0

IDEA WSDC WIFIUNIVERSITY

BURCH

MREŽA

PRAVDE

GRAD

SARAJEVO

VLADA KANTONA

SARAJEVO

1

GENERALNI CILJ:

Podići opći nivo znanja iz kulture kod

građana, posebno kod mladih ljudi, i

afirmirati ideju Sarajeva kao glavnog

grada BiH i sjecišta kulturnih različitosti

SPECIFIČNI CILJEVI:

Predstaviti Kanton Sarajevo kao

eminentnu kulturnu sredinu

Prezentirati kulturu Sarajeva mladima

iz cijele BiH Potaći inovativan pristup

prezentiranju kulture BiH među

mladima iz različitih lokalnih zajednica

PROJEKT:

,,KULTURNO NASLIJEĐE ČUVAJU MLADI”

SADRŽAJ:

naslov: str.

O PROJEKTU 1

UVOD 2

DONATORI NISU POLITIČARI 3

ISTORIJA KOJU NSITE UČILI U

ŠKOLI4

POLETJELA GOLUBICA 7

BANJA LUKA – LJEPOTICA NA

VRBASU8

RAZGOVOR S POVODOM –

DIO SAM PROMJENE14

MOJA PRIČA 17

DEBATANTI KAŽU – VOLIM

SVOJU DOMOVINU18

ARGUMENTIRAJMO ZA

KULTURNO NASLJEĐE23

STRIPOM DA TI KAŽEM 24

PJESMOM DA TI KAŽEM 25

KVISKOTEKA 26

DEBATOLOGIJA 27

MEDIJI KAŽU 28

UMJESTO KRAJA 29

2

Mi smo grupa profesora: Amira Sejdinović iz Odžaka,

Nasiha Mulahalilović iz Čelića i Sabahudin Ćeman iz Tešnja.

Na narednim stranicama ćemo ukazati na to da je kultura

dijaloga sastavni dio kulture življenja.

UVOD Mi smo grupa:

Amira Sejdinović

Nasiha Mulahalilović

Sabahudin Ćeman

3

Riječi u slici...

Prokoško jezero

Stari most u Mostaru

Travnička tvrđava

Etno selo Rostovo

Gradačačka kula

Da bi postigli pozitivnu kulturu življenja nije neophodno

da budemo bogati. Bogatstvo se ogleda u ljepoti duše

čovjeka, u ljepoti prirode, jedinstvenih građevina iz

prošlosti ....

Kakvu ćemo kulturu življenja odabrati zavisi od našeg

svjetonazora. Konzumentska kultura življenja je

destruktivna. Ona uništava ljudske odnose, ljepotu

prirode i dovodi do samouništenja. Takvu kulturu

konzumerizma nam nameću mediji, moćn vlastodršci,

narušavajući humanost i prijateljske odnose između

ljudi međusobno, te čovjeka i prirode.

Slapovi na rijeci Uni

DONATORI NISU POLITIČARI

4

Priča u slikama...

Postoji istorija koja se uči u školi, ona koju ćete naći u knjigama

ili na internetu, zatim ona najtananija zadiranja u pojedinosti

koje razrađuju istoričari u naučnim radovima. Ali ovo što ću vam

ispričati ne može se doznati ni u školi, ni iz knjiga, sa interneta

ili iz naučnih radova. Zato što pripovest na svom kraju ima ličnu

priču koju ne bih saznao da nisam unuk jednog od učesnika.

Priča počinje na Balkanu. Godina je 1878. Tursko carstvo

propada. Međunarodna zajednica priznaje nezavisnu Kraljevinu

Srbiju i tu počinju nevolje. Južnoslovenski narodi očekuju da će

propast Turske doneti slobodu, a nadu da će iz Kraljevine

Srbije (i Majke Rusije) poteći spas gasi odluka da

Austrougarska preuzme Bosnu. Malena Srbija odjednom dobija

supersilu za komšiju. Kao kada bismo se danas graničili s

Amerikom, na primer.

Nezadovoljni pasivnošću vladara Srbije, zaverenici pod

vođstvom Dragutina Dimitrijevića – Apisa, svrgavaju s vlasti

Obrenoviće i postavljaju kralja Petra I Karađorđevića na presto.

Srbija više nije nejaki turski vazal, već značajna i snažna

država, s tom nesrećom da su joj komšije vladari polovine

Evrope, Austrougari.

Dokaz snage i žilavosti mlade Kraljevine dolazi u vidu

Carinskog rata protiv Austrije, poznatijeg i kao Svinjski rat.

Naime, Austrija je pokušala da oslabi ekonomiju Srbije i uvela

je niz zabrana za uvoz iz Srbije. Kao poljoprivredna zemlja koja

je zavisila od tržišta Austrougarske, računali su da će Srbija

brzo pokleknuti. Međutim, brzom akcijom i saradnjom države i

trgovaca, umesto propasti dogodio se prosperitet. Otvorena su

nova tržišta, uspostavljen priliv novca kojim je sagrađena

značajna saobraćajna infrastruktura, i uopšte, zemlja je ojačala.

Stoga je Kraljevina Srbija hrabro ušla u protest protiv

Austrougarske aneksije Bosne. Naravno, supersila je ispunila

svoju volju, ušli su u Bosnu, a Srbija je prećutno prihvatila taj

potez. Izbila su i dva Balkanska rata iz kojih je Srbija izašla kao

pobednik.

E, sad.

Istorija koju niste učili u školi: Sarajevski atentat

5

Priča u slikama...

U Bosni, za to vreme, narod je pokušao da se prilagodi novom

carstvu. Međutim, bilo je i onih koji nisu želeli da zaborave nade

i snove o ujedinjenju. Sloveni su u celoj Austrougarskoj imali isti

onaj potlačeni status koji su podnosili i za vreme Turaka. Bili su

i dalje – raja. Koliko duboko je sezao prezir Austrougarske

spram svih Slovena, govori i činjenica da su ženu Franca

Ferdinanda (Franz Ferdinand von Osterreich-Este), austrijskog

nadvojvode i prestolonaslednika, Sofiju Hotek (Sophie Maria

Josephine Alba Chotek von Chotkova und Wongin), vojvotkinju

od Hoenburga, tretirali kao nižerazredno biće.

A Franc je bio zaljubljen i ludo je voleo Sofiju. Pod pritiskom

oca i majke, te gotovo svetske političke javnosti, Franc je bio

prisiljen da pristane na morganatski brak. To je značilo da

Sofija nikada neće deliti njegov položaj i čin, nikada uživati

poštovanje, a njihova deca nikada neće moći da naslede bilo

šta u okviru carstva osim majčine titule. Čak nije smela s njim

da se pojavljuje na bilo kakvim zvaničnim skupovima i

državničkim funkcijama. Osim! U zakonu je postojala rupa. Bilo

im je dopušteno da se zajedno pojave jedino u prilikama kada

bi Franc nastupao kao vojno lice.

I zato je Ferdinand zahtevao da ide u Sarajevo. Znalo se da je

atmosfera zategnuta, da će biti nevolje. Neki istoričari čak

smatraju da je Austrija bila obaveštena o predstojećem

atentatu. Ipak, za Ferdinanda i Sofiju to je bila retka prilika da

se zajedno pojave u javnosti, da se voze u istom automobilu. I

nadvojvoda je pristao, znajući ili sluteći opasnosti.

Eh, nema više takvih ljubavnih priča, zar ne?

Uz podršku tajnog društva “Crna ruka”, u Bosni su počeli da se

okupljaju studenti spremni na radikalnu akciju. U najvećoj

tajnosti odabrani članovi dobili su obuku, oružje, pištolje, bombe

i drugu opremu. Od 10 mladića revolucionarnog (danas bi se

reklo – terorističkog) pokreta “Mlada Bosna”, dvojica su bili moji

preci Veljko i Vaso Čubrilović. Ne bi bilo prvi put da braća

zajedno vode bitku, ali s obzirom na tajnost društva i opreznost

(kao i iskustvo) srpskih oficira koji su učestvovali u zaveri, braća

su prvi put doznala da su zajedno kada su se već našli među

odabranima za atentat. Dakle, od 10 ludaka koji su namerili da

ubiju nadvojvodu (to vam je kao da danas neko pokuša da

organizuje ubistvo Baraka Obame), dvojica su mi preci.

No, da se vratim na to šta se dogodilo na sam dan atentata,

Vidovdan, 28. juna 1914.

6

Priča u slikama...

Uz mnogo grešaka, propusta policije i čudnih odluka, kolona od

šest vozila prošla je pored prvog revolucionara. Nosio je

bombu, ali nije stigao da je pripremi, kolona je prošla pored

njega. Drugi na redu bio je moj pradeda Vaso Čubrilović,

naoružan pištoljem i bombom, ali ni on nije pucao. U 10:10h

kolima je prišao Čabrinović i bacio granatu koja se odbila i

eksplodirala na ulici, ranivši dvadesetak okupljenih građana.

Mladić je popio cijanid i bacio se u reku, ali cijanid je bio

izlapeo, pa je samo povratio, a reka… eh, reka jedva da je

duboka 10 centimetara. Uhapšen je, vozila su projurila, pa

nijedan drugi revolucionar nije imao priliku da deluje. Činilo se

da je katastrofa izbegnuta.

Ipak, zbrka se nastavila. Franc i Sofija saslušali su pozdrav

gradonačelnika Sarajeva, ali nisu želeli da idu u obilazak po

planu, već da posete bolnicu i ranjene. O promeni plana vozač

nije bio obavešten. Prošavši most, zakočio je i pokušao da

ubaci u rikverc, što je dalo dovoljno vremena Gavrilu Principu

da priđe i ubije Franca i Sofiju. Kasnije je Princip izjavio da je

želeo da ubije guvernera Bosne, generala Poćoreka, a ne

Sofiju.

“Sofija! Sofija! Nemoj umreti! Živi zbog naše dece!”, povikao je

smrtno ranjeni nadvojvoda. Umrla je na putu do bolnice, a

Franc 10 minuta posle nje.

Mnogo godina kasnije, kao uvaženog akademika, bivšeg

ministra poljoprivrede i šumarstva, te istaknutog istoričara, Vasu

Čubrilovića pitao je u polutami sobe jednog popodneva moj

otac: “Zašto nisi pucao? Ili bar bacio bombu? Bio si naoružan, a

kola su prošla ispred tebe.”

Vasin odgovor bio je:

“Vojvotkinja je bila tako

lepa i ljupka. Nisam

mogao da pucam, još

manje da bacim bombu.

Bilo mi je žao Sofije.”

Eh, ne da nema više

romantičnih priča kao što

su Ferdinandova i

Sofijina, već nema ni

takvih džentlmena kao što

je bio Vaso.

http://wannabemagazine.com/istorija-koju-niste-ucili-u-skoli-

sarajevski-atentat/

7

Sarajevo u slici...POLETJELA GOLUBICA (Hari Mata Hari)

Poletjela golubica

sa Bascarsije

mene trazi da mi tajnu

svoju otkrije

Nasla me je na Mejdanu

sa jaranima

davala mi tajne znake

plavim ocima

Shvatila je da sam zeljan

ljubavnoga leta

krenuo sam i jos i sad

letim preko svijeta

Nikada je necu stici

srcu mi je zao

jos se nisam Sarajeva

divnog nagledao

http://tekstovi.net/2,136,3446.html

8

U 1. vijeku nove ere Rimljani su osvojili područje Banja

Luke, koje je tada bilo naseljeno uglavnom pripadnicima

mezejskih Ilira. Ovo područje je u potpunosti bilo u

sastavu rimske privincije Ilirikum, a današnji grad Banja

Luka bio je smješten na putnom pravcu koji je vodio od

Dalmacije do Panonije, odnosno od Salone do današnje

Bosanske Gradiške. Današnja tvrđava Kastel u centru

grada u to vrijeme koristila se kao rimska vojna utvrda.

Slaveni su naselili Balkan i područje današnje Banje Luke

u 6. i 7. vijeku, a u ovo doba, iz kojeg generalno postoji

veoma malo pisanih tragova, sagrađeno je nekoliko

tvrđava u dolini rijeke Vrbas. Najranije slavensko naselje

zvalo se također Vrbas, koje se prvi put spominje 1320.

Banja Luku kao naseljeno mjesto pod ovim imenom prvi

put pominje 1494. godine hrvatsko-ugarski kralj Vladislav.

Samo ime znači "Banova livada", a potječe od riječi "ban" i

"luka", (što je značilo područje blizu vode). Ne zna se o

kojem se banu i livadi radi.

Bosanski franjevci naselili su područje Banje Luke još u

14. vijeku, te su u naselju Petričevac, nedaleko od centra

grada, 1378. izgradili i prvi franjevački samostan u ovom

dijelu Bosne.

Vrbaški Grad ili Banjalučka tvrđava se nalazila na uzvisini

iznad Gornjeg Šehera, na lijevoj obali Vrbasa. Prema

Hamdiji Kreševljakoviću, kao grad se po prvi put spominje

1494. godine, kao grad u onovremenoj Jajačkoj Banovini,

poslije Jajca, najvažniji i najtvrđi grad u dolini Vrbasa.[1][2]

Skupa sa Jajcem, banjalučka utvrda se najduže žestoko

opirala osmanlijskom nadiranju. Uspjele su ga osvojiti tek

koncem 1527. ili prvih dana 1528, nakon prodora dolinom

Vrbanje i pada utvrde Kotor (1519), kao centra Župe

Vrbanja. U jednoj ispravi kralja Vladislava II Jagelovića, od

6. februara 1494., kao kaštelan Banja Luke, se spominje

Juraj Mikulasić, što se vjerovatno odnosi na starorimsku

utvrdu Kastel.

Banja Luka – Ljepotica na Vrbasu Slikom kroz Banja Luku

9

Pod gradom bila je varoš s jednim katoličkim samostanom. Za

vrijeme turskog pustošenja 1494. i 1495. Stanovništvo je

dobijalu pomoć od kralja. Od 1519., Banja Luka se spominje

zajedno s gradovima Vrbasom i Zvečajem (Banya Lwka,

Zweczay cum castro Verbaz). U vrijeme Kreševljakovića

ostaci grada Banje Luke su se vidjeli na brežuljku iznad lijeve

obale Vrbasa u Gornjem Šeheru. U svom ratnom pohodu na

zapadnu Bosnu, Gazi Husrev-beg je 1520-ih brzo

napredovao, osvojivši Kotor (1521.), (vjerovatno) Zvečaj,

Greben, Sokol, Jezero, Vinac, Vrbaški Grad, Livač, Karmatin,

Bočac, Udbinu, Vranu, Modruč i Požegu.

Tokom turske vladavine u Banjaluci su bila jedno vrijeme (17.

stoljeće) dva grada, tj. dvije tvrđav. Jedna je bila u Gornjem, a

druga u Donjem Šeheru. Ta dva grada spominju i A.

Georgiceo (1626.), Hadži Kalfa (oko 1650.), biskup Maravić

(1655.) i Evlija Čelebija 1660. godine. Gornji Šeher je onaj dio

današnje Banje Luke, koji je postojao prije turske okupacije i,

kako je već rečeno, sastojao se od grada i varoši. Turski izvori

ga navode kao Eski Banja Luka (Stara Banja Luka). Prema

njima, bilo je vidjelo se ponešto ostataka ovoga grada na

lijevoj obali Vrbasa iznad mosta preko potoka Sutrulije. Prema

Evliji Čelebiji, taj grad se spuštao do Vrbasa, a nakon toga su

nađeni tragovi zida baš do obale te rijeke. Taj grad i Podgrađe

spominje i Sofi Mehmed-pašina zakladnica, koja je napisana

1554. Hadži Kalfa zove ga Gornji Grad, razlikujući ga od

Donjeg Šehera, pri čemu naglašava da je uzet od nevjernika.

Tada je taj grad bio samostalan i imao svoju posadu i svoga

dizdara. Ne zna se kada je napušten, ali se pretopstavlja je to

moglo biti poslije 1688. Smatra se pouzdanom činjenicom da

nije postojao prilikom prodora princa Hildburghausena 1737.

godine.

Neki historičari su ovaj grad u današnjem Gornjem Šeheru

poistovjećivali s Vrbaškim Gradom (Verbaz, Orbasz, Urbaz,

Vrbaz, Wrbaz). Kako se od 1518. godine posebno spominje

grad Banja Luka, a napose grad Vrbas, jasno je da su to bila

dva grada. Vjerovatno je je da je još prije turske okupacije na

teritoriju današnjeg Gornjeg Šehera bio grad i pod njim varoš i

da se oboje zvalo Banja Luka. U tom slučaju, ostaje otvoreno

pitanje gdje je onda bio grad Vrbas ili su Vrbas i Vrbaški Grad

ustvari dva naziva za istu tvrđavu.

Vrbas

Pobrđe

Trg Krajine

Banja Luka u slici

10

Donji Šeher osnovao je Ferhat-paša Sokolović, kada je

izgradio džamiju koja je poznata kao Ferhadija, zadužbine i

druge objekte. Grad u Donjem Šeheru sagrađen je tik uz lijevu

obalu Vrbasa i zvaše se Novi Grad. Ovaj je grad je i pedeetih

godina prošlog stoljeća bio u dobrom stanju. Na mjestu ovoga

grada, 1587. Bila je je tophana (arsenal), koju je osnovao

Ferhat-paša. Ona je zatim, za vladavine sultana Mehmeda III

(1595.-1603.), pretvorena u grad, a, po onovremenom običaju,

džamija u tvrđavi je nosila ime istog sultana.

To je vidljivo iz jedne isprave kojom se u toj džamiji postavlja

imam, 1739. Grad se zvao Kal'ai-džedid (Novi Grad). Za njega

se zna da je popravljan 1639., 1714., 1737. ili 1738., 1809. i

1868. Prilikom posljednih od ovih popravki, podignuta je i ona

topnička kasarna. Zabilježeno je da se 1838. nalazio na

popisu gradova kojima nisu potrebne popravke. Prema

Kreševljakoviću, jedan od prethodnih istraživača (A.

Georgiceo) je naveo da su u Banjoj Luci postojala dva grada,

međusobno udaljena 4 milje, što je gorovo i pogodio, dok je

Evlija Ćelebija procjenio da su udaljeni "više od dva koraka",

vjerovatno u smislu reći da su veoma blizu. I ovaj je grad bio

samostalan, jer je imao svoga dizdara. Od druge polovine 17.

stoljeća Banja Luka je sijedište kapetanije. Zapovjednik topčija

(topčaga), 1719. je bio Mustafa Alajbeg Svetačković. Banju

Luku su 1688., nakratko bili zauzeli "carevci" (Austrijanci). Od

jula do 4. avgusta Grad je opsjedao je general Hildburghausen

i znatno ga oštetio, ali ga nije mogao zauzeti. Tog 4. augusta

doživjeli su "žestoki poraz" i okanili se Bosne. Pored ostalog, u

brzom uzmicanju, na bojištu su ostavili 12 topova i tri havana.

Prema Kreševljakoviću, prethodni nonimni opis Bosne, koji je

nastao oko 1785., navodi da u gradu ima 50 velikih topova.

U doba Evlije Čelebije, pred ovim gradom se nalazio stajao

top od "30 pedalja". Po Jukiću, oko 1850, tu je bilo 25 velikih

topova, dok su, prema službenom popisu iz 1833., u gradu su

bila 23 topa, među kojima i onaj tradicionalni top haberdar. U

ovom je gradu bilo 9 tabija, koje su postojale i do

Kreševljakovićevog doba.

Prethodni podaci se odnosw na današnji grad u Donjem

Šeheru, ali se tražio odgovor na pitanje, gdje je bio grad

Vrbas, središte Vrbaske županije, koja se sterala s obje strane

rijeke Vrbasa.

Banja Luka u slici

11

Kada je rijeć o gradu imenovanom kao Vrbas, zna se da je

1527., nakon pada Jajca, zapovjednik Vrbaskog Grada Andrija

Radatović, uvidjevši da se ne može obraniti od Osmanlija,

zapalio tvrdi grad i varoš i sramotno pobjegao. O mjestu gdje

je ovaj grad nalazio ima više pretpostavki, jer se njegova

lokacija nije mogla pouzdano odrediti. Nije isključena

mogućnost grad Vrbas ležao na teritoriju današnjeg Donjeg

Šehera i da su njegovom izgradnjom nestali tragovi starog

grada Vrbas, koji se u poznatom tursko-ugarskom ugovoru iz

1519. godine pominje posebno, kao i Banja Luka (današnji

Gornji Šeher).i na kraće vrijeme Banju *Napomena: Podaci o

sudbini ostataka opisanih utvrda, nakon druge polovine

prošlog vijeka, nedostupni su. Vrbaški grad i stare utvrde u

Banjaluci nisu, izgleda, dostojni pažne nadležnih lokalnih i

državnih organa pa ih i nema na popisma zaštićenih ostataka

historijskih spomenika kulture.[5]

Osmanlijska vojska pod vodstvom Gazi Husrev-bega osvaja

Banju Luku 1521. Grad se time počeo razvijati već 1528.

izgradnjom naselja Gornji Šeher. Banja Luka je kao grad vrlo

brzo rasla i 1533. postaje glavni grad Bosanskog sandžaka

(kasnije Bosanskog pašaluka). Glavni graditelj Banje Luke bez

sumnje je bio Ferhat-paša Sokolović, bliski rođak Mehmed-

paše Sokolovića, jednog od najznačajnijih bosanskih velikana i

jednog od najutjecajnijih ljudi tog doba u cijelom Osmanlijskom

carstvu. Najvažniji doprinos Ferhat-paše Banjoj Luci bila je

džamija Ferhadija, s kojom je također utemeljena prvobitna

vodovodna infrastruktura Banje Luke koja je služila njenom

bržem urbanom razvitku. Novac za konstrukciju džamije

dobijen je od kapare za zarobljenog austrijskog komandira, a

iznosio je 30.000 dukata.

Drugi važan objekat izgrađen nedugo nakon Ferhadije jest

džamija Arnaudija, napravljena na drugom kraju ulice u

odnosu na Ferhadiju. Između ove dvije monumentalne

gradske džamije gradska uprava forsirala je trgovinu i

podizanje zanatskih dućana, koji su u to vrijeme stimulirali

ekonomski razvoj grada. Iz ovog vremena potječe i gradnja

Banjalučke sahat-kule, koja je izgrađena nedaleko od

Ferhadije, čime se ovaj dio grada nedaleko od Kastela

zaokružuje kao posebna historijsko-urbana cjelina, danas

poznata pod imenom Stari grad Banje Luke.

Panorama grada

Trg Krajine

Banja Luka u slici

12

Srpske pravoslavne crkve prvobitno su se uglavnom gradile

na područjima koja se danas smatraju okolinom Banje Luke, a

njihova povećana gradnja počinje sredinom 19. vijeka sa

dolaskom pravoslavnih Srba iz Hercegovine. U istom periodu

na širem prostoru grada naseljavaju se i Sefardski Jevreji, te

katolički red trapisti, koji su znatno doprinijeli ranom

industrijskom razvoju grada izgradnjom velikog mlina, pivare,

ciglane, fabrike vunenih tkanina, pilane i hidroelektrane.

Kako je utjecaj Osmanlijskog carstva opadao, a samo Carstvo

doživljavalo mnoge gubitke i nazadovanje u Evropi, Banja

Luka je, kao i najveći dio bosanskih graničnih mjesta, sve više

postajala tek tačka odbrane osmanlijske teritorije. Zbog toga je

1639. centar Bosanskog pašaluka premješten u Sarajevo.

1688. godine austrijske trupe prodrle su do Banje Luke i

poharale centar grada. Gotovo pola vijeka kasnije, 1737, na

novi napad austrijske vojske Banjalučani su bili više nego

odlično pripremljeni, pokazavši zapravo kako su i bez

osmanlijske podrške u stanju organizirati otpor i preuzeti

odgovornost da odbrane grad od napada osvajača.

Impresivna pobjeda u Banjalučkom boju danas se u

bosanskohercegovačkoj historiografiji ubraja među najsvjetlije

primjere bosanske snage i državotvornosti. Mračni dio

banjalučke historije odvio se kroz veći dio 17. vijeka, kad su

gradom harali česti požari i zarazne bolesti, poput kuge,

donošene s druge strane granice.

Modernizacija Banje Luke počela je nedugo prije pada

Osmanlijskog carstva, odnosno dolaska Austro-Ugarske na

područje Bosne i Hercegovine 1878. Prva telegrafska linija

uspostavljena je 1866, a 1873. otvorena je i pruga od Banje

Luke do Dobrljina. Austrougarska vojska ulazi u Banju Luku sa

sjevera, ali ne nailazi na veliki otpor lokalnog muslimanskog

stanovništva kao u nekim drugim mjestima Bosne i

Hercegovine (Sarajevo, Cazin, Livno). U desetljećima koja su

slijedila Banja Luka je postala važan industrijski, privredni i

kulturni centar Bosanske krajine. Do 1895. grad je već imao

gimnaziju, bolnicu, fabriku duhana, željezničku vezu sa Bečom

i Budimpeštom, a hroničari bilježe i 13.566 stanovnika (oko

trećinu broja stanovnika Sarajeva). Grad se ubrzano izgrađuje

i dobija modernu urbanu strukturu tipičnog gradskog centra

Austro-Ugarske monarhije, koji nimalo ne zaostaje za sličnim

mjestima iz tog perioda.

Stadion Borca u Boriku

Gradski parkovi

Banja Luka u slici

13

Dvadeseti vijek

Nakon Prvog svjetskog rata Banja Luka je postala centar

Vrbaske banovine, te je nastavila svoj razvoj. Tokom ovog

vremena izgrađeni su Banski dvor, općina, gradski muzej i

učiteljska škola. Za vrijeme Drugog svjetskog rata grad je

1941. okupirala njemačka vojska i on je ušao u sastav

Nezavisne države Hrvatske. Za vrijeme vladavine NDH

ugledne jevrejske porodice su bile deportirane u

koncentracijske logore u Hrvatskoj. Po ustaškim planovima

Banja Luka je trebala postati glavni grad NDH. U isto vrijeme

grad postaje jedan od glavnih centara partizanskog otpora, da

bi 22. aprila 1945. grad bio u potpunosti i oslobođen.

Do 1963. na prostoru današnje općine Banja Luka postojale

su još tri općine: Bronzani Majdan, Ivanjska i Krupa na

Vrbasu. One su zatim ukinute i pripojene općini Banja Luka.

27. oktobra 1969. Banju Luku je pogodio snažan zemljotres, u

kojem je veliki broj stambenih objekata bio u potpunosti

srušen. Nakon generalne rekonstrukcije, koja je uslijedila

poslije zemljotresa, kao i izgradnjom novih stambenih naselja

u Banjoj Luci je došlo do manje promjene u demografskoj slici

stanovništva. Migracija jednog broja Srba iz okolnih područja

je unekoliko promijenila do tada jedinstvenu urbanu kulturu i

bosansko-muslimansku tradiciju Banje Luke, koja je osim

muslimanskog poznavala dijelom i katolički i jevrejski element.

Do 1991. Banja

Luka je imala

150.000

stanovnika, te je

bila drugi po

veličini grad u

Bosni i

Hercegovini i

najveća općina u

Bosni i

Hercegovini.

https://bs.wikipedia.org/wiki/Banja_Luka

Banja Luka na karti BiH

Tvrđava KAstel

Banja Luka u slici

14

A o temi su razgovarali:

Šejla Čeliković

Ivan Pudić

Hanna Sarvan

ŠEJLA ČELIKOVIĆ, IVAN

PUDIĆ i HANNA SARVAN

Dio sam promjena društva

zbog tranzicije koja još nije

prestala. Koliko god ona imala

i bolen posljedice

(nezaposlenost, protesti,

odlazak mladih, loši utvjeti za

umirovljenike....) mnogi

današnji tabui postali su dio

svakodnevice.

Kroz omladinski aktivizam osjećam se punopravni

članom zajednice, data mi je mogućnost da svojim

idejama kreiram politiku mladih u svojoj zajednici a

koja je do skoro bila rezervirana isključivo za starije.

Dobili smo priliku, trebamo je iskoristiti što i radimo.

Rijeka Neretva

Razgovor s povodom – dio sam promjene

Trener: Amira

Sejdinović

15

Kako sam ja dio promjena

SEMRA KAHRIMANOVIĆ – Kada

upoznamo novu osobu,

odbacujemo predrasude o njoj te

se tako i mijenjamo kao osobe.

Također nam i razne radionice

pomažu da na svijet gledamo iz

drugg ugla.

EMINA BEĆIROVIĆ: Učestvujem

na debatama čini veliki korak da

se promjene dese i da budem dio

promjena

ADISA MUJČINOVIĆ – Znanje koje steknem na

debatama, seminarima, radionicama prenijet ću

osobama u mom okruženju

JOVICA JOVIĆ: Dio sam promjena jer aktivno

savladavam predrasude

BOJAN BELENZADA: Ja sam dio promjena jer

učestvujem u debatnim aktivnostima koje oštro kitikuju

govor mržnje.

Helena Javor Ibrahimbegović: Dio sam promjena tako

što se kroz razne aktivnosti borim protiv svih govora

mržnje

ALEKSANDAR MATIĆ: Dio sam promjena tako što se

kroz mnoge aktivnosti, sa posebnim naglaskom na

debatovanje edukujem na temu pomirenja i

djelovanjem društvu učestvujem u poboljšanju

aktuelnog pomirenja.

Razgovor s povodom – dio sam promjene

Trener: Nasiha

Mulahalilović

A o temi su razgovarali:

Emina

BećirovićSemra

Kahrimanović

Adisa

MujčinovićJovica Jović

Bojan

Belenzada

Helena Javor

Ibrahimbegović

Aleksandar

Matić

16

A o temi su razgovarali:

Suljo Mešić

Harun Šaranović

Trener: Sabahudin Ćeman

1. Šta je kultura dijaloga može dati nama i BiH?

2. Kako kultura dijaloga proširiti i u stvarnom životu je

primijeniti?

SULJO MEŠIĆ

1. Ona je dokaz civiliziranosti nekog naroda koji znaju doći

do kulture življenja

2. Ako dijalog ostane samo na riječima, neće biti neke

koristi od njega. Da bi se ona primijenila potrebno se

više potruditi

HARUN ŠARANOVIĆ

1. Može nam dati puno toga: da živimo u miru, da volimo

jedni druge, da gradimo BiH

2. Mladi su oni koji će sgurno kulturu dijaloga u budućnosti

primijeniti u stvarnom životu i postići finu kulturu

življenja.

Razgovor s povodom – dio sam promjene

17

Ilustrirajte svoju priču...

Čovjek je društveno biće i kao

takav može jedino opstati u

zajednici sa drugim ljudima bez

obzira na njihovu različitost. Bez

obzira što je kultura kao “nacrt

za život” svima data ona ne

može biti kalup za

jednoobrazno ponašanje ljudi.

Ljudi se ne mogu generalizirati

navike, vrijednosti, stil života,

stavovi niti bilo koje druge

kulturološke norme.

Takvo jednoobrazno ponašanje ne bi dovelo do

stvaranja ljudske posebnosti i jednakosti.

I upravo na svu tu raznolikost među ljudima neizbježna

je da se ljudi spore oko raznih ciljeva i primjenjuju

razna sredstva za ostvarenje istih, što može dovesti do

konflikta kako verbalnih tako i fizičkih.

Zbog toga je potreban dijalog, dijalog kao kultura

univeralija za otvorenost i naredak društva

Dijalog mora biti temelj svako odgoja, temelj svakog

slobodnog društva i zdrave individue.

MOJA PRIČA

Amira

Sejdinović

18

Ilustrirajte svoju priču...

Čvjek kao društveno biće može

opstati u zajednici sa drugim

ljudima. Ljudima se ne mogu

generalizirati navike, vrijednosti

i stil života. Različitost među

ljudima neizbježno dovodi do se

ljudi spore oko raznih ciljea i

primjenjuju razna sredstva za

ostvarivanje istih

Dijalog mora biti temelj svakog

odgoja i temelj svakog

slobodnog društva i zdrave

osobe.

MOJA PRIČA

Nasiha

Mulahalilović

19

Ilustrirajte svoju priču...

Prilikom jednog mog boravka u

hotelu na moru jedna, za neke,

sasvim bezazlena sitnica me je

navela na razmišljanje.

Naime, riječ je o zavjesama na

balkonskim vratima koje je

neko vrhom upaljača cigarete,

očito, namjerno probušio. Da li

su takve osobe inače čule

savjete svojih roditelja, učitelja

o dobrom i lošem dok su bili

mali?!

Da li su takve osobe spremne uraditi i dosta krupnije

loše stvari?

Da li bi se dijalogom s takvim osobama one mogle

postepeno okrenuti ljepšoj kulturi življenja?

Da li...?

Vodopadi kod JAjca

MOJA PRIČA - NEKULTURA

Sabahudin

Ćeman

20

DEBATANTI KAŽU – VOLIM SVOJU DOMOVINU

ŠEJLA ČELIKOVIĆ

Volim svoju domovinu jer je to

mjesto u kojem sam odrasla,

mjesto gdje se školujem i živim.

Iako nije idealna ipak je

domovina jedna

IVAN PUDIĆ

Volim svoju domovinu jer ne

mogu zamisliti bolje mjesto od

nje.

HANNA SARVAN

Volim svoju domovinu zbog njene različitosti koja je

veliko bogatstvo. Tu se isprepliću mnoge kulture sa

svojim tradicijama i običajima, jepota prirode. U njoj

postajem čovjek.

Tekija, Blagaj

Amira

Sejdinović

Ponešto u slici

ŠKOLA

Srednja škola Pere Zečevića

GRAD

Odžak

IMENA DEBATANATA

Šejla Čeliković

Ivan Pudić

Hanna Sarvan

EKIPA SA KOJOM RAZGOVARAM

Šejla Čeliković

Ivan Pudić

Hanna Sarvan

21

DEBATANTI KAŽU – VOLIM SVOJU DOMOVINU

SEMRA KAHRIMANOVIĆ –

Volim svoju domovinu jer je

ona dokaz kako za svakog ima

mjesta. Država u kojoj imaju

čak 3 konstitutivna naroda je

primjer da svako može naći

odgovor sa nekoim ko je

drugačiji.

EMINA BEĆIROVIĆ – Zato što

je spoj različitih kultura i nacija

ADISA MUJČINOVIĆ – BeH je specifična zemlja. Ona

je jedna od onih koja ima ljepotu različitosti, a i

uostalom to je moja domovina.

Vodopad Kravice

Nasiha

Mulahalilović

A o temi su razgovarali:

ŠKOLE

MSŠ Čelić

Gimnazija Banja Luka

Emina

BećirovićSemra

Kahrimanović

Adisa

MujčinovićJovica Jović

Bojan

Belenzada

Helena Javor

Ibrahimbegović

Aleksandar

Matić

22

DEBATANTI KAŽU – VOLIM SVOJU DOMOVINU

Zašto volim svoju domovinu?

SULJO MEŠIĆ

Moja domovina je kao moj

prvi pređen most. Nikada ne

treba zaboraviti svoju

domovinu.

HARUN ŠARANOVIĆ

Domovina treba da bude dio

nas, da je nosimo u srcu, jer

smo mi sastavni dio nje.

Most Mehmed – paše Sokolovića u Višegradu

Sabahudin

Ćeman

Ponešto u slici

ŠKOLA

Tehnička škola Tešanj

GRAD

Tešanj

IMENA DEBATANATA

Suljo Mešić

Harun Šaranović

EKIPA SA KOJOM RAZGOVARAM

Suljo Mešić

Harun Šaranović

23

Riječi u slici....

Debata je formalizirana rasprava u kojoj afirmirajuća

ekipa brani (zastupa), a negirajuća ekipa osporava

(pobija) unaprijed zadanu tezu.

ARGUMENTIRAJMO ZA KULTURNO NASLJEĐE

TEZA: Mladi dovoljno brinu o kulturnom

naslijeđu

ZA PROTIV

Mladi brinu o

kulturnom naslijeđu

više o starijih

Mladi su češće

vandali od starijih

Mladi su najčešće

volonteri koji

participiraju u važnim

aktivnostima

očuvanja naslijeđa

Mladi su rijetko

volonteri ako ne

očekuju neku

nagradu od aktivnosti

Mladi najčešće

učestvuju u akcijama

čišćenja

Mladi učestvuju u

akcijama čišćenja

okoline jer im je neko

stariji naredio

Mladi nemaju novac

koji imaju stariji pa

ipak više participiraju

u aktivnostima koje

su u vezi sa

očuvanjem kulturnog

naslijeđa.

Mladi sve gledaju

kroz prizmu novca.

Ako im ne nudite

novac, neće da rade.

24

Tema stripa

DONATORI NISU

POLITIČARI

STRIPOM DA TI KAŽEM

25

Ada nekome pomognete

Slugu i sami sebi činite

Ijepa riječ uvijek govorite

Ada vas ljudi vole, a i vi njih volite

Vijek postoje ljudi koji ne žele

Riječi lijepe s drugim da dijele

Lijepe su riječi i najbolje

PJESMOM DA TI KAŽEM

K

U

L

T

U

R

A

Ž

I

V

LJ

ENJ

A

ivot nas uči da u prijatelje

vjerujemo

Cijeli svoj život s nekim da

podijelimo

I ćete uz prijatelje biti uvijek

ubav je lijek za bol svaki

To kada bi se svi više voljeli

ežnost umjesto mržnje

pokazali

H, onda bi za pravi život

znali

26

OPIS KVISKOTEKE

Dragi čitatelji

pred vama su

pitanja na koja svi

moramo znati

odgovore, ne zato

što trebamo biti

sveznalice nego

zato što je ovo

tema koja se

odnosi i na tebe i

na mene. Na naše

pretke, naše

roditelje, nas i

našu djecu.

Znati znači umjeti

se oduprijeti zlim

iskušenjima!

Odgovori su na zadnjoj stranici

RAZMISLITE I RECITE - KVISKOTEKA

1. Šta je kultura?

2. Kako se dijeli kultura?

3. Da li je kultura naučena?

4. Da li je kultura dijaloga danas u krizi?

5. Šta je moral?

6. Šta je bonton?

7. Šta je ekologija?

8. Šta je kontrakultura?

9. Šta je subkultura?

10. Da li je kultura jednoobrazna?

11. “Crveni čovjek” je kulturno osvješten

12.Nedostatakt dijaloga među ljudima dovodi do

katastrofe?

13. Čovjek je mjerilo svih stvari

14. Šta je selam

15. Na postav “Hvaljen Isus” osgovorim...

27

Riječi u slici....

U julu smo debatirali o kulturnoj baštini

Sarajeva. Svaka debatna teza

postavljena je prema tekstovima do kojih

smo u medijima dolazili.

Nastojat ćemo zajedno da promoviramo

Sarajevo i njegove ljepote kroz naše

debatne novosti, našu debatologiju, naša

videa.

Pogledajmo koje teze su obilježile mjesec

juli.

BiH treba zaustaviti izumiranje starih

zanata?

BiH je na putu izumiranja tradicionalnih

igara i pjesama?

Potraga za osobama nestalim u ratu u

BiH za pomirenje važnija od zajedničkih

kulturnih manifestacija?

Povrat ukradenih djela bh. kulturnog

naslijeđa iz Srbije i Hrvatske – korak bliže

ka pomirenju?

DEBATOLOGIJA

28

Riječi u slici....

IZVOR: http://www.zosradio.ba/contents/13808

MEDIJI KAŽU

29

ODGOVORI IZ

KVISKOTEKE:

1. Naučeni

obrazac

ponašanja

2. Materijalni i

nematerijalni

3. Da

4. Da

5. Etičnost

6. Običajna prava

7. Nauka o prirodi

8. Suprotnost

temeljena na

kulturološkom

obrascu

9. Vlastiti kulturni

otok

10. Ne

11.Da

12.Da

13. da

14. Islamski

pozdrav

15. Uvijek hvaljen

Kultura dijaloga se kao zlatna nit provlači od početka

pa evo do samog kraja ovih debatnih novosti.

Nismo ni svjesni koliko je kultura dijaloga važna u

međuljudskim odnosima. Stoga je za mlade vrlo

važno da shvate ulogu i značaj kulture dijaloga kako

bi dostigli visok stepen kulture življenja i nirne

koegzistencije.

UMJESTO KRAJA

ZA VAS SU PISALI:

1. Amira Sejdinović, Odžak

2. Nasiha Mulahalilović, Čelić

3. Sabahudin Ćeman, Tešanj

30

Debatne novosti, br. 7Juli 2017. godine

SVAKO UMNOŽAVANJE I KORIŠTENJE SADRŽAJA IZ NOVINA JE VEOMA

POŽELJNO!Cijena: 0 KM + obaveza da ponekad napišete članak za novine Izlazi mjesečno, a nekada i

češće

Fra Anđela Zvizdovića 171 000 Sarajevo

Bosna i Hercegovina+387 33 203 668

TRN: 1610000047260060 Raiffeisen banka BiHizvjestaji.ckd@gmail.com

www.ckdbih.com

ZA „CENTAR ZA KULTURU DIJALOGA“Sanja Vlaisavljević

UREDNICA Nadina Balagić

REDAKCIJATijana Ljuboje, debatni klubovi, Anja Gengo, Amela Ibrahimagić, Amer Musić, Anesa Vilić, Nadina Balagić, Zoran Marčeta i svi debatni klubovi

CKD-a.

DTPAnesa Vilić

WEB INFONadina Balagić

IZDAJE I UMNOŽAVACentar za kulturu dijaloga

CKD STRANICA:

https://www.facebook.

com/groups/13420044

3968/?fref=ts

DEBATOLOGIJA:

https://www.facebook.

com/Debatologija?fref

=ts