teologija liturgije - scripta pažin

7/23/2019 Teologija Liturgije - Scripta Pažin

http://slidepdf.com/reader/full/teologija-liturgije-scripta-pazin 1/87

! "

#$ %& ' ()

* *

+,$& -&!%./

"0 1223



1

UVOD

1. Liturgija i obredi u našem životu

Što je to liturgija? Koji smisao imaju crkveni obredi? Nije li to tek zbirka cere-monija, baš kao i pompozno holivudsko vjenanje? Moramo priznati da kojiputa naša bogoslužja imaju ili kao da imaju nekih slabijih toaka.

• Poneka naša liturgijska (vele)slavlja doista mogu nalikovati folklornim sve-anostima ili socijalistikim "sletovima". Izgleda kao da su ta slavlja samasebi svrhom i služe za (samo)promociju onih koji su ih upriliili.

• Liturgija je koji puta popratni sadržaj nekih graanskih dogaanja, pa setako npr. u sklopu nekih graanskih dogaanja organizira misa za sve su-dionike…

• Zdrava liturgijska prilagodba pretvara se u namještene i ki

aste obrede saslatkom djeicom i narodnim nošnjama.• Postavlja se ozbiljno pitanje koliko danas govore neki znakovi i neke geste

koji su prije bili važni. Npr. što danas znae odreeni liturgijska odjea?Koje znaenje mogu imati neke geste? Koliko su danas govorljivi i znakovi-ti tamjan, poklecanja i klanjanja ljudima?

Nije lako iznai dobar odgovor i dobra rješenja. Ne bismo doista htjeli, poputprotestanata, liturgiju posvema ogoliti od svih znakova i prekinuti dugu i a-snu tradiciju. Meutim, veli 2. vatikanski sabor, neki se elementi mogu, štovi-

še, moraju ukloniti. Pitanje je, naravno, koji i u kojem omjeru. Važno je pritome znati da u liturgiji puno toga nije zadano. U ovom emo kolegiju poku-šati ukazati na temelje same liturgije, na ono što je bitno i osnovno, na ono naemu se sve ostalo gradi ili bi se trebalo graditi.

2. Znaenje rijei "liturgija"

a) U klasi nom gr kom jeziku

Grka rije

λιτουργια / litourgia (dolazi od: ληιτουργια / leitourgia > λητουργια / leturgia > λειτουργια / leitourgia - λιτουργια / litourgia) sastavljena je od

korijena ληιτ / lêit (ληος > λαος / lêos > laos = narod) što znai javno, op e; te odrijei εργον / ergon, što znai djelo, in. U staroj je Grkoj ova rije u graan-skom smislu oznaavala javnu službu, ili jednostavno službu. U religioznom

je smislu ova rije oznaavala službu u hramu, odnosno kultnu službu Bogu.

b) U Septuaginti

Septuaginta (= LXX) rije ju λειτουργια prevodi hebrejske rijei šeret i abodah

koje su oznaavale službu Bogu. Me

utim, budu

i da je LXX nastala u vre-menu kad je levitska služba ve bila utvrena, ona uzima rije λειτουργια sa-



2

mo kad govori o levitskoj službi, iako u hebrejskom originalu izrazi šeret i abo-dah oznaavaju kultnu službu svakog vjernika koji „sluša Božji glas“ i obdrža-va vjernost Savezu. Tonije reeno, šeret, kao hramsku službu sveenika LXXuvijek prevodi rije ju λειτουργια, dok izraz abodah prevodi rije ju λειτουργια kad se govori o hramskoj službi, a rije ju λατρεια / latreía i δουλεια / duleía

kada govori o bogoslužju openito ili o bogoslužju puka.

c) U Novom zavjetu

Izraz λειτουργια i glagolski oblik λειτουργειν / leitourgein dolaze u NZ 15 putai to u tri osnovna znaenja. Sedam puta oznaava jednostavno službu ili služe-nje, 5 puta starozavjetni sve eni ki kult, a 2 puta oznaava duhovne žrtve (Rim15,16; Fil 2,17) Najvažniji je tekst u Dj 13,2: „Dok su jednom obavljali službu(=λειτουργια ) Božju i postili...“ Smisao rijei liturgija na ovome mjestu razliitose tumai. Dok jedni misle da se ovdje radi o euharistiji, drugi smatraju da seovdje radi o zajednikoj molitvi, odnosno, još više o isto kršanskom duhov-nom bogoslužju.

d) Razli ita uporaba izraza „liturgija“ u krš anstvu

U poapostolskoj Crkvi (grkog jezika!) uskoro se, pod utjecajem LXX, rije „liturgija“ upotrebljava za kršansko bogoslužje (npr. Didahé, oko 100. godine;1. Poslanica Korin anima sv. Klementa, pape, s poetka 2. st.).

Kasnije na kršanskom Istoku grkog jezika rije „liturgija“ oznaava kršan-sko bogoslužje a još kasnije iskljuivo euharistijsku službu, kao što je to u isto-njaka i danas. Npr. Liturgija sv. Ivana Zlatoustog zapravo znai euharistijskoslavlje prema predlošku sv. Ivana Zlatoustog.

Na Zapadu se ta grka rije uope ne rabi (iako su latinizirane mnoge drugegrke rijei, kao npr. episcopus, presbyter, diaconus, ecclesia, synagoga, apostolus,eucharistia, evangelium, mysterium, itd.). Umjesto toga uzimaju se izrazi officiadivina, sancta, celebratio, ministeria sacra, opus divinum, munus... Tek kad se uvrijeme renesanse ponovo pobudilo zanimanje za grku kulturu i jezik, javio

se i ovaj izraz u obliku pridjeva srednjeg roda u množini:liturgica.

Kasnije se,prema grkoj uporabi, uzima izraz liturgia kad se misli na euharistiju, a joškasnije, kao što je to i danas sluaj, na cijelo kršansko bogoslužje.

NAPOMENA: Izraz kult (cultus) na hrvatski obino prevodimo rije ju bogoš-tovlje , a izraz liturgija rije ju bogoslužje.



3

PRVI DIO:

PREMA TEOLOGIJI LITURGIJE

1. Pitanje duhovnog bogoštovlja u Starom zavjetu

U LXX se znaenje pojma „liturgija“ suzilo iskljuivo na sveeniku hramskuslužbu. Naime, kultna hramska služba trebala bi biti samo izvanjski znak onog

bogoslužja koje je u srcu i na djelu, a to je vršenje Božje volje. Meutim, kao štoemo kasnije vidjeti, židovski je narod u Obeanoj zemlji ubrzo prestao biti

sve

eni

ki narod koji vršenjem volje Božje prinosi

istu žrtvu. Narod je, ugle-dajui se na okolne poganske narode, poeo vjerovati da je dovoljno prinositiBogu izvanjske žrtve, bez pravog obraenja srca. Tako se dogodilo da je iz-vanjska liturgija koju su slavili leviti postala znakom, ali u isto vrijeme naža-lost i nadomjestak onog istinskog bogoslužja na koje je puk bio pozvan.

Naime Levitski zakon potanko opisuje kako su trebale izgledati žrtve u jeruza-lemskom hramu. Sve je bilo tono propisano: u kojim sluajevima, tko i nakoji nain treba prinositi razliite žrtve, što po sebi može biti u redu. Meutimproroci ustaju protiv formalizma u žrtvovanju, protiv prakse da izvanjska

žrtva uope ne izražava nutarnju spremnosti služiti Bogu. Narodni su glavaripoeli shvaati žrtve kako su ih shvaali pogani: božanstvu je važno da mu se

prinese žrtva prema svim propisima, a život podložnika nije toliko važan. Upravom bogoslužju kakvog Bog traži to ne bi smjelo biti tako. Zato su prorociveoma odluni:

Jer 7,22s: Ja ništa ne rekoh ocima vašim o paljenicama i klanicama, niti im štoo tome zapovjedih kad ih izvedoh iz zemlje egipatske. Ovo im zapovjedih: Slu-šajte glas moj, pa u ja biti vaš Bog, a vi ete biti moj narod. Idite putem kojimvam zapovjedih, da vam dobro bude.

Iz 1,10-20: ujte rije Jahvinu, glavari sodomski, poslušaj zakon Boga našega,narode gomorski! „Što e mi mnoštvo žrtava vaših?“ - govori Jahve. - „Sit samovnujskih paljenica i pretiline gojne teladi. I krv mi se ogadi bikova, janjaca i

jaradi. Kad mi lice vidjet' dolazite, tko od vas ište da gazite mojim predvorji-ma? Prestanite mi nositi ništavne prinose, kâd mi omrznu. Mla aka, subote isazive - ne podnosim zborovanja i opa ine. Mla ake i svetkovine vaše iz sveduše mrzim - teški su mi, podnijet' ih ne mogu! Kad na molitvu ruke širite, jeod vas o i odvra am. Molitve samo množite, ja vas ne slušam. Ruke su vam ukrvi ogrezle, operite se, o istite. Uklonite mi s o iju djela opaka, prestanite zlo initi! U ite se dobrim djelima: pravdi težite, ugnjetenom pritecite u pomo ,

siroti pomozite do pravde, za udovu se zauzmite. Hajde, dakle, da se pravda-mo,“ govori Jahve. „Budu l' vam grijesi kao grimiz, pobijeljet e poput snijega;



4

kao purpur budu li crveni, postat e kao vuna. Htjednete l' me poslušati, uži-vat ete plodove zemaljske. U buntovništvu ako ustrajete, proždrijet e vasma .“ (Usp. još Iz 29,13; Mih 6,6-8).

U vremenu progonstva kad je bio daleko od razorenog jeruzalemskog hrama,kad više nisu mogli prinositi one silne žrtve paljenice, narod poinje shvaatismisao duhovne žrtve:

Ps 40,7-9: Nisu ti mile ni žrtve ni prinosi, nego si mi uši otvorio: paljenice niokajnice ne tražiš. Tada rekoh: "Evo dolazim!" U svitku knjige piše za mene:"Mîlje mi je, Bože moj, vršiti volju tvoju! Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim."

Molitva je, dakle, bitni dio žrtve, ona od materijalne žrtve ini duhovnu žrtvu,ukoliko je voljno prikazuje. Molitva je žrtva hvale i Židovi su sve više uvialida Bog upravo to traži. To je novo shvaanje bilo osobito naglašeno u dijaspo-

ri, daleko od hrama. Oni su se sve više usmjeravali na kult sinagoge, jer su sežrtve smjele prinositi samo u Jeruzalemu. Tako i Hošea (6,6) klie: „Ljubav mi

je mila, ne žrtve“ (Hoš 6,6).

U progonstvu se javlja nova, ispravna, svijest. Umjesto izvanjske liturgije, si-lom prilika, vjernici prinose same sebe i svoju skrušenost poradi svojih grije-ha. I onda otkrivaju da je to zapravo prava žrtva (Dn 3,37-41):

Gospode, postadosmo najmanji me u narodima, prezreni po svoj zemlji poradi grijeha svojih. Nemamo sada vojvode, proroka, kneza, paljenice, klanice, prino-

sa, kâda, ni gdje da prinesemo prvence tebi. No primi nas, slomljene duše, du-ha ponizna! Kao paljenice ovnova i bikova, kao tisu e pretilih janjaca - takvanek’ bude žrtva naša pred tobom danas da nas pomiri s tobom - jer se ne e pos-tidjeti oni koji se u te uzdaju.

Svijest o nezamjenjivosti duhovne žrtve - službe Bogu sve se više razvija uproroka, kako je to osobito vidljivo u Mih 6,7-8.

„Ho e li mu biti mile tisu e ovnova, tisu e tisu a potoka ulja? Treba li prinije-ti sina prvoro enog zbog svoga zlo ina, plod svoje utrobe zbog grijeha koji sam

po inio?“ „Objavljeno ti je, ovje e, što je dobro, što Jahve traži od tebe: samo initi pravicu, milosr e ljubiti i smjerno sa svojim Bogom hoditi.“

2. Novozavjetni naglasci glede duhovne žrtve

a) Kristova duhovna žrtva

Krist je ispunio proroku rije. Naime, u poetku, pri sklapanju Saveza Bognije naredio svome narodu da mu prinositi žrtvu, nego je svome narodu na-

redio da mu se pokorava i sluša njegov glas. Tako Krist napominje da e pres-tati hramska služba (Iv 2,14-17). Krist je produhovio starozavjetno bogoštovlje



5

i doveo do punine one starozavjetne žrtve jer je prinio Ocu savršenu duhovnužrtvu. Bog nije nikada tražio neku izvanjsku žrtvu, nego je htio poslušnost nje-

govu glasu. A Krist je upravo to inio, kad kaže: Moja je hrana initi ono što jevolja O eva, da bi u najodlunijem trenutku rekao: Ali neka ne bude moja, negotvoja volja.

Ne ulazei suviše u podru je dogmatike i njezine povijesti, spomenimo samoukratko kako je otkupiteljska vrijednost Kristove smrti kroz povijest shvaanaprvenstveno pravniki: Uvreda nanesena Bogu grijehom prvih ljudi bila jeneizmjerno velika, jer je Bog neizmjerno uzvišen. Zato je i onaj koji nas je tre-

bao otkupiti imao biti neizmjerno uzvišen - Sin Božji koji se utjelovio da bimogao na sebi iskupiti naše grijehe. Tako se naše otkupljenje promatralo pr-venstveno u terminima Kristove tjelesne smrti. Budui da je naš otkupiteljski

Jaganjac toliko uzvišen, bila je dovoljna po sebi i kap njegove krvi (“i kap njenamože svijet da spasi cijel“). Tako se Isusova smrt na križu formalno promatralakao žrtva. U tom se sluaju može postaviti pitanje: ako je Krist žrtveni Jaga-njac, gdje je onda žrtvenik; tko je onda sveenik? Meutim, vidjet emo damolitva (= pristanak, poslušnost) od Kristove smrti na križu ini pravu du-hovnu žrtvu Bogu milu. Sjetimo se kljunog teksta iz Starog zavjeta gdje Bogsvome narodu govori o vrijednosti duhovne žrtve, tj. poslušnosti njegovu gla-su:

Izl 19,5-6: Stoga, budete li mi se vjerno pokoravali (=slušali moj glas), vi etemi biti predraga svojina mimo sve narode - ta moj je sav svijet - vi ete mi bitikraljevstvo sve enikâ, narod svet.

Od svoga naroda dakle Bog prvenstveno traži da bude vjeran njegovu glasu.Upravo je to Isus cijelo vrijeme inio i to mu je bilo najvažnije, kako to evane-lja opetovano naglašavaju:

Iv 4,34: Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla (usp. takoer Iv 5,30;8,55)

Vlastitu smrt Krist kvalificira kao konano izvršavanje volje svoga Oca:

Iv 8,28b-29: Kad uzdignete Sina ovje jega, tada ete upoznati da Ja jesam i dasâm od sebe ne inim ništa, nego da onako zborim kako me nau io Otac. Onajkoji me posla sa mnom je i ne ostavi me sama, jer ja uvijek inim ono što jenjemu milo.Fil 2,8: (Krist) ponizi sâm sebe, poslušan do smrti, smrti na križu.

Heb 10,5-10 – navodei Ps 40,7-9 – izriito govori da Kristova duhovna žrtva,tj. poslušnost Božjem glasu dokida materijalne žrtve Staroga zavjeta. Kristovavolja da bude poslušan svome Ocu za nas je bila spasonosna:

Zato on (Krist) ulaze i u svijet veli: „Žrtva i prinos ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio, paljenice ni okajnice ne svi aju ti se. Tada rekoh: Evo dolazim!



6

U svitku knjige piše za mene: Vršiti, Bože, volju tvoju.“ Pošto gore re e: „Žrt-ve i prinosi, paljenice i okajnice - koje se po zakonu prinose - ne mile ti se i nesvi aju“, veli zatim: „Evo dolazim vršiti volju tvoju.“ Dokida prvo da uspos-tavi drugo. U toj smo volji posve eni prinosom tijela Isusa Krista jednom zau-vijek.

Zapažamo: u toj smo volji posve eni. Vršiti volju Božju na prvom je mjestu. i-njenica da je Isus izvršavao Oevu volju sve do smrti, bila je za nas spasonos-na. Naravno, naše je otkupljenje upotpunjeno i ostvareno još Kristovim uskrs-nuem i proslavom. Molitva kao odgovor na Božji glas nosi u sebi obilježjeduhovne žrtve.

Heb 5,7: On je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje onome koji ga je mogao spasiti od smrti. I bî usli-šan zbog svoje predanosti.

Koji je sadržaj tih „vapaja“, tih molitava?

Mt 26,39: O e moj! Ako je mogu e, neka me mimoi e ova aša. Ali ne kako jaho u, nego kako ho eš ti (usp. par.: Mk 14,36; Lk 22,42).

Molitva je dakle od Kristove smrti uinila pravu i savršenu žrtvu, jer je ta smrt bila zadnji in nutarnjeg predanja što ini duhovnu žrtvu:

Heb 9,14: (Krist) po Duhu vje nom samoga sebe besprijekorna prinese Bogu.

Zakljuimo: U Novom savezu žrtva više nije neka žrtvena životinja, negosam Krist koji se žrtvuje za oproštenje naših grijeha. Tonije reeno, vrijednostKristove žrtve nije prvenstveno u tome da je on bio ubijen, nego u tome da jeon vršio volju svoga Oca sve do smrti. Duhovni znaaj Kristove žrtve i jest utome da je on vršio volju Božju. Krist je u potpunoj poslušnosti prinio savrše-nu duhovnu žrtvu.

b) Duhovna žrtva vjernika

(1)

Duhovno bogoštovlje

Krist naglašava upravo duhovno bogoštovlje. Nisu toliko bitni izvanjski ininego nastojanje da vjernici svojim životom budu na hvalu Bogu, koji ih je odiskona predodredio da budu sveti u Kristu (Ef 1,4-6). Tako je, po Isusovimrijeima, bratska je ljubav važnija od izvanjskih prinosa koji i trebaju biti tekizraz duhovne žrtve:

Mt 5,23-24: Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj bratima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred žrtvenikom; idi i najprije se izmiri

s bratom, a onda do i i prinesi dar.



7

Slino tome Isus hvali pismoznanca koji paljenicama i žrtvama pretpostavljaljubav prema Bogu:

Mk 12,33-34: Njega (Boga) ljubiti iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snagei ljubiti bližnjega kao sebe samoga - više je nego sve paljenice i žrtve. Kad Isusvidje kako je pametno odgovorio, re e mu: „Nisi daleko od kraljevstva Božje-

ga!“

Valja zapaziti koliko je ova izjava u ono vrijeme bila revolucionarna! Za Isusa bi hramske žrtve trebale biti tek izraz spremnosti vršiti volju Božju. Tako ma-terijalna žrtva ima vrijednost u Isusovim oima samo ukoliko je izraz nutar-nje, duhovne žrtve, a ta se sastoji u vršenju Božje volje.

(2) Prinos vlastitog tijela

Kao što je Krist prinio svoje tijelo (Heb 10,11), tako i kršani, vršei volju Božju,prikazuju svoje tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu - kao svoje duhovno bogoslužje (Rim 12,1). Po svom nutarnjem predanju Kristova materijalna žrtva (smrt)postaje duhovna žrtva, tj. žrtva hvale (Ne moja, nego tvoja volja neka se vrši!). Ta-ko su i kršani pozvani na istu žrtvu (Heb 13,15-16):

Po njemu (Isusu), dakle, neprestano prinosimo Bogu žrtvu hvalbenu, to jest plod usana što ispovijedaju ime njegovo. Dobrotvornosti i zajedništva ne zabo-ravljajte, jer takve su žrtve Bogu mile.

Po ovom kršanskom shvaanju žrtva je muenika smrt kršana, žrtva sumolitve koje izviru iz ista tijela, iz duše bez grijeha (Tertulijan). Augustin ve-li: Prava se žrtva sastoji u svakom dobrom djelu koje ovjek ini da bi ušao u zajedništvo sBogom. Ukratko, prava je žrtva kršanina initi volju Božju, tražiti kraljevstvonebesko, a sve ostalo može biti tek izražaj toga nutarnje stava i nastojanja.

Na isti su nain i kršani pozvani prinositi duhovne žrtve (oni i jesu kršaniukoliko svojim životom i u sakramentima nasljeduju Isusa): po krštenju se oniucjepljuju u Tijelo Kristovo, da bi poput Krista mogli prinositi Duhovne žrtvevršei uvijek volju Oevu. Upravo je u tome specifinost kršanske žrtve i krš-

anskog kulta. On je duhovan.

(3) Središnja uloga euharistije u duhovnosti krš anskog bogoslužja.

Krist je u svojoj žrtvi postao naš Pashalni Jaganjac i ostavio nam u sakramentueuharistije otajstvo svoga otkupljenja. Meutim, kao što u SZ nije bila dovolj-na materijalna žrtva, tako ni u NZ nije po sebi dovoljno da se Krist u misi ma-terijalno dovede na oltar, nego se i od nas traži da ne slavimo Gospodina samoustima, nego i svojim životom. Dosljedno tome, euharistija, koliko god ona posebi bila sveta i savršena, treba biti i izraz našeg duhovnog bogoslužja. Svetost

našega života, tj. naša duhovna žrtva bi se trebala oitovati i aktualizirati ueuharistiji. Ne bismo bili daleko od magijskog shvaanja kad bismo pomislili



8

da je euharistija izvanjsko, službeno i javno bogoštovlje Crkve od koje bi serazlikovalo duhovno i privatno bogoštovlje vjernika. Euharistija ne može pos-tati izvanjsko bogoštovlje Crkve, jer ni Crkva nije izvanjska organizacija nego

je ona sama otajstvo, sakramenat Krista, tj. njegovo Tijelo. Crkva, Kristovomistino Tijelo, primila je od Krista duhovno bogoštovlje, da bi i ona, kao nje-govo tijelo, prinosila žrtve duhovne, Bogu mile.

Samo slavlje ovog sakramenta je oigledno ritual, obred, i u tome smislu iz-vanjsko slavlje, ali Kristova žrtva (bogoštovlje) koje se u euharistiji uprisutnju-

je, nije nešto izvanjsko, nego sakramentalizacija, to jest sjedinjenje duhovnog bogoštovlja kršana s uzvišenom i pravom duhovnom žrtvom Kristovom. Ueuharistiji se u potpunosti ostvaruje duhovno bogoštovlje koje kršani prika-zuju Bogu, jer se u njoj sakramentaliziraju, tj. potpadaju pod preobražujuedjelo Kristovo oni osjeaji poslušnosti Ocu po primjeru samog Krista, a to jeupravo ono duhovno bogoštovlje Crkve. Kao što je Krist prinio Ocu savršenužrtvu time što je bio poslušan do smrti, tako i Crkva, vršei volju Oevu, sje-dinjuje svoju duhovnu žrtve s Kristovom žrtvom i tako prinosi Bogu doistaduhovnu žrtvu, duhovno bogoslužje.

Zakljuimo: Duhovno bogoštovlje vjernika koje se oituje u svetosti života nijenešto što bi nasuprot euharistije stajalo kao nutarnje prema izvanjskom. Du-hovno bogoštovlje je ona ista materija koja se ostvaruje i u euharistiji, u kojojKrist posadašnjuje svoje duhovno bogoštovlje. Prema tome, ope sveeništvovjernika se izravno ostvaruje u euharistijskoj žrtvi. Takva je euharistija izrav-no izvršavanje bogoštovlja samog Krista.

3. Pravo bogoštovlje u Tijelu Kristovu

Jedini pravi hram jest Kristovo tijelo. Valjalo je naime odvojiti pravo bogoš-tovlje od navezanosti na odreeno mjesto i na odreeni obred. Tako se materi-

jalno mjesto zamjenjuje duhovnim sjedištem, a starozavjetni obred, koji je biotek znak/slika nadolazee stvarnosti, zamjenjuje se stvarnoš u, Kristovim va-zmenim otajstvom smrti, uskrsnua i proslave:

U svom prologu (1,14) Ivan nam predstavlja kultni znaaj Kristovog utjelov-ljenja: Kristovo tijelo je novi šator u kojem prebiva Slava Gospodnja: I rije jetijelo postala i prebivala (postavila šator) me u nama!

I sam je Isus to tako shvaao:

Iv 2,19-21: „Razvalite ovaj hram, i ja u ga u tri dana podi i“. Rekoše mu nato Židovi: „ etrdeset i šest godina gradio se ovaj hram, a ti eš ga u tri dana

podi i“? No on je govorio o hramu svojega tijela.

Ove bi se Isusove rijei mogle ovako prerei:



9

U vašem bogoštovlju vidim dvije stvarnosti: sliku i stvarnost. Slika, koju viizražavate žrtvama ovaca, bikova... i golubova, a koju ja sada smatram da višene vrijedi, bila je usmjerena prema stvarnosti, a to je bogoštovlje koje se imazbiti u mom vlastitom tijelu, a koje je jedino pravo i duhovno bogoštovlje. A vi,

budu i da ste još uvijek navezani na sliku, ne libite se razoriti pravi hram, a tosam ja. Me utim, nakon ovog rušenja do i e uskrsnu e, moje uskrsnu e, us-krsnu e moga hrama i moga bogoštovlja. Tako imate "znak" da sam imao vlastu initi ono što sam u inio. A kada "stvarnost" mog bogoštovlja uskrsne zaje-dno s mojim tijelom, koje e biti hram pravoga bogoštovlja, bit e jasno da „sli-ka“ (za koju se vi borite sve do moje smrti) prošla i da se više ne e vratiti. „Sli-ka“ i „stvarnost“ ne mogu zajedno živjeti.1

I doista, nastavljajui ovaj odlomak sam Ivan tumai znaenje ovih Kristovihrijei, tj. da je Isus govorio o hramu svoga tijela – Iv 2,22:

Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi u enici da je to htio re i, te pov- jerovaše pismu i besjedi koju Isus re e.

Dakle, uenici su shvatili da je doista završio Stari zavjet, te da je slika postalastvarnost. Jedino mjesto bogoštovlja i Božje nazonosti je tijelo Kristovo, nje-govo ljudsko tijelo (jer je u sebi pomirio neprijateljstvo), ali i njegovo otajstve-no Tijelo - Crkva, zajednica vjernika.

Kao što je starozavjetni hram u svoje vrijeme bio jedino mjesto bogoštovlja,

tako je (još mnogo više) Sin Božji u svome ljudskom tijelu mjesto pravog bo-goštovlja.

4. Razvoj ideje o duhovnoj žrtvi u prvoj Crkvi

Poznato je da je prvi kršani bili optuživani kao bezbožni i nereligiozni, jernisu imali ni hramova, ni oltara, ni žrtvenika kojima bi astili Boga.2 Za krša-ne su meutim ovi nazivi imali posve novo znaenje. Oni su stremili prematzv. „duhovnom bogoslužju“. Za njih nije bilo toliko važno u nekom hramu

naizvan slaviti Boga, nego su se trudili oko toga da itav njihov život slaviBoga koji ih je u Kristu izabrao od po etka svijeta da budu sveti i bez mane prednjim, koji ih je, štoviše, odredio za posinstvo, za sebe (usp. Ef 1,4-6). NZ, istina,rabi izraze žrtva, žrtvenik, hram, ali ih razumijeva na svoj nain. Tako žrtva nijeviše životinja, nego Krist koji sam sebe prinosi za oproštenje naših grijeha (Ef5,2; Hebr 9,14; 10,11-12). Kao što Krist žrtvuje svoje tijelo, tako su i kršani po-zvani prikazivati svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu - kao svoje duhovnobogoslužje (Rim 12,1; usp. takoer 1 Pt 2,5). Ovakvu žrtvu, po kojoj i Krist i

1 S. MARSILI, Liturgia, momento storico della salveza, Anamnesis1, Marietti, 1979., 114-115.2 Usp. npr. JUSTIN, Apologija I.,6;13 (=PG 6,336; 345).



10

kršani prikazuju sami sebe, Pavao naziva liturgijom, bogoslužjem (usp. Rim12,1; Fil 2,17).

Ovakvo novo shvaanje kulta prisutno je u prvim stoljeima Crkve. Tako jenpr. žrtva smrt muenika,3 ili molitve ujedinjene s djelima ljubavi prema bliž-njemu.4 Tako npr. Tertulijan veli: „Sjajna i velika žrtva koju kršani prinose, akoju je Bog zapovjedio, jest molitva koja izvire iz ista tijela, iz duše bez grije-ha i iz Duha Svetoga.“5 Augustin nadalje tumai: „Prava se žrtva sastoji usvakom dobrom djelu koje se ini da bi se ovjek sjedinio s Bogom.“ Tako cije-li ovjek postaje žrtva sve dok „sav otkupljeni grad i zajednica svetih ne pos-tane sveopa žrtva prinesena Bogu po velikom sveeniku Kristu... jer se žrtvakršana sastoji u tome da ine jedno tijelo s Kristom.“6

Shva anje hrama. U SZ hram je bio shvaen kao prebivalište Božje slave. U No-vom zavjetu se poduhovljuje i hram, kao što se poduhovila i žrtva. Krist sepredstavlja kao hram (Iv 2,21). U njemu tjelesno prebiva sva punina božanstva (Kol 2,9). Krist je ne samo hram, nego i zaglavni kamen novoga hrama (Mt21,42). Kršani se izgrauju kao živo kamenje na zaglavnom kamenu - Kristu,koji je od ljudi bio odbaen, ali od Boga proslavljen: kršani se dakle na njemuizgrauju u duhovni dom (2 Pt 2,4-6).

Prva je Crkva osobito naglašavala ovu nauku i branila duhovnost svoga bo-goslužja. Pravi kult Bogu nije u izvanjskim žrtvama, nego u životu sukladnoms Božjom voljom. Tako Barnabina poslanica veli: kad ljudi postanu duhovni, pos-taju savršeni Božji hram, jer time daju Bogu neprestano hvalu u hramu svoga tijela(Irenej). Barnabina poslanica dalje tumai kako je prije obraenja ovjek imaosrce puno idolopoklonstva, ku a vražja i uistinu hram na injen ljudskom rukom,ali zatim po oproštenju grijeha i po preporo enju Bog u nama doista boravi i uvodinas u besmrtan i duhovni hram sagra en za Gospodina, a to je u stvari Crkva (za-

jednica) bra e i svetaca u kojoj se hvali Gospodin. Sama je zajednica kua molitve i bogoštovlja. Klement Aleksandrijski naglašava:

zajednica izabranih (tj. krš ana) je najpogodniji hram za prihva anje Božje ve-li ine i dostojanstva. Žrtvenik toga hrama je sam skup svetaca ujedinjenih gla-som i duhom.

Pravi se klanjaoci nee klanjati ni u Jeruzalemu niti na nekom drugom kul-tnom mjestu jer, veli Isus: „Ali dolazi as - sada je! - kad e se istinski klanjaociklanjati Ocu u duhu i istini, jer takve upravo klanjaoce traži Otac“ (Iv 4,23). SIsusom ne samo da je dokinut staro hramsko bogoslužje, nego je uspostavlje-no novo:

3 Usp. Mu eništvo sv. Polikarpa, u: RUINART, Acta martyrum, Verona 1731, 37.4

Usp. KLEMENT ALEKSANDRIJSKI, Stromata, VII., 6, 31, 7.5 TERTULIJAN, Apologia, 30,5.6 AUGUSTIN, De civitate Dei, 10,6: PL 41,283.



11

Heb 9,11-14: Krist se pak pojavi kao Veliki sve enik budu ih dobara pa po ve- em i savršenijem Šatoru - nerukotvorenu, koji nije od ovoga stvorenja - i ne

po krvi jaraca i junaca, nego po svojoj, u e jednom zauvijek u Svetinju i na evje no otkupljenje. Doista, ako ve poškropljena krv jaraca i bikova i pepeo ju-ni in posve uje one iš ene, daje tjelesnu isto u, koliko li e više krv Krista -

koji po Duhu vje nom samoga sebe besprijekorna prinese Bogu - o istiti savjestnašu od mrtvih djela, na službu Bogu živome!

Štoviše, samo Isusovo tijelo je hram (Iv 2,21) u „kojem prebiva sva punina bo-žanstva“ (Kol 2,9). U tome smislu NZ gleda na žrtve i na hram Staroga savezasamo kao praslike prave žrtve i pravoga hrama (Heb 10,1). U tijelu Kristovu

je i nova žrtva i novi hram. Isus je onaj „ugaoni kamen“. Nadalje, kršani pris-tupaju Kristu, „kamenu živomu“ kojega su ljudi odbacili, (smrt na križu), alikoji je on „u oima Božjim izabran, dragocjen“ (uskrsnue!); pristupajui nje-mu i vjernici postaju živo kamenje koje se ugrauje u „duhovni Dom za sveto

sveenstvo“ da prinose Bogu duhovne žrtve (1 Pt 2,4-5).

Kršani naglašavaju ovaj duhovni vid bogoštovlja, iako je meu njima bilovjernika iz židovstva koji su po sebi bili vezani na starozavjetno shvaanje.Prvi kršanski pisci razvijaju novu teologiju bogoslužja. „Kad postanu du-hovni, ljudi postaju savršen Božji hram.“7 Naime, prije obraenja svatko jeimao srce puno idolopoklonstva kao da je bio „kua avolska i hram uistinusagraen ljudskom rukom“.8 Ali, „po oproštenju grijeha i preporoenju, Bogdoista prebiva u nama i uvodi nas u besmrtni i duhovni hram sagraen odGospodina,“9 a to je zapravo „Crkva brae i svetih u kojoj se hvali Boga i pje-

va mu se.“10 Sama je zajednica „kua molitve i bogoštovlja.“11 „Zajednica izabranih (= kršani) jest hram koji je najpogodniji primiti veliinu i uzvišenostBožju. U tom je hramu oltar sainjava sam skup svetih ujedinjen glasom i du-hom.“12 Tako je cjelokupno starozavjetno bogoštovlje i bogoslužje najava islika onog bogoštovlja ostvarenog u Kristu i ostvarivanog u Crkvi - zajedniciotkupljenih koji su pozvani neprestano u svojem tijelu proslavljati Boga. SZ jeu ovom smislu priprava - najava - sjena, a NZ je izvršenje - aktualizacija - stvar-nost.

Iako govorimo o duhovnom bogoštovlju, ne možemo kršanskom bogoslužju

zanijekati pravo na „izvanjske obrede“ koji su zasigurno postojali ve od apo-stolskih vremena (npr. krštenje, lomljenje kruha - euharistija, polaganje ruku),ali ti obredi nisu liturgija u poganskom smislu, koji bi sami po sebi davali hva-lu Bogu. Kršanski su bogoslužni obredi tek znak i sinteza onog djela spasenja u kojem se sažima Kristova posvetiteljska nazo nost s jedne strane, i nazo nost

7 Barnabina poslanica, 4,11.8 Isto, 16,7.9 Isto, 16,8-10.10

Isto, 6,15-16.11 JUSTIN, Dijalog s Trifunom, 86 (= PL 6,631).12 KLEMENT ALEKSANDRIJSKI, Stromata, VII, 6, 31, 8.



12

posve enih vjernika. Smisao je kršanske liturgije uiniti da vjernik po Kristu i uKristu (ne po pukom obredu) postane žrtva, žrtvenik i hram Božji.

5. Korak unatrag

Iz onih zlatnih vremena Poslanica Diogenetu, dokument iz 2. st. piše:

Krš ani se ne razlikuju od ostalih ljudi ni podru jem gdje stanuju, ni jezikom,ni na inom života. Ne žive u svojim vlastitim gradovima, ne služe se nekimneobi nim jezikom, ne provode neki osobit život.... Prihva aju svugdje doma eobi aje u odijevanju, hrani i uop e na inu života, oni žive i time predlažu iz-vanredan i, po jednodušnom mišljenju svih, nevjerojatan na in života... Dakažem jednostavno, što je duša u tijelu, to su krš ani u svijetu. Duša se nalaziu svim dijelovima tijela, a krš ani u svim gradovima svijeta. Istina, duša pre-

biva u tijelu, ali nije od tijela. I krš ani se šire u svijetu, ali nisu od svijeta.Nevidljiva duša stanuje zatvorena u vidljivom tijelu, ali nije od tijela. I krš a-ne vidiš u svijetu, ali je njihova pobožnost nevidljiva.13

Meutim, promjene u shvaanju bogoslužja dolaze nakon 313. sa slobodomkoju su kršani dobili. Odjedanput postaje probitano biti kršaninom. Dolazido masovnih obraenja. Sada Crkva lakše dolazi u doticaj s nekim kulturnimnasljeima, koji su do tada bili izvan Crkve. Da se Crkva htjela obraniti odolakog prihvaanja kršanstva i mlakog kršanskog života vidi se po tome što upravo u 4. st. katekumenat i javna pokora doživljavaju svoje zlatno doba. Crkva

se naime htjela osigurati da oni koji pristupaju u kršanstvo to ine iskreno ipredano, te da oni koji mole za oprost grijeha imaju ozbiljnu nakanu promije-niti svoj život. Crkva uporno naglašava - kako je to vidljivo iz onodobnih ka-teheza - kako je njezino bogoštovlje duhovno. Meutim Izvanjski oblici (forma)kulta sve se više povode za poganskim uzorima. Iako je po sebi hvalevrijednoda se Crkva u svom bogoslužju prilagouje kulturi naroda u kojemu živi,ipak e se kasnije pokazati da su odreene prilagodbe išle na štetu pravogsmisla kršanskog kulta, a to je da je ono u prvom redu duhovan. Evo primje-ra.

Kad je u rimsku liturgiju umjesto grkog došao latinski, to nije bila samopromjena jezika, nego i mentaliteta, a upravo taj rimski, pravniki mentalitetnije uvijek pridonosio ispravnom shvaanju bogoslužja. Naime, liturgijska jemolitva po sebi nužno zajedniarska, tj. izražava osjeaje itave bogoslužnezajednice. Molitva je po sebi odgovor na poticaj Božje rijei. Ona daje hvaluBogu za djela spasenja, a zatim moli da se to spasenje konkretizira i nastavi.Rimska je liturgija pokazala osobitu spremnost da kratko i zbijeno izrazi svojemolitve. Ona to može zahvaliti rimskom pravnikom mentalitetu kao i izra-žajnim mogunostima latinskog jezika. Mnoge su od tih molitava prava re-

13 Poslanica Diogenetu, 5,1-4; Usp. asoslov II., 613-614.



13

mek-djela koja na lapidaran (vrlo zgusnut) nain izražavaju itava prostranstvakršanskih otajstava.

Evo osnovne strukture rimske molitve na primjeru zborne molitve 13. nedjeljekroz godinu.

zaziv Bože, anamneza svojom si nas miloš u posinio da budemo djeca svjetla. molbe Ne daj da nas zahvati tmina zablude, ve da uvijek budemo obasjani isti-

nom. doksologija Po Gospodinu našem Isusu Kristu, tvome Sinu, koji s tobom živi i kraljuje

u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.

Zaziv. U tipino rimskoj liturgiji je to naješe jednostavno: Deus. Kasnije do-laze širi zazivi: Omnipotens sempiterne Deus i sl.

Anàmneza - sjeanje na Božja djela. Ovaj je dio osobito naglašen u židovskimmolitvama i hvalospjevima.

Molbe. Nakon što smo ukazali na to da nas je Bog spasio i spašava, usuuje-mo se moliti da Bog svoje spasenje u nama uini djelatnim.

Doksologija. Završna, redovito trinitarna zahvala Bogu.

Ovo su bili osnovni elementi rimske molitve. Meutim, redoslijed, struktura iobim znaju varirati pa su ovi dijelovi esto isprepleteni prema pravilima go-vornikih figura, te latinskog književnog i molitvenog stila. Evo primjera:

A Deus, qui ad aeternam vitamB in Christi resurrectione nos reparasC erige nos ad consedentem in dextera tua X nostrae salutis auctorem,C1 ut, cum in maiestate sua Salvator noster adveneritB1 quos fecisti baptismo renasci,A1 facias beata immortalitate vestiri

A Bože, koji za vje ni životB nas obnavljaš u Kristovu uskrsnu uC uzdigni nas k onomu koji ti sjedi s desneX tvorcu našega spasenjaC1 da, kad naš Spasitelj bude došao u svojoj slaviB1 one koje si krštenjem preporodioA1 Zaodjeneš blaženom besmrtnoš u.

Može se vidjeti kako vje ni život (A) odgovara blaženom besmrtnoš u (A1); kako

obnavljaš (B) odgovara preporodio (B1); a koji ti sjedi s desne (C) odgovara u svojojslavi (C1). Pri tome X ostaje žarišno sjecište.



14

Sada možemo vidjeti hrvatski prijevod koji jednostavno nije mogao zadržatisve stilsko bogatstvo latinskog originala:

Bože, ti nam po Kristovu uskrsnu u vra aš vje ni život.uzdigni i nas k našem Spasitelju koji sjedi tebi s desne:o njegovu dolasku u slavi i veli anstvusve krš ane obuci u haljinu besmrtnosti.

Meutim, ljepota i bogatstvo latinskoga izriaja može postati balast i okov.Isuviše pravni kog mentaliteta poinje ulaziti u bogoslužje. U poecima je im-provizacija u liturgiji bila redovita, jer je po tome moglo doi do izražaja du-hovno bogoslužje. Sada, pod utjecajem rimskog pravnikog shvaanja (prisut-nog i u rimskom poganskom bogoslužju), traži se da liturgijska molitva budeizreena ne samo solemnibus verbis (sveanim rijeima), nego i conceptis, certis

verbis (pripravljenim i tono odreenim rijeima), upravo prema onome štostoji u temeljnom Rimskom zakonu „XXII ploa“: Pravo se odnosi na rije u nje-zinu zna enju (Uti lingua nuncupasset, ita ius esto!).14 U Rimljana je dakle bilovažno da se tono odrede rijei, kako u pravu, tako i u liturgiji, bez obzira ko-liko se te rijei razumjele. Tako je za rimskog poganskog sveenika bilo važnotono izgovoriti rijei molitve da bi i molitva i žrtva bila valjana (pojam valja-nosti je tipino rimsko-pravniki!). ak je tom prigodom sveenik imao i šap-taa, da bi se izbjegla zabuna. Za Rimljane je religija znaila obveza i za ljude iza bogove. Ljudi su molili bogove za uspjeh i prinosili im žrtve, a bogovi sutrebali ljudima ispuniti molitve. Prema rimskom juristikom shvaanju u mo-litvi se moralo tono i nedvosmisleno rei što se želi primiti ili dati na dar.Ako se u molitvi tono ne kaže: “Primi na dar ovo vino koje ti prinosim!” boge odmah, kakav jest, shvatiti da mu se prinosi sve vino koje se nalazi u pod-rumu. I tada jadni ovjek ostane bez ijedne kapljice. Tako jedna legenda pri-povijeda kako se Romulov nasljednik Numa Pompilije pogaao s bogom Jupi-terom:

Prinijet eš mi za žrtvu glavu - zatražio je Jupiter.Vrlo dobro - odgovori kralj - dobit eš glavicu ešnjaka koju u smjesta iš upa-ti iz svog povrtnjaka.

Ne - odgovorio je Jupiter - ho u nešto ljudsko!Dobro - odvrati je kralj - dobit eš ljudsku kosu.

14 Evo primjera. Na Tridentskom je saboru dekretom Tametsi po prvi puta odreeno da se Zavaljanost vjenanje ima slaviti pred vlastitim župnikom i pred dva svjedoka. Završna odredbatog dekreta kaže: „A da ne bi ove spasonosne uredbe nekome ostale nepoznate, odreujemoda se one imaju poštivati mjesec dana nakon što se proglase u župskoj crkvi. Rezultat: u ne-kim njemakim župama u dijaspori ovaj dekret nikad nije bio proitan (jer je župnici nisuhtjeli još i po toj uredbi razlikovati od evangelika), tako da onda taj zakon nikad nije vrijediou tim župama. Jer, zakon je jasan: stupa na snagu mjesec dana nakon što se u crkvi objavi. Aako se ne objavi - onda ne obvezuje. Tako je u Njemakoj bilo više župa gdje to nije vrijedilo

sve do 1918. kad je stupio na snagu Kodeks (CIC) koji je odredio datum od kojega vrijede sviti propisi, bez obzira da li su javno proglašeni ili ne. Takav je zakon. Mora biti jasan, a tumaise onako kako piše. Inae bi bilo prema onom turskom: „Kadija te tuži, kadija te sudi“.



15

Ali, ne, ja ho u nešto živo!U redu - izvukao se kralj - na sve to dodat emo još jednu malu živu ribu.

Jupiter je, kaže pri a, prasnuo u smijeh i na sve pristao.

Tertulijan, meutim, naglašava da se kršanska molitva po tome razlikuje odpoganske što joj ne treba šaptaa, jer proizlazi iz srca. Meutim, ve u vrijemeHipolita vidjeli smo kako kršani nastoje zapisati svoje molitve nastojei sau-vati svoju tradiciju u strahu od krivovjerja, dok je za pogane tono odreenarije bila važna za valjanost. Iako je to po sebi još daleko od ritualizma, ipak sevidi kako strah za valjanost obreda sve više ulazi i u kršansko bogoslužje. To-no odreene rijei postaju važne, što se opet može vidjeti na primjeru Rim-skog kanona:

Uti accepta habeas et benedicashaec dona

haec munera haec sancta sacrificia illibata.Quam oblationem...benedictam, adscriptam,ratam, rationabilem acceptabilemque facere digneris...

Ovim se ponavljanjem izraza ne želi samo „pojaati“ molitva, nego je tu prisu-tna tipino pravna precizacija glede objekta žrtve i njezine kakvoe. Dodajmo

još k tome kako se upravo na primjeru Rimskog kanona vidi kako je ova eu-

haristijska molitva (koja je po svojoj naravi euharistia = molitva hvale), dobilaisuviše pravniki oblik, te kako je obilježena poganskim shvaanjem žrtvova-nja. A euharistija je puno više: djelatni spomen na vazmeno otajstvo Kristovemuke, smrti, uskrsnua i proslave, gdje se vjernici ucjepljuju u to otajstvo i sKristom prikazuju Bogu svoje duhovno bogoslužje.

Utjecaj rimske kulture na liturgiju oitovalo se u liturgijskoj odje i i izvanjskimceremonijama. Kad je car Konstantin 313. dao Crkvi slobodu, on je crkvenojhijerarhiji poeo davati i mnoge povlastice. Tako su npr. presude biskupa usporovima kršana bile pravomone i na graanskom pravnom podru ju. Bi-

skupi su tako dobivali i izvanjske poasti kao suci, dok su pape u izvanjskimpoastima bile izjednaavani s carskim velianstvom. Maarski povjesniarAndreas Alfödi je prouavao ceremonijal rimskog carskog dvora i uoio nje-govu veliku slinost s papinskom liturgijom 7. stoljea. Tako, kad bi rimski

biskup ulazio u crkvu slaviti euharistiju bio je doekivan ulaznom pjesmom(introitus) koja je bila uobiajena za cara. Isto tako su mnogi isto graanskiobiaji u odijevanju, držanju, pozdravu i openito u ceremonijama prešle uliturgiju. To po sebi ne mora biti loše, može naprotiv znaiti dobru inkultura-ciju. To meutim postaje problematino kad ponetko u Crkvi pone misliti dasu neke od tih stvari gotovo božanskog prava. Kako je došlo, tako se može i

promijeniti. O tome jasno govori 2. Vatikanski sabor koji razlikuje Tradiciju(nepromjenjivi poklad vjere) i tradicije (promjenjive obiaje).



16

Promjene su se oitovale i u bogoslužnom prostoru. Euharistija se u poecimaslavila u obinoj obiteljskoj kui (Crkvi u tvojoj ku i - Flm 1,2). Kršanska se„bezbožnost“ oitovala u tome da nisu imali hramova u kojima bi božanstvo„boravilo“. Nakon što su dobili slobodu, kršani poinju slaviti euharistiju ubazilikama. Poganski su hramovi bili izgraeni kao „prebivalište“ božanstva imjesto gdje sveenici prinose žrtve, a ne kao mjesto gdje se okuplja zajednica.Kršani su, nasuprot tome, svjesno izabrali bazilike je su one bile civilne gra-evine pogodne za okupljanje zajednice, a ta je zajednica za kršane bila eccle-sia, hram Duha Svetoga u kojem se prinose duhovne žrtve po Isusu Kristu.Meutim, uskoro e bazilike postati ne samo okupljalište kršana za slavljenjeeuharistije, nego i sveana dvorana. Sve e više biti nalik poganskim hramo-vima.

Promjena se oitovala i na oltaru/žrtveniku (koji je bio bitni dio poganskog ižidovskog bogoslužja). Kršani su naglašavali da nemaju žrtvenika, nego daprinose Bogu u Kristu sami sebe za duhovnu žrtvu. S druge strane, makar se

još od samih poetaka naglašavalo da je euharistija žrtva, ipak je u poetku stolGospodnji u euharistiji doista i bio stol i nije imao oblik žrtvenika. Tako se upoecima euharistija uvijek slavila za obinim stolom (mensa) koji je bio u obi-noj kui (domus). Meutim, kako se domus ecclesiae u bazilikama sve više pre-tvarao u templum, tako je mensa postala altaria (žrtvenik) ve po vanjskom iz-gledu i važnosti koja mu je pridavana. Stola postaje oltar koji je sve slinijižidovskom žrtveniku. On postaje objektom štovanja, nedodirljiv za laike (idanas je tako u pravoslavnim crkvama!), ukrašen svijeama koje su prethodno

bile nošene u procesiji uz biskupa, upravo kao u carskim ceremonijama. Oltarse ne prekriva obinim stolnjakom, nego je „obuen“ u posebno platno prot-kano zlatom, jer predstavlja Krista. Štoviše, kasnije e oltar biti zaklonjen zav-

jesom (na Istoku je to danas ikonostas). Tako se i u kršanskoj crkvi stvorilonešto nalik Svetinji nad svetinjama (koja je bila odijeljena zavjesom) u židov-skom hramu. A upravo se ta zavjesa razderala u trenutku Kristove smrti!

6. Srednji vijek

U srednjem vijeku oltar postaje mo nik (relikvijar), a kasnije u vrijeme barokapraktiki postaje postolje za kipove svetaca, do te mjere da i danas kažemo„oltar sv. Antuna“ što je liturgijski besmisleno. Usto se oltar postavlja na po-višeno mjesto, udaljeno od naroda. Tako narod može tek slušati i iz daleka

promatrati bogoslužje koje slave profesionalci-klerici. Narod više ne razumiješto se moli (liturgija je na latinskom), niti shvaa smisao obreda, pa se utjeeprivatnim pobožnostima ak i za vrijeme samog službenog bogoslužja (mo-ljenje krunice, što se i danas može susresti), a pogotovo izvan bogoslužja (npr.križni put).



17

Pravni vid bogoslužja biva sve više naglašen: liturgiju ine tono odreenislužbenici po strogom i razraenom ceremonijalu Crkve. Evo samo za ilustra-ciju odlomak i knjige Ordo Romanus V.:

Deinde diaconus, osculans pedes pontificis, petitaque benedictione, venit antealtare et, osculans evangelium, levat in manus suas codicem in quo lecturusest et partem eius in dextero humero ponens, vadit ad ambonem. Et proceduntante ipsum duo subdiaconi, cum duobus turibulis sive uno, levantestimiamaterium de manu subdiaconi sequentis, mittentes incensum, et duoacoliti portantes cereostata, venientes ante ambonem, dividuntur a se ettranseunt subdiaconi et diaconus cum evangelio per medium eorum.

Subdiaconi autem duo cum turibulis ante evangelium in ambonem ex una parte ascendentes et ex altera parte statim descendentes redeunt stare ante gradum descensionis ambonis.

Ille autem absque timiamaterio vertens se ad diaconum porrigit ei brachiumsuam sinistrum, in quo ponit evangelium, ut manu subdiaconi aperiatur eilocus in quo signum lectionis positum fuerit.

Inventoque loco lectionis, ascendit in ambonem in superiorem gradum et dicit:Dominus vobiscum. Resp.: Et cum spiritu tuo. Quo audito vertit se

pontifex et omnis sacerdotalis gradus sive omnis populus fidelis ad orientem.Et postquam dixe-rit diaconus: Sequentia sancti evangelii secundumLucam, sive Marcum, et reliqua, facit crucis signum in fronte sua idem

diaconus et in pectore similiterque episcopus et omnis populus et reventunturad evangelium.

Loše posljedice ovog mentaliteta postaju oite:

• Narod se definitivno odbija od liturgije.

• Bogoslužje se materijalizira (nije više duhovno). Postaje važno da ono budeuinjeno po zakonu. Jasno se govori o valjanosti (što je minimalno potrebnoda neki liturgijski in bude valjan) i dopuštenosti (neki liturgijski in može

biti valjano, ali nedopušten, tj. grešno uinjen). Tako bogoslužje postajenešto što treba initi na tono odreeni nain, pri emu osobno raspolože-nje ostaje tek poželjno.

Formalizam se bogoštovlja osobito vidi na primjeru nekih srednjovjekovnihobiaja. Naime, puk je sve više tražio da sveenici služe mise za pokornike15 i

15 Ondašnji oblik sakramenta pomirenja, tzv. tarifna pokora bila je veoma stroga u nametanjupokora za grijehe, i to kumulativno: za svaki pojedini grijeh trebalo je izvršiti odreenu poko-ru i tek onda biti pomiren, tj. dobiti odrješenje. To je onda znailo da nekim ljudima ne bi

dostajao ni cijeli život da sve pokore izvrše. Zato su postojale „zamjene“, umjesto odre

enoga broja dana posta, dala se služiti misa koja bi to nadomještala. I od toga vremena - nikad dostamisa!



18

za pokojnike16. Crkvena je vlast zabranila sveeniku da služi više od odree-nog broja misa dnevno. Kako onda pomiriti s jedne strane crkveni propis i sdruge strane „navalu“ vjernika? Evo rješenja u ondašnjem stilu:

Missa sicca je bila „misa“ koja je naizvan izgledala kao redovita misa, ali je bila bez euharistijske molitve („kanona“), tj. bez „pretvorbe“, pri emu to onda ine bi bila misa, jer joj nedostaje bitni dio. Sveenik bi prvo odslužio jednu„normalnu“ misu, a onda bi, za „dobro“ vjernika, ali i za svoje osobno (mate-rijalno) dobro odslužio „suhu misu“. Zakonska se zabrana (po slovu zakona)nije odnosila na ove suhe mise, tako da ih je sveenik mogao služiti više i timeizigrati zakon. Sretni vjernici, zadovoljan sveenik! Da bi to sve skupa izgle-dalo što slinije pravoj misi, u trenutku podizanja umjesto posveene hostije(koje nije bilo) podizala se neka relikvija. Sacerdotale Romanum, obrednik još iz16. st. ak preporua ovakvu misu za pobožnost vjernika, osobito u korizmi,ili u sluaju putovanja brodom.

Missa bifaciata ili trifaciata. Potreba ista, rješenje slino: Sveenik bi dva ili triputa molio misne molitve sve do kanona, zatim (jedanput) sâm kanon, pa on-da opet dva ili tri puta sve ostalo. Rezultat: jedna misa, 2 ili tri stipendija! Tko

bi tu mislio na smisao, vrijednost i dostojanstvo euharistije. Ovo je bio vrlooit primjer starozavjetnog ritualizma i automatizma („Bože, ja tebi misu, timeni milost!“), ili odviše materijalnog shvaanja pravila: ex opere operato - tj.da se milost dobiva samim sakramentom, a ovdje ak imitacijom mise. Na-ravno, sve je to skupa sve više bio spektakl koji se u praksi, sve više doživlja-vao kao magija. Tražila se apsolutna tišina za vrijeme mise, tako da bi bile efi-kasnije svete rijei koje izgovara sveenik.

7. Pokušaji produhovljavanja bogoslužja

Puk je bolno osjeao kako je bogoslužje daleko od njega. Valjalo ga je nekakoukljuiti u bogoslužje, da u njemu djelatno sudjeluje, a ne samo kao nijemipromatra, koji ništa ne razumije. Budui da u bogoslužje latinskoga jezikanitko nije ni pomišljao taknuti, javljaju se neki nadomjesci. To su alegorijskotumaenje mise i devocionalizam, kao isti surogat bogoslužja.

a) Alegorijsko tuma enje

Da bismo bolje razumjeli alegoriju, usporedit emo je sa simbolom. Simbol jeneka stvar, osoba ili stvarnost koja, osim vidljive razine, u sebi krije nevidljivustvarnost. Primjerice, izbavljenje iz Egipta i prijelaz Izraelaca preko Crvenogmora jest povijesni dogaaj koji nagoviješta, odnosno krije u sebi izbavljenje izropstva grijeha novoga Božjeg naroda, koji se dogaa po krštenju. Iako je ale-

16

Ukoliko bi netko umro ne izvršivši pokoru (i ne dobivši odrješenje), onda se za nj pokora (tj.misa) mogla odslužiti i poslije smrti. Inercijom su se davale služiti (za svaki sluaj!) mise zasve pokojnike.



19

gorija blizu simbolizma, ona je posve subjektivne tumaenje dogaaja i stvar-nosti. Poeci alegorije sežu sve do interpretacije grkih mitova, a Oci su senjome služili pri tumaenju Biblije. Taj se nain tumaenja posebno loše odra-zio na liturgiju. Naime, liturgija je ve sama po sebi sastavljena od mnoštvaznakova i simbola, a kad se ti znakovi ponu još alegorijski tumaiti, tada segubi svaka veza sa stvarnošu.17

Najznaajniji predstavnik alegorijskog tumaenja mise je Amalarije iz Metza (9.st.). Puk ne samo da nije razumio ono što se moli (naješe nije ni uo, jer jesveenik uglavnom tiho latinski molio), nego nije ni razumio ono što sveenikini na oltaru. Tako npr. Amalarije tumai kako je „kalež grob Gospodnji, misnik

je Josip iz Arimateje a arhi akon je Nikodem jer su njih dvojica sahranili Isusa; akonikoji stoje pognuti su apostoli koji su se u vrijeme Isusove muke inili malenima da bise sakrili. Me utim, sub akoni koji uspravno stoje pred misnikom su žene koje bezstraha stoje uz križ Isusov.“18 Alegorijsko je tumaenje posvema subjektivan na-in razumijevanja obreda mise. Ta su se tumaenja zadržala u molitvenicimasve do 2. Vatikanskog sabora. Evo dva takva tumaenja iz naših molitvenika.Prvo slijedi Amalarijevu shemu, a drugo je iz drugih izvora.19

Pristup (sve enik moli pristupne molitve): ponizni put kojim je išao Spasitelj doKalvarije.Introitus (sve enik moli na desnoj strani oltara): starozavjetna ežnja za Spasite-ljem.Kyrie (sve enik moli u sredini oltara): starozavjetne molitve da doe Spasitelj.Gloria (sve eniku sredini oltara): roenje Isusovo.Oremus (sve enik se okrene od oltara i veli: „Dominus vobiscum“, zatim ide nadesnoda bi molio misne molitve): Isusa prikazuju u hramu.Epistola (na istoj strani sve enik ita odlomak iz Sv. Pisma): sv. Ivan poziva narodk Isusu.Graduale (sve enik na istoj strani kod knjige): narod se skuplja oko Ivana.Evanelje (podvornik prenosi knjigu s desne strane na lijevu. Sve enik polazi zanjom i ita odlomak iz Isusova života): Spasitelj propovijeda narodu.Credo (sve enik moli Vjerovanje u sredini žrtvenika): obraenje apostola i ueni-ka.Ofertorij (ovdje po inje žrtva sv. mise): Isus se podlaže volji nebeskog Oca.Sekreta (sve enik nakon prikazanja tiho moli u sredini oltara poslije prikazanja):

Juda izdaje Isusa.

17 Usp. Zvonko PAŽIN - Nedjeljko UTURA, Alegorijsko tuma enje mise u nekim našim molitve-nicima, u: Diacovensia 1(1993)131-141.18 Usp. S. MARSILLI, La liturgia, movimento storico della salvezza, u: AA.VV. Anamnesis 1, Ma-rietti, Casale Monferrato, 1974., 31-156, ovdje: 63.19 Za prvu shemu usp. P. LONAR (izd.), Božji put. Hodo asni ki priru nik i molitvenik, Maruli,

Zagreb, 1943, 136-150; a za drugu shemu usp. D. ANDRAŠEC (prir.), Serafsko cvije e. Priru

niki molitvenik za lanove Tre ega reda sv. Oca Franje, Hrv. Franjevaka Provincija sv. irila i Meto-

dija, Zagreb, 1959, 243-260.



20

Prefacija (Predslovlje sve enik glasno moli, a u pjevanoj misi pjeva i završava uskli-cima: "Svet, svet, svet", a podvornik triput zazvoni): sveani Isusov ulazak u Jeru-zalem.Tajne molitve prije podizanja (nakon predslovlja sve enik u sredini oltara tiho moliza cijelu Crkvu, crkvene poglavare; sve prisutne, a napose onih kojih se spominje):Isusove muke.Podizanje (sve enik nakon pretvorbe podiže najprije hostiju, onda presvetu krv, daim se vjernici poklone): Isusa podižu na križ.Pater noster (sve enik moli ili pjeva O enaš): Isus moli na križu.Lomljenje hostije: Isus umire. Vojnik mu probode bok.Agnus Dei (misnik se triput udara u prsa) Marija pod križem. Isusa skidaju skriža.Priest sveenikova (sve enik blaguje tijelo i krv Isusovu): pogreb Isusov.Popriesna molitva (sve enik moli na desnoj strani): Isus je uskrsnuo.Missa est (sve enik moli ili pjeva: "Ite, missa est"): Isus uzlazi na nebo.Blagoslov (sve enik blagoslivlje vjernike): Isus šalje Duha Svetoga.Zadnje evanelje: primivši Duha Svetoga, apostoli neustrašivo propovijedajucijelome svijetu.Nakon sv. mise (sve enik se zahvaljuju i moli): život kršanina neprestana jepobožnost.

Sveenik ide k oltaru: Isus polazi u Getsemanski vrt.Sveenik moli nad oltarom: Isus moli u vrtu.Sveenik pognut moli opu ispovijed: Isusa oblijeva krvavi znoj.Sveenik nakon ope ispovijedi moli dalje: aneo silazi i krijepi Isusa.Sveenik uzlazi k oltaru i cjeliva ga: Juda poljupcem izdaje Isusa.Sveenik ide na stranu poslanice: Isusa svezana vode ulicama.Sveenik moli ulaz: Isusa ispituju kod Kajfe.Sveenik moli „Gospodine, smiluj se!“: Petar triput zataji Isusa.Sveenik moli: „Slava Bogu“: Aneli pjevaju "Slava Bogu na visini!"Sveenik govori: „Gospodin s vama“: Isus pogleda Petra.Sveenik ita poslanicu: Isusa vode Pilatu na sud.Sveenik ide k sredini oltara: Isusa vode k Herodu.Sveenik ita sv. Evanelje: Isusa opet vode Pilatu.Sveenik moli Vjerovanje: propovijedanje vjere Isusove cijelom svijetu.Sveenik otkriva kalež: Židovi svlae Isusa.Sveenik prinosi hostiju i vino: Isusa biuju. Sveenik pokriva kalež i moli prignut: Isusa krune trnjem.Sveenik pere ruke: Pilat pere ruke.Sveenik moli Predslovlje i Svet: Pilat osuuje Isusa na smrt.Sveenik drži ruke nad kaležom: Veronika daje Isusu rubac.Sveenik ini križ nad žrtvom: Isusa pribijaju na križ.Sveenik diže presveto Tijelo Isusovo: krvnici dižu razapeta Isusa.Sveenik diže kalež s presvetom Krvlju: iz rana Isusovih tee presveta krv.Sveenik tiho moli za mrtve: Isus tiho moli na križu.Sveenik se udara u prsa: obraenje skrušena razbojnika.



21

Sveenik moli Oenaš: sedam rijei Isusovih na križu.Sveenik lomi Hostiju: Isus umire na križu.Sveenik stavlja u kalež esticu hostije: duša Isusova silazi u pretpakao.Na „Jaganje Božji“: na Kalvariji mnogi daju znak pokore.Sveenik uzima u ruke presveto tijelo: Isusa skidaju s križa.Sveenik se priešuje: Isusa polažu u grob.Sveenik pokriva kalež: uskrsnue Isusovo.Sveenik govori „Gospodin s vama“: Isus se ukazuje uenicima.Sveenik govori posljednje molitve: Isus ostaje 40 dana na zemlji.Sveenik govori „Gospodin s vama“: Isus uzlazi na nebesa.Sveenik daje blagoslov: dolazak Duha Svetoga.Sveenik ita zadnje evanelje: apostoli propovijedaju evanelje.

Evo još primjera iz knjige Rationale divinorum officiorum Vilima Duranda(+1296). On alegorijski tumai ak i crkvu kao graevinu: Tornjevi su prelati ipropovjednici postavljeni za obranu vjere. Šiljak tornja su stas i elo propov-

jednika postavljeni na visoko. Pijetao na vrhu šiljka predstavlja propovjednika jer ne samo da druge budi, nego i sebe potie na pjev udarajui se krilima.Metalna motka na koju je postavljen pijetao predstavlja pravovjernost propov-

jednika. Stakla na prozorima crkve predstavljaju Sveto pismo, jer odbijaju vje-tar i kišu, tj. sve što škodi. Pod crkve je temelj na kojem poiva naša vjera, a uduhovnoj Crkvi pod su siromasi duhom.20 Dakle, nije moglo biti liturgijske kate-heze, jednostavno stoga što nije bilo teologije liturgije.

b) Devocionalizam

Dok je alegorizam je htio ostvariti kakav-takav kontakt s liturgijom, devociona-lizam (lat. devotus = pobožan) je postao njezinim surogatom. U isto vrijeme je onznailo odreenu emancipaciju od klera. Dok je, naime, liturgija bila iskljuivona latinskom i nešto što se tie iskljuivo klera, devocionalizam je, zahvaljuju-i narodnom jeziku postao nešto puko. Naime, analogno graanskim udru-ženjima (npr. cehovima), javljala su se vjerska udruženja laika, poput bratov-ština i treih redova. Ove su vjerske bratovštine esto bile vezane uz neke re-dovnike zajednice ili su ak imale vlastite kapelice. Bilo je oito da puk tražinešto više od crkvenog i liturgijskog života. Devocionalizam je duhovni pok-ret u kojem puk (esto bez nazonosti sveenika) razmatra život Krista, Marijei svetaca. Devocionalizam je dakle surogat kršanskog kulta (za puk nerazum-ljivog). Naime, istinsko kršansko bogoslužje po otajstvima (sakramentima)prihvaa Božje spasenje prisutno u otajstvenim znacima (Bog je onaj koji dje-luje!), a devocionalizam pokušava ponuditi Bogu naše osjeaje divljenja, po-kore, zahvalnosti, vjerujui da e naša ustrajnost postii od Boga spasenje. Za-to se devocionalizam esto i rado utjee pomoi svetaca koji postaju „zaštitni-ci“. Naime, svecu se utjee ne toliko da nas izbavi od grijeha, nego da nas os-lobodi od kazne i vjene propasti. Nastoji se nasljedovati sveca, ali još više senastoji „udobrovoljiti ga“ nekim pobožnim inima: U odreene dane i uz od- 20 Usp. S. MARSILLI, Nav. mj.



22

reene uvjete toliko i toliko Oenaša (automatizam!). Mi bismo rekli: spasenje je Božje djelo, a mi nastojimo svojim životom biti vrijedni Božjih darova, nas-tojimo kao udovi jednoga Tijela doprinijeti da Božje kraljevstvo uzraste.

Meutim u svom povijesnom kontekstu pojava je devocionalizma razumljiva.Evo ondašnje izmeu bogoslužja i devocionalizma: službenim se liturgijskiminima mora prisustvovati, makar u minimalnom, juridikom obimu, a pobož-ne se vježbe ine po slobodnom izboru i zato s maksimalnom zauzetošu. Služ-

beno je bogoslužje na latinskom, a pobožnosti na narodnom jeziku. Bogosluž- je dolazi u odreenim životnim razdobljima (krštenje, potvrda, vjenanje), apobožnost je potpora svagdanjem životu. Dakle, u svojoj velikoj želji za iskus-tvom spasenja, budui da mu je liturgija bila nerazumljiva, puk se utekao po-

božnostima, ali su one, lišene zdrave teološke osnove, lako dobivale praznov- jerne oznake. Nažalost, kao što se liturgija bila materijalizirala i izgubila svojduhovni znaaj, pobožnost je, lišena svake teološke osnove, još više upala u tupogrešku: materijalizam i automatizam tih vježbi udaljio je vjernika od du-hovnog bogoštovlja. Neke su od tih pobožnosti na svoj nain bile dobro sas-tavljene, tako da i danas žive. To su svakako molitva krunice. To je bio pukinain „itanja“ Svetog pisma i razmišljanja o njemu. Tu je i nadalje križni put koji je podizao i „biblijsku“ kulturu i pobožnost prema muci Isusovoj. Druga

je stvar kakva je bila kvaliteta tih molitvenih tekstova. U njoj se esto puta oi-tuje i krivo shvaanje spasenja (mi moramo dati zadovoljštinu) te suviše nega-tivno shvaanja ovjekove slabosti i grešnosti, a osobita slabost ove pobožnos-ti jest prenaglašavanje Kristove muke na raun Kristova uskrsnua. Time segubi iz vida smisao Kristova vazmenog otajstva: muke smrti i uskrsnua. Ra-zmjerno uspješan surogat molitve asova bila je molitva An eo Gospodnji. Tamolitva slijedi strukture molitvenih asova. Naime, ova molitva ima antifone(„An eo Gospodnji navijestio Mariji... Evo službenice Gospodnje, itd..) a molitvaZdravo Marijo stoji umjesto psalma, koji onda, naravno završava sa SlavaOcu, a sve se završava molitvom. Valja priznati da je ta molitva u svoje je vri-

jeme u jednoj stvari ak bila i bolja od molitve asova klerika: An eo Gospodnji je strogo poštovao tzv. „istinitost asova“, tj. molila se ujutro, u podne i nave-er na znak zvona, dok su klerici poesto i veernju znali moliti prije podne,ak je u korizmi bilo preporuljivo moliti veernju prije podne! Iz tih je vre-mena poznata je i tzv. Biblia pauperum, crkva oslikana biblijskim prizorima, za„siromahe“ koji nisu znali ni itati, a kamoli itati latinsku (jedinu poznatu)Bibliju.

8. Moderno vrijeme

a) Devotio moderna

Srednjovjekovna liturgija i devocionalizam su otišli u dvije krajnosti: s jedne jestrane bio zastupljen materijalizam (liturgija), a s druge strane pobožnost kojagranii s praznovjerjem. Reakcija na ova dva ekstrema i na teološki intelektua-



23

lizam (beživotnost) bila je potpuni prekid s izvanjskim kultom. Poinje se nag-lašavati religiozni interiorizam , koji je uskoro prozvan devotio moderna (lat.devotio = pobožnost). O emu se radi? Spasenje se ne postiže toliko preko Kris-tovih otajstava (sakramenti) koji ostvaruju i ponazouju vazmeno otajstvoKristove muke smrti, uskrsnua i proslave, prisutno u Crkvi. Devotio moderna,naprotiv, nauava kako je za ostvarenje novog duhovnog života potrebno os-tvariti nutarnji život nasljedujui Krista, a to se postiže meditacijom i osobnommolitvom. Tu se rodio religiozni individualizam (Spasi dušu svoju!). Spasenje sene ostvaruje toliko Kristovim otajstvima, nego je ono rezultat psihikoga na-pora u molitvi i razmatranju.

Devotio moderna je dakle dovela do individualizma i interiorizma. U euharistiji sesve više naglašavalo klanjanje, dok se i dalje oitovala nesposobnost sudjelova-nja u misi. Priest se nije shvaala prvenstveno kao sudjelovanje na Kristovomspasiteljskom otajstvu, nego kao nagrada kršaninu koji je mogao primitiKrista kao gosta, prijatelja, zarunika, da bi s njime mogao ostati u razgovoruu sabranoj meditaciji. U svom naglašavanju osobne meditacije ovaj je pokretpraktiki ostavljao po strani liturgijsku molitvu, iako je bila pošao od toga daoživi liturgiju.

Jedno krilo ovoga pokreta (tj. katoliko) naglašava važnost liturgije (ne bježiod nje u pobožne vježbe!), ali je za nj liturgija više podloga za razmatranje.Drugo krilo ovog pokreta se razvija u protestantizam, jer prenaglašava vrije-dnost Rijei na uštrb znaka. Devotio moderna, dakle, koja zamjera liturgiji da nemože nikada postati duhovna, stoji u poecima protestantizma koji gotovoposvema obara ono materijalno (sakramentalni znak) i daje važnost rijei.Luther se htio vratiti izvorima, ali je bez pravih znanstvenih instrumenata(starih liturgijskih spisa), otišao je u drugu krajnost.

b) „Povijest“ liturgije, pojava protestantizma

Liturgijski je život samo na izvan bio bogat, jer se nije moglo govoriti o pravojliturgiji. Bilo je mnogo blagdana (gotovo jedan tjedno) koji su se sveano slavi-li. Klerici su bili zaduženi slaviti liturgiju za puk; oni su bili shvaani kao zas-tupnici i vjernici „prvog reda“, pa su ih stoga i vjernici trebali uzdržavati. Ra-una se tako da je meu gradskim stanovništvom bilo i do 20% tzv. altarista,sveenika iji je jedini zadatak bio slaviti jednu (privatnu!) misu dnevno i zato su imali beneficij (neko dobro ili plau). Spominje se da je u 15. st. u Bratis-lavi samo u dvije crkve bilo ukupno 236 altarista! Narod je praktiki sudjelo-vao u liturgiji time što je gradio crkve i uzdržavao kler.

Liturgija je dakle ostala bitno stvar klera. ak su se i dva prostora u crkvi bitnorazlikovala: svetište je bilo uzdignuto i esto puta ograeno od naroda, takoda se oltar gotovo nije mogao ni vidjeti iz crkve. To je dovelo do toga da jeispred priesne ograde bio podignut poseban „oltar laikâ“ za bogoslužja zanarod. Meutim i tu je narod mogao samo promatrati: budui da je latinski



24

ve odavno bio nerazumljiv, sveenik, pa ak ni ita, nisu se uope okretaliprema narodu za vrijeme mise. Istina, nedjeljom i blagdanom su se služilevrlo sveane mise (klera je bilo dovoljno!), ali se narod mogao samo diviti iz-vanjskom sjaju.

Bilo je prigoda kad je narod ipak na neki nain sudjelovao u bogoslužju. Pro-povijed se ipak održavala, osobito s pojavom prosjakih redova. Propovijedshvaala odijeljena od mise. Postojala je i odreena molitva vjernika. Poslijepropovijedi bi sveenik najavljivao odreene nakane iza kojih bi se molili O enaš ili Zdravo Marijo (takve molitve i danas postoje u nekim obiteljima kao„preporuke“). I nadalje je gledanje posveene hostije imalo veliko znaenje,koji puta je to bilo povezano i s praznovjerjem: vjerovalo se tako da se onogadana kad se pogleda hostija ne može naglo umrijeti niti oslijepiti, dok pratimisu ovjek ne stari... Postaju popularne proslave misterija („skazanja“), oso-

bito igrani prikazi Kristove muke i smrti. Na krštenju se uzima ime nekogsveca zaštitnika, a odreeni su sveci zaštitnici pojedinih cehova. Šarenilo ce-hova i bratovština je bilo osobito vidljivo u procesijama. Praktiki, sav je život

bio posveen, pokršanjen, samo što to esto nije bilo zdravog liturgijskogduha.

Posvema se izgubio smisao za Crkvu kao zajednicu, kao Tijelo ija je GlavaKrist. Tako se u gotskim crkvama nalazi mnoštvo kapelica za privatne misepojedinih velikaša. Tamo gdje se liturgija nije dovoljno razumjela, cvale supobožnosti. Napomenimo takoer da je kler dobrim dijelom bio veoma neuku osnovnim teološkim znanjima te da su tako i sâmi pogodovali krivom shva-anju Crkve i liturgije i posredno dovodili ljude na rub praznovjerja. Tek ekasnije Tridentski sabor odrediti da se svi sveeniki kandidati moraju odga-

jati u sjemeništima i proi odreene studije.

Reakcija Lutherove reforme na nepostojanje teologije liturgije bila je nepriz-navanje mise kao žrtve, Utemeljen na devotio moderna Luther je tvrdio da jepropovijed „jedina ceremonija i jedini bogoslužni in kojeg je Krist ustanovio,da bi se u njemu kršani sabrali, duhovno vježbali i održavali u pobožnosti.“21 Lutherova i openito protestantska zamisao je bila proistiti rimsku liturgijuod zloporaba i praznovjerja, a završilo je gotovo s potpunim dokinuem litur-gije. Može se rei da je za protestante liturgija postala „povijest“. To je, meu-tim, potaklo katolike ne da „pokopaju“ liturgiju u povijest, nego da prouava-

jui stvarnu povijest liturgije otkriju pravi smisao liturgije.

c) Liturgijska reforma Tridentskog sabora

Dekadencija je bila i u liturgiji i u crkvenoj praksi. Obnova je bila nužna. Ovo-ga puta poticaj nije došao iz Rima, a niti iz same Crkve. Pojavio se Luhter koji

je ukazao na oigledne manjkavosti u liturgiji. Uskoro se pokazalo da Luthernije imao crkvenog duha (otišao je u raskol), a niti dovoljno liturgijsko- 21 Usp. Isto, 69.



25

teološkog znanja, pa je otišao u druge krajnosti, a u nekim stvarima ponavljaodosadašnje pogreške. U ono se vrijeme naglašavao žrtveni karakter mise, apomalo se ostavljao po strani njezin gozbeni znaaj: vjernici nisu sudjelovali umisi i uglavnom se nisu priešivali. Biblijska se itanja nisu shvaala u svemdostojanstvu i važnosti. U svojoj kritici ovih manjkavosti Luther prelazi udrugu krajnost: ne samo da ustaje protiv misâ bez priesti vjernika, nego nag-lašava samo gozbeni znaaj mise, ustaje protiv misâ u ast svetaca, prozivmisâ za pokojne. Uskoro iz reformirane liturgije nestaje i kanon s predslov-ljem, Oenaš, a umjesto antifona uvode se puke pjesme. Openito govoreiLuther je, vjerujui da se vraa na izvore, od cjelokupne liturgije ostavio i raz-vio službu rijei, a sakramente (osim krštenja i djelomino euharistije) odbaci-o. Njegova je liturgija postala hladna i bez mašte, a što je najvažnije, on nijeuspio uspostaviti vezu sa starom kršanskom tradicijom.

Te je prilike zatekao Tridentski sabor (1545-1563). Trebalo je brzo djelovati. S jedne strane stati na kraj zloporabama u bogoslužju, a s druge strane iziipred protestante s jasnom naukom i bogoslužjem. Sabor naravno nije htioprekinuti s tradicijom, nego upravo obnoviti sve u duhu te tradicije, istei odsvih kasnijih natruha. Meutim, on ovaj sabor nije mogao sâm reformirati li-turgijske knjige, nego je to prepustio papi. Sabor je ipak dao jasne smjernice:

• Reforma se treba nadovezati na liturgijsku tradiciju.• Reforma treba u initi kraj šarenilu koje je prelazilo u kaos. To e kasnije uroditi

unifikacijom.•

Reforma treba savjesno i strogo izbaciti sve sumnjive elemente koji mogu biti po-vodom praznovjerju.

Naglasimo da sabor jednostavno nije bio u mogunosti stvoriti nešto bitnonovoga. Jedino i najrazboritije što je mogao uiniti je bilo da "konzervira" inametne liturgiju koja je dotada bila na snazi, razumljivo, oišenu od oigle-dnih novotarija.

Evo kako su nakon Tridentskog sabora izlazile liturgijske knjige:

•

1568. Breviarium romanum, izdao Pio V. bulom Quod a nobis.• 1570. Missale Romanum, izdao Pio V. bulom Quod primum tempore.• 1600. Pontificale Romanum, izdao Klement VIII bulom Ex quo in Ecclesia Dei. • 1600. Ceremoniale Episcoporum, bulom Klementa VIII.• 1614. Rituale Romanum, bulom Pavla V.

NAGLASIMO: Prvi put u povijesti Tridentski je sabor nametnuo kao obvezat-ne ove liturgijske knjige cijeloj Katolikoj crkvi, osim onima koji su mogli do-kazati da imaju tradiciju stariju od 200 godina. To se onda odnosilo na milan-sku i lyonsku (dominikansku) liturgiju.



26

Evo kratke shematske ocjene uspjeha Tridentskog sabora:

• Povratak tradiciji. Ovo naelo nije moglo biti sasvim provedeno iako suoni vjerovali da su se vratili na izvore. U ono vrijeme oni jednostavno nisuimali dovoljno znanja o povijesti liturgije: vjerovali su da je nešto vrlo staro,a u stvari je bilo više stoljea mlae, ili uope nije bilo rimskog podrijetla.Valja ipak priznati da su obnovitelji oistili liturgiju od oigledno loših no-votarija i stvari koje su bile na rubu praznovjerja.

• „Zale ivanje“. Velimo da obnovitelji u stvari nisu ni donosili ništa novoga.Briga im je prvenstveno bila da sauvaju i proglase obvezatnim ono što suzatekli a ne toliko da gledaju koliko je nešto prikladno za njihovo vrijeme.Iako ovo zvui veoma siromašno, ovaj se konzervativizam pokazao dob-rim. Budui da tada nisu mali sredstava ni mogunosti ponuditi nešto bitnokvalitetnije od onoga što su zatekli, svakako je bilo razborito uvati ono štosu imali, jer bi inae napravili još gore. U liturgiji se to uvijek iznova poka-zuje: bolje je sauvati neku manjkavu tradiciju, negoli uvoditi nešto nesi-gurno ili sumnjivo. promjene radi promjena su u liturgiji uvijek veomaopasne. To se jasno vidi na primjeru Luthera. Da bi sauvao status quo Siks-to V. je 1588. osnovao Kongregaciju obreda koja je trebala bdjeti nad jedin-stvom i pravilnošu rimske liturgije. Tako se po prvi puta u povijesti Crkvedogodilo da je jedan obred nametnut itavoj Crkvi. Sada Rim postaje jediniautoritet koji je sve odreivao. Uskoro nastaje shvaanje kako je sve u litur-gijskim knjigama sveto i nedodirljivo. Tako uspijevalo stati na kraj zlopo-

rabama i neredima. U tome je trenutku ovakvo shva

anje bilo mudro. Kler je bio neuk i u veini sluajeva bi bilo opasno prepustiti sveeniku da neštoini po svom nahoenju. naime, kad se sveenik doslovno drži rubrika, pamakar taj sveenik bio posve neuk, može biti siguran da (barem naizvan)nee pogriješiti. Dovoljno je pogledati Rimski misal koji je bio na snazi svedo 1970. Tamo je ak odreeno da sveenik mora prati ruke prije mise, damisno ruho treba biti isto i itavo, odreen je ak i nain na koji se oblaipa, izmeu ostaloga doslovno piše kako pri oblaenju albe sveenik stavi li-

jevu ruku u lijevi rukav, a desnu u desni, itd. Zato Tridentski sabor odreuje da se imaju osnivati i sjemeništa, što uvelike doprinosi izgraenosti kle-

ra.• Rubricizam. Liturgija je bila oišena od mnogih zloporaba. Svaki je svee-nik tono znao što mu je i kako initi. Rubrike su bile odreene do u tani-ne. Ali to je ujedno znailo i odreenu beživotnost, statinost i formalizam.Nasuprot protestanata, zadržan je latinski. U praksi se stvorio mentalitet da

je sve krivo što imalo miriše po protestantizmu. Tako se sve manje govori omisi kao gozbi, priešuje se rijetko i to samo pod jednom prilikom, Božjase rije ne uoava toliko u bogoslužju: propovijedi ne tumae Božju rije,nego su tematske i prigodne, sudjelovanje naroda u bogoslužju je ostaloslabo. Privatne (tihe) mise ostaju na snazi. I dalje je jaz izmeu javnog bo-

goslužja i privatne pobožnosti vjernika. Podosta od tog mentaliteta osjeti-mo i danas.



27

d) Liturgija u potridentinskoj teologiji

Liturgija je poslije sabora, kako smo vidjeli, bila zaštiena od razliitih zlopo-raba, ali je i dalje ostala nerazumljiva za obian puk. Bogoslužje je bilo u is-kljuivom nadleštvu klera. Prevoenje liturgijskih knjiga na narodni jezik bilo

je izriito zabranjeno. Tako npr. papa Aleksandar VII. u apostolskom pismu(1661.) ne samo da osuuje sinove propasti koji su dospjeli do takvog stupnja ludos-ti da su dali misal (preveden na narodni jezik) osobama bilo kojeg staleža i spola,obezvrje uju i i gaze i uzvišenost svetih obreda koji su izraženi na latinskom jezikutime što izlažu misal o ima svjetine, nego papa, štoviše, ekskomunicira lataesententiae sve one koji tiskaju, itaju ili zadržavaju prevedene misale. A ako bikoja takva knjiga došla do nekog biskupa, odreuje dalje papa, neka je spali

bez premišljanja.

Meutim, i u to je vrijeme bilo ljudi koji su drugaije mislili. Tako talijanskiliturgiar Muratori u to vrijeme tvrdi kako bogoslužni ini po sebi pripadajuitavoj Crkvi, sveenicima i vjernicima, tako da i puk sudjeluje u otajstvu misežrtvujui euharistijsku žrtvu. Zato je po sebi razumljivo da se puk u sklopumise i priešuje, a ne samo na pokrajnom oltaru. Izravni krivac klerikalizacije

bogoslužja jest nerazumljivi latinski jezik.

U doba baroka, kako se u samoj liturgiji nije moglo ništa mijenjati, razvoj je te-kao uz liturgiju. To se vidjelo na podru ju liturgijske glazbe koja se toliko raz-vijala da joj je bogoslužje bilo tek nešto kao kulisa. Kako narod u liturgiji nijemogao sudjelovati, razvilo se puko pjevanje. Razvija se euharistijska pobož-nost i pobožnost prema Mariji, što je bilo puno zdravije od srednjovjekovnogkulta svetaca. Svoj vrhunac barokna liturgija doživljava svakako u tijelovskimprocesijama.



28

DRUGI DIO:

PREMA OBNOVI LITURGIJE

Romantizam je pokrenuo vrlo zdrave snage u Crkvi: išlo se u starinu i time sestvaralo polje rada za kasniji liturgijski pokret. Liturgijska se obnova zainjeuz benediktinske samostane. Prospère Gueranger (1805-1875), opat samostanaSolesmes ustvrdio je da je liturgija molitva Crkve, tj. svih njezinih lanova, nesamo klera. Tako se liturgija bitno razlikuje od pobožnosti. Drugi znaajnijisamostani koji se bave liturgijskom obnovom su: Beuron, Maria Lach u Nje-makoj, Seckau u Austriji, Prag u eškoj. U Beuronu je 1884. Schott izdao prvi

Misal za narod (na njemakom). I danas u Njemakoj „Schott“ znai jednostav-no - misal za narod!

1. Liturgija, bogoštovlje Crkve

Belgijski benediktinac Beauduin (1873.-1953.) je naglasio teološki vid bogoslu-žja. Za njega je liturgija (bogoslužje) kult (bogoštovlje) Crkve. Samo oni bogosluž-ni ini koje Crkva priznaje kao svoje su liturgija. Osim toga, tvrdi Beauduin,

jedini i op i subjekt bogoštovlja Crkve je uskrsnuli i proslavljeni Krist, kojisjedi zdesna Ocu... On izvršava naše bogoštovlje... Jedini posrednik izme uBoga i ovje anstva, vje ni Veliki sve enik... Novoga saveza, jedini Veliki sveenik koji ovdje na zemlji izvršava cjelokupno naše bogoslužje.

Ovo e gledanje kasnije biti prisutno i na 2. Vatikanskom saboru. Naime, onošto Krist ini jest djelo našega spasenja. Drugim rijeima, u bogoslužju se os-tvaruje naše spasenje. Beauduin nadalje pobliže tumai kako Kristovo spasi-teljsko djelo

nije nešto poput stranice u povijesti, nije nešto poput spomenika koji bi nas nanešto podsje ao, niti je nešto kao filozofski sustav apstraktnih istina, nego je toKristovo spasiteljsko djelo nadnaravna stvarnost, uvijek prisutna i uvijek ak-tivna, a životvorno središte te nadnaravne stvarnosti jest proslavljeni Krist.

Krist je prisutan u svojoj Crkvi. Tako je bogoštovlje Crkve zapravo izvršavanjeKristovog sveeništva. Bogoštovlje Crkve je u stvari povijest spasenja koja seostvaruje. Beauduin vidi trostruko znaenje Kristova sveeništva koje se os-tvaruje u Crkvi:

• Osobno: Kristovo osobno sveeništvo djeluje po službenicima koji slave neki

sakramenat.



29

• Zajedni arsko: Krist u sebi sažima itavo ovjeanstvo, pa je tako njegovasveenika služba na korist svima, tj. itave crkvene zajednice.

• Hijerarhijsko. Iako Krist sâm vrši svoju sveeniku službu, ipak je htio daona bude prisutna i na vidljiv nain, preko službenika koji su sredstvo i oru- e po kojem djeluje jedinstveno Kristovo sveeništvo. To je hijerarhijskosveeništvo u Katolikoj Crkvi koje se sakramentalno prenosi.

Iako se Beauduinovo shvaanje sveenike naravi liturgije može djelominokritizirati, ipak je njegovo djelo za svoje vrijeme bilo izvanredno revolucio-narno.

2. Liturgija, otajstvo (misterij, sakrament) spasenja

Beauduin je rekao da je Kristovo djelo spasenja nadnaravna stvarnost uvijek na-zo na i djelatna u liturgiji. Ovim je smjerom (iako posve neovisno od Beaudui-na) pošao njemaki benediktinac Odo Casel (1886-1948). On je zapazio da se uliturgijskim knjigama Crkve bogoslužni ini nazivaju mysterium-sacramentum. Casel je bio filolog klasinih jezika pa je poeo istraživati što su ti izrazi znailiu ambijentu grko-rimske kulture gdje su i nastali, da bi mogao razumjetiznaenje koje taj izraz ima u kršanskom okružju.

Mysterium ( µυστηριον / mystérion) je terminus technicus za odreenu kultnuformu (bogoštovni oblik) koja se oitovala u tzv. misterijskim religijama. Miste-

riji su bili obredi u kojima se razliita agrarno-vegetativna razdoblja poosob-ljuju u starodrevne junake. Ti se personificirani procesi onda oituju u narod-

nim vjerovanjima i obiajima koji su trebali osigurati dobru žetvu.

Evo kako je izgledao jedan misterij sa Sicilije (eleuzijski misterij): Pluton otimamladu Koru (zrno pšenice) i odvodi je u svoje podzemno kraljevstvo (zrno posi-

jano u zemlju). Demetra, Korina majka, plae, te u oaju zbog gubitka svojekeri razara sve kuda prolazi (zima sa svojim kišama i ledenim vjetrovima). Maj-ina je tuga ganula Hermesa, Boga sunca koji joj izlazi u susret (proljetno sun-ce) i uspijeva joj povratiti ker (sun eve zrake koje daju da zrno isklija i raste). Ta-

ko se Kora opet vraa na zemlju, ali

e se kasnije (jesen) opet morati u Pluto-novo podzemno kraljevstvo (sazrijevanje usjeva, žetva i iš ekivanje nove sjetve).

Iz navedenog zapažamo dvoje:

• Kozmika stvarnost (sjetva-zrenje-žetva) postaje mîtom, tj. stvarnošu kojaima ope znaenje: život se neprestano raa iz smrti prema stalnom zakonuprirode.

• Na temelju toga mita stvara se obred koji se naziva misterij. U ovom sluajumit je neki dogaaj koji se u nekom obredu (misteriju) obnavlja.



30

U religiji mitova kasnije se gubi kozmiko-agrarno obilježje, pa se sve višeprimjenjuje na ovjeka i na njegovu želju da mu se život uvijek iznova obnav-lja. Tako ubrzo nastaje soteriološki misterij, tj. od misterija koji tumai kozmi-ko-agrarne stvarnosti nastaje misterij koji tumai spasenje i izbavljenje ovjekai uzdizanje u nebeske sfere. Evo kako to tumai Casel:

U misteriju se javlja Kyrios, bog koji se spustio u zemaljsko stanje patnje iborbe, koji se pojavio na zemlji (epifania), te se ovdje na zemlji borio, trpio imorao podle i. Žalost ovje anstva koje trpi se usko povezuje uz žalost za bo-

gom koji je morao umrijeti. Me utim kasnije na neki na in slijedi povratak ži-vota pomo u kojega božji drugovi, štoviše itava priroda uskrišava na novi itrajni život. Prema vjeri i prema svetom nauku (hieròs lògos) zajednice, tako sedogodilo, u starodrevnom vremenu, a sje anje na to živi u mitu. Ali, i današnjisvijet kao i današnja zajednica ima potrebu za novim životom. Zbog toga se - ukultu - uvijek iznova ponavlja ona prva starodrevna epifanija, ona djelo spase-

nja koje je bog ostvario. Misterijski kult je sredstvo pomo u kojeg onaj prvotni in ponovno može postati stvarnost i izvor spasenja. Sudionici toga kulta re-konstruiraju (ponazo uju) na obredni i simboli an na in to prvotno djelo. Tase stvarnost ponazo uje u svetim znakovima, u obredima i u rije ima sve eni-ka i vjernika. Zajednica, sabrana u sve anom slavlju, upravo po tom svetom inu na najintimniji se na in sjedinjuje s Kyriosom, koji je objekt kulta, takoda nema nekog ja eg i intimnijeg sjedinjenja od ovoga koje se ostvaruje u trp-ljenju i djelovanju u zajednici. Pomo u toga zajednica tako er postiže sudjelo-vanje u novom životu boga; sama zajednica ulazi u sferu božanskoga, te bivana neki na in pobožanstvenjena. Dakle, u misterijima kultno djelovanje kao

djelovanje koje se sjedinjuje s božanskim djelovanjem jest sredstvo, a svrha jesjedinjenje s božanskim, uzimanje udjela u božanskom životu.22

Misterij je sveti kultni in po kojem spasiteljsko djelo biva nazo no uobliku obreda. Kultna zajednica koja uzima udjela u ovom obreduuzima udjela na tom spasenjskom djelu i na taj na in postiže spase-nje.23

Dakle, ovjek postaje dionikom spasenja kojeg je postigao mitski heroj, prota-gonista onog misterija. Dionikom toga spasenja ovjek postaje po obredu. Onaj

tko to postigne zove se initiatus (od initia, što je klasini latinski prijevod gr

-kog mystéria), tj. ovjek koji je ušao u spasenje. Po misteriju vjernik se povezuje s

mitskim herojem, koji mu priopuje spasenje koje je on sam postigao: ovjekpostaje dionikom mitske pobjede heroja nad smru; ovjek postiže isto spase-nje koje je postigao božanski heroj.

Polazei od toga da se kršansko bogoslužje još od samih poetaka naziva mi-sterij (= sakramenat, otajstvo), Casel otkriva njegove osnovne oznake:

22

Odo CASEL, Il mistero del culto cristiano, Borla editore, Torino, 1966, 94-95.23 Navedeno prema: B. NEUNHEUSER, Mistero, u: D. SARTORE - A. TRIACCA (prir.), Nuovodizionario di liturgia, Edizioni Paoline, Roma 1984., 863-883, ovdje 872.



31

• postoji prvotni dogaaj spasenja;• ovaj se dogaaj uprisutnjuje u obredu,• ovjek bilo kojeg vremena po tom obredu ostvaruje svoju vlastitu i opu

povijest spasenja.

Tako za Casela kršanska liturgija nije ovjekovo djelo kojim on traži dodir sBogom, nego, u otajstvu, kršanska liturgija uvijek iznova ostvaruje i primje-njuje ono jedinstveno djelo spasenja ostvarenog po Kristu. Caselova definicijaliturgije je stoga slijedea: Liturgija je obredno izvršavanje Kristovog spasi-teljskog djela, odnosno, prisutnost božanskog spasenja pod plaštem simbola.Dakle, za Casela liturgija je nastavljanje, posadašnjenje, uprisutnjenje, os-tvarivanje Kristovog Spasiteljskog djela.

Tako konano stižemo do teologije liturgije. Krist je živ i djelatan meu nama.

Zahvaljuju

i liturgiji nema nikakve razlike izme

u apostola (koji su bili naposljednjoj veeri i promatrali muku Kristovu, te bili svjedoci njegova uskrs-nua) i nas koji svekoliko vazmeno otajstvo muke, smrti, uskrsnua i proslaveslavimo u euharistiji. Mi sami postajemo dionicima Kristovog spasenja, nje-gove pobjede i proslave.

Caselu su zamjerali da on poganskim terminima tumai kršanske istine. Me-utim, on je samo na poetku svoga razmišljanja, istražujui etimologiju nazi-va mysterium/sacramentum, pošao od poganskog znaenja, meutim, on jetemeljito prouavao i Novi zavjet i nauku Otaca, gdje je našao potvrdu za svo-

je zakljuke: Krist je osnovni sakramenat/otajstvo

ije je spasiteljsko djelootajstvo našega spasenja. To otajstvo ima tu sposobnost da se u daljnjem veli-

kom sakramentu - Crkvi upravo u liturgijskim inima na otajstven nain os-tvaruje u zajednici koja slavi sveta otajstva.

3. Liturgija u enciklici Mediator Dei

Novo shvaanje liturgije sve više uzima maha. Pio XII. u svojoj enciklici Mediator Dei od 20. 11. 1947. želi izmeu ostaloga zaokružiti misao o teologiji

liturgije. Iako je polemian prema Caselovoj nauci, o

ito je ipak da je uzeonešto od njegovih ideja. Pio XII. se pokazuje krutim u nekim praktinim pita-

njima kao npr. kad je u pitanju uvoenje narodnog jezika, odnos izmeu kon-celebracije i privatne mise, odnos izmeu mise i priesti, sveope sveeniš-tvo... Dok razvija teologiju liturgije, on u praktinim stvarima ne želi ništa mi-

jenjati (pitanje pobožnosti, privatne i javne pobožne vježbe, itd.). Ovdje PioXII. ne uoava dvije stvari: injenicu je da su pobožnosti nastale kao surogatliturgije, koja je odavno prestala biti duhovnom. Osim toga nije razumio dareforma koja dolazi ne može biti tek ritualna, nego u tome da se teologija li-turgije (kao temelj reforme) postavi na zdrave temelje. Enciklika je pored sve-

ga toga za svoje vrijeme bila veoma dobra. Pozitivno je da je Pio XII. poeo



32

govoriti o liturgiji polazei od teologije liturgije. Za njega liturgija nije bila tekzbir normi i propisa za pravilno obavljanje obredâ:

• Liturgija je javno štovanje koje naš Spasitelj, Glava Crkve, iskazuje nebe-skom Ocu i koje zajednica vjernika iskazuje svome Utemeljitelju i po nje-mu Ocu.

Ili krae:

• Liturgija je javno bogoštovlje cjelokupnog misti nog tijela Kristova, Gla-ve i udova.

Iz ovoga zakljuujemo:

• Polazište za razumijevanje liturgije je Krist. Polazei od Heb 10,5-7 papanauava kako Krist iskazuje štovanje svome Ocu, jer sve ini na njegovuslavu, a osobito tako što mu se podlaže sve do smrti na križu.

• Liturgija Crkve nije ništa drugo do neprekidno nastavljanje onog bogoštovljakoje je Krist ve iskazao za vrijeme svog zemaljskog života na slavu Božju i

posve enje ljudi. Crkva je i osnovana kao kultna zajednica. Ona naime upri-sutnjuje Kristovu uiteljsku, pastirsku i sveeniku ulogu, što se na koncusvodi na kultnu službu: Crkva prvenstveno izvršuje Kristovu sveenikuslužbu, ona je duhovni hram.

Papa nauava kako je u liturgiji Crkve je prisutan sam Krist. Tu je on najbližiCaselu, iako izrijekom odbacuje „neke“ koji na nejasan nain o tome govore.Papa nauava kako je u svakom bogoslužnom inu prisutan Krist, utemeljitelj

bogoslužja. Dakle, liturgija je bogoštovlje Krista u kojem sudjeluje Crkva i koja ga prenosi. Nadalje, liturgija je kult Crkve, samo ukoliko je ona Tijelo Kris-tovo.

Nekoliko slabijih toaka:

• Govori se o isto naravnoj dužnosti iskazivanja kulta Bogu. Tu nema govo-

ra o teologiji liturgije! Za krš

ane je naime bogoštovlje uzimanje udjela Kri-stovoj sveenikoj službi. Papa nadalje vidi razliku izmeu naravne i staro-zavjetne liturgije samo u tome što bi ova druga bila božanskog ustanovlje-nja. Teologija liturgije ipak ui da je starozavjetno bogoslužje sjena i slikanovozavjetnog, dakle, u funkciji novozavjetnog.

• Papa govori o prisutnosti Kristovoj u liturgiji, uzimajui u odreenom smi-slu Caselove rijei, ali tu prisutnost tumai više u moralnom i psihološkomsmislu.

• Iako se govori da je liturgija bogoštovlje cijeloga Tijela Kristova, glave iudova, ona se ipak predstavlja prvenstveno kao stvar klera.



33

TREI DIO:

TEOLOGIJA LITURGIJE U DUHU 2. VATIKANSKOG SABORA

1. Od reforme rubrika do nove teološke vizije

inilo se da je enciklika Mediator Dei htjela dati samo neke nove naglaske uteologiji liturgije i u isto vrijeme zaustaviti nastojanja oko nekih praktinihpromjena. Ispalo je meutim da je ona bila samo prolog jednog puno širegdogaanja. Naime, od 1951. do 1961. zapoeta je liturgijska obnova koja se još

više nastavila na 2. Vatikanskom saboru. Tako je obnovljeno vazmeno bdjenja,uvedene su veernje mise, pojednostavljene rubrike misala i brevijara, itd.Iako emo o tome podrobnije u povijesti liturgije spomenimo samo da je Kon-gregacija obreda nije bila za reformu. Imala je prilino jasne namjere:

• u pitanjima liturgijske reforme valja ostati na isto rubricistikom polju;• liturgijska reforma koju je zapoeo Pio XII. ima se ovim smatrati dovrše-

nom i to izvan Sabora;• zaustaviti (barem djelomino) obnoviteljske namjere Ivana XXIII. i Saboru

ostaviti samo da se bavi naelnim stvarima glede liturgije.

Oigledna su dakle dva nastojanja: s jedne se strane time htio naglasiti strogicentralizam i rubricizam rimske liturgije, a s druge strane se htjelo bitno odije-liti teoriju (teologija liturgije) od prakse (rubrike), kao da ovo drugo ne bi pro-izlazilo iz prvog!.

Drugi je vatikanski sabor pošao od teologije liturgijskog slavlja. Time je nadi-šao dvije pozicije: liturgiju kao nešto tradicionalno i liturgiju u svom pravni-kom znaaju: i jedno i drugo je uzimalo liturgiju kao nešto po sebi nepromje-njivo, fosilizirano, okamenjeno. Sabor je to postigao polazei od dvije pretpos-

tavke:

• U Crkvi postoji Predaja (Tradicija), onaj poklad vjere koji nas izravno pove-zuje s Kristom i to je za Crkvu svetinja koju niti želi niti može mijenjati. Po-stoje meutim i predaje (tradicije), ono što je u Crkvu (i u liturgiju) ušlo ti-

jekom vremena i to Crkva može, a koji puta i „mora“ mijenjati, želi li danjezino bogoslužje bude uvijek aktualno.

• Valjalo se osloboditi statiko-pravnog gledanja na liturgiju po kojoj je bilo bitno da ona bude „uinjena“ prema rubrikama, što joj je jamilo valjanostšto je do tada izgledalo najvažnije za liturgiju.



34

Prvu je pretpostavku Sabor riješio razumijevajui liturgiju kao trenutak u po-vijesti spasenja. Liturgija je posadašnjenje i objava. U ovom se svijetlu jasno vidida su predaje tek izraz odreenog povijesnog trenutaka, a ne apsolutni i nep-romjenjivi oblici objave Kristovog spasenja. Iz ovoga proizlazi opravdanostpromjena u liturgiji, koja se i treba neprestano obnavljati i osuvremenjivati.

Stati ko-pravno gledanje na liturgiju Sabor nadilazi dinami ko-teološkom postav-kom. govorei o Kristovoj nazonosti: kao što je Krist u svojoj ljudskoj naravidjelovao za naše spasenje, tako je i sada on na djelu u liturgijskim inima. Ta-ko je liturgija djelovanje samog Krista u Crkvi koja je njegovo Tijelo.

2. Povijest spasenja

Konstitucija o svetoj liturgiji Sacrosanctum concilium (= SC) prvi je dokumentkoji je Sabor izdao i to 4. 12. 1963., tono 400 godina nakon završetka Tri-dentskog sabora. Dokument ne govori o liturgiji po staroj shemi unutarnjeg iizvanjskog; privatnog i javnog kulta. Kao što se u biblijskoj teologiji govori oobjavi kao povijesti spasenja, tako Sabor i govor o liturgiji zapoinje poviješ u spa-senja, a to je teološki pristup, za razliku od do tada uobiajenog naina da seliturgija promatra prvenstveno s pravno-rubricistikog stanovišta.

SC 5-7 polazei od objave-povijesti spasenja predstavlja liturgiju kao spasitelj-sko djelo Kristovo u Crkvi. Božje se spasenje objavljuje i ostvaruje u razliitimvremenima na razliite naine.

SC 5: To djelo ljudskog otkupljenja i savršene Božje proslave, kojemu su predi- grom bila udesna Božja djela u narodu Staroga zavjeta, izvršio je Krist Gos- podin, naro ito vazmenim otajstvom svoje blažene muke, uskrsnu a od mrtvihi slavnog uzašaš a. Tako je "svojom smr u uništio našu smrt i svojim uskrs-nu em obnovio naš život". Doista, iz rebra je Krista, usnulog na križu, prois-teklo udesno otajstvo (mirabile sacramentum) itave Crkve.

Ovdje možemo razlikovati tri vremena:

•

Prvo vrijeme je ono proroko, to je najava konanog spasenja u Isusu Kris-tu. Povijest spasenja izabranog naroda ima smisla samo u Kristu. To je onootajstvo pred vjekovima i pred naraštajima skriveno (Kol 1,26).

• Drugo vrijeme je ona punina vremena kada je Rije tijelom postala. Spasenjekoje je bilo navještaj za ljude postaje stvarnost u ljudima ("tijelo"). To je vri-

jeme Krista. On je pomirio nebo i zemlju, u sebi je uništio neprijateljstvo, on je(kao ovjek!) omilio svome ocu, u njemu smo svi spašeni.

• Tree vrijeme je ujedno rezultat i nastavak drugog vremena. Ako ono dru-go nazivamo vremenom Krista, onda je ovo tree vrijeme Crkve. Mi smospašeni ne samo po Kristu, nego još više u Kristu, jer Bog je u nama zavolioono što mu je bilo milo u Sinu. Budui da je Krist jedan od nas, njegovo se



35

spasenje i na nas prenosi. A taj se prijenos ostvaruje po vanjskim znakovi-ma-sakramentima koji se ostvaruju u Crkvi koja je, u stvari, sakramenatKristov, tj. njegovo mistino Tijelo. Tako je po Crkvi Kristovo spasenje pri-sutno u svim vremenima i naraštajima. Kad Sabor kaže: Iz rebra je Krista,usnulog na križu, proisteklo udesno otajstvo (mirabile sacramentum) itaveCrkve, onda time nauava kako je u trenutku kad je Krist dovršio svoje dje-lo spasenja, u tom istom trenutku se raa Crkva. To znai, da spasenje os-tvareno u Kristovu ovještvu, postaje stvarnost za sve ljude i to preko sak-ramenata koji je i ine Crkvom, tj. Tijelom Kristovim.

3. Liturgija - posljednje razdoblje povijesti spasenja

Liturgija životno i stvarno povezuje vrijeme Crkve s vremenom Krista:

SC 6: Zato je Krist, sam poslan od Oca, poslao apostole napunjene DuhomSvetim ne samo da propovijedaju i evan elje svakom stvorenju navješ uju danas je Sin Božji smr u svojom i uskrsnu em oslobodio od vlasti sotone i odsmrti, te nas prenio u kraljevstvo O evo, nego tako er da to naviješteno djelospasenja i izvršuju žrtvom i sakramentima, oko ega se kre e sav liturgijski ži-vot.

Apostoli idu naviještati spasenje, ali ne više spasenje koje ima doi, niti samospasenje ostvareno po Isusu Kristu, nego apostoli i navještaju Kristovo spase-nje i izvršavaju ga liturgijom. Apostolski navještaj nije onakav kakav je bio u

Starom zavjetu, tj. navještaj i najava spasiteljskih vremena, nego je apostolskinavještaj evanelje - radosna vijest ostvarenog spasenja koje se ponazouje iostvaruje u sakramentalnim slavljima Crkve. Krist je sam sakramenat Božjegaspasenja i to je spasenje po Crkvi kao sakramentu nazono i djelatno po otaj-stvima-sakramentima, osobito po euharistiji.

Naglašavamo: upravo na ovoj sakramentalnoj razini Rije koja je postala Tije-lom postaje spasenjska stvarnost za sve ljude uvijek i svaki puta kad se oni,privueni navještajem spasenja (vjera!) nastoje po liturgiji i sakramentima ucije-piti u tu Rije, ostvarujui u sebi ono isto što se ostvarilo u toj Rijei. Tako je

liturgija sinteza povijesti spasenja jer u sebi sjedinjuje navještaj i ostvarenje, tj.Stari i Novi zavjet. Ona je ujedno i posljednji moment (razdoblje) povijesti spasenja

jer, budui da ostvaruje i nastavlja Kristovo spasenje, ona u cijeloj Crkvi i upojedincima dovršava savršenu Kristovu sliku. Tako je liturgija vrijeme Crkve.

SC 7 zakljuuje da je liturgija vršenje Kristove sve eni ke službe. Tako liturgijaukljuuje posveivanje ljudi i ujedno savršeno bogoštovlje koje se izražavaznacima:

S pravom se dakle liturgija smatra kao vršenje Kristove sve eni ke službe: u

njoj se pomo u vidljivih znakova ozna uje i, na na in pojedinom znaku svoj-



36

stven, izvršuje ovjekovo posve enje te tako otajstveno tijelo Isusa Krista, Gla-va i udovi, vrši cjelokupno javno bogoslužje.

4. Liturgija - prisutnost Kristova

Liturgija je posadašnjenje Kristovog otajstva spasenja. Konani i najvažnijitemelj ove tvrdnje jest injenica da je Krist prisutan u svojoj Crkvi. SC 7 tuma-i:

Da izvrši tako veliko djelo, Krist je u svojoj Crkvi uvijek prisutan, a osobito uliturgijskim inima. Prisutan je u misnoj žrtvi i u osobi službenika i - jer se"sve eni kom službom sada prinosi onaj isti koji je onda na križu prinio samasebe" - ponajpa e pod euharistijskim prilikama. Prisutan je svojom mo i u sak-ramentima, pa kada tko krsti, sam Krist krsti. Prisutan je u svojoj rije i, jer on

govori kad se u Crkvi ita Sveto pismo. Prisutan je napokon kad Crkva moli i psalmira, jer je sam obe ao: "Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tusam ja me u njima" (Mt 18,20).

Uoimo na koje je sve naine Krist nazoan u svojoj Crkvi:

• U euharistijskom slavlju: u samom sakramentu i u sveeniku.• U sakramentima djeluje sam Krist (ne samo po sakramentima)• U rijei naviještenoj zajednici vjernika.• U zajednikoj molitvi.

Da je liturgija zapravo prisutnost Kristova ustvrdio je ve Casel u svom razla-ganju o misteriju: upravo po liturgiji (misteriju) mitski heroj se ini prisutnimmeu svojim vjernicima. kako u poganskim religijama, tako i u našem kršan-skom shvaanju. Pio XII. u svojoj enciklici Mediator Dei istina ne govori o mis-teriju, ali govori o nastavljanju Kristove sveenike službe.

U ovom se tumaenju pojavila jedna nejasnoa: ima li onda uope razlike iz-meu Kristove prisutnosti po euharistijskim prilikama i njegove prisutnosti uCrkvi uope? U oba se sluaja naime doista radi i stvarnoj Kristovoj prisutnos-ti!

Ne ulazei u potanju rašlambu Pavao VI. u enciklici Mysterium fidei objašnja-va:

Kristova prisutnost u euharistiji ne naziva se stvarnom u nekom isklju ivomsmislu, kao da njegove druge prisutnosti ne bi bile stvarne, (nego se njegova

prisutnost u euharistiji naziva stvarnom) per excellentiam.

Što to ima znaiti?

a) Papa priznaje druge „prisutnosti“ (množina!).



37

b) Kristova stvarna prisutnost u euharistiji ima dvostruki znaaj.24 Krist je ueuharistiji prisutan trajno, jer se tu radi o supstanciji - Tijelu i Krvi. To zna-i, i kad završi misa Krist je prisutan u preostalim posveenim prilikama.Nadalje, kad se priestim, Krist je u meni prisutan dokle god smrtno nesagriješim. Drugi je znaaj prisutnosti istovjetan ostalim prisutnostima, tj.Krist je prisutan u slavlju euharistije, kao što je prisutan i u bilo kojem li-turgijskom slavlju.

c) Ne radi se dakle o tome da bi prisutnost Kristova u euharistiji bila „stvar-nija“, nego je to prisutnost jednostavno na jedan drugaiji nain, jer traje inakon što završi misno slavlje.

d) Trebamo nadalje uoiti da Kristova prisutnost nije statina, nego je ta nje-gova spasiteljska prisutnost vezana uz doga aje našeg spasenja, tj. uz vaz-meno otajstvo muke smrti, uskrsnua i proslave Kristove. A ta otajstvanjegova života trebamo gledati u kontekstu cjelokupne povijesti spasenja uStarom i Novom zavjetu. Naime, Stari je zavjet i najava i poetna klica spa-senja konano ostvarenog u Kristu. Heb 9,24-28 razlaže kako je Kristovažrtva ispunjenje svih starozavjetnih žrtava:

Krist ne u e u rukotvorenu Svetinju, protulik one istinske, nego u samo nebo:da se sada pojavi pred licem Božjim za nas. Ne da mnogo puta prinosi samogasebe kao što veliki sve enik svake godine ulazi u Svetinju s tu om krvlju; ina ebi bilo trebalo da trpi mnogo puta od postanka svijeta. No sada se pojavio, jed-nom na svršetku vjekova, da grijeh dokine žrtvom svojom. I kao što je ljudima

jednom umrijeti, a potom na sud, tako i Krist: jednom se prinese da grijehemnogih ponese, a drugi e se put - bez obzira na grijeh - ukazati onima koji ga

iš ekuju sebi na spasenje.

Zatim odluno tumai kako je Stari zavjet bio tek sjena Novoga zavjeta:

Budu i da Zakon ima tek sjenu budu ih dobara, a ne sam lik zbiljnosti, on uis-tinu žrtvama koje se – iz godine u godinu iste – neprestano prinose ne moženikada usavršiti one što pristupaju (Heb 9,1).

Krist „jednom zauvijek“ prinio samoga sebe i našao vjeno otkupljenje (Heb9,12; 10,14). Dakle, ona je stara stvarnost tek sjena, a prava je stvarnost - Krist.

A liturgija, sa svoje strane, naviješta u znakovima tu stvarnost - da nas je Krist jednom zauvijek spasio. Liturgija dakle slavi ispunjene dogaaje, ini ih nazo-nima, djelatnima i stvarnima. U liturgiji djeluje i živi sam Krist. Tako se taj seproces može promatrati u tri stupnja:

• Starozavjetna najava (znak-sjena);• Krist, znak-stvarnost, ostvarenje najavljenog spasenja;• obred-slika, bogoslužno posadašnjenje Kristovog otkupiteljskog djela.

24 Tridentinski sabor govori da je Krist u euharistiji prisutan vere, realiter et substantialiter.



38

5. Liturgija, posadašnjenje Vazmenog otajstva

U Isusu Kristu se spasenje potpuno ostvarilo. Kako se to zbilo? Krist, kao Bogi ovjek, svojim utjelovljenjem pomirio je u sebi Boga s grešnim ovjean-stvom i Bogu dao savršenu hvalu. Ne zaboravimo da je grešnost ljudi upravou njihovoj odijeljenosti od Boga. ovjeanstvo je tako po Kristu postalo dioni-kom Božje slave, pa je tu slavu (jedinu Boga vrijednu) moglo uzvratiti Bogu upravom bogoslužju. Tako Bog proslavlja ovjeka, a ovjek hvali Boga. Spase-nje koje je zapoelo utjelovljenjem, izvršuje se smru, uskrsnuem i, konano,proslavom. Kristovo ovještvo prelazi u sferu vjenog.

SC 5 naglašava da smo spašeni po vazmenom otajstvu 1. muke i smrti, 2. uskrs-nua i 3. proslave Kristove. To se otajstvo nalazi u središtu našega spasenja i usredištu našega bogoslužja. Tako Sabor Kristovim vazmenim otajstvom prog-lašava njegovu smrt, uskrsnue i proslavu.

a) Pasha-Vazam, središnja to ka povijesti spasenja

Prema biblijskom izvještaju povijesna Pasha nije tek bijeg skupine robova izEgipta, nego je zapravo Bog izabrao i izbavio svoj narod da bi napusti štovanjeidola a asti samo njega, pravoga Boga. Tako je tak narod usmjeren pravom

bogoštovlju (usp. Izl 3,13-15). za Židove kasnijih naraštaja (osobito za vrijeme inakon progonstva) pashalni su dogaaji imali uvijek oznaku opeg, natpovi-

jesnog spasenja. Osim toga, izabranje i spasenje one prve Pashe, kad je Izraelizišao iz Egipta, dobit e svoju puninu u budunosti, kad se bude ostvariloono konano spasenje. Za Izrael tek zapoinje ona prava povijest spasenja.Pashalni dogaaj i pashalna slavlja temelj su svekolike njihove liturgije. StogaPasha ima svevremensko i nadvremensko znaenje. Ona je bez premca sredi-šnji i najvažniji dogaaj židovske povijesti spasenja. Evo kako to tumai RabbiGamaliel:

U svim pokoljenjima svaki mora o sebi misliti kao da je on sâm izišao iz Egip-ta, jer Sveti - bio blagoslovljen - nije oslobodio samo naše oce, nego i nas s nji-ma... Bog je držao obe anje našim ocima i drži ga i nama. Nije se samo jedan(tj. faraon) podigao protiv nas da nas uništi, nego se u svakom naraštaju dižuda nas unište. Ali Sveti - bio blagoslovljen, Bog - spašava nas iz njihovih ruku ( Mišna Pesah 10,5).

Pasha-Vazam u židovskoj teologiji je ujedno pojam i vjenog spasenje. Za krš-ane je upravo Kristova smrt, uskrsnue i proslava ispunjenje pashalnih obe-anja i dovršenje onog spasenja naznaenog, najavljenog po židovskoj Pashi,koja je bila tek sjena ili slika onog pravog vazmenog Jaganjca, prinesenog jed-nom zauvijek. Po njemu vjernici dobivaju konano i trajno spasenje. Kao štosmo vidjeli SC 5 naziva muku, smrt, uskrsnue i proslavu Kristovu njegovimvazmenim otajstvom:



39

To djelo ljudskog otkupljenja i savršene Božje proslave, kojemu su predigrombila udesna Božja djela u narodu Staroga zavjeta, izvršio je Krist Gospodin,naro ito vazmenim otajstvom svoje blažene muke, uskrsnu a od mrtvih i slav-nog uzašaš a.

I za nas kršane upravo se u Kristovu vazmenom otajstvu ispunjava Pasha ikonano spasenje svih ljudi, tako da Pasha - osmišljena i ostvarena u Kristu -ostaje središnjom tokom spasenja, po kojoj nas Bog izabire za sebe. To se zbi-lo upravo kad je Isus prešao (Pasha, kako se tradicionalno prihvaa, upravoznai prijelaz ili prolaz): Bijaše pred blagdan Pashe. Znaju i da je došao njegov as da

prije e s ovoga svijeta Ocu... (Iv 13,1) Tako Krist smješta upravo u okvir Pas-he/Vazma svoju smrt, uskrsnue i proslavu, a to su upravo tri osnovna ele-menta prave Pashe.

b) Pasha-Vazam, središnja to ka liturgije

Ve smo uoili životnu i bitnu vezu izmeu povijesti spasenja i liturgije koja jeposadašnjenje spasenja. Vidjeli smo da je Kristovo vazmeno otajstvo središnjidogaaj našega spasenja, pa je tako to isto otajstvo središnja i kljuna tokaitave liturgije, ukoliko ona uprisutnjuje i posadašnjuje Kristovo djelo spase-nja. A budui da otajstvo našega spasenja nije ništa drugo do vazmeno otaj-stvo smrti, uskrsnua i proslave Kristove, to onda znai da Kristov Vazam nijesmo povijesni dogaaj, nego je Pasha/Vazam ujedno i obredni izražaj testvarnosti. Za Židove je, kako rekosmo Pasha bila obredno izvršavanje i upri-sutnjenje onoga spasenja koje je Bog podario i koje podaruje svome narodu.Sada, kad je, meutim, sliku (pashalno janje i izlazak iz Egipta) zamijenilastvarnost (Krist koji iz svoje smrti prelazi u slavu uskrsnua i proslave), starižidovski pashalni obred naravno da gubi na vrijednosti. „Žrtvovana je Pashanaša - Krist!“ I tu se sada vidi znaenje i smisao kršanske liturgije. Liturgija jeu svojoj biti posadašnjenje-uprisutnjenje Pashe-Vazma, što se ostvaruje pomo u djela-tnih znakova-sakramenata. Eto zašto Ivanovo krštenje nije bilo sakramenat: jerKrist još nije bio uzašao k Ocu, a svi sakramenti dobivaju svoju snagu iz ispu-njenog vazmenog otajstva, a to je Kristova smrt, uskrsnue i proslava. Tako jeKristova Pasha/Vazam sinonim spasenja. Budui da je to vazmeno otajstvosredište našega spasenja, oito je da je euharistija meu svim sakramentimasredište i ishodište, jer na najoitiji nain posadašnjuje upravo to otajstvo.

6. Liturgija i sakramentalnost

a) Sveto pismo i liturgija

Euharistijsko je slavlje oduvijek bilo privilegirani trenutak kad se naviještalaBožja rije. Može se rei da taj obiaj povijesno potjee od sinagoge. Bogosluž-

je sinagoge prvenstveno je bogoslužje Božje rijei. Sinagoge, kao mjesta molit-ve, mogle su biti posvuda, a hram, kao mjesto žrtvovanja, bio je samo u Jeru-zalemu. S druge je strane sinagogska liturgija u nekom smislu znaila povra-



40

tak na primitivnu (prvotnu) židovsku liturgiju koja se prvenstveno sastojalaod slušanja Božje rijei.

Iako se, kao što smo vidjeli, može zamijetiti ovisnost kršanske službe rijei oliturgiji sinagoge, ipak je njezino utemeljenje dublje, teološko. Kršanska jeliturgija bogoštovlje u kojoj je Božja rije sastavni, konstitucionalni dio. Sveto

je pismo sveudiljni navještaj spasenja, a liturgija je obredno ostvarenje togaistog spasenja. U Židova je liturgija bila obredno uprisutnjavanje znaka i naja-ve spasenja, a u kršanskoj je liturgiji rije o uprisutnjavanju spasenja ostvare-nog u Kristu. Zato je naš navještaj evanelje - radosna vijest. U tome smislunauava Sabor:

SC 33: U liturgiji Bog govori svojemu puku, a Krist sveudilj navješ uje evanelje. Sa svoje pak strane puk Bogu odgovara pjevanjem i molitvom.

Sabor, dakle, naglašava da sam Krist govori svome puku kad se u sklopu bo-goslužja naviješta Božja rije. Nije to, dakle, tek itanje starih spisa i rijei koje

je Bog govorio izabranom narodu ili koje je Krist govorio svojim suvremeni-cima. Otajstvena snaga Božje rijei sastoji se upravo u tome da Krist u samomslavlju – hic et nunc! – snagom Duha govori svome narodu. S druge pak stra-ne, na tu Božju rije puk odgovara molitvom i pjevanjem. Tako se ostvarujeonaj dijalog Boga i ovjeka. Evo slikovitog prikaza iz Starog zavjeta:

Neh 8,2-3.6: I prvoga dana sedmoga mjeseca sve enik Ezra donese Zakon predzbor ljudi, žena i sviju koji su bili sposobni da ga razumiju. Na trgu koji je

pred Vodenim vratima po eo je itati knjigu, od ranoga jutra do podneva, predljudima, ženama i pred onima koji su bili zreli. Sav je narod pozorno slušaoknjigu Zakona. Tada Ezra blagoslovi Jahvu, Boga velikoga, a sav narod, podi-

gnutih ruku, odgovori: "Amen! Amen!" Zatim su kleknuli i poklonili se pred Jahvom, licem do zemlje.

Dakle, dogaaj koji se naviješta u istom se bogoslužju i ostvaruje. Krist je stvar-nost naviještena u Starom zavjetu, Krist postaje ostvarenje spasenja u Novomzavjetu. To je izuzetno važno. Bez prosvjetljenja Božje rijei liturgijski bi ini

bili nalik magijskim obredima.25 Ovako, u svakom bogoslužnom inu vjernik

može osluškivati što to njemu danas želi poruiti Božji glas. To je ta sveprisut-nost i svevremenost Božje rijei. Tako se Sveto pismo ostvaruje upravo u bo-goslužju. Tako poznati liturgiar Jungmann sažima ovaj nauk:

itanje, pjesma, molitva, izražena u molitvi puka i sve enika – eto osnovne she-me… Ova struktura nije proizvoljna, nego odgovara dubokoj naravi krš anskeekonomije spasenja. Spasenje dolazi od Boga od koji nam se objavljuje dok itamonjegovu rije . Ta rije silazi u srca u kojima poti e "jeku"- odgovor u obliku pjes-

25

Zanimljiv je primjer iz židovske pashalne veere. Najmlai lan puta na poetku: Zašto jeova ve er druga ija od drugih ve eriju?, a onda otac obitelji protuma i smisao pashalnog blagovanja. Itek onda slijedi sama pashalna gozba.



41

me. Molitve zajednice vjernika na koncu bivaju sabrane i upu ene Bogu prekosve enika. Ova struktura crkvenog bogoštovlja doista izražava život Crkve.26

Vidimo da Jungmann govori o strukturi bogoslužja rijei u misi: U prvom i-tanju Bog progovara, a puk odgovara pjevajui pripjevni psalam. U drugomitanju Bog opet progovara, a puk odgovara pjevajui Aleluja. Nakon evane-lja i homilije puk u molitvi vjernika odgovara molitvenim zazivima koje ondasveenik "sabire" i zakljuuje.

Zbog svega toga itanje Božje rijei oduvijek je bio osnovni i konstitutivni diokršanske liturgije. Tako je ve Isus uenicima na putu u Emaus tumaio Pis-ma, a to su revno inili i apostoli u svojim poukama i u sklopu lomljenja kru-ha. Tijekom povijesti u kršanskoj liturgiji nisu se dovoljno naglašavala itanjaBožje rijei. Zato je 2. Vatikanski sabor odredio, a liturgijska reforma provelada se u svakom bogoslužju mora biti itanje Božje rijei.27 Danas se u sveuku-pnom bogoslužju rijekom odreenoga vremena vjernicima proita oko 90%Svetoga pisma!

Naglasimo i to da je osnovna svrha Svetoga pisma i u Židova i u krš ana up-ravo ta da bude naviješteno u zajednici vjernika. Tu je i praktian razlog. Tko

je u starini privatno mogao posjedovati Sveto pismo rukom pisano? Buduida je ono bilo skupo, kao i sve knjige, uvalo se u sinagogi, odnosno u crkvi,gdje se onda iz njega italo svima. Prema tome privatno itanje Biblije spada uprivatnu pobožnost i duhovnost, ali mu to nije prvotna svrha.

U židovskoj i kršanskoj tradiciji prisutna je lectio continua, susljedno itanje,itanje u nastavcima Svetoga pisma. Tako se u sinagogi kroz 3 godine proitaitava Tora, tj. Petoknjižje. U sadašnjem ustroju itanja u Katolikoj crkvi utrogodišnjem krugu ("ABC") proitaju se – uglavnom susljedno – sva evane-lja. U svakodnevnim itanjima itaju se u nastavcima biblijski tekstovi, Službiasova se kroz etiri tjedna proita svih 150 psalama i još k tome mnogi hvalo-spjevi. Slian obiaj postoji i u istonim Crkvama.

Nadalje, kako je ve bio obiaj u Židova, tako je i u kršanskoj liturgiji oduvijek bilo prisutno tumaenje svetoga teksta, tj. homilija. U Židova i u kršanaprisutan je i obiaj da se u bogoslužju itaju homilije nekih velikih ljudi. Takonpr. u Službi itanja (u asoslovu) redovito se ita jedno itanje iz zbirke crk-venih otaca (Augustin, Ambrozije, Bazilije…), ali i itanja nekih novijih crkve-nih pisaca (npr. homilija Pavla VI. ita se za blagdan sv. Nikole Tavelia).

Zakljuimo još da Božja rije daje bogoslužju istinitost i utemeljenje. Ako sa-mo lomimo kruh, a ne ujemo Božju rije koja to tumai, po sebi ne znamozašto to inimo. Doista bogoslužja nekih Crkava (pa djelomino i naše bogos-

26

JUNGMANN, Liturgische Feier, Regensburg, 1939.27 Npr. do reforme itanja su bila samo na misi, a kod sprovoda, krštenja, vjenanja, bolesni-kog pomazanja, itanja Božje rijei nije bilo.



42

lužje tijekom srednjega vijeka) u kojima je zanemarena Božja rije, lako padajuu alegorizam i ritualizam koji granie s praznovjerjem.

b) Pjevanje u bogoslužju

Psalmi su se oduvijek pjevali, kako to svjedoi i sama Knjiga psalama. Tako je bilo i u kršana. Tertulijan veli: Prout Scripturae leguntur, aut psalmi canuntur,aut allocutiones proferuntur, aut petitiones delegantur.28 Nažalost, u ono vrijemenisu postojali notni zapisi, pa ne znamo ništa kakva je to glazba bila. Možemosamo naglasiti slijedee. U liturgiji se prvenstveno trebaju pjevati biblijskitekstovi. Prema tome, uglazbljeni psalmi, s antifonama ili bez njih, trebajuimati apsolutno prvenstvo. Opet ostaje pitanje vrste glazbe. Osnovno je pravi-lo da se psalmi trebaju pjevati tako da svi mogu sudjelovati. Jednaku vrijed-nost imaju i ostali biblijski hvalospjevi. Treba takoer veoma cijeniti biblijskeprepjeve. Evo samo jednog lijepog primjera, kako je Mitar Dragutinac prepje-vao Ps 130:

Ps 130

Iz dubine, Jahve, vapijem tebi:Gospodine, uj glas moj!Neka pazi uho tvojena glas moga vapaja!

Dragutinac:

K tebi vapim iz dubine,smiluj mi se, Gospodine.Neka pazi uho tvojeglas ponizne molbe moje!

U ranoj povijesti Crkve, kao i kasnije u srednjem vijeku, bili su popularnihimni, nebiblijske liturgijske pjesme. Poteškoa je bila u tome što su mnogi odtih himana bili zaraženi gnostikom, arijanskom i inom herezom. Zato je stro-ga rimska liturgija bila vrlo sumnjiava prema svim novosastavljenim himni-ma. S druge strane, neki su himni rano zauzeli asno mjesto kao npr. SlavaBogu na visini; Tebe, Boga, hvalimo. Kasnije su nastali i himni BDM Zdravo, Kra-ljice; Pod obranu se tvoju utje emo (na latinskom). Stvari su pomalo izmaklekontroli kad su se pojavili himni i pjesme na narodnim jezicima. Razmjernodobar primjer bila je Njemaka, gdje su veina pjesama na narodnom jeziku

bili prepjevi psalama i biblijskih himana.

U našem su narodu omiljene Božine pjesme. Iako one esto ne zadovoljavajugore navedene uvjete, one imaju "dušu", one su dio naše tradicije, one se svo-

jim emotivnim nabojem izvrsno uklapaju u božino ozra je. Zato, ako se, pro-tivno liturgijskim pravilima, umjesto Slava Bogu na visini pjeva Svim na zemlji,ne bi trebalo biti štur pa to zabraniti. No, s druge strane krivo je i nepotrebnotu istu pjesmu pjevati u nekom drugom dijelu liturgijske godine.

Izuzetno je teško suditi i prosuivati današnju liturgijsku glazbu. Evo samonekoliko naela i nekoliko toaka na razmišljanje:

28 De anima, 9, 4, CCL 2, p. 792.



43

• Biblijski tekstovi trebaju imati prednost u pjevanju.• Biblijski prepjevi takoer imaju visoku kvalitetu.• U liturgijskom pjevanju osnovno je pravilo da bi cijela zajednica trebala

sudjelovati. Tomu bi trebalo prilagoditi i melodiju i nain pjevanja.•

Tzv. schola cantorum trebala bi zapravo animirati ostale sudionike da sudje-luju u pjevanju.

• Polifona glazba u liturgiji treba biti izuzetak, upravo zbog naglašene potrebe da svi sudjeluju.

• Kada je u pitanju vrsta glazbe, nee biti lako nai ravnotežu. S jedne strane,glazba treba biti suvremena, ali ne vulgarna. Treba biti moderna, ali prila-goena svima. S druge strane, glazba koja bi bila previše arhaina, ne biodgovarala današnjem vremenu. No, glazbenici e s pravom primijetiti, da

je potrebno puk i odgajati i sluh razvijati. Glazbenim se "podilaženjem" bo-

goslužje samo nagr

uje.• Valja priznati da poteškou nedovoljnog sudjelovanja vjernika u pjevanjutreba povezati s injenicom da vjernici (pogotovo u gradovima) i inae ne-dovoljno sudjeluju na slavlju, tj. dou na misu kao na kazališnu predstavugdje e se ak diviti zboru i propovjedniku, a da sami pri tome jedva da us-ta otvore…

c) Obred i liturgija – sveti znakovi

Na prvi pogled može izgledati da je bogoslužje zbirka obrednih propisa. Me-

utim, obred nije isto što i bogoslužje.

uvamo se dviju krajnosti. Prema prvojkršansko bi bogoslužje trebalo biti isto "duhovno" bez ikakvih izvanjskihobreda, a prema drugom bi sva snaga bila upravo u odreenim fiksnim obre-dima. Kršanska je liturgija zapravo slavljenje i ostvarivanje otajstva našegaspasenja po djelatnim znakovima. U našoj su kulturi znakovi važni. Ne zabora-vimo da su se ljudi izražavali znakovima prije nego li su nauili itati i pisati.Zahvaljujui rijei obred postaje znak, a ne neka arolija. Rješenje je upravo utome da se u kršanskoj liturgiji obred povezuje s rije ju. Konano, Rije je Ti-

jelom postala i ta se znakovitost oituje prvenstveno u Kristovoj ovjenosti.Krist je prvi znak, prvi sakramenta.

U današnjoj kulturi neki (pa i sakramentalni) znakovi sve se manje razumiju, jer osjeamo otklon od dosadašnje kulture. Npr. znai li doista današnjimmladima poklecanje u Crkvi ono što je znailo ovjeku srednjega vijeka? Štoznai škapular ili medaljica prosjenom mladom ovjeku danas? Konano, isama je Crkva maknula neke znakove iz svoje liturgije (npr. davanje soli prijekrštenja). U današnje vrijeme individualizam, sekularizam, intelektualizam imaterijalizam ine nas manje sposobnim razumijevati neke znakove.

Budui da su ovjeku potrebni znakovi i simboli, susreemo neke pojave koje

nastoje ispuniti prazninu nastalu nestankom tradicionalnih religioznih simbo-la. Nisu li to npr. navijaki šalovi, odreeni modni trendovi, te razliiti status-



44

ni simboli od odjee, obue pa do odreene robe široke potrošnje koje "moraju" biti odreene marke, pa do naina ponašanja i odijevanja koji je u trendu?Uz vjenanje javljaju se mnogi "holivudski" simboli: obvezatna bijela vjenani-ca, pa makar nevjesta bila u visokom stupnju trudnoe ili makar se radilo ovjenanju udovaca, zatim neizostavno bacanje riže, bacanje buketa, djeicakoja na ružiastom jastuiu nose prstenje… A što rei kada su u pitanju razli-ita praznovjerja, vraanje i gatanje? To znaju biti ružni, a katkada i opasnisurogati i nadomjesci kršanskih znakova i kršanske liturgije. Nažalost, kad

je magija u pitanju, oduvijek je bilo tako: tamo gdje su liturgija i bogoslužjezakazali, javljaju se razliita zastranjenja.

Bog govori ljudima po znakovima. Tonije reeno, Bog i može govoriti ljudimasamo po znakovima. Po naravi stvari nemogue je da ovjek i Bog izravno ko-municiranju.

Stvaranje kao znak. Prvi veliki znak Božje naklonosti prema svijetu i ovjekusamo je stvaranje. Bog je stvorio svijet i ovjeka jer je to htio i jer je ovjekaljubio. itav svijet znak je Božje ljubavi: Kako su brojna djela tvoja, Gospodine!Sve si mudro u inio; puna je zemlja stvorenja tvojih. (Ps 104,24)

Doga aji kao znak. Tu možemo spomenuti spašavanje Noe i njegovih sinova(Bog nikad više nee dopustiti takvo zlo. Zato stavlja dugu u oblake). Tu je ipoziv Abrahamov (Bog zove ovjeka po imenu i ima za njega zasebno posla-nje. Abraham je arhetip ovjek vjernika!) Tu je veliki dogaaj izlazak iz Egipta(Bog vodi povijest ovjeka, sam ovjek ne bi mogao ništa uiniti: "Vi ste, zap-ravo, najmanji!"); ulazak u obeanu zemlju (Bog pobjeuje mone narode);progonstvo (zlo koje je zadesilo narod posljedica je grijeha i preuzetnog ufanjau same sebe). Konano, tu je i najvei dogaaj: utjelovljenje ("Bog je tako ljubiosvijet da je dao svoga Jedinoroenca, da nijedan koji vjeruje u njega ne propa-dne, nego da ima život vjeni"). I, na koncu, središnji dio povijesti spasenjasvakako je Kristova smrt i uskrsnue, vazmeno otajstvo po kojem smo spaše-ni.

Obredni znak. Kao najznaajnije obredne znakove navedimo samo židovskupashalnu veeru i u Novom zavjetu posljednju veeru, odnosno Gospodnjuveeru – euharistiju.

Usporedbe/prispodobe nalazimo i u Starom i u Novom zavjetu. Tako prorocipripovijedaju prispodobe da bi narodu objasnili Božji naum. Tako Natan priaDavidu priu o ovjeku bogatašu koji je ukrao siromahu njegovu jedinu ovi-cu, a odnosilo se to zapravo na Bat Šebu ženu Urije Hetita koju je David oteoza sebe. Isus pripovijeda mnogo prispodoba od kojih se najljepšom smatraona o izgubljenom sinu ili o milosrdnom ocu ili kako je ve nazivamo.

Govor kao znak. U svom odnosu prema ovjeku Bog djeluje po znakovima. Evoletimino nekoliko primjera i Starog i Novog zavjeta: Abraham sklapa savez s



45

Bogom na nain kako su se inae sklapali savezi (životinje rasjeene na pole);Mojsije pred goruim grmom, klanje pashalnog janjeta i mazanje krvlju dovra-tnika i nadvratnika hebrejskih domova, žrtva i škropljenje krvlju prigodomsklapanja sinajskog saveza, šator sastanka, ploe i koveg saveza, židovski

blagdani… Isus se uz svoju rije služi i znakovima: pruža ruku nad morem da bi se smirilo, polaže ruke na bolesnike, pljuje i pravi blato da bi izlijeio slijep-ca, jaše na magarcu, uzima za ruku mrtvu djevojicu da bi je oživio, pri um-nažanju kruha uzdiže oi prema nebu i izrie blagoslov.

Kada su znakovi u pitanju, istiemo sakramentalne znakove jer oni na poseban nain i ine, proizvode ono što oznaavaju. Tako npr. uranjanje i pranjeprigodom krštenja oznaava pranje od grijeha i uskrsnue na novi život. Potome sakramentalnom znaku onda ovjek stvarno i bude osloboen od grijehai stvarno postaje u punom smislu Božje dijete i lan Crkve.29 Tako, kada se uCrkvi slavi krštenje ili euharistija, aktualizira se, izvršuje, posadašnjuje, aplici-ra ono djelo spasenja koje je Isus uinio jednom zauvijek svojom smru i us-krsnuem. I to je najviše što se može rei za jedan simbol. Ovdje je djelovanjesimbola uinkovito. Sakramentalni su znakovi, dakle, uinkoviti. Pri tome teznakove ne smijemo gledati restriktivno. Kao što su npr. uinkovito polijeva-nje vodom i rijei krštenja, jednako je tako uinkovit i svaki drugi krsni znak:oblaenje bijele haljine, dobivanje zapaljene svijee…

U prvoj je Crkvi bilo mnoštvo simbola, gesta, pogotovo liturgijskih znakova.Nasuprot toga, ista rimska liturgija bila je razmjerno jasna, jednostavna, odr-

ješita, kao što je i rimsko pravo. Iskonska rimska liturgija npr. nije poznavalaophod na Cvjetnicu, vazmenu svijeu, vazmeni oganj, stavljanje ruku u rukekod reenja, sveani blagoslov crkve… Sve je to došlo bilo s istoka bilo izdrugih zapadnih, nerimskih obreda. U srednjem se vijeku ubacuje sve višeznakova. Konano, puk nije mogao slijediti liturgiju jer je bila na latinskom i

jer je bila rezervirana samo za klerike, dok je puk mogao tek promatrati i slu-šati. Zato se javljaju i alegorijska tumaenja, nastaju razliite procesije, skaza-nja, paraliturgijski obiaji, pobožnosti, a ponešto od toga je bilo graniilo i spraznovjerjem. Npr. tko bi na misi pogledao posveenu hostiju, toga dana ne

bi stario, itd.

Meutim, u bogoslužju Crkve simboli, simboliki govor na svaki nain bitni jesadržaj bogoslužja koje po definiciji na vidljiv nain komunicira, ostvaruje iaplicira duhovne i vjene vrijednosti. To je prisutno openito u liturgiji (npr.pepeljenje, škropljenje, blagoslivljanje, slavljenje odreenih dana i vremena), aponajpae u sakramentalnim slavljima. Kao što smo najavili, kao paradigmuuzet emo katekumensku i krsnu liturgiju odraslih i krštenje djece.

U tome smislu nauava i 2. Vatikanski sabor:

29 Slino kao što potpis stavljen na kupoprodajni ugovor ima uinak da kupac postaje vlasnik.



46

SC 21: Tekst i obred imaju se tako srediti, da jasnije izraze one svetinje koje suu njima ozna ene, pa da ih krš anski narod, koliko je mogu e, može lako ra-zumjeti.SC 34: Neka se obredi odlikuju plemenitom jednostavnoš u, neka budu kratki i

jasni, neka izbjegavaju suvišna ponavljanja i neka budu prilago eni shva anjuvjernika tako da im op enito ne treba mnogo razjašnjenja.SC 62: Budu i da se tijekom vremena u obrede sakramenata i blagoslovinauvuklo ponešto što u naše doba manje jasno pokazuju njihovu narav i svrhu,

potrebno je štošta prilagoditi potrebama našeg vremena.

Zato velimo da kršanska liturgija nije neka derivacija bogoštovlja openito.Bogoštovlje u openitom smislu je izražavanje štovanja i divljenja prema vi-šim biima; ono je prvenstveno djelo ovjeka koji štuje božanstvo. A kršanska

je liturgija naprotiv prisutnost Božjeg djelovanja u obliku nekog obreda, od-nosno znakova i to Božjeg djelovanja koje proizlazi iz Kristovog vazmenog

otajstva. Naglasimo:

Krš anska liturgija nije zbir obreda koji, izražavaju i nutarnji ovjekov stav,želi ponuditi Bogu štovanje, Krš anska je liturgija naprotiv zbir znakova kojiimaju snagu ucijepiti pojedine ljude u Kristovo otajstvo i tako od njih ini prveklanjaoce Ocu. Odnosno, liturgija nije sredstvo po kojem ljudi dosežu Boga,nego milosni Božji na in po kojem se Bog - u Kristu - približava ovjeku i spa-šava ga. Liturgija je izražaj Božje ljubavi prema ovjeku.

Iz svega toga proizlazi da Crkva treba neprestano osuvremenjivati i mijenjati

znakove u svojoj liturgiji da bi u isto vrijeme spasenje i poruka spasenja i mi-losno djelovanje bogoslužja ostali nepromijenjeni i jednako uinkoviti krozasva stoljea. Na "nižoj" razini, u svakoj mjesnoj Crkvi, u svakome bogoslužjuvalja prilagoditi znakove i izriaj zajednici koja slavi (ne dirajui u liturgijskeodredbe i propise). Tako e euharistijsko slavlje u starakom domu biti ipakdrugaije od euharistije koju slavimo sa skupinom mladih, a da se u isto vri-

jeme ipak radi o istoj euharistiji i istom euharistijskom slavlju. Tu se oitujemudrost i razboritost onih koji pripravljaju i onih koji predvode pojedino bo-goslužje.



47

ETVRTI DIO:

LITURGIJA, BOGOŠTOVLJE CRKVE

U samim poecima liturgijskog pokreta se naglašavalo da je liturgija bogoštov-lje/kult Crkve. Uskoro se poelo shvaati da ono „Crkva“ zapravo znai hije-rarhija. Pio XII. u enciklici Mediator Dei, istina, tvrdi kako je liturgija kult cije-log mistinog Tijela Kristova, Glave i udova, ali isti dokument, kada se dotiepraktinih pitanja, tvrdi da vršenje liturgije pripada prvenstveno sveenicima,„jer djeluju u ime Crkve“. Ono što se dobilo na teoretskom polju, gubi se napraktinom polju. Za Mediator Dei vjernici su tek oni u ime kojih se slavi euharis-tija! Zato ovaj dokument nikad ne govori izriito o op em sve eništvu vjernika,niti citira 1 Pt 2,9: Vi ste rod izabrani, kraljevstvo sve enika.., a to je liturgijski po-kret obilno navodio. Enciklika tako nauava da najsavršenije sudjelovanjevjernika u misi „ima svrhu hraniti pobožnost vjernika i njihovo sjedinjenje s Kris-tom, poti u i osje aje i nutarnju spremnost za prihva anje velikog sve enika Novogazavjeta.“ Dakle, svrha je psihološko-subjektivna i u isto vrijeme izvanjska. En-ciklika e na koncu ustvrditi da sudjelovanje vjernika „nije ni na koji na in pot-rebna da bi misi dala javni i zajedni arski zna aj“, tj. da bi bila liturgija.

Dakle, liturgija postoji iskljuivo kao djelo sveenika, koji, zaogrnut vidljivim iizvanjskim (hijerarhijskim) sveeništvom, jest zakonito delegiran. Tako npr.ima veu vrijednost sveana misa (s akonom, subakonom i ostalim službe-nicima) od „recitirane mise“ u kojoj sudjeluju vjernici, jer ona prva ima svea-niji obred i ceremonije. Liturgiju slave sveenici, Kristovi namjesnici, a vjernicisu tek udovi Krista sveenika.

I. CRKVA, SVEENIKA ZAJEDNICA

1. Liturgija pripada svim lanovima Crkve

SC 26 razrješava svu tu maglu i dvoznanost i tumai kako liturgija nije privi-legija nekih lanova Crkve, nego da pripada svim krštenicima:

Liturgijski ini nisu privatni ini: oni su slavlje Crkve koja je „otajstvo jedin-stva“ - sveti puk pod biskupima okupljen i ure en. Stoga ti ini pripadaju i-tavome Tijelu Crkve te ga o ituju i na nj se odnose: ali pojedine njegove udovedosežu na razli it na in, prema raznolikosti staleža, službi i djelatnog u eš a.



48

Dakle, liturgija pripada itavome Tijelu Crkve, a ne samo hijerarhiji, a u njojljudi sudjeluju ve prema stupnju službe u Crkvi. Prirodno mjesto liturgije jeCrkva, koja je rasporeena u razliitosti redova. Svatko na svoj nain doprino-si da liturgija bude liturgija cijelog Tijela Kristova - Crkve.

Još jedna važna pojedinost: Krist je u svome Tijelu dao savršeno bogoštovljesvome Ocu, vršei Oevu volju sve do smrti i proslave. Crkva, zajednica krš-tenika, jest Tijelo Kristovo. Dosljedno tome, Crkva je Crkva prvenstveno uko-liko je bogoštovna zajednica. Dakle, liturgija od Crkve ini Crkvu u pravomsmislu rijei, kako to tumai LG 3:

Kad god se na oltaru obavlja žrtva križa, kojom „je bio žrtvovan Krist, naševazmeno janje“ (1 Kor 5,7), vrši se djelo otkupljenja. Ujedno se sakramentomeuharistijskog kruha predo uje i izvršuje jedinstvo vjernika, koji tvore jedno ti-

jelo u Kristu (usp. 1 Kor 10,17).

Za razliku od Beauduin-a i Mediator Dei gdje je liturgija djelo Crkve koja jeodreuje i u ije se ime slavi, ovdje, na 2. Vatikanskom saboru se dogaa bitanpomak u razumijevanju: upravo po liturgiji je Crkva Crkva, tj. liturgija je kon-stutitivni, vezivni dio Crkve. Dakle, Crkva je Tijelo Kristovo i kao takva ona jeprvenstveno kultna zajednica. U NZ pojam Tijelo Kristovo oznauje trostrukustvarnost: 1. Kristovo ljudsko tijelo, 2. Tijelo Kristovo - Crkvu, 3. Kristovo sak-ramentalno Tijelo u euharistiji.

2. Od Tijela Kristova do Tijela Krista-Crkve

Prva je Crkva shvatila da je Krist novi duhovni hram. Ve smo bili spomenuliIv 2,22: Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi u enici da je to htio re i, te

povjerovaše pismu i besjedi koju Isus re e. To su uenici shvatili odmah po Isuso-vu uskrsnuu, što znai da je zahvaljujui Kristovoj proslavi - uskrsnuu nje-gova žrtva nazona i u njegovu Tijelu/Crkvi. Tako Kristovo tijelo nije višesamo njegovo zemaljsko tijelo, nego njegova Crkva koja je to postala po nje-govu uskrsnuu. Kad je Krist uskrsnuo, to je bilo i uskrsnue njegova tijela-hrama. On je onaj kamen kojeg su graditelji odbacili, ali koji je postao zaglavnikamen što stoji u temeljima novoga hrama i novog bogoštovlja (onog duhov-nog!). Kršani, životno povezani s Kristom, ugrauju sebe u taj duhovni hram(1 Pt 2,5), oni sami postaju hram Božji u Duhu (Ef 2,21-22). Pavao dalje tumai:Tijelo je vaše hram Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te niste svoji (1Kor 6,19b).

Dakle, budui da kršani ine Tijelo Kristovo, oni u sebi nužno prinose (tj.trebaju prinositi) duhovne žrtve. Tako Crkva nastaje kao Tijelo Kristovo, da bipostala Božji duhovni hram. Budui da je sagraena i utemeljena na Kristu, iCrkva e poslije uskrsnua Kristova postati hram kojeg nisu na inile ljudske ruke,



49

dakle ono isto što je bio Krist. Stoga su i kršani pozvani prikazivati duhovnežrtve:

1 Pt 2,4: Pristupite njemu, kamenu živomu što ga, istina, ljudi odbaciše, ali jeu o ima Gospodnjim izabran, dragocjen, pa se kao živo kamenje ugra ujte uduhovni Dom za sveto sve enstvo, da prinosite žrtve duhovne, ugodne Bogu

po Isusu Kristu.

Augustin tumai da Crkva izražava svoje bogoštovlje injenicom da je TijeloKristovo, jer žrtva se krš ana u tome sastoji da su svi jedno tijelo s Kristom , odnos-no da se po svetosti života ostvaruju kao konkretan nastavak Kristova životau njegovu ljudskom tijelu (a znamo da je on u svemu vršio volju svoga Oca).

3. Sveti zbor, kultna zajednica

Od samih je poetaka osnovna oznaka kršanske zajednice bila u tome da suse kršani redovito sastajali na molitvu i lomljenje kruha. I Pavao i kasniji crk-veni pisci veoma naglašavaju važnost zajedništva meu kršanima. oni suzapravo jedno Tijelo ija je Glava Krist. Uporno se naglašava da je za kršani-na bitno dolaziti na zajednike sastanke.30

a) Crkva u Starom zavjetu.

Hebrejska rije qahal redovito je u LXX prevedena rije ju εκκλησια / ekklesìa,što znai zajednica-zbor koju Bog saziva na molitvu, zahvalu, žrtvu. Može se reida su Izraelci nakon izlaska iz Egipta zapravo bili skupina bjegunaca. Pod

brdom Sinajom ih je Bog sazvao i oni su tek tada postali sveti zbor. Ta se pove-zanost s Bogom i njihova meusobna povezanost oitovala u šatoru sastanka.Oni su bili sveti puk, kraljevstvo sve enika, narod svet, odre en i odlu en za Gospo-dina. Po ulasku o obeanu zemlju njihovo se zajedništvo oitovalo oko jeruza-lemskog hrama. Gospodin je bio njihov kralj i njihov pastir, odnosno kao Za-runik, (usp. Izl 12,16; Lev 23,2ss; Br 28,25). Qahal/ekklesia je dakle narod sab-ran da bi slavio bogoslužje. Ona je Božji narod, kraljevstvo sveenika. Dakle,zajednica Božjeg naroda je zajednica upravo po liturgiji.

b) Crkva u Novom zavjetu.

Pojam Božjeg naroda ne svodi se više ne samo na Izrael, nego na sve narode:Vi, neko Ne-narod, a sada Narod Božji; vi Ne-mili, a sada Mili (1 Pt 2,10). Crkva jeCrkva Kristova (i na toj stijeni sagradit u Crkvu svoju, Mt 16,18), ali je u istovrijeme sagraena od „živog kamenja“ - vjernika (1 Pt 2,5). I u NZ Crkva je na

30 Prisjetimo se samo kako Tertulijan raspravlja zašto ne bi bilo dobro da se kršanka uda za

poganina. Ne zato, kako bismo to mi pomislili, što bi došla u pitanje njezina vjera, nego Tertu-lijan ne preporua takve ženidbe zato što postoji opasnost da muž poganin ne bi dopustioženi kršanki da sudjeluje u vazmenom bdjenju!



50

osobit nain kultna zajednica: „Jer mi smo hram Boga živoga, kao što re e Bog:Prebivat u u njima i hoditi me u njima; i bit u Bog njihov, a oni narod moj (2 Kor6,16b). Zapazimo kako u Starom zavjetu (Lev 26,11) Bog govori Izraelu: Me uvama u postaviti svoje Prebivalište, dakle, Božja je prisutnost lokalizirana. Me-utim, ovdje se ide korak dalje: mi smo hram Boga živoga. Zato Ivan veli: I Rije

je tijelom postala, i prebivala me u nama. Dakle, boravište je Kristovo njegov na-rod a ne više neki hram.

c) Zbor vjernika koji slavi liturgiju - slika Crkve.

Upravo u liturgijskom slavlju Crkva je Crkva, kršani postaju narod Božji,sveti zbor, zajednica vjernika koja ini Tijelo Kristovo. Evo kako LG 26 sažimaovaj nauk:

Ova se Kristova Crkva uistinu nalazi u svim zakonitim mjesnim zajednicamavjernika, koje se, ukoliko su u vezi sa svojim pastirima i same u Novom zavjetunazivaju crkvama. Jer one su u svojem mjestu nov Narod od Boga pozvan, uDuhu Svetom i u mnogoj punini (usp. 1 Sol 1,5). U njima se propovijedanjemKristova Evan elja skupljaju vjernici i slavi se misterij Gospodinove Ve ere,„da se po Gospodinovu tijelu i krvi tijesno sjedine sva bra a zajednice“.31 Usvakoj zajednici koja sudjeluje oko oltara pod svetom službom biskupa, pokazu-

je se simbol one ljubavi i „jedinstva Misti nog Tijela, bez kojega ne može bitispasenja“.32 U tim zajednicama, iako su esto malene i siromašne, ili su raspr-šene, prisutan je Krist, po ijoj se mo i združuje jedna, sveta, katoli ka i apos-tolska Crkva.

d) Ecclesia facit eucharistiam - eucharistia facit Ecclesiam.

Sve ono što je reeno o ulozi liturgije u stvaranju tijela Crkve, na najizvrsnijinain vrijedi za euharistiju, jer se životna veza izmeu Krista i njegova Tijela-Crkve ostvaruje se prvenstveno u euharistiji po kojoj vjernici postaju dionici-ma njegova Tijela i Krvi, njegova vazmenog otajstva. Augustin veli da euharis-tija ini Crkvu: Ecclesia facit eucharistiam, eucharistia facit ecclesiam, što se možeovako rei: Crkva postaje Tijelo Kristovo (zajednica Kristovih vjernika s njimeživotno povezana), stvarajui Tijelo Kristovo (slavei euharistiju). Euharistija

je životvorna veza s Kristovim spasenjem, s njegovim duhovnim bogoslužjem.

Crkva je tijelo Kristovo ukoliko se povezuje sa žrtvom/prinosom Krista Spasi-telja. Euharistijsko slavlje Crkve ima dvostruko znaenje: u njoj Crkva prika-zuje svoje duhovno bogoslužje („Crkva prikazuje samu sebe), a s druge straneu tome sakramentalnom slavlju Crkva prikazuje pravo Tijelo Kristovo. Oig-ledno da cijelo ovo razmišljanje u svojim temeljima ovisi o 1 Kor 10,16-17:

31 Oratio mozarabica: PL 96,759B.32 Sv. TOMA, Summa theologica, III, q. 73, a. 3.



51

aša blagoslovna koju blagoslivljamo, nije li zajedništvo krvi Kristove? Kruhkoji lomimo, nije li zajedništvo tijela Kristova? Budu i da je jedan kruh, jednosmo tijelo mi mnogi; ta svi smo dionici jednoga kruha.

Profesor Marsili sažima cijeli ovaj odlomak:

Ovdje zapravo vidimo ne ve ustanovljenu Crkvu koja se ujedinjuje sa sakra-mentom tijela Kristova (sa sakramentom gotovim i zaokruženim). Ovdje se jošmnogo više vidimo Crkvu koja od sebe ini „tijelo Kristovo“ ine i tijelo Kris-tovo (euharistiju); kao što u isto vrijeme vidimo Krista koji sam sebe prinosi,

prinose i svoju Crkvu... Crkva je kultna liturgijska zajednica u sakramental-nom jedinstvu s „tijelom“ Kristovim.33

Tumaei 1 Kor 10,16-17 Cerfaux objašnjava vezu Krista i Crkve:

Po Kristovu se tijelu ostvarilo otkupljenje, smrt i uskrsnu e; tijelo Kristovo jeambijent u kojem se ostvaruje naše posve enje a mi se povezujemo s njim pre-ko krštenja i euharistije... S druge je strane i Crkva... i ona na svoj na in mjes-to gdje se po krštenju krš ani ra aju i gdje zajednica ima udjela u tijelu Kris-tovu, mjesto gdje Kristov život obuzima ljude... Krš ani stoje u odnosu prema

posve enom ljudskom tijelu, koje je za njih izvor stvarnog, nadtjelesnog jedin-stva: oni primaju tijelo Kristovo sakramentalno, u euharistiji, do koje dolaze

preko krštenja. Jedinstvo vjernika koje se u Crkvi ostvaruje upravo po uzima-nju udjela u tijelu Kristovu... „Helenisti ka“ usporedba tijela i udova, u našem

je krš anskom kontekstu stvarnost: mi doista nismo sami kao jedno tijelo, nego

smo naprotiv udovi, a Krist je princip jedinstva i života u nama samima... Pokrštenju smo ucijepljeni u tijelo Kristovo, a euharistija nas izjedna ava s timistim tijelom Kristovim... na na in da Crkva za sve vjernike doista postaje nji-hovo tijelo. Krš ani su tijelo, ne samo re eno radi usporedbe. oni su tijelo Kris-tovo po sakramentalnoj i misti noj stvarnosti.34

4. Mjesno bogoštovlje stvara mjesnu Crkvu

Pavlovski se pojam Crkve kao Tijela Kristova u prvom redu odnosi na Crkvu

ukoliko je ona kultna, bogoštovna zajednica. U liturgiji se ostvaruje sakramen-talna veza izmeu Krista i Crkve. Euharistija, kao najodlinije mjesto gdje sestvara Crkva, nužno je mjesna, ona se dogaa u nekoj sasvim odreenoj zajed-nici. Tako bismo mjesnu Crkvu mogli definirati ovako: Crkva je zajednica sab-rana u bogoslužju. Crkva je u isto vrijeme i vremenski obilježena: kada u odre-enom trenutku slavi euharistiju. Naglašavamo da euharistija stvara lokalnu,mjesnu Crkvu. Tako Karl Rahner nauava:

33

Isto, 119-120.34 L. CERFAUX, Il cristiano nella teologia paolina, Roma 1969.,153ss, prema S. MARSILI, Nav. dj., 120.



52

Bitna oznaka euharistijskog slavlja... jest ta da je mjesno, jer se i ne može slavi-ti doli u jednoj posve odre enoj zajednici. To onda zna i da se Crkva... po sa-moj svojoj prirodi nužno ostvaruje na jednom odre enom mjestu (= u jednojodre enoj zajednici). Budu i da je euharistija mjesno slavlje, o ito je da se neostvaruje samo u Crkvi kao takvoj, nego da sama Crkva i postaje vidljivim tije-

lom, u svoj snazi ovog izri aja, samo u mjesnom slavlju svete žrtve... To no jedakle da je tamo euharistija gdje je Crkva, ali je to no tako er... da je CrkvaCrkva tamo gdje je euharistija.35

Ne radi se ovdje tek o oiglednoj injenici da se euharistijsko slavlje mora sla-viti na nekom odreenom mjestu, i u nekom posve odreenom trenutku, ne-go o još dubljem znaenju: tamo gdje nastaje Kristovo Tijelo (u sakramentueuharistije), tamo se stvara i Kristovo Tijelo - Crkva. Tako Rahner dalje tuma-i:

Euharistijsko je slavlje bez sumnje središnje doga anje Crkve. I danas je potre-bno neprestano naglašavati da se misa... ne treba shva ati samo kao sakrame-nat stvarne Kristove nazo nosti, a sve u službi što intimnijeg sjedinjenja u

pri esti u individualnom smislu... Možemo i trebamo re i: sudjelovanje u Tije-lu Kristovu preko pri esti udjeljuje nam Kristovu milost, ukoliko se to odnosina zajedni ko blagovanje jednoga kruha (1 Kor 10,14-18). To je djelatan znaksudjelovanja... i ucjepljivanja u ono Kristovo Tijelo u kojem se jedino i možeimati udjela na Duhu Svetom, to jest u Crkvi.36

Dakle, Crkva je zajednica koja se u odreenom trenutku i na odreenom mjes-

tu sabire da slavi bogoslužje.

Naglasimo još da je liturgijsko zborovanje Božjeg naroda nužno slavlje. Miredovito govorimo o euharistijskom slavlju. Svako je bogoslužje slavlje, kakose redovito kaže liturgijsko slavlje. To nije sluajno. Sv. Jeronim veli da je samainjenica da se vjernici nalaze zajedno izvor najveeg veselja. Sv. Ivan Zlatous-ti tumaei završetak pedesetnice (vazmenog vremena) govori:

Iako je pedesetnica prošla, slavlje uop e nije prošlo: svako zborovanje je slavlje. ime se to može potvrditi? Samim Kristovim rije ima: Gdje su, veli, dvojica ili

trojica sabrani u moje ime, ja sam me u njima. Kad je Krist nazo an me uvjernicima sabranim u njegovo ime, što e vam ve i dokaz da se radi o slavlju?

35 K. RAHNER, Chiesa e sacramenti, Brescia 1966., 82ss, prema: S. MARSILI, Nav dj. 121.36 Isto, 83ss.



53

DODATAK: LITURGIJSKA ARHITEKTURA

A. POVIJESNI PREGLED

1. Poganski hramovi

U primitivnih naroda svetišta su bila na teže pristupanim mjestima, odnos-no, tek Bogu pristupnim mjestima. U ravniarskim krajevima bila su ona udubokoj šumi, odnosno u dijelu šume odreenom samo za svetište. U brdovi-tim su krajevima svetišta bila na teže dostupnim vrhuncima. U sušnim kraje-vima ona su redovito bila uz vodu. Svetištima su redovito mogli pristupatisamo sveenici (odnosno žreci, šamani, vraevi, ve prema nazivu).37

Prapovijesna gomila i tri starohrvats-ka poganska naziva (Perun, Peruni,Perunsko) nad Podstarnaom. (Sve je"prekršteno" u crkvicu sv. Jure.)

Dvostruka koncentrina gradinaistono od sv. Jure nad Podstranom.

I u Bibliji se osim hramova u užem smislu spominju uzvišice, uspravljenokamenje i sveti hrastovi. Sva su ta mjesta u izvjesnom mjestu bila i sveta istrašna, a u nekom smislu i nedodirljiva (tabu). Ve su ljudi kamenog dobadublje dijelove peina u kojima su obitavali posveivali kultu, kao što se tovidi u glasovitoj špilji Niaux [Nio]: slikarije na zidovima te špilje prikazujuživotinje, a svrha je prozbena: da im božanstvo podari dobar ulov. U Mezopo-tamiji se grade "umjetna brda", zigurati, odnosno piramide, što je vidljivo i usrednjoamerikih Indijanaca (Azteka). Egipatski su hramovi su bile graevinemasivnih zidova i stupova, pri emu je mogue da su stupovi predstavljali

37 Crteži i slike u ovom dijelu preuzeti su iz: A. BADURINA, B. ŠKUNCA, F. ŠKUNCA, Sak-ralni prostor tijekom povijesti i danas, Zagreb, 1987., str. 17-35.



54

"sveti gaj". I ovdje su svetištu (koje je uvijek bilo u nekoj polutami) smjeli supristupiti samo sveenici. I grki su hramovi graeni na uzvišicama, ili na uz-visinama unutar grada (Akropola). Bili su sastavljeni od mnoštva stupova, a uunutrašnjosti je bio postavljen kip božanstva. Hramove su "opsluživali" sve-enici, a vjernici su se izvana divili i prepuštali sveenicima posredniku ulo-gu.

Hram mrtvih u Deir el Bahri u Egiptu(2000. prije Krista) Prostrana dvorišta,a unutra "šuma" stupova

Hram Atene Parthenos u Ateni, na Akro- poli (oko 450. prije Krista) Tlocrt, uzdužni i popre ni presjek. I ovdje je vidljiva "šuma"stupova iznutra i izvana.

Evo nekoliko osnovnih znaajki poganskih hramova i njihova bogoslužja:

• Hramovi su boravišta božanstava. Kao što je Bog svet i nedodirljiv, tako sui ti hramovi. Zato su na uzvišicama, u šumama, na zabranjenim mjestima.ak i u onim najprimitivnijim vremenima, nedodirljivost svetišta osigura-



55

vali su nepristupanost mjesta i neprohodnost putova, a izvan svega snaž-no izražen osjeaj za "tabu", ono nedodirljivo i sveto. U razvijenijoj fazihramovi su pod stupovima, a oni svetiji dijelovi su u mranijem dijelu sve-tišta.

• Služba u hramu povjerena je samo izabranima – redovito su to sveenici –ali i oni imaju odreenu hijerarhiju, a i najviši meu njima ima odreenaogranienja. Vjernik ovdje dolazi tek ponekad i sve prepušta sveenikuprofesionalcu.

• Ovdje nema govora o zajednici vjernika. Dolazi pojedinac (u najboljem sluaju poglavar obitelji ili klana) da se pokloni božanstvu na svetome mjestugdje ono prebiva i da mu po sveenicima prinese žrtvu.

2. Židovski hram

Na poetku svoje povijesti Židovi su bili lutalaki narod, pa onda nisu ni mo-gli imati vrstoga hrama. Tako Abraham gradi žrtvenike na otvorenom, narazliitim mjestima: kod hrasta More (Post 12,6-7), zatim na brdu izmeu Bete-la i Aja (Post 12,8), pa onda u ravnici kod hrasta Mamre. Trebao je žrtvovatiIzaka na brdu koje se zove Morija.

Idealan prikaz svetog šatorado izgradnje hrama.Lijevo je nacrt herodovskoghrama iz Isusovog vremena.Postojali su odijeljeni trjemoviza pogane, za žene, za muš-

karce i za sveenike. Svetište jeodijeljeno i u nj imaju pristupsamo sveenici prema strogoodreenom ritualu. Dok pukvani moli, sveenici kao pos-rednici obavljaju svoju službu.Hram je boravište Božje Slave,i po sebi nije okupljalište zaje-dnice.



56

Nakon izlaska iz Egipta imali su Židovi šator sastanka, pokretni hram u skla-du sa svojim nomadskim nainom života na putu u obeanu zemlju. Kad suŽidovi ušli u obeanu zemlju, imali su više svetišta (prisjetimo se da je Jeruza-lem osvojen tek u vrijeme kralja Davida). Konano, u novoj prijestolnici, Jeru-zalemu, Davidov sin Salomon gradi hram.

3. Kršanska bazilika

Dok je u pogana i u Židova hram bio prvenstveno stan božanstva, odnosno boravište Božje slave, za kršana se javlja bitno nova koncepcija. Kršani ne-maju hrama, nemaju ni sveenika. Naime, Krist je jednom zauvijek prinio sa-ma sebe, on je jedini Veliki sveeni, jedini posrednik izmeu Boga i ljudi, on jeprinio jednu jedincatu žrtvu. O tome opširno govori Poslanica Hebrejima:

Krist se pak pojavi kao Veliki sve enik budu ih dobara pa po ve em i savršeni- jem Šatoru - nerukotvorenu, koji nije od ovoga stvorenja - i ne po krvi jaraca i junaca, nego po svojoj u e jednom zauvijek u Svetinju i na e vje no otkuplje-nje. Doista, ako ve poškropljena krv jaraca i bikova i pepeo juni in posve ujeone iš ene, daje tjelesnu isto u, koliko e više krv Krista - koji po Duhu vje -nom samoga sebe bez mane prinese Bogu - o istiti savjest našu od mrtvih dje-la, na službu Bogu živomu! Krist doista ne u e u rukotvorenu Svetinju, pro-tulik one istinske, nego u samo nebo: da se sada pojavi pred licem Božjim zanas. Ne da mnogo puta prinosi samoga sebe kao što veliki sve enik svake godi-ne ulazi u Svetinju s tu om krvlju; ina e bi bilo trebalo da trpi mnogo puta od

postanka svijeta. No sada se pojavio, jednom na svršetku vjekova, da grijeh do-kine žrtvom svojom. I kao što je ljudima jednom umrijeti, a potom na sud, takoi Krist: jednom se prinese da grijehe mnogih ponese, a drugi e se put - bez ob-zira na grijeh - ukazati onima koji ga iš ekuju sebi na spasenje. (Heb 9,11-14)

Kršani slave Kristovu muku i smrt u euharistiji, koja ponazouje i ostvarujeto otajstvo spasenja. Zato kršanima treba okupljalište, dvorana gdje se moženai zajednica kršana koji se naziva Crkva, ekklesia – sazvani zbor. Tako seuenici neposredno nakon Kristova uskrsnua okupljaju na gornjem katu (Dj1,13), kasnije po kuama, pa ak i u Salomonovu trijemu u sklopu jeruzalem-

skog hrama. Poeli su se okupljati u kuama imunijih vjernika u gornjim oda- jama:

U prvi dan tjedna, kad se sabrasmo lomiti kruh, Pavao im govoraše ikako je sutradan kanio otputovati, probesjedi sve do ponoi. U gornjojsobi gdje smo se sabrali bijaše dosta svjetiljaka. Na prozoru je sjedioneki mladi imenom Eutih. Kako je Pavao dulje govorio, utone on udubok san. Svladan snom, pade s treeg kata dolje. Digoše ga mrtva.Pavao sie, nadnese se nad djeaka, obujmi ga i ree: "Ne uznemirujtese! Duša je još u njemu!" Zatim se pope pa pošto razlomi kruh i blago-

va, dugo je još zborio, sve do zore. Tad otputova. Mladia odvedoše ži-va, neizmjerno utješeni. (Dj 20.7-12. Usp. Još 2,7-12; 18,7)



57

Takva se kua onda nazivala dom Crkve – domus Ecclesiae. Pavao npr. piše:

"Pavao, sužanj Isusa Krista, i brat Timotej: ljubljenom Filemonu, suradnikunašemu, i sestri Apiji, i Arhipu, suborcu našem, i Crkvi u tvojoj ku i. Milostvam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista!" (Fil 1,1-2)

Kršani su se u poecima okupljali i u sinagogama, jer je sinagoga bila i pred-viena za zajedniki sastanak vjernika. Uskoro su kršani poeli graditi i vlas-tite kue za svoje liturgijske sastanke. Pri tome su imali posebnu prostoriju zakatekumene (koji su smjeli biti samo na bogoslužju rijei, ali ne i na euharistij-skoj službi), kao i krstionicu, kako se to vidi na primjeru "kršanske kue" uDoura Europos na rijeci Eufratu.

Tlocrt sinagoge u Tell Humu (2./3.st.): a) prostorija s galerijom na stu-povima; b) dvorište.

"Doura Europos – "Kršanska kua":a) glavna dvorana;

b) dvorište;c) krstionica (baptisterij).

Kad su kršani dobili slobodu, poeli su graditi svoje crkve. Budui da njimanije trebao hram – kao svetište i boravišta božanstva ili Božje slave, nego oku-pljalište, zbornica, kua, dvorana za liturgijsko zborovanje, oni si se okrenulitzv. bazilikama. Rimske civilne bazilike koje su bile namijenjene sudovanju,trgovanju i drugim javnim skupovima i poslovima. Bazilike su bile u osnovikvadratne. Nasuprot ulazu imale su apsidu u kojoj je sjedio car ili sudac. Krš-anska je bazilika u osnovi vrlo slina. Oltar se stavlja u apsidu, amboni sastrane, a bazilika u svoj sastav ukljuuje zatvoreno dvorište s trijemom i zden-cem, zatim krstionicu s popratnim prostorijama, te prostorije uz apsidu kojesluže za pripravu darova, uvanje euharistije, kao i neku vrstu današnje sakri-stije.



58

Prikaz Maksencijeve civilne bazilike (312. g.): A – tlocrt; B – rekonstrukcija.

Za razliku od civilne rimske bazilike, kršanska je bazilika uzdužno postav-ljena: ogled je usmjeren prema apsidi u kojoj je smješten oltar. Uz jednobrod-ne bazilike, javljaju se i bazilike s tri ili pet laa. Valja takoer zamijetiti da u

bazilikama nema danas uobiajenih klupa ili sjedišta za vjernike. One su ucrkvu došle puno kasnije, ponajviše nakon reformacije.



59

Propileje su ulazni trijem, egzonarteks je ulaz u narteks, što znai predvorje.Kantaros je zdenac u atriju, bema je povišeno mjesto za oltar. Protesis je sje-verna od dvaju apsida, posebna prostorija u kojoj se vršila priprema žrtvenihdarova. Diakonion (pastoforija) ima slinu ulogu kao i protesis, a i jedna idruga prostorija imaju ulogu današnje sakristije.

Prikaz prvotne bazilike sv. Petra u Rimu iz IV. st. (na mjestu današnje)

O daljnjem razvoju crkava kao gra

evina (predromanski, romanski, renesan-sni, barokni neogotski, moderni stil gradnje…) neemo opširnije govoriti, jer



60

je to podru je kršanske arhitekture u užem smislu. Zadržat emo se na unu-tarnjem ureenju crkve, osobito svetišta (prezbiterija), jer je to liturgijski punozanimljivije.

B. UREENJE CRKVENOG PROSTORA

1. Svetište sa svojim dijelovima

Prezbiterij ili svetište dio je crkve koje je obino uzvišeno za nekoliko stuba. Unjemu se nalazi oltar. U starini je bio rezerviran samo za klerike, a redovito je

bio odijeljen tzv. priesnom ogradom. U istonim crkvama i danas je svetišteodijeljeno od prostora za narod drvenom pregradom zvanom ikonostas. Da-nas su u svetištu osim oltara smješteni još ambon i sedes, a nerijetko svetoh-ranište, pa ak i krstionica.

a) Oltar

U poecima je oltar, što je razumljivo bio stol, mensa Domini, jer se na njemudogaa ono isto što je Gospodin uinio na posljednjoj veeri. Zato je sve do 4.st. oltar bio drveni, kao što je to bio sluaj i u Konstantinovoj bazilici svetogaPetra. Na freskama u katakombama može se vidjeti tronogi stoli s okruglomploom (tzv. tribadion). Danas povjesniari odbacuju donedavno uvriježenomišljenje da su kršani u katakombama slavili euharistiji na nadgrobnoj ploinekog muenika.38 Nakon 313. godine, s papom Silvestrom (314.-335.) oltardobiva tri nove osobine: 1) izrauje se od vrstih materijala (kamen, plemenitekovine), 2) uvršuje se za pod i 3) u njega se redovito pohranjuju relikvijemuenika. Kako je došlo od ove promjene? U vremenu progona pokretni jeoltar se puno lakše mogao sauvati od profanacije pogana. Drugo, u stabilnim

bazilikama bolje je odgovarao fiksni oltar koji je ipak, u nekoj mjeri, nadom- ještao poganske oltare. Konano, teologija je govorila kako je Krist i žrtveni Jaganjac i oltar, a on je upravo onaj odbaeni kamen koji je postao ugaona sti- jena (1 Kor 10,4). Tako oltar postaje fiksan i kameni. i redovito se smješta iz-nad groba muenika u apsidi crkve – bazilike i esto se natkriva ciborijem. NaIstoku je oltar u pravilu zadržao kubian oblik (tj. oblik kocke). Na Zapaduoltar postaje kvadratina ploa (mensa = stol) na jednoj ili etiri noge ili naotvorenom zidanom postolju tako da se kroz rešetku ispod menze mogu vid-

jeti relikvije muenika, a smješten je u središtu apside. Od 11. st. oltar se sveviše pomie prema dnu apside, a izmeu njega i dna apside postavljaju semoi a sveenik je leima okrenut puku. U doba romanike (zbog estih hodo-aša) poznati su prijenosni oltari, bogato urešeni.

38 U Liber pontificalis spominje se, istina, dekret pape Feliksa (269.-274.) gdje se odreuje da semisa slavi na nadgrobnoj ploi muenika. Taj je spis apokrifan.



61

Oltar na jednom stupiu, Auriol, 5.stoljee.

Romaniki oltar s jezgrom i etiri stu-pia, Regensburg, 11. st.

Pod utjecajem Bizanta, i na Zapadu se u 6. st. javlja obiaj da se oltar tako pos-

tavlja da sveenik (okrenut leima vjernicima) moli u smjeru istoka. Nadalje,u to se vrijeme uvodi stalni obiaj da je za muževe rezervirana desna stranacrkve.

Oltar s relikvijama podignutima uvis.Romanika, 12. st.

Romaniki "blok-oltar". U njemu suugraene relikvije koje se ne vide.

Budui da oltar predstavlja Krista, kao pomazanika, prigodom posvete poma-

zuje krizmanim uljem. Od 4. st. kršani su nastojali, gdje god to bilo mogue,podizati oltare upravo na grobu nekog muenika.

Do poetka 6. st. snažno se naglašavalo da je u crkvi jedan oltar, kao što je i jedan Krist. Kada su se u samostanima poele umnažati privatne mise, bilo jenužno u jednoj crkvi izgraditi više oltara, da bi u jutarnjim satima (euharistij-ski post!) sveenici mogli odslužiti svoje privatne mise, jer se nije smjelo kon-celebrirati.39 Oltari su kasnije podizani iz pobožnosti prema svecima. Danas se

39 Do tada je bila poznata koncelebracija biskupa sa svojim prezbiterima. Koncelebracija višeprezbitera pod vodstvom jednoga uvedena je tek s 2. vatikanskim saborom.



62

u novoj crkvi može podii samo jedan oltar, jer je samo jedna Kristova žrtva i jedno euharistijsko blagovanje.

Prije su crkve bile graene tako da bi i sveenik za oltarom bio puku okrenutleima, a svi su zajedno bili usmjereni prema istoku – simbolu uskrslog Kris-ta. Usmjerenost oltara i sveenika prema istoku bizantski je obiaj koji je nazapad ušao u 6. st., ali se kasnije nije strogo provodio. injenicu da je sveenik

bio okrenut leima puku ne moramo gledati samo negativno: svi su zajednomolili u istome smjeru, a sveenik je okrenut prema apsidi za vrijeme molitveimao dobru akustiku.

Prijenosni oltari. Rab, katedrala, 12. st. (rekon-strukcija).Na desnoj strani: podnožje oltara, 6. st. Pore,Eufrazijeva bazilika.

Od 13. st. poinju se iznad menze postavljati slike, kipovi ili reljefi, koji e bitisve bujniji i bogatiji. Tako se razvio tzv. krilni oltar s više preklopnih ploa. U

baroku se na sredini oltara postavlja tabernakul. U 19. i 20. st. javljaju se imi-tacije romanikih i gotikih formi. U to se vrijeme u Austriji (Tirolu) javlja cije-la industrija takvih oltara kojih su prepune naše crkve.

Danas je sveenik, naravno, okrenut prema puku, a u sredini je oltar-Krist kojinas sve sabire oko sebe. Budui da je oltar u isto vrijeme i stol i žrtvenik Gos-podnji, danas oltar može biti od svakoga vrstog materijala, pod uvjetom da

bude nepomian.

U starim je crkvama esto teško uklopiti novi ("koncilski") oltar u arhitekturu iprostor. Redovito se ne smije uklanjati stari oltar. U tom sluaju se postavljanovi koji bi trebao odgovarati stilu crkve, ali tako jedan iza drugoga, zapravo,imamo dva oltara. Jednako se tako ne uklanjaju ni stari pokrajnji oltari. Meu-tim, koji puta su oni bez ikakve umjetnike vrijednosti, pa se mogu ukloniti, stime da se zadrže vrijedne slike ili kipovi. U svakom sluaju, nije lako uvijeknai pravu mjeru.



63

Arhitekturni barokni oltar, Zagreb,sv. Ksaver, 1754. Prekrasan barokni

oltar može se pogledati i u crkvi sv.Mihaela u osjekoj Tvri.Lijevo: idealna skica krilnog oltara.

Evo današnjih odredbi na osnovu Ope uredbe rimskog misala iz 2000. godi-ne. Oltar u prvom redu istie žrtvu Kristova križa, ali u isto vrijeme oltar je istol Gospodnji. On predstavlja središte svekolikog euharistijskog slavlja. Od-reuje se da on mora biti vrst i nepomian jer predstavlja Krista koji je Živikamen.40 Ukoliko se euharistija slavi izvan crkve, oltar može biti i pomian.

Napominje se, nadalje, da "u skladu s predajom" oltarna plo

a bude od kame-na, a ostali dijelovi mogu biti i od kakva drugog vrsta materijala. Ipak, posudu biskupskih konferencija, može se za oltarnu plou uzeti i kakav drugivrsti materijal. Ispod oltara dobro je ugraditi moi svetaca, ukoliko su sigur-no vjerodostojne.41 U novim se crkvama postavlja samo jedan oltar, odvojenod zida, tako da sveenik može biti okrenut licem prema narodu. Ukoliko ustarim crkvama nije uputno pomicati "predkoncilski" oltar, onda se isprednjega postavlja drugi nepomini oltar. U tome se sluaju stari oltar previše ne

40 Oito je da se naglašava žrtveni znaaj euharistije i samog oltara na uštrb "gozbe Jaganje-

ve" i "stola Gospodnjeg".41 Dakle, ugraivanje moi svetaca nije obvezatno, kao što je to bio sluaj u vremenu prijekoncilske reforme.



64

ukrašava da ne bi odvlaio pozornost s oltara na kojem se slavi euharistija.Oltar se prekriva barem jednim stolnjakom. U došašu se skromnije ukrašavacvijeem, a u korizmi se cvjetni ukrasi uope ne stavljaju osim na nedjelju Lae-tare, te na svetkovine i blagdane koji bi u to vrijeme pali. Svijenjaci i križ mo-gu biti na oltaru ili u njegovoj neposrednoj blizini, a sve ostalo potrebno zamisu, donosi se nakon molitve vjernika i odnosi prije popriesne molitve.

b) Ambon

Ambon (grki: "trbušasta ploha", "štit") povišeno je mjesto s kojeg se itajusvetopisamska itanja. To povišeno mjesto redovito je imalo ogradu otvorenus jedne strane. U ranokršanskim bazilikama redovito su bila dva ambona. S

jednog se italo evanelje, a s drugoga ostali biblijski tekstovi.

Ambon iz bazilike sv. Klementa u Rimu.Stalak za itae i pjevae (tzv."lektorile" ili "legile")

Ako je u crkvi bio jedan ambon, onda su se s njega itala sva biblijska itanja.Na gornjoj slici vidimo ambon iz bazilike sv. Klementa u Rimu. On je troste-pen. S najvišeg mjesta akon je itao evanelje, s nižeg je stupnja subakon je

itao poslanicu, a s najnižeg stupnja lektor je

itao odlomke iz Staroga zavjeta.Etimološki se naziv ambon može povezati s rije ju anaboo – "glasno govoriti"(pa bi ambon znaio "govornica") ili s glagolom anabaino – "popeti se" (u tom

bi sluaju ambon znaio "povišeno mjesto. S uvoenjem tihe mise, sve se ma-nje osjeala potreba za ambonom. Ambon je sve više postao mjesto odakle jeshola cantorum pjevala. Uskoro su pjevai (i redovnici koji su pjevali asoslov)imali obian stalak ("lektorile", vidi sliku gore), a u crkvi, posve odijeljeno odsvetišta, postavljala se propovjedaonica, koja više nije bila namijenjena za Bož-

ju, nego za ljudsku rije.

Drugi vatikanski sabor veli da se euharistija sastoji od dva stola: stola rijei istola Tijela i Krvi Gospodinove. To onda znai da bi i likovno-arhitektonski



65

trebalo biti vidljivo da su to dva jednakopravna stola: oltar i ambon bi trebali biti nainjeni od istoga materijala i sa slinim ukrasima. Danas u crkvi treba biti samo jedan ambon. Opa uredba rimskog misala u br. veli: 309.

Dostojanstvo Božje rije i traži da u crkvi bude prikladno mjesto za naviješta-nje, prema kojemu e se za vrijeme liturgije rije i sama od sebe obra ati pozor-nost vjernika. Zgodno je da takvo mjesto op enito bude nepomi an ambon, a netek obi an pomi ni stalak. Uzevši u obzir raspored svake crkve, ambon treba da

je postavljen ondje gdje e vjernici mo i dobro vidjeti i uti zare ene služitelje i ita e. S ambona se proglašuju jedino itanja, pripjevni psalam i vazmeni hva-lospjev; isto se tako može s njega držati homilija te izre i nakane sveop e moli-tve. Dostojanstvo ambona iziskuje da na nj uzlazi samo služitelj rije i.

Danas nije lako urediti stare crkve koje imaju prekrasne propovjedaonice, alione po svom položaju ne mogu postati amboni. U isto vrijeme trebalo bi pos-

taviti ambone koji e biti i vrsti i lijepi, a da se u isto vrijeme lijepo uklapaju uprostor. Euharistijsko bi se slavlje trebalo odvijati tako da se uvodni i zaklju-ni obredi slave na sedesu, služba rijei na ambonu, a euharistijska služba naoltaru. Krivo je, dakle zapoinjati misu na oltaru ili s oltara itati itanja i pro-povijedati.

c) Sjedište za sveenika slavitelja i ostala sjedala

Sjedište ("sedes") za sveenika treba biti tako postavljeno da se omogui ko-munikacija izmeu predsjedatelja i puka. Uredba izriito veli da treba izbje-

gavati "bilo kakav oblik prijestolja". Naime, u prezbiteriju se trebaju isticatioltar i ambon, a ostalo treba biti funkcionalno i ukusno. Uredba odreuje dase trebaju razlikovati sjedišta za suslavitelje i akona od sjedišta za ostale pos-lužitelje.

d) Svetohranište

Opa uredba Rimskog misala naglašava kako svetohranište treba biti "u nada-sve dostojnom, asnom, vidljivom, rešenom i za molitvu prikladnom dijelucrkve". Treba biti samo jedno, izraeno od vrstog i neprozirnog materijala i

sigurno zakljuano. Ne smije se postaviti na oltar na kojem se slavi euharistija.U praksi se svetohranište postavlja bilo u prezbiteriju ili pak u nekoj kapeli,prikladnoj za klanjanje i molitvu. Uredba odreuje da pored svetohraništa"trajno gori posebna svjetiljka na ulje ili od voska".42 Konano se podsjea dase, glede uvanja presvete euharistije obdržavaju propisane zakonske nor-me.43

42

ini mi se da je veoma malo crkava u kojima je još uvijek "vjeno svjetlo" uljanica ili voštanasvijea.

43 Usp. Zakonik kanonskoga prava, kan. 934-944.



66

e) Oltarna pregrada

Od davnine se oltarni prostor (svetište) odjeljuje od crkvene lae. Još se u ne-kim crkvama može vidjeti "priesna ograda" (npr. u crvi sv. Petra i Pavla uOsijeku. Pregrada je znala biti i od kamenih ploa (to je bila i Bašanska ploa)ili nainjena od lukova. U samostanskim je crkvama to bila visoka pregradaod kovanog željeza koja je dijelila oltar i redovniki kor od ostatka crkve. Na-kon tridentskog sabora nisu se više gradile oltarne pregrade. Ostale su samopriesne ograde. Na istoku se tako razvio ikonostas, drvena pregrada sastav-ljena od ikona, tako da se oltar uope ne vidi, a laik ni formalno-pravno nesmije stupiti u prostor svetišta.

2. Laa

a) Prostor za puk

Do 16. st. u lai crkve nisu bile nikakve klupe. vjernici su stajali za vrijeme bogoslužja ili jednostavno sjedili na podu. Još donedavno u seoskim crkvamau Slavoniji djevojke i žene su u crkvu nosile svoje "ponjavce" na kojima su ucrkvi za vrijeme mise kleale i sjedile Opa uredba Rimskog misala u br.311veli:

Mjesta za vjernike treba rasporediti vrlo brižno, kako bi oni o ima i duhommogli živo sudjelovati u svetim slavljima. Poželjno je da im se redovito stavena raspolaganje klupe ili stolci. Za osudu je obi aj da se nekim privatnim oso-bama dodjeljuju posebna mjesta. Klupe ili stolce, osobito u novopodignutimcrkvama, treba tako urediti da vjernici mogu lako zauzeti onaj stav tijela što ga

pojedini dijelovi obreda traže te da mogu s lako om pristupiti svetoj pri esti.Valja paziti da vjernici budu u stanju ne samo vidjeti sve enika, odnosno a-kona i ita e, nego da ih, uz pomo suvremenih tehni kih pomagala, mogu lakoi uti.

b) Krstionica

Zanimljivo je da Opa uredba uope ne govori o krstionici. Ona je u poecima bila posve odijeljena od crkve,44 kasnije u prostoriji dograenoj uz crkvu. Da-nas se predvia da krstionica bude u jednoj kapelici u crkvi. Iako po sebi mo-že biti znakovito da se krsni studenac postavi u svetištu (jer iz euharistije koja

je vrhunac i izvor proistjeu svi sakramenti), ipak takve tradicije u crkvi dosada nismo imali. Istina je da tek rijetke crkve imaju krstionicu. U veini slua-

jeva se pred oltar donese voda i ostale potrepštine za krštenje.

44 U poecima je bilo puno krštenja odraslih, a naravno da bi bilo posve neprilino krštenjeuranjanjem odraslih osoba slaviti u crkvi.



67

c) Mjesto za pjevae

Pjevai su vjernici koji na poseban nain sudjeluju u bogoslužju. Oni nisudružina koja nastupa. Pjevai su nužno na koru, ako su tamo i orgulje. Meu-tim, ako nisu uvjetovani orguljama, puno je prikladnije da budu bliže oltaru,da budu dio puka. Oni trebaju aktivno sudjelovati u misi i pomagati ostalimada se pjevanjem ukljue u bogoslužje. Opa uredba glede pjevaa u brojevima312 i 313 govori:

Pjeva ki zbor neka se, vode i ra una o raspore aju svake crkve, smjesti tako da jasno bude vidljiva njegova narav, naime to da je on dio okupljene zajednicevjernika i da ima osobitu službu; da obavljanje te službe bude olakšano; da sva-kom lanu zbora bude na prikladan na in omogu eno puno, sakramentalnosudjelovanje u misi. Orgulje i druga zakonito odobrena glazbala treba smjestitina zgodno mjesto gdje e biti na pomo i pjeva komu zboru i narodu kad pjeva

i odakle e ih, kad sama sviraju, svi mo i lako uti.

3. Okruženje crkve (ulaz, dvorište)

U drevnim je bazilikama bio atrij koji je bio prijelaz izmeu dnevne vreve icrkve. I danas je u tome smislu važno imati neki pretprostor, dvorište, malizatvoreni trg koji pripada crkvi. U našim je selima crkva redovito smještena ucrkvenom dvorištu (cintoru45). Antiki atrij ili kasniji "cintor" imaju važnomjestu u arhitekturi crkve. Pri projektiranju novih crkava valja imati ovo naumu.

5. Slike

Glede slika Opa uredba Rimskog misala potvruje se drevnu uredba: "Uskladu s pradavnom predajom Crkve, na svetim se mjestima vjernicima naštovanje izlažu slike gospodina, blažene Djevice Marije i svetac, ali neka seipak tako rasporede da vjernike mogu voditi otajstvima vjere koja se ondjeslave." Slike se ne bi trebale nepotrebno umnožavati. Ne bi trebala biti više od

jedne slike istoga sveca. Podrazumijeva se da slike budu na odreenoj umjet-nikoj razini. Iako se izrijekom ne spominju kipovi, latinski izraz imago oitose ne odnosi iskljuivo na (dvodimenzionalne) slike, nego i na reljefe i kipove,kako je u latinskoj Crkvi obiaj.46

6. Zvona

Na Zapadu su se zvona pojavila koncem 5. st. da bi pozivala vjernike na bo-goslužje, a kasnije su imala ulogu da one, koji ne mogu doi, pozovu da se

45

Rije "cintor" dolazi od rije

i "cimiterium" što zna

i "groblje", jer su neke crkve bile sagra

e-ne u groblju.

46 Njemaki prijevod za rije imago uzima as izraz Bild (slika), as Darstellung, lik.



68

duhom ujedine s onima koji slave misu. Kasnije se zvonom pozivalo i na An-eosko pozdravljenje. U Gelazijevu sakramentaru VIII. st. (2440-2446) u sklo-pu posvete crkve nalazimo i posvetu zvona.

II. CRKVA I SVEOPE SVEENSTVO

1. Sveeništvo u Crkvi

Crkva se ostvaruje kao kultna i sveenika zajednica pomou sakramenatainicijacije, tj. preko krsta, potvrde i euharistije. Sakrament krštenja je prvi sak-rament i po njemu su kršani pozvani da kao udovi Kristova tijela - Crkvepostanu dionici Kristove sveenike službe prikazujui Bogu duhovne žrtvevršei na taj nain savršeno bogoštovlje. Zato oni ine „sveto sveenstvo“, jer

je njihov život (shvaen kao suobliavanje Kristu) bogoštovlje, davanje hvaleBogu.

Potrebno je meutim ujediniti pojedine udove Crkve. Jer, iako su svi pozvaniprikazivati Bogu duhovne žrtve, ipak je Krist neke postavio da po posebnomsakramentu (sveenikog reda) uzimaju udjela na autoritetu Kristovom kojimon upravlja i vodi Crkvu. U tome smislu nam Crkva progovara:

LG 10: Krist Gospodin, Veliki Sve enik uzet izme u ljudi (usp Heb 5,1-5),u inio je od novoga naroda „kraljevstvo i sve enike za Boga, Oca svoga“ (Otkr1,6; usp. 5,9-10). Jer se kršteni po preporodu i pomazanju Duha Svetoga pos-ve uju da budu duhovni dom i sveto sve enstvo, da svim djelima krš anina

prinose duhovne žrtve, i da navješ uju udesa Onoga koji ih je iz tmina poz-vao u divno svoje svjetlo (usp. 1 Pt 2,4-10). Zato neka svi Kristovi u enici, us-traju i u molitvi i hvale i Boga (usp. Dj 2,42-47), prikazuju sebe kao živu,svetu, Bogu ugodnu žrtvu (usp. Rim 12,1), neka po svoj zemlji svjedo e oKristu i opravdavaju svoju nadu u vje ni život pred onima koji to traže (usp. 1Pt 3,15). Op e sve eništvo vjernika i ministerijalno ili hijerarhijsko sve eniš-tvo, premda se me u sobom razlikuju bitno a ne samo po stupnju, ipak su u

me usobnom odnosu; jer jedno i drugo imaju na svoj poseban na in dio u Kri-stovom sve eništvu. Ministerijalni sve enik, svetom vlaš u koju ima, odgajasve eni ki narod i upravlja njime, izvršuje euharistijsku žrtvu u Kristovojosobi i prinosi je Bogu u ime cijelog naroda; vjernici pak snagom svoga kra-ljevskog sve eništva, sudjeluju u prinošenju Euharistije i vrše ga u primanjusakramenata, u molitvi i zahvaljivanju, svjedo anstvom svetog života, samoza-tajom i djelotvornom ljubavi.

LG 11: Sveta i organski izgra ena narav sve eni ke zajednice privodi se u dje-lo i po sakramentima i po krepostima. Vjernici, po krštenju uklju eni u Crkvu,

odre eni su za bogoslužje krš anske vjere po neizbrisivom biljegu krštenja, ibudu i da su preporo eni za sinove Božje, dužni su pred ljudima ispovijedati



69

krš ansku vjeru koju su primili od Boga preko Crkve. Sakramentom potvrde još su savršenije vezani uz Crkvu, nadareni su posebnom jakoš u Duha Sveto- ga, i tako su više obvezani da kao pravi Kristovi svjedoci i rije ju i djelom šire ibrane vjeru. Imaju dio u euharistijskoj Žrtvi, izvoru i vrhuncu cjelokupnogkrš anskog života, prinose Bogu božansku Žrtvu i sebe s njom; tako svi bilo

prinosom, bilo svetom pri eš u izvršuju svoj dio u liturgijskom inu, ne svi jednako, nego jedni na jedan, a drugi na drugi na in. Hrane i se pak Kristo-vim tijelom u svetoj pri esti, pokazuju konkretnim na inom jedinstvo BožjegNaroda koje se ovim sakramentom prikladno izražava i divno ostvaruje.

Sabor dakle tumai kako je svaki kršanin snagom svoga krštenja sveenik, jerprikazuje svoje tijelo, svoj život Bogu. Kršani imaju dio u euharistijskoj goz-

bi, a u samom euharistijskom slavlju svaki vjernik sudjeluje na svoj nain.Krist je ipak htio da se u njegovu narodu oituje i „vidljiva glava“. Zato Kristuzima neke iz kršanskog puka, koji su ve po krštenju sveenici, i daje im

posebnu ulogu, preko posebnog sakramenta, sakramenta svetoga reda. Oniimaju udjela u autoritetu po kojem Krist ini da njegovo Tijelo raste, razvija sei po kojem on upravlja svojim Tijelom. Takvi kršani su opeaeni posebnimznakom koji ih ini slinim Kristu sveeniku tako da mogu djelovati u TijeluCrkve kao predstavnici njegove Glave. Evo kako to Sabor tumai:

PO 2: A prezbiterskom službom duhovna žrtva vjernika u sjedinjenju sa žrt-vom Krista, jedinog Posrednika, dolazi do punine i prikazuje se preko rukusve enika u ime cijele Crkve u Euharistiji... a svrha je (sve eni kog) služenjada "se cijeli okupljeni grad, to jest skup i društvo svetih, prikaže Bogu kao sve-

op a žrtva po Velikom sve eniku koji je samog sebe u svojoj Muci prikazao zanas da mognemo biti tijelo tako uzvišene Glave".

Ali da se razumijemo: svaki kršanin treba osobno vršiti svoju sveeniku slu-žbu, tj. prikazivati svetost vlastitog života. To naravno vrijedi i za „klerike“ iza „laike“. A po euharistiji se kršanin usavršuje i sjedinjuje s Kristom svojusvakodnevnu liturgiju - svetost vlastitog života:

LG 34: Sva njihova (lai ka) djela, molitve i apostolski pothvati, bra ni i obitelj-ski život, svagdanji rad, odmor duha i tijela, ako se vrše u Duhu, dapa e i te-

gobe života, ako se strpljivo podnose, postaju duhovne žrtve ugodne Bogu poIsusu Kristu koje se u služenju Euharistije pobožno prinose Ocu s prinosomGospodinova Tijela.

Augustin to ovako tumai:

Sam je ovjek žrtva kad, posve en imenom Božjim i njemu prinesen, umiresvijetu da bi živio Bogu... Žrtva je tijela kad ga, Boga radi, trapimo u umjere-nosti... Još više postaje žrtvom sama duša koja se, usmjeruju i se prema Bogu,užiže njegovom ljubavlju u tolikoj mjeri da gubi interes za svaki zemaljski

probitak... Na takav se na in doga a da itav grad otkupljenih, tj. zajednicasvetih postaje sveop a žrtva prinesena Bogu po velikom sve eniku (Kristu) koji



70

se u svojoj muci prikazao za nas, u svome ljudskom obli ju, da bi od nas u iniosvoje tijelo... Ovo je naime žrtveni prinos krš ana: da svi postanu jedno tijelo uKristu.47

Dakle, kršanska svetost nije u nekoj moralnoj savršenosti, nego u prijanjanjuuz Boga što se ostvaruje prinosom samoga sebe. Tako se kršanska svetostnužno prikazuje u kultnom kontekstu. Nadalje, kršanska svetost ne može bitinešto individualno, nego se nužno ostvaruje u Crkvi. Krš anska je svetost nužnoeklezijalna.

NAGLASIMO: Kršanin raste u svetosti time što svakodnevno prikazuje svojživot Bogu i to je za njega pravo bogoštovlje. Meutim, to bogoštovlje kršaninnužno ostvaruje u Crkvi iji je i sam ud. Konano to sve skupa nalazi svoje pu-no ostvarenje u sakramentu euharistije. Crkva prinosi Krista, ali prinosi i samusebe, svetost svojih lanova koji su udovi Kristova Tijela. Tako je, poput Kris-ta, Crkva i sveenik i žrtveni jaganjac.

Drugim rijeima, službenik (sveenik) koji izvršava na sakramentalan nainžrtvu i prinos Crkve zapravo izvršava, tj. konkretizira u liturgiji, ini sakra-mentalno vidljivim bogoslužje same Crkve, a to je ono pravo bogoštovlje No-voga zavjeta, koje se, naravno, sastoji u tome da kršanin zapravo prikazujesamog sebe, svetost vlastita života.

PO 5: Euharistijski je sastanak, kojem je na elu prezbiter, središte zajednicevjernika. Zato prezbiteri upu uju vjernike da božansku Žrtvu u misi prikažuBogu Ocu i da s tom Žrtvom prinesu svoj život.

Bogoštovlje Crkve je nastavak Kristova sveeništva koje se aktualizira u litur-giji. Tako u Crkvi postoji dvostruko sveeništvo:

• u Crkvi i u narodu Božjem koji je „sveeniko Tijelo“;• u službeniku (sveeniku) Kristovu koji je „sveenika Glava“.

Tako i liturgija, kao izvršavanje sveenike službe, ima 2 razine:• sveeniki ini Tijela Kristova (laici):•

sveeniki ini Glave u Tijelu Kristovu (sveenici).

Važno je naglasiti da ovi sveeniki ini nisu odijeljeni, nego zajedno ine je-dan sveeniki in ukoliko su samo dva vida, dvije pojave istoga sveeništva.Drugim rijeima: Sve eništvo je prisutno u pojedinim kršanima ukoliko su uci-

jepljeni u Krista, tj. ukoliko poput njega, svoje Glave, prinose Bogu duhovnežrtve. To je ono temeljno u njihovom bogoslužju i u njihovom sveeništvu.Meutim, oni postaju narod sveenika i zajednica sveenika upravo u liturgiji,ponaosob u euharistiji, gdje se ponajviše oituje jedinstvo Glave i udova (Eu-

47 AUGUSTIN, De civitate Dei, 10,6, prema: S. MARSILI, Nav dj. 124.



71

haristija ini Crkvu!), a za to je sakramentalno ostvarenje potrebna vidljivasveenika glava, a to je zareeni službenik.

2. Sveope i ministerijalno sveeništvo

SC je bio prvi saborski dekret i ne govori izravno o sveopem sveeništvuvjernika (još se osjeao snažan utjecaj dokumenata Pija XII. gdje se o tome nijegovorilo). Samo se „usput“ u SC 14 spominje:

Majka Crkva živo želi da se svi vjernici privedu k onom punom, svjesnom idjelatnom u eš u kod liturgijskih obreda koje traži sama narav liturgije i nakoje krš anski narod - jer je „izabrani rod, kraljevsko sve enstvo, sveti puk, na-rod odre en za Božju svojinu“ (1 Pt 2,9) - snagom krštenja ima pravo i duž-nost.

Naglasimo: sudjelovanje u liturgiji za kršanski puk nije ni privilegija ni odli-kovanje, nego pravo i dužnost koji proizlaze iz sakramenta krštenja. Nadalje uSC 26 se kaže:

Liturgijski ini nisu privatni ini, oni su slavlje Crkve koja je "otajstvo jedin-stva" - sveti puk pod biskupima okupljen i ure en. Stoga ti ini pripadaju i-tavome Tijelu Crkve te ga o ituju i na nj se odnose; ali pojedine njegove udovedoseže na razli it na in, prema raznolikosti staleža, službi i djelatnog u eš a.

Zapazimo: iako se ne govori izriito o sveeništvu vjernika, govori se kako„itava Crkva“ slavi, a pojedini lanovi sudjeluju svaki na svoj nain.

Kasniji saborski dokumenti izriitije govore o opem sveeništvu vjernika:

PO 2: U njemu (Kristu) naime svi vjernici sa injavaju sveto i kraljevsko sveenstvo, po Isusu Kristu prinose duhovne žrtve Bogu i naviještaju silna djelaonoga koji ih je iz tame pozvao u svoje divno svjetlo. Nema dakle ni jednog udakoji ne bi imao u eš a u poslanju cijelog Tijela, nego svaki pojedini mora usvom srcu štovati Isusa i za njega proro kim duhom svjedo iti.

O opem sveeništvu vjernika govori osobito LG koji naglašava da svi oniimaju udjela u Kristovoj sveenikoj, prorokoj i kraljevskoj službi (br. 119).Ipak, potrebno je ispravno shvatiti razlike i slinosti izmeu opeg i hijerarhij-skog sveeništva. Ope sveeništvo vjernika nije u nekom nižem smislu u od-nosu na hijerarhijsko, niti se o opem sveeništvu vjernika želi govoriti kao uprenesenom znaenju. Jednostavno reeno, sav Božji narod je obdaren svee-nikim dostojanstvom, koje je plod pravog poziva i izabranja za sveeništvo.To, s druge strane nipošto ne želi umanjiti znaenje ministerijalnog ili hijerar-hijskog sveeništva niti ga eliminirati. I jedno i drugo sveeništvo je samo raz-

liit izraz jedinog Kristova sveeništva. Razlika izmeu ova dva sveeništva



72

ne bi bila u tome što bi jedno bilo više, a drugo niže, nego u razliitom nainusudjelovanja u Kristovu sveeništvu. Sabor to ovako tumai:

LG 10: Op e sve eništvo vjernika i ministerijalno ili hijerarhijsko sve eništvo, premda se me u sobom razlikuju bitno a ne samo po stupnju, ipak su u me u-sobnom odnosu; jer jedno i drugo imaju na svoj poseban na in dio u Kristo-vom sve eništvu.

Radi se dakle o sveeništvu koje je uvijek jedinstveno, jedinstveno u Kristu i jedinstveno u Crkvi. Meutim, ono u Crkvi postoji u dvije dimenzije. Ne radise o razlici u stupnju, nego te dimenzije oznaavaju dva razliita naina posto-

janja i oitovanja jedinstvenog Kristovog sveeništva. Razlika nastaje:

• Iz razliitog odnosa kojega vjernik i službenik imaju prema Kristu. Vjernik je ud Tijela Kristova, a službenik ima ulogu glave u Tijelu Kristovu.

•

Iz razliitog izvora sveeništva u Crkvi. Ope sveeništvo vjernika proizlaziiz sakramenta krštenja (ucjepljenje u Tijelo Kristovo, koje je Crkva), pa jeprema tome op e, kao što je ope i krštenje. Sveeništvo službenika proizlaziiz sakramenta svetoga reda (uzdignue na službu glave u Tijelu Kristovu), pa

je zbog toga posebno, kao što je posebna uloga glave u Tijelu Kristovu.

Unato ovih razlika, ipak se radi o sveeništvu koje je u sebi jedno jer su oba uslužbi pravog duhovnog bogoštovlja. Velimo da je liturgija kult Krista koji seizvršava u Crkvi, a to zapravo znai da je to in Glave (Krista) u Tijelu (Crkvi).Dosljedno tome imamo liturgiju koju glava (sveenik-namjesnik Kristov) iniu Crkvi - Tijelu Kristovu. Ministerijalno sveeništvo ostvaruje, posadašnjuje,aktualizira temeljno i ope sveeništvo vjernika. Npr. vjernici prinose Ocuduhovne žrtve svetošu svoga kršanskog života. Te se njihove žrtve uprisut-njuju, aktualiziraju i sjedinjuju s Kristovim vazmenim otajstvom, to se dogaau euharistijskoj službi, kojoj naravno, predsjeda zareeni službenik.

Da skratimo: razlika stupnjeva sveeništva u Crkvi odražava dvostruki polo-žaj koji Krist ima prema Crkvi. On je Glava Crkve, ali zajedno s njom on,Krist, ini jedno Tijelo. Dosljedno tome prenosi svoje sveeništvo na dva nai-na: prenosi ga na Crkvu, inei od nje openito „sveeniko Tijelo“; ali u njojsamoj Krist prenosi svoje sveeništvo kao Glava odreenim osobama na pos-ve specifian nain: da budu „ostvaritelji“ njegova kulta u Crkvi.

3. Razliite službe u zajednici

a) Slavitelj

Slavitelj, biskup ili sveenik, predsjeda skupu vjernika u ime Kristovo (SC 33).Ta tvrdnja podrazumijeva 3 tradicionalna stajališta:



73

• Liturgijsko slavlje ima svog predsjedatelja koji vodi slavlje zajednice. Onpredvodi molitvu, a u starini je ak i odreivao cjelokupno slavlje. odrei-vao biblijska itanja, improvizirao molitve...

• Ovaj predvoditelj je slavitelj koji moli, izlaže i tumai Božju rije, lomi kruh.Nije obian službenik ad hoc ili za neko vrijeme zamoljen da organiziraslavlje.

• Predvoditelj je slavitelj ne zbog toga što ga zajednica takvim postavlja, ilišto bi se on isticao nekim izuzetnim krepostima, nego je on slavitelj po sve-enikom ili biskupskom reenju. Zbog toga on djeluje u ime Kristovo. To

je znak da se zajednica ne sabire svojom spontanom voljom, nego zato jer jeKrist saziva. Zahvaljujui tome što predstavlja Krista, koji je Glava, slavitelju molitvi i u liturgijskom slavlju predstavlja cijelu zajednicu. Usto je važnoda je slavitelj u jedinstvu s Crkvom prema poslanju koje je primio od apos-tola. Zato je od izuzetne važnosti uloga mjesnog biskupa, nasljednika apos-

tola. Nitko ne može predsjedati liturgijskom slavlju bez dopuštenja mjes-nog biskupa:

SC 41: Biskup se ima smatrati velikim sve enikom svoga stada, od njega naneki na in proistje e i ovisi život vjernika u Kristu. Stoga svi treba da uvelikecijene liturgijski život biskupije oko biskupa, naro ito u stolnoj crkvi. Nekabudu uvjereni da se Crkva poglavito o ituje u punom i djelatnom u eš u svegasvetog naroda Božjega u istim liturgijskim slavljima, a osobito u istoj euharis-tiji, u istoj molitvi, kod jednog oltara kojemu predsjeda biskup okružen svojimsve enstvom i služiteljima.

To onda znai da sveenici predsjedaju liturgijskim slavljima u ime biskupa iu jedinstvu s njime. To se jedinstvo oituje u koncelebraciji, kad biskup slavieuharistiju okružen svojim prezbiterima.

b) Ostale službe

Razliite su liturgijske službe. Neke su vezane uz Božju rije, a druge uz euha-ristijski stol. Posebnu važnost ima služba akona koji je zareeni službenik.On je prije svega na službu biskupu, ali i prezbiteru. Oni naviještaju i tumaerije Božju, slave odreena otajstva kao npr. krštenje, dijele priest...

Poslužitelji rije i. Od samih je poetaka nezamjenjiva uloga itaa (lektora), kojise posebno uvode u tu službu. Postupno su oni neka sveanija itanja (npr.evanelje) prepuštali višim redovima (akonima). I danas postoje sveanouvedeni itai. Ta je služba (još uvijek) rezervirana muškarcima. Meutimdanas je redovita praksa da laici, bez obzira na spol, preuzimaju ulogu itaa.

Službenici Gospodnjeg stola. To je prvenstveno akon. Uz njega je i akolita kojimu pomaže. On odgovara istonjakom podakonu. On pripravlja oltar i sve-to posue. Danas je on po svojoj službi izvanredni djelitelj priesti. Koji put e



74

u liturgijskom slavlju biti veoma korisna uloga voditelja koji e tumaiti tijekslavlja. Važna je uloga pjevakog zbora, dirigenta i orguljaša

III.

DUHOVNO SVEENIŠTVO I DUHOVNA ŽRTVA

Sabor ipak ne donosi dovoljnu jasnou kada je u pitanju ope sveeništvo.Naime, kad se govori o opem sveeništvu vjernika, onda se (u množini!) re-dovito govori o duhovnim žrtvama, a kada je rije o hijerarhijskom sveeniš-tvu, onda se govori o žrtvi (jednina!). Tako onda ispadne da bi liturgija bilavršenje javnog i oficijelnog sveeništva, što naravno u prvom redu pripadazareenom službeniku, tako da bi se „ope sveeništvo vjernika“ svodilo sa-mo na vršenje kršanskog bogoštovlja u najopenitijem smislu, tj. u prinošenjuduhovnih žrtava svetošu vlastitoga života. Nadalje, to duhovno bogoštovljepostaje nekako pravo bogoštovlje tek po tome što se sjedinjuje s euharistij-skom žrtvom, koju opet predvodi zareeni službenik. Tu smo ipak nekako naidejama Pija XII. u njegovoj enciklici Mediator Dei:

• Duhovne žrtve (svetost života) su žrtve samo u analognom smislu i to uodnosu prema euharistiji, koja jedina prava žrtva.

• Iako svi vjernici aktivno sudjeluju u euharistijskom slavlju, ipak tek zare-eni službenik „žrtvuje“. Toliko Pio XII.

Nije lako vidjeti u sveeništvu vjernika izravnu vezu s liturgijom, ako stalno upodsvijesti imamo ideju da je jedino puno i pravo sveeništvo ono hijerarhij-sko. Ta je ideja, naravno utemeljena na pretpostavci da jedino zareeni služ-

benik „prinosi“ pravu žrtvu - euharistiju. Potpora tome mišljenju bila bi 1 Pt2,5-7 gdje se izriito govori da su vjernici kraljevsko sveenstvo po tome štoprinose duhovne žrtve. A budui da je liturgija - prema ovim stavovima - nu-žno „izvanjski kult“, ona se po sebi ipak razlikuje od duhovnog bogoštovljakoje je nutarnje. Prema tome izrazi iz 1 Pt 2,5: hram, žrtva, sve eništvo bili biupotrebljavani samo kao u metafori.

Dakle, dolazimo u tome sluaju, do jasne podjele izmeu duhovnog bogoš-tovlja, koje je nutarnje i euharistije koja bi bila izvanjsko, javno bogoštovlje, alidok bi ovo drugo bilo prava žrtva, ono drugo bi se uzimalo samo u metafori.

Ve je bilo reeno kako SC 26 veli: Liturgijski ini ... su slavlje Crkve ... sveti puk pod biskupima okupljen i ure en. Stoga ti ini pripadaju itavome Tijelu Crkve ... ali pojedine njegove udove doseže na razli it na in, prema raznolikosti staleža, službi idjelatnog u eš a. Mogu li se ove tvrdnje odnositi na puk Božji samo u metafo-rikom smislu? Evo razmišljanja:



75

a) Prema tome shvaanju ispadne da bi iz ministerijalnog sveeništva proizla-zilo duhovno ili zajedniko sveeništvo vjernika. Ono prvo bi bilo nekako re-alno, jer se odnosi na stvarni prinos, a ovo drugo ipak u nekom metaforikomsmislu, jer bi se ipak radilo o duhovnom inu. Mi velimo: to je, istina, i bilotako u Židova (da se od liturgije sveenika - levita poelo naglašavati i du-hovno bogoštovlje), ali "u poetku nije bilo tako"! Ve je bilo govora o tomekako proroci uporno govore protiv izvanjskosti kulta i kako je pravi kult upra-vo onaj duhovni - vršiti volju Božju. To znai, da je zapravo istinito upravo onosuprotno: iz pravog duhovnog bogoštovlja razvilo se institucionalno - levitsko

bogoslužje svedeno na kastu. Bog je i izveo narod iz Egipta da ga oslobodiizvanjskoga kulta. Isus je došao da vrati dostojanstvo onom prvotnom, du-hovnom bogoštovlju.

b) Shvaanje koje proizlazi iz Mediator Dei polazi nadalje od toga da bi iz NZ bilo jasno da postoji odreena dvojnost kulta. Naime, i u NZ mora postojatiizvanjsko sveeništvo s bogoštovljem koje bi ipak bilo i duhovno. Tako bi hije-rarhijski sveenici bili u službi „prave“ žrtve, dok bi vjernicima preostalo ana-logno, metaforiko duhovno bogoštovlje. Meutim, oito je iz povijesti da jetakav nain razmišljanja uvjetovan borbom pape protiv svjetovnih vladarakoji su htjeli vladati Crkvo, a to je kasnije teoretski postavila skolastika: postojinešto što se tie iskljuivo klera.

Mi, naprotiv, naglašavamo da u kršanskoj predaji nije bilo dvostrukog shva-anja žrtve u smislu kako je gore navedeno. Naime, postoji samo jedna žrtva,duhovna žrtva, kako u Kristu, tako i u Crkvi.

Meutim, u ovome je važno naglasiti slijedee. U bogoslužnom inu kao i uživotu Crkve openito ove se dvije službe i uloge nadopunjuju a ne nadmeu.Nije po sebi vei u Crkvi ili pred Bogom netko zato što je dionik hijerarhijskogsveenika. Naime, tu vrijedi ono što je Augustin govorio svojim vjernicima:"Vama sam biskup, s vama sam kršanin". Zato je na svoj nain smiješno i uvi-

jek nepotrebno "klerikaliziranje laika" i "laiciziranje sveenika". Naime, i uliturgiji valja poštovati naelo istinitosti i razliitosti službi. Ono što je pridr-žano sveeniku, treba ostati pridržano. Tako npr. nee jedna euharistija biti ni

bolja i sveanija ako npr. nezareeni službenik pjeva predslovlje, nego, napro-tiv, ne poštujui uloge i službe, pretvorit e se u nered. Ili u drugom primjeru,ako ima dovoljan broj zareenih službenika izvanredni djelitelj priesti trebarazumjeti da tada nisu izvanredne prilike, pa e onda prepustiti zareenimslužbenicima da vrše svoju službu, tj. da dijele priest.48

S druge pak strane, prezbiter u liturgijskom slavlju treba poštovati liturgijskapravila (npr. glede liturgijske odjee) da ne bi, u silnoj potrebi da bi se "prila-godio" ili svidio odreenoj skupini vjernika "laicizirao ili ak banalizirao li-turgijsko slavlje. Sve dok neki laici budi imali "komplekse" što nisu klerici i

48 Naravno, drugo je pitanje zašto mi npr. nemamo stalnih akona pa ni akolita ili zašto neznamo što bismo s njima.



76

sve dok neki prezbiteri budu imali "komplekse" što nisu laici, odnosno, dok se bude pokušavalo miješati ove dvije službe i kompetencije, imat emo poteš-koa koje e zbunjivati vjernike i narušavati neke važne i bitne postavke krš-anskog bogoslužja.

PETI DIO:

LITURGIJA I NELITURGIJA

I. POVIJESNE PRETPOSTAVKE

1. Liturgijske uredbe

U openitom religioznom smislu mogu se razlikovati nutarnje i izvanjsko bogoštovlje, kao dva izraza jednog bogoštovlja. Nadalje se mogu razlikovati privatno i javno bogoštovlje. Obino se javno bogoštovlje uzima kao službe-no. CIC iz 1917. u kan. 1256 kaže: „Kad se štovanje Bogu daje u ime Crkve i to

od osoba koje su u tu svrhu zakonito postavljene te na nain kako je to od sa-me Crkve odreeno... to se onda naziva javnim bogoštovljem, a u suprotnom

sluaju je privatno“. Tako onda proizlazi da je bogoslužje samo ono što je za-konom i hijerarhijski odreeno.

Na tom se planu kreu sve definicije liturgije do 2. Vatikanskog sabora. TakoBeauduin kaže da je „liturgija bogoštovlje Crkve“. Pio XII. u enciklici „Media-tor Dei“ nauava kako nisu imuni „od teške pogreške oni koji tvrde da liturgi-

ja nije drugo doli puki zbir zakona i propisa kojima crkvena hijerarhija propi-suje i odreuje svete obrede.“ Pio XII. se uva napasti da liturgiju stavi pod

plašt zakona, te zato i tvrdi da je liturgija „javno bogoštovlje mistinog tijelaKristova, glave i udova.“ Meutim, isti papa tvrdi kako „liturgija pripada pr-

venstveno hijerarhijskoj Crkvi“. Nadalje Pio XII. tvrdi kako ureenje i voenjeliturgije ovisi iskljuivo o autoritetu Crkve. Pozivajui se na samu narav krš-anskog bogoštovlja papa e ustvrditi da je može ureivati samo vrhovni au-toritet, tako da „samo vrhovni Prvosveenik ima pravo dopustiti i odreditisve što se tie bogoštovlja“. Papa zakljuuje da je uloga biskupa samo u tomeda bdiju nad obdržavanjem propisanih liturgijskih normi! Drugi vatikanskisabor tvrdi, naprotiv, da liturgija, kao vršenje jedinstvenog Kristovog sveeni-štva, pripada i hijerarhijskom i opem sveeništvu vjernika.



77

2. Liturgija i pobožnosti

Mediator Dei naglašava kako pobožnosti nisu liturgija (to su privatni ini), alipredstavljaju dobru osobnu pripravu na liturgiju. Instrukcija o svetoj glazbi iliturgiji od 3. IX. 1958. izdana od Kongregacije obreda nadalje nauava kako je

„liturgija javno štovanje Misti nog tijela Kristova, glave i udova (MediatorDei). Stoga su liturgijski ini oni ini ustanovljeni od Krista ili od Crkve i unjihovo ime je slave osobe koje su zakonito postavljene, u skladu s liturgijskimknjigama odobrenim od Svete Stolice (CIC 1256); a drugi sveti ini koji se sla-ve, bilo u crkvi bilo izvan nje, pa makar u prisustvu ili pod vodstvom sve eni-ka, nazivaju se pobožnosti.“

Ovdje se nažalost stvari gledaju krajnje pravniki: liturgija = javno štovanje =odreeno od Svete Stolice, u skladu s odobrenim liturgijskim knjigama, pred-

sjedane od zakonito postavljenih službenika.

Naprotiv, austrijski liturgiar Jungmann godine 1941. piše:

Razli ite pobožnosti koje se održavaju u popodnevnim satima nisu ništa manjebogoštovlje Crkve od asoslova kojeg kanonici mole u koru. Dapa e, ove su po-božnosti više bogoštovlje Crkve jer ih slavi itava zajednica pod predsjedanjemsve enika, a to je Crkva. Naprotiv kanoni ki asoslov, koji je u po ecima, isti-na, bio u punom smislu molitva Crkve, postao je vremenom liturgijom nekoli-cine... Tamo je liturgija gdje je crkvena zajednica (tj. puk Božji pod vodstvom

hijerarhijskog službenika) sabrana na molitvu i bogoštovlje. Kad župnik, nedjeljom popodne, predvodi ak i krunicu i lauretanske litanije, on slavi liturgiju,ništa manje od redovnika koji u koru pjevaju ve ernju.49

Jungmann ispravno naglašava crkvenost liturgije. Liturgija je tamo gdje sezajednica, pod vodstvom biskupa ili njegova predstavnika (župnika) sabireslaviti Boga. Jungmann nadalje naglašava: „Liturgija nije isklju ivo bogoštovljekojem Crkva odre uje norme, niti bi liturgija bila samo ono bogoštovlje koje Crkvaodobrava, nego je liturgija iznad svega bogoštovlje koje Crkva ini.“ Naglasimo: ov-dje se toliko ne naglašava vrijednost pobožnosti u sebi. Naglasak je na crkve-

nosti liturgije, a ta se crkvenost pobožnostima ne može zanijekati.

SC 14 jasno govori kako svi vjernici trebaju djelatno sudjelovati u liturgiji, jerto „traži sama narav liturgije...“ a na to „kršanski narod... snagom krštenjaima pravo i dužnost.“ Ve spomenut odlomak, SC 26 nauava:

Liturgijski ini nisu privatni ini, oni su slavlje Crkve koja je "otajstvo jedin-stva" - sveti puk pod biskupima okupljen i ure en. Stoga ti ini pripadaju i-

49 J. A. JUNGMANN, Gewordene Liturgie, Innsbruck, 1941., 15-19, prema: S. MARSILI, nav. dj.,141.



78

tavome Tijelu Crkve te ga o ituju i na nj se odnose; ali pojedine njegove udovedoseže na razli it na in, prema raznolikosti staleža, službi i djelatnog u eš a.

Meutim i SC u br. 13 govori o pobožnostima na pomalo stari nain: one sepreporuuju, pogotovo ako su usklaene s crkvenim propisima, po naloguSvete Stolice ili po naredbi biskupa. Ako se ostave po strani sakramentalna

bogoslužja, nije jasno po emu bi bila više liturgija moljenje asoslova, od ne-ke pobožnosti. Zar samo po tome što je crkvenim autoritetom odobreno kaoliturgija? Zato emo ii dalje u našem izlaganju.

II. BITNE SASTAVNICE LITURGIJSKOG INA

1.

Liturgija kao bogoslužni in Crkve

Temeljna je pretpostavka da je Crkva subjekt liturgije: Crkva slavi liturgiju.Poteškoa se javila kad se pod „Crkvom“ poela podrazumijevati iskljuivohijerarhija, tako da se puk u njoj imao tek kao pasivnu ulogu. Meutim danassmo se vratili na dvije pretpostavke koje su u skladu s najstarijom predajom:1. Crkva je mistino Tijelo Kristovo, glava i udovi, sav kršanski puk, i 2. po-novno se daje važnost mjesnoj Crkvi, koja nije tek „lokalna jedinica“, samodio ope Crkve. Naprotiv, u lokalnoj se Crkvi oituje sveopa Kristova Crkva.Crkva je zajednica koja se sabire slaviti bogoslužje i upravo po tom bogosluž-

ju Crkva jest Crkva. U NZ je to još oitije, jer je Crkva Tijelo Kristovo. StogaSC 2 ispravno nauava kada kaže da "liturgija... o ituje istinsku narav Crkve." Uzmemo li u obzir 1. da je liturgija javno štovanje Tijela Kristova, Glave iudova te da 2. javno bogoštovlje nije javno jednostavno po tome što je od hije-rarhije odreeno i propisano, nego ukoliko je in po kojem Božji narod djelujekao Božji narod, tj. kao kultna zajednica, možemo donijeti slijedei zakljuak:

„Bitna sastavnica svakog liturgijskog ina jest injenica da proizlazi od Crkve,ne ukoliko bi bila zakonski postavljena od Crkvene vlasti, ili ukoliko bi bila uskladu s predajom, nego po svom osnovnom poslanju: u naravi je Crkve daslavi liturgiju. Liturgija je bogoštovni in u kojem Crkva otkriva i objavljujesamu sebe kao bogoštovnu zajednicu.“50

Naglašavamo nadalje dvije injenice.

• Budui da je liturgija slavlje koje se nužno odvija u odreenom trenutku ina odreenom mjestu, ona prvenstveno odražava mjesnu Crkvu.

• Liturgijski in dakle po sebi ne ide za tim da naglasi univerzalnost Crkve,nego upravo njezinu ukorijenjenost u odreenoj zajednici - Crkvi.

50 S. MARSILI, Nav. dj., 145.



79

2. Liturgija, posadašnjenje otajstva Kristova

O ovome je ve bilo rijei. Želimo samo naglasiti ne samo crkvenost liturgije,nego i njezinu ulogu da ponazouje Kristovo vazmeno otajstvo. Govorili smoo tome kako se po sakramentalnoj liturgiji kršanin pritjelovljuje Kristu, pri-nosei s njim i po njemu bogu Ocu svetost vlastitog života, duhovnu žrtvukoja se sastoji u poslušnosti Božjem glasu. Ali, kako u tome smislu smjestitimolitvu, koja je opereligijska baština, a ne samo kršanska? Kažemo:

a) Ne može se zanijekati da je molitva opeljudska baština.

• Molitva, bila ona privatna ili javna, pojedinana ili zajednika uvijek imaodreenu vrijednost.

• Kvalitetni pomak kršanske molitve (koji ništa ne želi oduzimati vrijednostiopereligijske molitva) sastoji se u tome da kršanin moli u ime Isusovo (Iv14,13-14; 15,16; 16,23-26).

• Moliti u ime Isusovo ne znai jednostavno služiti se odreenom molitve-nom formulom. Moliti u ime Isusovo znai da kršanin i taj dio svoga živo-ta ukljuuje u Krista (Ja sam s vama u sve dane...). Molitva u Isusovo ime imaposebnu snagu, jer je Krist jedini posrednik. Tako svaka kršanska molitvapostaje spasenjski in Kristov. Nadalje, takva molitva uvijek ukljuuje zaje-dniarski vid.

Krš anska liturgijska molitva. Molitva postaje liturgijska kad se radi o zajednicikoja moli, o Crkvi koja se sabire da moli u ime Kristovo. Crkva-moliteljica je

onda vidljivi znak Kristove nazonosti. Crkva je sakramenat Kristove molitve,znak Krista molitelja u svome tijelu.

Sabor nauava kako po molitvi „Krist sebi pridružuje Crkvu“ (SC 7). Nadaljekaže Krist svoju sveeniku službu vrši po Crkvi „obavljanjem božanskogasoslova, kojim bez prestanka hvali Gospodina i posreduje za spasenje svije-ta.“ (SC 83). Krist moli po Crkvi, a Crkva po Kristu. To je molitva u ime Isuso-vo.

Kao što se vidi, liturgijska molitva poprima sakramentalni znaaj jer predstav-lja nastavak i posredovanje Kristove spasiteljske molitve po vidljivom znakuCrkve moliteljice. Tako SC 83 molitvu Crkve predstavlja kao nastavak Kristo-vog spasiteljskog djela, a Opa uredba asoslova predstavlja molitvu Crkvekao „djelo spasenja ljudskog i savršen proslavu Boga“ (br. 13), štoviše, stavlja

je uz bok euharistije kao njezinu „nadopunu“. U br. 12 liturgijska se molitvaCrkve naziva spomenom otajstava spasenja.



80

III. LITURGIJA I POBOŽNOSTI

Zašto pobožnosti nisu ili ne mogu biti liturgija? Odgovor emo potražiti pola-zei od povijesti. Nee biti tono da su pobožnosti od privatne inicijative preš-le u zajedniko slavlje. Prije bi se moglo rei da su nastale u liturgiji, od litur-gije, odnosno kao zamjena za liturgiju.

1. Odnos liturgije i pobožnosti

Najpoznatiji oblici pobožnosti u povijesti su svakako molitva An eo Gospodnjikoja je veoma nalikovala molitvi asoslova (bio je to asoslov za one koji nisuznali latinski). Ona je bila zajednika (baš kao i asoslov) i obavljala se u tonoodreeno vrijeme (što ak i za asoslov nije bio uvijek sluaj).

Tu je i molitva krunice. Neki redovnici nisu znali latinski (pogotovo iz prosja-kih redova), pa su umjesto asoslova molili 50 (katkad i 150) Oenaša. Podutjecajem Marijanske pobožnosti javlja se krunica - „Marijanski psalterij“. Na-

java otajstva na poetku svake desetke zamijenila je antifone, a 150 Zdravo-marija je zamjenjivalo 150 psalama.

Ovim primjerima valja dodati trodnevnice, devetnice, križni put… Naravno,što se liturgija Crkve sve više fosilizirala u svoj latinski jezik rezerviran samoza kler, to se puk više utjecao pobožnostima koje se na neki nain uvijek odra-žavale službenu liturgiju.

Valja biti oprezan u ocjeni srednjovjekovnih i kasnijih pobožnosti. Nisu oneuzrokovale liturgijsku dekadenciju, nego su bile znak liturgijske dekadencije.Evo primjera: Kad su se, prije 1951., obredi Svetog trodnevlja slavili u krivodoba dana (ujutro, umjesto naveer), esto je bio sluaj da je sveenik „morao“odslaviti službenu liturgiju ujutro, a puk je u pravo vrijeme, naveer, imaosvoje pobožnosti (kakve god da su bile): križni put, procesija s mrtvim Isu-som, ili, spomenimo se samo procesija s križem na otoku Hvaru. Puk je osjetiogdje bi trebala biti liturgija i pokušao je to nadomjestiti na svoj nain.

Danas možemo zakljuiti da su mnoge pobožnosti tada imale znaaj praveliturgije, iako je to u ono vrijeme bilo nezamislivo, jer se vjerovalo da je za li-turgiju potrebno da bude odreena od službene Crkve, ukoriena „svetim“latinskim jezikom, itd.

Da se razumijemo: Crkva i danas odreuje što se ima smatrati liturgijom, a štone. To je njezina pravo, ona se može tako izjasniti, ali neke pobožnosti po svo-

joj naravi imaju znaaj liturgije i to im se ne može zanijekati. Može li se doista

ustvrditi da ima manju vrijednost „An

eo Gospodnji“ koji se moli u obitelji,od molitve asoslova u kanonikoj zajednici? Meutim, danas možemo biti



81

sretni da je liturgija u mnogim svojim elementima bliska narodu, tako da svemanje ima potrebe za nadomjescima.

Dodajmo ovome i nauk 2. Vatikanskog sabora:

SC 13: Veoma se preporu uju pobožne vježbe krš anskog naroda, ako su us-kla ene s crkvenim zakonima i propisima, osobito kad se vrše po nalogu Apos-tolske Stolice. Posebnu vrijednost imaju svete vježbe pojedinih Crkava koje sevrše po naredbi biskupa prema obi ajima ili pravilno odobrenim knjigama. Tevježbe treba tako urediti prema pojedinim liturgijskim vremenima da budu uskladu sa svetom liturgijom, da od nje na neki na in proizlaze te narod k njojvode, jer ih ona po svojoj naravi daleko nadvisuje.

Sabor, dakle, preporua pobožne vježbe, ali naglašava pri tome dvije stvari.Prvo da trebaju biti pod brigom i upravom nadležne crkvene vlasti, te da tre-

baju iz liturgije proizlaziti i njoj voditi, jer ona ima prvenstvo. Oigledno je da je Crkvi stalo da pobožne vježbe zbog neukosti – iako u dobroj namjeri – ne bi"izmakle kontroli" i prometnule se u nešto što bi se protivilo bilo liturgiji, bilokršanskom nauku. U isto se vrijeme naglašava se prvenstvo liturgije koje se iovdje pokazuje kao izvorište i vrhunac. Navedimo i Direktorij o pukoj pobo-žnosti naglašava važnost i vrijednost puke pobožnosti:

Valja napomenuti kako nije mogu e ne imati pred o ima "one pobožnosti kojevjerni ki puk u nekim podru jima prakticira sa žarom i potresnom isto omnakane51" tako da zdrava pu ka pobožnost, "zbog svojih bitno katoli kih kori-

jena, može biti protuotrov protiv sekti i jamstvo vjernosti poruci spasenja".52 Pu ka je pobožnost tako bila providonosno sredstvo za o uvanje vjere. Tamo

gdje krš ani nisu imali pastoralnu skrb i gdje evangelizacija nije bila dostatna;"pu anstvo je u velikoj mjeri izražavalo svoju vjeru iznad svega u pu koj po-božnosti"53. Tako pu ka pobožnost, kona no, predstavlja zdravo i nezaobilazno"polazište po kojem vjera puka sazrijeva i produbljuje se."54

U svojim govorima Ivan Pavao II. naglašava važnost pukih pobožnosti, ali ipotrebu da se one "evangeliziraju", tj. oiste od nekih "spektakularnih" izvanj-skosti,55 te u isto vrijeme obogate evaneoskom porukom.

No, naravno, "Bog i po krivim crtama ravno piše". Povijesna je injenica da sunaraštaji i naraštaji kršana upravo po pobožnosti vjerno služili Bogu i bliž-njemu, trudili se oko dobra (sjetimo se koliko je dobrih i karitativnih djela iziš-lo iz raznih bratovština). Puke su pobožnosti bile hrana za vjeru i život mno-gih vjernika i u velikoj mjeri, slobodno možemo rei, iznijele su vjeru i pobož-

51 IVAN PAVAO II. Catechesi tradendae, 54.52 IVAN PAVAO II., Govor na otvaranju IV. Op e konferencije latinsko-ameri kih biskupa u SantoDomingu 12. 10. 1992.53

Trea op

a skupština latinsko-ameri

kih biskupa.54 Isto.

55 Sjetimo se samo bievanja do krvi i razapinjanja pokornika u Velikom tjednu na Filipinima.



82

nost sve do naših dana. U tome smislu imaju svoje mjesto i ulogu i u današ-njem vremenu.

2.

Mogunosti pukih pobožnosti danas

Imajui pred oima dvije krajnosti, naime, s jedne strane mišljenje da se pobo-žnostima treba davati mjesto i uloga od prije stotinu godina, i s druge straneda ih treba posvema iskorijeniti kao balast prošlosti, najprikladnijemi se inerijei velikog apostola: "Duha ne trnite, što je dobro, zadržite… Duha ne trnite,

proroštava ne prezirite! Sve provjeravajte: dobro zadržite, svake se sjene zla klonite!"(1 Sol 5,19-22).

Rekli bismo da samo to može i treba biti naš put. Tko bi razborit danas npr.prognao krunicu, križni put, hodoaša ili puku molitvu An eo Gospodnji? Mudar e ovjek na svoj stol iznijeti "staro i novo", ne postavljajui samodo-padno sebe jedinim arbitrom što je u Crkvi dobro, a što nije.56 U razliitim kul-turama i narodima dolaze do izražaja razliite pobožnosti. Navodimo poznatei manje poznate pastoralne mogunosti vezane uz pobožnosti.

a) Zornice

Izvan svake je rasprave da je za kršanina bitna iskljuivo nedjeljna euharistija, a tjedna je ostavljena mogunostima i potrebama pojedinca. Meutim, zor-nice u nas imaju dosta veliku tradiciju i svakodnevni odlazak na zornice uvremenu došaša za mnoge predstavlja malenu žrtvu, ali i veliku radost zbogtakve duhovne priprave na Boži. Iskustvo ovih desetak godina poslije ratagovori nam da i mladi i stari dolaze s velikom radošu.57

b) Jaslice

Iako su danas mnogi vjernici vidjeli više filmova s tematikom Kristova života,obiaj da se prave jaslice u crkvama i u domovima vjernika potiu pobožneosjeaje i daju prigodu za katehezu i pouku. Iako je ti tu prisutna opasnost odkomercijalizacije, sastavljanje jaslica može potaknuti snažan vjerniki doživ-ljaj.

56 Imamo dovoljno nesretnih primjera gdje pastoralni djelatnici u svojoj župni nameu nekeaktivnosti iskljuivo po njihovom vlastitom ukusu. Tako bi onda, po njihovom, njihova cijelažupa trebala biti orijentirana samo na hodoaša, drugi forsiraju neku katoliku udrugu, trei,opet, izvan prouavanja Biblije ne vide da bi išta drugo bilo korisno, etvrti gotovo svu svojusnagu troše u nekoj manjoj, njima po volji, skupini u župi (molitvenoj, meditativnoj i sl.). Alijepo Apostol veli: "Duha ne trnite, proroštava ne prezirite!"57

Da ne bude nesporazuma. Naravno da misa, pa i misa zornica u došašu, nije tek pukapobožnost, nego vrhunac liturgije. Meutim, obiaj da se svakodnevno dolazi na takvu jutar-

nju misu tijekom došaša predstavlja "pobožnu vježbu".



83

c) Blagoslov vode uo i Bogojavljenja

Ovaj je blagoslov netipian i konkurira sveanom blagoslovu vode u sklopukrsne liturgije vazmenoga bdjenja. Meutim, budui da je to u nas drevni obi-aj, nipošto ga ne bi trebalo dokidati. Ne dokidajui nasilno blagoslov vodeuoi Bogojavljenja, u isto bi vrijeme trebalo i u katehezi i u bogoslužju nagla-šavati važnost blagoslova vode upravo u vazmenoj noi.

d) Križni put

Zanimljivo je da i u današnjem vremenu koje mnogi smatraju sekulariziranim,mnogi imaju potrebu pokorniki i molitveno obilježiti korizmu. Kao što mno-gi u to vrijeme poste i odriu se nekih stvari, tako mnogi vjernici k tome veo-ma rado dolaze na pobožnost križnog puta. Tu pastoralnu okolnost svakako

bi trebalo iskoristiti uzimanjem razliitih i dobrih predložaka u kojima imadovoljno i biblijskih i molitvenih elemenata bez nezrelog afektiranja kojima seodlikuju neki stariji obrasci, kao i bez dociranja koji se nalaze u nekim novijimobrascima.58

e) Tijelovska procesija

Ovdje bi se moglo stvarno rei de gustibus non est disputandum, tj. da ne trebaraspravljati o ukusima. Naime, ima nekih župskih zajednica gdje je tijelovskaprocesija izvanredan vjerniki doživljaj jer svi u njemu sudjeluju, od izgradnjei ureenja postaja (sjenica) do itanja, pjevanja, posluživanja, gdje, konano,dolaze do izražaja i razliite vjerske i graanske udruge. Pogotovo u nekimseoskim župama to može biti prigoda da se ukrase u ulice i proelja kua…Meutim, u gradovima i u nekim drugim sredinama – po našem sudu – toesto zna biti kontraproduktivno.59 Tu, oito, treba doi do izražaja rado i es-to spominjana "pastoralna razboritost".

f) Euharistijska klanjanja

Iako znamo da je vrhunac euharistijske pobožnosti upravo djelatno sudjelo-vanje u euharistijskom slavlju koje ukljuuje i priest, ipak i danas euharistij-sko klanjanje, kao produžena zahvala poslije priesti može biti veoma koris-no. Redovito je lijepo prihvaena molitvena ura klanjanja poslije mise Veliko-ga etvrtka. Nadalje, u nekim je župama veoma naglašeno i posjeeno godiš-nje euharistijsko klanjanje ("kleanje"). Konano, mnoge župske skupine (bib-lijska, molitvena, skupina mladih i sl.) na neki nain "živi" od te pobožnosti.

58 Osobno ne vidim opravdanost i korisnost obrasca križnog puta kojemu bi jedina tema bila

npr. pobaaj…59 Sjetimo se onih ophoda koji prolaze ispred ugostiteljskih objekata gdje svira glazba, a gosti

mirno sjede na terasi, puše i ispijaju svoje pie gledajui "tamo neki spektakl".



84

g) Krunica

Suvišno je govoriti koliko je ta molitva uvriježena u puku. Ako je povijesno iistinito da je ona nastala kao nadomjestak za asoslov i pjevanje psalama, da-nas imamo vjernika (ne samo zareenih službenika i redovnika) koji redovitomole i asoslov i krunicu i smatraju da se te molitve nekako nadopunjuju. Usvojoj jednostavnosti a u isto vrijeme u svom bogatstvu i dubini, ovo je svaka-ko jedna od najomiljenijih molitava u Crkvi. Kolike je naraštaje ta molitva dr-žala i nosila i kolikim li je ljudima i danas ona najdraža molitva!

h) Pobožnosti i liturgija u svetištima

Ne ulazei u povijesne, teološke kulturološke i psihološke razloge, svetišta sumjesta gdje vjernici osobito rado dolaze i gdje se uti osobiti osjeaj svetoga i"prolaska Gospodnjega". Tako je to bilo u Starom zavjetu, a tako je i meukršanima iako je teološki jasno da je sam Isus jedini hram, sveenik i žrtva.Polazei od injenice da svetišta imaju posebno mjesto u životu i osjeajuvjernika, Direktorij ponavlja kako je važno da liturgija u njemu bude primjer-na. U svetištima treba nastojati oko dostojanstvenoga i primjerenog slavljenjasakramenta pomirenja, euharistije, bolesnikog pomazanja, drugih sakrame-nata kao i blagoslovina, kao i oko evangelizacije i kršanskog karitasa. Takosvetišta mogu doista postati stjecištem i poticateljem obnove neke mjesne crk-ve. Pri tome je potrebno sauvati razboritost, dostojanstvo svetišta i samogaslavlja, da se sakramentalna slavlja ne bi upriliivala samo zbog izvanjskogasjaja,60 ili da ne bi bila okužena duhom praznovjerja.61

Konano zakljuimo:

• Ostaje tvrdnja da ne mora svaka molitva, privatna ili zajednika koju molikršanin (dakle, u tijelu Kristovu) znaiti i oitovanje Tijela Kristova, tj. nemora po sebi biti liturgijski in.

• Svaki se oblik molitve koju zajednica vjernika vrši kao Crkva s nakanomda slavi otajstvo Kristovo može smatrati liturgijskom molitvom.

• Oblik, stil i jezik pri tome nisu bitni. Vidimo iz povijesti da su odreene

pobožnosti postale liturgija (procesije i blagoslovi s Presvetim).• Da bi molitva i pobožnost bili liturgija potrebno je da sauvaju dva osno-vana elementa: da oituju Crkvu i da slave Kristovo otajstvo.

• Naravno, Crkva ima pravo proglasiti (ali ne i „uiniti“) neku pobožnostliturgijom.62

60

Toesto može biti slu

aj u slavlju vjen

anja.61 Npr. kada su u pitanju "posveeni" predmeti u nekom poznatom svetištu.

62 Usporedi takoer sinodske materijale o blagoslovinama i pukim pobožnostima!



85

SADRŽAJ

UVOD ....................................................................................................................... ...... 1

Prvi dio: PREMA TEOLOGIJI LITURGIJE .......................................................... ...... 31. Pitanje duhovnog bogoštovlja u Starom zavjetu ............................................ ...... 32. Novozavjetni naglasci glede duhovne žrtve .................................................. ...... 43. Pravo bogoštovlje u Tijelu Kristovu ................................................................. ...... 84. Razvoj ideje o duhovnoj žrtvi u prvoj Crkvi ................................................... ...... 95. Korak unatrag ...................................................................................................... .... 126. Srednji vijek .......................................................................................................... .... 167. Pokušaji produhovljavanja bogoslužja ............................................................ .... 188. Moderno vrijeme ................................................................................................. .... 22

Drugi dio: PREMA OBNOVI LITURGIJE ........................................................... .... 281. Liturgija, bogoštovlje Crkve .............................................................................. .... 282. Liturgija, otajstvo (misterij, sakrament) spasenja ........................................... .... 293. Liturgija u enciklici Mediator Dei ...................................................................... .... 31

Trei dio: TEOLOGIJA LITURGIJE U DUHU 2. VAT. SABORA .................... .... 331. Od reforme rubrika do nove teološke vizije ................................................... .... 332. Povijest spasenja .................................................................................................. .... 343. Liturgija – posljednje razdoblje spasenja ......................................................... .... 354. Liturgija – prisutnost Kristova .......................................................................... .... 365. Liturgija – posadašnjenje Vazmenog otajstva ................................................. .... 386. Liturgija i sakramentalnost ................................................................................ .... 39

etvrti dio: LITURGIJA – BOGOŠTOVLJE CRKVE .......................................... .... 47I. CRKVA – SVEENIKA ZAJEDNICA ........................................................... .... 471. Liturgija pripada svim lanovima Crkve ........................................................ .... 472. Od Tijela Kristova do tijela Krista-Crkve ........................................................ .... 483. Sveti zbor, kultna zajednica ............................................................................... .... 494. Mjesno bogoštovlje stvara mjesnu Crkvu ....................................................... .... 51DODATAK: LITURGIJSKA ARHITEKTURA .................................................... .... 53A. POVIJESNI PREGLED....................................................................................... .... 53B. UREENJE CRKVENOOG PROSTORA ........................................................ .... 60II. CRKVA I SVEOPE SVEENSTVO ............................................................... .... 681. Sveeništvo u Crkvi ............................................................................................ .... 682. Sveope i ministerijalno sveeništvo ................................................................ .... 713. Razliite službe u zajednici ................................................................................ .... 72III. DUHOVNO SVEENIŠTVO I DUHOVNA ŽRTVA .................................. .... 74

Peti dio: LITURGIJA I NELITURGIJA ................................................................. .... 76I. POVIJESNE PRETPOSTAVKE .......................................................................... .... 76II. BITNE SASTAVNICE LITURGIJSKOG INA ............................................... .... 78III. LITURGIJA I POBOŽNOSTI ........................................................................... .... 80



SADRŽAJ ................................................................................................................. .... 72

teologija liturgije - scripta pažin

Documents