječe zvanje diplomirane učiteljice s pojačanim programom iz nastav-noga predmeta prirodoslovlje. Od 2009. godine znanstvena je novaki-nja-asistentica na Odsjeku za učiteljske studije Učiteljskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i izvoditeljica nastave na kolegiju Metodika pri-rode i društva te suradnica u znanstvenom projektu Učenje otkrivanjem i istraživanjem u nastavi prirode i društva. Doktorirala je 2013. godine s temom Istraživački usmjerena nastava prirode i društva i razvoj učeničkih kompetencija.Područje njezina znanstvenoga interesa su didaktika i metodika priro-de i društva, s posebnim usmjerenjem na istraživanja suvremenih na-stavnih strategija i metoda i istraživačkoga učenja. Aktivno sudjeluje na domaćim i međunarodnim znanstvenim i stručnim skupovima. Autorica je i suautorica stručnih i znanstvenih radova te udžbeničkih kompleta, metodičkih priručnika i multimedijskih sadržaja za nastavu prirode i društva od 1. do 4. razreda osnovne škole. Aktivno surađuje s Agencijom za odgoj i obrazovanje održavajući plenarna predavanja i radionice na stručnim skupovima učitelja razredne nastave.

Ivan De Zan (Filipovac, Pakrac, 1937.) osnovnu i Uči-teljsku školu završio je u Pakracu, a Višu pedagošku školu, Prirodoslovno-matematički fakultet te poslije-diplomski studij završio je na Sveučilištu u Zagrebu. Radio je kao učitelj i kao nastavnik biologije i kemije u osnovnoj školi, kao profesor u gimnaziji, kao prosvjetni

191

191SURADNICI U OVOM BROJU

savjetnik u Zavodu za školstvo Ministarstva prosvjete i športa Republike Hrvatske. Doktorirao je na Sveučilištu u Zagrebu gdje je izabran u na-stavno zvanje docenta. Prvi je dekan Učiteljske akademije Sveučilišta u Zagrebu. Redoviti je profesor, a na Sveučilištu u Mostaru gostujući je na-stavnik od 1997. godine, gdje je voditelj kolegija Metodika nastave priro-de i društva. Znanstveno-istraživački i metodički rad zasniva na načelima koja svim učenicima trebaju omogućiti suvremeni istraživački pristup u prirodoslovlju i dovesti do razvoja učeničkih sposobnosti sukladno svjet-skomu trendu u edukaciji (znanost – tehnologija – društvo, STS). Autor je brojnih stručnih i znanstvenih radova te udžbenika. Dobitnik je više nagrada i povelja te priznanja za rad i prinos na teorijskom i praktičnom području.

Emil Brajković (Čapljina, 1966.) osnovu školu zavr-šava u Višićima a srednju strojarsku u Čapljini. Ima iskustvo s poslovima informatičkoga održavanja, ad-ministriranja baze podataka, programiranja i izradbe web-stranica u poduzeću Memoria d.o.o. Metković u trajanju od pet godina. Na Fakultetu prirodoslov-no-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru stekao je titulu magistra matematike i informatike. Od 2011. godine uposlen je na istom fakultetu kao asistent na predmetima Pro-gramiranje 1 i 2, Algoritmi i strukture podataka, Programiranje za inter-net, Informacijski sustavi. Aktivno sudjeluje na znanstvenim skupovima i konferencijama te objavljuje stručne i znanstvene radove.

Tomislav Volarić (Ljubljana, 1985.) osnovnu i srednju školu završio je u Čitluku. Na Odjelu za elektrotehniku i računarstvo Sveučilišta u Dubrovniku 2010. godine stekao je zvanje magistra inženjera računalstva. 2010. godine radi kao profesor informatike u Srednjoj školi dr. fra Slavka Barbarića u Čitluku i kao vanjski surad-nik na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgoj-

nih znanosti Sveučilišta u Mostaru. Od 2012. godine do danas uposlen je na Odjelu za informatiku Fakulteta prirodoslovno-matematičkih i od-gojnih znanosti i radi kao asistent na predmetima Računalni praktikum 1 i 2, Računalne mreže, Metodičko informatički seminar s praksom, In-formatika u pedagogiji. Aktivno sudjeluje na znanstvenim skupovima i konferencijama te objavljuje stručne i znanstvene radove.

SUVREMENA PITANJA

192

192

Daniel Vasić (Mostar, 1989.) završio je Srednju stro-jarsku školu u Mostaru, smjer grafički tehničar. Na-kon toga upisuje Fakultet prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru te na njem završava preddiplomski studij informatike, pri čem dobiva titulu prvostupnika informatike. Nakon zavr-šenoga preddiplomskoga studija upisuje i završava di-plomski studij informatike na istom fakultetu te stječe titulu magistra in-formatike. Tijekom obrazovanja bio je uposlen u statusu demonstratora na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti te nakon uspješno završenoga studija uposlen na Odjelu informatike kao asistent. Usko područje zanimanja su mu e-učenje te uporaba računala kako bi se povećala efikasnost i efektivnost nastave, konkretno bavi se normama u e-učenju i raznim tehnološkim rješenjima kako bi se pomoglo u razvoju računala kao nastavnoga pomagala. Aktivno sudjeluje na znanstvenim skupovima i konferencijama te objavljuje stručne i znanstvene radove.

Zdravko Kordić (Tihaljina, Grude, 1955.) pučku školu završio je u Tihaljini, Gimnaziju u Ljubuškom, studij filozofije i sociologije na Filozofskom fakultetu u Sa-rajevu. Na istom fakultetu odslušao je poslijediplomski kolegij „Suvremena filozofija i suvremeni marxizam“, te položio sva četiri četverosemestralna ispita, prijavio magistarsku tezu – ali zbog bolesti u obitelji napu-

šta daljnji studijski rad. Na Filozofskom fakultetu u Mostaru – „Jezici i kulture u kontaktu“ – na poslijediplomskom studiju, odsjeku filozofi-je – doktorirao je tezom „Pojavno i metafizičko u poeziji A. B. Šimića (Od Brijega do zvijezda)“. Disertacija je dovršena u travnju 2012. g. a obranjena početkom 2013. g. Vanjski je suradnik sveučilišta Hercegovina – Fakulteta društvenih znanosti Milenka Brkića – Bijakovići – Među-gorje. Redoviti je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti; Mostar – BiH. Radio je kao prosvjetni djelatnik, savjetnik u Zavodu za školstvo te kao stručni suradnik za prosvjetu i kulturu hrvatskoga člana Predsjed-ništva BiH. Član je Društva pisaca BiH, Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne, Društva hrvatskih književnika (Zagreb), Hrvatskoga filozofskoga društva (Zagreb). Živi i radi u Mostaru.

Marko Jakovljević (Mostar, 1978.) nakon završene osnovne i sred-nje škole postaje magistrom struke glazbene kulture i glazbene teorije (2013.) na Studiju glazbene umjetnosti FPMOZ Sveučilišta u Mostaru,

193


gdje ostaje angažiran kao asistent na kolegijima Har-monija i Poznavanje instrumenata. Sudjeluje u nevla-dinom sektoru (2004.) obučavajući se za medijatora u organizaciji Canadian institute for conflict resolution – razvijanje poslovnoga plana u sklopu Unidea-Link. Tijekom trogodišnjega programa za dizajniranje i im-plementaciju projekata u programu Peace Trails youth leadership adventure program (2008.), aktivno sudjeluje na preko trideset volonterskih akcija diljem BiH s ciljem pomaganja lokalnim zajednica-ma. Aktivni je sudionik popularne glazbene scene (Mostar Sevdah Re-union, Zoster, Ljiljana Butler, Amira Medunjanin, Vuneny...) nastupajući po svjetski poznatim teatrima i festivalima (London; Barbican theatre. Amsterdam; Concertgebouw, Stockholm; Sodra theatre, Ljubljana; Can-karjev dom, Moskva; State Kremlin palace...). Skladatelj je autorske glazbe za predstave, monodrame i kratke filmove. Djelatan je kao profesor teo-retskih predmeta u Osnovnoj glazbenoj školi Ljubuški.

Lidija Vladić-Mandarić (Mostar, 1971.) nakon zavr-šene osnovne matične i glazbene škole, upisuje srednju glazbenu školu i gimnaziju kemijskoga smjera. Diplo-mirala je na Pedagoškom fakultetu biologiju i kemiju, a magistrom glazbene kulture i etnomuzikologije (nakon završenoga I. i II. ciklusa) postaje na FPMOZ Sveu-čilišta u Mostaru. Doktorski rad iz etnomuzikologije

obranila je na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu. Istraživački i nastavni interesi vezani su joj za područje humanističkih znanosti, polje znanost o umjetnosti, grana muzikologija i etnomuzikologija. Aktivna je sudionica znanstvenih i stručnih skupova, te je autorica i koautorica više znanstvenih i stručnih radova. Članica je nekoliko stručnih asocijacija, kao što je International Council for Traditional Music (ICTM), Hrvatskoga muzikološkoga društva, Muzikološkoga društva Federacije Bosne i Hercegovi-ne te Ogranka Matice hrvatske Mostar. Trenutno je u zvanju docentice na muzikološkim i etnomuzikološkim kolegijima te obnaša dužnost pročel-nice Studija glazbene umjetnosti FPMOZ Sveučilišta u Mostaru.

Stjepan Krasić (Mostar, 1965.) osnovnu i srednju školu završio je u Čitluku, a na Građevinskom fakultetu u Mostaru stekao zvanje diplomiranoga inženjera građevine. Bio je (1992. - 1999.) predsjednik HVO-a, odnosno načelnik općine Čitluk, zatim na raznim dužnostima u Hercegovačko-neretvanskoj županiji i strateškim javnim poduzećima.

SUVREMENA PITANJA

194

194

U struci je stekao niz priznanja i certifikata posebice zapaženim stručnim i znanstvenim radovima te pro-jektima u kojima je sudjelovao kao autor i koautor do-kumenata, kao suradnik, voditelj koordinator brojnih projekata koji su od značenja za područje Federacije Bosne i Hercegovine i BiH. Trenutno obnaša dužnost ministra prometa i veza u HNŽ. Oženjen je i otac čet-vero djece.

Sanja Pilić (Split, 1954.) završila je Školu primijenje-ne umjetnosti, fotografski odsjek. Radila je kao foto-grafkinja, trik–snimateljica i koloristica na crtanom filmu. Surađivala je s Autonomnom ženskom kućom iz Zagreba i radila sa zlostavljanom djecom. Članica je raznih prosudbenih odbora za dječje stvaralaštvo. Na-stupa u školama na dječjim literarnim druženjima. Sa šest naslova zastupljena je u lektiri za osnovne škole. Objavila je do sada trideset jednu knjigu za djecu i odrasle. Djela joj postižu velike naklade, mnoga su doživjela po devet i deset izdanja. Po romanima Sasvim sam popubertetio i Mrvice iz dnevnog boravka napravljene su predstave u za-grebačkom kazalištu “Žar ptica”. Po slikovnici Maša i Božić napravljena je predstava u kazalištu “Trešnja”.Objavila je više od trideset naslova i više od dvadeset pet slikovnica. Od brojnih priznanja i nagrada (petnaestak) izdvajamo da je odlikovana Re-dom Danice hrvatske s likom Antuna Radića za osobite zasluge u pro-svjeti i kulturi u R Hrvatskoj. Sanja Pilić živi i radi u Zagrebu.

Marko Dragić (Prozor-Rama, 1957.) gimnaziju je za-vršio u Prozoru, diplomirao hrvatski i latinski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zadru i dok-torirao na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Redoviti je profesor Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu na kojem je bio pročelnikom Odsjeka za kroatis-tiku u mandatu od 2005. do 2007., a od 2007. do 2010.

godine bio je predsjednikom Etičkoga povjerenstva na tom fakultetu. Gostujući je profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru na kojem je od 2007. do 2012. godine vršio dužnost prodekana za znanost. Profesor je i mentor na poslijediplomskim doktorskim studijima: Hrvats-ka kultura te Kroatistika na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu; Jezici i kulture u kontaktu na Filozofskom fakultetu u Mostaru te Posli-

195


jediplomskom doktorskom studiju humanističkih znanosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu. Pod njegovim mentorstvom (do listopada 2012.) napisano je i obranjeno 418 diplomskih i završnih radova na filo-zofskim fakultetima u Splitu i Mostaru. Objavio je deset znanstvenih kn-jiga, jedan fakultetski udžbenik, jedan sveučilišni priručnik. U desetak ze-malja objavio je stotinjak znanstvenih te više od 120 stručnih i popularnih radova. Njegova znanstvena bibliografija pohranjena je na <http://bib.irb. hr/lista-radova?autor=263153>. Redoviti je član Hrvatskoga društ-va za znanost i umjetnost Bosne i Hercegovine. Predsjednik Republike Hrvatske odlikovao ga je Redom hrvatskoga trolista, Spomenicom do-movinske zahvalnosti i Spomenicom Domovinskoga rata. Uvršten je u enciklopedije: Hrvatska enciklopedija Bosne i Hercegovine; Biografska en-ciklopedija vodećih ličnosti Hrvatske (Hűbners Who is Who) Zug, Schweiz, 2011. Također je uvršten među pedesetak tisuća svjetski poznatih osoba u enciklopediji Who’s Who in the World, New Jersey, USA, 2012.

Inja Stojkić, (Mostar, 1988.), mag. oec, voditeljica je Ureda za međunarodnu suradnju Sveučilišta u Mosta-ru. Školske 2007./08. upisuje Ekonomski fakultet Sve-učilišta u Mostaru. Magistrirala je 2012. godine na po-lju marketinga kao jedna od najboljih studenata svoje generacije. Za vrijeme studiranja dobila je više nagrada poput rektorove nagrada za najboljega studenta Eko-nomskoga fakulteta, 2010./11., te stipendije Federalnoga ministarstva obrazovanja i nauke za talentirane studente, 2010. Iskustvo je stekla iz-među ostaloga kao koordinatorica projekta „Studentsko poduzetništvo“, Mostar, te sudjelovanjem na brojnim konferencijama i projektima. Od 2016. godine počinje raditi na Sveučilištu u Mostaru, gdje radi i danas. Obavlja stručne, analitičke i administrativne poslove Sveučilišta u među-narodnoj suradnji i internacionalizaciji Sveučilišta te radi na projektima Europske unije na području obrazovanja.

Dragan Gabrić (Mostar, 1984.) osnovnu i srednju školu pohađao je i završio u Mostaru. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru 2007. godine, gdje je stekao stručni naziv diplomirani ekono-mist. U tijeku redovitoga studiranja je bio demonstra-tor na kolegijima Menadžment i Osnove menadžmen-ta. Dobitnik je rektorove nagrade i dekanove nagrade.

Od 2015. godine zaposlen je na Sveučilištu u Mostaru. Polaznik je prve

SUVREMENA PITANJA

196

196

generacije zajedničkih i međunarodnih poslijediplomskih doktorskih studija Ekonomskoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru i Ekonomskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu, gdje je 2017. godine stekao titulu doktora ekonomskih znanosti. Uz navedeno autor je više od osamdeset stručnih članaka objavljenih u stručnim publikacijama i časopisima. Osim toga, kao predavač sudjelovao je u više od dvjesto pedeset stručnih seminara, radionica i edukacija. Aktivno se služi engleskim jezikom u govoru i pi-sanju.

Josip Mijić (Travnik,1975.) diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu u klasi prof. Ante Kajinića te završio poslijediplomski studij Ars sacra i stekao zvanje magistara. Na Akade-miji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru dok-torirao je 2017. Od 2003. do 2012. bio je asistent/viši asistent na kolegiju Teorija prostora, od 2003. asistent/viši asistent na kolegiju Kompjutorska grafika, od 2013. viši asistent na kolegiju Mali akt četvrte godine i od 2014. viši asistent na kolegiju Mali akt treće godine na ALU na Širokom Brijegu. Sudjelovao je u brojnim međunarodnim likovnim manifestacijama kao član žirija (Cadaques, Španjolska), u radionicama u Sarajevu, likovnim projektima u Tajlandu, Parizu, Mostaru i drugim mjestima. Autor je više vitraja (u crkvi Uznesenja Marijina u Trebižatu pokraj Ča-pljine, u crkvi sv. Ilije u Masnoj Luci na Blidinju, u crkvi sv. Franje Asiš-koga u Čapljini, u kapeli sv. Franje u Gornjem Vukšiću, postaja križnoga puta u crkvi Navještenja Gospodinova u Širokom Brijegu). Član je više udruga likovnih umjetnika, a radovi mu se nalaze u brojnim umjetničkim zbirkama.Dobitnik je brojnih nagrada (Zagreb, 2005.; Cadaques, Španjolska, 2007.; Tuzla, 2011.; Banja Luka, 2013.; Mostar, 2016.; Rijeka 2017.). Do sada je imao dvadeset pet samostalnih izložba i preko sto četrdeset skupnih u zemlji i u inozemstvu.

197

UPUTA SURADNICIMA

Suvremena pitanja objavljuju originalne znanstvene i stručne radove iz pro-svjete i kulture te disciplina koje obrađuju teme iz toga područja, kao i znan-

stvena priopćenja, recenzije, vijesti iz prosvjetnoga i kulturnoga života te vijesti iz reformskih procesa koji nisu drugdje objavljivani.

Radovi trebaju biti opsega do jednoga autorskog arka (16 stranica, 30 redaka po stranici, sa 60 znakova u retku, oko 5.000 riječi). Manji radovi (prikazi, bi-lješke, zapisi, osvrti, informacije) trebaju biti opsega do 7 stranica. Sve stranice rukopisa molimo uredno numerirati. Ilustrativni prilozi (slike, tablice, crteži, sheme, grafikoni i sl.) trebaju biti čisti, oštri i jasno vidljivi da se mogu repro-ducirati.

Uz rukopis članka treba priložiti sažetak na hrvatskom jeziku do 150 riječi koji upućuje na svrhu rada, teorijsko-metodološka polazišta, glavne rezultate i zaključak.

Uz sažetke treba navesti do sedam ključnih riječi koje su stručno i znanstve-no referentne za obrađivanu tematiku.

Uredništvo zadržava pravo redaktorski prilagoditi rukopis propozicijama časopisa i standardima hrvatskoga književnoga jezika, kao i pravo redoslijeda objavljivanja priloga, bez obzira na pristizanje. Rukopisi i prilozi ne vraćaju se.

Naslov članka treba biti kratak i jasan. Uz naslov treba navesti ime i prezime, znanstveni stupanj i titulu, radno mjesto i ustanovu u kojoj autor radi.

Časopis će objavljivati recenzije i prikaze domaćih i stranih izdanja koja nisu starija od dvije godine računajući od dana primanja priloga u Uredništvo.

Pri navođenju tuđega teksta (citatom, prenošenjem ili pozivom), preferira-mo europski standard (dopuštamo i američki način citiranja). To podrazumi-jeva pisanje pozivnih bilježaka (fusnota, referenci) na dnu stranice, pri čem se informacija o djelu prvi put navodi u cijelosti, a svaki sljedeći put u skraćenom obliku.

Na kraju priloga treba navesti popis korištene i konzultirane literature do-sljednim kriterijem, najviše 10 do 15 naslova, a preporuča se abecedni red prema prezimenima autora (ako je autor nepoznat, u abecedni red ulazi naziv djela).

Uz prilog za časopis potrebno je dostaviti fotografiju i kraći životopis.

Rukopisi se šalju na adresu:Matica hrvatska Mostar – za Suvremena pitanja,Kralja Zvonimira b.b. 88 000 Mostarili e-mail: [email protected], te [email protected]

Uredništvo

199

KAZALO

UZ DVADESET I PETI BROJ Pitanje standardiziranoga (institucijskoga) obrazovanja (Ivan Sivrić) .. 5

PROSVJETA

Mario Vasilj Školski sustav i (multikulturalni) identitet – primjer Belgije ................ 9

Inja Stojkić − Dragan Gabrić Analiza učinaka odabranih aspekata internacionalizacije na Sveučilištu u Mostaru .................................................................... 19

Ivan Sivrić Kultura kao sine qua non rješenja hrvatskoga pitanja........................... 34

Mario Vasilj − Alena Letina − Ivan De Zan PowerPoint prezentacija u nastavi prirode i društva ........................... 48

Emil Brajković − Tomislav Volarić − Daniel Vasić Pregled tehnika automatskoga sažimanja teksta ................................. 61

STUDIJA

Zdravko Kordić Dizdareva poetika pretakanja začaranoga kruga u transcendentalnost ........................................................................... 81

SUVREMENA PITANJA

200

200

IZ KULTURE

Marko Jakovljević − Lidija Vladić-Mandarić Istraživanje utjecaja glazbe na spacijalno zaključivanje po uzoru na Mozartov efekt ............................................................... 111

Marko DragićVile u tradicijskim pričama šibenskoga zaleđa .................................. 132

Stjepan KrasićMeđusobni utjecaj koridorâ Vc i Jadransko-jonskoga i njihova važnost u prometnom povezivanju srednjega Jadrana i Podunavlja... 152

KNJIŽEVNI PRILOG

Sanja Pilić Lopta i ljubav.................................................................................... 165Kako se odljubiti dok si rekla keks .................................................... 170

PRIKAZI

Ivica Musić Novo svjetlo na osnovna metafizička i epistemološka pitanja ........... 175

Marko Dragić Iznimno vrijedna monografija Ivana Mimice ................................... 179

IN MEMORIAM

Vladimir Brajković (1936. – 2017.) (Marinko Jovanović) .................. 184Ivan Tomičić (1933. – 2017.) (Marinko Jovanović) ........................... 185Vladimir Premec, (1939. – 2018.) (Ivan Sivrić) ................................ 187

SURADNICI U OVOM BROJU ................................................... 189

UPUTA SURADNICIMA ............................................................. 197

Lektor:Ivan Baković (Mostar)

Prijevod sažetaka:Jozo Kraljević (Mostar)

Naslovnica:K507885, 2016.,

kombinirana tehnika, 50,7 x 88,5 cm

Stražnja korica:K 4857, 2011.,

kombinirana tehnika, 48 x 57 cm

Ilustracije:Josip Mijić

Izbor Vesna Sušac

Adresa uredništvaKralja Zvonimira b.b., 88000 Mostar

tel. 036 325 895 i 036 323 501E-mail: [email protected]

Naklada: 500 primjeraka

K 48562, 2016., kombinirana tehnika, 48,5 x 62 cm

Godiš

te XI

II., br

oj 25

. ‒ M

ostar

, svib

anj 2

018. ISSN 1840-1252

Časo

pis

za p

rosv

jetu

i k

ultu

ru

Časopis za prosvjetu i kulturu

Godište XIII., broj 25. Mostar, svibanj 2018.

S U V R E M E N A P I T A N J A

SU

VR

EM

EN

A P

ITA

NJ

A

suvremena - ruđer bošković institute · albert einstein, nikola tesla…). njihovo...

Documents