Trovanja

gljivamaalkoholomantifrizomdrogamakiselinamaugljen monoksidomolovombakrom živompesticidimabojnim otrovimalijekovima

8.1 TROVANJA GLJIVAMA

Najčešća trovanja gljivama događaju se među ljudima koji sami beru gljive ali ih nisu dovoljno dobro proučili ili tražili stručni savjet. U gotovo svim slučajevima otruju se pojedinci ali i članovi porodice. Činjenica da više trovanja ima kad je godina povoljna za dobar urod samoniklih gljiva.

Otrovne vrste gljiva sadrže termostabilne hemijske sastojke koji već u malim količinama u organizmu čovjeka uzrokuju tako karakteristične znakove (simptome) trovanja da se mnogo puta može naknadno ustanoviti vrsta pojedinih gljiva.

Trovanje otrovnim gljivama nazivamo micetizam.

Veliki problem trovanja gljivama je i taj što su same toksične tvari u gljivama relativno slabo istražene, a samim tim je i otežano liječenje trovanja.Većinu otrovnih vrsta gljiva ljudi su upoznali prema posljedicama što su ih pojedene gljive izazvale. Pri trovanjima određenom vrstom gljiva uvijek su se pojavljivali određeni znakovi trovanja, ovisni o količini pojedenih gljiva što je ukazivalo na činjenicu koja je gljiva konzumirana.

Simptomi trovanja se razlikuju od gljive do gljive nastalih nakon odgovarajućeg vremena od trenutka konzumacije. Vrlo bitan momenat u trovanjima je brzina prihvaćanja činjenice da je konzument otrovan tj. da se neprobavljena količina gljiva prinudnim putem prije resorbcije izbaci iz organizma. Ako je dugo vremena u organizmu nastaju nepopravljive štete koje mogu za konzumenta završiti katastrofalno.Trovanja gljivama razlikuju se po kliničkim znakovima i trajanju

inkubacije, tj. po vremenu koje protiče od jedenja gljiva do prvih znakova trovanja.

Desetak vrsta jestivih gljiva ima vrlo slične otrovne dvojnike i kojima se najčešće zamjenjuju. Tako se npr. rudnjača (Agaricus campestris L., Fries.) može zamijeniti otrovnom gljivom (Agaricus xsanthoderma Genevier), ili je još opasnije ako se sunčanica (Macrolepiota procera Scop. ex Fr. Sing) zamijeni smrtno otrovnom zelenom pupavkom (Amanita phalloides Vaill ex Fr. Secr).

Ovisno o kojoj je vrsti gljiva riječ, trovanje se očituje određenim znakovima (simptomima).

Osnovni simptomi trovanja gljivama:  suženje zjenice oka, jako znojenje, povraćanje, česti proljeviiscrpljenost, opća slabost, teško disanje, vrtoglavica i glavobolja, bolovi u trbuhu, teškoće pri mokrenju, znakovi pijanstva, poremećaji u ponašanju

Za pojedino trovanje karakterističan je skup određenih simptoma koji zajedno čine sindrom, kojim se pojedino trovanje i naziva. Karakteristični znakovi trovanja gljivama vezani su uglavnom za određenu toksičnu tvar i njezin učinak, pa se trovanje gljivama očituje određenim sindromima. Sindromi sa kratkim inkubacionim periodom su: muskarinski, panterinski, psihomimetski, gastrointestinalni, koprinski – alergijski. Oni koji imaju dug inkubacioni period su: amatoksinski (faloidinski), orelaninski, giromitrinski.

Najopasnije gljive su iz roda amanita (pupavke). Amatoksinski sindrom predstavlja niz simptoma koji nastaju trovanjem amatoksinima. Amatoksini su zajednički naziv za dvije skupine toksičnih tvari, falotoksini i amanitini. Po hemijskoj strukturi to su prstenasti peptidi, građeni od sedam, odnosno osam aminokiselina i dolaze u više hemijskih oblika. Amatoksinski sindrom javlja se kao rezultat trovanja jednom od najpodmuklijih predstavnika gljiva a to je zelena pupavka (Amanita falloides Veill. ex Fr. Secr.).

Slika 8.1 Slika 8.2

Slika 8.1 Zelena pupavka - Amanita phalloides (Vaill. ex Fr.)

Slika 8.2 Bijela pupavka – Amanita phalloides alba (Virosa)

Trovanja koja izazivaju gljive iz porodice Amanita phalloides, verna, virosa, phanterina uglavnom su faloidinskog tipa, što znači da je većina trovanja sa smrtnim posljedicama došlo baš zbog konzumiranja neke od ovih gljiva. Oštećenja organizma koja nastupaju prilikom trovanja pupavkama vrlo su teška jer djeca umiru u gotovo 100% slučajeva , ako se pravilno ne liječe.

Znakovi trovanja nastupaju već za 6-24 sata.Najprije se pojavljuju bolovi i grčevi u trbuhu, mučnina sa povraćanjem, jaki proljevi te obilno znojenje. Uz to se javlja jaka žeđ, udovi postaju hladni i počinju grčevi u listovima. U organizmu nastupaju jaka oštećenja jetre, te znakovi karakteristični za prestanak rada bubrega. Ako se bolesnik pravovremeno ne počne liječiti u 50% slučajeva nastupa smrt.

Oštećenja trovanjem pupavkama pripisuju se djelovanju amatoksina (alfa amanitin je najtoksičniji među njima). Količina posebno alfa - amanitina u jednom srednje velikom klobuku zelene pupavke dovoljna je da usmrti odraslu osobu. Amatoksini se brzo resorbiraju iz probavnoga trakta i krvotokom odlaze u jetru. Već u probavnom traktu amatoksini oštećuju sluznicu i izazivaju probavne tegobe. Osim zelene pupavke amatoksine sadržava i bijela pupavka (Amanita virosa Lamb. ex Fr.), te neke gljive iz rodova Lepiota i Galerina. Zelena pupavka je svakako najčešći uzrok trovanja amatoksinima.

Simptomatologija

Kod amanita prvi znakovi trovanja javljaju se između 8 i 12 sati nakon konzumacije. Simptomi su uglavnom nekarakteristični i vezani za probavni trakt, a očituju se bolom u trbuhu, povraćanjem i vodenim proljevom u kojem se može naći sluzi i krvi. Obično nestaju nakon 24 sata. “Ozdravljenje” je lažno jer se simptomi ponovno javljaju nakon 72 sata, i to povezani sa znakovima teškog oštećenja jetre i pojavom žutice. Osim jetre, teško su oštećeni i bubrezi. U završnoj fazi trovanja pojavljuju se znakovi oštećenja CNS, slijedi pojava konvulzija i kome.

Smrt nastupa u 10 - 15 % slučajeva nakon 7 - 10 dana.

UMP

Općenito najvažnije je utvrditi ako je moguće koje su gljive izazvale trovanje. Liječenje što ranije započne trebalo bi imati bolji efekt. Usmjereno je na eliminaciju otrova iz organizma i igra važnu ulogu u preživljavanju pogotovo kod onih bolesnika koji nisu znatno premašili letalnu dozu a javili su se na liječenje u prvih 6 sati od konzumiranja gljiva. U te mjere spadaju: ispiranje želuca, upotreba medicinskog uglja per os, hemoperfuzija preko ugljenih filtera, trajna sukcija duodenalnog sadržaja radi spriječavanja entero-hepatičke recirkulacije otrova koji se u značajnoj količini izlučuje kroz žuč i forsirana diureza.

8.2 TROVANJE ALKOHOLOM

Pijanstvom se označava psihičko i fizičko stanje osobe koja je konzumirala prekomjernu količinu alkoholnog pića. Ovisno od koncentracije etilnog alkohola u organizmu postoje različiti stepeni pijanstva.

Tabela 8.1 Simptomatologija pijanstva prema stepenima

I 0 Stanje lakog pijanstva

(koncentracija etil alkohola od 1 do 1,5 ‰)

Crvenilo u licu, glasan govor, povišena mimika i gestikulacija, pokreti nekoordinirani.Osoba je samouvjerena i nekritična

II 0 Pijano stanje

(koncentracija etil alkohola od 1,5 do 2,5 ‰)

Svi opisani znaci se pojačavaju. Osoba može biti izrazito agresivna. Upadljivo nekritična, sporije reagira, ima teškoće u razumjevanju,

usmjeravanju pažnje i ispravnom razmišljanjuIII 0 Stanje teškog pijanstva

(koncentracija etil alkohola je između 2,5 i 3,5 ‰)

Opće depresivno djelovanje alkohola dovodi do teškoća pri hodu, govoru, disanju. Osoba je blijeda, orošena znojem i nije sposobna za bilo kakvu osmišljenu i samostalnu aktivnost

IV 0 Otrovanost

(koncentracija etil alkohola je od 3,5 pa i 4,5 ‰ uvodi otrovanog u sopor ili komu)

Osoba modra (cijanostična), površno, usporeno i nepravilno disanje. Puls je slab, ubrzan. Tjelesna temperatura je ispod 37 0 C. Orošen je hladnim znojem. Nekontrolirano urinira i defecira.

UMP

Alkoholiziranoj osobi obavezno onemogućiti daljnju konzumaciju alkoholnog pića. Ukoliko je moguće povraćanjem treba izazvati izbacivanje alkohola iz želuca da ne dospije u cirkulaciju. Pobrinuti se da ne dođe u situaciju samopovrijeđivanja ili povrijeđivanja drugih.

Kod osoba koje su u stanju teškog pijanstva treba pratiti vitalne funkcije (disanje i rad srca), osloboditi ih odjeće i obuće, utopliti ih i smjestiti u prozračnu prostoriju. Insistirati na uzimanju tečnosti i osvježavajućih napitaka

Otrovanog u besvijesnom stanju staviti u bočni položaj, ako ne diše provesti postupak umjetnog disanja, a u slučaju prestanka rada srca provesti postupak KPR sve do pružanja medicinske pomoći.

8.3 TROVANJE ANTIFRIZOM

Antifriz je uljasta tekućina, hemijski spada u skupinu alkohola (etilenglikol). Najčešće trovanja nastaju kod djece zbog nepravilnog skladištenja i privlačne boje. Količina od ½ dcl ove tekućine izaziva smrt. Klinički izraženi su znakovi pijanstva koje brzo prelazi u prividnu smrt.

UMP

Ukoliko je izvodljivo potrebno je popiti 2-3dcl vode te izazvati povraćanje. Protuotrov je etilni alkohol (žestoka pića 1dl i zatim ¼ dcl svaki sat), hitan prijevoz u bolnicu. Kod onih pacijenata koji su bez svijesti ne davati piće i ne izazivati povraćanje, postaviti ih u bočni položaj. Ako bolesnik ne diše i srce ne radi provesti postupak KPR.

8.4 TROVANJE DROGAMA

1. Amfetamini (“speed”) su hemikalije dobivene sintetičkim putem. Na tržište najčešće dolaze u tabletama. Amfetamini se injektiraju, gutaju, puše i šmrču.

Prevelika doza amfetamina može uzrokovati vrtoglavicu, drhtanje, uznemirenost, paniku, grčeve u trbuhu, bolove u prsima i ubrzan rad srca. Posljedica može biti potpuni tjelesni i psihički kolaps.

Hronično otrovanje može izazvati paranoidne ideje i halucinacije. Amfetamin u mozgu stvara ovisnost i oslobađa od bilo kakvih ograda.

2. Kokain je snažan stimulans nervnog sistema, a dovodi do promjena u ponašanju i podizanja razine energije nalik na učinak amfetamina. Stvara snažnu ovisnost. Najčešće se uzima ušmrkivanjem, injekcijama te pušenjem (crack-kokain).

Srčani zastoj i napadi, uz zastoj rada pluća uzroci su smrti od kokaina. Dodatna opasnost je kokaetilen. Naime, ljudska jetra u kombinaciji kokaina i alkohola proizvodi kokaetilen, koji povećava euforična svojstva kokaina, a time i rizik od iznenadne smrti.

3. Ecstasy je sintetička psihoaktivna droga derivat amfetamina s halucinogenim svojstvima, poznat još kao MDMA. Spada u jače droge iz grupe psihostimulatora. Konzumira se oralno.

Brojni problemi slični su kao i kod amfetamina i kokaina: konfuzija, depresija, problemi sa spavanjem, izrazita potreba za drogom, ozbiljna tjeskoba i paranoja, pa i psihotične epizode, mogu se javiti i nekoliko nedelja nakon uzmanja droge. Pridonosi oštećenjima jetre, epilepsiji, visokom pritisku, glaukomu. Prag tolerancije prelazi se vrlo brzo i nastaje psihička ovisnost. Ecstasy doslovno razara mozak te ima učinke kakvi se javljaju kod Parkinsonove i Alzheimerove bolesti. Stručnjaci upozoravaju da već i jedna tableta estasyja može značiti - smrt.

4. Marihuana u bilo kojem obliku izaziva euforiju, uzbuđenje, vizualne i slušne halucinacije, gubitak osjećaja za vrijeme i prostor. Slabi imunološki sistem organizma pa se javljaju infekcije. Ubrzava rad srca pa je opasna za one sa srčanim teškoćama.

5. Inhalati su isparenja hemikalija koje proizvode psihoaktivne učinke najčešće su sklona djeca i vrlo mladi ljudi, jer su na dohvat ruke i relativno jefitini. Najčešće se koriste otapala (industrijska otapala, benzin, ljepila, korektori, tvari za čišćenje elektronike) i razni plinovi (iz lakova za kosu i dezodoransa, sprejeva za zaštitu tkanina, pa čak i plinskih upaljača).

Svi inhalanti proizvode učinak sličan anestetiku, koji djeluje tako da usporava tjelesne funkcije. Udisanje (snifanje) većih količina može imati dugotrajne otrovne učinke. Onaj tko "snifa" može osjećati najprije euforiju, zatim se osjeća manje "zatvoreno", te na kraju može izgubiti svijest.

Udisanje visokih koncentracija ovih hemikalija može dovesti do srčanog udara i smrti, a može izazvati i gušenje. Kao trajna posljedica "snifanja" primijećeni su gubitak sluha, periferna neuropatija i grčevi udova, oštećenja mozga i CNS, oštećenja koštane srži. Moguća su i oštećenja bubrega te problemi sa snadbijevanjem krvi kisikom.

6. Heroin, s opijumom, morfinom i kodeinom, te metadon-heptanonom spada u grupu opijata. On je jedna od najopasnijih, visoko ovisničkih droga i svojevrsni 'sinonim' za pravu ovisnost.

Stvara euforiju, nakon koje slijedi razdoblje smirenja i pospanosti, te ovisnost morfijskog tipa. Povezan je s ozbiljnim zdravstvenim komplikacijama - smrtonosno predoziranje, spontani pobačaji, propadanje vena, infekcijske bolesti. Infekcije srčanog tkiva i zalistaka te bolesti jetre (hepatitis B i C) , HIV infekcija.

7.LSD-25 (dietilamid lizergične kiseline) je sintetička droga bez boje i mirisa koja spada u grupu halucinognenih droga Djelovanje LSD-a je krajnje nepredvidivo i vrlo opasno

UMP Ovisno od doze i općeg stanja pacijenta. Kod predoziranih pacijenata potrebno je provesti detoksikaciju a u određenim situacijama poremećaja svijesti (koma) mjere i postupke za KPR. Nakon stabiliziranja stanja pacijenti se upućuju u Centre za borbu protiv ovisnosti.

8.5 TROVANJE KISELINAMA

Otrovati se može samo nekom od jakih kiselina, kao što su sirćetna, sumporna, azotna ili hlorovodonična. Ova trovanja lako se poznaju po mirisu koji se jako osjeća na povrijeđenoj osobi. Dejstvo jakih kiselina je vrlo razorno. One uvijek izazivaju više ili manje duboke opekotine na sluzokoži usta, jezika i jednjaka. Ova trovanja ostavljaju vrlo često teške posljedice u vidu suženja jednjaka.

Kiselinama, naročito sirćetnom, često se truju mala djeca, koja ne znajući šta je, popiju kiselinu zaboravljenu ili ostavljenu na mjestu sa koga je ona mogu da dohvate. Ali nisu sasvim rijetki ni pokušaji samoubistva nekom od kiselina. Ima i slučajeva zlonamjernih opekotina po licu azotnom ili hlorovodoničnom kiselinom. Jake kiseline su takve da je teško popiti više od jednog, rijetko dva gutljaja, ali i to je dosta da se stvori brzo ozbiljno, oštećenje tkiva u ustima i jednjaku, pa i kože na licu.

UMP

Hitno uputiti u prvu zdravstvenu ustanovu. Kod životno ugroženih treba provesti mjere KPR. Ne davati tečnosti i hranu na usta.

8.6 TROVANJA UGLJEN MONOKSIDOM (CO)

Trovanja ovim gasom relativno su dosta česta. Najčešća su slučajna ili profesionalna, a ima ih i namjernih i kriminalnih.

Ugljen monoksid (CO) je izrazito toksičan gas bez boje mirisa i ukusa i lakši je od zraka. Spada u grupu hemijskih zagušljivaca, a izaziva generalnu hipoksiju zbog ireverzibilnog vezivanja s hemoglobinom (Hb). Toksični efekat CO nastupa brzo i pri malim koncentracijama. Ugljen monoksid nastaje u procesu nepotpune oksidacije organskih materija. Jedan od najznačajnijih izvora zagađenja zraka je izduvni gas motora s unutrašnjim sagorjevanjem gdje ga može biti od 1-14 vol %, a slijedeći veliki zagađivač zraka je metalurška industrija. Unos u organizam i eliminacija CO vrši se preko pluća, a krajnji toksični učinak je hipoksija koja nastaje zbog stvaranja karbonil jedinjenja koja zauzimaju prostor za vezivanje kisika (O2) ili za njegov prijenos i iskorištavanje u tkivima i stanicama. Brzina vezivanja CO za Hb je nešto sporija od vezivanja O2, ali je afinitet Hb za CO veći za 210-220 puta nego za O2, pa CO ima prednost u vezivanju s hemoglobinom čak i kada je prisutan u nesrazmerno manjim količinama u odnosu na kisik. Sam toksični učinak CO na organizam zavisi još od vremena ekspozicije i potencirajućih faktora; minutnog volumena disanja, mišićnog rada, individualne otpornosti svakog pojedinca, koncentracije CO i inteziteta hipoksije. Smrtna doza za ljude je 1000-2000 ppm (0.1-0.2 %) ako ekspozicija traje 30 minuta. Kod visokih koncentracija CO u udisanom vazduhu, smrt može nastupiti nakon 1-2 minuta. Maksimalna dopuštena koncentracija (MDK) u industriji iznosi (0.005 %) za 8 časova ekspozicije, a ronilački zrak ne smije sadržavati više od (0.001 %).

Klinička slika trovanja je netipična. Od koncentracije COHb zavisi intezitet hipoksije, a od inteziteta hipoksije zavisi klinička slika, pa se načelno koncentracija COHb u krvi od 10-20 % manifestuje mučninom, glavoboljom, ružičastom bojom kože i usana, i umorom ; od 30 % vrtoglavicom, dezorjentacijom u vremenu i prostoru, malaksalošću i mišićnom slabošću; a od 40-50 % komom, poremećajem rada srca i disanja, decerebracijom i smrću. Kod 18 % otrovanih

sreću se komplikacije od strane drugih organskih sistema, a kod 41 % zabilježeni su trajni neurološki ispadi karakteristični za difuznu spongioznu demijelinizaciju mozga.

UMP

Primjena hiperbarične oksigenacije (HBO) na apsolutnom pritisku od 3 bara u trajanju od 90 minuta. Obično je dovoljna jedna seansa. Seanse treba ponavljati na 6 sati ukoliko je svijest pacijenta i dalje poremećena. Na parcijalnom pritisku kisika od 3 bara poluživot eliminacije CO, iznosi 23,5 minuta.

Ako ne postoji mogućnost primjene hiperbačnog kisika treba primjeniti udisanje 100 % kisika na normalnom pritisku uz poluživot eliminacije CO od 80 minuta.

U najgorem slučaju pacijenta treba iznjeti na čistu atmosferu uz apsolutno mirovanje kada je poluživot eliminacije CO oko 320 minuta. Održavanje ventilacije i rada srca postiže se primjenom klasičnih metoda KPR. Ostala terapija je simptomatska

8.7 TROVANJE OLOVOM (saturnizam)

Trovanje olovom nastaje tek nakon dugotrajnog unosa malih količina olova u organizam, vrlo rijetko u obliku akutnog trovanja kada se slučajno unesu velike količine. Olovo se akumulira u organizmu, najviše u kostima gdje ostaje cijeli život. Kada se olovo jednom unese u organizam, više se praktično ne može odstraniti.

Obično je maksimalno dopuštena koncentracija olova u metru kubnom 0.1 mg.Prvi simptomi trovanja pojavljuju se na krvotvornim organima radi djelovanja olova na enzim koji sudjeluje u sintezi hemoglobina u eritrocotima (inhibicija dehidrataze), tj. poremećaju sinteze hema. Dolazi do anemije uz istodobno pojačano izlučivanje delta aminolevulinske kiseline (DALK), te porfirina i željeza ( jer učestvuju u izgradnji hema) mokraćom.

Kada dođe do pune manifestacije trovanja pojavljuju se simptomi i u drugim organskim sistemima. Mučnina, gubitak apetita i kolike s opstipacijom su simptomi crijevnog trovanja.Slabost nerava koji inerviraju ekstenzorne mišiće , najčešće n. radialisa, karakterizira nervni tip trovanja. Kod akutnog trovanja se zbog velikih količina unesenog olova često javlja encefalopatski tip s izraženim glavoboljama, vrtoglavicom, te komom, konvulzijom pa i smrću u teškim slučajevima.

Dijagnostički se ispituje: aktivnost dehidrataze delta-aminolevulinske kiseline, protoporfirin. DALK u urinu, koproporfirini u urinu,funkcija bubrega, olovo u krvi.

UMP

Simptomatska uz primjenu soli kelata, koji se hemijskim putem vežu za olovo u spoj koji se može odstraniti iz organizma mokraćom.

8.8 TROVANJE BAKROM

Bakarni sudovi mogu biti jedan od uzroka trovanja bakrom. Bakar u dodiru sa nakiselom hranom pravi bakarni oksid, koji je u izvjesnoj mjeri otrovan. Radi zaštite od trovanja bakrom bakarni sudovi se kalajišu. Međutim pri dužoj upotrebi bakar se skida, pa se događa da se takvi polukalajisani sudovi upotrijebe i da uslijed toga dođe do masovnog trovanja osoba koje su jele hranu spravljenu u takvim sudovima.

Znaci trovanja obično su povraćanje, ponekad proljev i glavobolja.

UMP

Izazvati povraćanje, isprati želudac davanjem vode i ponovo izazivati povraćanje.

8.9 TROVANJE ŽIVOM

Do trovanja dolazi uslijed uzimanja njenih spojeva (jedinjenja), najčešće sublimata, koji je veoma otrovan. Znatno rijeđe, ali do trovanja živom dolazi uslijed dugotrajne primjene živinih preparata za liječenje pojedinih bolesti, a može doći i uslijed upotrebe žive u nekim kozmetičkim preparatima. Do trovanja živom može doći i kod radnika koji su radeći izloženi raznim živinim isparenjima ili u dodiru sa pojedinim živinim spojevima, ukoliko se ne primjenjuju propisane higijenske i tehničke zaštitne mjere (profesionalno trovanje).

U zavisnosti od vrste živinog jedinjenja i njegove količine, trovanje živom može biti akutno (naglo) ili hronično.

Akutno trovanje nastaje, uglavnom, uzimanjem veće količine sublimata i završava se smrću za nekoliko sati. Znaci trovanja su jaki bolovi u trbuhu, hladan znoj, povraćanje praćeno mukom, proljev sa mnogo žuči, odsustvo mokraće i mokrenja, bolesnik poplavi i poslije nekoliko konvulzija nastupi smrt.

Kod manje akutnog trovanja glavni znak je odsustvo mokraće i mokrenja, zatim, povraćanje i proljev, u početku sa mnogo žuči a potom i sa krvlju u ispljuvku, sluzokoža usta je crvena i otečena, jetra je oštećena i osjetljiva. U lakšim slučajevima znaci trovanja su upala sluzokože u ustima, naročito oko zuba, bolesnik ima metalan okus u ustima, luči mnogo pljuvačke, ima proljev, često osip po koži, bjelančevine u mokraći itd.

U slučaju hroničnog trovanja glavne promjene nastaju u organima za varenje i na nervnom sistemu. Javlja se pojačano lučenje pljuvačke, metalan okus u ustima, odsustvo apetita, povraćanje, hroničan proljev, zapaljenje sluzokože u ustima sa rasklimavanjem i ispadanjem zuba, koji prije toga pocrne i postanu trošni, ponekad se jave tamne mrlje na sluzokoži, na usnama i obrazima itd.

Prvi znaci hroničnog trovanja na nervnom sistemu su najprije povećana intelektualna aktivnost i nervoza, a zatim, opća slabost, sanjivost, pokoji put i opće duhovno propadanje, podrhtavanje tijela itd.

UMP

Simptomatska.Bolesnika kod koga se pojave znaci akutnog trovanja živom treba što prije uputiti u bolnicu.

8.10 TROVANJE PESTICIDIMA

Do trovanja dolazi najčešće uslijed nepravilnog rukovanja pesticidima i uslijed pogreške ili nesretnim slučajem, ali su poznati i slučajevi namjernog trovanja.

Znaci trovanja mogu, u zavisnosti od vrste pesticida, biti vrlo različiti. Većina od njih, manje ili više, dejluju na nervni sistem i izazivaju glavobolju, vrtoglavicu, paralize, uznemirenost i druge

nervne poremećaje. Mnogi, pak, izazivaju bolove u trbuhu, povraćanje i proljev. Neki od njih izazivaju gušenje ili pojačano znojenje, suze itd.

Do trovanja pesticidima može doći preko organa za varenje, za disanje, ili preko kože. Kod mnogih pesticida trovanje je moguće preko svakog od ovih puteva, ali je jedan od njih ipak najčešći. U zavisnosti od puta kojim je trovanje najčešće moguće, preporučuje se za primjenu svakog pesticida ili grupe pesticida odgovarajuća zaštita (zaštitno odijelo, maska, rukavice čizme itd.).

UMP

Simptomatska. Pri radu sa pesticidima izuzetno je važno zapamtiti znakove (simptome) otrovanja pesticidom napisane na uputama. Ako se takvi znakovi primjete treba odmah prekinuti posao, hitno obaviti nužno pranje onečišćenih dijelova tijela ili zatražiti ljekarsku pomoć noseći sa sobom priloženo uputstvo o rukovanju sa pesticidom.

8.11 TROVANJE BOJNIM OTROVIMA

Bojni otrovi su hemijske materije koje su u stanju da zatruju živa bića, zemljište i objekte, životne namirnice i materijalna sredstva, konačno, da kod nezaštićenih lica prouzrokuju manje ili veće povrede, pa i smrt, a materijalna sredstva učine neupotrebljivim.

Dosad poznati bojni otrovi dijele se, prema taktičkoj namjeni, na kratkoročne i dugoročne, a prema dejstvu na organizam, na nadražljivce (suzavci, kijavci), zagušljivce (fozgen, difozgen, hlorpikrin), plikavce (S-iperit, N-iperit, luizit), nervne otrove (sarin, soman), psihotropne supstance (LSD, meskalin, psilocibin, sernil) i na radioaktivne bojne otrove.

Nadražljivci i zagušljivci djeluju na organe za disanje (neki nadražljivci i na oči), plikavci na kožu i pristupačnu sluzokožu, a opći bojni i radioaktivni bojni otrovi na cijeli organizam.

Nadražljivci, zagušljivci i opći bojni otrovi su po dejstvu kratkoročni, a plikavci i radioaktivni bojni otrovi su dugotrajni.Nadražljivaca ima dvije vrste, i to su; suzavci i kihavci. Pod dejstvom suzavca oči jako suze uslijed čega čovjek postaje nesposoban za bilo kakvu aktivnost. Slično je i sa kihavcima koji izazivaju neprekidno kihanje. Trajnih posljedica od ovih otrova nema.

Zagušljivci su mnogo opasniji. Oni izazivaju kašalj, gušenje, krv u ispljuvku pa i smrt.

Plikavci napadaju cijelu kožu i izazivaju vrlo teške opekotine, koje sporo i teško zarastaju. Njihovo dejstvo na sluzokožu je još teže i opasnije, najopasnije i najteže je; ako se hranom ili vodom unesu u organizam.Na plućima i djelovima organa za varenje stvaraju ulceracije koje krvare uz obilnu hipersalivaciju i hipersekreciju.

Bojni otrovi se upotrebljavaju u tečnom ili gasovitom stanju. Dejstvo kratkotrajnih bojnih otrova može biti i trenutno. Kratkotrajni su obično u gasovitom stanju i brzo ispare i rasture se, a dugotrajni su u tečnom stanju i zadržavaju se duže, naročito u zatvorenom prostoru. Vjetar i kiša ubrzavaju rasturanje i iščezavanje bojnih otrova, a pokriveno i valovito zemljište uslovljava njihovo duže zadržavanje. Napadaju naročito nervni sistem i krvotok, izazivajući jaku glavobolju i vrtoglavicu, gubitak svijesti pa i smrt.

Većina bojnih otrova teža je od vazduha, zato se, radi zaštite od njih, treba popeti na neko uzignuto mesto, eventualno drvo, u gradovima na najviši sprat, ako je kuća višespratna.

UMP

Evakuacija iz kontaminiranog područja, upotreba zaštitne maske i ogrtača, čiščenje disajnih puteva, skidanje odjeće te dekontaminacija tekućom vodom i 1-2% otopinom sode bikarbone. Kod nervnih bojnih otrova daje se intramuskularno 2 mg. atropina.

8.12 TROVANJA LIJEKOVIMA

Lijekovi unijeti peroralno u toksičnim koncentracijama (pokušaji samoubistva, zadesi i sl.) mogu izazvati jake gastrointestinalne poremećaje, povraćanje, grčevite bolove u trbuhu, često sukrvičave proljeve, hematološke i kardiološke poremećaje, razne nivoe poremećaje svijesti, komu i smrt kao posljedicu depresije kardiorespiratornog centra (bradikardija, hipotenzija, tahipnea i apnea).

UMP

Od velike je važnosti dobiti podatke o kom lijeku i količini se radi, kao i vremenu njegovog uzimanja. Izazvati povraćanje ili isprati želudac, dati aktivni ugalj. Pacijenta uputiti u prvu zdravstvenu ustanovu.

U pojedinim situacijama potrebno je preduzeti i mjere kardiocirkulatorne reanimacije (borba protiv cirkulatornog šoka) odnosno ordinirati specifični antidot. Uz rehidrataciju obavezna je i kontrola elektrolitskog statusa uz forsiranje diureze ukoliko nije već nastupila anurija. Sva ostala terapija je simptomatska.