tehnika slikanja - ugljen i olovka / painting technique - charcoal and pencil

6
1 UGLJEN I OLOVKA UGLJEN Ugljen je jedan od najstarijih crtaćih materijala. Karboniziranim komadićima drva crtali su po zidovima stanovnici spilja. Kao sredstvo za studijsko crtanje koristi se ugljen u najstarijim majstorskim radionicama. Ugljen se koristi za iscrtavanje kod fresko slikanja, za preliminarne studije za ulje, akrilik ili neku drugi tehniku. Ugljen se često kombinira kredom, pastelom ili nekim drugim materijalom. Kao samostalna likovna tehnika javlja se tek u 19. stoljeću. Karakteristika ugljena je njegova mekoća zbog prašnjave strukture materijala. Šiljkom ugljena mogu se izvlačiti crte različite debljine i intenziteta. Za postizanje ploha različitih tonskih vrijednosti koristi se ugljen položen na podlogu širinom ili debljinom ugljenog štapića. Ugljen se lako briše. Samo neke jako tvrde vrste ostavljaju trag i poslije brisanja. Za potpuno brisanje manjih površina koristi se gnetilna guma. Za osvjetljavanje tonova, razmazivanje ugljena i skidanje suvišnog praha koriste se mekane flanelne krpice ili vata, kao i mekani akvarelni kist. Kad se ugljen više ne hvata za papir jer je prezasićen ugljenom, crtež se fiksira, a nakon sušenja fiksativa ponovo se može crtati ugljenom. Završeni crtež ugljenom opet se fiksira. Danas se proizvode dvije vrste ugljena: Prirodni drveni ugljen od ljeskovih, vrbovih ili lipovih štapića dobivenih izgaranjem bez pristupa zraka proizvodi se u različitim debljinama. Najfiniji drveni ugljen dobiven je od vinove loze. Masni ugljen se dobije močenjem štapića drvenog ugljena nekoliko sati u lanenom ili makovom ulju dok se sasvim ne “napiju” ulja. Masni ugljen daje sočniji i intenzivniji potez koji se zbog sadržanog ulja teže briše. Prešani, odnosno sintetski crtaći ugljen dobiva se prešanjem ugljene prašine dobivene pri proizvodnji svijetlećeg plina. Najčće sadrži i neko vezivo pa se teže briše. Često se označava kao sibirski ugljen za crtanje. Obično se proizvodi u 7 različitih stupnjeva tvrdoće, od 00 do 5. Tvrđi je i jače prianja uz papir, manje je lomljiv, dolazi u jednakomjerno debelim štapićima. Pruža mogućnost egzaktnog crteža i egzaktne gradacije plohe. Ugljene olovke; tzv. crni krejoni izrađeni su od specijalno prešanog ugljena u obliku mine umetnute u drveni uložak. Obično se proizvode u 4 stupnja tvrdoće (po engleskoj literaturi) ekstra soft 6B soft 4B medium 2B hard HB

Upload: ag-metal-tretman-otpadnih-vodawastewater-treatment

Post on 16-Nov-2014

10.741 views

Category:

Documents


3 download

DESCRIPTION

- Likovna umjetnost sa težištem na slikarstvu kao vrsti likovne umjetnosti, opcenito o slikarstvu, o tehnikama, o materijalima, o slikama, o slikarima i o ostalome po malo.- Visual Arts with an emphasis on painting as a kind of visual art, generally about painting techniques, materials, about the pictures, the painters and by little else.

TRANSCRIPT

1

UGLJEN I OLOVKA

UGLJEN

Ugljen je jedan od najstarijih crtaćih materijala. Karboniziranim komadićima drva crtali su po zidovima stanovnici spilja. Kao sredstvo za studijsko crtanje koristi se ugljen u najstarijim majstorskim radionicama. Ugljen se koristi za iscrtavanje kod fresko slikanja, za preliminarne studije za ulje, akrilik ili neku drugi tehniku. Ugljen se često kombinira kredom, pastelom ili nekim drugim materijalom. Kao samostalna likovna tehnika javlja se tek u 19. stoljeću.

Karakteristika ugljena je njegova mekoća zbog prašnjave strukture materijala. Šiljkom ugljena mogu se izvlačiti crte različite debljine i intenziteta. Za postizanje ploha različitih tonskih vrijednosti koristi se ugljen položen na podlogu širinom ili debljinom ugljenog štapića. Ugljen se lako briše. Samo neke jako tvrde vrste ostavljaju trag i poslije brisanja. Za potpuno brisanje manjih površina koristi se gnetilna guma. Za osvjetljavanje tonova, razmazivanje ugljena i skidanje suvišnog praha koriste se mekane flanelne krpice ili vata, kao i mekani akvarelni kist.

Kad se ugljen više ne hvata za papir jer je prezasićen ugljenom, crtež se fiksira, a nakon sušenja fiksativa ponovo se može crtati ugljenom. Završeni crtež ugljenom opet se fiksira.

Danas se proizvode dvije vrste ugljena:

Prirodni drveni ugljen od ljeskovih, vrbovih ili lipovih štapića dobivenih izgaranjem bez pristupa zraka proizvodi se u različitim debljinama. Najfiniji drveni ugljen dobiven je od vinove loze. Masni ugljen se dobije močenjem štapića drvenog ugljena nekoliko sati u lanenom ili makovom ulju dok se sasvim ne “napiju” ulja. Masni ugljen daje sočniji i intenzivniji potez koji se zbog sadržanog ulja teže briše.

Prešani, odnosno sintetski crtaći ugljen dobiva se prešanjem ugljene prašine dobivene pri proizvodnji svijetlećeg plina. Najčešće sadrži i neko vezivo pa se teže briše. Često se označava kao sibirski ugljen za crtanje. Obično se proizvodi u 7 različitih stupnjeva tvrdoće, od 00 do 5. Tvrđi je i jače prianja uz papir, manje je lomljiv, dolazi u jednakomjerno debelim štapićima. Pruža mogućnost egzaktnog crteža i egzaktne gradacije plohe.

Ugljene olovke; tzv. crni krejoni izrađeni su od specijalno prešanog ugljena u obliku mine umetnute u drveni uložak. Obično se proizvode u 4 stupnja tvrdoće (po engleskoj literaturi)

• ekstra soft 6B • soft 4B • medium 2B • hard HB

2

Slika 8. 1 Prirodni drveni ugljen različitih debljina (1,2,3); ugljene olovke (4); ugljeni prah(5); komprimirani

ugljen (6)

Kao podloga za crteže ugljenom upotrebljavaju se hrapavije vrste bijelog ili toniranog papira i kartona. Pogodan je i pakpapir, akvarel papir, kao i papirnati zidni tapeti. Glađi papir je pogodniji z+a prešani ugljen.

Sredstva za fiksiranje ugljena potrebna su da bi zaštitila ugljen od brisanja, a također se koristi i među-fiksiranje da bi se novi sloj ugljena prihvatio na već zasićenu podlogu.

Fiksativi moraju fiksirati crtež da se ne briše, ne smiju mijenjati karakter površinske strukture crteža, ne smiju bitno utjecati na obojenost crtaće površine. Danas na tržište dolaze gotovi fiksativi, većinom u bocama pod pritiskom ili u običnim bočicama pa se nanose usnom ili ručnom fiksirkom.

Fiksativi se mogu pripremiti od sljedećih sastojaka:

- 3%-tna otopina kolofonija u benzinu, špiritu (alkoholu nabavljenom u trgovini, a ne u apotekarskom alkoholu) ili terpentinu; otopina kolofonija u benzinu najmanje mijenja obojenost crteža

- 5%-tna otopina narančastog šelaka u špiritu

- otopina disperzije akrilne smole (akrilni medij) u vodi u omjeru 1:30.

- capon fiksativ pravi se od 1 dijela capon laka (nitrolaka), 1 dijela amilacetata (nitrorazrijeđivač) i 1 dijela etera

razne vrste ugljena i gumica za ugljen

3

V.van Gogh, starac u fraku, 1882. P.Picasso autoportret, 1900.

OLOVKA

trokutaski presjek namanje zamara ruku i lako se šilji kao i okrugli, pa je pogodan za dug rad

4

Olovka, u užem smislu poimanja isključivo je crtaći materijal, linijskog karaktera, tamnijeg ili svjetlijeg traga, dakle kao i ugljen, monokromni medij.Iako danas postoji ogroman izbor raznih tipova olovaka u svim bojama, radi se uglavnom o raznim vrstama kreda i pastela u obliku olovke, ili o akvarelinim bojama u ovakvom pakiranju.

Kako samo ime kaže-prvobitna olovka je antička pisaljka od olova koja ostavlja sivkasti trag.Slično tome nastaje i metalna pisaljka srebrenka( ugl. bakar sa posrebrenim vrhom) dosta korištena u renesansi(Leonardo,Holbein,Durer,Pisanello).Ove pisaljke bile su preteča olovke od grafita i gline kakvu danas koristimo, a koja je patentirana tek u 18.tj početkom 19 st. iako je grafit otkriven 200 godina ranije.Grafit je jako mekan pa u početku nije korišten za pisanje već kao premaz za naličje papira- za prenošenje crteža.Kasnije je razvijen proces miješanja sa glinom i pečenja mina na 1200 c te impregniranja voskom radi boljeg vezanja.

slika prikazuje tzv. savršenu olovku - sa integriranim šiljilom I gumicom u čepu

Zbog kemijske inertnosti grafita crtež olovkom vrlo je otporan na utj. vlage i svjetla te spada u vrlo stabilne tehnike.Dodatnim fiksiranjem eliminira se mehanički nedostatak brisanja.crteža.

Mekoća i ton olovke ovise o odnosu gline i grafita – što je više gline olovka je tvrđa i ton svjetliji, pa tako nastaju i oznake H(ili F, od firm),B i HB.H-za hard tj. tvrdu olovku a B za black tj. crnu,tamnu i HB za polutvrdu.Brojevima je označena veća mekoća ili tvrdoća .Mekše olovke lako se razmazuju i lako pucaju pri oštrenju ali daju sočan trag i dobre su za snažne kontrastne i više slikarske crteže.Tvrđe olovke dobre su za fino, precizno crtanje i općenito omogućuju čišći rad jer se teže razmažu.Zbog toga su dobre i za skiciranje kompozicije u u akvarelu ali i općenito u drugim tehnikama jer ne zamaste papir što omogućuje dobro prianjanje boje.Crtež vrlo mekom olovkom (iznad 4B) preporučljivo je fiksirati jer se lako prlja.

Nebrojene su mogućnosti upotrebe olovke kao crtaćeg-slikarskog materijala kao i kombinacije sa svim tehnikama-od pripremnog crteža do crtanja na osušenu ili u još mokru boju,crtanjem, šrafiranjem, razmazivanjem...

Jedan od navećih proizvođača olovaka svakako je i Faber Castell

5

J.Bedford ,1843., crtež olovkom Lautrec, Iz circusa, olovka i olovke u boji

J.D.Hillberry 1998. 'slikarev pribor'' – olovka i ugljen

6

Picasso ; portret djevojke J.D.H. 'Escherova noćna mora'