TEHNOLOGIJA RADA POD NAPONOM 1. UVOD

Rad pod naponom je izvođenje kontrole, održavanje, popravaka, zamjena,

rekonstrukcija ili dogradnje elektroenergetskih mreža i postrojenja bez prekida

njihova pogona.

U europskim elektroprivredama, primjena rada pod naponom počinje

pedesetih – šezdesetih godina. Počevši 1992. godine, svake se druge godine

održava međunarodna konferencija o radu pod naponom (ICOLIM), gdje se

iskazuje postignuto stanje i putovi daljnjeg napretka. Iduće godine biti će održan

ICOLIM 2011 u Hrvatskoj, gdje će se pružiti prilika zainteresiranim stručnjacima

da vide praksu drugih zemalja u području tehnologije rada pod naponom.

Praktički: u mnogim zemljama se svi rutinski zahvati na vodovima visokog

napona mogu izvoditi ili izvode na takav način, a uporno raste i obuhvat radova

tim načinom i u visokonaponskim rasklopnim postrojenjima. Analogna tome su i

ostvarenja i na niskonaponskim i srednje naponskim mrežama. Pojedinačnim

primjerima iz dosadašnje prakse i domaća iskustva potvrđuju da je moguće

zapravo svaku zadaću u mreži ako je tako potrebno, izvesti radom pod naponom.

Djelatnost pogona, održavanja izgradnje električnih postrojenja i objekata

pretpostavlja sigurnost na radu kao elementarni dio tehnologije rada. Tehnološkim

razvojem značajno su unaprjeđena sredstava rada, zaštitna oprema i osobna

zaštitna sredstava , s aspekta kvalitete, pouzdanosti, izolacionih mogućnosti te

ergonomskih osobina.

Da bi se na dijelovima električnih postrojenja, koji su u normalnom stanju

pod naponom, moglo raditi, postoje tri radne metode, radovi u beznaponskom

stanju, radovi u blizini napona i radovi pod naponom (RPN).

Uvažavajući tehnološki razvoj, viši nivo stručne osposobljenosti i znanja

zaposlenika, nameće se potreba za unapređenjem tehnologije rada uvođenjem rada

pod naponom, što će rezultirati značajnim smanjenjem smrtnih slučajeva, teških i

lakših ozljeda na radu te znakovitim ekonomskim dobicima.

Što se tiče tehnologije rada pod naponom načelno postoje tri isprobana

radna postupka s obzirom na primijenjene mjere zaštite od osnovnog rizika (rad uz

dodir, rad na udaljenosti i rad na potencijalu).

Rad pod naponom je raspoloživa mogućnost za kvantitativno i kvalitativno

povećanje iskorištenja postojećih materijalnih i kadrovskih resursa u

elektroprivredi, uz povećanje sigurnosti opskrbe električnom energijom. Time,

prema iskustvu značajno pridonosi i ugledu elektroprivrede u javnosti.

Na početku istaknimo: oprema dalekovoda i postrojenja, za primjenu

današnje tehnologije rada pod naponom, ne traži ikakve preinake. Doduše, u

stanovitoj mjeri, mreža mora biti ujednačena – građena i održavana na tehnički

kulturan način; inače se ne mogu primijeniti ujednačeni postupci, alati, radna i

zaštitna oprema, te obuka radnika. Ako je potrebno, tehnologija rada pod

naponom prilagođava se prilikama u mreži a ne obrnuto.

2. POVIJESNI RAZVOJ RADA POD NAPONOM

Potrošaču je svejedno zašto ne dobije električnu energiju, da li zbog

havarije ili zbog planiranih, isključenja. Radi postizanja neprekidnog

snabdijevanja energijom može se ulagati u automatizaciju postrojenja, izgradnju

dvostranih mogućnosti napajanja, odnosno koristiti elemente u mreži koji

zahtijevaju manje održavanje.

Za daljnje smanjenje broja i odnosa planiranih isključenja radi

održavanja, popravljanja i manjih preinaka, mogućnost pruža primjena tehnologije

rada pod naponom. Početna misao rada pod naponom i primjena tehnologije nije

novog porijekla. Ovaj način rada se u svijetu primjenjuje već u počecima

prošlog stoljeća.

Jedno od najjednostavnijih rješenja za RPN bila je upotreba

izolacijskih rukavica i to najčešće na niskom naponu. Više puta na mrežama do

nekoliko kilovolti uz rukavice se dodaje i izolacijski prsluk.

Druga je metoda (u prvom redu na srednjem naponu) rad s motkama, to jest

rad s izolacionim motkama čiji su krajevi opremljeni metalnim alatima. Prve

motke su se izrađivale od drveta i to najčešće od citrusa i korištene su u SAD već

1906. godine.

Pojavljivanjem visokih napona i velikih konstrukcijskih rastojanja našlo se

jednostavnije rješenje da se radnik postavi na potencijal vodiča i u tom slučaju

monter može raditi na tradicionalni način.

Na osnovu ovih zamisli, mogu se usporediti i principijelna pitanja RPN. U

mnogim evropskim zemljama i na ostalim kontinentima, elektroprivrede koriste

rad pod naponom u niskonaponskoj, srednje naponskim i visokonaponskim

mrežama.

Tridesetih godina prošlog stoljeća RPN se primjenjuje i na visokom naponu.

U daljnjem razdoblju pripreme na visokom naponu koristio se rad na daljinu

(stoga se takva metoda često naziva američka ili američko –švedska) a od '60-tih

godina 20. stoljeća i rad na potencijalu. Godine 1985. isporučena je izolaciona

hidraulična korpa za rad na DV 800 kV, radne visine 40 metara.

U Kanadi RPN se počinje primjenjivati od '20-tih godina 20. stoljeća,

oslanjajući se na iskustva iz SAD-a. Počeli su sa zamjenom izolatora na DV 110

kV,a danas praktički sve remontne radove izvode na taj način.

U bivšem SSSR-u primjena započinje 1942. godine. U ratnim okolnostima

izvode radove na DV 110 kV s drvenim stupovima, metodom rada na potencijalu

(pri čemu je i sam drveni stup izolacija prema zemlji). Rad na potencijalu se često

naziva i ruska metoda.

Švedska uvodi RPN 1951.godine zamjenom izolatora na DV 66kV i 132

kV. U početnom razdoblju primjenjuju američku metodu, opremu i obuku za rad

na daljinu.

U Engleskoj specifične meteorološke prilike donekle odgađaju primjenu

rada pod naponom. Ipak 1955. godine veliki obim zamjene drvenih stupova

predstavlja početak razvoja primjene rada pod naponom na srednje i

visokonaponskim dalekovodima.

Francuska primjenjuje RPN od 1965. godine. Veliki zamah primjene RPN

na 400 kV počinje razvojem nuklearnog programa. Optimalno visoki angažman

nuklearnih elektrana ne bi se mogao ostvariti bez većih dogradnji 400 kV mreža,

da se ostalo pri remontima uz isključenje voda iz pogona. Primjenjuju sve metode

RPN. Smatra se da danas imaju najveći stupanj obuhvata rada pod naponom i vrlo

uzornu organizaciju razvoja metoda, opreme i obrazovanja.

U oko 25 zemalja Evrope, Azije, Afrike i Južne Amerike isporučili su

tehniku na niskom, srednjem i visokom naponu.

U bivšem DDR-u su primjenjivali RPN na svim mrežama, i koriste vlastitu

metodu rada na potencijalu.

Mađarska je 1977. obučila početne ekipe za rad pod naponom na nisko i

srednje naponskim mrežama u Francuskoj. Masovno obrazovanje organizirano je

u Mađarskoj, a od 1980. proizvode i opremu. Imaju tri obrazovna centra za

napone 1 kV, 35 kV i 120-750 kV. Do danas su jedina elektroprivreda koja za

RPN na visokonaponskim dalekovodima primjenjuje isključivo metodu rada na

potencijalu.

U Poljskoj je uvođenje RPN išlo u tri etape. U prvoj etapi na mrežama

niskog napona metodom rada uz dodir, u drugoj etapi na dalekovodima 110-400

kV metodom rada na potencijalu i u trećoj etapi na dalekovodima 10-30 kV

metodama na razmaku i uz dodir.

Za Njemačku je dovoljno istaći naslov iz novina:“ Elektrizitetswirtschaft“ iz

1980. godine „ Da li je danas uopće moguć pogon elektroprivrednih postrojenja

bez primjene metode rada pod naponom?“. Odnosi se na niskonaponsku mrežu ali

ilustrira njihov odnos prema radu pod naponom.

Osim navedenog, cjelokupna tehnologija rada pod naponom temelji se na

nekoliko osnovnih principa: upotreba primjerenih osobnih zaštitnih sredstava,

izolacijskih i izoliranih alata, razrađenoj radnoj dokumentaciji, te cjeloživotnoj

edukaciji radnika.

Slika 1. – Oprema i alat radnika (montera) na početku i dana

3. NEKA ISKUSTVA U PRIMJENI RADA POD NAPONOM U NAŠEM OKRUŽENJU

3.1. RAZVOJ RADA POD NAPONOM U MAĐARSKOJ

U Mađarskoj prvi tragovi jedinstvenih propisa za RPN pojavili su se

dvadesetih godina XX stoljeća u Elektrodistribuciji Budimpešte, gdje je i

distributivna mreža bila u to doba najrazvijenija. Nakon drugog svjetskog rata

nastala je jedinstvena državna elektroprivreda, kada je i RPN standardom bio

zabranjen. Gospodarski je razvitak krajem 60-ih godina ponovo zahtijevao

promjenu filozofije oko pitanja RPN-a. Razvio se zemaljski visokonaponski

sustav, preko kojeg se morala prenositi energija bez većih gubitaka u industrijska

središta, čak i pod najnepovoljnijim pogonskim uvjetima.

U to doba je gospodin dr. Čikoš Bela tehnički direktor prijenosne firme

OVIT sa svojim suradnicima na temelju ruskih i američkih iskustava izradio

metodu RPN na potencijalu za visokonaponske vodove u Mađarskoj.

Ova se tehnologija i danas koristi, te se 1996. godine koristila na

popravcima dalekovoda Tumbri-Ernestinovo, o čemu je opširnije pisano u

časopisu ENERGIJA 2/1997 (autori g. Marijan Kalea i g. Jozsef Meixner).

RPN na distributivnim objektima pojavio se znatno kasnije, krajem 70-tih

godina. Tadašnja Elektroprivreda Mađarske MVMT odlučila je preuzeti

tehnologije RPN od znatno razvijenijih elektroprivreda zapadne Evrope. U

tehnologijama na niskom i srednjem naponu prednjačila je Francuska tvrtka EDF,

s kojom su imali i ranije plodonosne odnose. Nakon potpisivanja ugovora o

preuzimanja RPN slijedio je inozemno osposobljavanje izabranih ekipa. Za

uvođenje nove tehnologije u Mađarskoj od strane MVMT zadužena je

Elektrodistribucija DEDASZ iz Pećuha.

U terminu od 1978.-1980.god. odvijala se adaptacija preuzetih radnih

metoda, pisali su se tehnički materijali, gradio se poligon za školovanje ljudi, te se

pripremala zakonska podloga uvođenja RPN-a. 1980. godine pojavila se Uputa

ministra teške industrije kojom se RPN konačno legalizirao unutar Mađarske

elektroprivrede. Za ostale gospodarske grane RPN je i dalje bio zabranjen.

Financiranjem predviđenog programa od strane MVMT u periodu od deset godina

obuke je prošlo oko 400 polaznika za srednji, te oko 2000 radnika za niski napon

među kojima 10 stručnjaka iz Hrvatske i 140 polaznika iz Austrije. Polaznici u

Centru za RPN na početku obuke odmah su preuzimali i potrebnu opremu kojom

je omogućen i svakodnevni rad u pogonima. Pored školovanja montera i

osiguravanja potrebne opreme trebalo se pobrinuti i o redovnom ispitivanju i

servisiranju korištenih alata. Početkom 90-ih pokrenule su se žestoke gospodarske

promjene u MVMT-u. Jedinstveni sustav se raspao, nastale su samostalna

poduzeća distribucije, te proizvodnje. Promjene su dotaknule i postojeći sustav

RPN-a. Naredbom Vlade ranija Uputa od 1980. godine deregulacijom državnih

regulativa postala je nevažećom. Tijekom promjena 1993. godine objavio se

zakon o Zaštiti na radu, koji obavezuje resorno ministarstvo da za neke

tehnologije, među kojima i RPN treba sačiniti Propise sigurnosti. Budući da

spomenuta sigurnosna regulativa ni do današnjeg dana nije objavljena,

elektroprivredne organizacije 1994. godine samoinicijativno su se udružile i

formirale Udrugu korisnika RPN-a.

Unutar Udruge nastala je Komisija RPN-a, te organizacije jednoglasno

izjavili da do novog državnog propisa smatraju punovažnim regulativu izrađenu

od strane stručnjaka te komisije. Vrijedi dodati, da temeljni zakon (ako državni

propis nije objavljen) pruža tu mogućnost na odgovornost rukovoditelja

organizacije.

U drugoj polovini prošlog desetljeća došlo je do privatizacije distributivnih

poduzeća. Pojavili su se strani ulagači uglavnom iz Njemačke. Za stvarnog

vlasnika je svaki kWh prodane energije važan, pored toga i zadovoljstvo potrošača

– stranke.

Rad pod naponom u posljednje vrijeme je ponovo stekao svoj ugled.

Pomaknuta je sa mrtve točke i zakonska podloga. Tijekom harmonizacije propisa

sa Europskom unijom preuzet je standard EN – 50 110-1/1999 koji je dopunjen

nacionalnim karakterističnim specifičnostima. Na temelju dopunjenog Europskog

standarda nastala je mogućnost da i poduzeća izvan elektroprivrede mogu

iskoristiti prednosti koje pruža uporaba RPN-a.

Karakteristike korištenih tehnologija u Mađarskoj ukratko se mogu opisati

slijedećim riječima:

- na niskom naponu koristi se metoda "uz dodir"(slika 2). Monter koristi

pored ostalih zaštitnih sredstava gumene zaštitne rukavice po IEC 903 i izolirane

ručne alate po IEC 900. Pomoću gumene rukavice smije se dodirnuti, uhvatiti dio

postrojenja pod naponom bez prijetnje strujnog udara, te primjenom izoliranih

ručnih alata može se izbjeći eventualni kratki spoj. Sve neizolirane dijelove koji bi

mogli biti opasni po život ili bi mogli načiniti kratki spoj monter treba prekriti

izolacijskim prekrivačima, kapama, folijama.

- na srednjem naponu se koriste dvije tehnologije. Jedna od mogućnosti je

metoda "na daljinu" (slika 3). U tom slučaju monter se nalazi izvan opasne zone, te

koristi izolacijske motke po IEC 855, na krajevima motke sa različitim metalnim

alatima po IEC 832. Manipulirajući motkama, monter može obaviti predviđene

operacije na zračnim vodovima ili kabelskim glavama u trafostanicama. Druga

verzija uvjetuje raspoloživost izolirane dizalice sa korpom ili izoliranu platformu,

po IEC 1057.

- Uporabom ovih pomagala, monter je izoliran od zemlje i uzemljenih

dijelova postrojenja, koristi gumene rukavice po IEC 903 i gumene rukave po IEC

984. Ponaša se slično kao na niskom naponu, koristi gumene prekrivače, kape i itd.

Budući da su dimenzije postrojenja skoro jednake po veličini ljudskog tijela često

se motke i gumena zaštitna oprema koriste "kombinirano" (slika 4).

- na visokom naponu kako smo već ranije rekli koristi se metoda "na

potencijalu"(slika 5). Budući da su izolatorski lanci dulji, te fazni razmaci veći od

veličine čovjeka monter smije zauzeti radni položaj na užetu na kojem je

predviđen rad. Ovakvi zahvati se više puta obavljaju u proporcionalno jakom

elektromagnetskom polju pa monter treba nositi ekranizirano radno odijelo.

Očevidno je da se ova tehnologija najlakše koristi na vodovima iznad 220 sve do

800 kV.

Slika 2. Metoda uz dodir

Slika 3. Metoda na daljinu

Slika 4. Kombinirana metoda na srednjem napon

Slika 5. Metoda "na potencijalu"

Radovi koji se najčešće koriste u praksi:

1. Niski napon NN:

- zamjena izolatora,

- ugrađivanje ormarića osigurača,

- priključci domaćinstva,

- radovi u razvodnim ormarima,

- kabelske spojnice,

- radovi na brojilima.

2. Srednji napon:

- zamjena raznih izolatora,

- održavanje rastavljača,

- spajanje novog odcjepa,

- čišćenje trafostanica,

- nadolijevanje ulja,

- razna mjerenja i kontrole.

3. Visoki napon:

- popravci na užetu,

- popravci odstojnika,

- zamjena izolatorskog članka.

3.2. FRANCUSKA TEHNOLOGIJA RADA POD NAPONOM

Elektroopskrbna postrojenja moraju, kao i sva tehnička postrojenja, biti

održavana i često se moraju provoditi i neke promjene. Za provedbu tih poslova,

danas se umnogome još predmetni dio postrojenja isključuje. Nasuprot tome,

ovi poslovi se u većini svjetskih elektroprivrednih organizacija izvode radom

pod naponom. Za primjer možemo uzeti EDF u kojem se gotovo svi poslovi na

niskom naponu rade pod naponom, na srednjem naponu oko dvije trećine i na

visokom naponu 25 %.

3.2.1. PREDNOSTI RADA POD NAPONOM

Kada se mora raditi na elektropostrojenjima, danas se umnogome još

traženi dio postrojenja isključuje. To može kod potrošača dovoditi do

isključivanja ili smanjenja potrošnje, koji su sve češće neprihvatljivi, osobito

ako je time pogođena proizvodnja. Rad pod naponom dopušta, bez isključivanja

obavljati zahvate na vodovima ili rasklopnim postrojenjima. Kvaliteta opskrbe

se može na ovaj način značajno povećati.

Nadalje, pojavljuju se još i slijedeći aspekti:

- Kao prvo, povećava se – ma koliko ovo na prvi pogled

paradoksalno izgledalo – sigurnost na radu,

- Kao drugo, pokazuje se značajna financijska prednost,

- Konačno, brojni radni postupci se mogu jednostavnije izvesti.

Navedene prednosti rada pod naponom ćemo u slijedećem dijelu pobliže

objasniti.

3.2.1.1. POBOLJŠANJE KVALITETE OPSKRBE

Bitno obilježje kvalitete, o kojoj opskrbljivač danas mora voditi računa, je

neprekidna opskrba električnom energijom. Izvođenjem radova pod naponom

može se broj isključivanja struje značajno smanjiti. Čak i kad prilikom

isključivanja u visokonaponskom području potrošači nisu direktno pogođeni,

može i takvo isključivanje oslabiti mrežu. Tada je moguće da nije više

osigurana sigurnost (n-1), čime raste rizik ispada širih razmjera.

Kod EDF-a se uspjelo u području srednjih napona prosječno vrijeme

prekida, uzrokovanih planskim radovima na srednjenaponskoj mreži, značajno

smanjiti uvođenjem rada pod naponom. Već u prvih 5 godina osnutka RPN-

monterskih grupa moglo se prepoloviti prosječno godišnje vrijeme ispada po

niskonaponskom potrošaču, naime sa 2 na 1 sat, a u godini 1997. trajanje je

iznosilo još samo 6 min.

Na svim naponskim nivoima nisu se samo mogla izbjeći isključenja,

uzrokovana planskim radovima. Čak se i broj događaja s prestankom opskrbe

električnom energijom - ispada uzrokovanih nepredviđenim događajima, kao

npr. broj preskoka na izolatorima ili kidanja vodiča može smanjiti, jer se za

preventivno održavanje više ne mora čekati mogućnost isključenja, nego se

poslovi mogu obaviti pod naponom bez isključenja.

3.2.1.2. POVEĆANJE SIGURNOSTI RADA

Upotrebom RPN-tehnika može se sigurnost rada značajno povećati. Kod

EDF-a vrijedi sljedeća uzrečica, koja odlično prikazuje stanje stvari:

„Bolje znati da radiš pod naponom, nego vjerovati da radiš bez napona!“

Kada se ispitaju uzroci nesreća od električne struje, dobivamo brzo potvrdu tog

iskaza. Daleko najveći broj nesreća se događa, jer se radilo na tobože

isključenom postrojenju.

Jedan pogled na statistiku nesretnih slučajeva EDF-a posljednjih godina

(slika 6) vodi do zaključka da se rad pod naponom pozitivno odrazio na

sigurnost na radu. Može se očitati da se paralelno uvođenju rada pod naponom

ukupan broj nesretnih slučajeva od električne struje smanjio. RPN naravno nije

jedini razlog, ali sigurno tome doprinosi.

Slika br. 6 – grafikon ozljeda

Moguća objašnjenja za puno manji stupanj nesreća kod radova pod

naponom sastoji se u tome:

- da se kod radova pod naponom problem tobože isključenog postrojenja

uopće ne pojavljuje,

- da se za radove pod naponom provode temeljite predradnje,

- da RPN-monteri općenito imaju bolje obrazovanje,

- da alati koji se upotrebljavaju za RPN ispunjavaju više sigurnosne

standarde i redovito se kontroliraju.

3.2.1.3. FINANCIJSKE PREDNOSTI

Rad pod naponom donosi također i financijske prednosti. Isključivanjem

postrojenja elektroprivredi nastaju ponajprije direktni troškovi: povećani

troškovi goriva pri proizvodnji energije, troškovi neisporučene energije i/ili

troškovi nadoknade štete. Nadalje, nastaje ( teško iskaziva brojkama) šteta, jer

su isključeni potrošači nezadovoljni uslugom njihovog elektroopskrbljivača.

Konačno nastaje gospodarski gledano šteta, ako isključenje uzrokuje smanjenje

ili čak prekid proizvodnje kod potrošača.

Nasuprot ovom dobitku stoje naravno i troškovi. Neophodna obuka

montera kao i nabava i održavanje potrebnih specijalnih alata uzrokuje

troškove. Ove troškove moramo uspoređivati sa troškovima koji nastaju za

grupe montera koji rade na isključenim postrojenjima. U EDF-u polaze od toga

da se potrebne povećane investicije za RPN amortiziraju u vremenskom

periodu od jedne do dvije godine, već prema tome u kojem se opsegu RPN

primjenjuje.

3.2.2. IZVOĐENJE RADOVA POD NAPONOM 3.2.2.1. RAZLIČITI PRISTUPI RPN-u Postoji dva različita pristupa praksi RPN-a. 3.2.2.1.1. PRISTUP SA UNAPRIJED PRIPREMLJENIM UPUTAMA ZA RAD

Prvi pristup dolazi iz sjeverne Amerike i opisuje točku po točku što

monter radi u svakoj situaciji. Rad slijedi točno određeni red. Monter ispunjava

ono što propisi nalažu.

Problem leži u tome što propisi nisu prilagođeni svim mogućim

postrojenjima. Osobito u srednjem naponu, gdje se može u mreži naći mnogo

različitih konfiguracija, ne može se opisati sve zatečene situacije.

Što radi monter kada se desi nešto nepredviđeno? On nije u stanju

analizirati situaciju i odgovarajuće reagirati.

3.2.2.1.2. ANALIZA ZATEČENE SITUACIJE: FRANCUSKI PRISTUP

SERECT je razvio postupak koji traži analizu rizika. Monter je tako

obučen da, za vrijeme priprema radilišta, rad sam organizira. Analiza situacije

omogućava kritičnost, poboljšanje rada i odgovarajuće ponašanje u

nepredviđenim situacijama.

3.2.2.2. RPN-POSTUPAK

U slijedećem dijelu bit će pobliže opisano kako se rad pod naponom

odvija prema tehnologiji koju je HEP preuzeo od Francuza. Pri provedbi rada

pod naponom mora u svakom trenutku biti osigurana zaštita od opasnog protoka

struje kroz tijelo i zaštita od kratkog spoja. Tome stoje na raspolaganju tri

postupka:

- radovi na odstojanju

- radovi sa izolacijskim rukavicama

- radovi na potencijalu.

Kod radova na odstojanju monter se nalazi na potencijalu zemlje i drži

prema svim dijelovima pod naponom određeni sigurnosni razmak. Radi sa

izoliranim motkama. U tom slučaju se dijelovi postrojenja pokrivaju posebnim

napravama. Ovaj postupak provodi se u svim naponskim nivoima.

Kod radova sa izolacijskim rukavicama može se jedna faza postrojenja

pod naponom dirati izolacijskim rukavicama. Prema ostalim potencijalima

monter drži određeni sigurnosni razmak. U tom slučaju su dijelovi postrojenja

pokriveni.

Kod radova na potencijalu monter se nalazi na potencijalu faze i drži

prema ostalim fazama i prema dijelovima na potencijalu zemlje određeni

sigurnosni razmak. U tom slučaju se dijelovi postrojenja pokrivaju. Ovaj

postupak se primjenjuje na srednjem i visokom naponu. U visokonaponskom

području je monter zaštićen zaštitnim vodljivim odijelom od jakih električnih

polja.

Za srednji napon se posebno uspješnim pokazala kombinacija ovih

postupaka (Kombinirani postupak – kombinacija tri metode). Pri tome se

primjenjuju sva tri postupka usporedo.

3.2.2.2.1. PREDNOSTI POSTUPKA NA POTENCIJALU I POSTUPKA SA IZOLACIJSKIM RUKAVICAMA

- Vrijeme je upola skraćeno – troškovi također.

- Rad se može provoditi po kiši (iako ne sa izolacijskim rukavicama)

- Bolji radni i sigurnosni uvjeti.

3.2.2.2.2. KOMBINACIJA 3 POSTUPKA

Ustanovljenog je da postupak na potencijalu povećava produktivnost kao

i da nudi veći komfor i bolje sigurnosne uvjete na mjestu rada. Ove prednosti

još više dolaze do izražaja kod kombinacije ova tri postupka:

Primjer: promjena visećeg lanca u dvostruke zatezne lance

- Otvaranje i zatvaranje strujnih mostova provodi se postupkom na

odstojanju.

- Promjena vanjskih vodiča provodi se na potencijalu, jer je to

najprikladniji postupak za ovaj posao.

- Promjena srednjeg vodiča provodi se na potencijalu ili sa

izolacijskim rukavicama, ovisno o konfiguraciji postrojenja.

Ovaj primjer pokazuje da osim prednosti rada na potencijalu, kombi-

postupak donosi poboljšanje sigurnosti i produktivnosti zahvaljujući većoj

fleksibilnosti radnih postupaka i brojnim tehničkim rješenjima.

Korištenje ovog postupka zahtijeva sa su monteri u stanju analizirati

prednosti i nedostatke svakog rješenja i svake etape pripreme za rad.

Neophodno je da redovito vježbaju sposobnost kritičkog rasuđivanja, kako i

predviđa francuski pristup za RPN.

3.2.2.3. PROPISI

U Francuskoj vrijede propisi koje je EDF-SERECT izradio i tokom

godina se stalno dopunjuju. Ovi propisi su odobreni od strane nadležne državne

službe i za svakog RPN-montera obvezujući. Tu su, između ostalog, utvrđeni

radni razmaci za svaki naponski nivo. Oni sadržavaju potreban fizikalno

uvjetovan minimalni razmak dodavši takozvanu ergonomsku komponentu, koja

ovisi o naponskom nivou iznosi 30 do 50 cm. Time se uzima u obzir eventualni

nenamjerni pokret ruke montera. Utvrđene zone određene radnim razmacima se

markiraju.

Propisi sadržavaju samo općenite upute. Točan radni postupak prethodno,

u temeljitoj pripremnoj fazi, pismeno utvrđuje odgovorna osoba za rad, koja

poznaje predmetno postrojenje odnosno može ga sagledati. Odgovorna osoba za

rad mora na osnovu crteža za svaku fazu posla, između ostalog provjeriti,

odnosno izračunati:

- da li se monter pridržava propisanih radnih razmaka,

- kako su pozicionirana potrebna radna sredstva,

- da li se sigurnosne zone preklapaju.

3.2.2.4. UVJERENJE-ODOBRENJE ZA RAD

Svi RPN-monteri moraju imati elektrostruku. Nakon posebne RPN-obuke

svaki pojedini poslodavac - to je rukovoditelj područja - izdaje potrebno

odobrenje za rad pod naponom. Ono se mora svake godine obnavljati. U

kolikim razmacima se mora obnavljati RPN-obuka ovisi o procjeni pojedinog

poslodavca.

3.2.2.5. ZAŠTITNA SREDSTVA

Monteri nose osobna zaštitna sredstva. Ona se sastoje od zaštitne kacige

(šljema), zaštitnih naočala odnosno štitnika lica, samogasive odjeće i sigurnosne

obuće kao i, ukoliko je potrebno za rad na visini, sigurnosnog pojasa.

3.2.2.6. VREMENSKI UVJETI

Za vrijeme nevremena, jakog vjetra ili nedovoljne vidljivosti nema rada

pod naponom. U visokonaponskom području osim toga ne radi se za vrijeme

oborina. Nadalje se za određene poslove traže određeni uvjeti u mreži, kod kojih

je automatski ponovni uklop za vrijeme trajanja radova isključen.

3.2.2.7. ALATI

Svi u Francuskoj dozvoljeni RPN-alati moraju biti odobreni od nadležne

službe. Za to je potrebno tipsko ispitivanje i komadno ispitivanje. Svi RPN-alati

moraju biti posebno označeni. Oni odgovaraju važećim europskim normana,

ukoliko one postoje, u protivnom zadovoljavaju IEC-norme. Za slučaj da i te ne

postoje, alati moraju zadovoljavati francuske norme ili tehničke specifikacije. U

svakom slučaju za svaki alat mora postojati jedan list sa tehničkim podacima

koji također mora biti na raspolaganju na mjestu rada. Tu su alati identificirani i

opisani (granična dopuštena opterećenja itd.). U visoko i srednjenaponskom

području koriste se samo izolacijski alati; za razliku od niskonaponskog

područja, gdje primjenu nalaze i izolirani alati. Na svim alatima monter prije

upotrebe provodi vizualnu kontrolu. Osim toga, svi alati se jednom godišnje

podvrgavaju ponovnom ispitivanju i odgovarajuće označavaju. Ovo ponovno

ispitivanje se provodi u ispitnim laboratorijima od strane kvalificiranog osoblja.

Sastoji se od vizualnog pregleda, elektičnog ispitivanja i eventualno

mehaničkog ispitivanja.

3.2.2.8. ODGOVORNOST

Za svaki rad pod naponom mora odgovornoj osobi za rad biti predočen

pismeni zahtjev. Odgovorna osoba za postrojenje mora unaprijed biti

informirana o vrsti, mjestu i predviđenom trajanju radova i dati svoj pristanak.

3.2.2.9. TIJEK RADA

Prije početka rada odgovorna osoba za rad objašnjava monterima

predstojeće radove. Time se uvjerava da su monteri shvatili stanje stvari.

Odgovorna osoba za rad sama ne sudjeluje u izvođenju posla; njegov isključivi

zadatak je nadzor montera. Radovi u niskonaponskoj mreži predstavljaju

izuzetak; tu smije odgovorna osoba za rad i sama raditi, po potrebi čak i sama.

3.2.2.10. PROVEDIVOST RPN-A

U EDF-u provode RPN na svim naponskim nivoima i na svim tipovima

postrojenja (dalekovodi i transformatorske stanice), sa izuzetkom podzemno

položenih kabela u srednje i visokonaponskom području. U blindiranim

postrojenjima ograničava se RPN na radove na uređajima za upravljanje.

Principijelno mogu se svi potrebni poslovi uz vrlo malo izuzetaka raditi pod

naponom. U izuzetke spada slučaj, da se u predmetnom postrojenju nalazi

previše komponenata čija mehanička čvrstoća više ne zadovoljava (npr.

oštećena spojnica za prešanje na vodiču i istovremeno oštećen susjedni lanac

izolatora). Francuska metoda rada pod naponom pokazuje fleksibilnost takvog

stupnja da različite, već gotove, izvedbe u mreži može prilagoditi na

jednostavniji način. Nije dakle potrebno postrojenja posebno prilagođavati za

RPN. Francuska metoda se sve češće primjenjuje u elektroenergetskim

mrežama i izvan Francuske, ne samo u Europi, nego i širom svijeta.

4. ZAKONSKA REGULATIVA

4.1. ZAŠTITA NA RADU I RPN

Osnovni zakonski dokument od kojeg se treba početi sagledavati RPN je

Zakon o zaštiti na radu (NN br. 59/69, 94/96). Rad pod naponom predstavlja

povećanu opasnost za zaposlenike i postrojenja, pa se zbog toga zahtjeva veći

stupanj znanja i iskustva te povećane psihofizičke sposobnosti. Budući da se

navedene konstatacije mogu vidjeti u članku 34 i 35, a članak 34 dajemo i

izdvojeno:

Članak 34.

1) Poslovi s posebnim uvjetima rada prema odredbama ovog

Zakona su poslovi koje mogu obavljati samo zaposlenici koji osim općih

uvjeta za zasnivanje radnog odnosa ispunjavaju i posebne uvjete glede dobi

života, spola, stručnih sposobnosti, zdravstvenog, tjelesnog ili psihičkog

stanja (u daljnjem tekstu: zdravstveno stanje), te psihofizioloških i

psihičkih sposobnosti (u daljnjem tekstu: psihička sposobnost).

2) Poslodavac ne smije rasporediti zaposlenika na poslove s

posebnim uvjetima rada ako prethodno na propisani način nije utvrđeno

da zaposlenik ispunjava potrebne uvjete.

3) Ministar nadležan za rad u suglasnosti s ministrom zdravstva

propisat će poslove s posebnim uvjetima rada, način, sadržaj i rokove

provjere sposobnosti zaposlenika za rad na tim poslovima.

Da bi mogli cjelokupni Zakon o zaštiti na radu raspraviti u duhu RPN-a

obavezno treba pregledati i sljedeće članke: 7, 8, 11, 12, 18, 26, 27, 28 i 29. Na

kraju je ipak nužno istaći da postojeća zakonska regulativa dopušta RPN ako se

uvažavaju propisani uvjeti.

Pravilnici pri korištenju električne energije i RPN

U Pravilniku o tehničkim mjerama za pogon i održavanje

elektroenergetskih postrojenja (SL br. 19/68) i Pravilniku o zaštiti na radu pri

korištenju električne energije (NN br. 17/86, 19/93) definiraju se osnovni

zahtjevi koje treba zadovoljiti kada se održavaju elektroenergetski objekti. Nas

posebno interesira da li se radovi mogu obavljati metodom RPN i koje uvjete

moramo zadovoljiti, ako želimo primijeniti navedenu metodu.

U Pravilniku o tehničkim mjerama za pogon i održavanje

elektroenergetskih postrojenja određuju se tehničke mjere za pogon i održavanje

elektroenergetskih postrojenja. Na pogon i održavanje elektroenergetskih

postrojenja obvezno se primjenjuju zaštitne mjere utvrđene i drugim propisima

(tehnički normativi).

Osnovni sustav izvođenja radova prema ovom Pravilniku je izvođenje

radova u beznaponskom stanju.

Izuzetno se, po članku 5.410., dozvoljava radove na elektroenergetskim

postrojenjima izvoditi pod naponom.

Članak 5.410.

Iznimno od točke 5.408. ovih propisa, dopušteni su slijedeći radovi

pod naponom:

a) na vodovima nazivnog napona do 250 V prema zemlji, prema

pismenom nalogu stručne osobe. Kod ovih radova upotrebljava se

odgovarajući izolirani alat i primjenjuju se posebne mjere za siguran rad.

Radovi pod naponom su zabranjeni, ako na mjestu rada električna iskra

može izazvati požar ili eksploziju. Radovi pod naponom su izričito

zabranjeni za vrijeme nevremena praćenih atmosferskim pražnjenjem.

b) na vodovima nazivnog napona iznad 250 V prema zemlji – rad

pod naponom mogu obavljati samo pravne osobe koje imaju tako

odobrenje nadležne ustanove i koje takav rad obavljaju na osnovu vlastitih

propisa koji su donijeti uz suglasnost nadležne ustanove.

c) na vodovima nazivnog napona iznad 250 V prema zemlji čiji su

vodiči pod naponom, a radi se na dijelovima koji nisu pod naponom

(stupovi, konzole). Takav rad dopušta se samo kod revizije, ličenja ili

popravka stupa, ako to konstrukcija stupa dopušta. Te poslove potrebno je

opisati uputom o reviziji, a rad se dozvoljava samo kod mirnog vremena

bez nepogode.

d) ako se na istom stupu nalaze dva ili više vodova nazivnog

napona iznad 250 V prema zemlji, rad na jednom vodu koji je prethodno

isključen, može se obaviti samo onda ako se ostali vodovi koji su pod

naponom ne nalaze u blizini koja može ugroziti osobe koje taj rad

obavljaju. Kod takvog obavljanja rada potrebno je prethodno vod

pouzdano prepoznati i poduzeti sve potrebne mjere za siguran rad.

Pravilnik o zaštiti na radu pri korištenju električne energije, temeljna je

osnova za razradu Pravila i mjera sigurnosti pri radu na elektroenergetskim

postrojenjima distribucije električne energije, prema kojima se organiziraju i

izvode radovi pogona, održavanja i izgradnje elektropostrojenja, objekata

distribucije električne energije.

Navedeni Pravilnik u članu 54. razrađuje mogućnost sigurnog rada pod

naponom:

Član 54.

Radovi na dijelovima objekata pod naponom dozvoljeni su ako su

ispunjeni slijedeći uvjeti:

a) da radnik ima stručnu sposobnost za takav rad i da je osposobljen

za rad na siguran način prema utvrđenim vrstama i opsegu

opasnosti;

b) da postoji odgovarajući izolirani alat, pomoćna sredstva, zaštitna

oprema, osobna zaštitna sredstva i dr. za svaku vrstu rada u skladu

s izabranim sistemom rada pod naponom;

c) da je izabrani sistem rada pod naponom i radni postupak utvrđen i

provjeren;

d) da postoje pisane upute za svaku vrstu rada.

U odnosu na postojeće Propise o tehničkim mjerama za pogon i

održavanje elektroenergetskih objekata, ovaj član donosi bitnu promjenu: rad

pod naponom prestaje se smatrati radom koji se obavlja samo izuzetno, po

posebnim okolnostima (u nuždi, na spašavanju ljudskih života, otklanjanju

posljedica većih kvarova i sl.). Sada se, naime, rad pod naponom smatra samo

jednim od načina rada na električnim postrojenjima i vodovima, koji se može

obavljati svakodnevno i pod normalnim okolnostima.

Odredbama članka 54. ovog Pravilnika u suštini se traži mnogo više: Planski i

sistemski pristup radu pod naponom, sa zahtjevom na takve tehničke,

organizacijske i kadrovske mjere koje će pružiti istu sigurnost radnika kao kod

rada u beznaponskom stanju.

Europska norma EN 50110 i RPN

Svrha je ove Europske norme da, u prikladnom obliku, dade opće

zahtjeve za siguran pogon električnih postrojenja i za siguran rad u električnim

postrojenjima, na električnim postrojenjima ili u blizini električnih postrojenja.

Potrebno je istaknuti da se u ovoj normi ravnopravno tretiraju tri radna

postupka, a to su: rad u beznaponskom stanju, rad pod naponom i rad u blizini

napona.

4.2. NAČIN UVOĐENJA TEHNOLOGIJE RADA POD NAPONOM

U postupku uvođenja tehnologije rada pod naponom prema navedenim

zakonima i pravilnicima nužno je ostvariti 3 preduvjeta za legalan i siguran rad

pod naponom.

Prvi uvjet je zakonska regulativa prema kojoj je usklađena sva radna

dokumentacija. Pri tome se misli na uvjete izvođenja radova pod naponom koji

su detaljno razrađeni i provjereni, a ovdje se to odnosi na dokumentaciju koja je

preuzeta iz francuskog EdF-a i usklađena s važećom regulativom.

Drugi uvjet je posjedovanje specijalnih alata i materijala (izolirani i

izolacijski) koji su dizajnirani upravo za rad pod naponom prema europskim

normama i standardima.

• POSTUPCI RPN

• REGULATIVA RPN

• TEHNOLOGIJA RPN

A L A T I

PROGRAM

OBUKE

POVJERNSTVO

ZA RPN

R A D

DRŽAVNI

INSPEKTORAT

Treći uvjet su obučeni izvođači radova pod naponom, koji moraju biti

usavršeni prema verificiranim programima usavršavanja za elektromontere. U

postupku ispunjavanja navedenih uvjeta obavezno sudjeluju sljedeće institucije:

Povjerenstvo za radove pod naponom-nezavisno tijelo u kojem sudjeluju

stručni ljudi iz resornih ministarstava, elektroprivrednih tvrtki, državnih

inspektorata, zavoda za norme, instituta… Povjerenstvo je krovna organizacija

koja dopunjava, izmjenjuje i potvrđuje sve potrebne uvjete za rad pod naponom.

Nastavno obrazovni centar-izrađuje i verificira obrazovne programe, te

provodi stručno-teorijsku obuku (nastavno obrazovni centar mora ispunjavati i

materijalne i kadrovske uvjete, tj. posjedovati vlastite prostore s poligonima i

zapošljavati certificirane instruktore za tehnologiju rada pod naponom).

Državni inspektorat za zaštitu na radu i državni inspektorat za

elektroenergetiku kontroliraju uvođenje tehnologije rada pod naponom i njenu

primjenu u praksi.

Ministarstvo za obrazovanje, znanost i školstvo verificira obrazovne

programe.

Elektrodistribucijske tvrtke usklađuju interna pravila i uvjete s

postojećom zakonskom regulativom, te organiziraju radove pod naponom

Naglašavamo da je u postupku uvođenja tehnologije rada pod naponom

izuzetno važno poštivati propisanu hijerarhiju i zadovoljiti sve navedene uvjete.

Stručno-teorijski dio obuke elektromontera se obavlja u kontroliranim uvjetima

nastavno obrazovnog centra, a nakon toga se radnici šalje na daljnje

usavršavanje kroz primjenu stečenih znanja i vještina na radno mjesto (gdje se i

kroz dalje vrijeme kontroliraju od strane stručnjaka zaštite na radu, instruktora i

inspektora). Nakon završetka obuke uvode se i drugi kontrolni mehanizmi koji

omogućavaju siguran i učinkovit rad pod naponom.

• metodu rada s naznakom specijalnih uređaja koji će se koristiti,

• broj izvršilaca i dozvole rukovodećeg radnika,

• sredstva rada (oprema, alat, zaštitna odjela),

• naznačene atmosferske uvjete pod kojim se mogu izvoditi radovi,

• opisani proces pripreme, izvođenja i kontrole kronološkim redom po

fazama rada

Za rad pod naponom osim teoretskog obučavanja neophodna je i praktična

obuka.

4.3. ANALIZA NAJZNAČAJNIJIH OPASNOSTI

4.3.1. ELEKTRIČNI UDAR

Pogledajmo radnika u kontaktu s točkama dvaju različitih potencijala.

Struja teče njegovim tijelom. Ova nesreća se označava terminom električni

udar. Kako bi izbjegli opasnost u krug moramo uključiti otpor:

- opasnost od električnog udara između vodiča pod naponom i

zemlje. (sl.7)

• prvo rješenje je uključiti otpor između ruke i vodiča. U ovom slučaju,

zavisno o naponskom nivou između vodiča i zemlje, korišteni otpor

će se sastojati od gumene rukavice ili izolacione motke. Sam radnik

ostaje na sigurnoj udaljenosti od vodiča van zabranjene zone.

• u drugom slučaju, otpor je smješten između stopala radnika i

zemlje,te je monter na istom potencijalu kao i vodič kojeg može dirati bez

opasnosti. Otpor može biti izolaciona korpa ili izolacione ljestve.

Slika br. 7 - opasnosti od udara i odgovarajući vid zaštite

- opasnost od električnog udara između vodiča različitih potencijala.

(sl.8)

U ovom slučaju, otpor može biti izolacioni pokrivač ili fleksibilni pokrov

ili čak zračno rastojanje označeno krutim pokrovom ili pregradom

(odstojnikom).

- opasnost od udara između dva odspojena dijela istog vodiča pod

naponom.(sl.9)

Ovaj naročiti slučaj se izbjegava spajanjem izoliranog strujnog mosta

priključenog s obje strane manevarske zone radnika kako bi se osigurala

neprekidnost strujnog kruga.

Slika 8- opasnost od električnog udara između vodiča različitih

potencijala i odgovarajući vid zaštite

Slika 9- opasnost od udara između dva odspojena dijela istog vodiča pod

naponom i odgovarajući vid zaštite

4.3.2. KRATKI SPOJ

Druga opasnost se može pojaviti kada radnik koristeći metalni alat

prouzroči spoj između dvije faze ili između jedne faze i metalnog dijela u spoju

sa zemljom. ,Kako bi izbjegao ovu opasnost monter koristi zaštitne izolacione

pokrove, fleksibilne ili krute, te izolirane ili izolacione alate.

Slika10 opasnost od kratkog spoja i odgovarajući vid zastite

4.4. MJERE SPRJEČAVANJA ELEKTRIČNOG UDARA

Električni udar nastaje kada se operater nađe spojen na dva različita

potencijala. Tijekom rada, električni udar se sprječava tako da operater održi

dovoljnu razinu izolacije između svih dijelova svoga tijela, vodeći računa o

vodljivim neizoliranim dijelovima koje mora uhvatiti i o aktivnim neizoliranim

dijelovima s kojima može doći u dodir. Takova izolacija može se ostvariti

zrakom ili odgovarajućom izolacijskom zaštitom.

Princip rada operatera: Operater mora biti neprestano svjestan da je on

vodič na potencijalu zemlje Ako nema zaštitne opreme operater je dužan

održavati udaljenost (razmak) koja je jednaka ili veća MUP (minimalna

udaljenost približavanja – kod niskog napona iznosi 0,30 m) između

nezaštićenih dijelova svoga tijela i to mora održavati tijekom cijeloga vremena

rada i kod svih pokreta:

- od aktivnih dijelova na kojima radi, kao i

- od vodljivih dijelova koji također moraju biti na 0,30 m, a s kojima bi

mogao doći u dodir.

Zaštitna sredstva uključuju korištenje odgovarajućih izolacijskih rukavica

Operater mora voditi računa da vodljive neizolirane dijelove na kojima ne

radi direktno, a koji su na mjestu rada, zaštiti određenim zaštitnim sredstvima

tako da zadovolji slijedeće uvjete: Ako se ne može zadovoljiti MUP - NN od

0,30 m tada operater mora:

- ili sve relevantne aktivne neizolirane dijelove staviti van dohvata:

• izolirajući ih odgovarajućim izolacijskim sustavima

• ili uvođenjem izolacijskih barijera (pregrada) eliminirati dodir s

njima.

• ili izoliranjem nezaštićenih dijelova svoga tijela tako da mogu doći

i na udaljenost manju od 0,30 m od aktivnih dijelova, odnosno vodljivim

dijelovima, a s kojima može doći u dodir.

Neutralni vodič je aktivni vodič i mora se u svim situacijama prema

njemu odnositi kao prema aktivnom vodiču što se tiče električnog udara

4.5. MJERE SPRJEČAVANJA KRATKIH SPOJEVA

Kratki spoj nastaje kada dva vodiča koji su na različitim fiksnim

potencijalima dođu u dodir, ili između faznog i neutralnog vodiča ili faznog

vodiča i zemlje, ili kada se spoje stezaljke akumulatora ili ako polovi vodova

istosmjerne struje dođu u dodir, uključujući i napone koji su niži od 50 V AC.

Tijekom rada pod naponom, operater može izazvati kratki spoj:

- rukujući alatom koji ima nezaštićeni metalni dio

- pomičući aktivne neizolirane vodljive dijelove

- premošćujući izolator metalnim dijelom alata

- micanjem ili postavljanjem vezne žice (na izolatoru nadzemnog voda)

- slučajnim padom nekog metalnog predmeta

- nepravilnim čišćenjem aktivnih neizoliranih dijelova itd.

Mogući dodir- tijekom rada operater mora biti siguran da neće doći u

dodir niti jedan neizolirani vodljivi dio:

- na fiksnom potencijalu, s nekim drugim dijelom na nekom drugom

fiksnom potencijalu

- na lutajućem potencijalu, istodobno u dodir s dva neizolirana vodljiva

dijela na različitim fiksnim potencijalima.

Neizolirani vodljivi dio može, na primjer, biti neki neizolirani alat ili neki

izolirani alat s nezaštićenim dijelom. Korištenjem izolacijskog alata otklanja se

opasnost od kratkog spoja.

Procjena opasnosti - operater mora procijeniti opasnost od dodira na

temelju:

- dimenzija neizoliranih vodljivih dijelova na kojima radi

- neizoliranih dijelova izoliranoga alata

- mogućnostima pomicanja dijelova u električnom okolišu

- vlastitih pokreta i aktivnosti.

Nakon procjene opasnosti od kratkog spoja operater mora poduzeti nužne

mjere zaštite izoliranjem:

- ili čitavog uređaja, uz izuzetak onog dijela na kojem želi raditi.

- ili dijelova na fiksnim potencijalima u neposrednoj blizini neizoliranih

dijelova uređaja ili vodiča na kojima želi raditi.

Izolacija se ostvaruje prekrivanjem odgovarajućim izolacijskim

prekrivkama.

Iz navedenog nameće se zaključak da rad pod naponom garantira veću

sigurnost za neposredne izvršioce. Sustav izvođenja radova pod naponom na

elektropostrojenjima i objektima distribucije električne energije u većini

razvijenih europskih zemalja primjenjuje se već niz godina. Takav način rada

polučio je kako ekonomskim dobicima, tako i povećanjem sigurnosti s aspekta

smanjenja smrtnih slučajeva, teških i lakših ozljeda na radu. Znakovito je

smanjenje izgubljenih radnih dana po ozljedama na radu te broja invalida rada u

toj grani industrije.

4.6. OSOBNA ZAŠTITNA SREDSTVA OPERATERA

OZS (osobna zaštitna sredstva) su sredstva svakog operatera te je on

odgovoran za održavanje i provjeru. OZS su obavezna za sve vrste radova pod

naponom, osim ako nije posebno naznačen izuzetak. Drugi operater koji se

približi operateru ili slučajno dođe u dodir s operaterom direktno ili preko alata

ili predmeta bilo koje vrste, mora imati OZS koja odgovaraju prirodi opasnosti

kojoj je izložen operater. Da ograniči moguću opasnost od kratkog spoja i

električnog udara, operater ne smije nositi nikakve metalne predmete ili

privjeske oko zglobova na ruci ili oko vrata.

Vodeći računa o tome mora se paziti na:

- narukvice ili lančiće koji vise

- metalne vodljive dijelove koji mogu ispasti iz džepova i dovesti do

kratkog spoja ili doći u dodir s fiksnim potencijalom ili s nekoliko različitih

fiksnih potencijala.

Operaterima je strogo zabranjeno nošenje zaštitnih naočala ili naočala za

sunce koje imaju metalne okvire i držače. Izolacijske rukavice nude zaštitu od

električnog udara.

U nastavku je na slikama 11,12,13 prikazan način primjene OZS na

različitim poslovima rada pod naponom.

Slika 11 – Rad pod naponom na nadzemnim vodovima s neizoliranim vodičima

Slika 12 – Rad pod naponom na opremi u razvodnim kutijama i ormarima u vlažnim prostorima

Slika 13 – Rad pod naponom na podzemnim električnim mrežama

5. METODE RADA POD NAPONOM

Svaka metoda rada pod naponom mora ispuniti uvjete zaštite radnika od

opasnosti elektrokucije, kao i zaštita od kratkog spajanja vodiča i dijelova pod

različitim potencijalima.

Ova dva bitna uvjeta dovode do pojma zabranjene zone za radnika u koju

ne smije stupiti bez zaštite odgovarajuće naponskom nivou. Te u koju smije

ponijeti samo prikladan alat i opremu. Ove zabranjene zone se mogu prostorno

smanjiti pomoću naprava (pokrovi,plaštevi,pregrade....) konstruirane i smještene

na način da se izbjegne elektrokucija ili električni luk.

Koriste se tri metode. Pomoću ove tri metode radnik se mora zaštitit od

vodiča ili drugih metalnih dijelova,bilo ostajući van zabranjene zone, bilo

korištenjem, odgovarajućih izolacionih naprava kojima mijenja ove zabranjene

zone.

5.1. METODA DISTANCE (POMOĆU MOTKE)

Radnik ostaje izvan zabranjene zone vodiča na kojemu radi, dok rad

obavlja pomoću alata pričvršćenog za krajeve izolacionih motki ili užadi.

Slika 14 – Metoda distance (pomoću motke)

M E T O D A D I S T A N C E

POMO Ć U M O T K E

5.2. KONTAKT METODA (POMOĆU GUMENIH RUKAVICA)

Radnik ulazi u zabranjenu zonu vodiča na kojem radi koristeći navedene

mjere predostrožnosti.

Slika 15 – Kontakt metoda (pomoću gumenih rukavica)

Rad uz dodir (rad u blizini) se uz primjenu zaštitnih radnih i zaštitnih

gumenih rukavica, na niskom naponu (slika 11.) i - dodatno - izolacijskih ljestvi

ili radne košare ako se radi na srednjenaponskom vodu ili postrojenju.

Za vrijeme rada dijelovi pod naponom se diraju (ali s izolacijskim

rukavicama). Priprema mjesta rada je opsežna, obično traži privremeno

izolacijsko oklapanje svih uzemljenih mjesta i mjesta pod naponom faza na

kojima se ne radi, te privremeno premoštavanje mjesta rada izoliranim spojnim

vodičem. Za te svrhe potreban je velik broj prilagođenih izolacijskih pomagala,

koja moraju odgovarati dimenzijama opreme, moraju biti ispitana i pažljivo

održavana, a prije upotrebe kontrolirana.

Udaljenosti d1 i d2 između neizoliranih aktivnih dijelova i nezaštićenih

dijelova operaterova tijela moraju biti jednake ili veće od 0,30 m. Pokrivanje

koje se koristi za sprječavanje slučajnih dodira oslobađa operatera potrebe da

neprestano pazi na održavanje MUP-NN (Minimalna udaljenost približavanja).

5.3. POTENCIJALNA METODA(DIREKTNI DODIR)

Radnik uklanja zabranjenu zonu vodiča na kojem radi stavljajući sebe na

isti potencijal, stvarajući tako nove zabranjene zone oko vodljivih dijelova na

različitim potencijalima.

Slika 16 – potencijalna metoda(direktni dodir)

Rad na potencijalu (slika 17.) izvodi se najčešće na visokom i vrlo

visokom naponu i često je podpomognut radom na daljinu. Kod rada na

potencijalu monter se izolacijskim ljestvama, na izolator ovješenom košarom ili

izolacijskom platformom, čak i primjenom helikoptera, približi dijelu pod

naponom u zaštitnoj odjeći koja je snabdjevena metalnim pletivom (Faradayev

kavez - nema električnog polja u njemu). Kad je došao do dijela pod visokim

električnim potencijalom, savitljivim vodičem sa štipaljkom poveže električki

svoje odijelo i dio pod naponom čime je osigurao da između njega i vodiča

nema razlike potencijala. Sve radove izvodi tako da ostvari najmanje sigurnosni

razmak prema uzemljenim dijelovima i dijelovima koji su na drugačijem

potencijalu od njegova. Suradnici mu izolacijskim pomagalima, motkama ili

izolacijskim užetima dodaju pomagala, pridržavaju elemente u zoni rada, alat i

materijal za rad i on ga obavlja na gotovo uobičajeni način.

Slika 17 – Rad na potencijalu

6. OBVEZE I PROPUSTI U REALIZACIJI METODE RADA U BEZNAPONSKOM STANJU

Prije početka radova u beznaponskom stanju obvezno je poduzeti osnovne

i dodatne mjere sigurnosti zbog osiguranja mjesta rada.

Poduzete mjere sigurnosti moraju biti trajno uspostavljene za vrijeme

izvođenja radova, a smiju se ukloniti tek nakon završetka radova.

Osnovne mjere sigurnosti (pet pravila sigurnosti) su:

1. isključivanje i vidljivo odvajanje od napona

2. sprečavanje ponovnog slučajnog uključenja

3. utvrđivanje beznaponskog stanja

4. uzemljivanje i kratko spajanje

5. ograđivanje mjesta rada od dijelova pod naponom.

Osnovne mjere sigurnosti potrebno je u pravilu poduzimati prema

spomenutom slijedu.

Dodatne mjere sigurnosti koje se provode nakon poduzimanja osnovnih

mjera sigurnosti su:

- korištenje odgovarajućih osobnih zaštitnih sredstava,

- korištenje alata

- korištenje instrumenata i oruđa za rad prema Uputama

proizvođača

- primjena dodatne zaštitne opreme

- razna tekstualna i slikovna označavanja i upozorenja.

a) Isključivanje i vidljivo odvajanje od napona

Pravila navode načine kojima se obavlja isključenje i vidljivo odvajanje

od napona. Cilj je dio elektropostrojenja dovesti u beznaponsko stanje,

otklanjajući mogućnosti dolaska mjesta rada pod napon.

Vrlo je važno dobro poznavanje elektropostrojenja na kojem se radi i

mogućnosti napajanja naponom mjesta rada. Rizično i opasno je pouzdati se u

jednopolne sheme koje često nisu ažurne i ne odgovaraju stvarnom i uklopnom

stanju.

Potrebno je ispravno odabrati mjesto odvajanja od napona zbog

mogućnosti dobivanja napona transformacije s visokog na niski napon.

Važan je i redoslijed manipulacije: prekidač, rastavljač. Obrnuti redoslijed

izazvao bi električni luk (isklop rastavljača pod opterećenjem) s različitim

štetnim posljedicama.

Isto tako treba razlikovati u pogledu odvajanja od napona niski i visoki

napon.

U postrojenju niskog napona isključenje i odvajanje može se izvesti samo

prekidačem, sklopkom, osiguračem ili rastavljačem.

Za niski napon je karakteristično da se odvajanje odnosi samo na fazne

vodiče, dok neutralni i zaštitni vodiči ostaju neprekinuti.

Praksa je pokazala da se ova mjera vrlo često ne primjenjuje pa su česte

ozljede nastale direktnim dodirom dijelova elektropostrojenja pod naponom.

b) Sprečavanje ponovnog slučajnog uključenja

Pravila, ovisno o izvedbi elektroenergetskog postrojenja propisuju načine

i mogućnosti sprečavanja ponovnog slučajnog uključenja s ciljem osiguranja

mjesta rada od dolaska pod napon za vrijeme rada.

Vrlo je važno primijeniti sve mogućnosti u sprečavanju slučajnog uklopa

kako bi se izbjegle tragične posljedice.

Iako zakonska regulativa ne propisuje tekst znaka zabrane, važno je pored

tehničkih mogućnosti uvijek postaviti i tablicu zabrane uključivanja sa svim

potrebnim podacima o mjestu rada.

c) Utvrđivanje beznaponskog stanja

Neposredno prije svakog uzemljivanja i kratkog spajanja određenog

isključenog dijela elektroenergetskog postrojenja, potrebno je utvrditi

beznaponsko stanje svih faznih vodiča, odnosno svih vodiča koje je potrebno

uzemljiti i kratko spojiti.

Utvrđivanje beznaponskog stanja se provodi na svakom dijelu

elektroenergetskog postrojenja koje se galvanski odvaja u više dijelova, zbog

mogućnosti pojave induciranih ili povratnih napona preko mjernih

transformatora.

Pravila propisuju načine i mogućnosti utvrđivanja beznaponskog stanja.

Vrlo je važno da su ispitivači prisutnosti napona ispravni, redovito ispitivani i

kontrolirani, te održavani na propisani način.

Beznaponsko stanje smije utvrditi samo kvalificiran i osposobljen radnik,

a u pravilu je to rukovoditelj radova.

Praksa je pokazala da su česte ozljede na radu uzrokovane upravo

neispravnim sredstvima rada ove vrste.

d) Uzemljivanje i kratko spajanje

Neposredno nakon provjere beznaponskog stanja pristupa se uzemljivanju

i kratkom spajanju tog dijela elektroenergetskog postrojenja kako ne bi došlo do

pojave opasnog napona na mjestu rada (slučajno uključenje, elektromagnetska

indukcija, atmosfersko pražnjenje, pad vodiča pod naponom, uključenje

agregata i sl.).

Pravila propisuju načine i mogućnosti izvođenja uzemljavanja i kratkog

spajanja.

Uzemljivanje i kratko spajanje na mjestu rada obvezno je provesti na svim

stranama s kojih mjesto rada može doći pod napon, što bliže mjestu rada tako da

to prema mogućnosti bude vidljivo s mjesta rada.

Kod primjene prijenosnih naprava za uzemljivanje i kratko spajanje

obvezno je:

- provjeriti presjek bakrenog užeta s obzirom na

naponsku razinu postrojenja i očekivane struje kratkog spoja,

- izvršiti vizualnu kontrolu izolacije kratko spojenih

užadi prijenosne naprave za uzemljavanje i kratko spajanje,

- izvršiti kontrolu uklopnih motki,

- prije uzemljivanja i kratkog spajanja, zbog opasnosti

od zaostalog naboja na kabelima i kondenzatorima nakon

isključenja, obvezno je njihovo pouzdano pražnjenje.

Kod postavljanja naprave za uzemljivanje i kratko spajanje, važan je

redoslijed. Prvo se sonda zabija u zemlju (ili se spaja na uzemljenje), a tek

nakon toga odgovarajućom izolacijskom motkom na dio koji želimo uzemljiti i

kratko spojiti.

Karakteristika jednostrano napajanih niskonaponskih postrojenja i

strujnih krugova koji ne prelaze u zračni vod u otvorenom prostoru je ta da se

može odustati od uzemljivanja i kratkog spajanja uz obveznu provedbu prije

navedenih mjera.

Praksa je pokazala da se često ne primjenjuje ova mjera. Zaposlenici

podcjenjuju opasnost te se oslanjaju na činjenicu da su proveli prethodne tri

mjere, te doživljavaju ozljede na radu zbog induciranih napona i prenapona.

e) Ograđivanje mjesta rada od dijelova pod naponom

Prije početka izvođenja radova na elektroenergetskom postrojenju, a

nakon poduzimanja spomenutih osnovnih mjera sigurnosti, potrebno je ograditi

mjesto rada od dijelova pod naponom, označiti dijelove pod naponom, te

označiti dopuštenu zonu kretanja kako se pri dolasku i odlasku s mjesta rada,

kao i za vrijeme rada ne bi slučajno približili (tijelom, alatom, opremom i sl.)

dijelovima pod naponom (prodor u zonu opasnosti) ili da ne dođe do zabune,

odnosno zamjene elektroenergetskog postrojenja na kojem se radi (mjesto rada)

s ostalim dijelovima elektroenergetskog postrojenja (izvan mjesta rada) koje je u

pogonu i pod naponom.

Pravila propisuju način i izolacijska sredstva za ograđivanje mjesta rada

od dijelova pod naponom.

Vrlo je važna primjena ovog pravila sigurnosti jer se ovom mjerom

postiže zaštita na istoj naponskoj razini kao i prema elementima postrojenja više

naponske razine.

7. OBVEZE I PROPUSTI U REALIZACIJI METODE RADA U BLIZINI NAPONA

Radovi u blizini napona su daleko složeniji i opasniji od radova u

beznaponskom stanju. Često u praksi nije moguće izbjeći ovakav način rada, pa

je vrlo važno i neophodno ukazati zaposlenicima na mjere sigurnosti i način

izvođenja poslova u takvom režimu rada.

Potreban je stalan nadzor od strane neposrednog rukovoditelja koji u

svakom trenutku upozorava zaposlenike na susjedne dijelove postrojenja koja su

pod naponom, kao i na dopuštenu zonu kretanja.

Posebno je važno:

- kako se ponašaju zaposlenici u zoni približavanja gdje

je potrebno izbjeći nagle i nesvjesne pokrete;

- kako se dodaje alat i oprema;

- kako se nose dugački predmeti;

- kako se izvodi razvlačenje vodiča i žica.

Kada postoji mogućnost ulaska u treću zonu opasnosti tijelom, alatom ili

drugim pomoćnim sredstvima rada, moraju se poduzeti mjere zaštite od ulaska u

zonu ili direktnog dodira dijelova pod naponom. Zaštita od navedenih

mogućnosti se ostvaruje:

- prekrivanjem dijelova pod naponom

- stavljanjem izolacijskih prepreka i pregrada

- sprečavanjem približavanja.

Upravo osiguranje zaštite nosi niz opasnosti. Za prekrivanje dijelova pod

naponom kao i stavljanje izolacijskih prepreka i pregrada moramo primijeniti

metodu rada pod naponom, upotrebljavajući posebnu opremu i alat, što zahtijeva

adekvatnu izučenost i spremnost zaposlenika, te razrađene upute za sigurno

izvođenje opisanih zaštitnih mjera.

Ovi zahtjevi elementarni su propust u praktičnoj primjeni metode rada u

blizini napona, jer definirana Pravila ne razrađuju metode rada pod naponom.

Analiza ozljeda na radu distributivnih područja HEP-a koje su nastale

zbog neprovođenja Pravila i mjera sigurnosti pri radu na elektroenergetskim

postrojenjima distribucije električne energije, a koja pretpostavljaju rad u

beznaponskon stanju, jednoznačno ukazuje na slabosti takvog sustava,

prvenstveno u organiziranju, provođenju i nadziranju općih,organizacijskih i

tehničkih mjera sigurnosti..Iz analize je vidljivo da su upravo najmanje složene

radne operacije:

- radovi na brojilu električne energije ( ugradnja,

zamjena, kontrola )

- radovi na kućnom priključku

- radovi na zračnoj mreži 0,4 kV ( proširenja,

rekonstrukcije )

polučile najveći postotak smrtnih slučajeva, težih i lakših ozljeda na radu.

Razloge treba tražiti u činjenicama da su navedene radne operacije zbog svoje

jednostavnosti i smanjenih opasnosti i štetnosti, kako od električne energije tako

i od mehaničkih i drugih opasnosti, kod zaposlenika s određenim radnim

iskustvom stvorile pogrešnu pretpostavku “ sigurnog “ izvođenja bez provođenja

pravila sigurnosti. Navedene radne operacije su uglavnom izvođene pod

naponom, bez razrađene tehnologije rada i bez odgovarajućih izolacijskih

sredstava, opreme i alata. Adekvatno osposobljavanje zaposlenika za rad pod

naponom uz razrađenu tehnologiju rada i primjenu izolacijskih sredstava,

opreme i alata, zasigurno bi polučilo daleko manji broj ozljeda i smrtnih

slučajeva pri obavljanju navedenih radnih operacija.

8. SPECIJALNI IZOLACIJSKLI ALATI I OPREMA 8.1. IZOLACIJSKE RUKAVICE ZA RAD POD NAPONOM

Izolacijske rukavice su obzirom na mjesto upotrebe klasificirane prema

naponskoj razini postrojenja.

Prema hrvatskoj normi HRN EN 60903:2007 one za niski napon moraju

biti minimalno klase 00 za postrojenja izmjeničnog napona do 500 V, odnosno

klase 0 za postrojenja izmjeničnog napona od 500 V (750 V istosmjernog

napona) do 1000 V (1500 V istosmjernog napona), a klase 1, 2, 3 i 4

upotrebljavaju se u srednjenaponskim postrojenjima. Izolacijske rukavice za

visoki napon (110 kV i više napone) ne postoje jer bi progresivnim dimenzijama

bile neprihvatljive i u potpunosti neupotrebljive.

Klasa izolacijske rukavice Nazivni

izmjenični/istosmjerni napon upotrebe [kV]

Ispitane izmjeničnim/istosmjernim

naponom [kV] 00 0,5/0,75 2,5/4 0 1/1,5 5/10 1 7,5/11,25 10/20 2 17/25,5 20/30 3 26,5/39,75 30/40 4 36/54 40/60

Tablica 1. – Klase izolacijskih rukavica prema naponskim razinama i ispitni

napon.

Slika18 - Izolacijske rukavice klase 00

Uvjeti ispitivanja izolacijskih rukavica izuzetno su strogi. Kao prva mjera

predostrožnosti korisnik ovog tipa osobne zaštitne opreme dužan je

svakodnevno, prije i nakon upotrebe, vizualno pregledati rukavice, napuhnuti ih

zrakom i uvjeriti se kako ne postoje oštećenja kroz koja bi se ubačeni zrak

ispuštao.

Slika 19 – Na što obratiti pažnju prilikom vizualnog pregleda

Na slici 19. prikazane su moguće vrste oštećenja rukavica, a koje treba

otkriti vizualni pregled. Redom to su:

A) pukotine i posjekotine koje nastaju učestalim savijanjem ili

sabijanjem rukavice

B) oštećenje u obliku „plika“ koje mogu uzrokovati ulja i naftni

derivati

C) mrlje nastale prolaskom ulja ili naftnih derivata kroz zaštitnu

nadrukavicu

D) rupe nastale prodorom drvenih ili metalnih dijelova,

ogrebotine ili posjekotine

E) raspadanje izolacijskog materijala koji je duže vrijeme bio

izložen UV zračenju (sunčevo svjetlo)

F) oštećenja nastala termičkim naprezanjima izolacijskog

materijala ili naprezanjima u obliku trenja

G) oštećenja nastala normalnim naprezanjem linije presavijanja

(naprezanje na ovim mjestima ekvivalentno je rastezanju rukavice u

iznosu do 2 puta nazivne duljine)

H) oštećenje ozonom (oksidacija) unutarnje stjenke rukavice

kada se rukavice skladište izvrnute iznutra prema van

I) oštećenja u obliku zaostalih drvenih ili metalnih ivera

Kao druga mjera predostrožnosti izolacijske rukavice moraju zadovoljiti i

uvjete ispitivanja u kontrolno-ispitnom laboratoriju. Naime, rukavice klase 00 i

0 ispituju se naponima prema vrijednostima navedenim u Tablici 1. svakih 6

mjeseci, a rukavice klasa 1, 2, 3 i 4 svaka 3 mjeseca. Ovo periodičko ispitivanje

traje 1 minutu, pri čemu ne smije doći do električkog proboja rukavice, niti

struja odvoda (određena vrijednost struje koja ipak prolazi kroz izolacijski

materijal) smije premašiti propisanu vrijednost. Za klase 00 i 0 ove vrijednosti

kreću se između 12 i 18 mA za nove, nekorištene rukavice, tj. između 10 i 16

mA za korištene rukavice i rukavice koje su bile skladištene više od godinu

dana. Dani rasponi vrijednosti struje odvoda navedeni su zbog propisanih

vrijednosti za svaku od više postojećih dimenzija rukavica. Za klase 1, 2, 3 i 4

dozvoljena struja odvoda iznosi 10 mA za nove, nekorištene rukavice, odnosno

8 mA za korištene rukavice i rukavice koje su bile skladištene više od godinu

dana. Struja odvoda predstavlja mjerilo za kontrolu pohabanosti rukavica

(stanjivanja izolacijskog materijala). Zadovolje li izolacijske rukavice sva tri

navedena uvjeta (vizualni pregled, električka neprobojnost i dozvoljenu struju

odvoda) možemo biti sigurni u njihovu potpunu ispravnost. U suprotnom,

rukavice se istog trenutka povlače iz upotrebe, vidljivo označavaju kao

neispravne i uništavaju rezanjem vrhova prstiju rukavica, jer prema uvjetima

tehnologije rada pod naponom na ovoj osobnoj zaštitnoj opremi nisu dozvoljeni

apsolutno nikakvi popravci ili preinake. Ispravne izolacijske rukavice zbog

izuzetno dobrih dielektričkih svojstava materijala od kojih su izrađene i uz

mogući maksimalni napon pri normalnoj upotrebi ne propuštaju struju odvoda

veću od 1 mA. Objašnjenje je vrlo jednostavno: dodirna površina između ruke i

rukavice te rukavice i dijela postrojenja pod naponom nekoliko su puta manje od

dodirne površine između vode (elektroda) i izolacijske rukavice tijekom

ispitivanja. Iz ovoga podatka lako možemo zaključiti kako su izolacijske

rukavice izrađene s faktorima sigurnosti 8-10, odnosno kako su namjerno

„predimenzionirane“.

Slika 20 – Način ispitivanja izolacijske rukavice klase 00

Na slici 20 prikazano je ispitivanje izolacijske rukavice klase 00

izmjeničnim ispitnim naponom 2,5 kV. Izolacijska rukavica ispunjena je

običnom vodom do visine 5-8 cm od kraja rukavice koji se ostavlja suhim, te je

nakon toga uronjena u posudu s vodom. Ostavljeni suhi dio rukavice dielektrički

se ne provjerava jer u pravilu korisnik nikada ne upotrebljava ovaj dio rukavice

pri dodirivanju dijelova pod naponom, pa je dostatan vizualni pregled. Voda uz

unutarnje i vanjske površine rukavice predstavlja elektrode. Priprema rukavice

za ovaj način ispitivanja nalaže da rukavice prije početka ispitivanja odstoje u

ovom položaju barem nekoliko minuta kako bi se neutralizirali eventualni

mjehurići zraka unutar rukavice i postiglo maksimalno oplahnjivanje

„elektrodom“. Jednako valjano ispitivanje pružiti će i postupak u kojem su

identično postavljene elektrode od metalnih kuglica promjera do 1 cm. U posudi

s vodom nalazi se vodič na potencijalu zemlje, a unutar izolacijske rukavice u

vodu se uranja vodič na potencijalu 2,5 kV u odnosu na potencijal zemlje.

Mjerni krug sadržava precizni miliampermetar spojen u seriju s vodičem

elektrode na potencijalu zemlje ili precizna strujna mjerna kliješta postavljena

oko vodiča elektrode na potencijalu zemlje.

Promotrimo li oznake otisnute na rukavima izolacijskih rukavica dobiti

ćemo potpunu informaciju o namjeni i specifičnostima svake pojedine vrste

rukavica. Prema normi HRN EN 60903:2007 ove oznake sastoje se od sljedećih

elemenata:

- IEC simbola za rad pod naponom

- oznake proizvođačke norme EN 60903 ili IEC 60903

- klasa rukavice (00, 0, 1, 2, 3, ili 4)

- kategorija svojstava otpornosti na određene uvjete ili agense s

oznakama A, Z, M, H, C, P ili R gdje su: A -otpornost prema kiselinama,

Z – otpornost prema ozonu, M – visoka mehanička otpornost, H –

otpornost prema ulju, C – otpornost na vrlo niske temperature do -40°C, P

– otpornost prema kombinaciji prethodno navedena tri agensa (A+H+Z)

ili R otpornost prema kombinaciji prethodno navedena tri agensa uz

visoku mehaničku otpornost (A+H+Z+M)

- veličina rukavica T 8, 9, 10 ili 11

- mjesec i godina proizvodnje,

- pravokutnici za upisivanje prve upotrebe i/ili periodičkog

ispitivanja,

- CE oznaka, oznaka ili logo proizvođača, te serijski broj

proizvodnje

Bitno je napomenuti kako se uz datum unesen u pravokutnik na rukavici

obavezno vodi i pisani registar za svaku pojedinu rukavicu u upotrebi ili

skladištu, jer su oznake na rukavici podložne blijeđenju uslijed upotrebe i

održavanja rukavica koje predviđa pranje isključivo sapunicom i čistom vodom.

Nakon redovitog pranja rukavice se suše bez izlaganja direktnim izvorima

topline i oblažu puderom kako se stjenke ne bi slijepile.

Korisnik prilikom rada s izolacijskim rukavicama mora poštivati sljedeće

uvjete:

1. rukavi radnog odijela i odjeće ispod radnog odijela moraju

biti učvršćeni oko zapešća i uloženi u izolacijsku rukavicu

2. na prstima i zapešću ne smije nositi nikakve metalne ili

nemetalne oštre predmete (nakit, ručni sat...)

3. preko izolacijskih rukavica obavezno mora nositi kožne, po

mogućnosti silikonizirane (jer ne upijaju vlagu), zaštitne nadrukavice koje

moraju biti barem 5 cm kraće od izolacijskih rukavica kako ne bi poništile

njihova izolacijska svojstva

Slika 21 – Pravilno nošenje kombinacije izolacijske rukavice i kožne nadrukavice

Na niskom naponu izolacijska rukavica može poslužiti kao idealna

izolacijska pregrada (barijera) između sitnih dijelova na različitim fiksnim

potencijalima prilikom izvlačenja ili uvlačenja vodiča na mjestu njihova

učvršćenja (npr. između kontaktnih vijaka električnog brojila).

Ponekad se uz kombinaciju izolacijske rukavice i kožne nadrukavice

monteri odlučuju nositi i treći, pamučni par rukavica ispod samih izolacijskih

rukavica. Naime, ruke se prirodno znoje, a znojenje je posebno izraženo tijekom

toplih mjeseci i unutar zatvorenih prostora s nepovoljnim mikroklimatskim

uvjetima. Ove pamučne podrukavice sakupljaju znoj, sprječavaju klizanje ruke

unutar manžete izolacijske rukavice i omogućuju bolju kontrolu dijelova koji se

pridržavaju rukama. Za pamučne podrukavice ne postoje posebni uvjeti i

ograničenja.

8.2. KOŽNE NADRUKAVICE

Kao što je već rečeno, nadrukavice štite montera od mehaničkih rizika

(posjekotina, uboda...), ali one jednako tako štite i izolacijske rukavice od

oštećenja, pa slobodno možemo reći kako indirektno pružaju i dio dielektričke

zaštite. Kožne nadrukavice izrađuju se prema europskoj normi EN 388:2003 i

EN 420:2003, te se sukladno tome na njima moraju nalaziti sljedeće oznake:

- IEC simbol za mehaničku otpornost - ime proizvođača, identifikacijski ili zaštitni znak (logo), - tjedan i godina proizvodnje, - veličina (A, B, C, D), - slovo "S" (silikonizirane)

Slika 22 – Kožne nadrukavice

Uz simbol za mehaničku otpornost (čekić i nakovanj) nalaze se tri ili četiri

brojčane oznake koje označavaju vrste mehaničke otpornosti.

Prva brojčana oznaka s mogućim rasponom vrijednosti od 1-4 govori o

otpornosti rukavice na abraziju.

Druga brojčana oznaka s mogućim rasponom vrijednosti od 1-5 govori o

otpornosti rukavice na sječenje oštricama. Treća brojčana oznaka s mogućim

rasponom vrijednosti od 1-4 govori o otpornosti rukavice na cijepanje (kidanje).

Četvrta brojčana oznaka s mogućim rasponom vrijednosti od 1-4 govori o

otpornosti rukavice na probijanje. Naravno, vrijednost 1 predstavlja najmanju

mehaničku otpornost kožne nadrukavice.

Ako se radi o kožnoj nadrukavici čija je podstava izrađena pletenjem tada

simbol sadržava samo prve tri brojčane oznake, a četvrta oznaka koja govori o

otpornosti na probijanje se ispušta ili upisuje X, jer se takva izvedba kožne

nadrukavice nikada ne ispituje na probijanje.

8.3. KOMPOZITNE RUKAVICE I IZOLACIJSKI RUKAVI ZA RAD

POD NAPONOM

Kao alternativno rješenje za navedenu kombinaciju izolacijskih rukavica i

kožnih nadrukavica razvile su se kompozitne rukavice koje istovremeno pružaju

i električki i mehaničku zaštitu montera tijekom rada pod naponom. One se

izrađuju prema europskoj normi EN 50237:2003, te u sustavu označavanja

sadrže sve oznake navedene za izolacijske rukavice i kožne nadrukavice. No, u

ovom slučaju materijale izrade čine dvije vrste gume, različitih mehaničkih i

dielektričkih svojstava, obavezno naglašenih različitih boja i dimenzija. Naime,

vanjski sloj čini tvrđa guma tamne boje i relativno male debljine u odnosu na

unutarnji sloj rukavice, a njena funkcija je mehanička zaštita unutarnjeg

svjetlijeg sloja mekše gume relativno veće debljine, čija funkcija je dielektrička

zaštita montera. Odnos boja ima funkciju lakšeg otkrivanja oštećenja mehaničke

zaštite rukavice prilikom vizualnog pregleda, jer tada se ispod oštećenog

vanjskog tamnijeg sloja jasno ističe svjetliji sloj čime se indicira nepovratno

oštećenje rukavice i generira njeno obavezno trenutno uklanjanje iz upotrebe.

Dugačke i kratke kompozitne rukavice i izolacijski rukavi upotrebljavaju se

najvećim dijelom u srednjenaponskim postrojenjima.

Slika 23 – Kratke kompozitne rukavice

Na slici 23 prikazane su različite izvedbe (oblici) kratkih kompozitnih

rukavica koje omogućuju ergonomičniji rad u određenim uvjetima, pa tako

razlikujemo: A – rukavice s ravnom manžetom koje se proizvode kao standardni

oblik u većini slučajeva, B – rukavice s konturnom manžetom koje oblikom

sprječavaju zapinjanje i pomicanje rukavice ako se ruke znatno savijaju u laktu,

C - rukavice sa zvonastom manžetom za teže zimske i ljetne uvjete, te D –

rukavice s manžetom u obliku lijevka s istom ulogom kao i rukavice sa

zvonastom manžetom. Dakle, rukavice tipa B i D omogućuju umetanje veće

količine radne odjeće (rukava) u rukavicu zimi, a ljeti kada se koristi najmanje

odjeće omogućuju bolje strujanje zraka i smanjuju znojenje ruku. Maksimalna

duljina prikazanih kompozitnih rukavica iznosi 495 mm i time se uvjetuje

obavezna upotreba dodatne zaštite (izolacije) ruku do samih ramena montera.

Taj uvjet ispunjavaju izolacijski rukavi (također kompozitnog sastava), a

primjeri izvedbi i njihova primjena prikazani su na sljedećim slikama.

Slika 24 – Izolacijski rukavi

Na slici 24 prikazani su A: - više zakrivljeni izolacijski rukav, B – blaže

zakrivljeni izolacijski rukav i C – ravni izolacijski rukav, a na slici 12 prikazana

je upotreba kombinacije kratkih kompozitnih rukavica i izolacijskih rukava.

Slika 25 – Izolacijski rukavi

Naravno, u upotrebi su i dugačke kompozitne rukavice čiji rukavi sežu do

ramena montera.

Gledajući s ekonomskog aspekta, dugačke kompozitne rukavice imaju

značajnu prednost u održavanju jer se jednokratno (istovremeno) ispituje cijela

rukavica, dok je za kombinaciju kratke kompozitne rukavice i izolacijskog

rukava potrebno provesti dvostruko više ispitivanja.

Slika 26 – Dugačke kompozitne rukavice

Metoda rada pod naponom „u dodiru“ ergonomičnija je u odnosu na

metodu rada pod naponom „na udaljenosti“, ali istovremeno i zahtjevnija po

pitanju upotrebe ostalih osobnih zaštitnih sredstava, te samih alata. Naime, zbog

približavanja montera postrojenju pod naponom „nadohvat ruke“ potrebno je

osigurati potpunu zaštitu glave i tijela od učinaka eventualnog električnog luka,

te odvajanje montera od dijelova na potencijalu zemlje s ciljem smanjivanja

mogućnosti nastanka električnog udara.

8.4. ZAŠTITA GLAVE - KACIGA S VIZIROM ZA RAD POD

NAPONOM

Za razliku od kaciga za rad u beznaponskom stanju, kacige za rad pod

naponom moraju ispuniti sljedeće uvjete:

1. biti izrađene prema europskoj normi EN 397:1995 uz obavezan

dodatak vatrootpornog vizira koji se ne deformira, te može biti integriran u

samu školjku kacige, ili u obliku vanjske nadogradnje za kacigu

2. vizir mora biti konveksnog oblika, ujedno ergonomski oblikovan

kako bi se smanjilo zamagljivanje, te mora imati svojstvo filtriranja UV

zračenja

3. vizir ne smije biti predugačak kako bi se spriječilo prirodno

vrtloženje zraka ispod samog vizira

4. školjka kacige mora pružiti standardnu razinu zaštite od mehaničkih

rizika

5. školjka kacige ne smije posjedovati rupice za ventilaciju

6. školjka kacige ne smije imati izložene metalne dijelove (spojni vijci

i ostali metalni dijelovi obloženi su plastikom)

Slika 27 – Kacige s vizirom za rad pod naponom

Na slici 27 prikazane su tri izvedbe kaciga s vizirom za rad pod naponom.

Prve dvije kacige (bijele i crvene boje) predstavljaju najnoviju generaciju kaciga

s vizirom integriranim u samu školjku, dok treća kaciga (žute boje) s

nadograđenim, vanjskim vizirom predstavlja stariju generaciju kaciga s vizirom.

Sve ove izvedbe su i danas u aktivnoj upotrebi, ali se zahvaljujući konstantnom

usavršavanju materijala, dizajna i ispitnih metoda dolazi do zaključaka koji

polako, ali sigurno istiskuju stariju generaciju kaciga s vizirom. Naime, upravo

se u laboratorijskim ispitivanjima dokazalo kako ravni vizir, ako se ugradi

predugačak, može biti potencijalno opasan za korisnika. Objašnjenje ove

potencijalne opasnosti nalazimo u pokusu kratkog spoja kojemu se vizir izlaže, a

na velikom statističkom uzorku dokazano je kako se kod predugačkih ravnih

vizira zrak prirodno vrtloži ispod donjeg ruba stjenke vizira prema unutra

(prema licu), što znači da će u trenutku kratkog spoja nastali plameni oblak biti

uvučen ispod vizira i time uzrokovati ozljede lica i vrata radnika umjesto

njihova sprječavanja.

Pokusi kratkih spojeva kojima se provjerava razina zaštite glave i vrata

montera od učinaka električnog luka obavezno uključuju najekstremnije moguće

uvjete, što pretpostavlja kratke spojeve bez prorade nadstrujne zaštite, velike

struje kratkih spojeva (od 3 kA do 10 kA), te veliku količinu prštećih otopljenih

metalnih čestica (temperature oko 8000 °C) koje se pri kratkom spoju

usmjeravaju prema kacigi s vizirom. Sam kratki spoj izvodi se pomoću bakrenih

vodiča i sabirnica, čeličnih ploča ili drugih metalnih profila (kao što su metalni

dijelovi alata). Za potrebe ispitivanja kratki spoj standardizirano mora trajati ili

0,5 sekunde ili 1 sekundu, a dozvoljeno odstupanje struje kratkog spoja iznosi

do +5%. po fazi. Vidljivo je kako dozvoljenog odstupanja u negativnom iznosu

ne smije biti, a razlog tomu je što se struja kratkog spoja već prirodno smanjuje

zbog nelinearne i vremenski ovisne karakteristike otpora električnog luka od 15

% do 20 %. I na kraju napominjemo kako se ispod kacige s vizirom umeće

model ljudske glave, od stiropora ili gume, a na koji se zatim postavljaju

kalorimetri za mjerenje gustoće toplinskog toka (slika 28).

Slika 28 – Model kratkog spoja unutar razvodnog ormarića i glave s ugrađenim kalorimetrima za ispitivanje učinaka KS

Studije se provode i na još nekoliko tipova osobne zaštitne opreme za

glavu, a koje su prikazane na slici 29.

Slika 29 – Ostali modeli kaciga i kapa sa zaštitnim vizirom i

vatrootpornim termoizolacijskim pokrivačem

Koliko je važna pravilna zaštita glave i vrata montera najbolje prikazuje

sljedeća prezentacija učinaka električnog luka tijekom kratkog spoja na niskom

naponu, gdje se mjerila struja kratkog spoja od 3,3 kA, stvorena kratkim spojem

električnog brojila preko bakrene žice promjera 0,6 mm. U prvom dijelu

demonstracijskog pokusa model glave od stiropora postavljen je ispred

električnog brojila u kratkom spoju na udaljenost uobičajenu za radove na

električnom brojilu (cca. 40 cm), bez zaštite kacigom s ugrađenim vizirom. U

trenutku kratkog spoja plameni oblak vrlo visoke temperature u eksploziji

izbacuje kompletni mehanizam električnog brojila u rastaljenom obliku (pršteće

rastaljene metalne čestice) prema nezaštićenom modelu, a posljedice su

zastrašujuće. Nezaštićeni model glave i vrata pretrpjeli su opekotine najvišeg

stupnja.

Nakon toga, ponavlja se pokus s identičnom opremom i uvjetima, ali ovaj

puta uz upotrebu zaštitne kacige s vizirom. Nakon završetka kratkog spoja uviđa

se kako je model glave i vrata radnika u potpunosti bio zaštićen, odnosno ne

postoje znakovi opekotina. Napominjemo kako je vizir u ovom pokusu sačuvao

svoj oblik, tj. nije se deformirao ili zalijepio za model glave. Uz to, ponovimo

kako bi vizir u realnoj situaciji zaštitio montera i od UV zračenja, te gotovo u

potpunosti eliminirao problem privremenog sljepila zbog zabljesnutosti

električnim lukom, a što predstavlja veliki problem i potencijalno vrlo opasnu

situaciju za montera u postrojenju pod naponom.

Slika 30 – Demonstracija učinaka kratkog spoja na nezaštićenom i

zaštićenom modelu glave

Napominjemo kako je upravo kratki spoj na niskom naponu jedan od

najvećih rizika i uzročnik mnogih ozljeda, nasuprot uvriježenom mišljenju

prema kojem su kratki spojevi na srednjenaponskim i visokonaponskim puno

opasniji. U prilog tomu navodimo važeći uvjet prema kojem je u radu pod

naponom na srednjenaponskim postrojenjima ponekad dovoljno uz kacigu

upotrebljavati samo zaštitne naočale, jer u slučaju nastanka kratkog spoja, a

pogotovo na najvećim udaljenostima od transformatorske stanice, proizvedeni

toplinski učinci električnog luka nisu niti približni onima na niskom naponu. Uz

to, radnik se nalazi i na nešto većoj udaljenosti od mjesta eventualnog kratkog

spoja.

8.5. ZAŠTITA TIJELA I IZOLACIJSKA OBUĆA ZA RAD POD NAPONOM

Kako bi se monter u potpunosti zaštitio od učinaka kratkog spoja tijekom

rada pod naponom dužan je nositi zaštitno radno odijelo. Uvjeti za zaštitno

radno odijelo su sljedeći:

- mora biti izrađeno od vatrootpornog materijala (mješavina

pamuka i sintetike)

- ne smije sadržavati metalne dijelove (metalni patent-zatvarač,

gumbi, zakovice i sl.)

- na njemu ne smiju postojati ventilacijske rupice i otvori

- mora posjedovati visoki ovratnik koji se može zakopčati u

potpunosti

- rukavi moraju biti izvedeni na način koji omogućuje

učvršćivanje kraja rukava na zapešću (ljepljiva traka, guma i sl.)

Slika 31 - Izolacijsko radno odijelo i kuta

U radu pod naponom za radna odijela mogu se postaviti i dodatni uvjeti

specifični za ispunjavanje nacionalnih normi, kao što je npr. u Republici

Njemačkoj upotreba materijala s potpunom električkom izolacijom, a koja

omogućuje monteru bezopasno provlačenje između dijelova pod naponom na

različitim fiksnim potencijalima niskog napona. Ovakvo odijelo eliminira

potrebu izolacije dijela postrojenja pod naponom u kojem će se kretati i

pozicionirati monter.

Što se obuće za rad pod naponom tiče, prilikom rada metodom „u dodiru“

na niskom naponu postoje određeni uvjeti glede izolacije obuće od dijelova na

potencijalu zemlje prema normi EN 50321:2003, a koji nalažu označavanje

takve obuće oznakom klasa 0. Istovremeno, radna/zaštitna obuća izrađena

sukladno normi EN 344 u kombinaciji s normama EN 345, EN 346 i EN 347 u

potpunosti zadovoljava sve uvjete za rad pod naponom. Normu EN 344 čini

skup općih uvjeta i ispitnih metoda za sigurnosnu obuću, zaštitnu obuću i

profesionalnu radnu obuću. Norma EN 345 daje opće i specifične uvjete za

sigurnosnu profesionalnu obuću, a rad pod naponom je obuhvaćen dijelom EN

345-1, uz dodatne industrijske standarde zaštite od mehaničkih ozljeda

uzrokovanih udarcima energije do 200 J (zaštitne kapice). Obuća izrađena

prema ovoj normi dijeli se u dvije klase. Klasa 1 odnosi se na obuću izrađenu od

materijala koji nisu prirodni ili sintetički polimeri. Nadalje, u ovoj klasi oznaka

S1 označava obuću koja uz osnovna svojstva ima zatvorenu petu, posjeduje

antistatička svojstva, te sposobnost apsorpcije energije udarca na petu. Obuća s

oznakom S2 uz sva svojstva obuće s oznakom S1 posjeduje dodatno svojstvo

nepromočivosti, a obuća s oznakom S3 uz sva svojstva obuće s oznakom S2

posjeduje narebran potplat otporan na probadanje U klasi 2 nalazi se obuća od

prirodnih i sintetičkih polimera s oznakama S4 i S5 koje odgovaraju prije

navedenim oznakama S1 i S3 (bez vodootpornosti) iz klase 1. U radu pod

naponom, monterima će uvjeti okoliša, odnosno atmosferski uvjeti nalagati

upotrebu cipela za suhe i čizama za vlažne uvjete.

Norma EN 346 za profesionalnu obuću na uvjete definirane u EN 345

dodaje uvjete za različite razine vodootpornosti, zaštite metatarzalne kosti

stopala i otpornosti na posjekotine.

Norma EN 347 definira radnu obuću za profesionalnu upotrebu, koja za

razliku od sigurnosne obuće nema zaštitne kapice. Prema ovoj normi obuća se

označava oznakama O1, O2 i O3, što odgovara oznakama S1, S2 i S3.

Slika 32 - Izolacijske čizme i cipele za rad pod naponom

Oznaka Svojstva

A Antistatičke (od 100 kΩ do 1000 MΩ prema tlu) AN Zaštita zgloba CI Zaštita od hladnoće (do -20°C) CR Otpornost na posjekotine E Apsorpcija energije u predjelu pete (≥20 J) HI Zaštita od topline (do 150°C)

HRO Otpornost potplata na toplinu (u dodiru dijelova do 300°C ) M Zaštita metatarzalne kosti stopala

ORO/FO Potplat otporan na ulje i ugljikovodike (≤ 12%) P Otpornost potplate na probadanje (≥ 1100 N)

WR Vodootpornost WRU Vodoupojnost gornjišta obuće (prodor i upijanje vlage)

C Elektroprovodna obuća (<100 kΩ prema tlu) EH Dielektrička potplata (14 kV, 50 Hz uz struju odvoda < 3 mA u suhim uvjetima)

Tablica 2. - Popis svojstava i pripadnih oznaka obuće.

U postrojenjima niskog napona, uz pravilno izveden sustav uzemljenja, ne

postoji opasnost od opasnog napona koraka, što nije slučaj u srednjenaponskim i

visokonaponskim postrojenjima, gdje monteri stoje na rubu ili izvan

uzemljenjem štićenih područja. Dakle, za potplatu zaštitne obuće postavlja se

uvjet električke izolacije iznosa određenog sukladno naponskoj razini

postrojenja gdje će se monter kretati. Za postrojenja srednjeg napona potplata

cipela i čizama mora posjedovati svojstvo izolacije za minimalno 6 kV napona

koraka, a već je standardizirana proizvodnja čizama i cipela čija potplata može

izdržati minimalno 14 kV napona koraka. Izolacijske čizme i cipele ispituju se

na način sličan ispitivanju izolacijskih rukavica, moguće je provesti ispitivanje

za suhe uvjete (elektrodu na potencijalu faze čine čelične kuglice promjera do 10

mm postavljene unutar obuće, a elektrodu na potencijalu zemlje metalna ploča

ispod potplate), odnosno ispitivanje za vlažne uvjete (elektrodu na potencijalu

faze čine čelične kuglice promjera do 10 mm postavljene unutar obuće, a

elektrodu na potencijalu zemlje voda određene razine tj. visine u posudi).

Slika 33 – Ispitivanje izolacijskih cipela u suhim i vlažnim uvjetima s 18 kV 8.6. IZOLIRANJE I ODVAJANJE OD DIJELOVA NA POTENCIJALU

ZEMLJE

U niskonaponskim postrojenjima monter je dužan izolirati sve prirodno

vodljive površine (beton, zemlja...) na kojima stoji, na koje se oslanja ili s kojih

uzima alat. Isti uvjet, proširen uvjetom obaveznog nošenja izolacijske obuće

vrijedi za srednjenaponska postrojenja. Izoliranje prirodno vodljivih površina na

potencijalu zemlje provodi se izolacijskim prostiračima i izolacijskim

prekrivačima, a koje nazivamo dodatnom izolacijom. Materijali od kojih se

izrađuju sredstva za dodatno izoliranje su najčešće gumene mase debljine od 3

do 10 mm i polivinilne mase debljine od 0,3 mm do 0,8 mm. Ova vrsta izolacije

primjenjiva je u suhim uvjetima, a dodatnim sredstvom izolacije za odvajanje od

dijelova na potencijalu zemlje u vlažnim uvjetima smatraju se izolacijske klupe i

izolacijske platforme, izvedene od plastičnih i drvenih materijala, završno

obrađenih prema uvjetima mjesta primjene (za unutarnja ili vanjska postrojenja).

Slika 34 – Izolacijske prostirke za prekrivanje dijelova na potencijalu zemlje (suhi uvjeti)

Slika 35 – Izolacijske klupe za odvajanje od dijelova na potencijalu zemlje (vlažni uvjeti)

Univerzalno sredstvo odvajanja od potencijala zemlje i u suhim i u

vlažnim uvjetima za srednjenaponska postrojenja nadzemnog tipa su hidraulička

autoplatforma s izolacijskim umetkom i montažna izolacijska platforma. Na

stupovima niskog napona odvajanje od dijelova na potencijalu zemlje se može

provesti i upotrebom izolacijskih ljestava izrađenih od fiberglasa, ali se ovaj

način odvajanja ne smatra dovoljno dobrim za rad pod naponom metodom „u

dodiru“ na srednjenaponskim postrojenjima, kao što se ne smatra dovoljno

dobrim ni upotreba izolacijskih klupa.

Slika 36 – Izolacijske ljestve Slika 37 - Autoplatforma s izolacijskim

umetkom za odvajanje od dijelova na potencijalu zemlje

Izolacijski umetak se ni u jednom trenutku ne smije premostiti vodljivim

dijelovima alata, metalnim dijelovima hidrauličke autoplatforme ili vodljivim

dijelovima radnog okoliša (npr. grane drveća). Dugačke izolacijske rukavice se

također ni u jednom trenutku ne smiju premostiti vodljivim dijelovima.

Kada monteri rade iz hidrauličke autoplatforme s izolacijskim umetkom

moraju voditi računa o nužnoj provjeri potrebnih udaljenosti pri svakom

pomicanju, i činjenici da će udaljenosti prema dijelovima koji se nalaze na

drugom potencijalu biti određene visinom višeg montera.

8.7. TEHNIČKI OPIS ALATA S UPUTAMA ZA RAD (ODABRANI PRIMJERI)

TEHNIČKI OPIS ALATA

TOA – NN

br. 105

IZOLACIJSKE RUKAVICE

Izolacijske rukavice

UPOTREBA Štite operatera od rizika od električnog udara

U ≤ 500 V.

Z U P KTT

NORMA EN 60

903

OZNAKE

- simbol - ime proizvođača, identifikacijski ili zaštitni znak - kategorija: jedna ili više oznaka na kraju (sufiks) iz tablice

ispod, - veličina rukavica: (8, 9, 10, 11), - klasa: 00 - mjesec i godine proizvodnje, - pravokutnici za upisivanje prve upotrebe i ispitivanja, - CE

Kategori Otporne na

A Kiseline H Ulje Z Ozon C Vrlo niske temperature

KARAKTERISTIKE Izolacijske gumene rukavice Dužina:

- 360 mm (obavezno uz nadrukavice) - 270 mm

Maksimalna debljina: 0.5 mm ISPITIVANJE – ODRŽAVANJE Na rukavima rukavica mora biti pravokutnik s upisanim datumom prve upotrebe i ispitivanja. Specijalne predostrožnosti:

Pregled: Izolacijske rukavice trebale bi se odnijeti na redovno ispitivanje kod kvalificiranog i imenovanog osoblja. Rezultati redovnog ispitivanja trebali bi biti zabilježeni u pouzdanom dnevniku (registru, pismohranu) Održavanje: Izolacijske rukavice moraju se održavati čistima: - prati ih samo sa sapunicom, - ispirati ih, - prevrnuti ih da se osuše iznutra (temperatura sušenja: 65°C), - staviti puder u njih Popravak: Ako se izolacijske rukavice pokvare u bilo kojem smislu treba ih odmah uništiti. Skladištenje – Transport: - Izolacijske rukavice moraju se skladištiti sa puderom u njima i u zaštitnim kutijama ili vrećicama. - Izolacijske rukavice moraju se transportirati u njihovim zaštitnim vrećicama. DODATNE INFORMACIJE IZOLACIJSKE RUKAVICE (0.5 mm debljine) se koriste da zaštite korisnika od rizika električnog udara, za vrijeme rada uključuju i kontakt sa aktivnim dijelovima pod naponom ili dijelovima koji se čine aktivnim. Moraju se nositi ispod silikoniziranih kožnih rukavica. Da se ne bi poništila izolacijska svojstva izolacijskih rukavica naročito u kišnim uvjetima rukavi izolacijskih rukavica ne smiju se prekriti silikoniziranim kožnim rukavicama koje se nose preko njih. Rukavi izolacijskih rukavica moraju biti duži od rukava nadrukavica u pravilu oko 5 cm. Rukavi odjeće operatera nikako ne smiju doći u kontakt s nadrukavicama jer se i na taj način poništavaju izolacijska svojstva izolacijskih rukavica, dakle rukavi odjeće moraju biti ispod rukava izolacijskih rukavica. Izolacijske rukavice mogu se nositi bez nadrukavica jedino kada se radi na instalacijama i opremi koja je zaštićena od kratkih spojeva i gdje ne može doći do kvara na izolacijskim rukavicama uslijed rezanja, bušenja ili gorenja istih.

Slika 18. Nadrukavice

TEHNIČKI OPIS ALATA

TOA – NN br.

401

IZOLIRANI RUČNI ALAT

Primjer korištenog izoliranog ručnog alata

UPOTREBA

Koristi se za izvođenje radova pod naponom na siguran način.

Z U P KTT

NORMA EN 60900

OSNOVNE KARAKTERISTIKE

- Izolirani metalni ručni alat, presvučen s narančastim ili crvenim izolacijskim materijalom.

- Samo jedan dio, zvani «radni dio» nije presvučen izolacijskim materijalom, a on mora biti što je moguće manji.

- Izolirani alat sa pomičnim čeljustima opremljeni su sistemom za zaključavanje, a ako je potrebno sklapanje istih, izolacijske prekrivke su dostavljene u kompletu.

Sadašnji tehnički opis alata ne opisuje prilagodljivi alat za izolacijske ručke sa nastavcima. ELEKTRIČNE KARATERISTIKE Maksimalni radni napon:

- 1000 V kod izmjenične struje, - 1500 V kod istosmjerne struje.

OZNAKE

- simbol (upotreba alata sa starom oznakom «NN1 RPN» je dopuštena),

- ime proizvođača, identifikacijski ili zaštitni znak, - model ili tip reference, - zadnje dvije znamenke godine proizvodnje, - 1000 V.

PODRUČJE PRIMJENE

- unutrašnje instalacije - kabelske mreže - kontrolni, telekomunikacijski i mjerni vodovi.

RADNE METODE

- metoda rada u dodiru (izolacijske rukavice)

TEHNIČKI OPIS ALATA

TOA – NN br.

305

PLETENO UŽE Ø 10 mm

UPOTREBA Koristi se zakoloturnike do 240 daN i za podizanje opreme

i alata.

Z

NORMA HV-A S HT

nº 65

OZNAKE Na pakovanju:

- ime proizvođača, identifikacijski ili zaštitni znak, - mjesec i zadnje dvije znamenke godine proizvodnje, - NN – RPN, - Maksimalno opterećenje prilikom rada. -

KARAKTERISTIKE Poliamidno bijelo uže ispleteno od više niti, u pravilu u pakovanju od 100 m koje se ne smije sastavljati. Promjera približno 10 mm. Maksimalno opterećenje 80 daN.

ISPITIVANJE - ODRŽAVANJE

Specijalne predostrožnosti:

Održavanje: - ako je potrebno, pleteno uže Ø 10 mm mora se očistiti i osušiti nakon upotrebe, - ne smije se direktno izlagati izvoru topline.

Popravljanje: - nije dozvoljeno popravljati pleteno uže.

Skladištenje – transport: - pleteno uže Ø 10 mm mora biti suho kada se skladišti i mora biti složeno da se ne

zamrsi.

TEHNIČKI OPIS ALATA

TOA – NN br.

410

FLEKSIBILNE PREKRIVKE SA LJEPLJIVIM TRAKAMA

UPOTREBA Koriste se za izoliranje neizoliranih ili nedovoljno

izoliranih vodljivih aktivnih dijelova za vrijeme rada.

Z U P KTT

TEHNIČKA

SPECIFIKACA

IJA

NN TS n°

410

OZNAKE

- ime proizvođača, identifikacijski ili zaštitni znak, - zadnje dvije znamenke godine proizvodnje, - RPN - NN.

KARAKTERISTIKE Fleksibilne prekrivke napravljene su od polivinilnog klorida obrubljene s ljepljivom trakom «Velcro» tipa. Model 1 je ispleten sa sintetičkim vlaknima radi ojačavanja iste. ISPITIVANJE – ODRŽAVANJE Specijalne predostrožnosti: Popravak:

- fleksibilne prekrivke ne smiju se popravljati Skladištenje – transport:

- fleksibilne prekrivke moraju se skladištiti i transportirati uredno složene jedna na drugu ili smotane u rolu, a nikako presavijene.

DODATNE INFORMACIJE Ne smiju se koristiti ako postoji rizik da prekrivke budu srušene ili poderane. Da bi se nešto izoliralo okolo naokolo tada se koriste fleksibilne prekrivke sa ljepljivom trakom. Također se može spojiti nekoliko prekrivki zajedno pomoću ljepljivih traka. Ako se posao mora privremeno prekinuti tada se spojevi ljepljivih traka moraju osigurati sa kvačicama. Fleksibilne prekrivke ne smiju se koristiti u druge svrhe.

TEHNIČKI OPIS ALATA

TOA – NN br. 440

FLEKSIBILNA PREKRIVKA ZA VODIČE

UPOTREBA Koriste se za izoliranje neizoliranih vodiča za vrijeme

rada.

Z U P KTT

TEHNIČKA

SPECIFIKACAI

JA

NN TS n°

440

OZNAKE

- ime proizvođača, identifikacijski ili zaštitni znak, - zadnje dvije znamenke godine proizvodnje, - RPN - NN.

KARAKTERISTIKE Fleksibilna, cilindričnog oblika, crne ili narančaste boje, napravljena od izolacionog materijala, sa prorezom po cijeloj dužini, obično 1.5 m duga i 3 mm debela. Približne mase po jedinici dužine: 0.27 kg/m. ISPITIVANJE – ODRŽAVANJE Specijalne predostrožnosti: Popravak:

- oštećeni dijelovi prekrivke za vodiče bilo da je oštećenje iznutra ili izvana, moraju se izbaciti iz upotrebe (odrezati), ali prekrivka ne smije biti kraća od 1 m.

DODATNE INFORMACIJE Ne smije se koristiti nekoliko prekrivki jedna do druge. Fleksibilne prekrivke ne smiju se koristiti u neke druge svrhe.

TEHNIČKI OPIS ALATA

TOA – NN br.

705

ČETKA ZA ČIŠĆENJE VODIČA

UPOTREBA

Za čišćenje neizoliranih vodiča nadzemne mreže.

Z KTT

TEHNIČKA

SPECIFIKA

CIJA

NN TS n° 705

SN TS n° 305

OZNAKE

- ime proizvođača, identifikacijski ili zaštitni znak, - posljednje dvije znamenke iz godine proizvodnje, - NN RPN i SN RPN n° 305.

KARAKTERISTIKE

Šuplje izolacijsko cilindrično tijelo od crvenog ili zelenog sintetičkog materijala i učvršćeno za određeno podnožje od lake slitine. Unutarnji dio s metalnim iglicama. Univerzalna kruna na kraju od lake slitine. Dužina: 135 mm Približne mase: 0.37 kg

ISPITIVANJE – ODRŽAVANJE

Specijalne predostrožnosti:

Popravci: korisnik može zamijeniti cilindrično tijelo četke za čišćenje vodiča.

DODATNE INFORMACIJE

Crvene četke treba koristiti za bakrene vodiče, a zelene četke za aluminij i aluminijske

slitine.

9. ISPRAVE ZA RAD POD NAPONOM

Dio isprave za rad pod naponom na niskom naponu mogu se koristiti s

ispravama za rad u beznaponskom stanju. Rad pod naponom na postrojenju u

pravilu se inicira i priprema na temelju sljedećih pogonskih isprava: planova,

izvještaja, obavijesti o kvaru, dojave o kvaru, nedostatku ili stanju postrojenja,

posebne pisane odluke ili naloga, a organizira i izvodi na temelju propisanih

isprava za rad pod naponom.

Sve isprave za rad pod naponom izdaju se najmanje u dva primjerka

s tim da je, u pravilu, original za osobu koja ispravu preuzima, a preslika za

osobu koja ispravu izdaje. Posebnu pozornost potrebno je posvetiti prigodom

izdavanja isprava za rad pod naponom, a osobito glede jednoznačnosti i točnosti

upisanih podataka. U slučaju potrebne naknadne promjene podataka, nakon

primopredaje isprave, koji se odnose na zaštitne mjere i sigurnost na radu,

potrebno je poništiti izdanu ispravu i izdati novu. Nije potrebno izdati novi

nalog za rad pod naponom ako se tijekom izvođenja radova uoči da je potrebno

izvesti i dodatne radove radi funkcionalne i tehničke ispravnosti tog dijela

postrojenja, čije izvođenje ne zahtjeva promjenu mjesta rada i dodatno

isključenje postrojenja, odnosno dodatne zaštitne mjere. Rukovoditelj radova

dužan je u okviru svoje ovlasti izvesti i te radove. Isprave za rad pod naponom

potrebno je čuvati najmanje dvije godine, odnosno najmanje deset godina u

slučaju nezgode posjetitelja, teže ozljede na radu ili smrtne ozljede ili značajnih

kvarova postrojenja.

Popis isprava za rad pod naponom na niskom naponu:

RPN1 Radni zadatak za rad pod naponom (popunjava organizator i

predaje rukovoditelju radova pod naponom)

RPN2 Priprema za rad pod naponom na niskom naponu (popunjava

rukovoditelj, a predaje organizatoru radova)

RPN3 Nalog za rad pod naponom (popunjava organizator i predaje

rukovoditelju radova)

RPN4 Zahtjev za izdavanje dopusnice za rad pod naponom (popunjava

organizator i predaje dispečeru)

RPN5 Dopusnica za rad pod naponom (dispečer predaje rukovoditelju

radova)

RPN6 Trajna dopusnica za rad pod naponom (sadržava priloge

6a,6b,6c,6d, dispečer daje rukovoditelju radova)

RPN7 Izjava rukovoditelja radova druge tvrtke

RPN7a Uputa za kretanje i rad pod naponom u postrojenjima

RPN8 Ovlaštenje za rad pod naponom

Slika 38. RPN3 – Nalog za rad pod naponom

10. PRIMJER RADOVA POD NAPONOM - ZAMJENA

DOTRAJALOG KUĆNOG PRIKLJUČKA PP00/0-A 4x16 mm2 SA X00-ATG 4x16 mm2 U MJESTU MAČKOVEC

Popravak NN zračne mreže u mjestu Mačkovec, izvođenjem radova pod

naponom radi zamjene dotrajalog kućnog priključka zbog oštećenja na

postojećem kućnom priključku.

Izvođač tih radova je HEP ODS – ELEKTRA iz Čakovca. HEP ODS –

ELEKTRA iz Čakovca kvalificirano je za takvu vrstu radova jer ima

osposobljene i ovlaštene radnika, raspolaže s potrebnim alatom i opremom za

takav rad, raspolaže s vlastitom i provjerenom tehnologijom, te ima višegodišnje

iskustvo u takvom radu na NN zračnim mrežama.

Kako ne bi došlo do isključenja toga voda jer se samo tim vodom

opskrbljuje mjesto Mačkovec, jedino rješenje bilo je ostvariti izvođenje tih

radova pod naponom. Od radova na mreži obuhvaćen je samo deset kućnih

priključaka.

Radovi su počeli 4. lipnja 2007. godine i predvidivo će trajati jedan

tjedan. U radovima sudjeluje ekipa od troje ljudi. Radnici su obavljali poslove

isključivo u korpi koja je posebno izolirana a na rukama su nosili izolacijske

rukavice za rad naponom, a uz rad posebna veza je bila između grupovođe i

dispečera HEP. Posao se odvijao prema odredbama PRAVILNIKA O ZAŠTITI

NA RADU PRI KORIŠTENJU ELEKTRIČNE ENERGIJE i UVJETIMA ZA

IZVOĐENJE RADOVA POD NAPONOM - RADNI POSTUPCI NA

NISKOM NAPONU.

Radna metoda koju primjenjuje radnici HEP ODS – ELEKTRA iz

Čakovca na NN zračnoj mreži je rad na dodir. Monter, prilikom zahvata na

mjestu neposrednog rada, nalazi se na električnom potencijalu tog mjesta koje je

pri pogonskom naponu u odnosu na uzemljene dijelove. Za vrijeme rada

presudno je neprekidno osiguranje dovoljne udaljenosti između tijela montera s

alatom i uzemljenih dijelova, kako ne bi došlo do električnog preskoka.

10.1. OPIS POSLA I SITUACIJE NA TERENU

NN zračna mreža u Mačkovcu izvedena je s vodičima PP00/0-A 4x16

mm2. Duljina trase je 1 km. Sadrži 28 betonska stupova, te je prosječni raspon

35 m. Najčešće visine stupova, d tla do prečke, su 12 metara. Kućni priključak

izveden je pomoću SKS s teško gorivom izolacijom XLPE. Priključci su

zakačeni na betonskim stupovima tipa - SB 315/12 pomoću dvodjelnih obujmica

s kukama koje su učvršćuju na stupove.

Slika 39. Spajanje kućnog priključka na izoliranu zračnu mrežu

Na njih su zakačene zatezne stezaljke tipa MP 0708 i u njih je učvršćen

SKS za kućni priključak. Električki spoj između SKS osnovne mreže i SKS

kućnog priključka je izvedena pomoću vijčanih strujnih stezaljki tipa MP 10-30.

Kod njih izolaciju na mjestu ugradnje nije potrebno skidati jer se stezaljka

probija zubima koji se zabijaju u vodič i time se ostvaruje kontakt. Kućni

priključak izveden je pomoću SKS koji je učvršćen na kuću pomoću krovnog

stalka, tako da je na krovni stalak ugrađena zatezna obujmica sa šlicom ( njena

dimenzija ovisi o promjeru krovnog stalka 2" – 4"). Za tu obujmicu je zakačena

zatezna stezaljka tip MP 0708 u koju je učvršćen SKS kućnog priključka.

Slika 40. Dizanje kabela i kvačenje za kućni stalak

11. SPAJANJE DVA NVO-A U PARALELU POD NAPONOM

Prvi korak u samoj vježbi je bio izlazak na teren (poligon) te utvrđivanje

svih mogućih uvjeta na terenu. Kod pregleda terena i utvrđivanja uvjeta pod

kojima će se vježba raditi treba voditi računa o vremenskim uvjetima, da li se

vježba uopće može odraditi, te o stanju terena da bi se znalo koji alat i opremu

treba ponijeti. Treba utvrditi moguće opasnosti da znamo koja osobna zaštitna

sredstva su nam potrebna, te koji izolirani i izolacijski alat trebamo ponijeti na

mjesto rada. Pri tome bi trebali utvrditi sve moguće poteškoće, i na osnovu toga

ponijeti sav potrebni alat za izvođenje vježbe, da ne bi morali prekidati rad pod

naponom dok donesemo alat koji smo zaboravili. Na kraju treba vidjeti koji su

nam materijali potrebni za izvođenje vježbe, primjerice koja dužina kabela nam

je potrebna da bi spojili dva ormarića s NVO postoljem. Vrijeme je bilo

sunčano, stoga smo otišli u učionicu na popunjavanje radnih dokumenata i

dogovor o izvođenju vježbe.

U pripremi za rad pod naponom moraju se navesti svi koraci koje će se

raditi tijekom vježbe. Dogovor o raspodjeli posla je vrlo važan tako da svatko

zna koji je njegov zadatak. Tijekom izvođenja vježbe ako operateri rade u dva

tima važno je da jedan tim govori drugom koji će sljedeći korak napraviti. To

sve mora nadgledati rukovoditelj radova i mora se složiti s tim korakom. Nakon

popunjavanja radnih dokumenata i određivanja svih koraka kod izvođenja

vježbe, te određivanja alata i zaštitnih sredstava koja su nam potrebna za

izvođenje vježbe otišli smo u skladište da bi pripremili sve potrebne alate i

materijale. Kod pripreme zaštitnih sredstava za rad važno je provjeriti da na

njima nema nikakvih oštećenja i da se mogu upotrebljavati za rad pod naponom.

Kad smo pripremili alat, materijale i zaštitna sredstva uputili smo se na mjesto

rada.

Dolaskom na radno mjesto najprije se mora osigurati prostor na kojem se

radi od trećih lica, tj. od osoba koje nisu obučene za rad pod naponom. Taj uvjet

se izvršava postavljanjem trake oko radnog mjesta na kojoj je upozorenje. Dalje

treba očistiti radno mjesto od oštrih predmeta koji bi mogli probiti i oštetiti

izolacijske prekrivke i zaštitne tepihe. Tako smo očistili kamenje i zemlju sa

mjesta gdje će biti postavljenje prekrivke.

Slika 41. Postavljanje prekrivki na zemlju

Postavljamo prekrivke i izolacijske tepihe na mjesto rada. Slijedi provjera

neprekinutosti i izolacije kabela kojeg ćemo koristiti za spajanje dva NVO

ormarića. Nakon toga smo položili kabel u rov između dva ormarića te skinuli

izolaciju na jednom i drugom kraju kabela kako to ne bi morali raditi pod

naponom. Na te krajeve gdje smo skinuli izolaciju postavljaju se zaštitne kapice.

Ovo sve dosad navedeno radi se u beznaponskom stanju. Uvijek se pokušava što

je više moguće posla odraditi u beznaponskom stanju. Rad pod naponom u

ovom slučaju počinje kad se otvore vrata samostojećih razvodnih ormarića na

NVO postolju. Dok smo otvarali ormariće u svrhu pregleda stanja i utvrđivanja

potrebnih materijala za izvođenje vježbe ne smatra se radom pod naponom jer

tada nismo imali namjeru ništa raditi na njima.Sad kad je sve spremno za rad

pod naponom oblačimo osobna zaštitna sredstva, pri tome se mora paziti da ne

nosimo metalne predmete kao što su primjerice lančić, ili kovanice u džepu, itd.

Kad smo sebe zaštitili od mogućih opasnosti provjeravamo naponsko stanje.

Slika 41. Ispitivanje izolacijskih rukavica

Ova vježba nije bila simulacija, već se radila pod stvarnim naponom.

Prije spajanja kabela mora se provjeriti kabel da nema nekih tvorničkih grešaka,

da je primjerice smeđa boja s jedne strane i smeđa boja s druge strane na istom

potencijalu. Nakon toga osiguravamo da u ormariću imamo dostupnost samo

jednog potencijala. To radimo tako da sve ostalo u ormariću i oko njega

prekrijemo izolacijskim prekrivkama. Provlačimo kabel u samostojeći razvodni

ormarić, te spajamo najprije nulu a zatim sve ostale faze. Kod svakog pojedinog

spajanja ostali dijelovi moraju biti prekriveni izolacijskim prekrivkama. Rad na

potencijalu je strogo zabranjen.

Slika 42. Prekrivanje metalnih dijelova ormarića

Slika 43. Postavljanje premosnica

Prilikom spajanja kabela u ormarić naišli smo na jednu poteškoću koju

nismo predvidjeli tijekom pripreme za vježbu. Nismo uvidjeli da nam je

nedostupan dio gdje moramo spojiti pojedine faze kabela, te smo morali maknuti

osigurače iz razvodnih ormarića. Drugi način na koji se to moglo napraviti je taj

da smo mogli napraviti premosnicu tih osigurača koja ima svoje osigurače istog

tipa kao što su i bili u ormariću, ali se to trebalo već u pripremi vježbe

predvidjeti. Nakon spajanja kabela u SRO 1 spajamo najprije nulu u SRO 2, a

zatim pomoću instrumenta usklađujemo faze te spajamo jednu po jednu fazu isto

kao i kod spajanja u prvi ormarić, tako da nam bude dostupan samo jedan

potencijal. Kad smo sve to spojili provjerimo naponsko stanje te uklonimo

izolacijske prekrivke i zatvorimo ormariće. Nakon toga slijedi čišćenje radnog

mjesta koje se više ne odvija pod naponom jer su samostojeći razvodni ormarići

zatvoreni.