Satelitske fotografije Arktika napravljene u rujnu 2008. pokazuju kako je

otapanje leda prvi put otvorilo Sjeverozapadni i Sjeveroistočni prolaz,

što omogućava da se oplovi cijeli Sjeverni pol.

PRVI PUT U POVIJESTI ČOVJEČANSTVA SJEVERNI POL JE POSTAO OTOK.

Znanstveni projekt o polarnim regijama The International Polar Year (IPY)

u koji je bilo uključeno 10 tisuća znanstvenika iz 63 zemlje i koji je provođen od ožujka 2007.

do svibnja 2009. pokazao je da se otapa i ledeni pokrov Antarktika,

te da je stanje “gore nego što se prije mislilo”.

22. veljače 2004. godine, britanski list The Observer objavio je podatke izvješća koje je izradio američki Pentagon sa ciljem procjene “američke nacionalne sigurnosti”.

Citirani izvještaj navodi procjenu po kojoj će klimatske promjene u narednih 20 godina rezultirati globalnom katastrofom, pandemijom gladi, masovnim migracijama te gubitcima milijuna života u prirodnim katastrofama i ratovima koji će se voditi oko nadzora nad zalihama hrane, vode i

energetskih izvora.(The Observer, “...Treath to the World is greater than Terrorism”, Townsend and Harris)

2006. godine britanski ministar obrane John Reid održao je govor u Kraljevskom institutu za međunarodne odnose u kojem navodi

da će globalno zagrijavanje ubrzati nasilne sukobe između rastuće svjetske populacije zbog sve manjih izvora pitke vode.

Reid je izjavio kako će nasilje i politički sukobi postati stvarnost za 20 do 30 godina, a bit će uzrokovani klimatskim promjenama koje zemlju pretvaraju u pustinju,

otapaju led na polovima i onečišćuju zalihe vode. Također je signalizirao kako britanska vojska mora biti spremna na konflikte

zbog smanjenih zaliha vode.Reidovo obraćanje direktna je posljedica Pentagonovog izvješća iz 2004. godine.

U siječnju 2008. godine dr. Rajendra Pachauri, voditelj UN-ove krovne organizacije za klimatske promjene - Intergovernmental Panel on Climate

Change (IPCC) objavio je na pariškoj pres-konferencijipovijesni apel medijima i svjetskoj javnosti zbog ogromnog utjecaja

prehrane životinjskim namirnicama na globalno zagrijavanje.

Njegova ljubazna zamolba sadržana u rečenici “Molimo vas...jedite manje mesa!” bila je neočekivana i senzacionalna.

Međutim, cjelokupna šteta koja je do sad počinjena u težnji da se zadovolji opsesija čovječanstva za mesom

i proizvodima životinjskog porijekla toliko je velika da je takav skroman apel mnogim znanstvenicima

zvučao smiješan i neadekvatan.

Skoro godinu dana prije tog apela IPCC je predvidio da će do kraja stoljeća temperatura na Zemlji porasti od 1,1 C do 6,4 C,

ovisno o naporima da se smanji emisija stakleničkih plinova.

Ali tek 2008. godine IPCC je postao spreman otvoreno izjaviti neugodnu istinu koja pokazuje kako čovječanstvo polako proždire svoj planet

i samo sebe...do konačnog uništenja.

U ovom trenutku na svijetu se nalazi 60 milijardi farmskih životinja

koje će do kraja godine “proizvesti” 276 milijuna tona mesa,

50 milijuna tona jaja i 500 milijuna tona mlijeka.

U ovom trenutku preko 6,5 milijardi ljudi na planetu naručuje i konzumira te iste proizvode.

Procjenjuje se da bi do 2050. godine proizvodnja dosegla brojke od 465 milijuna tona mesa

i skoro 1 milijarde tona mlijeka godišnje.

Čovječanstvu će biti potrebno 120 MILIJARDI farmskih životinja.

(FAO – UN Food and agriculture organization)

2006. UN Food and agriculture organization (FAO) objavila je izvještaj pod nazivom“Livestock’s Long Shadow - Environmental Issues and Options” u kojem se prvi put

iznosi cjelokupni stravičan planetarni utjecaj stočarske industrije.

18% EMISIJE SVIH STAKLENIČKIH PLINOVA POTJEČE IZ STOČARSKOG SEKTORA:

9% emisije CO2, 40% emisije metana koji je skoro 20 puta jači od CO2,

70% dušikovog oksida koji je 300 puta jači od CO2 (zbog gnojenja stočnih usjeva),

68% emisije amonijaka zbog isparavanja tvari iz životinjskog urina i izmeta (kisele kiše).

Izvještaj FAO-a je otkrio da je stočarski sektor drugi najveći generator stakleničkihplinova, veći od cjelokupnog transportnog sektora koji je odgovoran za 13,5% emisije.

Centralna uloga u klimatskim promjenama je samo jedna od mnogih ekoloških katastrofa za koje je stočarska industrija u velikoj mjeri odgovorna.

DEFORESTACIJA

STOČARSTVO DANAS PRISVAJA 30% KOPNENE POVRŠINE ZEMLJE.

ZA UZGOJ I ISHRANU “FARMSKIH” ŽIVOTINJA KORISTI SE 78% CJELOKUPNOG PLODNOG ZEMLJIŠTA.

(FAO,2006)

Zbog sve veće potrebe za zemljom koja će služiti za uzgoj farmskihživotinja sve veća područja prirodnih staništa “raščišćavaju” se u tu svrhu.

Posljedice deforestacije osobito su vidljive na primjeru Amazonske prašume i ostalih tropskih šuma.

Amazonska prašuma koja se prostire kroz 9 zemalja Južne Amerikeigra ključnu ulogu u apsorpciji svjetskog CO2, proizvodi

1/5 svjetskog kisika i domaćin je 1/3 svjetskih životinjskih vrsta.

Tipičan uzorak tropske šume veličine cca. 6 km² sadrži u sebi oko 1500 vrsta biljaka koje cvjetaju, oko 750 vrsta drveća, 400 vrsta ptica i 150 vrsta leptira.

70% biljaka koje su od strane Američkog nacionalnog instituta za rak otkrivene kao biljke korisne u liječenju karcinoma mogu se naći isključivo u tropskim šumama.

(www.mongabay.com, rainforests)

U proteklih 40 godina uništeno je oko 20% Amazonske prašume.Svake sekunde uništi se komad prašume veličine nogometnog igrališta.

DO 2030. GODINE NA SVIJETU ĆE PREOSTATI SAMO 10% TROPSKIH ŠUMA UZ JOŠ 10% U STANJU PROPADANJA.

80% ĆE BITI NEPOVRATNO IZGUBLJENO ZAJEDNO SA STOTINU TISUĆA BILJNIH I ŽIVOTINJSKIH VRSTA.

Uobičajen postupak “čišćenja” terena prašume za buduće pašnjake poznat je kao tzv. “slash and burn” tehnika; veće drveće se siječe

a preostala zemlja sa svim raslinjem se spaljuje.

Skoro 2/3 cjelokupne Amazonskeprašume uništeno je zbog

stvaranja pašnjaka za ispašu goveda.

2004. Svjetska banka je u svom izvješću iznijela podatak : 88% UNIŠTENE ŠUME U BRAZILSKOM DIJELU AMAZONE

PRETVORENO JE U PAŠNJAKE ZA UZGOJ STOKE ILI STOČNE HRANE. (Causes of Deforestation of the Brazilian Amazon report)

Brazil danas proizvodi 26% ukupne svjetske količine soje. 90% brazilske soje izvozi se u Europu i druge zemlje

kao hrana za uzgoj životinja.(izvještaj “Stočarska industrija i klima”, Holm & Jokkala, Europski parlament, 2008

FAO, 2006)

Veći preostali dio iskrčen je zbog uzgoja visokoproteinskog, GMO sojinog zrna namijenjenog

isključivo za ishranu životinja.

Ispaša goveda je osobito raširena u nekim dijelovima Centralne Amerike, kao npr. u Kostariki koja ima jednu od najgorih stopa deforestacije u

Latinskoj Americi. U Hondurasu pašnjaci za životinje zauzimaju

preko 40% ukupne obradive površine.

Površinski sloj zemlje bivših prašuma vrlo je tanak i nakon nekoliko godina postaje neplodan ili potpuno nestaje zbog forsiranog iskorištavanja.U početku, svaki hektar može uzdržavati jednu životinju. Nakon 6-8 godina svaka životinja možetrebati čak do 5 hektara za svoju ishranu. (www.mongabay.com, cattle ranching news)

06.07.2006. godine, povodom Dana borbe protiv dezertifikacije, UN su pokušalidoprijeti do svjetske javnosti paničnim upozorenjem o sve većem području Zemlje

koje se pretvara u pustinju. U posebnoj izjavi naglašeno je da su osnovni uzroci širenja pustinja

kultiviranje i iscrpljivanje plodne zemlje te ispaša životinja.

DEZERTIFIKACIJA

Kultiviranje smanjuje plodnost zemlje i uzrokuje propast usjeva dokiscrpljivanje rezultira sušenjem, mrvljenjem i erozijom njenog površinskog sloja

pod utjecajem sunca, kiše i vjetra.Forsirana ispaša uzrokuje sabijanje ugaženog tla i nestanak vegetacije

te zamjenu trajne vrste vegetacije s kratkotrajnom posađenom zbog ispaše koja ne štiti zemlju od erozije.

U Africi je više od polovice obradivog područja postalo neplodno, a tempo uništavanja je sve brži.U Sjevernoj i Južnoj Americi i južnoj Europi šumski su požari uništili milijune hektara,

dok su velike pješčane oluje poharale sjeveroistočnu Aziju. Pustinje se šire alarmantnom brzinom u Kini (sukladno s rastom stanovništva, sječom šuma i većim brojem životinja),

tako da bi cijeli sjeverozapadni dio Kine mogao postati pustinja i prašina.Pješčane oluje osjećaju se i u Koreji, Japanu, pa čak i u SAD-u.

(Novi list, Crometeo, 2006)

U SAD-u je u zadnjih 200 godina uništeno 1/3 primarnog površinskog sloja radi uzgoja stoke. Da bi se razvila 2 cm površinskog sloja tla potrebno je 200-1000 godina.

PROCIJENJENO JE DA JE ISPAŠA ŽIVOTINJA ODGOVORNA ZA 85% TOG GUBITKA. U pokušaju da se nadoknadi ova zemlja više od 100 milijuna hektara šume bilo je uništeno.

29.01.2009. Svjetski ekonomski forum je izvijestio da “svijet ide prema vodenom bankrotu” te da bi za manje od 20 godina

nestašica vode mogla uzrokovati gubitak cijelih kultura žitarica Indije i SAD-a.

Izvješće SEF-a navodi da je oko 70 glavnih rijeka u svijetu blizu potpunogisušivanja zbog korištenja vode za navodnjavanje i rezervoare.

Također, izvješće procjenjuje i da će po trenutnoj stopi otapanja većina glečera na Himalajama i Tibetu, koji opskrbljuju vodom 2 milijarde ljudi,

nestati do 2100.g.(www.european-waternews.com)

NESTAJANJE PITKE VODE

Energetski sektor koristi oko 1/3 svjetske vode dok se samo 3% pitke vode direktno konzumira.

(Svjetski ekonomski forum, 2009)

Stočarski sektor odgovoran je za korištenje 8% svjetske vode.

Uz to, 7% svjetske svježe vode koristi se za napajanje usjeva isključivo za prehranu farmskih životinja. (FAO, 2006)

Oko 4 milijarde ljudi živi u područjima koja imaju ozbiljne poteškoće s

opskrbom pitke vode. Od tog broja oko 1,2 milijarde svjetskog stanovništva živi u područjima u kojima nedostaje vode.

(FAO, 2006)

Proizvodnja 1 kg goveđeg mesa zahtijeva oko 15.000 litara vode.

Za 1 kg piletine potrebno je utrošiti 3500 – 6000 litara.

Za 1 l mlijeka potrebno je utrošiti 2000 – 4000 litara vode.

Za 1 kg pšenice potrebno je do 1000 litara vode.Za 1 kg krumpira potrebno je 500 litara vode,

a samo 450 litara vode kako bi se uzgojio 1 kg kukuruza. (www.One World,One Conscience.com, Meat: Destruction on a plate report 2008)

Početkom 2008.g. britanski znanstvenik John Antony Allan predstavio je koncept “virtualne vode” koji određuje koliko je vode iskorišteno

na putu bilo kojeg proizvoda od proizvodnje do potrošača.

Životinjski izmet koji se slijeva u Meksički zaljev uzrokovao je razvoj algi koje su iscrpile kisik iz vode

u tolikoj mjeri da su stvorile “mrtvu zonu” veličinedesetak tisuća kvadratnih kilometara

(brojka varira svake godine) u kojem nema morskog života.

Stočarstvo proizvodi oko 13 milijardi tona otpada godišnje. Površinski slojevi obradivog tla zajedno s izmetom natapaju zemlju i izvore vode s ostatcima gnojiva, pesticida, hormona i antibiotika. (www.One World,One Conscience.com, Meat: Destruction on a plate report 2008, FAO 2006)

U siječnju 2007.g. znanstveni časopis Science objavio je rezultate istraživanjakoje je pokazalo da će po sadašnjem trendu izlova do 2048.g. iz mora i oceana

potpuno nestati sva riba koja se trenutno koristi za izlov.U odnosu na 1975.g. crvena tuna je svedena na tek 10 posto svoje populacije,

dok je samo 19 posto populacije plavorepe atlantske tune uspjelo izbjeći istrebljenje.(Vjesnik, 25.01.2007)

NESTANAK RIBE

U ovom trenutku preko 80% ribljih vrsta izlovljeno je do ili preko održive granice.

Pretjeran izlov desetkovao je jata bakalara,sabljarke i mnogih drugih vrsta.

(www.One World,One Conscience.com, Meat: Destruction on a plate report 2008)

Zbog izlova oko 100 milijuna tona ribe godišnje, ali i zbog drastičnih klimatskihpromjena, 75 % svjetskih ribolovišta je potpuno ili djelomično uništeno.

Oko 300.000 dupina, malih kitova i pliskavica godišnje ugiba zapleteno u mreže, u kojima skonča i 250.000 inače zaštićenih kornjača. Godišnje se izlove i stotine tisuća

morskih pasa, zbog čega je, primjerice, 89% morskih pasa maljeva te 80% bijelih morskih pasa nestalo iz sjeveroistočnog Atlantika.

Kao rješenje za uništavanje ribljeg svijeta u divljini često se nudi poticanje ribogojilišta. No, u ribogojilištima se uzgajaju mesožderske vrste riba, poput tuna, koje se hrane

njihovim prirodnim plijenom - haringama, srdelama, inćunima, skušama, što predstavlja"ribarenje niz hranidbeni lanac".

Budući da o ribarstvu izravno ovise 2 milijarde ljudi, pored nevjerovatne prirodneizvjesna je i gospodarska katastrofa.

(Vjesnik, 25.01.2007)

U 2007. godini ostvarena je rekordna svjetska žetva žitarica: 2,1 milijarda tona. Više od polovice otišlo je na prehranu farmskih životinja. 12% odvojeno je na proizvodnju bio-goriva. U VODEĆIM ZEMLJAMA ZAPADA OKO 80% PROIZVEDENIH ŽITARICA KORISTI SE ZA PREHRANU ŽIVOTINJA.

(Worldwatch Institute,2008)

U lipnju 2008. godine održan je UN (FAO) samit u Rimu pod nazivom “Sigurnost hrane u svijetu i klimatske promjene i bioenergija”

koji je organiziran kao pokušaj da se pronađe rješenje za problem velikog porasta cijena hrane u svijetu.

GLAD U SVIJETU

Kao glavni uzroci imenovani su slijedeći procesi:1) Rast cijena goriva te reakcija u vidu povećane proizvodnje bio-dizela.2) RASTUĆA POTRAŽNJA ZA MESOM I MLIJEČNIM PROIZVODIMA

U ZEMLJAMA U RAZVOJU, KAO ŠTO SU KINA I INDIJA.

U posljednjih 40 godina godišnja potrošnja mesa po osobi dramatično raste:U Europi sa 60 kg na 92 kg (+ 7 kg iznutrica).

U SAD-u sa 89kg na 124 kg.U Kini sa 4kg na 54 kg s tendencijom rapidnog rasta.

(koji prati eksplozivan rast kineske ekonomije). (www.One World,One Conscience.com, Meat: Destruction on a plate report 2008)

Procjenjuje se da u svijetu 800 milijuna ljudi pati od najtežeg oblika pothranjenosti i gladi.

U Aziji, Africi i Južnoj Americi preko 500 milijuna ljudi živi u potpunom siromaštvu. Svake godine 15 milijuna djece umire od gladi.

(Svjetska banka, FAO, WHO)

Na površini 10 hektara (5 nogometnih igrališta) može se uzgojiti:

mesa dovoljno za prehranu 2 čovjeka ili kukuruza dovoljno za 10 ljudi ili

žita dovoljno za prehranu 24 ljudi ilisoje dovoljno za prehranu 61 čovjeka.

Unatoč svim poznatim činjenicamaglavni tajnik Ujedinjenih naroda

Ban Ki-moon istaknuo je u svom završnom govoru na kraju samita u Rimu slijedeći zaključak:

”... svjetska proizvodnja hrane mora do 2030. narasti za 50%

kako bi zadovoljila sve veću potražnju!”

Međutim, godinu dana ranije, u rujnu 2007.g., na UN-ovoj Konferenciji o dezertifikaciji koja je održana u Madridu, prisutni znanstvenici poslali su drugačiju poruku u svom završnom govoru:

propadanje obradive zemlje i pustinje koje se šire pod utjecajem klimatskih promjena u predstojećim godinama predstavljat će ozbiljnu prijetnju svjetskim zalihama hrane.

Dr. Sivakumar iz Svjetske meteorološke organizacije postavio je u intervjuu Reutersu pitanje: “Danas hranimo svjetsku populaciju od 6,3 milijarde ljudi

s 11% zemljine površine koja može biti korištena za ozbiljnu proizvodnju. Da li ćemo moći prehraniti 8,2 milijarde, koliko se očekuje 2020.g.,

ako će čak još manje zemlje biti sposobno za obrađivanje?”(Reuters,”Spreading deserts threaten global food suply”, 2007)

“Kruženjem žitarica kroz životinje koje uzgajamo za hranu gubimo 90% njihovih proteina i96% njihovih kalorija. Jedan hektar žitarica može proizvesti pet puta više proteina

nego hektar zemlje namijenjen za mesnu proizvodnju, dok hektar grahorica (grah, leća, grašak) proizvodi čak i deset puta više.

Što je veća ljudska konzumacija životinjskih proizvoda, manje ljudi može biti nahranjeno.”(Joni Seager,The State of the Environment Atlas, 1995)

“Oni koji konzumiraju proizvode životinjskog porijekla i ribu natječu se direktno s onima koji trebaju žitarice za hranu.”

(Lester Brown, bivši predsjednik Worldwatch Institute)

Početkom 2009. godine izvještaj organizacije International Food Policy Researchobjavio je podatke o ogromnim količinama poljoprivrednog zemljišta kojeg bogate

zapadne zemlje kupuju u siromašnim afričkim zemljama...

...brojke od 2,5 milijuna hektara u DR Kongo, pola milijuna hektara u Tanzaniji,četvrt milijuna hektara u Libiji predstavljaju samo neke od nedavnih

međunarodnih trgovinskih transakcija.Sva kupljena zemlja namijenjena je za proizvodnju hrane za zapadne zemlje

te u pojedinim slučajevima za proizvodnju bio-goriva.(www.mongabay.com)

Europska prekomjerna proizvodnja životinjskih proizvoda oslanja se na usjeve Trećeg svijeta.

Višak tih proizvoda baca se upravo u te zemlje kroz subvencionirani izvoz.Subvencionirajući izvoz namirnica životinjskog porijekla u zemlje Trećeg svijeta,

EU stvara negativan učinak na lokalne farme tih zemalja. Cijena EU proizvoda znatno je niža nego što bi trebala biti što smanjuje potražnju za lokalnim proizvodima.

(izvještaj “Stočarska industrija i klima”, Holm & Jokkala, Europski parlament, 2008)

EU subvencionira proizvodnju životinjskih proizvoda metodama izravne potpore (plaćanje uzgajivačima životinja ili proizvođačima proizvoda) kao i mjerama intervencije kojimase nastoji osigurati potražnja za životinjskim proizvodima. Unutar mjera intervencije nalaze se

i izvozne subvencije.Također, jedan od oblika potpore je i podrška reklamiranju životinjskih proizvoda kako bi se

njihova proizvodnja povećala.(izvještaj “Stočarska industrija i klima”, Holm & Jokkala, Europski parlament, 2008)

Tijekom 2007. cca 3,5 milijardi eura izdvojeno je iz EU proračuna za subvencije stočarskoj industriji.

Od tog iznosa preko 45 milijuna eura izdvojeno je za promidžbene mjere.

I na kraju, što još nedostaje u ovoj slici stravične cijene koju plaća život okonas na svim razinama – od našeg planeta kao žive cjeline, sve do svakog

pojedinog staništa koje je bezobzirno uništeno i svakog živog bića čiji je život nepovratno oduzet?

Što još nedostaje u slici stravične cijene koju će na kraju platiti i samo čovječanstvo?

Koji dio puzle odbijamo uočiti zbog naše nespremnosti da preuzmemo odgovornost kao generacija koja stoji na samom pragu uništenja?

Koji dio puzle odbijamo priznati zbog naše nevoljkosti da uočimoda u našoj navici hranjenja životinjskim proizvodima upravo svatko od nas

u svojoj ruci drži jedno od najgorih oružja za masovno uništenjesvaki put kad sjeda za svoje dnevne obroke...

Ono što često ne želimo priznati nalazi se u sredini te tmurne i tužne slike:PATNJA SVIH ŽIVIH BIĆA ČIJU SMO JEDINU SVRHU POSTOJANJA

ODREDILI UPRAVO MI...NE PRIZNAJUĆI IM NIKAKVO DRUGO PRAVO NA EGZISTENCIJU OSIM KAO PROIZVODNIM STROJEVIMA

ZA NAŠ APETIT...

...SVAKA POJEDINAČNA PATNJA SVIH NJIH KOJI KAO I SVA DRUGA ŽIVA BIĆA ŽELE ŽIVJETI!

Ovaj izvještaj neće citirati niti jednu od tih životinja jer nam se one ne mogu obratiti našim jezikom.

No svaka od 1 milijarde životinja koje svaki tjedan ubijemo u našim klaonicama po cijelom svijetu obraća nam se

svojim licem i glasom tako jasno da ju možemo razumjeti......SAMO AKO TO ŽELIMO!

Smatrate li da buduće generacije ljudi trebaju uživati u povlastici koju su imale sve dosadašnje i koristiti prirodne resurse ovog planeta?...

...ili smatrate da vašoj djeci trebate osigurati budućnost na ovom planetu?

...možda ste otišli još korak dalje pa razmišljate da bi život oko vas trebao imati pravo na nesmetanu egzistenciju bez ljudskog destruktivnog djelovanja?

Koliko god da je duboka vaša ekološka svijest, i Vi kao pojedinac možete učiniti jedan vrlo bitan

i značajem velik koraki odbaciti prehranu namirnicama životinjskog porijekla!

PRIHVATITE ODGOVORNOST!

IZABERITE PREHRANUBEZ ŽIVOTINJSKIH NAMIRNICA!