tefsir ibn kesir - el-enam [stoka]

6 El - En′am / Stoka 417

6 EL-EN'AM / STOKA

OBJAVLJENA U MEKI,165 AJETA∗ El-'Avfi prenosi da je Ibn-'Abbas rekao: "Sura El-

En'am objavljena je u Meki." A Et-Taberani prenosi da je Ibn-'Abbas rekao: "Sura El-En'am objavljena je kompletna no}u u Meki, i sa njom je si{lo 70. 000 meleka koji su naglas tesbih ~inili Allahu." A El-Hakim u svom "Mustedreku" prenosi od Dàbira da je rekao: (195) "Kada je objavljena sura El-En'am, Allahov Poslanik, s.a.v.s., izgovorio je: "subhanallah", a zatim rekao: "Ovu je suru dopratio toliki broj meleka da su potpuno zatvorili horizont." El-Hakim kaè da je ovo predanje vjerodostojno i odgovara kriterijima Muslimovim.

Ibn-Merdewejh prenosi od Enesa ibn Malika da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (196) "Sura El-En'am si{la je sa povorkom meleka koja je prekrila obzorje, njihovi su glasovi brujali, a zemlja se tresla od njihovog (tesbiha) veli~anja Allaha. A Poslanik, s.a.v.s., izgovarao je: Subhanallahil 'Azim, Subhanallahil 'Azim."

U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog "Hvaljen neka je Allah, Koji je nebesa i Zemljustvorio i tmine i svjetlo dao, pa opet oni koji ne vjeruju - druge sa Gospodarom svoj m izjedna~uju "/1/

i!

"On vas od zemlje stvara i ~as smrti odre|uje, i samo On zna kada }e Smak svijeta biti, a vi opet sumnjate." /2/ "On je Allah na nebesima i na Zemlji, On zna i {to krijete i {to pokazujete, i On zna ono {to radite." /3/

Allah, d`.{., hvali Svoje uzvi{eno bi}e za stvaranje

nebesa i Zemlje kao prebivali{ta Svojih robova i

stvaranje tmine i svjetla, kojima se ljudi koriste no}u i danju. Tminu spominje u mnoìni, a svjetlost (nur) u jednini, jer je svjetlost odabranija. Kao {to Allah, d`.{., kaè: "Zdesna i sa lijevih stra-na." (16:47) Zatim Allah, d`.{., kaè: "...pa opet oni koji ne vjeruju - druge sa Gospodarom svojim izjedna~uju "; i pored svega toga, pojedini Njegovi robovi Njega ne vjeruju, druge Mu ravnim smatraju i dijete i suprugu pripisuju. Daleko je Allah iznad svega toga!

!

∗ Izuzev ajeta broj: (20), (23), (91), (93), (114), (141), (151), (152) i (153) koji su objavljeni u Medini nakon sure El-Hidžr.

"On vas od zemlje stvara." Ovdje se misli na Adema, a.s., praoca svih ljudi. "...i ~as smrti odre|uje i samo On zna kada }e Smak svijeta biti". Se'id ibn Dùbejr prenosi da je Ibn-'Abbas rekao: "...i ~as smrti odre|uje", zna~i smrt. "...i samo On zna kada }e Smak svijeta biti", zna~i Sudnji dan. A Allahove, d`.{., rije~i: / kod Njega, zna~e da to niko ne zna osim Njega. To potvr|uje ajet:

"To zna jedino Gospodar moj, On }e ga u Njegovo vrijeme otkriti..." (7:187) "...a vi opet sumnjate". Es-S'adî i drugi kaù: "Zna~i, sumnjate u Sudnji dan." "On je Allah na nebesima i na Zemlji, On zna i {to krijete i {to pokazujete, i On zna ono {to radite." Mufesiri se razilaze u tuma~enju ovog ajeta, ali su svi saglasni da se ne moè prihvatiti tuma~enje prvih "dèhmijja", koji kaù, a Allah je daleko iznad onoga {to oni govore, da se On nalazi na svakom mjestu.272 Najispravnije je tuma~enje onih koji kaù: "On, Allah, Taj je Kome se dove upu}uju i na nebesima i na Zemlji", tj. Njega oboàva i Njemu pripisuje svojstva savr{enstva sve {to je na nebesima i Zemlji. Svi ga oni nazivaju imenom Allah i njemu se obra}aju sa strahopo{tovanjem, izuzev onih koji su nevjernici izme|u ljudi i dìna. Po ovom tuma~enju ovaj ajet ima isto zna~enje kao i ajet: "On je Bog i na nebu i na Zemlji..." (43: 84) Zna~i: On je Bog onih koji su na Zemlji i onih koji su na nebesima.273 "On zna i {to krijete i {to pokazujete", bilo da su rije~i ili stanja (djela). "On

272 Ova zabludjela sekta pripisuje se njenom osnivaču, Džehm ibn Safvanu. Njeni pripadnici smatraju da je Allah, dž.š., na svakom mjestu! Međutim, neispravnost je tog mišljenja očita, i ono pada pred prvim suočavanjem sa jasnim i nepobitnim dokazima iz Kur'ana i sunneta, koji jasno potvrđuju da je Allah, dž.š., iznad Svojih stvorenja, nad Arš se uzvisio. Allah, dž.š., daleko je iznad onoga što o Njemu džehmijje govore. Nažalost, još i danas ima među muslimanima onih koji to mišljenje zagovaraju, i njih je, nažalost, mnogo. Allah, dž.š., kaže: "Ako bi se ti poko-ravao većini onih koji žive na Zemlji, oni bi te od Allahova puta odvratili." (6:116) Ova opasna novotarija do nas je došla od jevreja, Allah ih prokleo, na čelu sa Džehm ibn Safvanom, koji ju je naslijedio od Dž'ad ibni Dirhema, a ovaj od Eban ibn Semana, a on od Taluta, sestrića Lebida ibn El-'Asama, a on od svoga daidže Lebid ibn El-'Asama, jevreja koji je napravio sihr Poslaniku, s.a.v.s. Iz ovoga se jasno vidi da je sened ovog pravca sazdan na tminama koje se isprepliću sve do prokletog šejtana. Allahu se utječemo od poniženja, propasti i lošeg svršetka. Iz svega navedenog jasno se dâ vidjeti da je neis-pravno mišljenje koje kaže da je Allah na svakom mjestu, čak da je ono i kufr. Allah nas zaštitio od toga! 273 Tj. Njega obožavaju oni koji su na nebesima i oni koji su na Zemlji.

6 El - En’am / Stoka 418

zna ono {to radite", zna sve {to ~inite, bilo dobro ili lo{e.

"A nevjernicima ne do|e ni jedan dokaz od Gospodara njihova od koga oni glave ne okrenu." /4/ "Oni smatraju da je la` istina koja im dolazi, ali njima }e sigurno sti}i vijesti onoga ~emu se rugaju." /5/

i

"Zar oni ne znaju koliko smo Mi naroda prije njih uni{tili, kojima smo na Zemlji mogu}nosti davali kakve vama nismo dali i kojima smo ki{u obilatu slali i u~inili da rijeke pored njih teku, pa smo ih, zbog grijehova njihovih, uni{tavali, i druga pokoljenja, poslije njih, stvarali." /6/

Allah, d`.{., u ovim ajetima govori nam o

mu{ricima koji uporno nije~u tewhid Allaha, i da oni, svaki put kada im do|e dokaz ili nadnaravno djelo kao potvrda Allahovog tewhida, okre}u svoje glave i uop}e se na to ne osvr}u. Allah, d`.{., kaè: Oni smatraju da je la` istina koja im dolaz , ali njima }e sigurno sti}i vijesti onoga ~emu se rugaju." Ovo je prijetnja za njihovo poricanje istine, tako {to }e im neminovno sti}i vijesti o onome {to su poricali. Njih }e sti}i njihova zabluda i sigurno }e iskusiti njene posljedice. Zatim ih Allah, d`.{., upozorava na to da }e ih zadesiti velika patnja i kazna na ovom svijetu, koja je zadesila njima sli~ne iz prija{njih pokoljenja, koji su bili sna`niji i bogatiji od njih, imali vi{e potomaka i bili na ve}em stupnju razvoja, pa im kaè: "Zar oni ne znaju koliko smo Mi naroda prije njih uni{tili, kojima smo na Zemlji mogu}nosti davali kakve vama nismo dali", a zatim kaè: "...i kojima smo ki{u obilatu slali i u~inili da rijeke pored njih teku", zna~i, pove}ali smo im koli~inu ki{e sa neba i broj izvora vode na zemlji, odga|aju}i im kaznu i prepu{taju}i im da jo{ vi{e grijeha zarade. A zatim: "...pa smo ih, zbog grijehova njihovih uni{tavali". Rije~ ovdje zna~i, tj. zbog grijehova njihovih, "...i druga pokoljenja, poslije njih, stvarali", tj. druga pokoljenja nakon njih stvarali kako bismo i njih isku{ali. Oni su, me|utim, postupali isto kao i njihovi prethodnici i bili poput njih uni{tavani. Zato se i vi ~uvajte da vas ne zadesi ono {to je njih zadesilo, jer, vi

niste Allahu draì od njih, a va{ je Poslanik na ve}em stupnju kod Allaha od njihovog poslanika. Vi ste, dakle, pre~i za kaznu od njih, da nije Allahove milosti i Njegove dobrote.

“A i da ti Knjigu na papiru spustimo i da je oni rukama svojim opipaju, opet bi sigurno rekli oni koji ne}e da vjeru u "Ovo nije ni{ta drugo do prava vrad`bina." /7/

j :

j :

“Oni govore: "Trebalo je da mu se po{alje melek!" A da meleke po{aljemo, s njima bi svr{eno bilo, ni jedan ~as vremena im se ne bi vi{e dao.” /8/ "A da ga melekom u~inimo, opet bismo ga kao ~ovjeka stvorili i opet bismo im u~inili nejasnim ono {to im nije jasno." /9/ "Poslanicima su se i prije tebe rugali, pa je onekoji su im se rugali stiglo ba{ ono ~emu su se rugali." /10/ “ Reci: "Putujte po svijetu, zatim pogledajte kako su zavr{ili oni koji su poslanike la`nim smatrali!" /11/

Allah, d`.{., obavje{tava nas o mu{ricima i

njihovom upornom odbijanju istine, te o njihovim izmi{ljotinama i polemikama o tom pitanju. "A i da ti Knjigu na papiru spustimo i da je oni rukama svojim opipaju", tj. da je oni svojim o~ima vide i budu direktni svjedoci njena silaska, "...opet bi sigurno rekli oni koji ne}e da vjeru u "Ovo nije ni{ta drugo do prava vrad`bina." Ovim nam Allah, d`.{., govori o njihovom nijekanju pojava koje se opaàju osjetilima. "Oni govore: "Trebalo je da mu se po{alje melek!" da bi zajedno sa njim opominjao ljude. Allah d`.{. im odgovara: "A da meleke po-{aljemo, s njima bi svr{eno bilo, ni jedan ~as vremena im se ne bi vi{e dao." Zna~i, kada bi meleki si{li, a oni ostali u svom nevjerstvu, sna{la bi ih kazna od Allaha. Kao {to Allah, d`.{., u drugom ajetu kaè:

"Onoga dana kada ugledaju meleke grje{nici se ne}e radovati..." (25:22) Dalje Allah, d`.{., kaè: "A da ga melekom u~inimo, opet bismo ga kao ~ovjeka stvorili i opet bismo im u~inili nejasnim ono {to im nije jasno." Ed-Dahhak prenosi od Ibn- 'Abbasa: "A da im je melek


do{ao, do{ao bi im u obliku ~ovjeka, jer oni nisu u stanju gledati u meleke zbog njihovog nura." "...opet bismo im u~inili nejasnim ono {to im nije jasno", tj. kada bi do{ao melek u ljudskom obliku, opet bi im bilo nejasno, isto kao {to oni sami sebi ne mogu objasniti njihovo neprihvatanje objave. Allah, d`.{., iz Svoje milosti, svakoj skupini stvorenja {alje poslanika izme|u njih, da bi jedni druge pozivali i kako bi im omogu}io da se koriste jedni drugima razgovorom i pitanjima. Allah, d`.{., kaè: "...kad im je jednog izme|u njih kao poslanika poslao..." (3:164)

Allahove, d`.{., rije~i: "Poslanicima su se i prijetebe rugali, pa je one koji su im se rugali stiglo ba{ ono ~emu su se rugali", predstavljaju utjehu Poslaniku, s.a.v.s., za poricanje i odbijanje istine od strane njegovog naroda i obe}anje njemu i vjernicima da }e oni pobijediti na ovom i budu}em svijetu. Zatim Allah, d`.{., kaè: Reci: "Putujte po svijetu, zatim pogledajte kako su zavr{ili oni koji su poslanike la`nim smatrali!", tj. porazmislite u sebi o prija{njim narodima koje je Allah èstoko kaznio i na ovom i na onom svijetu zbog njihovog poricanja poslanika i kako je spasio poslanike i iskrene vjernike me|u Svojim robovima.

Upitaj: "îje je sve ono {to je na nebesima i na Zemlji?" - i odgovori: "Allahovo!" On je sebi propisao da bude milostiv. On }e vas na Sudnjem danu sakupiti, u to nema nikakve sumnje; oni koji su sebe upropastili, pa - oni ne}e vjerovati. /12/

,

"Njemu pripada sve {to postoji u no}i i danu; On sve ~uje i sve zna." /13/ Reci: "Zar da za za{titnika uzmem nekog drugog osim Allaha, stvoritelja nebesa i Zemlje? On hrani, a Njega niko ne hrani!" Reci: "Meni je nare|eno da budem prvi me|u onima koji se pokoravaju", - i: "Nikako ne budi od onih koji Mu druge ravnim smatraju!" /14/ Reci: "Ako ne budem poslu{an svome Gospodaru ja se pla{im patnje na Velikom danu." /15/

"A onaj ko toga dana bude po{te|en, On mu se smilovao, i to je o~iti uspjeh." /16/

Allah, d`.{., obavje{tava nas da On vlada nebesima

i Zemljom i svim {to se na njima nalazi, i da se obavezao da }e biti milostiv. To potvr|uje hadis kojeg prenose El-Buhari i Muslim preko A'me{a od Ebu-Hurejrea, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (196) "Kada je Allah stvorio stvorenja, napisao je u knjizi koja se nalazi kod Njega iznad 'Ar{a: Moja milost prevladava Moju srd`bu." A Allahove, d`.{., rije~i: "On }e vas na Sudnjem danu sakupiti, u to nema nikakve sumnje." Odre|eni ~lan (lam) u ovom kontekstu uvod je u zakletvu, pa se Allah, d`.{., kune Svojim uzvi{enim bi}em da }e sve ljude sakupiti na Sudnjem danu, u koji ne sumnjaju vjernici, a nev-jernici se o tom pitanju u svojoj sumnji kolebaju. Et-Tirmizi prenosi hadis: (198) "Svaki }e poslanik imati svoje vrelo, a ja se nadam da }e najvi{e ljudi biti na mom vrelu." "Oni koji su sebe upropastili" na Sudnjem danu, "pa - oni ne}e vjerovati". Oni ne vjeruju u Kijametski dan i ne boje se njegovih strahota. "Njemu pripada sve {to postoji u no}i i danu", tj. svako stvorenje u svemiru Njegov je rob i On ga je stvorio. "On sve ~uje i sve zna." On ~uje sve {to Njegova stvorenja kaù i zna za svaki njihov pokret i najskrivenije tajne. Zatim Allah, d`.{., kaè Svome robu i poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., kojeg je poslao sa veli~anstvenim tewhidom i pravednim [erijatom i naredio mu da poziva na Allahov pravi put: Reci: "Zar da za za{titnika uzmem nekog drugog osim Allaha, stvoritelja nebesa i Zemlje?", tj. ja nikog ne}u uzeti za za{titnika osim Allaha, Kome niko nije ravan, Koji je stvorio nebesa i Zemlju bez prija{njeg uzora. "On hrani, a Njega niko ne hrani!", tj. ne jede. Reci: "Meni je nare|eno da budem prvi me|u onima koji se pokoravaju", od ovog ummeta (naroda) - i: "Nikako ne budi od onih koji Mu druge ravnim smatraju!" Reci: "Ako ne budem poslu{an svome Gospodaru, ja se pla{im patnje na Velikom danu", zna~i: na Sudnjem danu. "A onaj ko toga dana bude po{te|en" od kazne "On mu se smilovao, i to je o~iti uspjeh." Uspjeh je dobit, suprotno gubitku, kao {to Allah, d`.{., kaè: "I ko bude od vatre udaljen i u Dènnet uveden, taj je postigao uspjeh." (3:185)


"Ako te od Allaha neka nevolja pogodi - pa, niko je osim Njega ne moè otkloniti; a ako ti kakvo dobro podari - pa, samo je On svemo}ni",/17/ "i jedini je On Vladar nad robovima Svojim; On je Mudar i Sveznaju}i"./18/ Reci: "Ko je svjedok najpouzdaniji?" - i odgovori: "Allah, On }e izme|u mene i vas svjedok biti. A meni se ovaj Kur'an objavljuje da njime vas i one do kojih on dopre opo-minjem. Zar vi, zaista, tvrdite da pored Allaha ima i drugih bogova?" Reci: "Ja ne tvrdim." Reci: "Samo je On - Bog, i ja nemam ni{ta s time {to vi smatrate druge Njemu ravnim." /19/ "Oni kojima smo knjigu dali poznaju Poslanika kao {to poznaju sinove svoje; oni koji su sebe upropastili, pa - oni ne}e vjerovati." /20/ "Ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahugovori laì ili ne priznaje dokaze Njegove? Nepravedni zaista ne}e uspjeti!" /21/

i

!

Allah, d`.{., u ovim nas ajetima obavje{tava da

jedini On {teti i koristi i da postupa sa Svojim stvorenjima kako On ho}e, i da niko ne moè mijenjati Njegovu odredbu niti je poni{titi. "Ako te od Allaha neka nevolja pogodi - pa, niko je osim Njega ne moè otkloniti; a ako ti kakvo dobro podari - pa, samo je On svemo}ni", kao {to su rije~i Allaha: "Milost koju Allah podari ljudima niko ne moè uskratiti, a ono {to On uskrati niko ne moè poslije Njega dati..." (35:2) El-Buhari prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., ~esto izgovarao slijede}e rije~i: (199) "Allahu dragi, niko ne moè sprije~iti ono {to Ti podari{ i niko ne moè dati ono {to Ti sprije~i{, i bogata{u kod Tebe ne}e koristiti bogatstvo!" Zato Allah, d`.{., kaè: "I jedini je On Vladar nad robovima Svojim", tj. On je Taj Kome su sva stvorenja povinovala svoja lica i sva Njemu

pokorna, te se pred Njim i pod Njegovom vla{}u u poslu{nosti Njemu smirila. "On je Mudar", u svim Svojim djelima, "i Sveznaju}i", zna {ta svakoj stvari pripada, te ne daje niti brani, nego samo onom ko to zasluùje. Zatim Allah, d`.{., kaè: Reci: "Ko je svjedok najpouzdaniji?", tj. ko najbolje svjedo~i - i odgovori: "Allah, On }e izme|u mene i vas svjedok biti", tj. On zna zbog ~ega sam ja vama do{ao. "A meni se ovaj Kur'an objavljuje da njime vas i one do kojih on dopre opominjem", tj. on je opomena svakom do koga do|e. Do koga god ovaj Kur'an do|e on se smatra isto kao i onaj ko je vidio Poslanika, s.a.v.s., i sa njim razgovarao. 'Abdur-Rezzak prenosi od Ma'mera, a ovaj od Katadeta, da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (200) "Dostavljajte poruku od Allaha do koga do|e samo jedan ajet Kur'ana, do njega je do{la Allahova naredba."

"Zar vi, zaista, tvrdite", o nevjernici (mu{rici), "...da pored Allaha ima i drugih bogova?" Reci: "Ja ne tvrdim", kao {to Allah, d`.{., u drugom ajetu kaè: "...pa ako oni posvjedo~e, ti im ne moj povjerovati" (6:150). Reci: "Samo je On - Bog, i ja nemam ni{ta s time {to vi smatrate druge Njemu ravnim." Zatim nas Allah, d`.{., obavje{tava da su jevreji i kr{}ani znali za dolazak Muhammeda, s.a.v.s., i njegovu ulogu, isto kao {to poznaju svoju vlastitu djecu. Zato {to su svi poslanici donosili radosnu vijest o dolasku poslanika Muhammeda, o njegovim osobinama, mjestu njegova ro|enja, mjestu u koje }e u~initi Hid`ru i opisima njegovog ummeta (njegovih sljedbenika). Zato Allah, d`.{., odmah nakon toga kaè: "...oni koji su sebe upropastili, pa - oni ne}e vjerovati" u ovu radosnu vijest koju su poslanici nagovje{tavali. Zatim, Allah, d`.{., kaè: "Ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu govori la` ili ne priznaje dokaze Njegove?", tj. nema ve}eg nasilnika od onoga koji tvrdi da ga je Allah poslao (da mu silazi objava), a Allah ga nije poslao, a zatim nema ve}eg silnika od onoga koji pori~e Allahove dokaze. "Nepravedni zaista ne}e uspjeti ", tj. ne}e uspjeti onaj koji potvara i onaj koji pori~e.


“A na Dan kada ih sve sakupimo, pa upi-tamo one koji su druge Njemu ravnim smat-rali: "Gdje su vam boànstva va{a koja ste bogovima dràli?" /22/ "ne}e im ni{ta drugo preostati nego da reknu: Allaha nam, Gospodara nam na{eg, mi nismo nikoga Allahu ravnim smatrali!" /23/ "Gledaj kako }e oni sami sebi lagati, a ne}e im biti onih koje su bili izmislili!" /24/

,

i, i

"Ima onih koji dolaze da te slu{aju ali Mi smo na srca njihova zastore stavili, da Kur'an ne bi razumjeli, i gluhim ih u~inili, pa i ako bi sve dokaze vidjeli, opet u njih ne bi povjerovali. A kada ti dolaze da se s tobom raspravljaju, govore oni koji ne vjeruju: To su samo izmi{ljotine naroda davna{njih!" /25/ "Oni zabranjuju da se u Kur'an vjeruje, i sami se od njega udaljavaju, i sami sebe upropa{tavaju, a da i ne primje}uju." /26/

Allah, d`.{., obavje{tava nas o nevjernicima

(mu{ricima): "A na Dan kada ih sve sakupimo", tj. na Sudnjem danu, pa ih Allah, d`.{., upita o kipovima i onima koje su Allahu ravnim smatrali i njih mimo Allaha oboàvali: "Gdje su vam boànstva va{a koja ste bogovima dràli?", kao {to u drugom ajetu stoji: "A na Dan kad ih On pozove i upita: Gdje su oni koje ste Meni ravnim smatrali?" (28:62) "...ne}e im ni{ta drugo preostati nego da reknu: Allaha nam, Gospodara nam na{eg, mi nismo nikoga Allahu ravnim smatrali!", tj. ne}e imati drugog dokaza. Ibn-Dèrir kaè da je pravilno zna~enje ovog ajeta: Kada ih budemo ispitivali na Sudnjem danu, njima ni{ta drugo ne}e preostati kao opravdanje za {irk koji su ~inili Allahu, "...nego da reknu: Allaha nam, Gospodara nam na{eg, mi nismo nikoga Allahu ravnim smatrali!"

Gledaj kako }e oni sami sebi lagati, a ne}e im biti onih koje su bili izmislili! Kao {to Allah, d`.{., u drugom ajetu kaè:

"... i potom upitani: Gdje su oni kojima ste se klanjali, a ne Allahu?" -"Izgubili su nam se iz vida" - odgovorit }e. (40:73-74)

"Ima onih koji dolaze da te slu{aju, ali Mi smo na srca njihova zastore stavili, da Kur'an ne bi razumjeli, i gluhim ih u~inili, pa i ako bi sve dokaze vidjel opet u nj h ne bi povje-rovali", tj. oni dolaze da ~uju tvoje u~enje, ali to njima ni{ta ne vrijedi, jer im je Allah zastore na njihova srca stavio, da ne razumiju Kur'an, a u{i njihove u~inio gluhim na svaki koristan govor. Zato, ma koliko jasnih dokaza vidjeli, oni u njih ne}e povjerovati, i oni ne razumiju niti su u stanju pravilno prosu|ivati. Kao {to Allah, d`.{., u drugom ajetu kaè: "Da Allah zna da od njih moè biti ikakva dobra, u~inio bi da ~uju." (8:23)

”A kada ti dolaze da se s tobom rasprav-ljaju", tj. da se s tobom laìma prepiru o istini, "govore oni koji ne vjeruju: "To su samo izmi{ljotine naroda davna{njih!", tj. preuzete iz knjiga naroda prija{njih. "Oni zabranjuju da se Kur'an vjeruje, i sami se od njega udaljavaju", tj. oni drugima brane da slijede istinu, Poslanika vjeruju i Kur'anu se pokoravaju, a "...i sami se od njega udaljavaju", pa ~ine dva veoma ru`na djela; oni se ne koriste, niti dopu{taju da se bilo ko drugi koristi. "...i oni sami sebe upropa{tavaju, a da i ne primje}uju", tj. oni ovim svojim postupkom nikog drugog ne uni{tavaju nego samo sebe i njegova se {teta vra}a samo njima, a da toga nisu ni svjesni.

“ A da ti je vidjeti kako }e, kad pred Vatrom budu zadràni, re}i: "Da nam je da povra}eni budemo, pa da dokaze Gospodara na{eg ne pori~emo i da vjernici postanemo!" /27/ "Ne, ne! njima }e o~evidno postati ono {to su prije krili; a kada bi bili povra}eni, opet bi nastavili raditi ono {to im je bilo zabranjeno, jer oni su doista la`ljivci",/28/ “i rekli bi: "Nema ìvota osim na ovom svijetui mi ne}emo biti oìvljeni!" /29/

“A da ti je vidjeti kako }e, kada pred Gospodarem svojim budu zaustavljeni i kad ih On upita: "Zar ovo nije istina?" - odgovoriti: "Jeste, tako nam Gospodara na{eg!" - a i kako


}e On re}i: "E, pa iskusite onda patnju zbog toga {to niste vjerovali!" /30/

Allah, d`.{., spominje stanje nevjernika, kada budu

na Sudnjem danu zaustavljeni nad Vatrom i budu vidjeli okove i lance koji se u njoj nalaze, i ugledaju njene uàse i strahote, oni }e tada re}i: "Da nam je da povra}eni budemo, pa da dokaze Gospodara na{eg ne pori~emo i da vjernici postanemo!", tj. oni }e tada zaèljeti da se povrate na ovaj svijet, kako bi radili dobra djela i ne bi poricali Allahove dokaze, nego u njih vjerovali. Allah, d`.{., kaè da oni nisu iskreni u svojim prièljkivanjima, pa kaè: "Ne, ne! Njima }e o~evidno postati ono {to su prije krili"; tj. tada }e im se jasno pokazati njihov kufr, koji su prije u sebi prikrivali, i oni ne}e traìti povratak na ovaj svijet iz èlje za imanom, nego iz straha od kazne koju su svojim o~ima ugledali, a koja im je pripremljena zbog njihovog nevjerstva u kom su bili. Oni }e, dakle, traìti da se vrate na ovaj svijet samo da bi se spasili Vatre koju su ugledali. Zato Allah, d`.{., kaè: "...a kada bi bili povra}eni, opet bi nastavili raditi ono {to im je bilo zabranjeno, jer oni su doista la`ljivci", u svome traènju da se vrate na ovaj svijet kako bi bili vjernici. Zatim Allah, d`.{., kaè za njih da kada bi se oni vratili na ovaj svijet, da bi se vratili svom nevjerstvu, suprotstavljanju Allahovim, d`.{., nare|enjima i svojim izjavama: "Nema ìvota osim na ovom svijetu i mi ne}emo biti oìvljeni!"

"A da ti je vidjeti kako }e, kada pred Gospodarom svojim budu zaustavljeni i kad ih On upita: Zar ovo nije istina?", tj. zar ovo va{e proìvljenje nije istina? A ne neistina, kako ste vi smatrali? - odgovoriti: "Jeste, tako nam Gospodara na{eg!" - a i kako }e On re}i: "E pa iskusite onda patnju zbog toga {to niste vjerovali!", tj. zbog toga {to ste ga poricali, pa sada iskusite njegove pote{ko}e.

“Oni koji ne vjeruju da }e pred Allaha stati nastradat }e kad im iznenada âs oìvljenja do|e, i re}i }e: "O, àlosti na{e, {ta smo sve na Zemlji propustili!" i grijehe}e svoje na le|ima svojim nositi, a uàsno je ono {to }e uprtiti! /31/ "@ivot na ovom svijetu samo je igra i zabava, a onaj svijet je, zaista, bolji za one koji se Allaha boje. Za{to se ne opametite?" /32/

Allah, d`.{., obavje{tava nas o propasti onoga ko

porekne Susret sa Njim, o gubitku njegove nade kada ga iznenadi Sudnji dan, o njegovom kajanju za ono {to je propustio od dobrih djela i {to je po~inio od lo{ih. Zato Allah, d`.{., kaè: "Nastradat }e kad im iznenada âs oìvljenja do|e, i re}i }e: O àlosti na{e, {ta smo sve na Zemlji propustili!", tj. sebi dozvolili od djela sa kojima Allah, d`.{., nije zadovoljan. "I grijehe }e svoje na le|ima svojim nositi, a uàsno je ono {to }e uprtiti!" Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibn-Merzuka da je rekao: "Kada nevjernik ili veliki grje{nik bude izlazio iz kabura, njega }e do~ekati osoba u liku najru`nijeg ~ovjeka, sa najgorim mirisom. On }e mu tada re}i: Ko si ti? Zar me ne poznaje{, odgovorit }e. On }e mu re}i: Ne, tako mi Allaha, samo vidim da ti je Allah dao ruàn izgled i lo{ miris. Ja sam tvoja lo{a djela koja si ~inio na dunjaluku, ona su ovako izgledala i ovako se ~ula. Kako si ti mene 'jahao' na dunjaluku, ja }u sada tebe 'jahati', re~e on." To su rije~i Gospodara: "I grijehe }e svoje na le|ima svojim nositi..." "@ivot na ovom svijetu samo je igra i zabava", tj. ve}ina ìvota na ovom svijetu je takva. "...a onaj svijet je, zaista, bolji za one koji se Allaha boje. Za{to se ne opametite?"

"Mi znamo da tebe zaista àlosti {to oni govore. Oni, doista, ne okrivljuju tebe da si ti laàc, nego nevjernici pori~u Allahove rije~i." /33/

!

"A poslanici su prije tebe la`nim smatrani, pa su trpjeli {to su ih u la` ugonili i mu~ili sve dok im ne bi do{la pomo} Na{a - a niko ne moè Allahove rije~i zamijeniti - i do tebe su doprle o poslanicima neke vijesti." /34/ "Ako je tebi te{ko to {to oni glave okre}u, onda, ako moè{, potraì kakav otvor u Zemlji ili kakve ljestve na nebo, pa im donesi jedno ~udo! Da Allah ho}e, On bi ih sve na pravom putu sakupio; zato nikako ne budi od onih koji to ne znaju " /35/


"Odazvat }e se jedino oni koji su poslu{ni. - A Allah }e umrle oìviti; zatim, Njemu }e se svi vratiti." /36/

Allah, d`.{., tje{i Svoga Poslanika, s.a.v.s., zbog

neprihvatanja poziva od njegovog naroda i zbog njihovog suprotstavljanja njemu, pa kaè: "Mi znamo da tebe zaista àlosti {to oni govore", tj. Mi znamo za to da oni odbijaju tvoj poziv i smatraju te la{cem i znamo za tvoju àlost i tugu zbog toga. Kao {to Allah, d`.{., u drugom ajetu kaè: "...pa ne izgaraj od àlosti za njima" (35:8). "Oni, doista, ne okrivljuju tebe da si laàc, nego nevjernici pori~u Allahove rije~i", tj. oni ne optuùju tebe za la`, nego oni nije~u istinu, i grudima je svojim odbijaju. Sufjan es-Sevri prenosi da je Alija, r.a., rekao: Ebu-Dèhl je rekao Poslaniku, s.a.v.s.: "Mi ne smatramo tebe la{cem, nego mi ne prihvatamo ono sa ~ime si ti do{ao." Pa je Allah, d`.{., objavio: "Oni, doista, ne okrivljuju tebe da si laàc, nego nevjernici pori~u Allahove rije~i."

Ibn-Dèrir prenosi preko Esbata, da je Es-Suddi rekao: Kada je bila Bitka na Bedru... pa se El-Ahnes osamio sa Ebu-Dèhlom te mu rekao: "O Ebu El-Hakem, kaì mi da li Muhammed istinu govori ili je laàc? Ovdje nema nikog od Kurej{evi}a, izuzev nas dvojice, da slu{a na{ razgovor." Ebu-Dèhl mu odgovori: "Te{ko tebi! Muhammed je iskren ~ovjek i on nikada nije slagao. Me|utim, ako (pleme) Ben- -Kusajj preuzme zastavu (vo|stvo), napajanje hodo~asnika zemzemom, brigu o Kabi i poslanstvo, {ta }e onda ostati ostalim Kurej{evi}ima?" Na to se odnose rije~i Allaha, d`.{.: "Oni, doista, ne okrivljuju tebe da si laàc, nego nevjernici pori~u Allahove rije~i."

"A poslanici su prije tebe la`nim smatrani, pa su trpjeli {to su ih u la` ugonili i mu~ili svedok im ne bi do{la pomo} Na{a." Ovo su rije~i utjehe Poslaniku, s.a.v.s., povodom odbijanja njegovog poziva od pojedinih ljudi, naredba njemu da bude strpljiv, kao {to su bili strpljivi odabrani me|u poslanicima, i obe}anje za pomo} i pobjedu nakon poricanja i nano{enja uvreda. A zatim je njima (poslanicima) do{la pomo} i pobjeda na ovom svijetu, kao {to }e oni biti pobjednici na budu}em svijetu. Zato Allah, d`.{., kaè: "...a niko ne moè Allahove rije~i zamijeniti", tj. rije~i kojima je propisao pomo} i pobjedu Svojim iskrenim vjernicima na ovom i na budu}em svijetu. Kao {to Allah, d`.{., kaè:

i

j

"Allah je zapisao: 'Ja i poslanici Moji sigurno }emo po-bijediti!' Allah je, zaista, mo}an i silan." (58:21) "...i do tebe su doprle o poslanicima neke vijesti", tj. vijesti o tome kako su oni potpomognuti i podràni protiv onih koji su ih la`nim smatrali, pa ti u njima ima{ uzor i primjer.

Zatim Allah, d`.{., kaè: "Ako je tebi te{ko to {to oni glave okre}u", tj. ako ti je te{ko {to oni od

tebe svoje glave okre}u, "onda, ako moè{, potra` kakav otvor u Zemlji ili kakve ljestve na nebo". Ibn-'Abbas kaè: "En-nefek je otvor, kanal, pa da u nj u|e{ i donese{ im kakav dokaz, ili da sebi napravi{ stepenice do neba, pa se na njih uspne{, kako bi im do{ao sa kakvim dokazom koji je bolji od onoga sa ~ime si im ve} do{ao, ako si to u stanju." "Da Allah ho}e, On bi ih sve na pravom putu sakupio; zato nikako ne budi od onih koji to ne znaju!", tj. povjerovat }e samo onaj koji je ve} zabiljeèn u Allahovom, d`.{., znanju da }e odabrati iman nad kufrom, te mu je zbog toga ve} prije propisana sre}a. "Odazvat }e se jedino oni koji su poslu{ni", tj. tvome }e se pozivu odazvati, o Muhammede, oni koji slu{aju i shvataju tvoj govor. Kao {to Allah, d`.{., kaè: "da opominje onoga ko ima pameti (onoga ko e ìv), i da zasluè kaznu nevjernici" (36:70). "A Allah }e umrle oìviti; zatim, Njemu }e se svi vratiti." Ovdje se misli na nevjernike, jer su njihova srca mrtva, pa ih poredi sa onima ~ija su tijela mrtva, pa kaè: "A Allah }e umrle oìviti; zatim, Njemu }e se svi vratiti." Ove su Allahove, d`.{., rije~i jedan vid ismijavanja i poniàvanja istih.

Oni govore: "Za{to mu Gospodar njegov ne po{alje kakvo ~udo!" Reci: "Allah je kadar poslati ~udo, ali ve}ina njih ne zna." /37/ "Sve ìvotinje koje po Zemlji hode i sve ptice koje na krilima svojim lete svjetovi su poput vas - u Knjizi Mi nismo ni{ta izostavili - i sakupit }e se poslije pred Gospodarom svojim." /38/ "A oni koji dokaze Na{e pori~u gluhi su i nijemi, u tminama su. Onoga koga ho}e - Allah stavlja u zabludu a onoga koga ho}e - na pravi put izvodi." /39/

,

j

Allah, d`.{., obavje{tava nas o mu{ricima, da su

oni govorili: "Za{to mu Gospodar njegov ne po{alje kakvo ~udo!", tj. nadnaravno djelo kakvo su oni èljeli i uporno traìli, kao {to u drugom ajetu stoji:

"Ne}emo ti vjerovati sve dok nam iz zeml eìvu vodu ne izvede{!" (17:90) Reci: "Allah je kadar poslati ~udo, ali ve}ina njih ne zna", tj.


Allah je, d`.{., to u stanju u~initi, ali Njegova mudrost zahtijeva da se to odgodi, jer kada bi ga On poslao, a oni se ne bi odazvali, spustio bi na njih Svoju kaznu. Kao {to Allah, d`.{., kaè: "Kada bismo htjeli, Mi bismo im s neba jedan znak poslali pred kojim bi oni {ije svoje sagnuli." (26:4)

”Sve ` votinje koje po Zemlji hode i sve ptice koje na krilima svojim lete svjetovi su poput vas." Katade veli: "Ptice su ummet (zajednica), ljudi su ummet i dìni su ummet." A Es-Suddi veli: "tj. stvorenja kao i vi". "u Knjizi Mi nismo ni{ta izostavili", tj. kod Allaha, d`.{., znanje je o svima njima, On ne zaboravlja ni~iju nafaku niti brigu o njemu, bez obzira iz koje vrste on bio. Sve je to poimenice i po broju zapisano u Knjizi kod Njega. U njoj su zapisani svaki i najmanji pokreti i mirovanja svih stvorenja. "...i sakupit }e se poslije pred Gospodarom svojim", tj. svi }e oni biti proìvljeni na Sudnjem danu. Allah, d`.{., kaè:

i

,

,

"...i kada se divlje ìvotinje saberu". (81:5) Imam Ahmed prenosi od Ebu-Zerra, r.a., (201) da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., ugledao kako se dvije ovce tuku, pa je rekao: "O Ebu-Zerr, zna{ li ti zbog ~ega se one tuku?" "Ne", odgovori on. "Ali, Allah zna i On }e im presuditi (na Sudnjem danu)."

"A oni koji dokaze Na{e pori~u gluhi su i nijemi, u tminama su", tj. oni su po svom neznanju i neshvatanju sli~ni gluhom koji ne ~uje i slijepom koji ne vidi i pored toga su u tminama u kojima se ina~e ni{ta ne vidi, pa kako }e takvi prona}i put i iza}i iz stanja u kome se nalaze? Allah, d`.{., za takve kaè: "Sli~ni su onima koji potpale vatru, i kada ona osvijetli njihovu okolicu Allah im oduzme svjetlo i ostavi ih u mraku, i oni ni{ta ne vide. Gluhi, nijemi i slijepi su, nikako da se osvijeste." (2:17-18) Zato Allah, d`.{., kaè: "Onoga koga ho}e - Allah stavlja u zabludu a onoga koga ho}e - na pravi put izvodi", tj. On postupa sa Svojim stvorenjima kako On ho}e.

Reci: "Kaìte vi meni, ako istinu govorite, kad bi vam do{la Allahova kazna ili vas iznenadio Smak svijeta, da li biste ikog drugog osim Allaha prizivali?" /40/ "Njega biste samo molili da, ako ho}e, otkloni od vas ono za {to ste Ga molili, a ne bi vam ni na um pali oni koje ste Mu ravnim smatrali." /41/

l

"A poslanike smo i narodima prije tebe slali i neima{tinom i bole{}u ih ka`njavali, ne bi li poslu{ni postali." /42/ "Trebalo je da su poslu{ni postali kada bi im kazna Na{a do{la! Ali, srca njihova su ostajala tvrda, a {ejtan im je lijepim prikazao ono {to su radili." /43/ "I kada bi zaboravili ono ~ime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili; a kada bi seonome {to im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku naduizgubili",/44/ "i zameo bi se trag narodu koji je ~inio z o, i neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova!" /45/

Allah, d`.{., obavje{tava nas da On radi ono {to

ho}e, da sa Svojim stvorenjima postupa kako On ho}e i da Njegovu odredbu niko ne moè promijeniti, niti iko moè Njegovu odredbu prema stvorenjima osujetiti izuzev Njega samog, Koji nema sudruga i Koji kada se od Njega ne{to zatraì daje kome On ho}e. Zato kaè, uzvi{en neka je: Reci: "Kaìte vi meni, ako istinu govorite, kad bi vam do{la Allahova kazna ili vas iznenadio Smak svijeta", tj. jedno ili drugo, "...da li biste ikog drugog osim Allaha prizivali?", tj. vi ne biste drugog prizivali, jer ste svjesni da to niko drugi osim Njega nije u stanju otkloniti. Zato je rekao: "ako istinu govorite", tj. o va{em uzimanju drugog za bogove mimo Njega. "Njega biste samo molili da, ako ho}e, otkloni


od vas ono za {to ste Ga molili, a ne bi vam ni na um pali oni koje ste Mu ravnim smatrali", tj. za vrijeme nu`de nikog drugog ne prizivate osim Njega i zaboravljate na kipove. Kao {to na drugom mjestu stoji: "Kada se u la|e ukrcaju, iskreno se mole Allahu." (29:65) "A poslanike smo i narodima prije tebe slali i neima{tinom", tj. siroma{tvom i oskudicom, "i bole{}u" i bolovima ih ka`njavali, "ne bi li poslu{ni postali", tj. Allaha ponizno i sa strahopo{tovanjem prizivali. "Trebalo jeda su poslu{ni postali kada bi im kazna Na{a do{la!", tj. trebali su nas oni, nakon {to ih to zadesi, ponizno moliti. "Ali, srca su njihova ostajala tvrda", tj. nisu omek{ala niti bogobojazna postala. "...a {ejtan im je lijepim prikazao ono {to su radili", tj. {ejtan im je uljep{ao {irk i grije{enje. "I kada bi zaboravili ono ~ime su opominjani", tj. kada bi se okrenuli od toga i pravili se da su ga zaboravili, "Mi bismo im kapije svega otvorili", tj. otvorili bismo im vrata svake vrste opskrbe koju bi izabrali. To je, svakako, samo postepeno navo -|enje na jo{ ve}u kaznu i odga|anje iste samo za neko vrijeme. Allaha, d`.{., molimo da nas sa~uva svakog zla. Zato Allah, d`.{., dalje kaè: "...a kada bi se onome {to im je dato obradovali", tj. od imetka, djece i nafake, "...iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili", tj. svaku nadu u bilo kakav hajr.

l

Imam Ahmed prenosi od 'Ukbeta ibn 'Amira da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (202) "Ako vidi{ nekog ~ovjeka da mu Allah, d`.{., daje ono {to èli i pored njegovih grijeha, znaj da je to samo privremeno zavo|enje." A zatim je prou~io rije~i: "I kada bi zaboravili ono ~ime su opominjani" - do rije~i Allaha: "i oni bi odjednom svaku nadu izgubili", kao {to u sljede}em ajetu kaè: "...i zameo bi se trag narodu koji je ~inio z o, i neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova!"

Reci: "Kaìte vi meni, ako bi vas Allah sluha va{eg i vida va{eg li{io i srca va{a zape~atio, koji bi vam bog, osim Allaha, to vratio?" Pogledaj kako dokaze iznosimo, a oni opet glave okre}u." /46/

Reci: "Kaìte vi meni, ako bi vas Allahova kazna stigla neo~ekivano ili javno, zar bi iko drugi do narod nevjerni~ki nastradao?" /47/ "Mi {aljemo poslanike samo zato da donose radosne vijesti i da opominju; neka se zato oni koji vjeru u i dobra dje a ~ine ni~ega ne boje i ni za ~ime neka ne tuguju." /48/

j l

l

"A one koji u dokaze Na{e ne vjeruju sti}i }e kazna zato {to grje{no postupaju." /49/

Allah, d`.{., kaè Svom Poslaniku, s.a.v.s.: Reci

onima koji pori~u: "Kaìte vi meni, ako bi vas Allah sluha va{eg i vida va{eg li{io", tj. ako bi vam zabranio da se njima koristite, pa zato kaè: "...i srca va{a zape~atio", kao {to Allah, d`.{., kaè:

"...i neka znate da se Allah upli}e izme|u ~ovjeka i srca njegova" (8:24), "...koji bi vam bog, osim Allaha, to vratio?", tj. ko bi vam to vratio ako vam ga Allah, d`.{., uzme. Dakle, niko to nije u stanju uraditi do Allah. Zato Allah, d`.{., kaè: "Pogledaj kako dokaze iznosimo", tj. kako ih poja{njavamo i u njima ima jasnih pokazatelja da nema drugog Boga osim Allaha i da su svi bogovi, mimo Njega, neistiniti. "...a oni opet glave okre}u", tj. okre}u ih od istine i ljude odvra}aju od nje. Reci: "Kaìte vi meni, ako bi vas Allahova kazna stigla neo~ekivano", tj. iznenada a da vi to ni ne osjetite, "ili javno", tj. nao~igled, "...zar bi iko drugi do narod nasilni~ki nastradao?", tj. oni koji su sami sebi nasilje u~inili tako {to su Allahu drugog ravnim smatrali. "Mi {aljemo poslanike samo zato da donose radosne vijesti i da opominju"; tj. da radosne vijesti donose vjernicima, a da nevjernike upozore na neda}e i kazne (koje ih ~ekaju). Zato Allah, d`.{., kaè: "...neka se zato, oni koji vjeruju i dobra dje a ~ine", tj. onaj ~ije srce povjeruje u ono sa ~im su oni do{li i ko svoje postupke uskladi slije|enjem njih, "...ni~ega ne boje" od onog {to ih ~eka, "...i ni za ~ime nek ne tuguju", od onog {to ih je pro{lo na dunjaluku. Allah, d`.{., njihov je za{titnik u onome {to su Njemu ostavili i njihov ~uvar u onome {to je iza njih ostalo. Zatim Allah, d`.{., kaè: "A one koji u dokaze Na{e ne vjeruju sti}i }e kazna zato {to grje{no postupaju", tj. sti}i }e ih kazna zato {to su nijekali ono sa ~ime su do{li poslanici, zato {to su iza{li iz okvira Allahovih, d`.{., naredbi i Njegove pokornosti, i radili ono {to im je On zabranio i oskrnavili Njegove svetinje.


Reci: "Ja vam ne kaèm: 'U mene su Allahove riznice', niti: 'Meni je poznat nevidljivi svijet', niti vam kaèm: 'Ja sam melek' - ja slijedim samo ono {to mi se objavljuje." Reci: "Zar su isto slijepac i onaj koji vidi? Za{to ne razmislite?" /50/ "I opominji Kur'anom one koji strahuju {to }e pred Gospodarom svojim sakupljeni biti, kad osim Njega ni za{titnika ni zagovornika ne}e imati - da bi se Allaha bojali." /51/ "I ne tjeraj od sebe one koji se ujutro i nave~er Gospodaru svome mole èle}i lice Njegovo - ti ne}e{ za njih odgovarati, a ni oni ne}e odgovarati za tebe, jer bi, ako bi ih ti otjerao, nasilnik bio." /52/

"I tako Mi jedne drugima isku{avamo da bi nevjernici rekli: 'Zar su to oni kojima je Allah, izme|u nas, milost ukazao?' - A zar Allah dobro ne poznaje one koji su zahvalni!" /53/ "A kada ti do|u oni koji u rije~i Na{e vjeruju, ti reci: Mir vama! Gospodar va{ je sam Sebi propisao da bude milostiv: ako neko od vas kakvo ru`no djelo iz lahkomislenosti u~ini, pa se poslije pokaje i popravi - pa, Allah }e doista oprostiti i milostiv biti." /54/

Allah, d`.{., kaè Svome Poslaniku: Reci: "Ja vam

ne kaèm: 'U mene su Allahove riznice'", tj. ja njima ne raspolaèm niti ih posjedujem. "...niti: 'Meni je poznat nevidljivi svijet'", tj. ja ne znam od nevidljivog svijeta ni{ta vi{e od onoga {to me je Allah pou~io i {to mi je od njega pokazao. "...niti vam kaèm: 'Ja sam melek'", tj. ja ne tvrdim za sebe da sam melek, nego sam ja jedan od ljudi koga je Allah, d`.{., po~astio Svojom objavom. Zato dalje

kaè: "ja slijedim samo ono {to mi se objavljuje", tj. ni u kom slu~aju to ne prekora~ujem. "Reci: Zar su isto slijepac i onaj koji vidi?", tj. zar je isti onaj ko slijedi istinu i onaj ko je od nje zalutao? "Za{to ne razmislite?" Kao {to Allah, d`.{., kaè: "Zar je onaj koji zna da je istina ono {to ti se objavljuje od Gospodara tvoga kao onaj koji je slijep? A pouku samo razumom obdareni primaju." (13:19) "I opominji Kur'anom one koji strahuju {to }e pred Gospodarom svojim sakupljeni biti, kad osim Njega ni za{titnika ni zagovornika ne}e imati", tj. opomeni Kur'anom, o Muhamede, one koji se boje Sudnjeg dana, na kojem ne}e imati ni ro|aka ni zagovornika za osloba|anje kazne. "da bi se Allaha bojali", tj. da bi na ovom svijetu radili ono ~ime }e ih Allah spasiti kazne na Sudnjem danu i uve}ati svoju dragocjenu nagradu.

"I ne tjeraj od sebe one koji se ujutro i na-ve~er Gospodaru svome mole èle}i lice Njegovo", tj. ne odstranjuj od sebe ove ljude, nego ih prihvati kao svoje dru{tvo i najbolje prijatelje. Allahove, d`.{., rije~i: "Gospodaru svome mole", tj. Njemu ibadet ~ine i Njemu se mole, "ujutro i nave~er"; Se'id ibn Musejjeb i drugi kaù: "...pod tim se misli na propisane namaze". Kao {to Allah, d`.{., kaè: "Gospodar va{ je rekao: 'Pozovite Me i zamolite, Ja }u vam se odazvati'", tj. primit }u va{u dovu.

"...èle}i lice Njegovo", tj. rade isklju~ivo radi Njega i samo Njemu 'ibadet ~ine}i i Njemu se pokoravaju}i. "ti ne}e{ za njih odgovarati, a ni oni ne}e odgovarati za tebe", kao {to je Nuh, a.s., odgovorio onima koji su mu rekli: "Kako da te poslu{amo, kad te najniì sloj ljudi slijedi?" "Ne znam ja {ta oni rade" - re~e on - "svi }e pred Gospodarom mojim , da znate, ra~un polagati", tj. Allah, d`.{., sa njima }e ra~un svidjeti, ja za njih ne}u odgovarati, kao {to i oni za mene ne}e odgovarati. "...jer bi, ako bi ih ti otjerao, nasilnik bio", tj. ako bi ti to sa njima u ovakvom stanju u~inio.

Sufjan es-Sewri prenosi od El-Mikdama ibn [urejha, a ovaj od svoga oca, da je S'ad rekao: (203) "Ovaj ajet objavljen je povodom {esterice ashaba Poslanika, s.a.v.s., me|u kojima je bio i Ibn-Mes'ud, koji kaè: 'Mi bismo se natjecali ko }e prije sti}i do Poslanika, s.a.v.s., zatim bismo mu se pribliìli i slu{ali njegove rije~i. Na to su Kurej{evi}i rekli: Ti prihvata{ te ljude, a ostavlja{ nas!, pa je objavljen ajet: I ne tjeraj od sebe one koji se ujutro i nave~er Gospodaru svome mole.'" Prenosi ga El-Hakim u svom Mustedreku od Sufjana i kaè da odgovara kriterijima Buharije i Muslima. Isti hadis prenosi i Ibn-Hibban u svom Sahihu preko El-Mikdama Ibn- [urejha.

"I tako Mi jedne drugima isku{avamo da bi nevjernici rekli: 'Zar su to oni kojima je Allah, izme|u nas, milost ukazao?'", tj. zbog toga {to je


ve}ina onih koji su Poslanika slijedili, u po~etku, bila siroma{nija skupina ljudi i èna i robova i robinja, a od uglednih ga, tada, nije slijedio izuzev mali broj. Kao {to je narod Nuhov rekao Nuhu: "...a i vidimo da te, bez ikakva razmi{ljanja, slijede samo oni koji su niko i ni{ta me|u nama..." (11: 27) Kao {to je i Herakle, kralj Rimljana, pitao Ebu-Sufjana, prilikom poznatog dijaloga izme|u njih: "Da li ga sli-jede ugledni ljudi ili slabi}i?" On odgovori: "Slabi}i." Na to Herakle re~e: "Oni su uvijek bili sljedbenici poslanika." Dakle, mu{rici me|u Kurej{evi}ima ismijavali su kao slabi}e one izme|u njih koji bi prelazili na islam, mu~ili one od njih koje su mogli i govorili: "Zar su to oni, me|u nama, kojima je Allah Svoju milost ukazao?" Tj. Allah sigurno ne bi njih uputio na hajr a nas ostavio. Allah, d`.{., na njihove rije~i: "Zar su to oni kojima je Allah, izme|u nas, milost ukazao?", odgovara rije~ima: "A zar Allah dobro ne poznaje one koji su zahvalni!", tj. zar On ne poznaje one koji su Njemu zahvalni, svojim rije~ima, djelima i onim {to u grudima kriju, pa ih On zbog toga upu}uje putevima spasa, izvodi iz tmine u svjetlost, Svojom dozvolom i upu}uje ih na pravi put. Kao {to Allah, d`.{., kaè: "One koji se budu zbog Nas borili Mi }emo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; a Allah je, zaista, na strani onih koji dobra djela ~ine." (29:69)

A u sahih hadisu stoji: (204) "Allah ne gleda u va{e izglede, niti u va{e boje, nego gleda u va{a srca i djela va{a." Ibn-Dèrir prenosi od 'Ikrime o zna~enju Allahovih, d`.{., rije~i: "I opominji Kur'anom one koji strahuju {to }e pred Gospodarom svojim sakupljeni biti", da je jednom prilikom do{la grupa ljudi Ebu-Talibu i rekla: "Kada bi tvoj brati} Muhammed otjerao od sebe na{e oslobo|ene robove i na{e saveznike to bi mnogo zna~ilo za nas, bili bismo mu pokorniji i prije bismo ga slijedili i povjerovali u ono {to govori." A ti bespomo}nici bili su: Bilal, 'Ammar ibn Jasir, Salim - oslobo|eni rob Ebu-Huzejfe - i Sabih - oslobo|eni rob Usejda. A od saveznika: Ibn-Mes'ud, El-Mikdad ibn 'Amr, Mes'ud ibnul-Kari, Wakid ibn 'Abdullah el-Hanzali, 'Amr ibn 'Abdi 'Amr, Zu{-[emalejn, Mersed ibn ebi- Mersed, Ebu-Mersed El-Ganewi - saveznik Hamze ibn 'Abdul-Muttaliba i njima sli~ni od saveznika.

A kada ti do|u oni koji u rije~i Na{e vjeruju, ti reci: "Mir vama!", tj. po~asti ih uzvra}anjem selama i obraduj ih velikom i sveobuhvatnom Allahovom milo{}u prema njima. Zato Allah, d`.{., kaè: "Gospodar va{ je sam Sebi propisao da bude milostiv", tj. obavezao se na milost, izraàvaju}i time Svoju dare`ljivost i dobro~instvo. "...ako neko od vas kakvo ru`no djelo iz neznanja u~ini", pojedini od selefa bi rekli: "Svako onaj ko grije{i prema Allahu, on je neznalica (dàhil)." "...pa se poslije

pokaje274 i popravi", tj. ko napusti grijehe koje je ~inio, potpuno ih se kloni, ~vrsto odlu~i da ih vi{e nikada ne}e ~initi i popravi svoje stanje ~ine}i, ubudu}e, dobra djela, "pa, Allah }e doista oprostiti i milostiv biti." Poslanik, s.a.v.s., rekao je Mu'az ibn Dèbelu - a poslije }emo navesti mnoge hadise koji odgovaraju Allahovim, d`.{., rije~ima: “A milost Moja obuhva}a sve..." (7:156), rije~i koje odgovaraju ovom ajetu: (205) "Zna{ li ti {ta je obaveza ljudi prema Allahu? Da Ga oboàvaju ne pripisuju}i Mu druga." A zatim je rekao: "A zna{li {ta je obaveza Allaha prema ljudima, ako to urade? Da ih ne kazni." Prenosi ga Ahmed.

"Tako Mi potanko izlaèmo dokaze, i da bi o~evidan bio put kojim idu grje{nici." /55/ Reci: "Meni je zabranjeno klanjati se onima kojima se vi, pored Allaha, klanjate." Reci: "Ja se ne povodim za èljama va{im, jer bih tada zalutao i ne bih na pravom putu bio." /56/ Reci: "Meni je doista jasno ko je Gospodar moj, a vi Ga ne priznajete. Nije u mojoj vlasti ono {to vi poùrujete; pita se samo Allah, On sudi po pravdi i On je sudija najbolji." /57/ Reci: "Da je u mojoj vlasti ono {to po-ùrujete, izme|u mene i vas bilo bi svr{eno, a Allah dobro zna nevjernike." /58/ "U Njega su klju~evi svih tajni, samo ih On zna, i On jedini zna {ta je na kopnu i {ta je u moru, i nijedan list ne opadne, a da On za nj ne zna; i nema zrna u tminama Zemlje niti i~eg svjeèg niti i~eg suhog, ni~eg {to nije u Jasnoj knjizi." /59/

Allah, d`.{., kaè nam, kao {to je pojasnio ajete i

dokaze koji su ve} spomenuti i poja{njeni, kako bi uputili na pravi put i pokudili one koji jo{ polemiku 274 Ovo je dokaz da neznanje nije opravdanje, jer, da se ovaj džahil nije pokajao za svoja loša djela, njegovo neznanje ne bi bilo opravdanje kod njegovog Gospodara.


vode i uporno odbijaju (istinu): "Tako Mi potanko izlaèmo dokaze", koje je potrebno pojasniti onima kojima je ovaj govor upu}en, "i da bi o~evidan bio put kojim idu grje{nici", tj. da bi se pokazao put kojim idu grje{nici koji se protive poslanicima. Reci: "Meni je zabranjeno klanjati se onima kojima se vi, pored Allaha, klanjate." Reci: "Ja se ne povodim za èljama va{im, jer bih tada zalutao i ne bih na pravom putu bio." 275

Reci: "Meni je doista jasno ko je Gospodar moj", tj. meni je jasan [erijat, koji mi je objavio Uzvi{eni Allah, "...a vi Ga ne priznajete", tj. ne priznajete istinu koja mi je do{la od mog Gospodara. "Nije u mojoj vlasti ono {to vi poùrujete", od kazne, "...pita se samo Allah" o poùrivanju onoga {to ste od kazne traìli ili i o njegovom odga|anju iz Svoje mudrosti. Zato Allah, d`.{., kaè: "On sudi po pravdi i On je sudija najbolji", tj. On je najbolji sudija o pitanju dono{enja presude i najbolje rje{ava sporove me|u Svojim robovima. Reci: "Da je u mojoj vlasti ono {to poùrujete, izme|u mene i vas bilo bi svr{eno", tj. da se ja za to pitam, ja bih vas kaznio onim {to zasluùjete. "...a Allah dobro zna nevjernike". A ako neko upita: Kako }emo ovo usaglasiti sa hadisom koji prenose El-Buhari i Muslim od Ai{e, r.a., da je rekla Poslaniku, s.a.v.s.: (206) "O Allahov Poslani~e! Jesi li preìvio i jedan teì od dana Uhuda?" On odgovori: "Ja sam pretrpio mnogo od tvog naroda, ali najteè mi je bilo ono {to sam doìvio na dan 'Akabe, kada sam pri{ao Ibn-'Abdi Ja lejl ibn 'Abdi-Kilalu, pa mi se nije odazvao na ono u {to sam ga pozivao. Ja sam tada krenuo od njega oàlo{}en i nisam ni do{ao sebi dok nisam stigao do Karn es-Sa'alib. Tada sam podigao glavu i ugledao jedan oblak kako mi pravi hlad, pa sam ga bolje pogledao i u njemu ugledao Dìbrila, a.s. On me tada pozvao i rekao mi: "Allah, d`.{., ~uo je {ta ti je tvoj narod rekao i kako su ti odgovorili, pa ti je poslao meleka zaduènog za brda da mu naredi{ da sa njima uradi ono {to ti ho}e{." Melek zaduèn za brda pozvao me je i poselamio, a zatim mi rekao: "O Muhammede, zaista je Allah ~uo njihov govor tebi i ono {to su ti kao odgovor kazali, pa me je tvoj Gospodar poslao tebi da mi naredi{ da sa njima uradim ono {to ti ho}e{: ako ho}e{, ja }u ih poklopiti sa ova dva brda." Allahov Poslanik, s.a.v.s., tada mu re~e: "Naprotiv, ja se nadam da }e Allah iz njihovih potomaka izvesti one koji }e Njega oboàvati i nikog drugog Njemu ravnim ne}e smatrati." Ovo je rivajet Muslima. Dakle, tada mu je bilo ponu|eno i omogu}eno da ih kazni i potpuno uni{ti, ali je on to odbio i zatraìo da im se kazna odgodi ne bi li Allah od njihovih potomaka izveo one koji Mu ne}e pripisivati druga. Kako }emo

usaglasiti taj slu~aj sa rije~ima Allaha, d`.{., u ovom ajetu: Reci: "Da je u mojoj vlasti ono {to poùrujete, izme|u mene i vas bi bilo svr{eno, a Allah dobro zna nevjernike." Odgovor bi bio, a Allah najbolje zna, da se u ovom ajetu misli na to da bi on, da je bio u mogu}nosti kazniti ih kaznom koju su traìli, u tom ~asu to i uradio. A {to se ti~e hadisa, iz njega se ne razumije da su oni od njega traìli da ih tada kazni, nego je njemu melek brda ponudio spremnost da ih poklopi sa dva brda, a to su dva brda koja obuhvataju Meku sa juga i sjevera - ako to on ho}e, ali on to nije htio i traìo je blagost prema njima. "U Njega su klju~evi svih tajni, samo ih On zna." El-Buhari prenosi od 'Abdullaha ibn 'Umera da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (207) "Pet je klju~eva tajni (gajba) koje niko ne zna osim Allaha":

,

275 Tj. moj Gospodar zabranio mi je da obožavam ono što vi od kipova obožavate i da slijedim vaš put u slijeđenju strasti, kako to ne bi prouzrokovalo moj pad u zabludu, jer je taj pravac bez dokaza. A ako bih to ja uradio, bio bih u zabludi, a ne u uputi od svoga Gospodara.

"Samo Allah zna kada }e Smak svijeta nas-tupiti, samo On spu{ta ki{u i samo On zna {ta je u matericama, a ~ovjek ne zna {ta }e sutra zaraditi i ne zna ~ovjek u kojoj }e zemlji umrijeti; Allah, uistinu, sve zna i o svemu je obavije{ten." (31:34) "...i On jedini zna {ta je na kopnu i {ta je u moru", "...i nijedan list ne opadne, a da On za nj ne zna", tj. On zna svaki pokret, ~ak i biljaka i mrtve prirode, a pogotovo pokrete ìvotinjskog svijeta, a svakako i pokrete onih koji su {erijatski obavezni, bili dìni ili ljudi, kao {to Allah, d`.{., u drugom ajetu kaè:

"On zna poglede koji kriomice u ono {to je zabranjeno gledaju a i ono {to grudi kriju." (40:19) "...i nema zrna u tminama Zemlje niti i~eg svjeèg niti i~eg suhog, ni~eg {to nije u Jasnoj knjizi". Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibn-'Abbasa da je rekao: "Allah, d`.{., stvorio je (slovo) nun, koje predstavlja tintarnicu, a zatim je stvorio plo~e na kojima je napisao sve {to je vezano za ovaj svijet do njegova zavr{etka, {ta }e sve od stvorenja stvoriti, koliko }e podariti halal i haram opskrbe i {ta }e se sve od dobrih i lo{ih djela po`njeti. A zatim je prou~io ovaj ajet: '...i nijedan list ne opadne, a da On za nj ne zna;'" 276

"On vas no}u uspavljuje - a zna i {ta ste preko dana grije{ili - zatim vas budi, sve dok ne do|e ~as smrtni. Na kraju, Njemu }ete se vratiti i On }e vas o onome {to ste radili obavijestiti." /60/

276 U ovom hadisu ima jedan ravija čije ime nije spomenuto.


"On je Vladar nad robovima Svojim i {alje vam ~uvare; a kad nekom od vas smrt do|e, izaslanici Na{i mu, bez oklijevanja, du{u uzmu." /61/ "Oni }e, poslije, Allahu biti vra}eni, svome istinskom Gospodaru. Samo }e se On pitati i On }e najbrè obra~un svidjeti." /62/

Allah, d`.{., kaè da usmr}uje Svoje robove

prilikom njihovog spavanja no}u, i to je mala smrt, kao {to Allah, d`.{., kaè: "I kada Allah re~e: 'O 'Isa, du{u }u ti uzeti 277 i k Sebi te uzdignuti.'" (3:53)

Allah, d`.{., kaè: "Allah uzima du{e u ~asu njihove smrti, a i onih koji spavaju pa zadràva one kojima je odredio da umru, a ostavlja one druge do roka odre|enog", (39:42) i u ovom ajetu spominje obje vrste smrti: malu i veliku. Isto tako i na ovom mjestu spominje te dvije vrste smrti, pa kaè: "On vas no}u (usmr}uje) uspavljuje - a zna i {ta ste preko dana grije{ili", tj. zna {ta ste od djela preko dana u~inili. Ovo je umetnuta re~enica koja ukazuje na to da Allah, d`.{., Svojim znanjem obuhvata sva stvorenja no}u i danju, kada miruju i kada se kre}u. Kao {to Allah, d`.{., u drugom ajetu kaè:

,

"Za Njega je jednak od vas onaj koji tiho govori i onaj koji to glasno ~ini, onaj koji se no}u skriva i onaj koji po danu hodi." (13:10) A na drugom mjestu kaè: "...i no} pokriva~em dali, i dan za privre|ivanje odredili", (78:10-11) i zato ovdje kaè: "On vas no}u (usmr}uje) uspavljuje - a zna i {ta ste preko dana grije{ili -" "...zatim vas budi", po danu. Ibn-Merdevejh prenosi svojim senedom od Dahhaka, a ovaj od Ibn-'Abbasa da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (208) "Sa svakim ~ovjekom nalazi se jedan melek koji mu uzima du{u kada zaspi, pa ako Allah dozvoli, on ga usmrti, a ako ne dozvoli, on mu je vrati." To se spominje u rije~ima Allaha, d`.{.: "On vas no}u (usmr}uje) uspavljuje", "...sve dok ne do|e ~as smrtni", tj. edèl (odre|eni moment), za svakog ~ovjeka. "Na kraju, Njemu }ete se vratiti" na Sudnjem danu, "...i On }e vas o onome {to ste radili obavijestiti", tj. nagradit }e vas za to ili kazniti.

"On je Vladar nad robovima Svojim" 278, tj. Onaj Koji vlada svime i îjoj se veli~ini i uzvi{enosti sve

pokorava, "...i {alje vam ~uvare", tj. meleke koji ~uvaju tijelo ~ovjeka, kao {to u drugom ajetu stoji:

277 Muteveffike znači mumituke, tj. uspavat ću te. Allah, dž.š., uzdigao je Isaa, a.s., na nebo, a on je spavao. 278 Ovaj ajet upućuje na Allahovu, dž.š., uzvišenost i nadvišenost nad svim stvorenjima, tj. da je On iznad Svoga Kursa i Arša (Prijestolja), razdvojen od Svojih stvorenja i ni u kom slučaju Njegova nadvišenost ne liči na nadvišenost Njegovih stvorenja: "Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi." (42:11) Ta Njegova nadvišenost stvarna je a ne alegorična, kao što nas o tome On obavještava onako kako je to On htio, i mi ne smijemo ulaziti u suštinu toga, niti to alegorično tumačiti, niti nijekati, niti otjelotvoravati ili upoređivati.

"Uz svakog su od vas meleki, ispred njega i iza njega - po Allahovu nare|enju nad njim bdiju" (13:11) i ~uvari koji ~uvaju njegova djela, kao {to Allah, d`.{., kaè: "...a nad vama bdiju ~uvari, kod nas cijenjeni pisari." (82:10-11) "...a kad nekom od vas smrt do|e", tj. kada se na samrti na|e i pribliì se njegov edèl, "...izaslanici Na{i mu, bez oklijevanja, du{u uzmu", tj. meleki koji su za to zaduèni (melek smrti ima svoje pomo}nike koji vade du{u iz tijela, pa je preuzima melek smrti kada do|e do grla). A Allahove, d`.{., rije~i: "bez oklijevanja", tj. oni ne}e oklijevati sa ~uvanjem du{e i njenim pohranjivanjem na mjesto koje Allah, d`.{., odredi; ako je bio od onih koji su dobro ~inili, onda }e to biti 'Illijjun (posebno mjesto za odabrane du{e), a ako je bio od onih koji su lo{a djela ~inili - onda }e to biti Sid`dìn (posebno mjesto za lo{e du{e), Allah nas od njega sa~uvao. "Oni }e, poslije, biti vra}eni Allahu, svome istinskom Gospodaru", tj. meleki. A mogu}e je da se rije~i Allaha, d`.{.: "Oni }e, poslije, biti vra}eni", odnose na sva stvorenja koja }e se na Sudnjem danu vratiti Allahu, pa }e im Svojom pravedno{}u presuditi. Kao {to Allah, d`.{., kaè: “Reci: "I drevni i kasniji, u odre|eno vrijeme, jednog odre|enog dana bit }e sakupljeni." (56:49-50) A u drugom ajetu kaè: "...a njih smo ve} sakupili, nijednog nismo izostavili", do rije~i: "Gospodar tvoj ne}e nikome nepravdu ~initi." (18:47-49) Zato je Allah, d`.{., rekao: "...samo }e se On pitati i On }e najbrè obra~un svidjeti".

Reci: "Ko vas iz strahota na kopnu i na moru izbavlja kada mu se i javno i tajno ponizno molite: "Ako nas On iz ovoga izbavi, sigurno }emo biti zahvalni!" /63/ Reci: "Allah vas iz njih i iz svake nevolje izbavlja, pa vi ipak smatrate da ima Njemu ravnih." /64/ Reci: "On je kadar poslati protiv vas kaznu iznad va{ih glava ili ispod va{ih nogu ili vas ustranke podijeliti i u~initi da silu jedni drugih

Isto tako smo se dužni odnositi i prema svim ostalim svojstvima Allaha, dž.š.


iskusite." Pogledaj samo kako Mi potanko iznosimo dokaze da bi se oni urazumili! /65/

Allah, d`.{., isti~e milost prema Svojim robovima,

govore}i o tome kako ih samo On spa{ava kada se na|u u bezizlaznoj situaciji, u tminama kopna ili mora. Tj., one koji se zbune kada se na|u usred nepoznatih prostranstava kopna ili valovitog mora - kada zapu{u olujni vjetrovi, oni tada upu}uju dovu samo Njemu, ne smatraju}i Mu nikog ravnim. Kao {to Allah, d`.{., kaè: "Kad vas na moru nevolja zadesi, tada nema onih kojima se ina~e klanjate, postoji samo On..." do kraja ajeta. (17:67) A ovdje Allah, d`.{., kaè: Reci: Ko vas iz strahota na kopnu i na moru izbavlja kada mu se i javno i tajno ponizno molite: "Ako nas On iz ovoga izbavi", tj. iz ove nevolje, "sigurno }emo biti zahvalni!" Zatim Allah, d`.{., kaè: "Reci: Allah vas iz njih i iz svake nevolje izbavlja, pa vi ipak smatrate da ima Njemu ravnih.", tj. nakon toga, kada se na|ete u rahatluku, vi druge bogove prizivate. Reci: "On jekadar poslati protiv vas kaznu", tj. nakon {to vas spasi. "...iznad va{ih glava ili ispod va{ih nogu ili vas u stranke podijeliti i u~initi da silu jedni drugih iskusite. Pogledaj samo kako Mi potanko iznosimo dokaze da bi se oni urazumili!" Mudàhid veli: "Ovo se odnosi na ummet Muhammeda, s.a.v.s., ali im je to opro{teno. Postoje mnogi hadisi koji se prenose u vezi sa ovim ajetom. Mi }emo, ako Allah da, spomenuti samo neke od njih, od Allaha traè}i pomo} i na Njega se oslanjaju}i.

El-Buhari, r.a., tuma~e}i ajet: "On je kadar..." do Allahovih rije~i: "urazumili" prenosi da je Dàbir ibn 'Abdullah rekao: (209) Kada je objavljen ajet: Reci: "On je kadar poslati protiv vas kaznu iznad va{ih glava...", Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: "Utje~em se Tebi." "...ili ispod va{ih nogu"; opet je izgovorio: "Utje~em se Tebi." "...ili vas u stranke podijeliti i u~initi da silu jedni drugih iskusite." Tada Poslanik, s.a.v.s., re~e: "Ovo je manje opasno" ili "Ovo je lak{e." Ovako ga prenose i En-Nesai od Kutejbe, Ibn-Hibban u svom "Sahihu" i Ebu-Bekr ibn Merdewejh.

Imam Ahmed prenosi od S'ad ibn Ebi-Vekkasa da je rekao: (210) Jedanput smo i{li sa Poslanikom, s.a.v.s., i nai{li pored mesdìda Beni-Mu'avije. Poslanik, s.a.v.s., u{ao je u mesdìd i klanjao dva rekata, mi smo u{li i zajedno sa njim klanjali. Zatim je on ostao dugo u~e}i dovu Allahu, d`.{., a nakon toga rekao: "Pitao sam svoga Gospodara tri stvari: molio sam Ga da ne uni{ti moj ummet poplavom, pa mi je to udovoljio; zatim sam Ga molio da ne uni{ti moj ummet su{om, pa mi je i to udovoljio; a zatim sam Ga molio da ne u~ini jedne drugima od mog ummeta isku{enjem, pa mi to nije udovoljio." Muslim se ovim

hadisom izdvaja od drugih po tome {to ga on prenosi od 'Usmana ibn Hakima.

Ibn-Merdevejh prenosi da je Ibn-'Abbas rekao: (211) Kada je objavljen ajet: Reci: "On je kadar poslati protiv vas kaznu iznad va{ih glava ili ispod va{ih nogu ili vas u stranke podijeliti i u~initi da silu jedni drugih iskusite", Poslanik, s.a.v.s., ustao je, uzeo abdest, a zatim rekao: "Allahu dragi, nemoj mome ummetu poslati kaznu sa neba (iznad njihovih glava), niti ispod njihovih nogu, nemoj dozvoliti da se podijele u razne stranke i nemoj dozvoliti da osjete èstinu jedni drugih." Tada mu je do{ao Dìbril i rekao: "O Muhammede, Allah, d`.{., po{tedio je tvoj ummet kazne koja bi ih zadesila iznad njihovih glava ili ispod njihovih nogu."

Ibn-Merdewejh, tako|er, prenosi od Ibn-'Abbasa (212) da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Molio sam svoga Gospodara da moj ummet sa~uva od ~etiri stvari, pa ih je sa~uvao od dvije, a nije mi udovoljio druge dvije. Molio sam Allaha da ih spasi od kamene ki{e sa neba i potopa iz Zemlje, da ne dozvoli njihovu podjelu na razne stranke i da ne okuse èstinu jedni drugih, pa ih je Allah za{titio od kamenovanja sa neba i poplave iz Zemlje, ali ih nije za{titio od me|usobnih nereda i ubistava."

Sufjan Es-Sevri svojim senedom prenosi od Ubejj ibn Ka'ba da je rekao: Postoje ~etiri stvari vezane za ovaj ummet, dvije su se ostvarile a dvije jo{ nisu: Reci: "On je kadar poslati protiv vas kaznu iznad va{ih glava", tj., kaè Ubejj, kamenovanje, "...ili ispod va{ih nogu", tj. zatiranje u zemlju. Ovo je zna~enje i izbor Ibn-Dèrira, a za njegovu ta~nost svjedo~i i ajet: "Jeste li sigurni da vas Onaj Koji je na nebesima ne}e u zemlju utjerati, kada se ona po~ne iznenada tresti? Ili, jeste li sigurni da Onaj Koji je na nebesima na vas ne}e vjetar s kamenjem poslati? Tada biste saznali kakva je prijetnja Moja! (67:16-17) A u hadisu stoji: (213) "Ovaj }e ummet sigurno doìvjeti kamenovanje, zatiranje u zemlju i unakaàvanje. Sve ovo i sli~no spominje se u govoru o predznacima Sudnjeg dana, o ~emu }e biti rije~i na odgovaraju}em mjestu, ako Allah da. A rije~i Allaha, d`.{., "...ili da vas u stranke podijeli", zna~e: ili da vas podijeli na razne grupacije i stranke koje }e se me|usobno razilaziti. U hadisu, koji se prenosi sa vi{e seneda, stoji da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (214) "...a moj }e se ummet podijeliti na 73 frakcije, sve }e one zavr{iti u vatri osim jedne..." 279 "...i u~ini da silu jedni drugih iskusite." Ibn-'Abbas, i drugi, kaù: "Tj. u~init }e da jedni od vas mu~e i ubijaju druge." "Pogledaj samo kako Mi

279 Ovaj se hadis završava riječima: ... Oni tada rekoše: "Ko je ta jedna, o Allahov Poslaniče?" "To su oni koji će biti na ovome što sam ja danas i moji ashabi." Zato, neka se muslimani vrate spoznaji onoga na čemu je tada bio Poslanik, s.a.v.s., i njegovi ashabi, r.a., i neka ulože sav svoj trud da se u potpunosti ugledaju na njega: idejno, djelom i praksom, kako bi bili spašeni na Sudnjem danu i sretni i snažni na ovom svijetu. Kamo sreće da to oni hoće uraditi.


potanko iznosimo dokaze", tj. kako ih poja{njavamo i razlaèmo, "...da bi se oni urazumili!", tj. da bi shvatili i promotrili Allahove znakove i dokaze.

Tvoj narod Kur'an pori~e, a on je istina. Reci: "Ja nisam va{ ~uvar",/66/ "svaki nagovje{taj ima svoje vrijeme, i vi }ete znati!" /67/ "Kada vidi{ one koji se rije~ima Na{im rugaju, neka si daleko od njih sve dok na drugi razgovor ne prije|u. A ako te {ejtan navede da zaboravi{, onda ne sjedi s nevjernicima kad se opomene sjeti{."/68/ "Oni koji se boje Allaha ne}e za njih ra~un polagati, ali su du`ni opominjati, ne bi li se okanili." /69/

Allah. d`.{.. kaè: "Tvoj narod", tj. Kurej{ije,

"Kur'an pori~e, a on je istina", poslije koje je samo zabluda. Reci: "Ja nisam va{ ~uvar", nego sam ja duàn dostaviti vam (objavu), a na vama je da slu{ate i budete pokorni. Ko me bude slijedio, bit }e sretan, a ko me ne bude slijedio - bit }e nesretan. Zato Allah, d`.{., kaè: "...svaki nagovje{taj ima svoje vrijeme", tj. svaki nagovje{taj }e se ostvariti, pa makar i nakon odre|enog vremena. Kao {to Allah, d`.{., kaè: "Svako doba imalo je Knjigu" (13:38). Ovo je pritvr|ena prijetnja i upozorenje, zato Allah, d`.{., kaè: "...i vi }ete znati!"

"Kada vidi{ one koji se rije~ima Na{im rugaju", pori~u}i ih i ismijavaju}i se njima, "...neka si daleko od njih sve dok na drugi razgovor ne prije|u", tj. dok ne ostave svoj govor o nijekanju Kur'ana i prije|u na drugu temu. "A ako te {ejtan navede da zaboravi{..." - pod ovim se misli na svakog pojedinca u muslimanskom ummetu. Svima je njima zabranjeno sjediti sa onima koji Allahove, d`.{., rije~i iskrivljuju i pogre{no ih upotrebljavaju. A ako se desi da neko zaboravi, pa sa njima sjedne, "...onda ne sjedi s nevjernicima kad se opomene sjeti{". Zato u hadisu stoji: (215) "Moj ummet ne}e odgovarati za ono {to nenamjerno - gre{kom u~ini, u zaboravu, i ono na {to bude prisiljen."

Na ovaj se ajet misli ajetom u kome Allah, d`.{., kaè:

"On vam je ve} u Knjizi objavio: kad ~ujete da Allahove rije~i pori~u i da im se izruguju, ne sjedite s onima koji to ~ine dok ne stupe u drugi razgovor, ina~e, bit }ete kao i oni..." (4:140), tj. ako budete sa njima sjedili, pa kao da se vi sa njima u tome slaète, i tako se sa njima izjedna~ujete u onome u ~emu su oni. "Oni koji seboje Allaha ne}e za njih ra~un polagati", tj. ako se njih odreknu i ne budu sa njima sjedili, oni ne}e biti grje{ni za ono {to drugi ~ine. "...ali su du`ni opominjati, ne bi li se okanili", tj. to }e ~initi da bi opominjali one koji se Allahovim rije~ima izruguju, ne bi li se oni, kada vide vjernike kako ih izbjegavaju, kanili izrugivanja i ismijavanja.

"Ostavi one koji vjeru svoju kao igru i zabavu uzimaju i koje je ` vot na ovom svijetu obmanuo, a opominji Kur'anom da ~ovjek, zbog onoga {to radi, ne bi stradao, jer osim Allaha - ni za{titnika ni posrednika ne}e imati i jer se od njega nikakva otkupnina ne}e primiti. Oni }e, zbog onoga {to su radili, biti u muci dràni; njih ~eka pi}e od klju~ale vode i patnja nesnosna, zato {to nisu vjerovali." /70/

, i

Allah, d`.{., kaè: "Ostavi one koji vjeru svoju

kao igru i zabavu uzimaju, i koje je ìvot na ovom svijetu obmanuo", tj. okreni se od njih i ostavi ih jedno vrijeme, jer oni idu ka ogromnoj kazni. Zato Allah, d`.{., kaè: "...a opominji Kur'anom", tj. opominji ljude Kur'anom i upozori ih od Allahove kazne na Sudnjem danu.

"...da ~ovjek, zbog onoga {to radi, ne bi stradao", tj. da ~ovjek sam sebe ne odvede u propast udaljavaju}i se od hajra i spoznaje svoje zada}e. "...jer osim Allaha - ni za{titnika ni posrednika ne}e imati", tj. ni prijatelja, niti }e se ko za njega zauzimati. Kao {to Allah, d`.{., kaè: "...prije nego {to do|e Dan kada ne}e biti ni otkupa, ni prijateljstva, ni posredni{tva! - A nevjernici sami sebi ~ine nepravdu." (2:254) "...i jer se od njega nikakva otkupnina ne}e primiti", tj. kada bi sve {to ima uloìo, od njega se to ne bi primilo. Kao {to Allah, d`.{., kaè: "Ni od jednog nevjernika koji umre kao nevjernik doista se ne}e primiti kao otkup ni sve blago ovoga svijeta..." (3:91) Isto tako Allah,


d`.{., ovdje kaè: "niti }e, zbog onoga {to su radili, biti u muci dràni; njih ~eka pi}e od klju~ale vode i patnja nesnosna, zato {to nisu vjerovali."

Reci: "Zar da se, pored Allaha, klanjamo onima koji nam ne mogu nikakvu korist pribaviti ni neku {tetu otkloniti, pa da budemo vra}eni stopama na{im - a Allah nas je ve} uputio - i da budemo kao onaj koga su na Zemlji {ejtani zaveli pa ni{ta ne zna, a koga drugovi njegovi zovu na pravi put: 'Hodi nama!'" Reci: "Allahov je put - jedini pravi put, i nama je nare|eno da Gospodara svjetova slu{amo” /71/ i da namaz obavljamo i da se Njega bojimo; On je Taj pred Kojim }ete biti sakupljeni, /70/ i On je Taj Koji je nebesa i Zemlju mudro stvorio - ~im On za ne{to rekne: "Budi!" - ono biva; rije~ Njegova je Istina; samo }e On imati vlast na Dan kada se u rog duhne; On zna nevidljivi i vidljivi svijet, i On je Mudar i Sveznaju}i." /72/

Es-Suddi kaè: Mu{rici su govorili muslimanima:

"Slijedite na{ put, a ostavite vjeru Muhammedovu." Pa je Allah, d`.{., objavio: Reci: "Zar da se, pored Allaha, klanjamo onima koji nam ne mogu nikakvu korist pribaviti ni neku {tetu otkloniti, pa da budemo vra}eni stopama na{im", tj. u nevjerstvo, "a Allah nas je ve} uputio" - pa da mi budemo kao ~ovjek koga su {ejtani na Zemlji zaveli. Dakle, va{ je primjer, ukoliko nakon imana nevjernici postanete, kao primjer ~ovjeka koji je krenuo na put sa grupom ljudi, pa je zalutao. Zatim su ga {ejtani zbunili i zaveli ga drugim putem. Njegovi drugovi, koji se nalaze na putu, njega pozivaju sebi, govore}i mu: "Do|i nam, mi smo na putu." Ali on odbija da sa njima po|e. Isti je primjer i onoga ko {ejtane slijedi nakon {to je saznao za Muhammeda, s.a.v.s., jer je Muhammed, s.a.v.s., taj koji poziva na put, a put je islam." Ovaj rivajet prenosi Ibn-Dèrir. A Katade kaè: "koga su na Zemlji {ejtani zaveli", koga su od pravog puta na Zemlji odveli, tj.

koji je zbog njih zalutao. Kao {to Allah, d`.{., kaè: "...~eznu za njima..." (14:37) "pa ni{ta ne zna". Mudàhid veli: "ôvjek koji je zbunjen, zalutao i ni{ta ne zna, a njegovi prijatelji ga zovu na pravi put. To je primjer onog ko je zalutao nakon {to je bio upu}en. Dakle, taj ~ovjek kog su {ejtani zaveli na njegovom putovanju,u momentu kada je bio izgubljen i zbunjen, i nije prepoznavao put, a njegovi prijatelji su bili na putu i pozivali ga sebi, da krene sa njima pravim putem, ali je on to odbio i uop}e se prema njima nije okretao. A da je Allah htio, On bi ga uputio i vratio na pravi put. Zato Allah, d`.{., kaè: Reci: "Allahov je put - jedini pravi put." Kao {to Allah, d`.{., kaè: "A onoga koga On na pravi put uputi - niko ne moè u zabludu odvesti." (39:37) "...i nama je nare|eno da Gospodara svjetova slu{amo", tj. da samo Njemu ibadet ~inimo, ne pripisuju}i mu druga. "...i da namaz obavljamo i da se Njega bojimo"; tj. nare|eno nam je da namaz obavljamo i da Njegove naredbe po{tujemo u svim prilikama. "On je Taj pred Kojim }ete biti sakupljeni", tj. na Sudnjem danu. "...i On je Taj Koji je nebesa i Zemlju s istinom stvorio", tj. s pravdom. Jer On je njihov tvorac i vlasnik i On upravlja njima i svemu {to se na njima nalazi. "...~im On za ne{to rekne: Budi! - ono biva"; ovdje se misli na dan Sudnji, za koga }e samo Allah re}i: "Budi", i on }e biti po Njegovoj naredbi u brzini treptaja oka ili jo{ brè. "...na Dan kada se u rog duhne"; rog u koji }e duhnuti Israfil, a.s. O tome se prenosi veliki broj hadisa u kojima Poslanik, s.a.v.s., kaè: (216) "Zaista je Israfil ve} stavio rog u usta i pognuo svoje lice i ~eka kada }e mu biti nare|eno pa da duhne." Prenosi ga Muslim u svom Sahihu. A Imam Ahmed prenosi da je 'Abdullah ibn 'Amr rekao: (217) Jedan od beduina upitao je: "O Allahov Poslani~e, {ta je to Sûr?" On odgovori: "Rog u koji }e se puhnuti."


A kad Ibrahim re~e ocu svome Azeru: "Zar kumire smatra{ bogovima?! Vidim da ste i ti i narod tvoj u pravoj zabludi." /74/ i Mi pokazasmo Ibrahimu carstvo nebesa i Zemlje da bi ~vrsto vjerovao. /75/ ...i kad nastupi no}, on ugleda zvijezdu i re~e: "Ovo je Gospodar moj!" A po{to za|e, re~e: "Ne volim one koji zalaze!" /76/ A kad ugleda Mjesec kako izlaz , re~e: "Ovo jeGospodar moj!" A po{to za|e, On re~e: "Ako me Gospodar moj na pravi put ne uputi, bit }u sigurno jedan od onih koji su zalutali." /77/

i

!

i

A kad ugleda Sunce kako se ra|a, on uzviknu: "Ovo je Gospodar moj, ovo je najve}e " - A po{to za|e, on re~e: "Narode moj, ja nemam ni{ta s tim {to vi Njemu druge ravnim smatrate! /78/ Ja okre}em l ce svoje, kao pravi vjernik, prema Onome Koji je nebesa i Zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju!" /79/

Postoji razilaènje o pitanju imena oca Ibrahima,

a.s., da li se on zvao Azer ili Tarih, kako to spominju oni koji se bave porijeklom. Ibn-Dèrir kaè da je ispravno mi{ljenje onih koji kaù da je njegovom ocu bilo ime Azer. A zatim je poku{ao usaglasiti ova dva mi{ljenja, pa kaè da postoji mogu}nost da je on imao dva imena, kao mnogi ljudi, ili da mu je jedno od ova dva imena bilo nadimak, i ovo je njegovo mi{ljenje dobro i jako, a Allah najbolje zna. U ajetu se govori da je Ibrahim, a.s., savjetovao svoga oca da ne oboàva kipove i to mu zabranjivao, ali se on toga nije kanio. "A kad Ibrahim re~e ocu svome Azeru: 'Zar kumire smatra{ bogovima?!'", tj. zar kip smatra{ bogom koga }e{ oboàvati mimo Allaha. "Vidim da ste i ti i narod tvoj", koji slijedi tvoj put "u pravoj zabludi", tj. da tumarate i uop}e ne znate kuda idete. Nego se nalazite u zabuni i neznanju, kao {to Allah, d`.{., kaè: “Spomeni, u Knjizi, Ibrahima! On je bio istinoljubiv, vjerovjesnik. Kada je rekao ocu svome: "O o~e moj, za{to se klanja{ onome koji niti ~uje niti vidi, niti moè i od kakve koristi biti? O o~e moj, meni dolazi znanje, a ne tebi; zato mene slijedi, i ja }u te na pravi put uputiti; o o~e moj, ne klanjaj se {ejtanu, {ejtan je Svemilosnom uvijek neposlu{an; o o~e moj, bojim se da te od Svemilosnom ne stigne kazna, pa da bude{ {ejtanu drug" - otac njegov je rekao: "Zar ti mrzi{ boànstva moja, o Ibrahime? Ako se ne okani{, zbilja }u te kamenjem potjerati, zato me za dugo vrijeme napusti!" "Mir tebi!" - re~e Ibrahim. "Molit }u Gospodara svoga da ti oprosti, jer On je vrlo dobar prema meni. I napustit }u i vas i sve one kojima se mimo Allaha klanjate i klanjat

}u se svom Gospodaru; nadam se da ne}u biti nesretan u klanjanju Gospodaru mome." (19:41-48) Ibrahim, a.s., molio je za oprost svome ocu cijelog njegovog ìvota. Me|utim, kada je on umro u {irku i Ibrahimu to postalo jasno, on je prestao moliti za njegov oprost i odrekao ga se. Kao {to Allah, d`.{., kaè: "A {to je Ibrahim traìo oprosta za svoga oca - bilo je samo zbog obe}anja koje mu je dao. A ~im mu je bilo jasno da je on Allahov neprijatelj, on ga se odrekao. Ibrahim je doista bio pun saàljenja i obazriv." (9:114)

"I Mi pokazasmo Ibrahimu carstvo nebesa i Zemlje", tj. Mi mu obja{njavamo na~in dokaza Allahove, d`.{., jedno}e dok posmatra nebesa i Zemlju i ostala stvorenja u Njegovom carstvu, i da nema drugog Boga osim Njega i da je On jedini Gospodar. "...da bi ~vrsto vjerovao", tj. Mi mu to pokazujemo da bi on znao i bio ~vrsto uvjeren. "I kad nastupi no}", tj. kada ga prekri i zakloni no}, "on ugleda zvijezdu i re~e: Ovo je Gospodar moj!" A po{to za|e, re~e: "Ne volim one koji zalaze!" Katade veli: "On je znao da je njegov Gospodar vje~an i da ne nestaje." "A kad ugleda Mjesec kako izlazi, re~e: Ovo je Gospodar moj!" A po{to za|e, On re~e: "Ako me Gospodar moj na pravi put ne uputi, bit }u sigurno jedan od onih koji su zalutali." A kad ugleda Sunce kako se ra|a, on uzviknu: "Ovo je Gospodar moj, ovo je najve}e!", tj. po svom obimu od zvijezde i mjeseca i vi{e svijetli. "A po{to za|e, on re~e: "Narode moj, ja nemam ni{ta s tim {to vi Njemu druge ravnim smatrate!" "Ja okre}em lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome Koji je nebesa i Zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju!", tj. Njega iskreno vjerujem i samo njemu ibadet ~inim. "...prema Onome Koji je nebesa i Zemlju stvorio", tj. Koji ih je stvorio, bez prethodnog sli~nog primjera. "...kao pravi vjernik", tj. okre}u}i se od {irka ka tevhidu. Zato Allah, d`.{., kaè: "Ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju!"

Mufesiri se razilaze u tome da li je ovo Ibrahim, a.s., ~inio promi{ljaju}i ili samo polemi{u}i sa svojim narodom. Ta~no je to da je Ibrahim, a.s., u svemu ovome samo vodio polemiku sa svojim narodom, obja{njavaju}i im pogre{nost oboàvanja ikona i kipova, {to su oni ~inili. Na prvom im je mjestu objasnio, na primjeru svoga oca, gre{ku u oboàvanju kipova na Zemlji, koji su imali likove meleka na nebu kako bi im oni posredovali kod Svemogu}eg Tvorca. Jer oni su sebe smatrali daleko ispod toga da direktno Njega oboàvaju, pa su do Njega posredovali preko meleka koje su oboàvali, a koji bi njima od Njega traìli opskrbu, pomo} i drugo {to im je bilo potrebno. Zatim im je objasnio neispravnost oboàvanja sedam plove}ih planeta; a to su: Mjesec, Merkur, Venera, Sunce, Mars, Jupiter i Saturn. A


najsvjetlije i naj~asnije, kod njih, bilo je Sunce, zatim Mjesec, zatim Venera. Ibrahim, a.s., prije svega je objasnio da Venera ne zasluùje da bude oboàvana, jer je ona pot~injena i ome|ena odre|enim kretanjem i nije u stanju od njega odstupiti niti lijevo niti desno, niti moè bilo {ta sama uraditi. Nego je ona jedna od planeta koju je Allah, d`.{., stvorio svijetlom, svakako zbog Svoje velike mudrosti u tome. Isti je slu~aj i sa Mjesecom, Suncem i ostalim planetama. Nakon {to je dokazao da boànstvo ne moè biti osobina ove tri planete koje su najsvjetlije na {to ljudsko oko moè pasti i nakon {to se to dokazalo nepobitnim dokazom, "on re~e: Narode moj, ja nemam ni{ta s tim {to vi Njemu druge ravnim smatrate!", tj. ja nemam ni{ta sa njihovim oboàvanjem niti ih uzimam za za{titnike. Pa ako su oni bogovi, recite im da mi svi zajedno naude, ako su u stanju, i sa tim nimalo nemojte oklijevati. "Ja okre}em ce svoje, kao pravi vjernik, prema Onome Koji je nebesa i Zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju!", tj. ja oboàvam Tvorca ovih stvari, Onoga Koji ih je izumio, pot~inio, podredio i Koji ih odràva. Onoga u îjoj je vlasti sve {to postoji i Koji je Tvorac, Gospodar, Vlasnik i Bog svega. Kao {to Allah, d`.{., kaè:

li

,

"Gospodar va{ je Allah, Koji je nebesa i Zemlju u {est vremenskih razdoblja stvorio, a onda se nad 'Ar{em uzvisio; On tamom no}i prekriva dan, koja ga u stopu prati, a Sunce i Mjesec i zvijezde pokoravaju se Njegovoj volji. Samo On stvara i upravlja! Uzvi{en neka je Allah, Gospodar svjetova!" (7:54) Jer, kako bi Ibrahim, a.s., bio promatra~ u ovom slu~aju, kad je Allah, d`.{., govore}i o njemu rekao: "Mi smo jo{ prije Ibrahimu razboritost dali i dobro smo ga poznavali. Kad on ocu svome i narodu svome re~e: Kakvi su ovo kumiri kojima se i dan i no} klanjate?" (21:51-52)

"Ibrahim je bio primjer ~estitosti, pokoran Allahu, pravi vjernik, nije druge smatrao Allahu ravnim, i bio je zahvalan na blagodatima Njegovim; On je njega izabrao i na pravi put izveo, i Mi smo mu sa~uvali lijep spomen na ovom svijetu, a na onom }e svijetu, doista, biti me|u onima dobrim. Poslije smo tebi objavili: Slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu on nije Allahu drugesmatrao ravnim!" (16:120-123)

El-Buhari i Muslim prenose od Ebu-Hurejrea da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (218) "Svako se dijete ra|a u fitretu (uro|enoj vjeri u jednog Boga)." U Muslimovom Sahihu prenosi se od 'Ijada ibn Hammada da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Allah, d`.{., rekao je: "Ja sam stvorio Svoje robove u pravoj vjeri (hunefa')." Ako je ovo stanje ostalih stvorenja, pa kako moè Ibrahim, a.s., kojeg je Allah, d`.{., u~inio primjerom ~estitosti, pokornim i pravim

vjernikom, i nije bio od onih koji Allahu pripisuju druga, pa kako onda u ovom slu~aju on moè biti promatra~. Naprotiv, on je, bez imalo sumnje, najpre~i od ljudi, nakon Poslanika, s.a.v.s., da njegova priroda i narav budu ispravni i neiskrivljeni. A da on u ovom slu~aju nije bio onaj koji je zapo~eo polemiku, potvr|uju i Allahove, d`.{., rije~i:

i narod se njegov s njim raspravljao. "Zar da se sa mnom raspravljate o Allahu, a On je mene uputio?" - re~e on. "Ja se ne bojim onih koje vi Njemu ravnim smatrate, bit }e samo ono {to Gospodar moj bude htio. Gospodar moj znanjem svojim obuhvata sve. Za{to se ne urazumite?/80/ A kako bih se bojao onih koje s Njime izjedna~u ete kada se vi ne bojite {to Allahu druge ravnim smatrate, iako vam On za to nije nikakav dokaz dao? I znate li vi ko }e, mi ili vi, biti siguran? /81/

j ,

Bit }e sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogobo{tvom ne mije{aju: oni }e biti na pravom putu." /82/ To su dokazi Na{i koje dadosmo Ibrahimu za narod njegov. Mi vi{e stepene dajemo onima kojima Mi ho}emo. Gospodar tvoj je, uistinu, mudar i sveznaju}i. /83/

Allah, d`.{., obavje{tava nas o Svom miljeniku

Ibrahimu, a.s., da je on, kada ga je njegov narod poku{ao razuvjeriti u pogledu tevhida, koji je on zagovarao, jer su se povodili za pojedinim sumnjama, rekao: "Zar da se sa mnom raspravljate o Allahu, a On je mene uputio?" - re~e on, tj. vi se sa mnom raspravljate o Allahu i da nema drugog Boga osim Njega, a On mi je pokazao istinu i uputio me k njoj i ja sam siguran u to. Pa kako da se, onda, obazirem na va{e neta~ne tvrdnje i neosnovane sumnje? "Ja se ne bojim onih koje vi Njemu ravnim smatrate, bit }e samo ono {to Gospodar moj bude htio", tj. jedan je od dokaza neispravnosti va{ih tvrdnji to da bogovi koje vi oboàvate nisu u stanju u~initi ni{ta i ja ih se uop}e ne bojim. A ako su oni u stanju bilo {ta uraditi, pa neka to u~ine prema meni i to {to prije. "...bit }e samo ono {to Gospodar moj bude htio", tj. niko


ne moè nanijeti {tetu niti koristiti osim Allaha, d`.{. "Gospodar moj znanjem Svojim obuhvata sve", tj. Svojim znanjem je obuhvatio sve {to postoji i Njemu se ni{ta ne moè sakriti. "Za{to se ne urazumite?" - u onome {to sam vam objasnio. Zar ne}ete shvatiti da su va{i bogovi la`ni, te se kaniti njihovog oboàvanja? Ovaj dokaz Ibrahima, a.s., sli~an je dokazu Huda, a.s., za koga Allah, d`.{., kaè:

,

j

"O, Hude" - govorili su oni - "nisi nam nikakav dokaz donio, i mi na samu tvoju rije~ ne}emo napustiti boànstva na{a, mi tebi ne vjerujemo. Mi kaèmo samo to da te je neko boànstvo na{e zlom pogodilo." "Ja pozivam Allaha za svjedoka" - re~e on - "a i vi posvjedo~ite da ja nemam ni{ta s tim {to vi druge Njemu ravnim smatrate, pored Njega; i zato svi zajedno protiv mene lukavstvo smislite i nimalo mi vremena ne dajte ja se uzdam u Allaha, u moga i va{eg Gospodara! Nema ni jednog ìvog bi}a koje nije u vlasti Njegovoj; Gospodar moj zaista postupa pravedno." (11:53-56) "A kako bih se bojao onih koje s Njime izjedna~ujete", tj. kako bih se bojao ovih kipova? - "kada se vi ne bojite {to Allahu druge ravnim smatrate, iako vam On za to nije nikakav dokaz dao?" Kao {to Allah, d`.{., u drugom ajetu kaè: "To su samo imena koja ste im vi i preci va{i nadjenuli, Allah o njima nikakav dokaz nije poslao..." (53:23) "I znate li vi, ko }e - mi ili vi - biti siguran?", tj. ko je od nas dvoje ispravniji i ko je pre~i da se osje}a sigurnim od Allahove, d`.{., kazne. Da li je to onaj ko oboàva Onoga Koji donosi korist i {tetu, ili onaj ko oboàva onoga koji niti {tetu nanosi a niti koristi, bez ikakva dokaza za to? Ovdje Allah, d`.{., preuzima odgovor na Sebe pa kaè: "Bit }e sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogobo{tvom ne mije{aju: oni }e biti na pravom putu", tj. oni koji budu samo Njega iskreno oboàvali ne pripisuju}i mu nikakva druga, oni }e biti smireni i sigurni na Sudnjem danu i upu}eni i na ovom i na onom svijetu.

El-Buhari prenosi od Abdulaha ibn Mes'uda, r.a., koji kaè: (219) Kada je objavljen ovaj ajet: "...i vjerovanje svoje s mnogobo{tvom ne mije{aju", njegovi su drugovi rekli: "A ko to od nas nije sebi nepravdu u~inio?" (shvataju}i rije~ zulm - kao: nepravda). Pa je objavljeno: "Zaista je mnogobo{tvo veliko nasilje." El-Buhari prenosi od Abdullaha280 (220) pa je rekao: Kada je si{ao ajet: "oni koji vjeru u i vjerovanje svoje s mnogobo{tvom ne mije{aju", to je bilo te{ko ljudima pa su rekli: "O Allahov Poslani~e, ima li iko od nas da nepravdu prema sebi ne ~ini?" Poslanik, s.a.v.s., odgovori: "To se ne odnosi na ono {to vi

j ,280 Abdullah ibn Mes'ud, r.a

.

mislite, zar niste ~uli rije~i Allahovog iskrenog roba (Lukmana): 'O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim: mnogobo{tvo je, zaista, velika nepravda.' (31:13) Nego se ovdje misli na {irk."

Imam Ahmed prenosi da je Dèrir ibn Abdullah rekao: (221) Mi smo jedan put iza{li sa Poslanikom, s.a.v.s., na put, pa - kada smo bili van Medine - ugledasmo jednog konjanika kako ide prema nama. Poslanik, s.a.v.s., tada re~e: "Kao da ovaj konjanik vas traì." ôvjek je do{ao do nas i nazvao selam, a mi mu uzvratili, pa ga je Poslanik, s.a.v.s., upitao: "Odakle dolazi{?" "Od svoje porodice, djece i svoga plemena" - odgovori on. Poslanik, s.a.v.s., re~e: "Kamo ide{?" "Idem do Poslanika, s.a.v.s." - re~e on. "Ve} si stigao do njega" - re~e Poslanik, s.a.v.s. On tada re~e: "O Allahov Poslani~e, pou~i me imanu!" Poslanik, s.a.v.s., re~e: "Da posvjedo~i{ da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, da obavlja{ namaz, daje{ zekat, posti{ ramazan i da had` obavi{." On tada re~e: "Svjedo~im." ôvjek je nakon toga krenuo, ali je prednja noga njegove deve upala u rupu {takora, te je posrnuo i pao. ôvjek je pao sa deve, pao na svoju glavu i na mjestu mrtav ostao. Allahov Poslanik, s.a.v.s., povikao je: "Dovedite mi tog ~ovjeka!" Do njega su sko~ili Ammar ibn Jasir i Huzafe ibn El- -Jeman, pa ga podigo{e u sjede}i poloàj, a zatim reko{e: "O Allahov Poslani~e, ve} je preselio!" Allahov Poslanik, s.a.v.s., tada se okrenu od njih, a nakon nekog vremena re~e im: "Zar niste primijetili kako se okre}em od ~ovjeka? Ja sam vidio dva meleka kako mu u usta trpaju dènetske plodove, pa sam saznao da je preselio gladan!" Zatim je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ovaj je ~ovjek jedan od onih za koje je Allah, d`.{., rekao: oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogobo{tvom ne mije{aju", a zatim je rekao: "Ponesite svoga brata!" Pa smo ga ponijeli do mjesta u kome je bilo vode, zatim ga ogasulili, umotali u }efine i odnijeli do kabura. Allahov Poslanik, s.a.v.s., pri{ao je na ivicu kabura i rekao: "Lijepo napravite zadubljenje na desnoj strani (lahd), a nemojte samo kopati, jer je 'lahd' na{, a (obi~no) kopanje obi~aj drugih."

A Ibn-Merdewejh prenosi da je Abdullah ibn Sahbere rekao: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (222) "Onaj kome bude dato pa se zahvali, ili mu ne bude dato pa se strpi, koji nepravdu u~ini pa se pokaje i zatraì oprost, i nad kim nepravda bude u~injena pa oprosti...", pa je u{utio Poslanik, s.a.v.s. Ashabi ga upita{e: "O Allahov Poslani~e, {ta je sa njim?" On odgovori: "Oni }e biti na pravom putu i bit }e sigurni."

"To su dokazi Na{i koje dadosmo Ibrahimu za narod njegov", tj. Mi smo njegov dokaz usmjerili protiv njih. Ovdje se misli na Allahove, d`.{., rije~i: "A kako bih se bojao onih koje s Njime izjedna~u ete kada se vi ne bojite {to Allahu


druge ravnim smatrate, iako vam On za to nije nikakav dokaz dao? i znate li vi ko }e, mi ili vi, biti siguran?" Allah, d`.{., potvrdio je istinitost njegovih rije~i pa je rekao: "Bit }e sigurni samo oni koji vjeru u i vjerovanje svoje s mnogobo{tvom ne mije{aju: oni }e biti na pravom putu." A zatim kaè: "To su dokazi Na{i koje dadosmo Ibrahimu za narod njegov. Mi vi{e stepene dajemo onima kojima Mi ho}emo. Gospodar tvoj je, uistinu, mudar i sveznaju}i", tj. mudar u svemu {to kaè i uradi, dobro zna koga }e uputiti a koga }e u zabludu odvesti.

j

... i Mi mu poklonismo Ishaka i Ja'kuba; i svakog uputismo - a Nuha smo jo{ prije uputili - i od potomaka njegovih Davuda, i Sulejmana, i Ejjuba, i Jusufa, i Musaa, i Haruna - eto, tako Mi nagra|ujemo one koji dobra djela ~ine -/84/

l

i Zekerijjaa, i Jahjaa, i Isaa, i Iljasa - svi oni su bili dobri -/85/ i Ismaila, i El-Jese'a i Junusa i Luta - i svima smo prednost nad svijetom ostalim dali -/86/ i neke pretke njihove i potomke njihove i bra}u njihovu - njih smo odabrali i na pravi put im ukazali. /87/ To je Allahovo uputstvo na koje On ukazuje onima kojima ho}e od robova Svojih. A da suoni druge Njemu ravnim smatrali, sigurno bi im propalo ono {to su ~inili. /88/ To su oni kojima smo Mi knjige i mudrost i vjerovjesni{tvo dali. Pa ako ovi u to ne vjeruju, Mi smo time zaduìli ljude koji }e u to vjerovati. /89/ Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov pravi put. Reci: "Ja od vas ne traìm nagradu za Kur'an, on je samo pouka svjetovima." /90/

Allah, d`.{., spominje nam da je Ibrahimu, nakon

{to je bio u poodmaklim godinama i izgubio nadu u potomstvo - i on i njegova èna Sara - darovao sina Ishaka. Njemu su do{li meleki koji su bili na putu za narod Lutov i obradovali ih Ishakom, pa se njegova èna iznenadila i rekla: "Jadna ja, zar da rodim ovako stara, a i ovaj je moj mu` star. Ovo je zaista ne{to neobi~no!" "Zar se ~udi{ Allahovoj mo}i?" - reko{e oni - "Allahova milost i blagoslovi Njegovi su na vama, obitelji vjerovjesni~koj. On je dostojan hvale i On je plemenit!" (11:72-73) Allahove, d`.{., rije~i: "I Mi mu poklonismo Ishaka i Ja'kuba; i svakog uputismo", predstavljaju radosnu vijest Ibrahimu, a.s., da }e on imati porod. Kao {to Allah, d`.{., u drugom ajetu kaè:

"I obradovali smo ga Ishakom, vjerovjesnikom i ~ovjekom dobrim." (37:12) Ovo je jo{ potpunija radosna vijest i jo{ ve}a blagodat. Na drugom mjestu Allah, d`.{., veli: "...i Mi je obradovasmo Ishakom, a poslije Ishaka Ja'kubom..." (11:71) Tj. za vrijeme va{eg ìvota tom}e se djetetu roditi dijete, koje }e vas mnogo obradovati, kao {to vas je obradovalo ra|anje njegovog oca. Pa je donesena radosna vijest o Ishaku i o njegovom djetetu Ja'kubu. To je bila nagrada i utjeha Ibrahimu, a.s., koji je bio napustio svoj narod, ostavio ih i oti{ao od njih. On je u~inio hid`ru iz svog mjesta uputiv{i se istinskom oboàvanju Allaha, d`.{., bilo gdje na Zemlji. Allah, d`.{., nadoknadio mu je gubitak svoga naroda i porodice, tako {to mu je podario dobru djecu, njegovo potomstvo i u njegovoj vjeri. Kao {to Allah, d`.{., kaè: "I Po{to napusti njih i one kojima su se, mimo Allaha, klanjali, Mi mu Ishaka i Ja'kuba darovasmo, i obojicu vjerovjesnicima u~inis-mo." (19: 49)

"...a Nuha smo jo{ prije uputili" - svaki od njih dvojice ima posebno velike odlike. [to se ti~e Nuha, a.s., Allah, d`.{., potopio je sve stanovnike Zemlje izuzev onih koji su njemu povjerovali, i oni su mu se pridruìli u la|i. Allah, d`.{., u~inio je produètak ~ovje~anstva u njegovom potomstvu. Zato su svi ljudi danas od njegovog potomstva. A {to se ti~e miljenika Ibrahima, a.s., Allah, d`.{., nakon njega nije poslao nijednog poslanika a da nije bio iz njegovog potomstva. Kao {to Allah, d`.{., kaè:

"...i potomcima njegovim vjerovjesni{tvo i Knjigu dali." (29:27)

"...I nekima od potomaka njihovih vjerovjesni{tvo dali..." (57:26) "i od potomaka njegovih", tj. i uputili smo od potomaka njegovih, "Davuda, i Sulejmana, i Ejjuba, i Jusufa, i Musaa, i Haruna - eto, tako Mi nagra|ujemo one koji dobra dje a ~ine - i Zekerijjaa, i Jahjaa, i Isaa, i Iljasa - svi oni su bili dobri - i Ismaila, i El-Jese'a i Junusa i Luta - i svima smo


prednost nad svijetom ostalim dali ", a jasno je da se zamjenica odnosi najprije na Nuha, jer je on najbliè spomenut, i oko toga nema nikakve nejasno}e. To je i Ibn-Dèrirov izbor. A mi{ljenje da se zamjenica odnosi na Ibrahima, jer je o njemu rije~, isto tako je veoma prihvatljivo. Ali, u tom slu~aju, postavlja se Lut kao problem, jer on nije od potomaka Ibrahima, nego njegovog brati}a Harana, sina Azerovog. Izuzev, ako se uzme da i on, u globalu, spada u njegov porod. Kao {to je to slu~aj sa Allahovim, d`.{., rije~ima: “Vi niste bili prisutni kada je Ja'kubu smrtni ~as do{ao i kada je sinove svoje upitao: "Kome }ete se, poslije mene, klanjati?" - "Klanjat }emo se" - odgovorili su - "Bogu tvome Bogutvojih predaka Ibrahima i Ismaila i Ishaka, Bogu jednome! I mi se Njemu pokoravamo!" (2:133) Ismail je, njegov amidà, tj. amidà Ja'kuba, dakle, ubrojan me|u njegove pretke. A u spominjanju Isaa, a.s., me|u potomcima Ibrahima, ili Nuha po drugom mi{ljenju, dokaz je da sestri}i ulaze u potomstvo ~ovjeka. Jer, Isa, a.s., pripisuje se Ibrahimu, a.s., po njegovoj majci Merjemi, a.s., jer on nije imao oca. A u Buharijinom Sahihu stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao Hasanu, sinu Alijinom: (223) "Zaista je ovaj moj sin prvak, i ja se nadam da }e Allah, d`.{., preko njega pomiriti dvije velike skupine muslimana." Poslanik, s.a.v.s., nazvao ga je sinom, {to potvr|uje da on ulazi u potomstvo.

,

"...i neke pretke njihove, i potomke njihove, i bra}u njihovu..." Allah, d`.{., ovdje spominje njihove pretke, potomke i bra}u i da su odlikovanje i uputa obuhvatili sve njih. Zato Allah, d`.{., kaè: "...njih smo odabrali i na pravi put im ukazali." "To je Allahovo uputstvo, na koje On ukazuje onima kojima ho}e od robova Svojih", tj. to se s njima desilo samo Allahovom pomo}i i Njegovom uputom. "A da su oni druge Njemu ravnim smatrali, sigurno bi im propalo ono {to su ~inili." Ovim se ajetom nagla{ava opasnost {irka i potreba velike opreznosti u stvarima koje do njega dovode.

"To su oni kojima smo Mi knjige i mudrost i vjerovjesni{tvo dali", tj. Mi smo im podarili sve te blagodati iz milosti prema ljudima i samilosti prema svim stvorenjima. "Pa ako ovi u to ne vjeruju", tj. ako stanovnici Meke ne vjeruju u Knjigu, mudrost i poslanstvo, i ako u to ne vjeruju ostali ljudi na Zemlji, Arapi, nearapi i kitabije, "Mi smo time zaduìli ljude", tj. muhadìre, ensarije i njihove sljedbenike do Sudnjeg dana, "koji }e u to vjerovati", tj. koji ni{ta od toga ne}e poricati, niti jedno jedino slovo odbacivati. Allaha, d`.{., molim da nas, Svojom milo{}u i dare`ljivo{}u, u~ini od onih koji vjeruju.

Zatim Allah, d`.{., obra}aju}i se Svome robu i poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., kaè: "Njih", tj. spomenute poslanike, zajedno sa onima koji su im pridodati od njihovih o~eva, potomaka i bra}e, "...

Allah je uputio", tj. oni su sljedbenici upute, a ne neko drugi, "zato slijedi njihov pravi put". Ako je ovo naredba Poslaniku, s.a.v.s, njegov ummet ga, svakako, slijedi u onome {to im donosi od propisa i naredbi. Reci: "Ja od vas ne traìm nagradu za Kur'an", tj. ja od vas ne traìm nagradu za moje dostavljanje Kur'ana vama i ja od vas ni{ta ne traìm, "on je samo pouka svjetovima", tj. da se njime opomenu, pa se izbave iz sljepila zablude u uputu, iz grijeha na pravi put i iz nevjerstva u iman.

Oni ne poznaju Allaha kako treba - kad govore: "Ni jednom ~ovjeku Allah nije ni{ta objavio!" Reci: "A ko je objavio Knjigu koju je donio Musa kao svjetlo i putokaz ljudima, koju na listove stavljate i pokazujete, a mnogo i krijete , i pou~avate se onome {to ni vi ni preci va{i niste znali?" Reci: "Allah!" Zatim ih ostavi neka se laìma svojim zabavljaju. /91/ A ova Knjiga, koju objavljujemo, bla-goslovljena je, ona potvr|u e onu prije nje da opominje{ Meku i ostali svijet. A oni koji u onaj svi et vjeruju - vjeruju i u nju o namaz ma svojim brigu brinu /92/

j

j ii .

Allah, d`.{., kaè da oni nisu dostojno Allaha

veli~ali kada su Njegove poslanike, koji su im poslati, la`nim smatrali. Ovaj se ajet odnosi na Kurej{ije koji su poricali poslanstvo Muhammeda, s.a.v.s., zato {to je on ~ovjek. Kao {to Allah, d`.{., kaè: "Za{to je ~udno ljudima {to Mi objavljujemo jednom izme|u njih: 'Opominji ljude!'" (10:2) A ovdje kaè: Oni ne poznaju Allaha kako treba - kad govore: "Ni jednom ~ovjeku Allah nije ni{ta objavio!" Allah, d`.{., kaè: Reci: "A ko je objavio Knjigu koju je donio Musa kao svjetlo i putokaz ljudima", tj. reci, o Muhammede, ovima koji pori~u da je bilo koja knjiga objavljena od Allaha, u odgovoru na njihovo uop}eno nijekanje, utvr|ivanjem jedne pojedinosti koja ih obavezuje: "A ko je objavio Knjigu koju je donio Musa" - to je Tevrat, za koji vi, a i svi drugi, znaju da je objavljen od Allaha Musau sinu 'Imranovu kao svjetlost i uputa ljudima. Tj. da se njime koriste prilikom razja{njavanja nepoznatih stvari i rasvjetljavanja tame sumnji. "koju


na listove stavljate i pokazujete, a mnogo i krijete", tj. ~ije dijelove na listove ispisujete iz originalnog primjerka koji je u va{im rukama, i pone{to od toga iskrivljujete, mijenjate i pogre{no tuma~ite, shodno va{im èljama, a zatim kaète da je to od Allaha, a ono nije od Allaha. "i pou~avate se onome {to ni vi ni preci va{i niste znali?", tj. ko je objavio Kur'an, u kome vas Allah, d`.{., pou~ava vijestima onih koji su bili prije vas, obavje{tava o onome {to }e se tek desiti, a sve to vi niste poznavali, ni vi ni o~evi va{i. Katade veli da se to odnosi na mu{rike me|u Arapima.281

Reci: "Allah!" Ibn-'Abbas kaè: tj. reci: ”Allah ga je objavio", i ovo je jedini mogu}i tefsir ovog ajeta, a ne kako to tuma~e poneki od kasnijih mufesira, da rije~i: Reci: "Allah!" zna~e: Neka se tvoje obra}anje njima svede samo na rije~ Allah. Me|utim, po ovom se tuma~enju nare|uje izgovor samo jedne rije~i, bez konstrukcije, a izgovor samo jedne rije~i u arapskom jeziku ne zna~i ni{ta, te ju je bolje ne izgovoriti.282 "Zatim ih ostavi neka se laìma svojim zabavljaju", tj. a zatim ih ostavi u njihovom neznanju i zabludi neka se zabavljaju, dok im od Allaha smrt ne do|e, pa }e onda znati da li }e oni ili Allahovi iskreni robovi sretno zavr{iti. "A ova Knjiga", tj. Kur'an, "koju objavljujemo, blagoslovljena je, ona potvr|uje onu prije nje da opominje{ Meku i ostali svijet", tj. od arapskih plemena i ostalih grupacija ljudi, Arapa i nearapa. Kao {to Allah, d`.{., kaè: "Neka je uzvi{en Onaj Koji robu Svome ob-javljuje Kur'an da bi svjetovima bio opomena." (25:1) A El-Buhari i Muslim prenose hadis u kome se kaè da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (224) "Meni je dato pet stvari koje nisu date ni jednom poslaniku prije mene", i izme|u ostalog je spomenuo: "Svaki je poslanik bio slat samo svome narodu, a ja sam poslat svim ljudima." Zato Allah, d`.{., kaè: "A oni koji uonaj svi et vjeruju - vjeruju i u nju", tj. svako ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan vjeruje u ovu mubarek Knjigu koju smo ti objavili, o Muhammede, tj. Kur'an. "i o namaz ma svojim brigu brinu", tj. oni namaze koji su im propisani, u njima odre|enom vremenu obavljaju.

j

i

281 Postoji mišljenje da je ovaj ajet objavljen dva puta. Jedanput u Meki upućen mušricima ako se radi o kiraetu "jedž-alunehu", a drugi put u Medini sa harfom ta (tedžalunehu) i odnosi se na jevreje. 282 Ovo je neoboriv dokaz za one koji još i danas tvrde da je dozvoljeno izgovarati samo riječ Allah, Allah, Allah u njihovim zikrovima koji nemaju osnova u sunnetu. Oni kao dokaz za to uzimaju ovaj ajet gdje se kaže: Reci: "Allah", iako je ova rečenica u ovom ajetu došla kao odgovor riječima: Reci: "Ko je objavio Knjigu sa kojom je došao Musa?", pa je onda kao odgovor na to došla rečenica: Reci: "Allah!", tj. reci: Allah ju je objavio. Pa kakve veze ima ovaj ajet sa njihovim dokazivanjem da je dozvoljeno zikr činiti samo sa izgovorom riječi Allah, bez dodatka neke druge riječi, kao što je: Allah Azim (Allah je veliki), Allah Kerim (Allah je darežljiv) i sl. Međutim, to je slučaj sa onima koji praktikuju novotarije, jer se oni povode za svojim željama i strastima u svemu što uvode u vjeru.

i

i

Ko je nepravedniji od onoga koji la` o Allahuiznosi ili koji govori: "Objavljuje mi se" - a ni{ta mu se ne objavljuje, ili koji kaè: "I ja }u re}i isto onako kao {to Allah objavljuje." A da ti je vidjeti nevjernike u smrtnim mukama, kada meleki budu ispruìli ruke svoje prema njima: "Spasite se ako moète! Od sada }ete neizdr`ljivom kaznom biti ka`njeni zato {to ste na Allaha ono {to nije istina iznosili i {to ste se prema dokazima Njegovim oholo pona{ali." /93/ A do}i }ete nam pojedina~no, onakvi kakve smo vas prvi put stvorili, napustiv{i dobra koja smo vam bili darovali. "Mi ne vidimo s vama boànstva va{a koja ste Njemu ravnim smatrali, pokidane su veze me|u vama i nema vam onih koje ste posrednicima dràli." /94/

Allah, d`.{., kaè: "Ko je nepravedniji od

onoga koji la` o Allahu iznosi", tj. nema niko nepravedniji od onoga ko na Allaha laè, te Mu pripisuje druga ili dijete. Ili tvrdi da ga je Allah poslao ljudima, a to nije istina. Zato Allah, d`.{., kaè: "ili koji govori: Objavljuje mi se - a ni{ta mu se ne objavljuje", 'Ikrime i Katade vele da je ovaj ajet objavljen u vezi sa la{cem Musejlemom. "ili koji kaè: I ja }u re}i isto onako kao {to Allah objavljuje", tj. on se suprotstavlja onome {to Allah objavljuje izmi{ljaju}i i bez ikakva osnova. Kao {to Allah, d`.{., kaè:

“Kada im se rije~i Na{e kazuju, govore: "Ve} smo ~uli! Da ho}emo, i mi bismo tako ne{to rekli"; (8:31) "A da ti je vidjeti nevjernike u smrtnim mukama, kada meleki budu ispruìli ruke svoje prema njima: Izvadite svoje du{e!", tj. meleki }e ih udarati u smrtnim tegobama sve dok im du{e ne iza|u iz njihovih tijela. To zbog toga {to kada nevjernik bude na samrti meleki ga obavijeste o kazni, patnji, okovima, vatri, paklu i srd`bi silnog Gospodara, pa njegova du{a ne poslu{a nare|enje, nego se raspr{i po cijelom tijelu i odbije izlazak. Tada ga meleki po~nu tu}i, sve dok njegova du{a ne iza|e iz


njegovog tijela govore}i im: "Izvadite svoje du{e! Od sada }ete neizdr`ljivom kaznom biti ka`njeni zato {to ste na Allaha ono {to nije istina iznosili, i {to ste se prema dokazima Njegovim oholo pona{ali", tj. vi }ete danas potpuno ponièni biti, kao {to ste lagali na Allaha i oholo odbijali Njegove dokaze i okretali se od Njegovih poslanika.

"A do{li ste nam pojedina~no, onakvi kakve smo vas prvi put stvorili", tj. njima }e se na Dan proìvljenja re}i: Mi smo vas ponovo oìvili kao {to smo vas i prvi put stvorili, a vi ste to smatrali dalekim i nemogu}im "napustiv{i dobra koja smo vam bili darovali". Tj. ostavili ste iza sebe sve {to ste stekli na dunjaluku. El-Buhari prenosi hadis u kojem se kaè da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (225) "ôvjek vi~e: 'Moj imetak, moj imetak!' A da li je i{ta od tvog imetka tvoje osim onog {to si pojeo, no{njom poderao i kao sadaku podijelio, pa ga ovjekovje~io, a sve {to je mimo toga, ti }e{ oti}i i ostaviti drugima." "Mi ne vidimo s vama boànstva va{a koja ste Njemu ravnim sma-trali", ovo je njima ukor i prezir za ono {to su na dunjaluku uzimali ravnim Allahu, od kipova i drugog, misle}i da }e im oni koristiti u njihovom ìvotu i nakon njihove smrti, ako proìvljenja uop}e bude. Pa kada nastupi Sudnji dan, veze sa njima }e im se pokidati i daleko }e od njih biti oni koje su oni izmi{ljali (kao bogove). Tada }e ih Allah, d`.{., pozvati pred svim stvorenjima: "Gdje su oni kojima ste se klanjali, a niste Allahu: mogu li vam pomo}i, a mogu li i sebi pomo}i?" (36:92-93) Zato ovdje kaè: "Mi ne vidimo s vama boànstva va{a..." Zatim kaè: "pokidane su veze me|u vama". "...i nema vam onih...", tj. ostavili su vas oni "koje ste posrednicima dràli". Kao {to Allah, d`.{., kaè:

i

"Pozovite boànstva va{a!" - re}i }e im se, pa }e ih oni pozvati, ali im se ona ne}e odazvati, i patnju }e do` vjeti i zaàlit }e {to na pravom putu nisu bili. (28:64)

Allah ~ini da zrnje i ko{pice proklijaju. On iz neìva izvodi ìvo, iz ìva neìvo; to vam je, eto, Allah, pa kuda se onda odme}ete? /95/ On ~ini da zora svi}e, On je no} odredio za po~inak, a Sunce i Mjesec za ra~unanje vremena; to je odredba Silnoga, Sveznaju}eg. /96/

On vam je stvorio zvijezde da se po njima u mraku upravljate, na kopnu i moru. -Mi potanko obja{njavamo znamenja Na{a ljudima koji znaju. /97/

Allah, d`.{., obavje{tava nas da je On Taj Koji ~ini

da zrna i ko{pice u zemlji raspuknu, pa iz njih ni~e razno bilje i plodovi, razli~itih boja, oblika i okusa. Rije~i: "On iz neìva izvodi ìvo, z ìva neìvo", poja{njenje su rije~ima: "Allah ~ini da zrnje i ko{pice proklijaju", tj. On iz ko{pica i zrnja koje li~i mrtvoj materiji izvodi ìvo bilje. Ili kao {to je neko rekao: izvodi koko{ iz jajeta i obratno. Drugi, opet, kaù: izvodi dobro i hairli dijete od lo{eg roditelja i obratno. Sve se to moè uzeti u obzir. "to vam je, eto, Allah", Onaj Koji sve ovo ~ini je samo Allah i niko drugi, "pa kuda se onda odme}ete?", tj. kako, onda, ostavljate istinu a prihvatate neistinu i drugog pored Allaha oboàvate? "On ~ini da zora svi}e, On je no} odredio za po~inak", tj. u~inio je tamnom, da bi se u njoj sva stvorenja smirila. Kao {to Allah, d`.{., kaè: "Tako mi no}i kada tmine razastre" (102:1).

i

"...a Sunce i Mjesec za ra~unanje vremena"; tj. oni se kre}u po strogo ustaljenom i precizno odre|enom sistemu, koji se ne mijenja niti se remeti. Svako od njih ima svoje odre|ene poloàje koje slijedi ljeti i zimi, {to prouzrokuje razliku u duìni i kratko}i dana i no}i. Kao {to Allah, d`.{., kaè: "On je Sunce izvorom svjetlosti u~inio, a Mjesec sjajnim i poloàje mu odredio..." (10:5) "to je odredba Silnoga, Sveznaju}eg", tj. sve je to po odredbi Svemogu}eg, Kome se niko ne moè su-protstaviti niti Mu proturje~iti, koji sve zna, i ~ijem znanju ne promi~e ni koliko zrno goru{ice niti na nebesima niti na Zemlji. A Allah, d`.{., veoma ~esto govori o stvaranju no}i i dana, Sunca i Mjeseca, i zavr{ava rije~ima o snazi i znanju. Kao {to se to vidi iz Allahovih, d`.{., rije~i: "A nebo najbliè sjajnim zvijezdama smo ukrasili i nad njima Mi bdijemo. To je odredba Silnoga i Sveznaju}eg", (41:12) kao {to se to ponavlja na vi{e mjesta u Kur'anu. "On vam je stvorio zvijezde da se po njima u mraku upravljate, na kopnu i moru." Pojedini iz generacije selefa rekli su: "Ko u zvijezdama bude vjerovao osim tri stvari, on je pogrije{io i slagao na Allaha, d`.{.: da ih je Allah u~inio ukrasom na nebu, da vatra iz njih poga|a {ejtane i da se pomo}u njih u mraku orijenti{emo." "Mi potanko obja{njavamo znamenja Na{a", tj. Mi smo ih podrobno objasnili, "ljudima koji znaju", tj. koji razumiju, znaju istinu i neistine se klone.


On vas stvara od jednog ~ovjeka da na Zemlji ìvite i da u njoj sahranjeni budete. - Mi potanko pruàmo dokaze ljudima koji razumiju. /98/ On vodu s neba spu{ta, pa Mi onda ~inimo da pomo}u nje ni~u sve vrste bilja i da iz njega izrasta zelenilo, a iz njega klasje gusto, i iz palmi, iz zametka njihova, grozdovi koje je lahko ubrati, i vrtovi lozom zasa|eni, naro~ito masline i {ipci, sli~ni i razli~iti. Posmatrajte, zato, plodove njihove kad se tek pojave i kad zru To je, zaista, dokaz za ljude koji vjeruju. /99/

.

Allah, d`.{., kaè: "On vas stvara od jednog

~ovjeka", tj. Adema, a.s., kao {to Allah, d`.{., kaè: "O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas od jednog ~ovjeka stvara, a od njega je i drûgu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge mu{karce i ène rasija." (4:1) "...da na Zemlji ìvite i da u njoj sahranjeni budete." Ibn-Mes'ud i Ibn-'Abbas sa grupom tabiina kaù da se ovdje misli na to da je ~ovjek pohranjen u ki~mi (kao sjeme mu{karaca), a da mu je boravi{te u materici. "Mi potanko pruàmo dokaze ljudima koji razumiju", tj. razumiju Allahove, d`.{., rije~i. "On vodu s neba spu{ta", tj. Svojom odredbom, koja donosi beri}et i opskrbu ljudima, a ìvot i spas ostalim stvorenjima, iz Allahove milosti prema Njegovim stvorenjima. "...pa Mi onda ~inimo da pomo}u nje ni~u sve vrste bilja." Kao {to Allah, d`.{., kaè: "Mi od vode sve ìvo stvaramo." (21: 30) "i da iz njega izrasta zelenilo", tj. zeleno klasje i drve}e, a zatim u njemu stvorimo zrnje i plodove. Zato Allah, d`.{., kaè: "...a iz njega klasje gusto", tj. jedno na drugom, kao {to je slu~aj sa p{enicom i sli~no. "...i iz palmi, iz zametka njihova, grozdovi", tj. svjeì grozdovi, "koje je lahko ubrati", tj. niske palme ~iji grozdovi (hurmi) zemlji padaju. "...i vrtovi lozom zasa|eni", ove dvije vrste plodova su najdragocjeniji plodovi kod stanovnika Hidàza (Medine), a mo`da su najcjenjeniji plodovi na svijetu uop}e. "naro~ito masline i {ipci, sli~ni i razli~iti", po listu i izgledu veoma sli~ni jedni drugima, a po oblliku i okusu ploda razli~iti. "Posmatrajte, zato, plodove njihove

kad se tek pojave i kad zru", tj. razmislite o mo}i njihovog Tvorca iz ni~ega, nakon {to su bili obi~no drvo, postali su svjeè gro`|e i hurme i drugo {to Allah, d`.{., stvara u raznovrsnim bojama i oblicima, okusima i mirisima. Kao {to Allah, d`.{., kaè: "Na Zemlji ima predjela koji jedni s drugima grani~e i ba{~a ima lozom zasa|enih, i njiva, i palmi sa vi{e izdanaka i samo s jednim; iako upijaju jednu te istu vodu, plod nekih ~inimo ukusnijim od drugih." (13:4) "To su, zaista,..." o ljudi, "dokazi" za apsolutnu mo} Tvorca, Njegovu mudrost i milost, "za ljude koji vjeruju", tj. koji Njega vjeruju i Njegove poslanike slijede.

Nevjernici smatraju dìnove ravnim Allahu, a On je njih stvorio, i izmislili su, ne misle}i {ta govore, da On ima sinove i k}eri. Slavljen i ~ist je On i vrlo visoko iznad onoga kako ga oni opisuju! /100/

Ovo je odgovor mu{ricima, koji su zajedno sa

Allahom druge oboàvali i {irk ~inili u ibadetu Njemu, tako {to su oboàvali dìne koje su u~inili Njemu ravnim u ibadetu. Allah je daleko iznad njihovog {irka i kufra. A ako neko upita, kako su oni oboàvali dìne, kad se zna da su oboàvali kipove? Odgovorit }e mu se: "Oni su njih oboàvali pokoravaju}i se dìnima koji su im nare|ivali da ih oboàvaju." Kao {to Allah, d`.{., kaè:

"Oni se mimo Allaha ènskim kumirima kla-njaju, a ne klanjaju se drugom do {ejtanu - prkosniku." (4:117) A meleki }e na Sudnjem danu re}i: "Slavljen neka si, Ti si Gospodar na{, izme|u nas i njih nije bilo prijateljstva; oni su se dì-nima pokoravali i ve}ina njih je vjerovala u njih." (34:41) Zato Allah, d`.{., ovdje kaè: "Nevjernici smatraju dìnnove ravnim Allahu, a On je njih stvorio", tj. jedino On stvara, a niko drugi, On nema sudruga, pa kako oni mogu sa Njim druge oboàvati? Ajet, dakle, zna~i da je Allah, d`.{., jedini Koji stvara, te je nu`no da On bude i jedini Koji se oboàva. "...i izmislili su, ne misle}i {ta govore, da On ima sinove i k}eri." Allah, d`.{., upozorava nas na zabludu onih koji su zalutali tvrde}i da Allah ima dijete, kao {to su jevreji govorili za 'Uzejra, kr{}ani za 'Isaa i mu{rici Meke za meleke - da su oni Allahove k}eri. Allah je daleko iznad onoga {to oni govore. A Allahove, d`.{., rije~i: "i izmislili su da On ima sinove i k}eri", zna~e: oni su izmislili, slagali, potvorili i sl. Ibn-Dèrir kaè: "Tuma~enje ovog ajeta bi bilo: Oni su dìne u~inili, svojim oboàvanjem, Njemu ravnim, a On je, uzvi{en neka je, jedini Koji ih je stvorio bez ikakvog sudruga i


pomaga~a." "i izmislili su, ne misle}i {ta govore, da On ima sinove i k}eri", tj. iz neznanja Allahu i Njegovoj veli~ini, jer Njemu ne prili~i da ima sinove i k}eri, niti drûgu ili bilo kakvog sudruga. Zato Allah, d`.{., kaè: "Slavljen i ~ist je On i vrlo visoko iznad onoga kako ga oni opisuju!" , tj. On je ~ist i iznad onoga ~ime ga opisuju, ove zalutale neznalice, da ima djecu, ortake, sudruge.

On je stvoritelj nebesa i Zemlje! Otkud Njemudijete kad nema ène, On sve stvara, i samo On sve zna. /101/

j

"On je stvoritelj nebesa i Zemlje!", tj. njihov

stvoritelj bez prethodnog uzora. Po ovoj rije~i (ebde'a) je bid'at dobio naziv, jer je to novotarija koja nema sli~na primjera prije sebe. "Otkud Njemu di ete", tj. kako }e on imati dijete kada nema ène, a dijete se ra|a od dvoje sli~nih. A Allah, d`.{., nije ni~emu sli~an niti Mu je i{ta od Njegovih stvorenja ravno, jer je On Tvorac svih stvorenja, pa nema ni ène ni djeteta. "On sve stvara, i samo On sve zna." Allah, d`.{., obja{njava da je On Taj Koji je sve stvorio i da On sve zna, pa kako }e imati drugu, od svojih stvorenja, koja mu odgovara i li~i? A On je Onaj Kome niko nije sli~an, pa kako }e On imati dijete? Daleko je Allah iznad toga.

To vam je Allah, Gospodar va{, nema drugog boga osim Njega, Stvoritelja svega; zato Njemu u ibadetu budite; On nad svim bd ! /102/

i

Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On do pogleda dopire; On je milostiv i upu}en u sve. /103/

Allah, d`.{., nakon {to je spomenuo da je On sve

stvorio i da nema djeteta niti ène, kaè: "To vam je Allah, Gospodar va{", tj. to vam je va{ Gospodar, Koji jedini posjeduje sve te osobine, "nema drugog Boga osim Njega, Stvoritelja svega; zato Nje-mu u ibadetu budite"; tj. samo i jedino Njega oboàvajte, "On nad svim bdi!", tj. sve ~uva i nadzire. Upravlja Svojim stvorenjima, opskrbljuje ih i no}u i danju ih {titi. "Pogledi do Njega ne mogu

doprijeti", tj. na ovom svijetu, a na ahiretu }e doprijeti do njega, kao {to se to prenosi u mnogobrojnim hadisima koji dostiù stepen tevatura, preko vi{e lanaca prenosilaca u sahih zbirkama, musnedima i sunenima. A prenosi se u sahih hadisu da je 'Ai{a, r.a., rekla: "Svako ko tvrdi da je Muhammed vidio svoga Gospodara, taj je iznio veliku potvoru na Allaha, jer je Allah, d`.{., rekao: "Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On do pogleda dopire". Me|utim, njoj se suprotstavlja Ibn-'Abbas, od kog se prenosi da se "vi|enje" ima razumjeti po svom op}em zna~enju. A od njega se prenosi i da Ga je Poslanik, s.a.v.s., vidio svojim srcem dva puta. A o ovom }e pitanju biti rije~i na po~etku sure En-Ned`m, ako Allah dâ.283 A vi|enje Allaha, d`.{., na ahiretu op}eprihva}ena je stvar, za razliku od mu'tezila, koji pori~u vi|enje (Allaha) i na ovom i na budu}em svijetu, pa su tim, iz svog neznanja, uradili suprotno Kur'anu i Sunnetu. [to se ti~e Kur'ana, to su Allahove, d`.{., rije~i: "Toga }e dana neka lica blistava biti, u Gospodara svoga }e gledati." (75:22-23) A za nevjernike kaè:

"...uistinu oni }e toga dana od Gospodara svoga zaklonjeni biti." (83:15) Imam E{-[afi'i veli: "Ovo je dokaz da vjernici ne}e biti od Njega zaklonjeni. A {to se ti~e sunneta, predanja koja se prenose od Ebu-Se'ida, Ebu-Hurejrea, Enesa, Dùrejdà, Suhejba, Bilala i drugih ashaba od Poslanika, s.a.v.s., dostiù stepen tevatura: (226) "Zaista }e vjernici vidjeti Allaha na budu}em svijetu, za vrijeme obra~una i u dènetskim ba{~ama." Allaha, d`.{., molim da nas Svojom dobrotom i dare`ljivo{}u u~ini od njih. Amin!

El-Buhari i Muslim biljeè hadis Ebi-Musa El- E{'arija, koji prenosi od Poslanika, s.a.v.s.: (227) "da Allah, d`.{., ne spava, niti Mu prili~i da spava. On spu{ta i diè 'Vagu' (pravedno sudi), Njemu se diù djela ljudi koja su po~inili u danu prije nego {to no} nastupi, a djela koja su no}u po~inili prije nego {to dan nastupi. Njegov je prekriva~ nur, ili vatra: da se otkrije - veli~anstvenost Njegovog lica spalila bi sva stvorenja do kojih Njegov pogled dopre." A uop}e ne postoji proturje~nost izme|u priznavanja vi|enja i negiranja obuhvatnosti (idrak), jer se pod tim (idrak) ovdje misli na prodiranje u su{tinu, a to ne moè znati niko osim Njega, iako }e Ga vjernici vidjeti. Kao {to je poznato da onaj koji vidi Mjesec nije saznao njegovu bit i su{tinu. A Uzvi{eni je Allah pre~i u tome i Njemu pripada najuzvi{eniji primjer. A "idrak" zna~i obuhvatanje, i ne mora zna~iti - ako se ne{to ne moè obuhvatiti - ne moè vidjeti, kao {to ne mora zna~iti da - ako se ne moè obuhvatiti sva znanost - ~ovjek ne moè biti znan. A ovdje se misli na vi|enje na budu}em svijetu, jer vi|enje je na ovom svijetu nemogu}e. Kao {to je Allah, d`.{., rekao Musau, a.s.:

283 Pogledaj ajet broj 11 iz tefsira sure En-Nedžm.


"Gospodaru moj, ukaì mi se da Te vidim!" -"Ne moè{ Me vidjeti" - re~e - "ali pogledaj u ono brdo, pa ako ono ostane na svome mjestu, vidjet }e{ Me!" I kad se Gospodar njegov onom brdu otkri, On ga sa zemljom sravni, a Musa se onesvije{}en strovali. îm se osvijesti, re~e: "Uzvi{en neka si! Kajem Ti se, ja sam vjernik prvi!" (7:143) A na ahiretu }e se Allah, d`.{., ukazati Svojim robovima kako On ho}e. A {to se ti~e Njegove uzvi{enosti i veli~ine, ona ostaje nepromijenjena, uzvi{en neka je On, Njega ne moè obuhvatiti vid. "...a On do pogleda dopire"; tj. On ga obuhvata i zna njegovu su{tinu, jer ga je On stvorio. "On je milostiv i upu}en u sve " Ebul-'Alije kaè: "Milostiv jer je stvorio vid; Obavije{ten o mjestu na koje pada - a Allah najbolje zna." Ovo je isto kao {to nas Allah, d`.{., obavje{tava da je Lukman savjetovao svom sinu:

.

l

"O, sinko moj, dobro ili zlo, te{ko koliko zrno goru{ice, bilo u stijeni ili na nebesima ili u zemlji, Allah }e na vidje o iznijeti, jer Allah zna najskrivenije stvari, On je sveznaju}i." (31:16)

Od Gospodara va{eg dolaze vam dokazi, pa onaj ko ih usvaja - u svoju korist to ~ini, a onaj ko je slijep - na svoju je {tetu slijep; a ja nisam va{ ~uvar. /104/

I, eto tako Mi na razne na~ine izlaèmo dokaze da bi oni rekli: "Ti si to u~io!" i da bismo to objasnili ljudima koji znaju. /105/

(El-besair) jasni su dokazi i znakovi kojima obiluju

Kur'an i sunnet, "pa onaj ko ih usvaja - u svoju korist to ~ini", Kao {to Allah, d`.{., kaè: "...i onaj ko se uputi pravim putem - uputio se za svoje dobro, a onaj ko krene stranputicom, krenuo je na svoju {tetu..." (10:108) Zato Allah, d`.{., kaè: "a onaj ko je slijep - na svoju je {tetuslijep", tj. njegova se neda}a na njega vra}a. Kao {to Allah, d`.{., kaè: "...ali o~i nisu slijepe, ve} srca u grudima." (22:46) "a ja nisam va{ ~uvar", tj. ja nisam va{ ~uvar niti va{ kontrolor, nego ja samo dostavljam. "I, eto, tako, Mi na razne na~ine izlaèmo do-kaze", tj. obja{njavamo ih na svakom mjestu, zajedno sa tevhidom na koji oni upu}uju. "da bi oni rekli: Ti si to u~io!", tj. ti si, o Muhammede, u~io od onih koji su prije tebe Knjigu imali i od njih preuzeo i nau~io. Tako ovaj ajet tuma~e Ibn-'Abbas, Mudàhid, Ibn-Se'id ibn Dùbejr i drugi. I ovo je isto

kao kada Allah, d`.{., obavje{tava o laìma mu{rika i njihovoj upornosti u tome:

Oni koji ne vjeruju govore: "Ovo nije ni{ta drugo do velika la` koju on izmi{lja, a u tome mu i drugi ljudi pomaù" - i ~ine nepravdu i potvoru i govore: "To su izmi{ljotine naroda drevnih; on traì da mu se prepisuju..." (25:4) "i da bismo to objasnili ljudima koji znaju." Tj. da bismo to objasnili ljudima koji znaju istinu i nju slijede, i znaju neistinu i nje se klone. Kao {to Allah, d`.{., kaè: Reci: "On je vjernicima uputstvo i lijek. A oni koji ne vjeruju - i gluhi su i slijepi, kao da se izdaleka mjesta dozivaju." (41:44) Mnogo je drugih ajeta koji ukazuju na to da je Allah, d`.{., objavio Kur'an kao uputu pravim vjernicima, i da On njime u zabludu odvodi koga On ho}e, a upu}uje koga On ho}e. A postoji razlaz o pitanju ~itanja (dereste) da li je tako ili (dãreste). Ibn-Merdewejh prenosi da je Ubejj ibn Ka'b rekao: (228) Allahov Poslanik, s.a.v.s., nau~io me je da u~im: "da bi oni rekli: Ti si to u~io!" Isti hadis prenosi i El-Hakim od Vehb Ibn-Zum'ata, a zatim je rekao: "Isnad mu je sahih, ali ga El-Buhari i Muslim ne prenose."

Ti slu{aj ono {to Gospodar tvoj objavljuje - drugoga boga osim Njega nema! - i mnogobo{ce izbjegavaj. /106/ 107 - Da Allah ho}e, oni ne bi druge Njemu ravnim smatrali, a Mi tebe nismo ~uvarom njihovim u~inili niti si ti njihov staratelj. /107/

Allah, d`.{., nare|uje Svome Poslaniku, s.a.v.s., i

onima koji sljede njegov put: "Ti slu{aj ono {to Gospodar tvoj objavljuje", tj. ugledaj se na to i po njemu postupaj, jer to je istina u koju nema sumnje. "i mnogobo{ce izbjegavaj", tj. okreni se od njih i pretrpi njihove uvrede dok te Allah, d`.{., ne pomogne pobjedom protiv njih, jer postoji mudrost u tome {to ih Allah u zabludu odvodi, a da On ho}e - uputio bi ih. "Da Allah ho}e, oni ne bi druge Njemu ravnim smatrali"284, tj. On posjeduje istinsku volju i mudrost u onome {to ho}e i On se ne pita za ono {to ~ini, a ljudi }e biti pitani za svoje postupke.285 "...a Mi tebe nismo ~uvarom 284 Allah, dž.š., znao je da će oni izabrati širk nakon što im se ponudi tevhid i iman, a Allahova, dž.š., volja ne znači da su oni prisiljeni na kufr i širk. Jer je Allah, dž.š., znao za njihov kufr prije nego što su ga oni izabrali, pa im ga je odredio i htio da tako i bude. A zatim, kada im je ponuđen tevhid i iman na dunjaluku, oni su odabrali širk i kufr. 285 A Allah, dž.š., ne čini drugo nego samo istinu, pravdu i dobro. On je iznad svake loše pomisli, zato se On ne pita za dobro koje je učinio, zašto je to uradio, niti se pita za zlo, jer On ne čini zlo, iako ga je On stvorio kao i sve ostalo.


njihovim u~inili" koji ~uva njihove rije~i i djela njihova. "...niti si ti njihov staratelj", tj. niti si ti zaduèn za njhovu opskrbu i brigu o njima.

"Ti si duàn samo obznaniti." (42:48) Kao {to Allah, d`.{., kaè: "Ti pou~avaj - tvoje je da pou~ava{, ti vlasti nad njima nema{." (88:21-22) "...tvoje je da objavljuje{, a Na{e da traìmo polaganje ra~una." (13:40)

Ne grdite one kojima se oni, pored Allaha, klanjaju, da ne bi i oni, nepravedno i ne misle}i {ta govore, Allaha grdili. - Kao i ovima, tako smo svakom narodu lijepim postupke njihove predstavljali. Oni }e se, na kraju, Gospodaru svome vratiti, pa }e ih On o onom {to su radili obavijestiti. /108/

Allah, d`.{., zabranjuje Svome Poslaniku, s.a.v.s., i

vjernicima vrije|anje mu{ri~kih bogova (iako u tome ima koristi), jer se time prouzrokuje ve}e zlo nego {to je korist. A to je zlo psovanje Boga mu'mina od mu{rika, psovanje Allaha, jedinog Boga. Kao {to kaè Ibn-'Abbas tuma~e}i ovaj ajet: Oni reko{e: "O Muhammede, ti }e{ prestati sa vrije|anjem na{ih bogova ili }emo mi vrije|ati tvog Gospodara", pa im je Allah, d`.{., zabranio da vrije|aju njihove kipove. "...da ne bi i oni nepravedno i ne misle}i {ta govore Allaha grdili", a to je ostavljanje odre|enog dobra zbog ve}eg zla koji bi prouzrokovali. Sli~an je ovome i slu~aj koji biljeì El-Buhari - da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (229) "Proklet bio onaj ko psuje svoje roditelje!" Oni upita{e: "O Allahov Poslani~e, kako }e ~ovjek psovati svoje roditelje?" "Opsuje oca nekog ~ovjeka - pa on opsuje njegovog; opsuje njegovu majku - pa on opsuje njegovu." Ili kako je izgovorio Poslanik, s.a.v.s.: "Kao i ovima, tako smo svakom narodu lijepim postupke njihove predstavljali", tj. kao {to smo ovom narodu lijepim pokazali oboàvanje njihovih kipova, borbu za njih i njihovu odbranu, isto tako smo svakom od pro{lih naroda lijepim prikazali njihovu zabludu u kojoj su bili. A Allah posjeduje najja~i dokaz i potpunu mudrost u svemu {to èli i odabire. "Oni }e se, na kraju, Gospodaru svome vratiti, pa }e ih On o onom {to su radili obavijestiti", tj. On }e ih nagraditi shodno njihovim djelima: ako budu radili dobro - dobrim, a ako budu radili zlo - zlim.

Oni se zaklinju Allahom, najteòm zakletvom, da }e, ako im do|e ~udo, sigurno zbog njega vjernici postati. Reci: "Sva su ~uda samo u Allaha!" A {ta vi znate, mo`da bi oni, kada bi im ona do{la, vjernici postali, /109/ i da Mi srca njihova i o~i njihove ne}emo zape~atiti, i da ne}e vjerovati kao {to ni prije nisu vjerovali, i da ih ne}emo ostaviti da u zabludi svojoj lutaju smeteni? /110/

Allah, d`.{., obavje{tava nas o mu{ricima da su oni

dali ~vrste zakletve: "da }e, ako im do|e ~udo, sigurno zbog njega vjernici postati", tj. smatrat }e ga istim i povjerovat }e u njega. Reci: "Sva su ~uda samo u Allaha!", tj. reci, o Muhammede, mu{ricima koji ti traè ~uda iz svog nevjerstva i inada, a ne traè}i uputu i pravi put, da su svi ajeti u Allahovoj mo}i; ako On bude htio, do}i }e vam sa njima, a ako ne - ostavit }e vas. Ovom prilikom navodimo hadis koji je "mursel" - njegov lanac prenosilaca ne dopire do Poslanika, s.a.v.s., ali ga mnogi drugi hadisi podràvaju. Ibn-Dèrir prenosi od Muhammeda ibn Ka'ba el-Kurezija da je rekao: (230) Kurej{ije su govorile Poslaniku, s.a.v.s.: "O Muhammede, ti nam govori{ o tome da je Musa imao {tap kojim je udario po kamenu iz kojeg je provrelo 12 izvora; govori{ nam da je Isa oìvljavao mrtve, da je Semud imao Devu, pa nam donesi dokaze na osnovu kojih }emo ti vjerovati." Poslanik, s.a.v.s., rekao im je: "[ta biste vi htjeli da vam donesem kao dokaz?" Oni odgovori{e: "Da nam brdo Safu pretvori{ u zlato", odgovori{e oni. "Ho}ete li mi povjerovati ako to uradim?" - re~e on. "Ho}emo, tako nam Allaha; ako to uradi{, mi }emo te svi slijediti!" - reko{e oni. Poslanik, s.a.v.s., ustao je moliti Allaha, pa mu je do{ao Dìbril, a.s., i rekao: "[ta èli{? Ako èli{, Safa }e postati zlato, ali ako ja do|em sa dokazom, a oni ga ne prihvate, bit }e ka`njeni, pa ako ho}e{ - ostavi ih dok se ne pokaju." Poslanik, s.a.v.s., re~e: "Dok se ne pokaju!" Pa je Allah, d`.{., objavio: "Oni se zaklinju Allahom, najteòm zakletvom..." do rije~i: "...ali ve}ina njih ne zna". (109-111)

"A {ta vi znate, mo`da bi oni, kada bi im ona do{la, vjernici postali." Tj. {ta vi znate, o vjernici, vi koji toliko èlite iman mu{rika, mo`da }e oni povjerovati u dokaze (mu'dìze) koji im do|u. A upotreba ~estice enne u zna~enju le'alle - mo`da poznata je u arapskom jeziku. Tako oni kaù: "Oti|i na pijacu, mo`da nam kupi{ ne{to!"


Ovo mi{ljenje podràva Ibn-Dèrir i navodi stihove koji to potvr|uju. A Allah najbolje zna. "...i da Mi srca njihova i o~i njihove ne}emo zape~atiti, i da ne}e vjerovati kao {to ni prije nisu vjerovali", Ibn-'Abbas kaè: "Kada su mu{rici zanijekali Allahovu objavu, njihova su srca postala nestabilna i nesposobna da bilo {ta prihvate."286 "...i da ih ne}emo ostaviti da u zabludi svojoj lutaju smeteni?", tj. u svom nevjerstvu tumaraju.

Kad bismo im meleke poslali, i kad bi im mrtvi progovorili, i kad bismo pred njih o~igledno sve dokaze sabrali - oni opet ne bi vjerovali, osim ako bi Allah htio, ali ve}ina njih ne zna. /111/

Allah, d`.{., kaè: Da smo Mi udovoljili onima koji

su se zakleli Allahom da }e, ako im dokazi do|u, u njih povjerovati, pa im spustili meleke koji bi im prenosili poruku od Allaha da su istinu poslanici govorili, kao {to su to oni traìli govore}i: "...ili dok Allaha i meleke kao jamce ne dovede{." (17:92) "...i kad bi im mrtvi progovorili", tj. obavijestili ih o iskrenosti onoga sa ~ime su im do{li poslanici. "...i kad bismo pred njih o~igledno sve dokaze sabrali", tj. kada bi ti njima narod za narodom dovodio i svi oni posvjedo~ili da su poslanici istinu govorili u onome sa ~ime su im do{li, "oni opet ne bi vjerovali, osim ako bi Allah htio", tj. uputa pripada Njemu, a ne njima. On upu}uje koga ho}e, a u zabludi ostavlja koga ho}e, i On radi ono {to On ho}e. Ovaj je ajet sli~an Allahovim, d`.{., rije~ima: "A oni na kojima se ispuni Rije~ Gospodara tvoga zaista ne}e vjerovati, makar im do{li svi dokazi, sve dok ne doìve patnju nesnosnu." (10:96-97)

286 Allah, dž.š., njihova je srca i razum učinio prevrtljivim, tako da se nisu u stanju ni na čemu zaustaviti i stabilizirati. To je njima kazna istom vrstom djela koja su činili, jer oni nisu povjerovali onda kada im se iman nudio. Kao što Allah, dž.š., kaže: "...a onome koji tvrdiči i osjeća se neovisnim i ono najljepše smatra lažnim..." ( 92:8,9)

Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje odre|ivali, {ejtane u vidu ljudi i dìnova, koji su jedni drugima ki}ene besjede govorili da bi ih obmanuli; a da je Gospodar tvoj htio, oni to ne bi u~inili; zato ti ostavi njih, i ono {to izmi{ljaju; /112/

ji da bi srca onih koji u onaj svijet ne vjeru u bila sklona tome i zadovoljna time, i da bi po~inili grijehe koje su po~inili. /113/

Allah, d`.{., kaè Muhammedu, s.a.v.s.: "O

Muhammede, kao {to smo tebi na~inili neprijatelje koji ti se suprotstavljaju, protiv tebe se bore i u tome uporni ostaju, isto tako smo u~inili da svaki poslanik prije tebe ima svoje neprijatelje, te se zbog toga nemoj àlostiti." Kao {to Allah, d`.{., kaè: "A poslanici su i prije tebe la`nim smatrani, pa su trpjeli {to su ih u la` ugonili i mu~ili..." (6:34) A Vereka ibn Newfel rekao je Poslaniku, s.a.v.s.: "Zaista niko u pro{losti nije do{ao sa sli~nim onom sa ~ime si ti do{ao a da nije bio izloèn neprijateljstvu drugih." "...{ejtane u vidu ljudi i dìnova", tj. nisu imali neprijatelje me|u {ejtanima u vidu ljudi i dìna, jer poslanicima se suprotstavljaju samo {ejtani izme|u jednih i drugih, Allah ih unesre}io i prokleo. Imam Ahmed prenosi da je Ebu-Zerr, r.a., rekao: (231) Do{ao sam do Poslanika, s.a.v.s., a on je bio u dàmiji, pa sam sjeo pored njega, a on tada re~e: "O Ebu-Zerre, jesi li klanjao?" "Ne" odgovorih ja. "Ustani i klanjaj", re~e on. Ja sam ustao i klanjao, a zatim sam ponovo sjeo pored njega, a on re~e: "O Ebu-Zerre, zatraì uto~i{te kod Allaha od {ejtana ljudi i dìna." Tada sam mu ja rekao: "O Allahov poslani~e, zar me|u ljudima ima {ejtana?" "Da", odgovori on. Ljudi, dakle, imaju svoje {ejtane izme|u sebe, a {ejtan je svake stvari njen prkosnik. Zato se prenosi u Sahihu Muslimov od Ebi-Zerra da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (232) "Crni pas je {ejtan", {to zna~i - a Allah najbolje zna - da je on {ejtan me|u psima. A Ibnu-Dùrejd` kaè: Mudàhid, komentari{u}i ovaj ajet, kaè: "Nevjernici su me|u dìnima {ejtani, i oni {ejtanima me|u ljudima, nevjernicima me|u njima, prenose uljep{ane rije~i, koje zavode."

"...koji su jedni drugima ki}ene besjede govorili, da bi ih obmanuli", tj. jedni drugima ukra{en govor prenose, zvu~an glas koji zavarava neznalice me|u ljudima. "a da je Gospodar tvoj htio, oni to ne bi u~inili"; tj. sve je to po Allahovoj, d`.{., odredbi i Njegovoj volji, da svaki poslanik ima neprijatelja od takvih. "zato ti ostavi njih, i ono {to izmi{ljaju", tj. ti ostavi njihove laì i uvrede njihove i na Allaha se osloni u svom neprijateljstvu protiv njih, jer ti je Allah, d`.{., dovoljan


i pomo}i }e te protiv njih. "i da bi srca" - razumi: i sluh - "onih koji u onaj svijet ne vjeruju bila sklona tome i zadovoljna time", tj. da bi to zavoljeli i èljeli, jer tome se odaziva samo onaj ko u budu}i svijet ne vjeruje. "...i da bi po~inili grijehe koje su po~inili." Ibn-'Abbas veli: "Tj. da steknu ono {to su stekli." A Es-Suddi i Ibn- -Zejd kaù: "Da ~ine ono {to }e u~initi."

Za{to da pored Allaha traìm drugog sudiju, kad vam On objavljuje Knjigu potanko? A oni kojima smo Mi dali knjigu dobro znaju da Kur'an objavljuje Gspodar tvoj s istinom, zato ti ne sumnjaj nikako! /114/ Rije~i Gospodara tvoga vrhunac su istine i pravde; Njegove rije~i niko ne moè promijeniti i On sve ~uje i sve zna. /115/

Allah, d`.{., nare|uje Svome Poslaniku, s.a.v.s., da

kaè mu{ricima koji oboàvaju drugog pored Allaha: "Za{to da pored Allaha traìm drugog sudiju", izme|u mene i vas, "kad vam On objavljuje Knjigu potanko?", tj. poja{njenu. "A oni kojima smo Mi dali knjigu", tj. jevreji i kr{}ani, "dobro znaju da Kur'an objavljuje Gospodar tvoj s Istinom", tj. na osnovu radosnih vijesti prija{njih poslanika o tvom dolasku, "zato ti ne sumnjaj nikako!" Kao {to Allah, d`.{., kaè: "Ako sumnja{ u ono {to ti objavljujemo, upitaj one koji ~itaju knjigu, prije tebe objavljenu. Tebi Istina od Gospodara tvoga dolazi, i nikako ne budi od onih koji su u sumnji." (10:94) Ovim je ajetom postavljen uvjet (ako sumnja{), {to ne mora zna~iti da }e se on ostvariti, zato se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (233) "Ne sumnjam, niti }u pitati!" "Rije~i Gospodara tvoga vrhunac su istine i pravde" ; Katade veli: "...istine u onome {to je rekao i pravde u onome {to je presudio. Sve o ~emu nas je Gospodar obavijestio istina je, a sve {to od nas traì - pravda je. Dakle, sve {to je On rekao istina je u koju sumnje nema i sve {to je On naredio pravda je poslije koje ne postoji druga pravda, a sve {to je zabranio neispravno je, jer On ne{to zabranjuje zbog njegove {tetnosti. Kao {to Allah, d`.{., kaè:

"...koji }e od njih traìti da ~ine dobra djela, a od odvratnih odvra}ati ih..." (7:157) "Njegove rije~i niko ne moè promijeniti", niko nije u stanju promijeniti Allahovu odredbu na ovom niti budu}em svijetu, "i On sve ~uje i sve zna."

ûje sve {to Njegovi robovi kaù i zna za svaki njihov pokret ili mirovanje, te }e svakog od njih nagraditi ili kazniti shodno njegovim djelima.

Ako bi se ti pokoravao ve}ini onih koji ìve na Zemlji, oni bi te od Allahova puta odvratili; oni se samo za pretpostavkama povode, i oni samo neistinu govore. /116/ Gospodaru tvom najbolje su poznati oni koji su skrenuli s Njegova puta i On najbolje zna one koji su na pravom putu. /117/

Allah, d`.{., ovim ajetom obavje{tava nas o stanju ve}ine ljudi na Zemlji i da su oni u zabludi.287 Kao {to Allah, d`.{., kaè: "A i prije njih su ve}inom drevni narodi u zabludi bili", (61:71) i oni u svojoj zabludi nisu bili sigurni sami u sebe, nego su se nalazili u la`nim sumnjama i pogre{nom promi{ljanju. "...oni se samo za pretpostavkama povode, i oni samo neistinu govore." Rije~ el-hirs isto je {to i el-hazr (pretpostavljanje, naga|anje) i otuda se kaè za procjenjivanje koli~ine hurmi dok su jo{ na stablu (hazr), a sve je to, opet, Allahovom, d`.{., odredbom i Njegovom voljom. "Gospodaru tvom najbolje su poznati oni koji su skrenuli s Njegova puta" te im to olak{ava, "i On najbolje zna one koji su na pravom putu", pa i njima olak{ava taj put, i svakom je olak{ano ono za {to je stvoren.

Zato jedite ono pri ~ijem je klanju spomenuto Allahovo ime, ako vjerujete u Njegove ajete. /118/

A za{to da ne jedete ono pri ~ijem je klanju spomenuto Allahovo ime kad vam je On objasnio {ta vam je zabranio - osim kad ste prisiljeni; mnogi, prema prohtjevima svojim, nemaju}i za to nikakva dokaza, zavode druge u zabludu. A Gospodar tvoj najbolje zna one koji u zlu prelaze svaku mjeru. /119/

287 Ovaj je ajet općeg karaktera te njegovo svođenje samo na ljude zahtijeva dodatni dokaz. Ono što se iz njega razumije, a Allah nabolje zna, jeste da se on odnosi na sve ljude i džine, jer i džini spadaju među one koji žive na Zemlji.


Allah, d`.{., dozvoljava Svojim robovima, vjernicima ono {to je zaklano u Njegovo ime; iz ~ega se razumije da im je zabranio sve {to je zaklano a pritom se nije spomenulo Allahovo, d`.{., ime. Suprotno nevjernicima Kurej{ija, koji su dozvoljavali meso krepanih ìvotinja i meso onih ìvotinja koje su zaklane u ime nekog drugog mimo Allaha. Zatim, Allah, d`.{., podsti~e na jedenje mesa koje je zaklano u Njegovo ime te kaè: "A za{to da ne jedete ono pri ~ijem je klanju spomenuto Allahovo ime, kad vam je On objasnio {ta vam je zabranio", tj. On vam je detaljno objasnio {to vam je zabranjeno i to pojasnio "...osim kad ste prisiljeni", izuzev ako se na|ete u nu`di, onda vam se dozvoljava da se posluìte onim {to na|ete. Zatim Allah, d`.{., obja{njava neznanje mu{rika i njihova neispravna mi{ljenja kojima dozvoljavaju meso krepanih ìvotinja ili onih pri ~ijem je klanju spomenuto ime nekog drugog mimo Allaha, pa kaè: "mnogi, prema prohtjevima svojim, nemaju}i za to nikakva dokaza, zavode druge u zab udu. A Gospodar tvoj dobro zna one koji u zlu prelaze svaku mjeru", tj. On najbolje zna njihovo prekora~ivanje u zlu, laì i potvori.

l

Ne grije{ite ni javno ni tajno! Oni koji grije{e sigurno }e biti ka`njeni za ono {to su zgrije{ili. /120/

Mudàhid tuma~e}i rije~i: "Ne grije{ite ni javno ni

tajno!", kaè: "Klonite se i javnih i tajnih grijeha." Kao {to Allah, d`.{., kaè: Reci: "Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i potajni..." (7:33) Zato Allah, d`.{., kaè: "Oni koji grije{e sigurno }e biti ka`njeni za ono {to su zgrije{ili", tj. bili njihovi grijesi javni ili skriveni, Allah }e ih za njih kazniti.

Ibn Ebi-Hatim prenosi od Nuvasa ibn Sem'ana da je rekao: (234) Pitao sam Poslanika, s.a.v.s., o grijehu, pa je rekao: "Grijeh je ono {to te ti{ti u tvojim grudima i ne bi volio da saznaju drugi."

Ne jedite ono pri ~ijem klanju nije spomenuto Allahovo ime to je, u stinu, grijeh! A {ejtani navode {ti}enike svoje da se s vama raspravljaju, pa ako biste im se pokorili - i vi biste, sigurno, mnogobo{ci postali. /121/

; i

i

Ovaj ajet uzimaju za dokaz oni koji kaù da nije dozvoljeno meso pri ~ijem klanju nije spomenuto Allahovo ime, iako je onaj koji kolje musliman. Ulema se o ovom pitanju razilazi na tri mi{ljenja:

Prvo mi{ljenje zastupaju Malik i Ahmed, koji kaù: "Meso koje je na opisani na~in zaklano nije dozvoljeno, bilo da se Allahovo ime izostavi zaboravom ili namjerno." To se mi{ljenje prenosi od Ibn-'Umera, ponekih tabiina, Malika i Ahmeda. Tom mi{ljenju daje prednost i Ebu-Sevr a prenosi se i od Ebu-Davuda ez - Zahirija. Oni kao dokaz za ovo svoje mi{ljenje uzimaju ovaj ajet i rije~i Allaha, d`.{., u ajetu o lovu: "Jedite ono {to vam one uhvate i spomenite Allahovo ime pri tome..." (5:4) Zatim to potvr|uje u ovom ajetu rije~ima: "to je, uistinu, grijeh!", a zamjenica (to) vra}a se na jelo, a po nekima na klanje nekom drugom mimo Allaha. Drugi su njihov dokaz hadisi kojima se nare|uje izgovaranje bismille prilikom klanja i lova, kao {to je hadis 'Adijj ibni Hatima i Ebi-Sa'lebeta u kome stoji: (235) "Ako spomene{ Allahovo ime kada po{alje{ svog obu~enog psa, onda jedi ono {to ti on uhvati" i hadis Rafia ibn Hadidà u kome stoji: "Jedite ono ~ija je krv pu{tena i nad njim spomenuto Allahovo ime." Oba ova hadisa prenose El-Buhari i Muslim. Zatim hadis Ibn-Mes'uda: (236) Poslanik, s.a.v.s., rekao je dìnima: "Va{a je hrana svaka kost pri kojoj je spomenuto Allahovo ime." Prenosi ga Muslim, a Allah najbolje zna.

Drugo mi{ljenje zastupa E{-[afi'i, koji smatra da bismilla nije uvjet ({art), nego samo poèljna (mustehabb), pa ne mijenja stvar ako se izostavi, bilo iz zaborava ili namjerno. Ovo je mi{ljenje [afije, svih njegovih sljedbenika i jedno od mi{ljenja Ahmeda i Malika. E{-[afi'i smatra da se ajet: "Ne jedite ono pri ~ijem klanju nije spomenuto Allahovo ime - to je, u stinu, grijeh!", odnosi na ono {to je zaklano u ime nekog drugog mimo Allaha.

"...ili {to je kao grijeh zaklano u ne~ije drugo ime, a ne u Allahovo ime". (6:145) Ovo je mi{ljenje jako. Ovom mi{ljenju ide u prilog i hadis u kome se prenosi da je Ai{a, r.a., rekla: Neki su ljudi rekli: "O Allahov poslani~e, ima ljudi koji su nedavno primili islam a donose nam meso za koje mi nismo sigurni da li su pri njegovom klanju spomenuli Allahovo ime ili nisu?" Poslanik, s.a.v.s., re~e im: "Vi prou~ite bismillu i jedite." Pobornici ovog mi{ljenja kaù da je bismilla {art (uvjet), Poslanik, s.a.v.s., ne bi im dozvolio da ga jedu izuzev ako ustanove da su je prou~ili. A Allah najbolje zna.

Tre}e mi{ljenje glasi: ako se bismilla izostavi prilikom klanja iz zaborava, ne smeta, a ako se namjerno izostavi - onda to meso nije dozvoljeno jesti. Ovo je mi{ljenje poznato u malikijskom i hanbelijskom mezhebu i njega zastupa Ebu-Hanife sa svojim u~enicima. Ovo se mi{ljenje, tako|er, i prenosi od Alije, Ibn-'Abbasa i pojedinih tabiina. A imam Ebul-Hasan el-Merginani, u svome djelu El-Hidaje, prenosi


konsenzus uleme (id`ma') u tome da je haram meso pri ~ijem je klanju namjerno izostavljena bismilla.

A imam Dà'fer ibn Dèrir, Allah mu se smilovao, kaè: "Onaj ko zabranjuje meso pri ~ijem se klanju nije prou~ila bismilla iz zaborava, on je iskora~io iz okvira svih dokaza i uradio suprotno vjerodostojnom hadisu Poslanika, s.a.v.s., o tom pitanju." On misli na hadis koji prenosi Bejheki od Ibn- 'Abbasa, da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (237) "Muslimanu je dosta to {to je musliman; ako zaboravi prou~iti bismillu prilikom klanja - neka Allaha spomene pri jelu i neka jede." Me|utim, mi{ljenje koje kaè da je ovaj hadis mevkuf na Ibn-'Abbasu (da su to rije~i Ibn-'Abbasa) ispravnije je od mi{ljenja koje ga smatra rije~ima Poslanika, s.a.v.s. To potvr|uje i sam El-Bejheki i mnogi drugi hafizi hadisa. Ovo mi{ljenje ime potporu i u hadisu koji se prenosi preko vi{e lanaca prenosilaca kod Ibni Madèta, a od Ibn- 'Abbasa, Ebu-Hurejrea, Ebu-Zerra, 'Ukbe ibn 'Amira i Abdullaha ibn'Amra, da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (238) "Allah, d`.{., oprostio je mome ummetu gre{ku, zaborav i ono na {to budu prisiljeni."

Ovo sam pitanje posebno izdvojio i spomenuo mi{ljenja imama, njihov na~in prilaska njemu, dokaze, na~ine dokazivanja, opre~nosti i kontradiktornosti, a Allah najbolje zna.

Ibn-Dèrir kaè: "Ulema se razi{la o pitanju ovog ajeta, da li je derogirano ne{to od propisa koje on u sebi sadrì ili ne? Jedni smatraju da ni{ta od tih propisa nije derogirano i da ovaj ajet spada u muhkem (jasne) ajete po svome zna~enju. Ovo tvrde Mudàhid i ve}ina uleme." A prenosi se da su 'Ikrime i Hasan el-Basri rekli: Allah, d`.{., rekao je: "Zato jedite ono pri ~ijem je klanju spomenuto Al ahovo ime, ako vjerujete u Njegove ajete." "Ne jedite ono pri ~ijem klanju nije spomenuto Allahovo ime to je, u stinu, grijeh!", a zatim je derogirao i izuzeo iz toga kazav{i: "...i dozvoljavaju vam se jela onih kojima je data Knjiga i va{a jela su njima dozvoljena." (5:5) Isto to prenosi se i od Ibn-Mekhula. A zatim je Ibn-Dèrir rekao: "Ali, ta~no je da ne postoji kontradiktornost izme|u dozvole hrane kitabija i zabrane onoga pri ~ijem se klanju nije spomenulo Allahovo ime."

l

; i

Ovo je, svakako, ispravno, a onaj izme|u selefa ko je upotrijebio rije~ nesh (derogacija) za ovaj ajet, mislio je na (tahsis) specificiranje. A Allah najbolje zna.

"A {ejtani navode {ti}enike svoje da se s vama raspravljaju." Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibn-Zemila da je rekao: Ja sam sjedio kod Ibn-'Abbasa kada mu do|e neki ~ovjek i re~e: "O Ibn-'Abbas, Ibn-Ishak tvrdi da mu je no}as si{la objava!" Ibn-'Abbas mu odgovori: "Istinu je rekao." Ja sam to primio sa odbojno{}u i rekao (sam sebi): Ibn-'Abbas kaè da je to istina? Ibn-'Abbas tada re~e: "Postoje dvije vrste objave: objava Allaha i objava {ejtana. Allah objavljuje Muhammedu, s.a.v.s., a {ejtan objavljuje svojim prijateljima." Zatim je prou~io: "A {ejtani navode {ti}enike svoje..."

A Et-Taberani prenosi da je Ibn-'Abbas rekao: Kada je objavljen ajet: "Ne jedite ono pri ~ijem klanjunije spomenuto Allahovo ime", Perzijanci su poslali grupu ljudi na polemiku sa Muhammedom, s.a.v.s., i rekli im da mu kaù: "Ono {to ti zakolje{ noèm, svojom rukom - tvrdi{ da je halal; a {to Allah, d`.{., zakolje, samo umre - haram?" Pa je Allah, d`.{., objavio ovaj ajet: "A {ejtani navode {ti~enike svoje da se s vama raspravljaju, pa ako biste im se pokorili, i vi biste, sigurno, mnogobo{ci postali", tj. zaista, {ejtani od Perzijanaca navode svoje prijatelje me|u Kurej{evi}ima.

Ebu-Davud prenosi da je Ibn-'Abbas rekao tuma~e}i ajet: "A {ejtani navode {ti}enike svoje..." da kaù: "Ono {to Allah zakolje nemojte jesti, a ono {to vi zakoljete jedite" pa je Allah, d`.{., objavio: "Ne jedite ono pri ~ijem klanju nije spomenuto Allahovo ime." Isti hadis prenose i Ibn-Madè i Ibn Ebi-Hatim od 'Amra ibn Abdullaha, a on od Veki'a, a on od Israila, i ovaj sened je sahih.

"...pa ako biste im se pokorili, i vi biste, sigurno, mnogobo{ci postali", tj. zato {to ste se udaljili od propisa koji vam je Allah, d`.{., propisao i Njegove naredbe, a prihvatili rije~i nekog drugog, pa ste time dali prednost nekom drugom nad Allahom, a to je {irk. Kao {to Allah, d`.{., kaè: "Oni, pored Allaha, bogovima smatraju sve}enike svoje i monahe svoje..." (9:31) A Et-Tirmizi u komentaru ovog ajeta prenosi od 'Adijj ibn Hatima da je rekao: (239) O Allahov Poslani~e, oni ih nisu oboàvali! Poslanik, s.a.v.s., odgovori: "Naprotiv, oni su njima dozvoljavali zabranjeno, a zabranjivali dozvoljeno i oni su to od njih prihvatali. To je njihovo oboàvanje."

Zar je onaj koji je bio u zabludi, a koga smo Mi oìvili i dali mu svjetlo pomo}u kojeg se me|u ljudima kre}e, kao onaj koji je u tminama iz kojih ne izlazi? A nevjernicima se~ini lijepim to {to oni rade. /122/

Ovo je primjer koji Allah, d`.{., navodi za vjernika

koji je bio mrtav, tj. u zabludi, propao i u zabuni, pa ga je Allah, d`.{., oìvio, tj. oìvio njegovo srce imanom i uputio ga na pravi put i na njemu u~vrstio i u~inio ga sljedbenicima Svojih poslanika: "...i dali mu svjetlo pomo}u kojeg se me|u ljudima kre}e", tj. on se njime orijenti{e u svom pona{anju i vladanju, a svjetlo je Kur'an ili islam, i obadvoje je ispravno. "kao onaj koji je u tminama", tj. u neznanju i raznim zabludama "iz kojih ne izlazi?",


tj. nikako ne pronalazi izlaz i rje{enje situacije u kojoj se nalazi. Kao {to Allah, d`.{., kaè: "Allah je za{titnik onih koji vjeru u i On ih izvodi iz tmina na svjetlo, a onima koji ne vjeruju - za{titnici su {ejtani i oni ih odvode sa svjetla u tmine; oni }e u njemu vje~no ostati." (2:257) Ovaj primjer vezuje se za uporedbu svjetla sa tmine rije~ima koje se nalaze na po~etku ove sure: "...i tmine i svjetlo dao...", a ovim se ajetom ne cilja na nekog odre|enog izme|u vjernika i munafika, kao {to je to neko rekao, nego je on op}eg karaktera i u njega ulazi svaki vjernik i svaki munafik.

j

"A nevjernicima se ~ini lijepim to {to oni rade", tj. Mi smo im uljep{ali njihovu zabludu, Allahovom, d`.{., odredbom i Njegovom savr{enom mudro{}u, uzvi{en je On i nema drugog boga osim Njega, i On nema druga.288

Isto tako Mi u~inimo da u svakom gradu velika{i postanu grje{nici i da u njemu zamkepostavljaju, ali oni sami sebi zamke postavljaju, a da i ne primje}uju. /123/

i

A kada njima dokaz dolaz , oni govore: "Mi ne}emo vjerovati sve dok se i nama ne da ne{to sli~no onome {to je Allahovim poslanicima dato." A Allah najbolje zna kome}e povjeriti poslanstvo Svoje. One koji grije{e sigurno }e sti}i od Allaha poniènje i patnja velika zato {to spletkare. /124/

Allah, d`.{., kaè: Kao {to smo, o Muhammede, u

Meki u~inili da neki ljudi pozivaju u nevjerstvo i da se tebi suprotstavljaju i protiv tebe bore, isto tako su i poslanici prije tebe bili isku{avani sli~nim ljudima. Ali, zavr{etak je uvijek bio u korist Njegovih poslanika. Kao {to Allah, d`.{., kaè: "Kad ho}emo jedan grad uni{titi, onima koji su u njemu na rasko{ navikli prepustimo da se razvratu odaju..." (17:16) "velika{i postanu grje{nici i da u njemu zamke postavljaju." Ibn Ebi-Hatim veli da je Ibn-'Abbas rekao: "Tj. Mi prepustimo pokvarenjacima njihovim pa se oni

grije{enju odaju, pa kada to oni urade, Mi ih uni{timo èstokom kaznom." 289

i

288 Allah, dž.š., to je njima uljepšao shodno onome što su oni sami odabrali od zablude. Kao što Allah, dž.š., kaže: "...i kad oni skrenuše ustranu, Allah učini da i srca njihova ustranu skrenu..." (61:5)

"ali oni sami sebi zamke postavljaju, a da i ne primje}uju", tj. posljedice njihovog spletkarenja i zavo|enja onih koje su zaveli vra}aju se na same njih, kao {to Allah, d`.{., kaè: "...da bi na Sudnjem danu nosili ~itavo breme svoje i dio bremena onih koje su, a da nisu bili svjesni, u zabludu odveli. A grozno je to {to }eoni nositi." (16:25) "A kada njima dokaz dolaz , oni govore: Mi ne}emo vjerovati sve dok se i nama ne da ne{to sli~no onome {to je Allahovim poslanicima dano", tj. kada im do|e znak i nepobitan dokaz, oni kaù: "Mi ne}emo vjerovati sve dok se i nama ne da ne{to sli~no onome {to je Allahovim poslanicima dano", tj. poslanstvo od Allaha kao {to se ono podaruje poslanicima. Kao {to Allah, d`.{., kaè: "Oni koji ne vjeruju da }e pred Nas stati - govore: "Za{to nam se ne po{alju meleki ili za{to Gospodara svoga ne vidimo?" (25:21) "A Allah najbolje zna kome }e povjeriti poslanstvo Svoje", tj. gdje }e ga postaviti i ko ga je, od Njegovih stvorenja, dostojan. Kao {to Allah, d`.{., kaè: "I jo{ kaù: 'Trebalo je da ovaj Kur'an bude objavljen nekom uglednom ~ovjeku iz jednog od ova dva grada!' Zar oni da raspolaù milo{}u Gospodara tvoga?" (43:31-32) Oni su se pitali za{to ovaj Kur'an nije objavljen jednom od uglednih velikana, po njihovom rezonovanju, iz Meke ili Taifa. To zbog toga {to su oni Poslanika, s.a.v.s., smatrali nedostojnim, iz mr`nje, zavisti, upornosti u grijehu i oholosti. Sve to uz njihovo priznanje njegovog dostojanstva i ~asti, ~istog porijekla i ~ednosti njegove porodice, i korektnog odgoja i uzrasta. Do te mjere da su ga oni prozvali "povjerljivim" (el-emin) prije nego {to mu je objava si{la. To je priznao i tada{nji vo|a nevjernika, Ebu-Sufjan, kada ga je Herakle - car Rimljana upitao: "A kakvog je on porijekla me|u vama?" On odgovori: "On je uglednog porijekla me|u nama." Herakle upita: "Jeste li ga optuìvali za la` prije nego {to je rekao to {to govori?" On odgovori: "Ne..." (hadis) A imam Ahmed prenosi od Vasile ibn El- Eska'a, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (240) "Allah, d`.{., odabrao je, izme|u sinova Ismailovih, Benu-Kinane, a od Beni-Kinaneta je odabrao Kurej{evi}e, a od Kurej{evi}a je odabrao Beni-Ha{im, a mene je odabrao me|u Beni- Ha{imom." A Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ebu El-Husejna da je rekao: Neki je ~ovjek

289 Allah, dž.š., naredio im je da Mu budu pokorni pa su oni uradili suprotno Njegovom naređenju i grijehe počinili, pa im je Allah, dž.š., zbog toga otvorio nova vrata grijeha i spletkarenja tako što su počeli druge u zabludu pozivati ukrašenim riječima i djelima. Ali, u stvari, oni spletkare samo protiv sebe, jer se oni tim svojim činom izlažu propasti od velike kazne koja će im biti poslana na ovom svijetu, a na budućem će svijetu biti bačeni u još žešću kaznu zbog svog spletkarenja i zavođenja ljudi.


ugledao Ibn-'Abbasa kako ulazi na vrata dàmije, pa kada ga je Ibn-'Abbas pogledao, on se upla{io 290 i upitao: "Ko je ovo?" "Ibn-'Abbas, amidì} Poslanika, s.a.v.s.!" - odgovori{e mu. On im tada re~e: "A Allah najbolje zna kome }e povjeriti poslanstvo Svoje."

"One koji grije{e sigurno }e sti}i od Allaha poniènje i patnja velika." Ovo je velika prijetnja Allaha, d`.{., onome ko ne bude slijedio poslanike, a.s., i njima se pokoravao u onome sa ~im su do{li. Toga }e na Sudnjem danu sti}i od Allaha vje~no poniènje. To je kazna adekvatna grijehu koji se po~inio. Isto kao {to su se oni na dunjaluku oholili tako }e im Allah, d`.{., na Sudnjem danu podariti vje~ito poniènje. Kao {to Allah, d`.{., kaè: "Oni koji iz oholosti ne}e da Mi ibadet ~ine - u}i }e, sigurno, u Dèhennem ponièni" (40:60), tj. niski, bijedni i bezvrijedni. "...i patnja velika zato {to spletkare." Spletkarenje naj~e{}e biva skriveno ili sa dodvoravanjem prilikom smjeranja spletke i prevare, zato }e oni biti ka`njeni èstokom kaznom od Allaha, d`.{., na Sudnjem danu, {to odgovara teìni njihovog grijeha. Kao {to Allah, d`.{., kaè: "...onoga dana kada tajne budu otkrivene ..." (86:9), tj. kada se pokaù tajne i u savjesti skrivene stvari. El-Buhari i Muslim prenose da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (241) "Svaki }e varalica, na Sudnjem danu, biti obiljeèn zastavicom pored njegove stra`njice, a glasnik }e govoriti: Ovo je varanje tog i tog (poimenice)." Ovim se ho}e kazati da }e, po{to spletkarenje biva tajno, daleko od znanja ljudi, ono na Sudnjem danu postati javnim, vidnim znakom koji }e otvoreno ukazivati na djelo svoga po~inioca.

Onome koga Allah èli uputiti - On srce njegovo prema islamu raspoloì, a onome koga èli u zabludi ostaviti - On srce njegovo stegne i umornim u~ini, kao kad ~ini napor da na nebo uzleti. Eto, tako Allah one koji ne vjeruju bez podr{ke ostavi. /125/

Allah, d`.{., kaè: "Onome koga Allah èli

uputiti - On srce njegovo prema islamu ras-poloì", tj. On ga okrene prema islamu, u tome ga podrì i to mu olak{a.291Zbog toga su ovi znakovi navje{taji dobra. Kao {to Allah, d`.{., kaè:

290 Tj. uplašio se je od njegove autoritativne pojave. 291 Nema sumnje da niko nije u stanju spriječiti ono što Allah želi. Ono što On ne želi sigurno neće biti, a ono što On želi sigurno biva. Nijedan pokret niti mirovanje ne može se desiti bez Njegove volje. Jer bi, u protivnom, značilo da postoji neko ko nadvladava Allahovu volju. A Allah, dž.š., daleko je iznad toga da u svemiru postoji neko

drugi mimo Njega, čija bi volja nadvladala Njegovu. Onaj ko povjeruje - povjerovao je Allahovom, dž.š., voljom; a ko nevjernik postane, nevjernik je postao Njegovom voljom. Međutim, iz ovoga se ne bi trebalo razumjeti da ta volja primorava nekoga na dobro ili loše djelo, i da čovjek nema nikakvu volju.Te da se, ukoliko uradi kakvo dobro, da je to zbog toga što je na to bio primoran, kao i kakvo loše... Ne, i hiljadu puta ne... Jer, Allahova, dž.š., volja je nešto drugo, različito od Njegovih naređenja. Allah, dž.š., nešto želi, ali ne naređuje. @eli, jer se ništa ne može desiti bez Njegove želje, ali ne naređuje, jer On ne naređuje loša djela i nije zadovoljan nevjerstvom Svojih robova. Allah, dž.š., naredio je određene naredbe i zabranio određene zabrane radi toga da Mu se pokorava, pa ko Mu se bude pokoravao, nagradit će ga Džennetom, a ko Mu bude neposlušan - kaznit će ga Džehennemom. On je šerijatski obaveznom čovjeku podario razum pomoću kojeg razlikuje dobro od zla, pa ako uradi dobro, uradio ga je zbog toga što je to htio, jer da on to nije uradio po svom izboru, ne bi zaslužio Džennet. A ako uradi loše, uradio ga je zbog toga što je to on htio, jer da on to nije uradio po svom izboru, ne bi zaslužio Džehennem. Dakle, ako bi on bio prisiljen na djela koja čini, ne bi zaslužio ni Džennet ni Džehennem. Allah, dž.š., šerijatski je obaveznog (mukellef) čovjeka, da bi zaslužio nagradu ili kaznu, učinio slobodnim u izboru onoga čime ga je zadužio i u svemu što čini, bilo to dobro ili zlo. Međutim, sve je to u okviru Allahove, dž.š., volje, jer Allah, dž.š., može zabraniti čovjeku da čini dobro, kao što mu može zabraniti da čini zlo, ali -pošto se Allahovo, dž.š., obećanje za uvođenje u Džennet onoga ko bude dobro radio, i prijetnja za uvođenje u Džehennem onoga ko bude radio loše, već desila - Allahova mudrost zahtijeva da čovjek ima slobodnu volju, a ne da bude prisiljen. Jer, ako je slobodan u izboru i bude radio dobro, zaslužuje Džennet, a ako bude radio loše, zaslužuje Džehennem svojim radom i izborom. A ako bi bio prinuđen na to, kako bi onda zaslužio nagradu ili kaznu? Allah, dž.š., dao je ljudima mogućnost slobodnog biranja, kako oni ne bi imali dokaz protiv Njega u onome što čine od dobra ili zla. Sve to u okviru teklifa (šerijatskih obaveza) koji je uvjetovan razumom i punoljetnošću, jer se obaveze temelje na razumu, a ono što razum nije u stanju shvatiti irazumjeti i što izlazi iz okvira teklifa, u tome čovjek nema slobodnog izbora, nego je podvrgnut određenim zakonitostima. A Allah upućuje onoga koga hoće.

"Zar je isti onaj ~ije je srce Allah u~inio sklono islamu, pa on slijedi svjetlo Gospodara tvoga?..." (39:22) "...ali Allah je nekima od vas pravo vjerovanje omilio i u srcima va{im ga lijepim prikazao, a nezahvalnost i raskala{nost i neposlu{nost vam omrznuo. Takvi su na pravom putu." (49:7) Ibn-'Abbas, r.a., tuma~e}i ovaj ajet: "Onome koga Allah èli uputiti - On srce njegovo prema islamu raspoloì", kaè: "Allah, d`.{., njegovo srce {iri i ~ini spremnim za prihvat tevhida i imana u Njega." Isto su ovo rekli Ebu-Malik i drugi, i to se o~ito vidi iz ovog ajeta. Ibn-Dèrir prenosi od Ibn-Mes'uda da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (242) "Koga Allah ho}e uputiti, njegovo srce oraspoloì za islam." "Ima li za to kakav znak, o Allahov Poslani~e?" - reko{e ashabi. "Izbjegavanje ovog varljivog svijeta, a ùdnja za vje~nim boravi{tem, i pripremanje za smrt prije nego {to do|e" - re~e on. Ovaj hadis ima vi{e rivajeta, od kojih su neki spojenih seneda, a neki ne, ali oni jedni druge ja~aju. A Allah najbolje zna.

"...a onome koga èli u zabludi ostaviti - On srce njegovo stegne i umornim u~ini". Es- -Suddi kaè: "To je srce u kojem nema nimalo mjesta za uputu i do kojeg ne moè ni{ta od imana koji bi mu vrijedio doprijeti niti sti}i." "...kao kad ~ini napor da na nebo uzleti", tj. ne nalazi drugog


izlaza nego da krene prema gore, zbog prvelike tjeskobe u njegovim grudima.

"Eto, tako Allah one koji ne vjeruju bez podr{ke ostavi." Kao {to Allah, d`.{., tjeskobnim i tegobnim, u~ini grudi onoga koga èli u zabludu odvesti, isto tako u~ini da {ejtan zavlada njime i onima koji su kao i on odbili iman u Allaha i Njegovog Poslanika i da ih zavede i odvrati od Allahovog puta.292

Ovo je pravi put Gospodara tvoga. A Mi obja{njavamo dokaze ljudima koji pouku primaju. /126/ Njih ~eka Ku}a blagostanja u Gospodara njihova; On }e biti za{titnik njihov zbog onoga {to su ~inili. /127/

Allah, d`.{., nakon {to je spomenuo one koji su

zalutali od Njegovog puta, upozorava na vrijednost upute i istinske vjere koju je objavio Poslaniku: "Ovo je pravi put Gospodara tvoga", tj. ovo je vjera koju smo ti, o Muhammede, propisali i Kur'an objavili, a on je Allahov pravi put i Njegovo ~vrsto uè i on je pun mudrih savjeta. "A Mi obja{njavamo dokaze ljudima koji pouku primaju , tj. onima koji imaju razum koji shva}a ono {to Allah i Njegov Poslanik kazuju. "Njih ~eka Ku}a blagostanja", tj. Dènnet, "u Gospodara njihova"; tj. na Sudnjem danu. A Allah, d`.{., opisuje Dènnet ku}om (selama) mira i blagostanja zbog toga {to su njegovi stanovnici jo{ prije ispravno slijedili pravi put i ugledali se na poslanike i njihov na~in ìvota. Pa, kao {to su ostali spa{eni (salimi) od stranputice, isto tako }e u}i u ku}u selama (spasa). "On }e biti za{titnik njihov", tj. njihov za{titnik, pomaga~ i bodritelj, "zbog onoga {to su ~inili", tj. kao nagrada za njihova dobra djela koja su ~inili. On }e ih prihvatiti i Dènnetom nagraditi iz Svoje neizmjerne dare`ljivosti i dobrote.

"

292 Na osnovu ovoga, značenje ovog časnog ajeta bilo bi da onome koji iskreno želi spoznati suštinu islama Allah, dž.š., pomogne u tome, tako što mu želi uputu, a zatim mu njegove grudi učini spremnim za prihvatanje islama, te on povjeruje. A one koji se odbiju tome odazvati, Allah, dž.š., odvrati od upute i njihove grudi učini tjeskobnim, pa ne prihvataju poziv. Sve to u vidu kazne za to što ne prihvataju poziv, te učini da njima zavlada šejtan svojim nečistim mislima i dojavama i da ih zavede i odvrati od Allahovog puta.

A na Dan kada On sve sakupi: "O skupe {ejtanski, vi ste mnoge ljude zaveli!" - Gospodaru na{ - re}i }e ljudi, {ti}enici njihovi - mi smo jedni drugima bili od koristi i stigli smo do roka na{eg koji si nam odredio Ti! - Vatra }e biti prebivali{te va{e- re}i }e On - u njoj }ete vje~no ostati, osim ako Allah druk~ije ne odredi." - Gospodar tvoj je zaista mudar i sveznaju}i. /128/

Sjeti se o Muhammede, onoga {to Mi govorimo o

njima i opomeni ih time “na Dan kada On sve sakupi,” tj. sve dìne i njihove saveznike me|u ljudima koji su njih oboàvali na dunjaluku, od njih za{titu traìli, njima se pokoravali i jedni drugima ukra{ene rije~i do{aptavali. "O skupe {ejtanski, vi ste mnoge ljude zaveli." Kao {to Allah, d`.{., kaè:

"O sinovi Ademovi, zar vam nisam naredio: Ne klanjajte se {ejtanu, on vam je neprijatelj otvoreni, ve} se klanjajte Meni; to je put pravi. On je mnoge od vas u zabludu odveo, kako niste pameti imali?" (36:60-62)

Ibn-Dùrejd` komentari{u}i ovaj ajet kaè: U dàhilijetsko doba ~ovjek bi do{ao do odre|ene doline i rekao: "Utje~em se prvaku ove doline"; to je njihova korist jednih drugima, tj. korist dìna ljudima, o kojoj govore Allahove, d`.{., rije~i: "Gospodaru na{", re}i }e ljudi, {ti}enici njihovi, "mi smo jedni drugima bili od koristi i stigli smo do roka na{eg koji si nam odredio Ti!" A El-Hasan veli: Njihova korist jednih drugima nije bila ni{ta drugo osim {to su dìni nare|ivali a ljudi izvr{avali. A korist dìnima od ljudi bila je ta {to su oni, kako se prenosi, nakon {to bi ih ljudi veli~ali traè}i pomo} od njih, osjetili veli~inu i govorili: "Zagospodarili smo i dìnima i ljudima." "stigli smo do roka na{eg koji si nam odredio Ti!" Es-Suddi kaè da se ovdje misli na smrt. "Vatra }e biti prebivali{te va{e", re}i }e On, tj. va{a ku}a i mjesto va{eg boravka i boravka njihova i va{ih prijatelja. "...u njoj }ete vje~no ostati, osim ako Allah druk~ije ne odredi". (O ovom su izuzimanju izre~ena mnoga mi{ljenja a najispravnije je mi{ljenje koje prenosi Ibn Ebi-Hatim od Ibn-Abbasa i El-Hasana da se ovo izuzimanje odnosi na grje{nike me|u iskrenim vjernicima koje }e Allah izvesti iz Dèhennema {efa'atom (zagovorni{tvom) onih kojima }e {efa'at biti dozvoljen od meleka, poslanika i vjernika. Oni }e se zauzimati za muslimane koje su po~inili velike grijehe, pa }e tada do}i do izraàja milost Najmilostivijeg, koja }e iz


Dèhennema izvesti i onoga koji nikada dobra nije po~inio, nego je jedanput izgovorio "La ilahe illallah", kao {to se to prenosi u mnogim vjerodostojnim hadisima od Enesa, Dàbira, Ebu- Seida, Ebu-Hurejrea i drugih ashaba. Nakon toga u Vatri }e ostati samo oni koji su zasluìli da u njoj vje~no ostanu i koji nikada iz nje ne}e iza}i. Ovo mi{ljenje zastupa veliki broj prija{nje i dana{nje uleme.293 "Gospodar tvoj je, zaista, mudar i sveznaju}i." Ibn-Abbas kaè: "Zaista je ovaj ajet dovoljan dokaz da niko nema pravo da pored Allaha sudi Njegovim stvorenjima i tvrdi za nekoga da }e u Dènnet ili Vatru.

Tako isto Mi prepu{tamo vlast jednim silnicima nad drugima zbog onoga {to su zaradili. /129/

Hafiz Ibn-Asakir prenosi od Ibn-Mesuda hadis

Poslanika, s.a.v.s., u kome stoji: (243) "Ko pomogne silnika Allah }e u~initi da on njime zavlada." Ovaj hadis je garib. A Seid prenosi od Katade da je, tuma~e}i ovaj ajet, rekao: "Allah, d`.{., daje da se ljudi me|usobno druè shodno njihovim djelima, pa je vjernik prijatelj vjerniku gdje god se na{ao, a nevjernik prijatelj nevjerniku gdje god se na{ao. Iman nije pusta èlja i gizdanje." Ovaj je komentar odabrao i Ibn-Dèrir. A neko od pjesnika je rekao:

"Nema nijedne ruke a da Allahova nije iznad nje ... i nema nijednog silnika a da ne}e biti isku{an ve}im silnikom od njega."

Zna~enje ovog ~asnog ajeta bi, dakle, bilo: Kao {to smo u~inili da ta propala skupina za svoje prijatelje uzme dìne koji su ih u zabludu odveli, isto tako }emo u~initi i sa nasilnicima te }emo jedne drugima pokoriti, jedne drugima uni{titi i jednim pomo}u drugih osvetiti se, zbog nepravde i nasilja kojeg su ~inili.

O skupe dìnski i ljudski, zar vam iz redova va{ih nisu dolazili poslanici koji su vam ajete Moje kazivali i upozoravali vas da }ete ovaj

va{ dan do~ekati? Oni }e re}i: "Mi to priznajemo na svoju {tetu." Njih je ìvot na Zemlji bio obmanuo i oni }e sami protiv sebeposvjedo~iti da su bili nevjernici. /130/

i

293 Ovaj tekst koji sam stavio u zagradu prenesen je iz komentara sure Hud, ajet broj (107), u kome stoji: ".. dok je nebesa i Zemlje, u njemu će ostati, osim ako drukčije Gospodar tvoj ne odredi. Gospodar tvoj, zaista, radi ono što želi." Komentator, r.a., na ovom je mjestu rekao: "Ovo će biti detaljnije pojašnjeno u Suri Hud, kada bude riječi o "...u njoj će vječno ostati..." Ja sam želio olakšati čitaocu pa sam taj tekst prenio ovdje umjesto da ga ostavim da on sam traži komentar sure Hud.

Ovo je, tako|er, jedan vid ukora kojim }e Allah,

d`.{., na Sudnjem danu ukoriti nevjernike me|u ljudima i dìnima, tako {to }e ih upitati, a On to najbolje zna, da li su im poslanici dostavili Njegovu poruku: "O skupe dìnski i ljudski, zar vam iz redova va{ih poslanici nisu dolazili", tj. iz redova va{ih op}enito, jer su poslanici bili samo ljudi, a ne i dìni. Ovo kaù Mudàhid i drugi imami ranijih i dana{njih generacija. A Ibn-Abbas kaè: "Poslanici (rusul) jesu od ljudi, a me|u dìnima su opominja~i (nuzur)." Ibn-Dèrir prenosi od Dahhaka ibn Muzahima da je on tvrdio da i me|u dìnima postoje poslanici, a dokaz za to navodi ovaj ~asni ajet, {to je diskutabilno, jer ovaj ajet to ne potvr|uje direktno nego samo indirektno. Allah, d`.{., kaè: "O skupe dìnski i ljudski, zar vam iz redova va{ih nisu dolazili poslanici koji su vam ajete Moje kaz vali i upozoravali vas da }ete ovaj va{ dan do~ekati?" Oni }e re}i: "Mi to priznajemo na svoju {tetu", tj. mi priznajemo da su nam poslanici dostavili Tvoje poruke i da su nas upozorili na susret sa Tobom, i da }e ovaj dan zasigurno do}i. "Njih jeìvot na Zemlji bio obmanuo", tj. oni su se odali dunjalu~kom ìvotu i upropastili zbog toga {to su poslanike la`nim smatrali i suprotstavljali se njihovim nadnaravnim djelima (mudìzama). Sve su to oni ~inili zbog toga {to su bili obmanuti naki}eno{}u i ukrasima Ovoga svijeta i odati njegovim strastima. "oni }e sami protiv sebe posvjedo~iti" na Sudnjem danu "da su bili nevjernici" na dunjaluku, tj. nisu vjerovali u ono sa ~ime su im dolazili poslanici, a.s.

Tako je, jer Gospodar tvoj nije uni{tavao sela i gradove zbog zuluma njihova - bez prethodneopomene njihovim stanovnicima. /131/

Svima }e pripasti nagrada ili kazna, ve} prema tome kako su postupali, a Gospodar tvoj nije nemaran prema onom {to su radili. /132/

Allah, d`.{., kaè: "Tako je, jer Gospodar tvoj

nije uni{tavao sela i gradove zbog zuluma njihova - bez prethodne opomene njihovim stanovnicima", tj. Mi ljudima i dìnima nismo ostavili mogu}nost opravdanja tako {to smo im slali poslanike i knjige, kako ne bi niko odgovarao za zulum koji je po~inio prije nego {to mu je do{la opomena. Mi smo tako svaki narod opomenuli i nikog nismo kaznili prije nego {to im po{aljemo poslanike. Kao {to Allah, d`.{., kaè:


"...a nije bilo naroda kome nije do{ao onaj koji ga je opominjao". (35:24) Mnogo je ajeta koji govore o ovoj temi.

"Tako je, jer Gospodar tvoj nije uni{tavao sela i gradove zbog zuluma njihova" zbog {irka i sli~no, "bez prethodne opomene njihovim stanovnicima", tj. Allah, d`.{., ne}e ih kazniti prije nego {to im po{alje poslanika koji }e ih opomenuti i upozoriti na Allahove dokaze protiv njih te na Allahovu kaznu na Dan ponovnog proìvljenja. On ih ne}e kazniti iznenada, kako ne bi rekli: "Nama nije do{ao niko ko bi nas upozorio i opomenuo." "Svima }e pripasti nagrada ili kazna, ve} prema tome kako su postupali", tj. svako ko bude radio dobra djela ili grijehe ~inio imat }e odre|enu deredù i stepen koji odgovara njegovim djelima. Dakle, Allah }e ga nagraditi - kazniti za djela njegova, bila ona dobra ili lo{a. Ovo su rije~i Ibn-Dèrira.

Smatram da se rije~i Allaha, d`.{.: "Svima }e pripasti nagrada ili kazna, ve} prema tome kako su postupali", odnose na nevjernike izme|u dìna i ljudi. Tj. svakom od njih pripada mjesto u Vatri koje je zasluìo. Kao {to Allah, d`.{., kaè: "Za sve }e biti dvostruka!", re}i }e On. (7:38) "a Gospodar tvoj nije nemaran prema onom {to su radili". Ibn-Dèrir kaè: "Sve su to njihova djela i Allah, d`.{., biljeì ih kako bi ih nagradio - kaznio kako ve} pripada njima kada budu ponovo proìvljeni i sa Njime se sreli."

Gospodar tvoj je neovisan i milostiv. Ako ho}e, uklonit }e vas, i poslije vas one koje On ho}e dovesti, kao {to je od potomstva drugih naroda vas stvorio. /133/ Ono ~ime vam se prijeti doista }e do}i i vi ne}ete sti}i uma}i! /134/ Reci: "O narode moj, ~ini sve {to moè{, ~init }u i ja; saznat }ete vi ve} koga ~eka sretan kraj!" Nevjernici sigurno ne}e uspjeti. /135/

Allah, d`.{., kaè: "Gospodar tvoj", o

Muhammede, "neovisan je" o svemu {to postoji mimo Njega i Njega je potrebno sve {to postoji, "i milostiv", tj. a On je i pored toga milostiv prema njima. Kao {to Allah, d`.{., kaè:

"A Allah je prema ljudima, zaista, vrlo blag i milostiv." (2:143) "Ako ho}e, vas }e ukloniti", ukoliko budete postupali suprotno Njegovim nare|enjima. "I poslije vas one koje On ho}e

dovesti", tj. druge ljude, koji }e Mu biti pokorni, "kao {to je od potomstva drugih naroda vas stvorio", tj. kao {to je uklonio prija{nje generacije i poslije njih doveo druge, isto je tako On u stanju odvesti vas i dovesti druge. Kao {to Allah, d`.{., kaè: "...jer Allah je bogat, a vi ste siroma{ni. A ako glave okrenete, On }e vas drugim narodom zamijeniti, koji onda kao {to ste vi ne}e biti." (47:38) "Ono ~ime vam se prijeti doista }e do}i i vi ne}ete sti}i uma}i", tj. On vas je u stanju ponovo oìviti, iako ste postali pra{ina, jer Njega ni{ta ne moè sprije~iti. Ibn Ebi-Hatim komentari{u}i ovaj ajet prenosi od Ebi-Seida El-Hudrija, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (244) "O ljudi, ako razum imate, sebe smatrajte mrtvim, jer, tako mi Allaha, sti}i }e vas ono {to vam se obe}ava i vi mu ne}ete mo}i uma}i." "Reci: O narode moj, ~ini sve {to moè{, ~init }u i ja; saznat }ete vi." Ovo je je èstoka prijetnja i sigurno upozorenje kojim se ho}e re}i: "Nastavite vi po svome ukoliko smatrate da ste na pravom putu, a i ja }u nastaviti svojim putem i pravcem." "saznat }ete vi ve} koga ~eka sretan kraj!" ”Nevjernici sigurno ne}e uspjeti", tj. da li }e on pripasti meni ili vama. Allah, d`.{., izvr{io je obe}anje koje je dao Svom Poslaniku, s.a.v.s., te je u~inio da zavlada velikim prostranstvom i omogu}io mu da donese presudu koju ho}e nad svojim neprijateljima. U~inio je da zavlada Mekom i da se njegova vlast u~vrsti na ostalim dijelovima Arabijskog poluotoka, u Jemenu i Bahreinu. Sve to za njegovog ìvota. A nakon njegove smrti osvojena su mnoga druga podru~ja za vrijeme njegovih halifa, r.a. Kao {to Allah, d`.{., kaè:

l

"Allah je zapisao: 'Ja i poslanici Moji sigurno }emo pobijediti!' Allah je, zaista, mo}an i silan." (58:21)

"Mi smo u Zeburu, poslije Tevrata, napisali da }e Zemlju Moji ~estiti robovi naslijediti." (21:105) "Allah obe}ava da }e one me|u vama koji budu vjerovali i dobra dje a ~inili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao {to je postavio namjesnicima one prije njih, i da }e im zacijelo vjeru njihovu u~vrstiti, onu koju im On èli, i da }e im sigurno strah sigurno{}u zamijeniti; oni }e samo Meni ibadet ~initi, i ne}e druge Meni ravnim smatrati..." (24:55) Allah, d`.{., Gospodar svih svjetova to je uradio sa ovim ummetom Muhammeda, s.a.v.s., i Njemu pripada zasluga na po~etku i na kraju, javno i tajno. 294

294 Ovo se može kazati za muslimane kada su bili svi jedna država koja vlada po Allahovim zakonima, i kada su njeni vladari nastojali u svakom zakonu koji propisuju zadovoljiti Allaha, dž.š., javno i tajno. Međutim, kada su oni izmijenili svoje zakone i sisteme i prihvatili zakone navjernika umjesto Allahovih zakona, Allah je odstranio strahopoštovanje koje su u srcima imali neprijatelji prema njima, te su se oni osilili protiv njih i pokorili njihove države, te su muslimani postali poniženi, bez svoje države. Zato, ako muslimani žele povratiti snagu i ugled koje su prije imali, oni se moraju vratiti Allahu da im njihov strah zamijeni sigurnošću.


Oni odre|uju za Allaha dio ljetine i dio stoke, koju je On stvorio, pa govore: ”Ovo je za Allaha” - tvrde oni – ”a ovo za boànstva na{a!" Me|utim, ono {to je namijenjeno boànstvima njihovim ne stiè Allahu, dok ono {to je odre|eno za Allaha stiè boànstvima njihovim. Kako ru`no oni sude. /136/

jj .

Ovo je kritika od Allaha i ukor mu{rika koji su uveli

u praksu mnoge novotarije, kufr i {irk, i Allahu druge ravnim smatraju i jedan dio od Njegovih stvorenja Njemu odre|uju iako je On, d`.{., Stvoritelj svih stvorenja. Zato Allah, d`.{., kaè: "Oni odre|uju za Allaha od onoga {to je stvorio." Glagol zna~i stvoriti "od ljetine", tj. usjeva: plodova "i stoke dio", pa govore: "Ovo je za Allaha", tvrde oni, "a ovo za boànstva na{a!" A za Allahove rije~i: "Me|utim, ono {to je namijenjeno boànstvima njihovim ne stiè Allahu, dok ono {to je odre|eno za Allaha stiè boànstvima njihovim." Alija ibni Ebi-Talha i El-'Avfi prenose od Ibn- Abbasa da je tuma~e}i ih ukratko rekao: " Mu{rici su ono {to od usjeva na|u podijelili izme|u Allaha i svojih kipova, pa bi ~uvali i dobro pazili dio koji je dodijeljen kipovima, a ako bi ne{to od onoga {to su odredili za Allaha palo na zemlju, uzeli bi ga i stavili zajedno sa onim {to je namijenjeno kipovima. A ako bi ih voda koju su odredili za kipove pretekla i napojila ne{to od onoga {to su namijenili Allahu, oni bi to odredili kipovima. A ako bi se pomije{ali plodovi i usjev koje su odredili za Allaha sa onim koje su odredili za kipove, oni bi sve to stavili na stranu kipova govore}i: Ovo je siromah. A ako bi ih voda koju su odredili za Allaha pretekla i napojila ne{to od onoga {to su odredili za kipove ostavili bi to kipovima. Isto tako su oni zabranjivali kori{tenje bilo ~ime od pojedinih ìvotinja i to darovali svojim kipovima, kao {to je kamila koja je pet puta donijela mlade na svijet i zadnje joj bilo mu{ko (behira), kamila za koju se njen vlasnik zavjetovao da }e, ukoliko se vrati sa puta, u~init je slobodnom (saiba); (vasila) ako bi im ovca ojanjila ènsko janje, oni bi ga uzimali sebi, a ako bi ojanjila mu{ko, `rtvovali bi ga kumirima; ako bi ojanjila oboje, onda ne bi `rtvovali mu{ko; ako bi mu`jak kamile stekao deset potomaka, ne bi ga vi{e jahali i tovarili, ostavili bi ga slobodno da pase (hãm). Sve su to oni ~inili tvrde}i da to rade traè}i zadovoljstvo Allaha." Zato Allah, d`.{., kaè: "Oni odre|uju za Allaha dio

ljetine i dio stoke..." "Kako ru`no oni sude", tj. oni ru`no i nepravedno vr{e podjelu, jer su pri samom po~etku podjele pogrije{ili, jer je Allah, d`.{., Gospodar i Tvorac svega i On sve posjeduje. A zatim - nakon {to su na~inili tu podjelu, koja je u osnovi pogre{na - oni se je nisu pridràvali, nego su je jo{ vi{e iskrivljavali. Kao {to Allah, d`.{., kaè:

"Oni Allahu k}eri pripisu u, slavljen je i ~ist On! - a sebi ono {to prièljku u " (16:57)

"To bi tada bila podjela nepravedna." (53:22)

Mnogim su mnogobo{cima tako isto {ejtani njihovi ubijanje vlastite djece lijepim prikazali, da bi ih upropastili i da bi ih u vjeri njihovoj zbunili. A da je Allah htio, oni to ne bi ~inili. Zato i njih i njihove izmi{ljotine ostavi! /137/

Allah, d`.{., kaè: Kao {to su njima {ejtani uljep{ali

da Allahu odrede jedan dio od svojih usjeva i stoke, isto su im ukrasili ubijanje njihove djece iz bojazni za siroma{tvom i zakopavanje ìve ènske novoro|en~adi iz bojazni od sramote...

"...da bi ih upropastili i da bi ih u vjeri njihovoj zbunili", tj. su im njihovi {ejtani naredili da ubijaju svoje k}eri, pa da ih tako uni{te. Allah, d`.{., kaè: "I kada ìva sahranjena djevoj~ica bude upitana zbog kakve je krivice umorena..." (81:9) "I da bi ih u vjeri njihovoj zbunili", tj. da bi im pomutili njihovu vjeru. "A da je Allah htio, oni to ne bi ~inili", tj. sve se to de{ava Allahovom, d`.{., voljom i Njegovom sveop}om odredbom295 i iz savr{ene mudrosti u tome. "Zato i njih i njihoveizmi{ljotine ostavi!", tj. ostavi i izbjegavaj ih i ono {to oni ~ine. Jer, Allah }e presuditi izme|u tebe i njih na Sudnjem danu ili na ovom svijetu tako {to }e{ ti zavladati njima, ili oboje zajedno.

295 Da, da Allah, dž.š., nije htio, oni to ne bi mogli uraditi, jer ih je On prije toga upozorio da to ne čine i zabranio im da to rade, zato i nije moguće da ih prisili na izvršavanje zla, iako je On bio u stanju da im zabrani da to čine. Međutim , On im to nije zabranio da bi ih iskušao i provjerio hoýće li oni poslušati Njegova naređenja o pitanju neubijanja djece i neizdvajanja određenog dijela njihovih usjeva i imetaka bilo kome drugom mimo Allaha. Pa ako se oni pokore Njegovim naredbama, ući će u Džennet, a ako to ne učine ući će u Džehennem. Zato Allah, dž.š., nije htio zabraniti im to, kako bi bili slobodni u izboru činjenja dobra ili zla i tako zaslužili Njegovu nagradu ili kaznu djelima koja su sami odabrali.


Oni govore: "Ova i ova stoka i ti i ti zemaljski plodovi zabranjeni su, smiju ih jesti samo oni kojima mi dozvoljavamo" - tvrde oni - "a ove i ove je kamile zabranjeno jahati." Ima stoke prilikom ~ijeg klanja ne spominju Allahovo ime, izmi{ljaju}i o Njemu la` . A On }e ih sigurno zbog onoga {to izmi{ljaju kazniti. /138/

i

ji

i

Alija ibn Ebi-Talha prenosi od Ibn-Abbasa da je

rekao: "El-Hid`r - haram od one stoke koju su oni zabranili kao {to je el-vasile - ovca koja ojanji i mu{ko i ènsko."A Katade veli: "Ova i ova stoka i ti i ti zemaljski plodovi su zabranjeni", to je stroga i pretjerana zabrana koju su im nametnuli {ejtani u imecima njihovim, a to nije bilo od Allaha, d`.{. A Ibn-Zejd ibn Eslem kaè: Oni su ga u~inili strogo odre|enim za svoje bogove." Es-Suddi o ajetu: "smiju ih jesti samo oni kojima Mi dozvoljavamo", tvrde oni, kaè: "oni govore: Haram je da ih jede bilo ko izuzev onih koje mi odredimo." Ovaj je ajet sli~an Allahovim rije~ima: "Allah nije propisao ni behiru, ni saibu, ni vasilu, a ni hama;296 to oni koji ne vjeru u govore o Allahu la` , i ve}ina njih nema pa-meti." (5:103) Ovo su vrste stoke ~ije je kori{tenje za teret zabranjeno, a oni su imali i deva koje bi klali bez spomena imena Boìjeg i bilo {ta drugo sa njima radili bez spominjanja Allahovog imena, kao kada bi ih jahali, muzli, tovarili, oplo|ivali ili bilo {ta drugo. "izmi{ljaju}i o Njemu la` ", tj. laù na Allaha kada sve to pripisuju Allahovoj vjeri i Njegovim propisima, jer On im nije to dozvolio. "A On }e ih, sigurno, zbog onoga {to izmi{ljaju kazniti", tj. zbog onoga {to izmi{ljaju na Njega i Njemu pripisuju.

Oni govore: "Ono {to je u utrobama ove i ove stoke dozvoljeno je samo mu{karcima na{im, a zabranjeno na{im ènama. A ako se plod izjalovi, onda su u tome sudionici." - Allah }e

ih za neistine njihove koje oni pri~aju kazniti, On je mudar i sveznaju}i. /139/

i

296 El-behire je ona čije je vime zabranjeno ljudima, pa ga posvećuju kipovima. Saiba je ona koju ostavljaju svojim bogovima i ničim je ne tovare. El-vasile je kamila koja prvi put oteli muško, a zatim žensko, jedno za drugim, bez muška između njih. El-ham, mužjak deve koji izgubi sposobnost za oplodnju, pa ga oni ostave svojim tagutima.

Ibn-Abbas tuma~e}i Allahove, d`.{., rije~i: Oni

govore: "Ono {to je u utrobama ove i ove stoke dozvoljeno je samo mu{karcima na{im", kaè: "To je mlijeko." "...a zabranjeno na{im ènama", a piju ga njihovi mu{karci. Kada bi ovca kod njih ojanjila mu{ko, oni bi ga zaklali i jeli bi ga samo mu{karci bez èna, a ako ojanji ènsko, ostavili bi ga i ne bi ga klali; a ako bi bilo mrtvo, oni bi ga zajedno jeli. Pa je Allah to zabranio. "Allah }e ih za neistine njihove koje oni pri~aju kazniti." Kao {to Allah, d`.{., kaè: "I ne govorite neistine jez cima svojim: 'Ovo jedopu{teno, a ovo zabranjeno', da biste tako o Allahu neistine iznosili. Oni koji o Allahu govore neistine - ne}e uspjeti." (16:116) "On je mudar" u Svojim djelima, rije~ima, propisima i odredbi, "I sveznaju}i" o djelima Njegovih robova, bila ona dobra ili lo{a, i On }e ih za njih najpotpunije nagraditi, odnosno kazniti.

Oni koji iz lahkoumnosti i ne znaju}i {ta rade djecu svoju ubijaju i koji ono ~ime ih je Allah podario zabranjenim smatraju, govore}i neistine o Allahu, sigurno }e nastradati. Oni su zalutali i oni ne znaju {ta rade. /140/

Allah, d`.{., kaè: Stradali su i na ovom i na onom

svijetu oni koji rade ovakva djela. Na ovom su svijetu stradali gube}i svoju djecu koju su ubijali i oteàvaju}i sami sebi, zabranjuju}i stvari koje su oni sami izmislili. A na onom}e svijetu biti ba~eni u najteù kaznu, zato {to su na Allaha lagali i izmi{ljali. Kao {to Allah, d`.{., kaè: "Oni koji o Allahu laì iznose ne}e posti}i ono {to èle." Uìvat }e kratko na ovom svijetu, a zatim }e se Nama vratiti i Mi }emo im dati da iskuse nesnosnu patnju zato {to nisu vjerovali." (10:69-70) A hafiz Ebu-Bekr ibn Merdevejh tuma~e}i ovaj ajet prenosi od Ibn-Abbasa, r.a., da je rekao: "Ako ho}e{ saznati za neznanje Arapa - mu{rika, pro~itaj suru El-En'am poslije 130. ajeta: Oni koji iz lahkoumnosti i ne znaju}i {ta rade djecu svoju ubijaju i koji ono ~ime ih je Allah podario zabranjenim smatraju, govore}i neistine o Allahu, sigurno }e nastradati. Oni su zalutali i oni ne znaju {ta rade." Isto ovo prenosi i El-Buhari.


On je Taj Koji stvara vinograde poduprte i nepoduprte, i palme i usjeve razli~ita okusa, i masline i {ipke sli~ne i razli~ite jedite plodove njihove kad plod dadnu, i podajte na dan ètve i berbe ono na {to drugi pravo imaju i ne rasipajte jer On ne voli rasipnike, /141/

,

, ;

, ,

,

.

, ;

i stoku koja se tovari i kolje, jedite dio onoga ~ime vas Allah opskrbljuje, a ne slijedite {ejtanove korake jer vam je on pravi neprijatelj. /142/

Allah, d`.{., obja{njavaju}i da je On tvorac svega:

usjeva, plodova i stoke sa ~im po svom iskrivljenom mi{ljenju na takav na~in postupaju mu{rici i dijele ih i par~aju, te jedne smatraju haramom a druge halalom - kaè: "On je Taj Koji stvara vinograde, poduprte i nepoduprte". Alija ibn Ebi- Talha prenosi da je Ibn-Abbas rekao: "Ma'ru{at zna~i visoke." A Ata prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: "Ma'ru{at zna~i poduprto gro`|e, a 'gajru ma'ru{at' ono koje nije poduprto." "...sli~ne i razli~ite", Ibn-Dùrejd` veli: "Sli~ne po izgledu a razli~ite po ukusu." "...jedite plodove njihove kad plod dadnu." Ibn-Dèrir kaè: "Neki kaù da se to odnosi na propisani zekat." A isto se prenosi i od Enesa ibn Malika, r.a., i Ibn-Abbasa, r.a.

A imam Ahmed prenosi od Dàbira ibn Abdullaha, r.a., da je rekao: (245) "Poslanik, s.a.v.s., naredio je da svako ko ubere hurme odvoji deset evsuka (odre|ena mjera) hurmi i oka~i o stup u dàmiji u korpi iz koje }e uzimati siromasi." A ovaj sened je dobar i jak.

A Hasan el-Basri kaè: "To je zekat na ìtarice i plodove." A drugi kaù: "To je obaveza mimo zekata." A prenosi se da je Ibn-Umer tuma~e}i Allahove, d`.{., rije~i: "I podajte na dan ètve i berbe ono na {to drugi pravo imaju", rekao: "Oni su davali osim zekata." To prenosi Ibn-Merdevejh. Prenosi se od Abdullaha ibn Mubareka, a on od Abdul-Melika ibn Ebi-Selmana, on od Ata'a ibn Ebi-Rebaha o ovom ajetu, da je rekao: "Daje se onome ko bude prisutan tog dana ono {to se moè, mimo zekata." Isto ovo kaù grupa tabiina i drugi. A sljede}i kaù: "Ovo je bilo vadìb (obavezno), a zatim ga je Allah, d`.{., dokinuo desetinom ili polovinom desetine." To prenosi Ibn Dèrir od Ibn-Abbasa, Muhammeda ibn Hanefije, Ibrahima en-Nehaija, El-Hasana i Es-Suddija. I ovo mi{ljenje Ibn-Dèrir uzima za najispravnije. A ja smatram da je to diskutabilno nazvati derogacijom (neshom), jer je to

bilo u osnovi vadìb, a zatim je poja{njeno koliko se treba izdvojiti. Oni kaù da je to bilo osme godine po Hid`ri.297 A Allah, d`.{., ukorio je one koji ubiru a ne udjeljuju. Kao {to to spominje u suri "Nun": ...kad su se zakleli da }e je sigurno izjutra obrati a nisu rekli: "Ako Bog da!" do rije~i Allaha, d`.{.: "Eto, takva je bila kazna, a na onom svijetu je, nek' znaju, kazna jo{ ve}a!" (68:17-33)

"I ne rasipajte, jer On ne voli rasipnike " U tuma~enju ovog ajeta iznesena su razna mi{ljenja, ali Ibn-Dèrir odabire mi{ljenje Ataa u kome kaè da je rasipni{tvo zabranjeno u svakoj stvari i nema sumnje da je to ta~no - ali ono {to se iz prvotnog teksta odmah razumije, jer je rekao: "jedite plodove njihove kad plod dadnu, i podajte na dan ètve i berbe ono na {to drugi pravo imaju, i ne rasipajte, jer On ne voli rasipnike" - da se to odnosi na jelo. Tj. ne pretjerujte u jelu, jer je u tome {teta za razum i tijelo. Kao {to Allah, d`.{., kaè:

"I jedite i pijte samo ne pretjerujte On nevoli one koji pretjeruju." (7:31) A El-Buhari u svom Sahihu prenosi muallek (bez seneda) predanje: (246) "Jedite, pijte i odijevajte se, ali bez pretjerivanja i kibura." Ovo se odnosi na isto, a Allah najbolje zna.

"I stoku koja se tovari i kolje", tj. On vam je stvorio od stoke onu koja se tovari i onu koja se ne tovari. Abdurrahman ibn Zejd ibn Eslem kaè: "El-hamule ono {to ja{ete, a el-fer{ ono {to jedete i muzete. Ovca ne nosi, ali jedete njeno meso i od njene vune pravite jorgane i prekriva~e." Ovo mi{ljenje Abdurrahmana o zna~enju ovog ajeta dobro je i njega potvr|uju Allahove, d`.{., rije~i: "Kako oni ne vide da Mi sami, od onoga {to su Na{e ruke u~inile, zbog njih stoku stvaramo i da oni njome raspolaù kao vlasnici, i da smo im dali da se njome sluè - na nekim ja{u, a nekima se hrane" (36:71-72), "...a od vune njihove i dlake njihove i kostrijeti njihove prostirku i korisne stvari, sve dok se ne istro{e". (16:80)

"jedite dio onoga ~ime vas Allah opskrb-ljuje", tj. od vo}a, povr}a i stoke, jer je sve to Alah, d`.{., stvorio i vama opskrbom u~inio. "...a ne slijedite {ejtanove korake", tj. njegov put i njegova nare|enja, kao {to su to u~inili mu{rici koji su zabranili ono ~ime ih je Allah opskrbio od vo}a i ìtarica, izmi{ljaju}i na Allaha. "...jer vam je on pravi neprijatelj", kao {to Allah, d`.{., kaè: "[ejtan je, uistinu, va{ neprijatelj, pa ga takvim i smatrajte! On poziva prista{e svoje da budu stanovnici u Vatri." (35:6) "...pravi", tj. otvorenog neprijateljstva. Kao {to Allah, d`.{., kaè:

297 Najispravnije je mišljenje, a Allah najbolje zna, da je propis ovog ajeta bio važeći prije propisivanja zekata. A zatim, nakon što je zekat propisan, Poslanik, s.a.v.s., ograničio ga je na pšenicu, ječam, hurme i suho grožđe. A po drugom rivajetu i na kukuruz. A nije loše da se od svega što zemlja daje udijeli sadaka, makar u količini jednog pregršta.


"Pa zar }ete njega i porod njegov, pored Mene, kao prijatelje prihvatiti, kad su vam oni neprijatelji? Kako je {ejtan lo{a zamjena nevjernicima!" (18:50)

...i to osam jedinki: par ovaca i par koza. Reci: 'Da li je On zabranio mu`jake ili ènke ili ono {to se nalazi u utrobama ènki?' Kaìte mi, i dokaìte, ako je istina to {to govorite, /143/ ...i par kamila i par goveda. Reci: 'Da li je On zabranio mu` ake i ènke i ono {to se nalaz uutrobama ènki? Da li ste vi bili prisutni kad vam je Allah to propisao?' Ima li onda nepravednijeg od onoga koji, ne znaju}i istinu, izmi{lja laì o Allahu da bi ljude u zabludu doveo. Allah sigurno ne}e ukazati na pravi put ljudima koji su nepravedni. /144/

j i

j "i

"

Ovo je obja{njenje neznanja Arapa prije islama, u

onome {to su zabranili od stoke i u~inili je dijelovima i vrstama: behire, saibe, vesile, ham i ostale vrste koje su oni izmislili u stoci, ìtu i plodovima. Allah, d`.{., obja{njava da je On stvorio vo}njake poduprte i nepoduprte, i da je On stvorio od stoke onu koju ja{u i onu koju jedu, i pojasnio vrste stoke: ovce i koze, mu{ke i ènske, deve, mu{ke i ènske i krave isto tako. i da On nije ni{ta od toga zabranio, niti od njihove mladun~adi, nego je sve to stvoreno radi ljudi, da ih jedu, ja{u, nose teret, da ih muzu i da ih koriste na razne druge na~ine. "Da li je On zabranio mu` ake ili ènke , tj. nisam zabranio ni{ta od toga, "...ili ono {to se nalaz u utrobama ènki?", tj. da li se nalazi u utrobama izuzev mu{ko ili ènsko, pa za{to zabranjujete jedno a dozvoljavate drugo?298 Kaìte mi, i dokaìte, ako je istina to {to govorite",299 tj. sve je to halal. ”Da li ste vi bili prisutni kad vam je Allah to propisao?" Ovo je

ismijavanje s njima za ono {to su izmislili i na Allaha potvorili da je On zabranio, a nije. "Ima li onda nepravednijeg od onoga koji, ne znaju}i istinu, izmi{lja la` o Allahu da bi ljude u zab udu doveo." Tj. nema niko nepravedniji od njega. "Allah sigurno ne}e ukazati na pravi put ljudima koji su nepravedni." Prvi koji je oti{ao u zabludu povodom ovog ajeta jeste Amr ibn Luhaj ibn Kame'a, jer je on prvi koji je izmijenio vjeru poslanika i prvi koji je proglasio neku stoku "pu{tenom" (saibe), i odredio vasile i hãm, kao {to se to navodi u sahih hadisu.

il

298 Tj. da li je On zabranio ono što se nalazi u utrobama ženki, njihovu mladunčad? Ovim se hoće reći da Allah nije zabranio ništa. 299 Tj. obavijestite me sa sigurnošću kako vam je Allah zabranio ono što vi tvrdite da je zabranjeno? I ovim se hoće reći da Allah nije zabranio ništa, i sva pitanja koja im se ovdje postavljaju u znaku su nijekanja i odvraćanja na njihove tvrdnje i ukora zbog onoga što su govorili i veličine potvora koje su na Allaha iznijeli. O, kako oni sami prema sebi nasilje čine i kako su daleko od upute!

Reci: "Ja ne vidim u ovome {to mi se objavljuje da je ikome zabranjeno jesti ma {ta drugo osim strvi, ili krvi koja istje~e ili svinjskog mesa, to je doista pogano, ili {to je kao grijeh zaklano u ne~ije drugo, a ne u Allahovo ime." A onome ko bude primoran, ali ne iz èlje, samo toliko da glad utoli, Gospodar tvoj }e doista oprostiti i milostiv biti. /145/

,

i

Alah, d`.{., nare|uje Svom robu i poslniku Muhammedu, s.a.v.s.: “Reci”: O Muhammede, njima koji su zabranili ono ~ime ih je Allah opskrbio izmi{ljaju}i na Allaha: “Ja ne vidim u ovome {to mi se objavljuje da je ikome zabranjeno jesti,” tj. ja ne vidim da je bilo {ta od ìvotinja haram osim ovih. Na osnovu ovoga vidi se da zabrane koje su izre~ene nakon ovoga u suri El-Maide i u hadisima koji govore o tome derogiraju zna~enje ovog ajeta.300 Neko ovo naziva derogacijom, ali ve}ina od kasnijih alima to ne nazivaju derogacijom jer se ovdje radi o dokidanju ne~eg {to je u osnovi bilo dozvoljeno, a Allah najbolje zna. "...ili krvi koja stje~e." Katade veli: "Od krvi je zabranjena ona koja

je istekla, a ako se u mesu na|e krvi - to ne smeta." Ibn-Merdevejh prenosi da je Ibn-Abbas rekao:

"Ljudi su u dàhilijetu jeli odre|ene stvari, a neke nisu, zbog toga {to su im se gadile, pa je Allah poslao Svoga Poslanika i objavio Svoju Knjigu, propisao Svoj halal i haram. Pa je ono {to je On dozvolio halal, a haram ono {to je On zabranio, a ono {to je pre{utio - to }e biti opro{teno." A imam Ahmed prenosi da je

300 Autor ovdje kaže: "derogiraju značenje ovog ajeta", tj. iz ovog se ajeta razumije da ništa više nije zabranjeno jesti izuzev ono što se spominje u ovom ajetu. Međutim, sura El-Maide objavljena je nakon sure El-En'am, a u njoj je ajet: "Zab-ranjuje vam se strv..." (5:3), u kome ima dodatih stvari koje su zabranjene u odnosu na ajet El-En'ama. Ti dodaci i ono što se prenosi u hadisima vezano za tu temu dokidaju značenje ovog ajeta i ne ostaje zabranjeno samo ono što se u njemu spominje, nego postoje još druge stvari koje su zabranjene. Pogledaj tefsir trećeg ajeta sure El-Maide u ovom tefsiru pa ćeš naći dodatke o zabrani.


Ibn- Abbas rekao: (247) "Krepala je ovca Sevdi bint Zem'a, pa je Sevdi rekla: 'O Allahov Poslani~e, krepala je ta i ta (ovca).' Poslanik, s.a.v.s., re~e: 'Za{to niste uzeli njenu koù?' Ona odgovori: 'Zar da uzmemo koù ovce koja je krepala?!' Poslnik, s.a.v.s., tada joj odgovori: 'Allah, d`.{., je rekao: Reci: Ja ne vidim u ovome {to mi se objavljuje da je ikome zabranjeno jesti ma {ta drugo osim strvi, ili krvi koja istje~e, ili svinjskog mesa - a vi to ne}ete jesti nego u{taviti i koristiti.'" Ona je tada poslala po tu ovcu te su joj ogulili koù, u{tavila je i od nje napravila mje{inu za vodu i koristila je sve dok se nije poderala. Ovaj hadis prenose El-Buhari i En-Nesai.

Seid ibn Mensur prenosi da je Numejle el-Fezari rekao: (248) "Bio sam kod Ibn-Umera kada ga je neki ~ovjek upitao da li je dozvoljeno jesti jeà, pa je on prou~io ajet: Reci: 'Ja ne vidim u ovome {to mi se objavljuje da je ikome zabranjeno jesti...' - cijeli ajet. Jedan od prisutnih tada re~e: Ja sam ~uo Ebu-Hurejrea kada kaè da je je` spomenut kod Poslanika, s.a.v.s., pa je on rekao: 'Odvratan, jedan od odvratnih!' Ibn-Umer tada re~e: 'Ako je to rekao Poslanik, s.a.v.s., onda je tako kako je on rekao.'" Prenosi ga Ebu-Davud.

"...zaklano u ne~ije drugo, a ne u Allahovo ime", tj. ono {to se zakolje u ne~ije drugo ime mimo Allaha, kao {to su kipovi, kumiri, idoli i sli~no, ~emu su ljudi u dàhilijjetu prinosili `rtve. El-Kurtubi prenosi od Ibn-Atijjeta da je Hasan el-Basri upitan o èni koja je napravila svadbu svojim igra~kama i tom prigodom zaklala devu, odgovorio da se njeno meso ne smije jesti jer je zaklana kipovima. Prenosi od Ai{e, r.a., da je rekla: "Ne jedite ono {to nemuslimani kolju za svoje praznike."

"A onome ko bude primoran, ali ne iz èlje, samo toliko da glad utoli", tj. a onaj ko bude primoran jesti ne{to od onoga {to je Allah zabranio ovim ajetom, ne iz èlje i ne pretjeruju}i, "Gospodar tvoj }e doista oprostiti i milostiv biti." Tefsir ovog ajeta dovoljno smo pojasnili u suri El-Bekare.301

Ovaj ~asni ajet odgovara mu{ricima koji su sami sebi zabranili neke stvari - a otkud njima pravo za to, kad ga Allah, d`.{., nije zabranio. Zabranjeno je ono {to je Allah, d`.{., naredio Poslaniku, s.a.v.s., da dostavi ljudima od zabrana spomenutih u ovom ajetu - a sve {to je mimo toga, pre{u}eno je i ne}e se za njega odgovarati. U sunnetu se navodi jo{ i zabrana mesa doma}ih magaraca, zvijeri i grabljivica, po poznatom mi{ljenju uleme.

i

301 Pogledaj 173. ajet sure El-Bekare.

Jevrejima smo sve ìvotinje koje imaju kopita ili pandè zabranili, a od goveda i brava njihov loj, osim onog s le|a ili s crijeva, ili onog pomije{ana s kostima. Time smo ih zbog zuluma njihova kaznili; i Mi, zaista, govorimo istinu. /146/

Ibn-Dèrir kaè: "Allah, d`.{., kaè: 'Mi smo

jevrejima zabranili sve ` votinje koje imaju kopitu.' A u njih spadaju sve ìvotinje i ptice koje nemaju rastavljene no`ne prste, kao deva, noj, guska i patka." Ibn-Dùrejd` prenosi od Mudàhida da je rekao: Sve {to kopitu ima, i noj i deva ako im papci nisu rastavljeni. Pitao sam El-Kasima ibn Ebi-Bezzeta o tome, pa mi je rekao: "Sve od ìvotinja ~iji papci nisu rastavljeni, a sve ~iji su rastavljeni ja jedem." Rastavljeni su no`ni prsti u stoke i vrabaca, pa ih jevreji jedu. A ako papak deve, noja ili guske nije rastavljen, jevreji ih ne jedu, niti bilo {ta ~iji papci nisu rastavljeni, kao {to ne jedu meso divljeg magarca.

"...a od goveda i brava njihov loj"; Es-Suddi kaè: "Misli se na onaj na drobu, crijevima i bubrezima." "...osim onog s le|a", tj. loja koji se zaka~i za le|a i butine. To kaù Es-Suddi i Eb- Salih. "...ili s crijeva", tj. svega {to se nalazi u trbu{noj {upljini. Zna~enje bi ajeta, dakle, bilo: i zabranili smo im od goveda i brava njihov loj izuzev onog koji je vezan za le|a i unutricu, "ili onog pomije{ana s kostima", tj. izuzev one masno}e koja je pomije{ana sa kostima, kao {to je sr~ika i sve {to se nalazi u nogama, rebrima, glavi i oku, sve je to halal. "Time smo ih zbog zuluma njihova kaznili"; tj. ove smo o{tre mjere preduzeli zbog njihovog zuluma i nepo{tovanja Na{ih nare|enja. Kao {to Allah, d`.{., kaè: "I zbog te{kog nasilja jevreja Mi smo im zabranili neka lijepa jela koja su im bila dozvoljena, i zbog toga {to su mnoge od Allahova puta odvra}ali." (4:160) "I Mi, zaista, govorimo istinu", tj. Mi smo pravedni u onome ~ime smo ih kaznili. Imam Ahmed prenosi da je Ibn-Abbas rekao: (249) "Jednom prilikom Poslanik, s.a.v.s., sjedio u Haremu okrenut prema Crnom kamenu, pa je pogledao u nebo te se nasmijao i rekao: "Prokleo Allah jevreje, njima je bio zabranjen loj, pa su ga oni prodavali i jeli njihovu vrijednost. A kada Allah zabrani jednom narodu ne{to, onda mu je haram i njegova protuvrijednost."

A ako ti oni ne budu vjerovali, ti reci: "Gospodar va{ je neizmjerno milostiv, ali kazna Njegova ne}e mimoi}i narod grje{ni." /147/


Allah, d`.{., kaè: A ako te, o Muhammede, tvoji protivnici mu{rici, jevreji i njima sli~ni budu u la` ugonili, ti reci: 'Gospodar va{ je neizmjerno milostiv; u ovome je podstrek njima za nastojanjem pridobijanja Allahove velike milosti i slije|enjem Njegovog Poslanika. "...ali kazna Njegova ne}e mimoi}i narod grje{ni" - a ovo je prijetnja njima ukoliko se budu suprotstavljali Poslaniku sa kojim se zavr{ava lanac poslanstva. Allah, d`.{., u Kur'anu vrlo ~esto zajedno spominje podstrekavanje i zastra{ivanje. Kao {to kaè na samom kraju ove sure: "Gospodar tvoj, zaista, brzo ka`njava, ali On, doista, i pra{ta i milostiv je." (6:165) A na drugom mjestu kaè:

"...Koji opra{ta grijehe i prima pokajanje, Koji strahovito ka`njava i obilno nagra|uje..." (40:3)

Mnogobo{ci }e govoriti: ”Da je Allah htio, mi ne bismo druge Njemu ravnim smatrali, a ni preci na{i, niti bismo i{ta zabranjenim u~inili.” Tako su isto oni prije njih poricali, sve dok Na{u kaznu nisu iskusili. Reci: ”Imate li vi kakav dokaz, da nam ga iznesete? Vi se samo za pretpostavkama povodite i vi samo neistinu govorite.” /148/

,

j

Reci: "Allah ima potpun dokaz i da On ho}e, svima bi na pravi put ukazao!" /149/ 150 - Reci: "Dovedite te svoje svjedoke, one koji }e posvjedo~iti da je Allah to zabranio!” Pa ako oni posvjedo~e, ti im nemoj povjerovati i ne povodi se za èljama onih koji Na{e dokaze drè la`nim i koji u onaj svijet ne vjeruju i koji druge Gospodaru svome ravnimsmatraju. /150/

Ovo je dijalog i sumnja koju iznose mu{rici u svom

{irku i zabrani onoga {to su zabranili. Allah, d`.{., zna za {irk u kome se oni nalaze, i zabrane koje su sami nametnuli i da je On u stanju to promijeniti, tako {to }e nas nadahnuti imanom i odstraniti od nas kufr, ali On to nije uradio, {to je dokaz da je sve to od nas Njegovom voljom i da je On s tim zadovoljan. Zato su oni rekli: "Da je Allah htio, mi ne bismo druge Njemu

ravnim smatrali, a ni preci na{i, niti bismo i{ta zabranjenim u~inili." Kao {to Allah, d`.{., kaè:

"Da Svemilosni ho}e", govore oni, "mi im sene bismo kl-njali..." (43:20) "Tako isto su oni prije njih poricali", tj. zbog iste su sumnje zalutali oni prije njih, a ona je neosnovan i neispravan dokaz; jer da je ona ispravan dokaz, Allah ih ne bi izvrgao Svojoj kazni i bolnoj osveti niti bi ih uni{tio. "Reci: 'Imate li vi kakav dokaz'" da je Allah zadovoljan sa vama i sa va{im postupcima, pa "da nam ga iznesete?", da nam ga pokaète. "Vi se samo za pretpostavkama povodite", tj. za sumnjom i ma{tom. A pod sumnjom ovdje se misli na neispravno vjerovanje. "I vi samo neistinu govorite", tj. na Allaha laète onim {to tvrdite. Alija ibn Ebi-Talha prenosi da je Ibn-Abbas tuma~e}i Allahove, d`.{., rije~i: "Da je Allah htio, mi ne bismo Njemu druge ravnim smatrali", poru -~io: "Tako su isto oni prije njih poricali." A zatim je rekao: "A da je Allah htio, oni, zaista, ne bi mu{rici bili, jer oni su rekli da ih oboàvanje kipova pribliùje Uzvi{enom Allahu. Pa ih je Allah obavijestio da ih to ne pribliàva Njemu." A na rije~i: "Da je Allah htio, mi ne bismo druge Njemu ravnim smatrali", Allah, d`.{., kaè: "Da sam htio, Ja bih sve njih na pravi put uputio."

Reci: "Allah ima potpun dokaz", tj. Njemu pripada potpuna mudrost i savr{en dokaz za uputu onoga kog je uputio i ostavljanje u zabludi onoga kog je u zabludu odveo. "I da On ho}e, svima bi na pravi put ukazao!" Sve to Svojom mo}i, voljom i izborom. Ali, On je i pored toga zadovoljan sa vjernicima a ne voli nevjernike. Kao {to kaè:

"Da Gospodar tvoj ho}e, na Zemlji bi doista svi bili vjernici." (10:99) Reci: "Dovedite te svoje svjedoke, one koji }e posvjedo~iti da je Allah to zabranio!", tj. to {to ste vi zabranili i na Allaha slagali i Njega time potvorili. "Pa ako oni posvjedo~e, ti im nemoj povjerovati" jer oni svjedo~e la`no i iz potvore, {to se jasno vidi. "I ne povodi se za èljama onih koji Na{e dokaze drè la`nim i koji u onaj svijet ne vjeru u i koji druge Gospodaru svome ravnim smatraju", tj. Njemu {irk ~ine i druge Njemu ravnim smatraju.

Reci: "Do|ite da vam kaèm {ta vam Gospodar va{ propisuje: da Mu ni{ta ne pridruùjete, da roditeljima dobro ~inite, da djecu svoju, zbog neima{tine, ne ubijate, Mi i


vas i njih hranimo, ne pribliù te se nevaljal -{tinama, bile javne ili tajne ne ubijajte onog koga je Allah zabranio ubiti, osim kada to pravda zahtijeva, to vam On preporu~uje, da biste razmislili." /151/

j;

,

Davud el-Evdi prenosi od Ibn-Mesuda, r.a., da je

rekao: (250) Ko èli pogledati u vasijjet (oporuku) Alahovog Poslanika, s.a.v.s., na kojoj je njegov pe~at, neka prou~i ove ajete: Reci: "Do|ite da vam kaèm {ta vam Gospodar va{ propisuje: da Mu ni{ta ne pridruùjete..." do kraja ajeta.

A El-Hakim prenosi u svom "Mustedreku" hadis Jezida ibn Haruna, koji kaè da je Ubade ibn Samit rekao: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (251) "Ko }e mi od vas dati prisegu na troje?" A zatim je prou~io: Do|ite da vam kaèm {ta vam Gospodar va{ propisuje...", sve dok nije zavr{io ajet. "Pa onaj ko to izvr{i - njemu pripada nagrada od Allaha, a onaj ko ne{to od njih ne uradi, pa ga Allah na ovom svijetu stigne - to }e biti kazna a onaj ko bude odgo|en zaahiret, njegova stvar pripada Allahu: ako bude htio, kaznit }e ga; a ako bude htio, oprostit }e mu. A zatim je rekao: Sened mu je sahih, ali ga ne prenose El-Buhari i Muslim. Oni prenose hadis Zuhrija od Ebi-Idrisa od Ubadeta: (252) "Zavjetujte mi se da ne}ete Allahu pripisivati druga..." Sufjan ibn Husejn prenosi oba hadisa, stoga ne bi trebalo tvrditi da je pogrije{io u jednom od njih, kada se sakupe. A Allah najbolje zna.

A {to se ti~e zna~enja ovog ajeta, Allah, d`.{., kaè Svome poslaniku Muhammedu, s.a.v.s.: Reci, o Muhammede, tim mu{ricima koji oboàvaju druge mimo Allaha i koji zabranjuju ono ~ime ih je opskrbio, pa su ubijali svoju djecu i sve to uradili svojim vlastitim promi{ljanjem i nagovorom od {ejtana. Reci im: “Do|ite da vam kaèm {ta vam Gospodar va{ propisuje,” tj. da vas obavijestim o onome {to vam je va{ Gospodar zabranio, "da Mu ni{ta ne pridruùjete", tj. On vam je preporu~io da Mu ni{ta ne pridruùjete. Zato Allah, d`.{., na kraju ovog ajeta kaè: "to vam On preporu~uje..."

El-Buhari i Muslim navode hadis u kome Ebu- Zerr, r.a., kaè: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (253) "Do{ao mi je Dìbril sa radosnom vije{}u da }e onaj ko od mog ummeta umre ne pripisuju}i Allahu druga - u}i u Dènnet." Ja tada rekoh: "I ako bude zinaluk ~inio i krao?" On re~e: "I ako bude zinaluk ~inio i krao." Rekoh: "I ako bude zinaluk ~inio i krao?" On re~e: "I ako bude zinaluk ~inio i krao." Rekoh: "I ako bude zinaluk ~inio i krao?" On re~e: "I ako bude zinaluk ~inio i krao i alkohol pio." A u pojedinim rivajetima stoji da je to govorio Ebu-Zerr Poslaniku, s.a.v.s. A u Muslimovom "Sahihu" prenosi se od Ibn-Mesuda: (254) "Ko umre ne pripisuju}i Allahu druga, u}i }e u Dènnet." A Ibn-Merdevejh prenosi hadis Ubadeta i Ebi Derdaa: (255) "Da Allahu ne pripisujete

druga, pa kad bi bili raskomadani, ili razapeti, ili spaljeni."

"...da roditeljima dobro ~inite", tj. preporu~uje vam i nare|uje da roditeljima dobro ~inite. Allah, d`.{., vrlo ~esto zajedno spominje pokornost Njemu i dobro~instvo prema roditeljima. Kao {to kaè: "Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni }e se svi vratiti. A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatra{, onoga o kome ni{ta ne zna{, ti ih ne slu{aj i prema njima se, na ovom svijetu, velikodu{no pona{aj..." (31:14-15) Allah, d`.{., dakle, nare|uje dobro~instvo prema roditeljima, pa makar oni bili i mu{rici. Mnogo je ajeta o ovoj temi.

El-Buhari i Muslim prenose od Ibn-Mesuda, r.a., da je rekao: (256) Pitao sam Poslanika, s.a.v.s., koje je djelo najvrednije? On odgovori: "Namaz u svoje vrijeme." "A zatim?", upitah. "Dobro~instvo prema roditeljima" - odgovori on. "A zatim?" - upitah. "Dìhad na Allahovom putu" - odgovori on. A zatim Ibn-Mesud re~e: "O tome mi je govorio Poslanik, s.a.v.s., a da sam ga jo{ pitao, on bi mi i dalje odgovarao."

"...da djecu svoju, zbog neima{tine, ne ubijate, Mi i vas i njih hranimo". Allah, d`.{., preporu~io je lijepo opho|enje prema roditeljima i djedovima, a zatim je tome pridodao dobro~instvo prema djeci i unucima. Pa je rekao: "da djecu svoju, zbog neima{tine, ne ubijate", tj. boje}i se siroma{tva, "Mi i vas i njih hranimo", tj. sve je to na Allahu. "...ne pribliùjte se nevaljal{tinama, bile javne ili tajne..." kao {to Allah, d`.{., kaè: Reci: "Gospodar moj zabranjuje razvrat,i javni i tajni..." (7:33) Ovo smo pojasnili kada je bilo rije~i o ajetu: "Ne grije{ite ni javno ni tajno..." (6:120)

El-Buhari i Muslim biljeè hadis od Ibn-Mesuda, r.a., u kojem kaè: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaè: (257) 'Niko nije ljubomorniji od Allaha, zato je On zabranio sve grijehe (nevaljal{tine), javne i tajne.' '...ne ubijajte onoga koga je Allah zabranio ubiti, osim kada to pravda zahtijeva.'" Ovu zabranu Allah, d`.{., posebno ponavlja da bi potvrdio njenu va`nost, jer ona ulazi u "nevaljal{tine" javne i tajne. El-Buhari i Muslim navode hadis Ibn-Mesuda, r.a., u kome on kaè: Allahov Poslanik, s.a.v.s, kaè: (258) "Nije dozvoljeno proliti krv muslimana koji svjedo~i da nema drugog boga osim Allaha i da sam ja Allahov poslanik, izuzev u tri slu~aja: ako oènjen po~ini blud, ako nekog ubije i ako ostavi svoju vjeru i napusti zajednicu muslimana..." Prenosi se, tako|er, zabrana, ukor i prijetnja za ubijanje onoga sa kim je sklopljen ugovor. Onoga ko je pod ugovorom prihva}en od onih protiv kojih se vodi rat. El-Buhari prenosi od Abdullaha ibn Amra, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (259) "Ko ubije onoga ko je pod ugovorom, ne}e osjetiti miris Dènneta, a njegov miris se osjeti na razdaljini od 40 godina hoda."


"...eto, to vam On preporu~uje da biste razmislili", tj. eto, to vam On preporu~uje, ne biste li shvatili Allahove naredbe i zabrane.

”...i da se imetku siro~eta ne pribliàvate, osim na najljep{i na~in, sve dok punoljetno ne postane, i da krivo na litru i na kantaru ne mjerite; Mi nikoga preko njegove mogu}nostine zaduùjemo; i kad govorite, da krivo ne govorite, pa makar se ticalo i srodnika, i da obaveze prema Allahu ne kr{ite", eto, to vam On nare|uje da biste to na umu imali. /152/

Kada su objavljeni ovaj i ajet: "Oni koji bez ikakva prava jedu imetke

siro~adi..." (4:10), svaki ashab, koji je kod sebe imao jetima, odmah je odvojio svoju hranu od njegove, svoje pi}e od njegovog, pa bi se desilo da iza njega ostane ne{to od hrane, a oni bi je ostavljali za njeg dok je svu sam ne pojede ili dok ne propadne. To im je bilo te{ko, pa su to spomenuli Poslaniku, s.a.v.s., te je Allah, d`.{., objavio: "I pitaju te o siro~adi. Reci: 'Bolje je imanja njihova unaprijediti!' A ako budete s njima zajedno ìvjeli, pa oni su bra}a va{a..." (2:220) pa su oni ponovo pomije{ali svoju hranu sa njihovom, svoje pi}e sa njihovim. Ovo prenosi Ebu-Davud od Ibni-Abbasa. "...sve dok punoljetno ne postane", tj. dok ne postane spolno sposobno.302 "I da krivo na litru i na kantaru ne mjerite": Allah, d`.{., nare|uje da se po{tuje pravda prilikom davanja i uzimanja, kao {to je zaprijetio onome ko je ne bude po{tovao rije~ima: "Te{ko onima koji pri mjerenju zakidaju, koji punu mjeru uzimaju kad od drugih kupuju, a kad drugima mjere na litar ili na kantar zakidaju. Kako ne pomisle da }e oìvljeni biti na dan veliki, na dan kada }e se ljudi Gospodaru svjetova di}i." (83:1-6) A Allah, d`.{., uni{tio je narod koji je nepravedno na litru i na kantaru mjerio. "Mi nikoga preko njegove mogu}nosti ne zaduùjemo", tj. ko se bude trudio da izvr{i svoje obaveze, pa makar i pogrije{io, ukoliko je uradio {to je bio u stanju, ne}e biti ka`njen.

"I kad govorite, da krivo ne govorite, pa makar se ticalo i srodnika." Kao {to Allah, d`.{., kaè:

,

302 Spolna sposobnost nije dovoljna, nego dok ne postane i umno sposobno. Jer, kur'anski izraz podrazumijeva i fizičku i umnu punoljetnost. A Allah najbolje zna.

"O vjernici, du`nosti prema Allahu izvr{avajte i pravedno svjedo~ite! Neka vas mr`nja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliè bogobojaznosti..." (5:8) "I da obaveze prema Allahu ne kr{ite." Ibn-Dèrir kaè: "I uradite po Allahovoj preporuci. A izvr{enje preporuke sastoji se u tome da Mu budete pokorni u onome {to vam je naredio i u onome {to vam je zabranio i da postupate po Njegovoj Knjizi i sunnetu Njegova Poslanika, s.a.v.s. To vam je izvr{enje Allahove oporuke. - eto, to vam On nare|uje, da biste to na umu imali", tj. to je ono {to vam On posebno nagla{ava, kako biste pouku uzeli i kanili se onoga na ~emu ste bili prije ovoga.

"...i doista, ovo je pravi put Moj, pa se njega dr` te i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova"; "eto, to vam On nare|uje, da biste se grijeha klonili"./153/

i

j

j

Ali ibn Ebi-Talha kaè da je Ibn-Abbas, komen-

tari{u}i ovaj ajet, rekao: "Allah, d`.{., nare|uje vjer-nicima da budu u dèmatu, a zabranjuje im da se razilaze i na grupe dijele, i obavje{tava ih da su stradali oni prije njih upravo zbog polemike i sva|e u pogledu Allahove vjere i sli~no." Ovo isto tvrde Mudàhid i drugi.

Imam Ahmed prenosi da je Abdullah ibn Mesud, r.a., rekao: (260) "Allahov Poslanik, s.a.v.s., nacrtao je svojom rukom jednu crtu, a zatim rekao: 'Ovo je Allahov pravi put.' A zatim je povukao nekoliko crtica sa njene desne i lijeve strane i rekao: 'Ovo su razni putevi, na svakom od njih stoji {ejtan koji u njega poziva.' A zatim je prou~io: 'I doista, ovo je pravi put Moj, pa se njega drìte i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova'". Isti ovaj hadis prenosi i El-Hakim i kaè da je sahih, ali ga El-Buhari i Muslim nisu zabiljeìli. A Ibn-Merdevejh prenosi od Ibn-Umera da je on upitao Ibn-Mesuda o pravom putu, pa mu je Ibn-Mesud odgovorio: "Muhammed, s.a.v.s., ostavio nas je na njegovom po~etku, a njegov je kraj u Dènnetu."

"...pa se njega drìte i druge puteve ne slijedite." Ovdje je pravi put spomenut u jednini, jer je istina jedna, i zbog toga je ostale puteve spomenuo u mnoìni - jer su oni mnogobrojni i raznovrsni. Kao {to Allah, d`.{., kaè: "Allah je za{titnik onih koji vjeru u i On ih izvodi iz tmina na svjetlo, a onima koji ne vjeru u - za{titnici su {ejtani i oni ih odvode sa svjetla u tmine; oni }e biti stanovnici Dè-


hennema, oni }e u njemu vje~no ostati." (2: 257) Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ubade ibn Samita da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (261) "Ko }e mi od vas dati prisegu na ova tri ajeta?" A zatim je prou~io: "Do|ite da vam kaèm {ta vam Gospodar va{ propisuje": dok nije zavr{io navod sva tri ajeta. A zatim je rekao: "Ko postupi po njima, Allah }e ga nagraditi, a ko ne{to od njih uskrati i Allah ga stigne na ovom svijetu, to }e mu biti kazna. A koga ostavi za onaj svijet, on }e biti prepu{ten Allahu: ukoliko bude htio - kaznit }e ga, a ukoliko bude htio - oprostit }e mu."

Mi smo Musau Knjigu dali da u~inimo potpunom blagodat onome koji }e prema njoj postupati i kao obja{njenje svemu i uputu i milost, da bi oni povjerovali da }e pred Gospodara svoga stati. /154/ A ova Knjiga koju objavljujemo jest blagoslovljena, zato je slijedite i grijeha se klonite, da bi vam se milost ukazala. /155/

êstica "summe" (zatim) u ovom slu~aju

upotrijebljena je kao veznik kojim se povezuje izjava sa izjavom, a ne radi redoslijeda, kao {to to kaè pjesnik: "Reci onome ko je ugledan, kome je otac bio ugledan, a jo{ prije njega njegov djed."

Nakon {to nas je Allah, d`.{., obavijestio o Kur'anu rije~ima: "I doista, ovo je pravi put Moj, pa se njega drìte i druge puteve ne slijedite...", na to dodaje pohvalu Tevrata i njegovog poslanika, pa kaè: "Mi smo Musau Knjigu dali." Allah, d`.{., veoma ~esto poredi Kur'an sa Tevratom, kao {to kaè: "Knjiga Musaova bila je putovo|a i milost prije njega. A ovo je Knjiga na arapskom jeziku koja nju potvr|uje..." (46:12) "...da u~inimo potpunom blagodat onome koji }e prema njoj postupati i kao obja{njenje svemu", tj. Mi smo mu podarili Knjigu koju smo mu objavili potpunom i sveobuhvatnom za sve {to mu je potrebno u njegovom zakonu, kao nagradu za njegovo dosljedno izvr{avanje Na{ih nare|enja, za njegovu pokornost Nama. Kao {to Allah, d`.{., kaè: "...zar nagrada za dobro u~injeno djelo moè biti ne{to drugo do dobro?!" (55:60) "I kao obja{njenje svemu i uputu i milost" : ovo je pohvala Knjizi koju mu je Allah, d`.{., objavio, "a da bi oni povjerovali da }e pred Gospodara svoga stati. A ova Knjiga koju objavljujemo jest blagoslovljena, zato je slijedite i grijeha se klonite, da bi vam se milost ukazala." Ovo je poziv za slije|enje Kur'ana. Allah, d`.{., poziva Svoje robove Knjizi Svojoj i nare|uje im da o njemu

porazmisle, po njemu postupaju i njemu pozivaju. Allah ga opisuje i sa beri}etom na ovom i budu}em svijetu za onoga ko ga slijedi i postupa po njemu. Jer, on je Allahovo ~vrsto uè.

...i zato da ne kaète: 'Knjiga je objavljena dvjema vjeroispovijestima prije nas, ali mi je ne znamo ~itati kao oni', /156/ i da ne kaète: ′Da je Knjiga objavljena nama, bolje bismo se od njih dràli pravog puta.′ Pa objavljuje vam se, eto, od Gospodara va{eg jasan dokaz i uputstvo i milost; i ima li, onda, nepravednijeg od onoga koji Allahove dokaze ne priznaje i od njih se okre}e? A Mi }emo te{kom mukom kazniti one koji se od dokaza Na{ih odvra}aju zato {to to stalno ~ine. /157/

Ibn-Dèrir veli: "Zna~i: Ovo je Knjiga koju objav-

ljujemo da ne bi rekli: ′Knjiga je objavljena dvjema vjeroispovijestima prije nas′", tj. da nemaju isprike, kao {to su rije~i Uzvi{enog: "...Gospodaru na{, za{to nam nisi poslanika poslao, pa bismo rije~i Tvoje slijedili..." (20:134) "dvjema vjeroispovijestima prije nas". Ibn-Abbas i drugi kaù: "Jevreji i kr{}ani", "ali mi je ne znamo ~itati kao oni", tj. mi nismo razumijevali {to oni govore, jer ne govore na{im jezikom, a mi smo i pored toga zauzeti i daleko od toga u ~emu su oni.

"I da ne kaète: ′Da je Knjiga objavljena nama, bolje bismo se od njih dràli pravog puta′", tj. Mi smo odbacili i va{ izgovor da kaète da je nama objavljeno ono {to je objavljeno njima, mi bismo se bolje od njih dràli pravog puta. "Pa objavljuje vam se, eto, od Gospodara va{eg jasan dokaz i uputstvo i milost"; tj. do{ao vam je u jeziku Muhammeda, s.a.v.s., poslanika Arapa, Veli~anstveni Kur'an, u kome je obja{njeno {ta je zabranjeno a {ta je dozvoljeno i koji je uputa za srca i milost Allahova prema Svojim robovima koji ga slijede i primjenjuju ono {to je u njemu.

"I ima li, onda, nepravednijeg od onoga koji Allahove dokaze ne priznaje i od njih se okre}e?", tj. nije mu koristilo ono sa ~ime je do{ao Poslanik, niti je slijedio ono sa ~im je poslat, niti je druge ostavio, nego i njih odvra}ao od slije|enja Allahovih dokaza. Es-Suddi kaè: Kao {to Allah, d`.{., kaè: "One koji nisu vjerovali i koji su od Allahova puta odvra}ali Mi }emo dvostrukom kaznom


kazniti zato {to su pravili smutnju." (16:88) "A Mi }emo te{kom mukom kazniti one koji se od dokaza Na{ih odvra}aju zato {to to stalno ~ine", tj. zbog njihovog nevjerstva i odvra}anja drugih od imana.

Zar oni ~ekaju da im meleki do|u, ili da im Gospodar tvoj do|e, ili neki predznaci od Gospodara tvoga? Onoga dana kada neki predznaci od Gospodara tvoga do|u, nijednom ~ovjeku ne}e biti od koristi to {to }e tada vjerovati, ako prije nije vjerovao ili ako nije, kao vjernik, kakvo dobro uradio. Reci: "Samo vi ~ekajte, i mi }emo, doista ~ekati!" /158/

Allah, d`.{., prijeti onima koji ne vjeruju u Njega i

Njegove poslanike i onima koji odvra}aju od Njegovog puta: "Zar oni ~ekaju da im meleki do|u, ili da im Gospodar tvoj do|e", a to }e se desiti na Sudnjem danu, "ili neki predznaci od Gospodara tvoga? Onoga dana kada neki predznaci od Gospodara tvoga do|u, nijednom ~ovjeku ne}e biti od koristi to {to }e tada vjerovati", to }e se desiti prije Kijametskog dana, kada ljudi ugledaju neke od predznaka Sudnjeg dana - kao {to El-Buhari kaè tuma~e}i ovaj ajet, prenose}i od Ebu-Hurejrea, r.a., da je rekao: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (262) "Sudnji dan ne}e nastupiti dok Sunce ne iza|e sa zapada; pa kada to ljudi vide - svi }e, do jednoga, povjerovati." To }e biti onda kada "nijednom ~ovjeku ne}e biti od koristi to {to }e tada vjerovati, ako prije nije vjerovao."

Ibn-Dèrir prenosi od Ebu-Hurejrea da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (263) "Kada se pojave tri predznaka Sudnjeg dana, nikome ne}e koristiti vjerovanje ukoliko do tada nije bio vjernik, ili kao vjernik kakvo dobro uradio: izlazak Sunca sa zapada, Dedàl i @ivotinja koja }e iza}i iz zemlje." Prenose ga Ahmed i Muslim.

El-Buhari i Muslim prenose od Ebu-Zerra, Dùndub ibn Dùnadeta, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (264) "Zna{ li gdje Sunce odlazi kada za|e?" "Ne znam" - rekoh. On re~e: "Ono se zaustavi pred Ar{om i ni~ice na sed`du padne, a zatim ustane dok mu se ne kaè: ′Vrati se!′ Uskoro }e mu se, o Ebu-Zerre, re}i: ′Vrati se odakle si do{lo!′ A to }e biti onda kada, ′nijednom ~ovjeku ne}e biti od koristi to {to }e tada vjerovati ako prije nije vjerovao′."

Imam Ahmed prenosi od Huzejfea ibn Usejda el-Gaffarija da je rekao: (265) Jednom nas je pogledao

Poslanik, s.a.v.s., iz svoje sobe, a mi govorimo o Sudnjem danu, pa je rekao: "Sudnji dan ne}e nastupiti dok ne vidite deset znakova: izlazak Sunca sa zapada, Dim, @ivotinju, izlazak Jedùdà i Medùdà, pojavu Isaa, sina Merjemina, i Dedàla, tri pomra~enja: pomra~enje na istoku, na zapadu i na Arabijskom poluotoku, i vatru koja }e iza}i iz Adena i voditi, ili tjerati ljude, sa njima }e kona~iti gdje budu kona~ili i sa njima se odmarati, gdje god se budu odmarali." Isti ovaj hadis prenose i Muslim i sakuplja~i ~etiri "Sunena" (poznate zbirke hadisa).

Es-Sevri prenosi od Huzejfea ibn El-Jemana da je rekao: (266) Pitao sam Poslanika, s.a.v.s.: "[ta }e biti znak izlaska Sunca sa zapada?" Poslanik, s.a.v.s., odgovori: "Ta no} }e se produìti, te }e postati duìne dvije no}i. To }e primijetiti oni koju budu u njoj klanjali, pa }e postupiti kao {to su postupali prije nje. A zvijezde se ne}e vidjeti, oti}i }e sa svojih mjesta. Zatim }e le}i spavati, a potom ustati i klanjati, a zatim ponovo le}i, pa onda ponovo ustati, jer }e ih zaboljeti strane na kojima su leàli, od duìne no}i, te }e se prepasti i ne}e osvanuti. Dok oni budu is~ekivali izlazak Sunca sa istoka, ono }e iza}i sa zapada. Kada to ljudi vide, svi }e povjerovati, ali im iman ne}e koristiti." Prenosi ga Ibn-Merdevejh, ali se on na ovakav na~in ne prenosi ni u jednoj od {est poznatih zbirki. A Allah najbolje zna. Pa Allahove, d`.{., rije~i: "nijednom ~ovjeku ne}e biti od koristi to {to }e tada vjerovati ako prije nije vjerovao", tj. ako nevjernik tek tada povjeruje, to mu se ne}e prihvatiti. A onaj ko je bio vjernik prije toga, ako je dobra djela ~inio, on }e tada biti u velikom hajru, a ako ne bude do tada dobra djela ~inio, pa se tada pokaje, njegovo se pokajanje ne}e primiti, kao {to na to upu}uju mnogi, napred navedeni, hadisi. Na isto se odnose i rije~i Allaha: "ili ako nije, kao vjernik, kakvo dobro uradio", tj. od njega se tada ne}e primiti dobro djelo ukoliko to djelo nije radio prije toga. Reci: "Samo vi ~ekajte, i mi }emo, doista, ~ekati!" Ovo je velika prijetnja nevjernicima, i strogo upozorenje onima koji stalno odga|aju svoj iman i pokajanje dok ne bude kasno, jer tada od toga ne}e imati nikakvu korist. Ovaj je propis vezan za izlazak Sunca sa zapada zbog toga {to }e tada Sudnji dan biti veoma blizu i {to }e se pojaviti njegovi predznaci. Kao {to Allah, d`.{., kaè: j"Zar oni o~eku u da im Smak svijeta iznenada do|e, a ve} su predznaci njegovi tu? A {ta }e im koristiti opomena kad im on do|e?" (47:18)

Tebe se ni{ta ne ti~u oni koji su vjeru svoju raskomadali i u stranke se podijelili, Allah }e se za njih pobrinuti. On }e ih o onome {to su radili obavijestiti. /159/


Ovaj se ajet odnosi na svakog ko napusti Allahovu,

d`.{., vjeru i ko joj se suprotstavi, jer je Allah, d`.{., poslao Svoga Poslanika sa uputom i vjerom koju }e uzdi}i iznad svih ostalih vjera. Njegov je [erijat jedan i u njemu nema razmimoilaènja i strana~enja. A onaj ko se u njemu razi|e, "u stranke se podijeli", tj. u sekte kao {to su to pripadnici raznih sekti, pravaca i zabluda: Allah, d`.{., negira da Njegov Poslanik, s.a.v.s., moè biti u onome u ~emu su oni. Kao {to Allah, d`.{., kaè: "On vam propisuje u vjeri isto ono {to je propisao Nuhu i ono {to objavljujemo tebi..." (42:13) A u hadisu stoji: (267) "Mi poslanici smo kao djeca od jednog oca, a razli~itih majki; na{a je vjera jedna." Ovo je pravi put, ono sa ~ime su do{li poslanici, da se ima samo Allah oboàvati, bez ikakva sudruga u tome, i da se mora pridràvati zakon ([erijat) posljednjeg poslanika. A sve {to se s time kosi zabluda je, neznanje, krivo mi{ljenje i strast, i poslanici s tim nemaju ni{ta. Kao {to Allah, d`.{., kaè: "Tebe se ni{ta ne ti~u oni koji su vjeru svoju raskomadali i u stranke se podijelili." A Allahove su, d`.{., rije~i: "Allah }e se za njih pobrinuti. On }e ih o onome {to su radili obavijestiti", kao i rije~i: "Allah }e na Sudnjem danu odvojiti vjernike od jevreja, Sabijaca, kr{}ana, poklonika vatre i mnogoboàca." (22:17) Zatim Allah, d`.{., obja{njava Svoju blagost u propisima i pravednost na Sudnjem danu, pa kaè:

Ko uradi dobro djelo, bit }e deseterostruko nagra|en; a ko uradi lo{e djelo, bit }e samo prema zasluzi ka`njen, i ne}e mu se u~initi nepravda. /160/

Ovaj ~asni ajet detaljnije poja{njava ono {to je

ukratko re~eno u drugom ajetu: "Onaj ko u~ini dobro djelo, dobit }e veliku nagradu za njega..." (27:89) Prenose se i mnogi hadisi koji odgovaraju ovom ajetu. Imam Ahmed ibnu Hanbel, r.a., prenosi od Ibn-Abbasa, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao prenose}i od svoga Gospodara: (268) "Zaista je va{ Gospodar, d`.{., milostiv. Onaj ko bude naumio uraditi dobro djelo, pa ga ne uradi, upisat }e mu se kao da ga je uradio. A ako ga uradi, pisat }e mu se kao da je uradio deset, do sedam stotina, do mnogo vi{e od toga. A ko bude naumio uraditi lo{e djelo, pa ga ne uradi, upisat }e mu se jedno dobro djelo. A ako ga uradi, upisat }e mu se jedno, ili }e ga Allah, d`.{., izbrisati. Kod Allaha ne}e propasti niko do onaj ko je stvarni propalica." Prenose ga i El-Buhari, Muslim i En-Nesai. Znaj da onaj koji ostavi lo{e djelo spada u jednu od tri vrste:

nekad ga ostavi zbog Allaha, i to mu se pi{e kao dobro djelo, po{to ga je ostavio zbog Allaha, d`.{., jer je to nijet i djelo. Zato se i prenosi u pojedinim rivajetima sahih hadisa da mu se pi{e dobro djelo, a Allah, d`.{., kaè: "On ga je ostavio zbog Mene." A nekad ga ostavi iz zaborava i nehata, i u tom slu~aju nema nagrade niti kazne, jer nije imao nijet uraditi dobro niti je u~inio zlo. A nekad ga ostavi iz nemo}i i lijenosti, nakon {to ga je poku{avao uraditi i ve} po~inio ono {to do njega vodi. On je na istom stepenu kao i onaj koji ga je uradio, kao {to se navodi u sahih hadisu da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (269) "Ako se dva muslimana sukobe svojim sabljama, i ubica i ubijeni u Vatri su." Ashabi reko{e: "O Allahov Poslani~e, ovaj je ubica, ali za{to ubijeni?" Poslanik, s.a.v.s., odgovori: "On je nastojao ubiti svoga brata."

A hafiz Ebul-Kasim et-Taberani prenosi da je Ebu- -Malik el-E{'ari rekao: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (270) "Dùma-namaz je kefaret (otkup) za ono {to }e se uraditi izme|u nje i sljede}e dùme, i jo{ za tri dana. A to zbog toga {to je Allah, d`.{., rekao: ′Ko uradi dobro djelo, bit }e deseterostruko nagra|en.′" Mnogo je hadisa i izreka ashaba koji govore o ovoj temi, ali ovo {to smo spomenuli dovoljno je, in{allah.

Reci: "Mene je Gospodar moj na pravi put uputio, u pravu vjeru, vjeru Ibrahima pravovjernika, a on nije bio idolopoklonik." /161/ Reci: "Klanjanje moje, i obredi moji, i ` vot moj, i smrt moja, doista, posve}eni su Allahu, Gospodaru svjetova, /162/

i

Koji nema sau~esnika; to mi je nare|eno i ja sam prvi musliman. /163/

Allah, d`.{., nare|uje Svome Poslaniku, s.a.v.s., da

obznani ono ~ime ga je Allah obdario od upute na pravi put, na kome nema iskrivljenja niti skretanja. "u pravu vjeru", tj. ~vrstu, nepokolebljivu, "vjeru Ibrahima pravovjernika, a on nije bio idolopoklonik".

Kao {to Allah, d`.{., kaè: "Vjeru Ibrahimovu izbjegava samo onaj koji

ne drì do sebe." (2:130) Ne mora da zna~i - ako je Muhammedu, s.a.v.s., nare|eno da slijedi pravu vjeru Ibrahima, da je Ibrahim, a.s., potpuniji od njega u njoj, jer je Muhammed, s.a.v.s., odigrao veliku ulogu u njoj, pa mu je upotpunjena kao {to nije upotpunjena nikom prije njega. Zato on i jeste posljednji poslanik, prvi me|u svim ljudima i vlasnik


posebno odabranog mjesta (el-mekamul mahmud), kojem teè sva stvorenja, pa ~ak i Ibrahim, a.s. Ibn-Merdevejh prenosi od Ibn-Ebzija, a ovaj od svog oca, da je rekao: Poslanik bi, s.a.v.s., kada osvane, rekao: (271) "Osvanuli smo u vjeri islamu, u rije~ima ~istog tevhida (u {ehadetu), u dinu na{eg poslanika Muhammeda, s.a.v.s., i vjeri na{eg oca Ibrahima, pravovjernog - on nije bio mu{rik."

Reci: "klanjanje moje, i obredi moji, i ` vot moj, i smrt moja doista su posve}eni Allahu, Gospodaru svjetova", Allah, d`.{., nare|uje mu da obavijesti mu{rike, koji oboàvaju drugog mimo Allaha i kolju u ime nekog drugog, da im se on suprotstavlja u tome. Jer, njegov je namaz samo Allahu i on prinosi `rtvu samo u Njegovo ime. On nema sudruga. Kao {to Allah, d`.{., kaè:

i

i ,

"Zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji..." (108: 2), tj. Njemu iskreno svoj namaz i klanje (kurbana) uputi, bez ikakva sudruga u tome.

"I ja sam prvi musliman." Katade veli: "Tj. od ovog ummeta." A to je ta~no, jer su svi poslanici prije njeg pozivali u islam, ~iji je temelj oboàvanje samo Allaha, bez ikakva sudruga u tome.

Kao {to Allah, d`.{., kaè: "Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: ′Nema boga os m Menezato Meni ibadet ~inite!′" (21:25) Dakle, Allah, d`.{., obavje{tava nas da je poslanike slao sa islamom, ali da su se oni razlikovali u njemu shodno posebnim zakonima ([erijat), koji su jedni druge derogirali, sve dok nisu dokinuti [erijatom Muhammeda, s.a.v.s., koji ne}e biti derogiran do kraja ovoga svijeta, i ostat }e punovaè}i i potpomognut i ~ije }e se zastave vihoriti do Sudnjeg dana. Zato je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Mi smo poslanici kao djeca jednog oca a razli~itih majki, na{a je vjera jedna." Vjera im je jedna, oboàvanje jedino Allaha, bez ikakva sudruga, iako su im zakoni razli~iti, a oni su kao majke (u spomenutom hadisu). Postoje i bra}a po majci, a ~iji su o~evi razli~iti, i stvarna bra}a, od jedne majke i jednog oca. A Allah najbolje zna.

Reci: "Zar da za gospodara traìm nekog drugog osim Allaha, kad je On Gospodar svega?" [to god ko uradi, sebi uradi, i svaki grje{nik samo }e svoje breme nositi. Na kraju, Gospodaru svome }ete se vratiti i On }e vas o onome u ~emu ste se razilazili obavijestiti. /164/

Ovaj ajet upu}uje na iskreno oslanjanje na Allaha (tevekkul), kao {to prethodni upu}uje na iskrenost u ibadetu. Pa Allah, d`.{., kaè: “Reci,” o Muhammede, mu{ricima: "Zar da za gospodara traìm nekog drugog osim Allaha, kad je On Gospodar svega?", tj. ja se ne oslanjam ni nakog drugog osim na Njega i samo se Njemu obra}am, jer On je Gospodar svega, On sve posjeduje i On stvara i nare|uje. Ibadet i tevekkul u Kur'anu se veoma ~esto spominju zajedno. Kao {to Allah, d`.{., kaè:

"Tebi ibadet ~inimo i od Tebe pomo} traìmo." (1:4) "...zato samo Njemu ibadet ~ini i samo se u Njega uzdaj!" (11:123)

"[to god ko uradi, sebi uradi, i svaki }e grje{nik samo svoje breme nositi", tj. svako }e biti nagra|en prema svojim djelima: ako budu dobra - dobrim, a ako budu lo{a - lo{im, i niko ne}e snositi odgovornost za tu|e gre{ke. Ovo je pokazatelj Allahove, d`.{., pravde, kao {to kaè:

"Svaki je ~ovjek zaiog onoga {to je radio, osim onih na desnoj strani..." (74:38-39), tj. sudbina svakog ~ovjeka ovisi o njegovim lo{im djelima.

Kao {to Allah, d`.{., kaè: "...ako grijehovima pretovareni zovne da mu se ponesu, niko mu ih ne}e ponijeti, pa ni ro|ak". (35:18) "Na kraju, Gospodaru svome }ete se vratiti i On }e vas o onome u ~emu ste se razilazili obavijestiti", tj. radite ono {to mislite da je ispravno, a i mi }emo raditi po svom, pa }ete iza}i pred Gospodara, kao {to }emo i mi iza}i pred Njega, pa }e i vas i nas obavijestiti o va{im i na{im djelima i o onome u ~emu smo se razilazili na ovome svijetu.

Kao {to Allah, d`.{., kaè: Reci: "Gospodar }e nas na{ sabrati i onda nam pravedno presuditi, On je Sudija pravedni, Sveznaju}i." (34:26)

On ~ini da jedni druge na Zemlji smjenjujete i On vas po poloàjima jedne iznad drugih uzdiè, da bi vas isku{ao u onome {to vam daje. Gospodar tvoj, zaista, brzo ka`njava, ali On i pra{ta, i milostiv je. /165/

Allah, d`.{., kaè: "On ~ini da jedni druge na

Zemlji smjenjujete", tj. On je u~inio da je vi izgra|ujete, generacija nakon generacije, potonji nakon prija{njih.

Kao {to Allah, d`.{., kaè:


"Ja }u na Zemlji namjesnika postaviti." (2:30)

"

303 "I On vas po poloàjima jedne iznad drugih uzdiè", tj. On vas je u~inio razli~itim po imetku, pona{anju, izgledu i boji. On je to u~inio iz odre|ene mudrosti. Kao {to Allah, d`.{., kaè: "Mi im dajemo sve {to im je potrebno za ìvot na ovom svijetu i Mi jedne nad drugima uzdièmo po nekoliko stepeni, da bi jedni druge sluìli." (43:32) "...da bi vas isku{ao u onome {to vam daje", tj. da bi vas isku{ao u onome {to vam kao blagodat Svoju podaruje. Da isku{a bogata{a bogatstvom i da ga pita za zahvalnost. A siromaha siroma{tvom, i da ga pita za strpljivost. U Muslimovom "Sahihu" prenosi se hadis od Ebi-Nadreta, r.a., da je Ebi-Seid el-Hudri, r.a., rekao: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (272) "Zaista je ovaj svijet sladak i lijep. A Allah vas je ostavio na njemu da vidi kako }ete postupati. Pa se bojte dunjaluka i bojte se èna. Jer, prva smutnja me|u potomcima Israilovim bila je zbog èna."

"Gospodar tvoj, zaista, brzo ka`njava, ali On i pra{ta, i milostiv je."

Ovaj ajet u sebi nosi bodrenje i zastra{ivanje. Opomenu da su Allahov, d`.{., obra~un i kazna brzi nad onim ko mu ne bude pokoran i ko se bude suprotstavio Njegovim poslanicima. "...ali On i pra{ta, i milostiv je" onome ko Ga uzme za svog za{titnika i bude slijedio Njegove poslanike u hajru sa kojim do|u. Allah, d`.{., u Kur'anu ~esto zajedno spominje ova dva svojstva, kao {to su rije~i: "Gospodar tvoj ljudima pra{ta i uprkos zulumu njihovu, ali Gospodar tvoj, doista, i strahovito ka`njava." (13:6)

Kaì robovima Mojim da sam Ja, zaista, Onaj Koji pra{ta i da sam milostiv, ali da je i kazna Moja, doista, bolna kazna!" (15:49-50) Jo{ je mnogo ajeta koji u sebi sadrè bodrenje i prijetnju. Allaha, d`.{., molim da nas u~ini od onih koji su Mu pokorni u svemu {to naredi, i koji se klone svega {to je zabranio, i koji Mu vjeruju u svemu o ~emu nas je obavijestio! On, zaista, ~uje i udovoljava molbi. Muslim prenosi u svom "Sahihu" od Ebu- -Hurejrea da je rekao: ûo sam Poslanika, s.a.v.s., kada je rekao: (273) "Allah, d`.{., stvorio je rahmet (milost) u stotinu dijelova. Kod sebe je zadrào 99 dijelova, a jedan je spustio na Zemlju. Od tog se dijela samilosno pona{aju sva stvorenja, do te mjere da ìvotinja podigne svoju nogu kako ne bi udarila svoje mladun~e."

Ovo je kraj skra}ene verzije tefsira

sure El-En'am.

303 Pogledaj pojašnjenje ovog ajeta u suri El-Bekare, broj 30.

tefsir ibn kesir - el-enam [stoka]

Documents