Na dan 25. prosinca BOZIC: ROĐENJE GOSPODNJE MISA BDJENJAOva se Misa slavi navečer 24. prosinca bilo prije bilo poslije I Večernje Božića.Sutra će nam Crkva u svetom bogoslužju očitovati Božju slavu koja nam se objavila u rođenju Isusa, Božjeg Sina. Bog nam uvijek dolazi u susret kao spasitelj. Na nama je da za njim čeznemo i spremno ga prihvaćamo.

ULAZNA PJESMA: usp. Izl 16, 6-7Danas ćete znati da doista dolazi Gospodin da vas spasi,a sutra ćete vidjeti njegovu slavu. ZBORNABože, ti nas svake godine veseliš dočekom rođendana našega Spasitelja, tvoga Jedinorođenca. Sada ga s radošću primamo kao Otkupitelja, a kad dođe suditi, molimo te, da ga bez straha ugledamo — Gospodina našega, Isusa Krista koji s tobom živi.

1. ČITANJE Iz 62, 1-5Ljubljeni Božji narod. — Ljudska povijest dosiže svoj vrhunac u Djetetu koje je svjedok vječne Božje ljubavi. Postoji li neka druga ljudska zbilja koja nam može bolje od bračne ljubavi očitovati bogatstvo Božjeg dara? Nakon izgnanstva židovska je zajednica gledala svoju budućnost — budući Je-ruzalem — kao bračni savez između Boga i njegova naroda.

Čitanje Knjige proroka IzaijeSionu za ljubav neću šutjeti, Jeruzalema radi neću mirovati, dok pravda njegova ne zasine ko svjetlost i spasenje njegovo ne plane ko zublja. I puci će tvoju vidjeti pravednost, i tvoju slavu svi kraljevi; prozvat će te novim imenom što će ga odrediti usta Gospodnja. U Gospodnjoj ćeš ruci biti kruna divna, i kraljevski vijenac na dlanu Boga svog. Neće te više zvati Ostavljenom, ni zemlju tvoju Opustošenom, nego će te zvati »Moja milina«, a zemlju tvoju »Udata«, jer ti si milje Gospodnje, i zemlja će tvoja biti udata. Jer kao što se mladić ženi djevicom, tvoj će se graditelj tobom oženiti; i kao što se ženik raduje nevjesti, tvoj će se Bog tebi radovati.

PSALAM 89 (88)O ljubavi tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka.

»Savez sklopih s izabranikom svojim,zakleh se Davidu, sluzi svome: Tvoje potomstvo održat ću dovijeka,za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje«.

Blago narodu vičnu svetom klicanju,on hodi u sjaju lica tvojega, Gospodine, u tvom se imenu raduje svagdai tvojom se pravdom ponosi.

»On će me zvati: 'Oče moj!Bože moj i hridi spasa mojega!' Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svojui Savez svoj vjeran.«

1

2. ČITANJE Dj 13, 16-17. 22-25Vjernost Božja — Da ljude privede slobodi, Bog izabire jedan narod, izvodi ga iz Egipta, u osobi kralja Davida daje mu buduća obećanja te konačno svoj dolazak navijeha po Ivanu Krstitelju. Obećanja su ispunjena i on dolazi.

Čitanje Djela apostolskihKad Pavao dođe u Antiohiju pizidijsku, usta u sinagogi, dade rukom znak i reče: »Izraelci i vi koji se Boga bojite, čujte! Bog naroda ovoga, Izraela, izabra oce naše i ovaj narod uzdiže za boravka u zemlji egipatskoj te ga ispruženom rukom izvede iz nje.Poslije im podiže Davida za kralja. Za nj i posvjedoči: 'Nađoh Davida, sina Jesejeva, čovjeka po svom srcu, koji će ispuniti sve moje želje.' Iz njegova potomstva izvede Bog po svom obećanju Izraelu Spasitelja, Isusa. Pred njegovim je dolaskom Ivan propovijedao krštenje obraćenja svemu narodu izraelskomu. A kad je Ivan dovršavao svoju trku, govoraše: ,Nisam onaj za koga me vi držite. Nego, za mnom, evo, dolazi Onaj komu ja nisam dostojan odriješiti obuće na nogama.'«

Aleluja! Aleluja!Sutra će se uništiti zloća na zemlji,i zakraljit će se nad nama Spasitelj svijeta. Aleluja!

EVANĐELJE Mt 1, 1-2Sili: 1,18-25Bog se rađa u ljudskoj obitelji. — Bog je medu nama poput golema, odavno zasađena i razgranata stabla. On se zaručio s cijelim narodom, a ne samo s nekim poznatijim osobama, te u svome rodoslovlju ima skrovite, malene, pa lak i grešne ljude. Uzeo je ljudsko tijelo, da bi na čovjekovu licu zasjalo Božje svjetlo.

Početak svetog Evanđelja po MatejuUvučeni tekst čita se po volji.Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova.Abrahamu se rodi Izak. Izaku se rodi Jakov. Jakovu se rodi Juda i njegova braća. Judi Tamara rodi Faresa i Žaru. Faresu se rodi Esron. Esronu se rodi Aram. Aramu se rodi Aminadab. Amina-dabu se rodi Naason. Naasonu se rodi Salmon. Salmonu Rahaba rodi Booza. Boozu Ruta rodi Obeda. Obedu se rodi Jesej. Jeseju se rodi David kralj.Davidu bivša žena Urijina rodi Salomona. Salo-monu se rodi Roboam, Roboamu se rodi Abija, Abiji se rodi Asa. Asi se rodi Jozafat. Jozafatu se rodi Joram. Joramu se rodi Ozija. Oziji se rodi Joatam. Joatamu se rodi Ahaz. Ahazu se rodi Eze-kija. Ezekiji se rodi Manasija. Manasiji se rodi Jozija. Joziji se rodi Jehonija i njegova braća u vrijeme prognanstva u Babilon. Nakon prognanstva u Babilon Jehoniji se rodi Sa-latiel. Salatielu se rodi Zorobabel. Zorobabelu se rodi Elijakim. Elijakimu se rodi Azor. Azoru se rodi Sadok. Sadoku se rodi Akim. Akimu se rodi Elijud. Elijudu se rodi Eleazar, Eleazaru se rodi Matan. Matanu se rodi Jakov. Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist.U svemu dakle: od Abrahama do Davida četrnaest pokoljenja; od Davida do prognanstva u Babilon četrnaest pokoljenja; nakon prognanstva u Babilon do Krista četrnaest pokoljenja.

2

A rođenje Isusa Krista bijaše ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego će se oni sastati, nađe se trudna po Duhu Svetom. ,A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego smišljaše kako da je potajice otpusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Sto je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus, jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.« Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku: »Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel! — što znači: S nama Bog.« Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu. I ne upozna je dok ne rodi sina. I nadjenu mu ime Isus.

DAROVNAMolimo te, Gospodine, da s većim predanjem proslavimo ovu euharistiju uoči velikog božičnog dana, jer u njemu je početak novog otkupljenja. Po Kristu.

Predslovlje Rođenja Gospodnjega, str. 297. '

PRICESNA PJESMA: usp. Iz 40, 5Otkrit će se Slava Gospodnja,i svako će tijelo vidjeti spasenje Boga našega.

POPRICESNAGospodine, nebesko otajstvo tvoga jedinorođenoga Sina naše je pravo jelo i piće. Molimo te, da ponovno svetkovanje njegova rođenja unese u nas novu svježinu. Po Kristu.

MISA POLNOĆKASav svijet i priroda kliču od radosti. Ljudi osjećaju da je ovo dijete dalo smisao našoj povijesti. Mi to se obećanje ima još ispuniti.ULAZNA PJESMA: Ps 2, 7Gospodin mi reče:»Ti si Sin moj, danas te rodih!«ili:Radujmo se svi u Gospodinu:Spasitelj se naš rodio.Danas nam s neba pravi mir siđe.

ZBORNAGospodine, ti si dao da ove presvete noći zablista pravo svjetlo — Gospodin naš^us Krist. To svjetlo na zemlji motrimo u otajstvimjj. Daj nam uživati njegove radosti na nebesima, koji s tobom živi.

1. ČITANJE Iz 9, 1-6Spasenje svemu narodu. — Svaki čin oslobođenja pokazuje da sazrijeva vrijeme spasenja. Sad nam je dijete darovano, a ono će uskoro postati Knez mira.

Čitanje Knjige proroka Izaije

3

Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku: onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu. Ti si radost umnožio, uvećao veselje, i oni se pred tobom raduju kao što se žetvi raduju žeteoci, kao što kliču koji dijele plijen. Jer, teški jaram njegov, batinu pleća njegovih, šibu njegova goniča slomio si ko u dan midjanski. Jer, dijete nam se rodilo, sin nam je darovan; na plećima njegovim vlast je, i nazvan je imenom: »Savjetnik čudesni, Bog silni, Otac vječni, Knez mira« — da poraste vlast i mir bez kraja na prijestolju Davidovu i u kraljevstvu njegovu te se učvrsti i utvrdi u pravu i pravednosti od sada pa dovijeka. Privržena ljubav Gospodina nad Vojskama to će učiniti!

PSALAM 96 (95)Danas nam se rodio Spasitelj — Krist, Gospodin!

Pjevajte Gospodinu pjesmu novu!Pjevaj Gospodinu, sva zemljo! Pjevajte Gospodinu,hvalite Ime njegovo!

Navješćujte iz dana u dan spasenje njegovo, kazujte poganima njegovu slavu, svim narodima čudesa njegova.

Raduj se, nebo, i klici, zemljo!Neka huči more i što je u njemu! Nek se raduje polje i sve što je na njemu,neka klikće šumsko drveće!

Neka klikće pred Gospodinom, jer dolazi,jer dolazi suditi zemlji. Sudit će svijetu po pravdii narodima po istini svojoj.

2. ČITANJETit 2, 11-14Živjeti u istini. - Božja je milost ponuđena svim ljudima. Sve to narušava naše sitne ljudske planove i proširuje naše ograničeno obzorje.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Titu Očitovala se Ljubav Božja, spasiteljica svih ljudi; odgojila nas da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda te razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu, iščekujući blaženu nadu i Očitovanje slave velikoga Boga i Spasitelja Isusa Krista. On sebe dade za nas, da nas otkupi od svakoga bezakonja i očisti sebi Narod izabrani koji revnuje oko dobrih djela.

Aleluja! Aleluja!Javljam vam blagovijest, veliku radost:danas nam se rodio Spasitelj - Krist Gospodin! Aleluja!

EVANĐELJELk 2, 1-14

4

Rodio vam se Spasitelj! — On se rodio, došao je k nama. Zar ga u ovom svijetu mogu prepoznati jedino siromašni i skroviti? Izgleda da je nepristupačan svima koji se smatraju velikima i moćnima.

Čitanje svetog Evanđelja po LuluU one dane izađe naredba Cezara Augusta da se provede popis svega svijeta. Bijaše to prvi popis izvršen za Kviri-nijeva upravljanja Sirijom. Svi su išli na popis, svaki u svoj grad. Tako i Josip, budući da je bio iz doma i loze Davi-dove, uziđe iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju — u grad Davidov, koji se zove Betlehem — da se podvrgne popisu zajedno sa svojom zaručnicom Marijom, koja bijaše trudna.I dok su bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi. I porodi sina svoga prvorođenca, povi ga i položi u jasle, jer za njih ne bijaše mjesta u svratištu.A u tom kraju bijahu pastiri: pod vedrim nebom čuvahu noćnu stražu kod svojih stada. Anđeo im Gospodnji pristupi i slava ih Gospodnja obasja! Silno se prestrašiše. No anđeo im reče: »Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj, Krist, Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama.«I odjednom se anđelu pridruži silna nebeska vojska hvaleći Boga i govoreći:»Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!«

DAROVNAGospodine, neka ti omili prinos što ga prikazujemo ove noći. Nebo i zemlja noćas razmjenjuju darove. Daj da se po toj razmjeni i mi nađemo u Kristu Isusu u Kojem je naša narav zauvijek s tobom. Po Kristu.Predslovlje Rođenja Gospodnjega, str. 297.

PRICESNA PJESMA: Iv 1, 14On, Riječ, tijelom postade, i vidjesmo slavu njegovu.

POPRICESNAGospodine, Bože naš, s radošću slavimo rođendan našega Otkupitelja, Isusa Krista. Molimo te: pomozi da ovdje na zemlji živimo" kao pravi ljudj_ te zavrijedimo s njime zauvijek drugovati u slavi. Koji s tobom živi.

MISA ZORNICA

ULAZNA PJESMA: Usp Iz 9, 2. 6; Lk 1, 33Svjetlo će nas danas obasjatijer nam se rodio Gospodini nazvan je imenom:Divni, Bog, Knez mira,Otac budućega vijeka,njegovu kraljevstvu neće biti kraja.

ZBORNASvemogući Bože, tvoja je vječna Riječ tijelom postala i nas ljude novim svjetlom obasjala. Molimo te: svjetlo koje po vjeri sja u našem duhu, nek se odrazi u našem životu i radu. Po Gospodinu.

5

Božić: Misa zornica 79

1. ČITANJE Iz 62, 11-12Pobjeda spasenja — Isusovim rođenjem sve biva novo i pomlađeno. Tako se ispunja Izaijino proročanstvo o obnovi Božjeg naroda.

Čitanje Knjige proroka IzaijeEvo, Gospodin oglasuje do nakraj zemlje: »Recite kćeri sionskoj: Evo dolazi tvoj Spasitelj! Evo, s njim naplata njegova, i njegova nagrada ispred njega! Oni će se zvati 'Sveti narod', 'Otkupljenici Gospodnji'. A tebe će zvati 'Tražena' — 'Grad neostavljeni'.«

PSALAM 97 (96)Svjetlost će nas danas obasjati: jer nam se rodio Gospodin!

Gospodin kraljuje: neka kliče zemlja,nek se vesele otoci mnogi! Nebesa navješćuju pravednost njegovu,svi narodi gledaju mu slavu.

Svjetlost sviće pravednikui radost čestitima u srcu. Radujte se, pravednici, u Gospodinu,slavite sveto ime njegovo!

2. ČITANJE Tit 3, 4-7Milošću opravdani. — Pavao nas poziva na razmišljanje. Ne smijemo se zaustaviti te se radovati svojim djelima i postupcima, već Božjem milosrđu i njegovoj dobroti. Jedino nas milost može preporoditi.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola TituKad se očitovala dobrostivost i čovjekoljublje Spasitelja našega, Boga, on nas spasi ne po djelima što ih u pravednosti mi učinismo, nego prema svome milosrđu: kupelju novog rođenja i obnavljanja po Duhu Svetom koga bogato izli na nas po Isusu Kristu Spasitelju našemu, da opravdani njegovom milošću budemo, po nadi, baštinici života vječnoga.

Aleluja! Aleluja!Slava na visinama Bogu, i na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim! Aleluja!

EVANĐELJE Lk 2, 15-20Hajdemo do Betlehema! - 17 ovih nekoliko redaka krije se sva božična radost: pastiri su prepoznali i drugima obznanili Isusa... Marija svojim majčinskim srcem u tišini promatra Isusa i nastavlja pjevati svoj 'Veliča', pjesan hvale i zahvalnosti.

Čitanje svetog Evanđelja po LukiCim anđeli otiđoše od njih na nebo, pastiri stanu poticati jedni druge: »Hajdemo dakle do Betlehema. Pogledajmo što se to dogodilo, događaj koji nam obznani Gospodin.« I po-hitješe te pronađoše Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama. Pošto sve pogledaše, ispripovjediše što im

6

bijaše rečeno o tom djetetu. A svi koji to Čuše, divili se tome što su im pripovijedali pastiri.Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu.Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli, kako im je bilo rečeno.DAROVNAMolimo te, Gospodine, da ovi darovi budu dostojni božičnog otajstva koje slavimo. Danas rođeni Isus očitovao se kao čovjek i Bog. Daj da nam ovaj prinos zemlje, kruh i vino, podari tvoj božanski život. Po Kristu.Predslovlje Rođenja Gospodnjega, str. 297.

PRICESNA PJESMA: usp. Zah 9, 9Klikni iz sveg grla, Kćeri sionska! Tvoj Kralj ti, evo, dolazi sveti, Spasitelj svijeta.

POPRICESNAGospodine, danas s radosnom odanošću slavimo rođenje tvoga Sina. Molimo te, daj nam živom vjerom spoznavati dubine tog otajstva a još ga većim žarom srca ljubiti. Po Kristu.

DANJA MISANakon mnogih spasiteljskih zahvata u ljudsku povijest, Bog je sada među nama i darom sama sebe želi obdariti sve ljude.

ULAZNA PJESMA: Iz 9, 6Dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je:Anđeo velikoga savjeta.

ZBORNABože, ti si čovjeka čudesno sazdao a još čudesnije obnovio. Daj, molimo te: učini nas dionicima božanstva Isusa Krista koji je danas čovjeku postao brat i drug. Koji s tobom.

1. ČITANJE Iz 52, 7-10Bog Osloboditelj. — Unatoč izgnanstvu od pola stoljeća u tuđinskoj zemlji, radost je vladala potlačenim narodom. Siguran je da će biti oslobođen. On očekuje Boga spasitelja.

Čitanje Knjige proroka IzaijeKako su ljupke po gorama noge glasonoše radosti koji navješćuje mir, oglašuje sreću, navješćuje spasenje govoreći Si-onu: »Bog tvoj kraljuje!« Cuj, glas ti podižu stražari, zajedno se raduju, jer na svoje oči gledaju gdje se na Sion vraća Gospodin. Kličite, zajedno se radujte, razvaline jeru-zalemske, jer Gospodin je utješio narod svoj, otkupio Jeruzalem. Ogolio je Gospodin svetu svoju mišicu pred očima svih naroda da svi krajevi zemlje vide spasenje Boga našega!

PSALAM 98 (97)Svi krajevi svijeta vidješe spasenje Boga našega.

Pjevajte Gospodinu pjesmu novu,jer učini djela čudesna.

7

Pobjedu mu pribavi desnica njegovai sveta mišica njegova.

Gospodin obznani spasenje svoje,pred poganima pravednost objavi. Spomenu se dobrote i vjernostiprema domu Izraelovu.

Svi krajevi svijeta vidješespasenje Boga našega. Sva zemljo, poklikni Gospodinu,raduj se, klici i pjevaj! Zapjevajte Gospodinu uz citru, uz citru i zvuke glazbala,uz trublje i zvuke rogova: kličite Gospodinu kralju!

2. ČITANJE Heb 1,1-6Bog nam konačno progovori u Sinu. — Nakon tolikih proroka, nakon tolikih čudesnih djela, Bog progovara i svoju posljednju Riječ: Sina.

Početak Poslanice HebrejimaViše puta i na više načina Bog nekoć govoraše očima u prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavi baštinikom svega. Njega po kome sazda svjetove. On, koji je odsjaj Slave i otisak Bića njegova te sve nosi snažnom riječju svojom, pošto očisti grijehe, sjede zdesna Veličanstvu u visinama; postade toliko moćniji od anđeli koliko je uzvišenije nego oni baštinio Ime. Ta kome od anđela ikad reče: »Ti si sin moj, danas te rodih«; ili pak: »Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin.« A kad opet uvede Prvorođenca u svijet, reći će: »Nek pred njim niče padnu svi poslanici Božji.«

Aleluja! Aleluja!Dan nam presveti osvanu:Dođite, narodi, poklonite se Gospodinu,jer danas siđe na zemlju svjetlost velika. Aleluja!

EVANĐELJEIv 1, 1-18 ili: 1, 1-5. 9-14Otajstvo Isusa. — Ivan, svjedok i očevidac, razmišlja o Bo-gočovjeku Isusu Kristu. On je znak samoga Oca i mi ga možemo jedino vjerom uočiti.Čitanje svetog Evanđelja po IvanuU početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga, i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku kod Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život, i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli, i tama ga ne obuze.Bf čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok, da posvjedoči za Svjetlo, da svi vjeruju po njemu.Ne bijaše on svjetlo, nego — da posvjedoči za Svjetlo.Svjetlo istinito, koje prosvjetljuje svakog čovjeka, dođe na svijet; bijaše na svijetu, i svijet po njemu posta, i svijet ga ne upozna. K svojima dođe, i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca

8

Božja: onima koji vjeruju u njegovo Ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje putene, ni od volje muževlje, nego — od Boga. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu — slavu koju ima kao Jedinorođe-nac od Oca — pun milosti i istine.Ivan svjedoči za njega. Viče: »To je onaj za koga rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!« Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost. Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu. Boga nitko nikada ne vidje: Jedino-rođenac — Bog — koji je u krilu Očevu, on nam ga obznani.

DAROVNAGospodine, neka ti bude ugodan qjaj_ prinos. On je punina savršenog bogoštovlja, izvor mira i prijateljstva s tobom. Po Kristu.Predslovlje Rođenja Gospodnjega, str. 297.

PRICESNA PJESMA: Ps 98 (97), 3Svi krajevi svijeta vidješe spasenje Boga našega.

POPRICESNAMilosrdni Bože, danas se rodio SpfsitelKsvijeta. počelo novog žiyota. Molimo te: neka nam svima podari blagodat svoje besmrtnosti. Koji zivi.Nedjelja u osmini Božića

SVETA OBITELJ ISUSA, MARIJE I JOSIPAU mnogočem nam obiteljski život izgleda gotovo posve drugačijim nego što je to bio u biblijsko vrijeme. Ipak nisu li ostale iste osnovne vrednote?

ULAZNA PJESMA: Lk 2, 16I pohitješe pastiri te pronađoše Marijui Josipa i Novorođenče gdje leži u jaslama.

ZBORNAGospodine, ti si nam u nazaretskoj obitelji dao uzor pravoga života. Daj da i mi u svojim domovima nasljedujemo kreposti i ljubav svete Obitelji te jednom u tvom domu zajedno uživamo radost koja nikad ne prestaje. Po Gospodinu.

1. ČITANJE Sir 3, 2-6. 12-14Stuj oca svoga i majku svoju. — Obitelj se prije temeljila na ljubavi i poštovanju. Zašto to ne bi i danas?

Čitanje Knjige SirahoveGospodin slavi oca u djeci njegovoj, i učvršćuje pravo majke nad sinovima njezinim. Tko štuje oca, okajava grijehe svoje, i tko časti majku svoju, sabire blago. Tko štuje oca, radovat će se sa svoje djece, i bit će uslišan u dan molitve svoje. Tko časti oca svojeg, dugo će živjeti; i sluša Gospodina tko čini radost majci svojoj. Sine moj, pomozi oca svoga u starosti, i ne žalosti ga za života njegova. Ako mu i razum klone, budi blag s njime i ne grdi ga ti, koji si u punoj snazi. Jer, ne zaboravlja se milost prema ocu, već se uračunava u oprost grijeha.

PSALAM 128 (127)9

Blago svima koji se boje Gospodina, koji njegovim hode stazama!

Blago svakome koji se boji Gospodina,koji njegovim hodi stazama! Plod ruku svojih ti ćeš uživati,blago tebi, dobro će ti biti.

Zena će ti biti kao plodna lozau odajama tvoje kuće; sinovi tvoji ko mladice maslineoko stola tvojega.

Eto, tako će biti blagoslovljen čovjekkoji se boji Gospodina. Blagoslovio te Gospodin sa Siona,uživao sreću Jeruzalemasve dane života svojega!

2. ČITANJE Kol 3, 12-21A povrh svega — ljubav. — Ljubav nam Kristova pomaže da nadvladamo sukobe, napetosti, pa i u obitelji. Pomaže nam ujedno da širimo oko sebe praštanje, strpljivost i nježnost. Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Kološanima Braćo!Zaodjenite se — kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni — u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost te podnosite jedni druge praštajući si, ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu! Kao što je Gospodin vama oprostio, tako i vi! A povrh svega — ljubav! To je sveza savršenstva! I mir Kristov neka upravlja srcima vašim — mir na koji ste i pozvani u jednom tijelu! I zahvalni budite! Riječ Kristova neka u svem bogatstvu prebiva u vama! U svakoj se mudrosti poučavajte i urazumljujte! Psalmima, hvalospjevima, pjesmama duhovnim od srca pjevajte hvalu Bogu! I sve što god riječju ili djelom činite, sve činite u Imenu Gospodina Isusa, zahvaljujući Bogu Ocu po njemu! Zene, pokoravajte se muževima, kako priliči u Gospodinu! Muževi, ljubite žene i ne budite osorni prema njima! Djeco, slušajte roditelje u svemu, jer je to ugodno u Gospodinu! Očevi, ne ogorčujte svoje djece, da ne klonu duhom!

Aleluja! Aleluja!Mir Kristov neka upravlja srcima vašim!Riječ Kristova neka u svem bogatstvu prebiva u vama!Aleluja! GODINA AEVANĐELJE . Mt 2, 13-15. 19-23Zbog djeteta obitelj ide na put. — Od Kanaana u Egipat, od Sinaja u Svetu zemlju: Isus i njegovi roditelji obnavljaju putovanje Božjeg naroda. Evo obitelji koja u strpljivosti i neizvjesnosti prihvaća nemir što ga donosi dolazak Gospodinov.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

10

Kad mudraci otiđoše, gle, anđeo se Gospodnji u snu javi Josipu: »Ustani, reče, uzmi dijete i njegovu majku te bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne reknem, jer će Herod tražiti dijete da ga pogubi.« On ustane, uzme noću dijete i majku njegovu te krene u Egipat. I osta ondje do Herodova skončanja, da se ispuni što Gospodin reče po proroku: »Iz Egipta dozvah Sina svoga.« Nakon Herodova skončanja, gle, anđeo se Gospodnji javi u snu Josipu u Egiptu: »Ustani, reče, uzmi dijete i njegovu majku te pođi u zemlju izraelsku, jer su umrli oni koji su djetetu o glavi radili.« On ustane, uzme dijete i njegovu majku te uđe u zemlju izraelsku. Ali, saznavši da Arhelaj vlada Judejom namjesto svoga oca Heroda, bojao se poći onamo pa, upućen u snu, ode u kraj galilejski. Dođe i nastani se u gradu zvanu Nazaret, da se ispuni što je rečeno po prorocima: »Zvat će se Nazare-ćanin.«

GODINA BEVANĐELJE Lk 2, 22-40ili: 2, 22. 39-40Isusova obitelj. — Koliko neka obitelj, poput nazaretske obitelji, ostaje vjerna Božjem zakonu, toliko ona omogućuje svojim članovima da se pravilno razviju i odigraju svoju ulogu u svijetu.Čitanje svetog Evanđelja po LukiKad se, prema Mojsijevu Zakonu, navršiše dani njihova čišćenja, poniješe Isusa u Jeruzalem, da ga prikažu Gospodinu kao što piše u Zakonu Gospodnjem:»Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu!« — i da prinesu žrtvu, kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem, »dvije grlice ili dva golubića.«Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Simun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu, i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan Duhom dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa, da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče: »Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga.« Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. Simun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: »Ovaj je, evo, postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan — a i tebi će samoj mač probosti dušu — da se razotkriju namisli mnogih srdaca!« A bijaše neka proročica Ana, kći Fanuelova, iz plemena Aserova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon svoga djevojaštva s mužem je živjela sedam godina, a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o Djetetu. Kad obaviše sve prema Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. A Dijete je raslo, jačalo i na-punjalo se mudrosti — i milost je Božja bila na njemu.

GODINA CEVANĐELJE Lk 2, 41-52Zašto si nam to učinio? - Isus u svojoj dvanaestoj godini napušta svoje roditelje te ostaje u Hramu. Marija i Josip ne shvaćaju taj prvi čin nezavisnosti Isusove. No, oni se pokazuju roditeljima što poštuju poziv koji sami ne shvaćaju.

11

Čitanje svetog Evanđelja po LukiRoditelji su Isusovi svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. Kad Isusu bijaše dvanaest godina, uziđoše prema običaju blagdanskom. Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima. I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga. Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita. Svi koji ga slušahu, bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima, njegovim. Kad ga ugledaše, zapa-njiše se, a majka mu njegova reče: »Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.« A on im reče: »Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?« Oni ne razumješe riječi koju im reče.I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka njegova brižno čuvaše sve ove uspomene u svom srcu. A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi.

DAROVNAGospodine, prinosimo ti ovu žrtvu pomirnicu. Usrdno te molimo, da po zagovoru Djevice Bogorodice i svetog Josipa u svojoj milosti učvrstiš i svojim mirom obdariš i naše obitelji. Po Kristu.Predslovlje Rođenja Gospodnjega, str. 297. PRICESNA PJESMA: Bar 3, 38 Bog se na zemlji pojavio i među ljudima se udomio.

POPRICESNADobri Oče, ti nas krijepiš kruhom života. Molimo te da se ugledamo u svetu Obitelj te se poslije nevolja ovoga života njoj pridružimo u nebeskoj slavi. Po Kristu.

1.siječnja Osmina Rođenja Gospodnjeg BLAGDAN SVETE BOGORODICE MARIJESto će nam donijeti Nova godina? Da li će biti ispunjena ljudskim sadržajem i plodnim naporima? Ili će biti puna tjeskobe, bijede i ratova? Današnji dan, svetkovinu Svete Bogorodice Marije, papa je posvetio molitvi za mir. Bu-dimo radnici mira u svijetu.

ULAZNA PJESMA: SeduliusZdravo, sveta Rodiljo, Majko Kralja vječitoga, komu ruka ima vlast iznad svijeta čitavoga!Ili: Usp. Iz 9, 2. 6; Lk 1, 33Svjetlo će nas danas obasjatijer nam se rodio Gospodini nazvan je imenom:Divni, Bog, Knez mira,Otac budućega vijeka— njegovu kraljevstvu neće biti kraja.

ZBORNA

12

Bože, ti si plodnim djevičanstvom blažene Marije ljudski rod obdario dobrima vječnoga spasenja: daj nam, molimo, osjetiti zagovor one po kojoj smo zavrijedili primiti tvoga Sina, začetnika života. Koji s tobom.

1. ČITANJE Br 6, 22-27Božji blagoslov. — Ovaj blagoslov Bog je naučio Mojsija i Zidovi ga i danas mole svake subote. Obraćajući se Ijudima njime kršćanin izražava svoju iskrenu želju: Nek vam Gospodin donese mir!

Čitanje Knjige BrojevaReče Gospodin Mojsiju: »Reci Aronu i njegovim sinovima: Ovako blagoslivljajte Izraelce: Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva! Neka te Gospodin licem svojim obasja, milostiv neka ti bude! Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti donese! Tako neka zazivaju Ime moje nad sinove Izraelove, i ja ću ih blagoslivljati!«

PSALAM 67 (66)Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas!

Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas,obasjao nas licem svojim, da bi sva zemlja upoznala putove tvoje,svi puci tvoje spasenje!

Nek se vesele i kliču narodi,jer sudiš pucima pravedno i narode vodiš na zemlji.

Neka te slave narodi, Bože,svi narodi neka te slave! Bog nas blagoslovio!Neka ga štuju svi krajevi svijeta!

2. ČITANJE Gal 4, 4-7Marija, Majka Spasiteljeva. — Bog nam je po Mariji darovao svoga Sina. A po Isusu i mi smo postali sinovi i baštinici Božji. Duh koji nam on daje omogućuje nam da Boga nazivamo »Oče naš«.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Galaćanima Braćo! Kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bi rođen, Zakonu podložan da podložnike Zakona otkupi, te primimo posinstvo. A budući da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: »Abba! Oče!« Tako više nisi rob nego sin; ako pak sin, onda i baštinik po Bogu.

Aleluja! Aleluja!Više puta i na više načinaBog nekoć govoraše očima u prorocima:konačno, u ove dane progovori nama u Sinu. Aleluja! EVANĐELJE Lk 2, 16-21

13

Ponizni poput Marije. — Marija sluša objavu koja je dana pastirima. O njoj ona razmišlja u svom srcu ponizno i sva uronjena u sjaj svoga Sina. I Bog je prosvjetljuje.

Čitanje svetog Evanđelja po LukiU ono vrijeme: Pastiri pohitješe u Betlehem i pronađoše Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama. Pošto sve pogledaše, ispripovjediše što im bijaše rečeno o tom djetetu. A svi koji to čuše, divili se tome što su im pripo-vijedali pastiri.Marija u sebi pohranjivaše sve ove događaje i prebiraše ih u svome srcu.Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli, kako im je bilo rečeno.Kad se navrši osam dana, da se Dječak obreže, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća.

DAROVNABože, ti počinješ i svršetku privodiš svako dobro. O ovoj radosnoj svetkovini Majke Božje, molimo te: daj da sretno postignemo konačni plod milosti kojoj danas slavimo početak. Po Kristu.

PREDSLOVLJEUistinu je dostojno i pravedno, pravo i spasonosno, da vazda i svagdje zahvaljujemo tebi, Gospodine, sveti Oče, svemogući vječni Bože: i da te o materinstvu blažene Marije vazda Djevice hvalimo, blagoslivljamo i slavimo. Ona je, osjenjena Duhom Svetim, začela jedinorođenoga Sina tvoga i, sačuvavši slavu djevičanstva, prosula svijetom vječno svjetlo, Isusa Krista, Gospodina našega.Po njemu tvoje veličanstvo hvale anđeli, klanjaju se gospodstva i dršću vlasti. Nebesa i nebeske sile i blaženi serafini zajedničkim klicanjem slave. Daj, molimo, s njima i naše glase primi dok govorimo poniznim hvalospjevom: Svet —

PRICESNA PJESMA: Heb 13, 8Isus Krist jučer i danas isti je — i uvijeke.

POPRICESNAS radošću smo, Gospodine, primili nebeska otajstva. Neka nas privedu vječnome životu zajedno s Marijom vazda Djevicom koju priznajemo i slavimo kao Majku tvoga Sina i Majku Crkve. Po Kristu.

DRUGA NEDJELJA PO BOŽICUSvi narodi i sve civilizacije traže svoj način života i svoj humanizam. Neki nastoje shvatiti posljednji smisao života i svijeta u svjetlu određene filozofije i religije. U suvremenom svijetu humanizam postaje tehnički, a gledanje na svijet znanstveno. No čovjek postavlja i druga pitanja. Gdje će crpsti mudrost koja će utažiti njegovu žeđ za spoznajom i životom?

ULAZNA PJESMA: Mudr 18, 14-15Dok je mirna tišina svime vladala,i noć brzim tijekom stiglado sredine puta svog,

14

sišla je tvoja svemogućariječ s nebesa, Gospodine,s kraljevskih prijestolja.

ZBORNASvemogući vječni Bože, svjetlo onih koji u te vjeruju! Molimo te: ispuni čitav svijet svojom slavom i svim se narodima objavi u punini svjetlosti i sjaja. Po Gospodinu.

1. ČITANJE Sir 24, 1-2. 8-12Mudrost se Božja nastani među nama. — Bog je Izraelu očitovao svoju stvaralačku mudrost. Ta je mudrost i nama dostupna. U svjetlu Božje riječi možemo tumačiti i smisao života i povijesti.

Čitanje Knjige SirahoveMudrost se sama slavi i sred puka svog se hvali. Usta svoja otvara u zboru Svevišnjeg i pred njegovom se moći proslavlja: »Zapovjedi mi Stvoritelj sviju stvari, i koji me stvori, odredi mjesto za šator moj, i reče: 'Nastani se u Jakovu i uđi u baštinu Izraela.' Prije vjekova, odiskona, on me stvorio, i neću prestati dovijeka. Pred njim sam služila u svetom šatoru i potom se nastanila na Sionu. Dao mi je tako spokoj u milome gradu, i vlast mi je u Jeruzalemu. Tako se ukorijenili u slavnom narodu, na dijelu Gospodnjem, u baštini njegovoj.«

PSALAM 147Riječ tijelom postade i nastani se među nama!

Slavi, Jeruzaleme, Gospodina,hvali Boga svoga, Sione! On učvrsti zasune vrata tvojih,blagoslovi u tebi svoje sinove.

On dade mir granicama tvojim,pšenicom te hrani najboljom. Besjedu svoju šalje na zemlju,brzo trči riječ njegova.

Riječ svoju on objavi Jakovu,odluke svoje i zakone Izraelu. Ne učini tako nijednom narodu:nijednom naredbe svoje ne objavi! Aleluja!

2. ČITANJE Ef 1, 3-6. 15-18Predodredi nas za posinstvo. — Krist je Mudrost Očeva, koja daje smisao svijetu i životu. U njemu smo i mi postali sinovima Božjim i tako nam je pokazan konačni smisao života.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, on koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu. Tako: u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i neporočni pred njim; u ljubavi nas

15

predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu, prema dobrohotnosti svoje volje, na hvalu Slave svoje milosti.Zato i ja, otkad sam čuo za vašu vjeru u Gospodinu Isusu i za ljubav prema svima svetima, ne prestajem zahvaljivati za vas i sjećati vas se u svojim molitvama: Bog Gospodina našega Isusa Krista, Otac Slave, dao vam Duha mudrosti i objave kojom ćete ga spoznati; prosvijetlio vam oči srca te upoznate koje li nade u pozivu njegovu, koje li bogate slave u baštini njegovoj među svetima!

Aleluja! Aleluja!Slava tebi, Kriste, propovijedani narodima! Slava tebi, Kriste, vjerovani u svijetu! Aleluja!

EVANĐELJE Iv 1, 1-18ili: 1, 1-5. 9-14I nastani se među nama. — U Starom je zavjetu Božja mudrost bila nazočna po Zakonu. U punini vremena Otac posla Sina da se nastani medu nama. On i danas usmjeruje našu povijest i daje joj pravi smisao.

Čitanje svetog Evanđelja po IvanuU početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga, i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku kod Boga. Sve postade po njoj, i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život, i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli, i tama ga ne obuze.Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok, da posvjedoči za Svjetlo, da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on Svjetlo, nego — da posvjedoči za Svjetlo.Svjetlo istinito, koje prosvjetljuje svakog čovjeka, dođe na svijet; bijaše na svijetu, i svijet po njemu posta, i svijet ga ne' upozna. K svojima dođe, i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo Ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje putene, ni od volje muževlje, nego — od Boga. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu — slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca — pun milosti i istine.Ivan svjedoči za njega. Viče: »To je onaj za koga rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!« Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost. Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu. Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac — Bog — koji je u krilu Očevu, on nam ga obznani.

DAROVNAGospodine, posveti ove darove rođenjem svoga Jedinca Sina koji nam poltazuje put istine i obećava život nebeskog kraljevstva. Po Kristu.Predslovlje Rođenja Gospodnjega, srr. 297.

PR1CESNA PJESMA: Iv 1, 12Svima koji ga primiše,podade moćda postanu djeca Božja.

POPRICESNA

16

Gospodine Bože naš, smjerno te molimo: očisti nas djelovanjem ovog otajstva svih loših navika i ispuni nam pravedne želje. Po Kristu.

BOGOJAVLJENJEBogojavljenje je blagdan sveopćeg poslanja Crkve. Dolazak maga u Jeruzalem je znak okupljanja svih rasa i naroda oko Krista u jedan te isti narod, Božji narod.

ULAZNA PJESMA: usp. Mal 3, 1; 1 Ljet 19, 12Evo, dolazi Gospodar, Gospodin; U ruci mu kraljevstvo, moć i vlast.

ZBORNAGospodine, ti si na današnji dan po zvijezdi prethodnici objavio narodima svoga Jedinorođenca. Mi smo te već upoznali po vjeri, pa daj, molimo te: privedi i nas gledanju svoje uzvišene krasote. Po Gospodinu.

1. ČITANJE Iz 60, 1-6Svjetlo za sve narode. — Bog želi u Crkvi, novom Jeruzalemu, sabrati i spasiti sve ljude. No koja je to Crkva? Svesvjetska, koja ima biti svjetlo i poruka Boga otvarajući se svim bogatstvima svijeta. Da li ćemo se i mi zatvoriti u svoje običaje ili ćemo pak prihvatiti sav svijet?

Čitanje Knjige proroka IzaijeUstani, zasini, Jeruzaleme, jer dolazi svjetlost tvoja, i slava Gospodnja sviće nad tobom! Jer, gle, zemlju tmina pokriva i mrklina narode. A tebe Gospodin obasjava, i Slava se njegova javlja nad tobom. K tvojoj svjetlosti koračaju na-rodi, i kraljevi k sjaju zore tvoje. Očima okruži i promatraj: svi se oni sabiru, k tebi dolaze! Izdaleka ti dolaze sinovi, kćeri ti donose u naručju. Gledat ćeš tad i sjati, igrat će ti srce i širiti se, jer k tebi će poteći bogatstvo mora, blago naroda k tebi pritjecati. Mnoštvo deva prekrit će te, mladih deva iz Midjana i Efe. Svi će iz Sabe dolaziti, donosit će zlato i tamjan, i hvale navješćivati Gospodnje.

PSALAM 72 (71)Klanjat će se tebi, Gospodine, svi narodi zemlje.

Bože, sud svoj daj kraljui svoju pravdu sinu kraljevu. Nek puku tvojem sudi pravedno,siromasima po pravici!

U danima njegovim cvjetat će pravdai mir velik - sve dok bude mjeseca. I vladat će od mora do mora,i od Rijeke do granica svijeta.

Kraljevi Taršiša i otoka nosit će dare,vladari Sebe i Sebe danak donositi.Klanjat će mu se svi vladari,svi će mu narodi služiti.

17

On će spasiti siromaha koji uzdiše,nevoljnika koji pomoćnika nema; smilovat će se ubogu i siromahui spasit će život nevoljniku.

2. ČITANJE Ef 3, 2-3a. 5-6Naše poslanje. — Krist je došao objaviti Božju ljubav svim ljudima. Duh nam prosvjetljuje um i srce te pomaže da sve dublje poniremo u tu poruku. Na nama je da je oživotvorimo.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola EfežanimaBraćo! Zacijelo ste čuli za rasporedbu milosti Božje koja mi je dana za vas: objavom mi je obznanjeno Otajstvo koje ne bi obznanjeno sinovima ljudskim drugih naraštaja. Ono je sada u Duhu objavljeno svetim Kristovim apostolima i prorocima: da su pogani subaštinici i »sutijelo« i sudionici obe-ćanja u Kristu Isusu — po Evanđelju.

Aleluja! Aleluja!Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova,pa dođosmo pokloniti se Gospodinu. Aleluja!

EVANĐELJE Mt 2, 1-12Tražiti novim očima. — Vjerski poglavari izraelskog naroda, koji su znali da je Spasitelj obećan, nisu ga tražili. Stranci su ga tražili. 1 našli su ga. Nemojmo se ni mi »uljuljkivati« u svoju sigurnost. Uvijek tražimo Gospodina.

Čitanje svetog Evanđelja po MatejuKad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s Istoka pojaviše u Jeruzalemu raspitujući se: »Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa dođosmo pokloniti mu se.« Kada to doču kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime. Sazva sve glavare svećeničke i pismoznance narodne pa ih ispitivaše gdje se Krist ima roditi. Oni mu odgovoriše: »U Betlehemu judejskome, jer ovako piše prorok: 'A ti, Betleheme, zemljo Judina! Nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim, jer iz tebe će izaći vladalac koji će pasti narod moj — Izraela!'«Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda. Zatim ih posla u Betlehem: »Pođite, reče, i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim.« Oni, saslušavši kralja, pođoše. I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak izađe pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. Uđoše u kuću, ugledaše dijete s Marijom, majkom njegovom, padoše ničice i pokloniše mu se. Otvoriše zatim svoje blago i prinesoše mu darove: zlato, tamjan i smirnu.Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otidoše drugim putem u svoju zemlju.

DAROVNAPogledaj milostivo, Gospodine, darove svoje Crkve: ona ti ne prinosi više zlato, tamjan i smirnu, već Onoga koga ti darovi naznačuju; on se tu žrtvuje i daje za hranu, Isus Krist, koji živi.

18

PREDSLOVLJEUistinu je dostojno i pravedno, pravo i spasonosno, da vazda i svagdje zahvaljujemo tebi, Gospodine, sveti Oče, svemogući vječni Bože: Ti si danas otajstvo našega spasenja u Kristu objavio svim narodima na prosvjetljenje: kad se on pojavio u našem smrtnom tijelu, novom si nas slavom njegove besmrtnosti obnovio. I stoga s anđelima i arkan-đelima, s prijestoljima i gospodstvima i sa svom nebeskom vojskom pjesmu tvoje slave pjevamo bez prestanka: Svet...

PRICESNA PJESMA: Usp. Mt 2, 2Vidjeli smo zvijezdu njegovu na Istoku,pa dođosmo s darovima da se poklonimo Gospodinu.

POPRICESNAGospodine, predvodi nas uvijek i svuda svojom nebeskom svjetlošću. Htio si da sudjelujemo u ovom tvom otajstvu; molimo te, da ga uvijek motrimo čistim duhom i primamo odanim srcem. Po Kristu.Nedjelja nakon 6. siječnja

BLAGDAN KRŠTENJA GOSPODINOVAIsus je ljubljeni Očev Sin. Sam Otac to objavljuje na njegovu krštenju. Ispunjen snagom Duha, on se očituje kao Mesija — Sluga koga je navijestio već prorok Izaija.

ULAZNA PJESMA: Usp. Mt 3, 16-17Nakon krštenja Gospodinovaotvoriše se nebesa,a Duh siđe na nj kao golub.I glas s neba zaori:Ovo je Sin moj, Ljubljeni!U njemu mi sva milina!

ZBORNASvemogući vječni Bože, ti si svečano proglasio Krista svojim ljubljenim Sinom kad se On u rijeci Jordanu krstio, a Duh Sveti na njega sišao; daj nam, svojoj posinjenoj djeci, koju si iz vode i Duha Svetoga nanovo rodio da sveudilj živimo u tvojoj ljubavi. Po Gospodinu.ili:Bože, tvoj se Jedinorođenac pojavio u našem ljudskom tijelu te smo spoznali da nam je izvana sličan. Daj, molimo te, da nas On iznutra, u duhu, obnovi. Po Gospodinu. 1. ČITANJE Iz 42, 1-4. 6-7Mesija — Sluga. — Blagost i dobrota Sluge Božjega. Čvrstoća onoga koji donosi »pravo narodima« i koji nas oslobađa od tmine. On je svjetlo svijeta.

Čitanje Knjige proroka IzaijeOvo govori Gospodin: »Evo Sluge mojeg koga podupirem, mog izabranika, miljenika duše moje! Na njega sam svog Duha izlio: on će donijet pravo narodima; vikati neće, neće bučiti, glas mu se neće čuti po trgovima; trske napuknute prelomiti neće, stijenja što tek tinja neće ugasiti; po istini on će

19

donijet pravo, neće sustat niti smalaksati, dok na zemlji ne uspostavi pravo. Otoci žude za naukom njegovim. Ja, Gospodin, u pravdi te pozvah, čvrsto za ruku te uzeh; oblikovah te i postavih za Savez narodu, za svjetlost pucima, da otvoriš oči slijepima, da izvedeš sužnja iz zatvora, iz tamnice one što žive u tami.«

PSALAM 29 (28)Gospodin narod svoj mirom blagoslivlje.Prinesite Gospodinu, sinovi Božji,prinesite Gospodinu slavu imena njegova, poklonite se Gospodinu u svetištu njegovu!

Čuj! Gospodin nad vodama,Gospodin nad vodama silnim! Čuj! Gospodin u sili,Gospodin u veličanstvu!

Čuj, Bog veličanstveni zagrmje,a u Hramu njegovu svi kliknuše: Slava! Gospodin nad vodama stoluje,stoluje Gospodin — kralj dovijeka!

2. ČITANJE Dj 10, 34-38Sveopćenitost Kristova. — Apostoli propovijedaju Onoga koji je primio Duha. Onoga koji je sve ljude bez razlike naučio što je pravedno, koji ih je naučio da čeznu za mirom i slobodom. U tom smislu Petar, obraćeni Židov, naviješta blagovijest Korneliju, rimskom satniku.

Čitanje Djela apostolskihU one dane prozbori Petar: »Uistinu shvaćam da Bog nije pristran, nego — u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu. Riječ posla sinovima Izraelovim navješćujući im Evanđelje, mir po Isusu Kristu. — On je gospodar sviju. Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan: kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom — njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao.«

Aleluja! Aleluja!Otvoriše se nebesa, i glas Očev zaori:Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga! Aleluja!

GODINA AEVANĐELJE Mt 3, 13-17Miljenik Očev. — Poput grešnika svoga vremena i Isus ponizno prima od Ivana krst pokore. Tom prilikom Otac u njemu obznanjuje svoga Sina. Blagovijest započinje tom porukom: Isus Krist je uistinu Sin Božji.

Čitanje svetog Evanđelja po MatejuU ono vrijeme: Dođe Isus iz Galileje na Jordan k Ivanu da ga on krsti. Ivan ga odvraćaše: »Ti mene treba da krstiš, a ti — ti da k meni dolaziš?« Ali mu Isus odgovori: »Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pra-

20

vednost!« Tada mu popusti. Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj. I eto glasa s neba: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!«

GODINA BEVANĐELJE Mk 1, 7-11Isusovo krštenje. — Svojim krštenjem na rijeci Jordanu Isus objavljuje da je on ljubljeni Sin Očev i vodu čini sredstvom spasenja. Svi koji budu uronjeni u vodu krštenja susrest će Isusa Krista i postati sinovima Božjim.

Čitanje svetog Evanđelja po MarkuU ono vrijeme propovijedao je Ivan: »Poslije mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenja na obući. Ja vas krstih vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.«Onih dana dođe Isus iz Nazareta galilejskoga i primi u Jordanu krštenje od Ivana. I odmah, čim izađe iz vode, ugleda otvorena nebesa i Duha, poput goluba, gdje silazi na nj, a glas se zaori s nebesa: »Ti si Sin moj. Ljubljeni! U tebi mi sva milina!«

GODINA CEVANĐELJE Lk 3, 15-16. 21-22Duh je Božji došao. — Dok je Ivan krstio Isusa, Otac izjavljuje da je on njegov Sin. I Duh je Božji prisutan. Tako je započeo navještaj radosne poruke. To je početak Isusova poslanja koji je trajno nazočan: Duh je uvijek prisutan sa njegovim učenicima.

Čitanje svetog Evanđelja po LukiU ono vrijeme: Narod bijaše u iščekivanju, i svi se u srcu pitahu o Ivanu, nije li on možda Krist. Zato im Ivan svima izjavi: »Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.« Kad se krstio sav narod, krsti se i Isus. I dok se molio, rastvori se nebo, siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a glas se s neba zaori: »Ti si sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!«

DAROVNAPrimi, Gospodine, darove što ih prinosimo danas kad slavimo očitovanje tvoga Ljubljenog Sina koji je došao s ljubavlju oprati grijeh svijeta. Daj, da ovaj prinos vjernika postane njegovom žrtvom. Po Kristu.

PREDSLOVLJEUistinu je dostojno i pravedno, pravo i spasonosno, da vazda i svagdje zahvaljujemo tebi, Gospodine, sveti Oče, svemogući vječni Bože: Na rijeci Jordanu si čudesnim djelom pokazao otajstvo novog krštenja. Tvoj se glas tada zaorio s neba a ljudi povjerovali da Riječ tvoja među nama stanuje. Duh tvoj u golubljem liku na Isusa siđe, da svijet spozna kako si njega, slugu svoga, uljem radosti za Krista pomazao i poslao da blagu vijest spasenja siromasima navijesti. I stoga te s nebeskim silama na zemlji vazda slavimo i Mičemo bez prestanka: Svet...

PRICESNA PJESMA: Iv 1, 32. 34

21

Evo onoga za kog Ivan posvjedoči: Ja sam to vidio i svjedočim: On je Sin Božji!

POPRICESNAGospodine, nasićeni tvojim darom smjerno molimo tvoju blagost: daj nam s vjerom slušati tvog Jedinorođenca da zaista budemo tvoji sinovi. Po Kristu.Napomena: Gornji tekstovi su iz MISALA ABC IZ 1976.

Molitve vjernikaRođenje Gospodinovo

Braćo i sestre, Bog je po Kristovu utjelovljenju sišao u ljudsku naravda bi čovjeka obdario božanskim životom.Oživljeni Riječju po kojoj je sve stvoreno,iskrenom se molitvom utecimo Ocu nebeskome:

Neka te slavi, Gospodine, život naš.

1. Gospodine, svjetlom božanske Riječirasvijetli put svojoj Crkvida po vjerodostojnosti životabude dom ljubavi svim vjernicima i mjesto susretaza sve koji te traže, molimo te. 

2. Gospodine, obdari mudrošću Duha Svetoga papu Benedikta,biskupa našega I. i sve pastire svoga naroda,da u Crkvi i svijetu budu ustrajni navjestitelji evanđelja istine i života,molimo te. 

3. Gospodine, otvaramo ti vrata svojih domova i svojih obitelji:izliječi nam srca od svakoga opiranja tvojoj Riječii nastani se u svima nama, molimo te. 

4. Gospodine, ti si se u Kristu na čudesan načindarovao svim ljudima. Otvori nam oči vjere date umijemo prepoznati u bližnjimate i sami budemo tvoj dar za sve ljude, molimo te. 

5. Gospodine, zazivamo tvoju dobrotu nad našu pokojnu braću i sestre:obdari ih radošću zajedništva s tobom u vječnosti, molimo te.

Svemogući Bože, rođenjem svoga Sinaobnovio si u nama sve što je grijehom ranjeno.Vodi nas svojim Duhom da navijek budemo dostojan stan tvome Sinu. Koji živi.

 Sveta obitelj Isusa, Marije i Josipa

Svemogućemu Bogu,koji nas primjerom svete nazaretske Obiteljiuči da Isusa stavimo u središte svoga osobnoga i zajedničkoga življenja,uputimo svoje iskrene molitve:

22

1. Gospodine, svoju si Crkvu sazdao kao obitelj svih naroda:obnovi je u jedinstvui u vjernosti tvojoj riječi, molimo te. 

2. Gospodine, svijet je danas ranjen razdorom, a toliki trpe nepravde i progonstvo:potakni snagom Duha sve odgovorne u svijetu da  budu graditelji mirakoji nam u Kristu daruješ, molimo te. 

3. Gospodine, danas te molimo za naše obitelji:oslobodi nas od navezanosti na svijet i  pomozi namda po snazi obiteljske molitve otvorimo vrata Kristu koji dolazi,molimo te. 

4. Gospodine, svima koji žive sami, bez topline obiteljskoga doma,ti budi snaga i oslonac u životu, a nas nadahni za djela kršćanske ljubavi, molimo te. 

5. Gospodine, našu pokojnu braću i sestrepridruži obitelji svojih svetih i izabranih, molimo te.

Milosrdni Bože, tvojoj dobroti povjeravamo svoj život, svoje obitelji i ovu zajednicu vjernika. Pomozi nam da uvijek znademo Krista staviti u središte naših životnih traženja i nastojanja te tako iz dana u dan postajemo sve jasnijom slikom nebeske Crkve. Po Kristu.

MOLITVE VJERNIKA ROĐENJE GOSPODINOVO BBraćo i sestre, po otajstvu utjelovljenja Bog je uzeo ljudsku naravda bi nas oslobodio od grijeha i obdario nas božanskim životom.Oživljeni Riječju po kojoj je sve stvoreno, iskrenom se molitvom utecimo Ocu nebeskom:

Obnovi nas, Gospodine, svojim životom.1. Gospodine, darom svoga svjetla rasvijetli put svojoj Crkvida po vjerodostojnosti života bude dom ljubavi svim vjernicimai mjesto susreta za sve koji te traže, molimo te. 2. Gospodine, obdari mudrošću Duha Svetoga papu Benedikta,biskupa našega I. i sve pastire svoga naroda,da u Crkvi i svijetu budu ustrajni navjestitelji evanđelja istine i života, molimo te. 3. Gospodine, otvaramo ti vrata svojih domova i svojih obitelji:izliječi nam srca od svakoga opiranja tvojoj Riječii nastani se u svima nama, molimo te. 4. Gospodine, ti si se u Kristu na čudesan način darovao svim ljudima.Otvori nam oči vjere da te umijemo prepoznati u bližnjimate i sami budemo tvoj dar za sve ljude, molimo te. Gospodine, zazivamo tvoju dobrotu nad našu pokojnu braću i sestre:obdari ih radošću zajedništva s tobom u vječnosti, molimo te.Svemogući Bože, rođenjem svoga Sina obnovio si u nama sve što je grijehom ranjeno.Vodi nas svojim Duhom da navijek budemo dostojan stan tvome Sinu. Koji živi.

MOLITVA VJERNIKA SVSETA OBITELJ ISUSA, MARIJE I JOSIPA B

23

Nebeskome Ocu, koji nas primjerom Svete Obitelji poučava svetosti obiteljskoga života, kojemu je središte Krist Gospodin, uputimo svoje iskrene prošnje:Gospodine, svojom si ljubavlju sazdao Crkvu kao obitelj narodâ:obnavljaj je neprestano u jedinstvu i vjernosti Kristu Gospodinu, molimo te. 1. Gospodine, u svetoj Obitelji dao si nam uzor krjeposnog života i uzajamne ljubavi:daj da je naše obitelji nasljeduju te budu dostojan dom Kristu  Gospodinu, molimo te. 2. Gospodine, brojne obitelji trpe zbog izgubljenog povjerenja i radosti:obnovi u njima dar vjere da umiju primiti Krista u svoj domi u njegovoj riječi pronalaziti okrjepu i mir, molimo te. 3. Gospodine, mnogi pored nas žive u siromaštvu, osamljeni i bez topline obiteljskog doma:pomozi nam da u njima prepoznamo svoje bližnje kako bismo im podarili ljubavkoju si nam povjerio, molimo te. 4. Gospodine, našu pokojnu braću i sestrepridruži obitelji svojih svetih  i izabranih, molimo te.Milosrdni Bože, tvojoj ljubavi povjeravamo svoje obitelji i zajednicu tvojih vjernika.Pomozi nam da u središte svojih životnih traženja uvijek stavimo Krista te postajemosve sličniji svetoj nazaretskoj obitelji. Po istom Kristu, Gospodinu našemu.

MOLITVA VJERNIKA SVETA BOGORODICA BBraćo i sestre, Bog je po rođenju svoga Sina iz krila Djevice Marije darovao novi život ljudskom rodu. Zahvalni za darovanu novost života, uputimo mu svoje molitve:

1. Gospodine, udijeli svojoj Crkvi vjernost u nasljedovanju Kristai naviještanju njegova evanđelja svim narodima, molimo te. 2. Gospodine, daj da oni koji predvode tvoj narod na putu spasenjanasljeduju primjer Marijine poniznosti i posluha, molimo te. 3. Gospodine, prodahni svojim Duhom upravitelje naroda i država,da se trajno zalažu za uspostavu evanđeoske pravednostii izgradnju mira među svim narodima, molimo te. 4. Gospodine, daj da ova zajednica tvojih vjernika poput Marije čuva tvoju riječu svome srcu i njezinom snagom živi svoj zemaljski hod, molimo te. 5. Gospodine, našu pokojnu braću i sestre nagradi zajedništvom s tobomu tvom kraljevstvu mira, molimo te.

Bože, ispovijedamo da je Djevica Marija Majka tvoga Sina i Majka Crkve.Po njoj smo primili začetnika novoga života, daj da po njezinu zagovoruvjerno hodimo u novosti života koji si nam darovao, po Kristu, Gospodinu našemu.

MOLITVA VJERNIKA BOGOJAVLJENJE TRI KRALJA BBraćo i sestre, nebeski je Otac vodio mudrace s istoka da se poklone njegovu Sinu.Molitvom se obratimo istome Ocu da i mi umijemo prepoznati svjetlo kojim obasjava naš životni put.

Budi nam, Gospodine, svjetlo života.

24

1. Za Crkvu u svijetu:da bude trajno otvorena vodstvu tvoga Duha te svoju moć ne tražiu vladanju nego u poklonstvu tebi, molimo te. 2. Za papu Benedikta i sve pastire Crkve: prodahni ih svojom mudrošćuda uvijek znaju slijediti svjetlo koje dolazi u snazi tvoje riječi i u poticajima tvoga Duhate uvijek budu mudri predvodnici tvoje Crkve na putu prema novome susretu s Kristom, molimo te. 3. Za sve one čijoj je odgovornosti povjerena briga za svijet:da u evanđeoskim nastojanjima Crkve prepoznaju dobrobit cijeloga društva, molimo te. 4. Za sve koji znanošću istražuju tajne svijeta i života:obdari ih istinskom odgovornošću za čovjeka i za sav stvoreni svijet, molimo te. 5. Za nas ovdje sabrane: da poslušni tvome Duhu uvijek umijemo prepoznavatiputove koji nas vode do susreta s tobom, molimo te.S našim prošnjama primi, Gospodine, i naše poklonstvo pred tobom. Nek naš život bude trajni hod u tvome svjetlu. Po Kristu.

MOLITVA VJERNIKA KRŠTENJE GOSPODINOVO BNebeskom Ocu, koji nam je po svome Sinu darovao spasenjei učinio nas svojom ljubljenom djecom, izrecimo svoje molitve. Molimo zajedno:

Obnovi nas, Gospodine, u milosti krštenja.1. Za Crkvu, zajednicu krštenika:da uvijek bude vjerna poslanju koje si joj udijeliote svim ljudima navijesti i donese dar spasenja, molimo te. 2. Za pastire Crkve i sve kojima si povjerio brigu za svoj narod:prodahni ih mudrošću svoga Duha da ustrajno promiču snagu zajedništva Crkvete svi kršćani očituju ljepotu svoga krsnoga preporođenja, molimo te. 3. Za sve katekumene koji se pripravljaju za sakramente kršćanske inicijacije:prosvijeti ih svojim Duhom da prihvate život evanđelja te trajno rastu u daru vjere, molimo te. 4. Za sve krštene koji zapostaviše udijeljeni dar spasenja:otvori im srca da umiju ponovno čuti tvoj glas i krenuti putem tvoga Sina, molimo te. 5. Za ovu zajednicu tvojih krštenika: vodi nas svjetlom svoga Duhada budemo radosni svjedoci kršćanskoga imena i ustrajni graditelji zajedništvakoje nam daruješ u svojoj Crkvi, molimo te.

Svemogući Bože, ti nas po svojoj neizmjernoj ljubavi oslobađaš grijeha. Smjerno te molimo,izliječi u nama sve slabo i grješno i obnovi sve dobro i plemenito da bismo mogli ponovno živjeti kao djeca svjetla. Po Kristu Gospodinu našemu.

Prijedlozi za pjevanjeRođenje GospodinovoUlazna:                                384                        Dijete nam se rodiloili:                                         404                        Rodio se Bog i čovjekOtpjevni ps.:                        387                        Svi krajevi svijeta

25

Prinosna:                             403                        Veselje ti navješćujemPričesna:                             406                        Zdravo budi, mladi Kraljuili:                                         396                        Od istoka sunčanogaZavršetak:                            420                        Narodi nam se Ili: Ulazna:      Radujmo se   (PGPN 382.1)    ili:          Rodio se Bog i čovjek   (PGPN 404)Otpj. ps.:    Danas nam se rodio   (PGPN 386)Prinosna:    Veselje ti navješćujem   (PGPN 403)Pričesna:   O Isuse, o Spase naš   (PGPN 393 ili 394)    ili:          Zdravo budi, mladi Kralju   (PGPN 406)Završna:     Narodi nam se   (PGP  420)

Sveta obitelj Isusa, Marije i JosipaUlazna:                              382.2                     I pohitješe pastiriili:                                       422                        Nebo i zemljaOtpjevni ps.:                      388                        Blago svimaPrinosna:                   407.1 i 5                        Dvorani nebaPričesna:                           402                        Radujte se, narodiZavršetak:                          410                        U to vrijeme godištaili:                                       811                        O pastiri, čudo novoili:Ulazna:      I pohitješe pastiri   (PGPN 382.2)    ili:          Nebo i zemlja   (PGPN 422)Otpj. ps.:    On je Gospodin Bog naš (vidi gl. prilog)Prinosna:    Radujte se, narodi   (PGPN 402.1 i 5)Pričesna:    Od istoka sunčanoga   (PGPN 396 ili 397)    ili:          Dvorani neba   (PGPN 407)Završna:     U to vrijeme godišta   (PGPN 410)

Rođenje Gospodinovo. Božić25. prosinca 2014. Ulazna pjesma     (Iz 9, 6)Dijete nam se rodilo,sina dobismo, na plećima mu je vlast.Ime mu je:Anđeo velikoga savjeta. Zborna molitvaBože, divno si sazdao čovječje dostojanstvo,a još divnije ga obnovio: udijeli nam dioništvo u božanstvu svoga Sina, koji je rođenjemuzeo našu ljudsku narav. Koji s tobom. Darovna molitvaNek ti, Gospodine, ugodi spomenžrtva današnje svetkovine:ti nam u njoj daješ potpuno oproštenje, a mi tebi iskazujemo savršeno bogoslužje.Po Kristu.  

26

Pričesna pjesma (Ps 98, 3)Svi krajevi svijeta vidješe spasenje Boga našega. Popričesna molitvaDobri Bože,Spasiteljev rođendan početak je našeg božanskog preporođenja.Molimo da nas privede i vječnom životu u nebu.Po Kristu. Prvo čitanje   Iz 52, 7-10Neka svi krajevi zemlje vide spasenje Boga našega. Čitanje Knjige proroka Izaije Kako su ljupke po gorama noge glasonoše radosti koji oglašava mir, oglašuje sreću, navješćuje spasenje  govoreći Sionu: »Bog tvoj kraljuje!« Čuj, glas ti podižu stražari, zajedno se raduju jer na svoje oči gledaju gdje se na Sion vraća Gospodin. Kličite, zajedno se radujte, razvaline jeruzalemske, jer Gospodin je utješio narod svoj, otkupio Jeruzalem. Ogolio je Gospodin svetu svoju mišicu pred očima svih naroda, da svi krajevi zemlje vide spasenje Boga našega.Riječ Gospodnja. Otpjevni psalam   Ps 98, 1-6Pripjev: Svi krajevi svijeta vidješe spasenje Boga našega. Pjevajte Gospodinu pjesmu novu,jer učini djela čudesna. Pobjedu mu pribavi desnica njegova i sveta mišica njegova. Gospodin obznani spasenje svoje,pred poganima pravednost objavi.Spomenu se dobrote i vjernostiprema domu Izraelovu. Svi krajevi svijetavidješe spasenje Boga našega.Sva zemljo, poklikni Gospodinu,raduj se, kliči i pjevaj! Zapjevajte Gospodinu uz citru,uz citru i zvuke glazbala;uz trublje i zvuke rogova: kličite Gospodinu kralju!  Drugo čitanje   Heb 1, 1-6Bog nam progovori u Sinu. Početak Poslanice Hebrejima 

27

Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima;konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavi baštinikom svega; Njega po kome sazda svjetove.On, koji je odsjaj slave i otisak bića njegova te sve nosi snagom riječi svoje, pošto očisti grijehe, sjede zdesna Veličanstvu u visinama; postade toliko moćniji od anđelâ koliko je uzvišenije nego oni baštinio ime. Ta kome od anđela ikad reče:Ti si sin moj, danas te rodih; ili pak:Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin.A opet, kad uvodi Prvorođenca u svijet, govori: Nek pred njim nice padnu svi anđeli Božji.Riječ Gospodnja.  Pjesma prije evanđeljaDan nam sveti osvanu:Dođite, narodi, poklonite se Gospodinu,jer danas siđe na zemlju svjetlost velika. Evanđelje   Iv 1, 1-5.9-14  (kraća verzija)Riječ tijelom postade i nastani se među nama. Početak svetog Evanđelja po Ivanu U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše u Boga, i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa.Svemu što postade, u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.Riječ Gospodnja.

MOLITVE VJERNIKARođenje Gospodinovo. Božić.                                                 25. prosinca 2014.

28

Braćo i sestre, Bog je po Kristovu utjelovljenju sišao u ljudsku naravda bi čovjeka obdario božanskim životom. Oživljeni Riječju po kojoj je sve stvoreno,iskrenom se molitvom utecimo nebeskomu Ocu:Neka te slavi, Gospodine, život naš.

1. Gospodine, svjetlom božanske Riječi rasvijetli put svojoj Crkvida po vjerodostojnosti života bude dom ljubavi svim vjernicimai mjesto susreta za sve koji te traže, molimo te. 

2. Gospodine, obdari mudrošću Duha Svetoga papu Franju,(nad)biskupa našega I. i sve pastire svoga naroda,da u Crkvi i svijetu budu ustrajni navjestitelji evanđelja istine i života,molimo te. 

3. Gospodine, otvaramo ti vrata svojih domova i svojih obitelji:izliječi nam srca od svakoga opiranja tvojoj Riječii nastani se u svima nama, molimo te. 

4. Gospodine, ti si se u Kristu na čudesan način darovao svim ljudima.Otvori nam oči vjere da te umijemo prepoznati u bližnjimate i sami budemo tvoj dar za svakoga čovjeka, molimo te. 

5. Gospodine, zazivamo tvoju dobrotu nad našu pokojnu braću i sestre:obdari ih radošću zajedništva s tobom u vječnosti, molimo te.

Svemogući Bože, rođenjem svoga Sina obnovio si u nama sve što je grijehom ranjeno.Vodi nas svojim Duhom da navijek budemo dostojan stan tvome Sinu. Koji živi.   Sveta obitelj Isusa, Marije i Josipa                                  28. prosinca 2014.

Svemogućemu Bogu, koji nas primjerom Svete Obitelji uči da Isusa stavimou središte svoga osobnoga i zajedničkoga življenja, uputimo svoje iskrene molitve: 

1. Gospodine, svoju si Crkvu sazdao kao obitelj svih naroda:obnovi ju u jedinstvu i u vjernosti tvojoj riječi, molimo te. 

2. Gospodine, svijet je danas ranjen razdorom, a toliki trpenepravde i progonstvo: potakni snagom Duha sve odgovorneu svijetu da budu graditelji mira koji nam u Kristu daruješ, molimo te. 

3. Gospodine, danas te molimo za naše obitelji: oslobodi nasod navezanosti na svijet i pomozi nam da po snazi obiteljske molitveotvorimo vrata Kristu koji dolazi, molimo te. 

4. Gospodine, tvojoj mudrosti povjeravamo našu domovinu:prodahni mudrošću evanđelja našu građansku odgovornostda umijemo odabrati predvodnika koji će se istinski zalagati za opće dobro i za kršćanske vrjednote našega narodnoga bića, molimo te. 

5. Gospodine, našu pokojnu braću i sestre pridruži obiteljisvojih svetih i izabranih, molimo te. 

Milosrdni Bože, tvojoj dobroti povjeravamo svoj život, svoje obiteljii našu domovinu. Pomozi nam da uvijek znademo Krista stavitiu središte naših životnih traženja i nastojanja te tako iz dana u dan

29

budemo graditelji tvoga Kraljevstva. Po Kristu Gospodinu našemu.    Sveta Marija Bogorodica                                                     1. siječnja 2015.

 Braćo i sestre, po rođenju svoga Sina iz krila presvete Djevice Bog je daonovi smisao našemu vremenu i našemu životu. Zajedničkom se molitvomutecimo Bogu proseći milost darovane novosti. Obnovi nas, Gospodine, u novosti života.

1. Za svetu Crkvu Božju:da uvijek bude vjerna navjestiteljica Kristova evanđelja ži donositeljica tvoga mira i blagoslova svim ljudima, molimo te.  

2. Za papu Franju, (nad)biskupa našega I. i sve pastire Crkve:prodahni ih svojom mudrošću da vjerodostojnošću nauka i životapredvode tvoj narod putem spasenja te sva Crkva rasteu snazi zajedništva, molimo te.  

3. Za sve koji upravljaju narodima i državama:daj da se uvijek zalažu za uspostavu evanđeoske pravednostite tako u cijelome svijetu zavlada tvoj mir, molimo te.  

4. Za sve nas sabrane oko Kristova stola:nadahni nas da poput Majke Gospodinove umijemo tvoju riječčuvati u srcu kako bi ona bila put i svjetlo našemu životu, molimo te.  

5. Za našu pokojnu braću i sestre: primi ih u zajedništvo svetihkod nebeskoga stola, molimo te. 

Gospodine, Bože svemogući, s pouzdanjem u tvoju dobrotu danas započinjemonovo vrijeme što nam ga darivaš. Milošću svojom obaspi naše dane i svojompomoću prati naša djela da uzmognemo biti pronositelji tvoga mira i graditeljitvoga kraljevstva u svijetu. Po Kristu Gospodinu našemu.

  Druga nedjelja po Božiću                                                                  4. siječnja 2015.

Ocu nebeskom, koji nam je po svome Sinu darovao puninu milosti i istine,u otvorenosti srca izrecimo svoje molitve, zajedno govoreći: Vodi nas u svome svjetlu, Gospodine.

1. Za Crkvu, zajednicu tvojih vjernika:rasvijetli ju svojim Duhom da uvijek znade prepoznati tvoj dolazaki vjerno živjeti tvoju riječ spasenja, molimo te. 

2. Za pastire Crkve:okrijepi ih snagom Duha Svetoga da svojom riječjuvode ljude k tvojoj Riječi i svojim ih životom predvode

30

u život koji nam ti daruješ, molimo te. 

3. Za sve koji ne upoznaše Kristov dar spasenja:vodi ih svojom milošću u njihovim životnim traženjimai daj im da u Kristu spoznaju Svjetlo koje prosvjetljujesvakoga čovjeka, molimo te. 

4. Za ovu (župnu) zajednicu:nadahnjuj svojom mudrošću i prati svako naše djelo;obnovi nam radost pripadnosti tvojoj Crkvi da po svjedočanstvuevanđeoske ljubavi budemo Svjedoci tvoje blizine svakomu čovjeku, molimo te. 

5. Pokojnu našu braću i sestre primi u radost svoje nebeske slave, molimo te.Svemogući vječni Bože, u slavljenju otajstva utjelovljenja ti nas prosvjetljuješ svojommilošću i uvodiš u puninu istine. Prati svojim Duhom naše misli i naša djela da uvijekživimo dostojno tvoga dara – Isusa Krista. Koji živi i kraljuje u vijek vjekova.   Bogojavljenje                                                                                                     6. siječnja 2015.

Braćo i sestre, nebeski je Otac vodio mudrace s istoka da se poklonenjegovu Sinu. Molitvom se obratimo istome Ocu da i mi umijemoprepoznati svjetlo kojim obasjava naš životni put.  Budi nam, Gospodine, svjetlo života.

1. Za Crkvu u svijetu:da bude trajno otvorena vodstvu tvoga Duha te svoju moćžne traži u vladanju nego u poklonstvu tebi, molimo te.  

2. Za papu Franju i sve pastire Crkve:prodahni ih svojom mudrošću da uvijek znaju slijediti svjetlokoje dolazi u snazi tvoje riječi i u poticajima tvoga Duha te uvijekbudu mudri redvodnici tvoga naroda na putu prema novomesusretu s Kristom, molimo te. 

3. Za sve one čijoj je službi i odgovornosti povjerena briga za svijet:da u evanđeoskim nastojanjima Crkve prepoznaju dobrobitcijeloga društva, molimo te.  

4. Za sve koji znanošću istražuju tajne svijeta i života:pomozi im da u stvorenjima umiju prepoznati put do Stvoriteljate svoje poslanje vrše s istinskom odgovornošću za čovjekai za sav stvoreni svijet, molimo te.  

5. Za nas ovdje sabrane: da poslušni tvome Duhu uvijekumijemo prepoznavati putove koji nas vode do susreta s tobom,molimo te. 

S našim prošnjama primi, Gospodine, naše poklonstvo pred tobom.Otvori nam oči vjere da u svim životnim nastojanjima i kušnjama umijemoslijediti svjetlo u kojem nam se ti objavljuješ. Po Kristu Gospodinu našemu. 

31

  Krštenje Gospodinovo                                                                       11. siječnja 2015.

 Nebeskom Ocu, koji nam je po svome Sinu darovao spasenje i učinio nassvojom ljubljenom djecom, izrecimo svoje molitve. Molimo zajedno: Obnovi nas, Gospodine, u milosti krštenja.

1. Za Crkvu, zajednicu krštenika:da uvijek bude vjerna poslanju koje si joj udijelio te i danas pronalaziputove donošenja tvoga spasenja svakomu čovjeku, molimo te.  

2. Za pastire Crkve i sve kojima si povjerio brigu za svoj narod:prodahni ih mudrošću svoga Duha da ustrajno promičusnagu zajedništva Crkve te svi kršćani očituju ljepotusvoga krsnoga preporođenja, molimo te.  

3. Za sve katekumene koji se pripravljaju za sakramente kršćanske inicijacije:prosvijeti ih svojim Duhom da prihvate život evanđeljate trajno rastu u daru vjere, molimo te.  

4. Za sve krštene koji zapostaviše udijeljeni dar krsnoga preporođenja:otvori im srca da umiju ponovno čuti tvoj glas i krenuti putem evanđelja,molimo te.  

5. Za ovu zajednicu tvojih krštenika:vodi nas svjetlom svoga Duha da budemo radosni svjedocikršćanskoga imena i ustrajni graditelji tvoga Kraljevstvameđu ljudima, molimo te. 

Svemogući Bože, ti nas po svojoj neizmjernoj ljubavi ne ostavljaš u grijehu.Smjerno te molimo, izliječi u nama sve slabo i grješno, obnovi sve dobroi plemenito da bismo mogli ponovno živjeti kao djeca svjetla.Po Kristu Gospodinu našemu. 

http://www.hilp.hr/zivo-vrelo/

Božić godine B (Lk 2,1-14)Popričesna meditacijaBog je velik i malen, nedokučiv i pristupačan, Gospodar svemira i dijete u štali... To je previše jednostavna istina da bi je odrastao čovjek lako prihvatio. Mali Bog, Božić, poziv je na evanđeosku malenost.“Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama!” Potom se dječak seli na različita mjesta, kao odrastao dobrovoljno napušta dom i “nema kamo bi glavu naslonio”. Udomljuju ga Zakej, i farizej Šimun, i mnogi drugi. Nažalost, događa se i da “k svojima dođe a njegovi ga ne primiše”.Njegovim ulaskom u svaki dom dolazi i spasenje. Božić je stoga blagdan doma, blagdan obitelji. Isus je novi član svake naše obitelji i za svaku ljudsku obitelj ispunja Izaijino prorošvo: “Dijete nam se rodilo, Sin nam je darovan!”Bog nam je darovan, dar nad darovima! Bog se ne da nadmašiti u ljubavi i darivanju. Ali - možemo ga nasljedovati, činiti ono što On čini, naravno - na naš ljudski, nesavršeni način. Običaj je da se pod borom ostavi neki dar, neki znak pažnje. Kao da svi postaju nekako bolji,

32

topliji, pažljiviji. O, kad bi i ove godine Božić vratio mnogim obiteljima osjećaj topline i vjernosti!Pridružujemo se radosti pastira, Marije i Josipa. Dobro došao, mali Isuse, u naše velike gradove i u naša stisnuta srca. Tvoj rođendan neka bude čas našega novoga rođenja.

Priredio: Dario Miletić

Sveti StjepanPopričesna meditacija“A vas će mrziti svi zbog mene, ali tko ustraje do konca, taj će se spasiti.” (Mt 10,22)

Stjepan, pun milosti i snage, iščitava Stari Zavjet u svjetlu navještaja Isusove smrti i uskrsnuća. Ovo izaziva bijes Židova koji njegove riječi shvaćaju kao bogohuljenje. Stjepan predaje Gospodinu Isusu svoj duh te moli da grijeh njegovih ubojica ne bude im uračunat.Nakon ubojstva Stjepana slijedi progonstvo Isusovih učenika u Jeruzalemu i okolici. Bilo je to prvo progonstvo kršćana u povijesti Crkve. No, prognani iz Jeruzalema, postali su putujući misionari.

Stjepan je bio jedan od sedmorice određen za djela milosrđa, ali nije bilo moguće odvojiti milosrđe od navještaja. Tako, uz milosrđe, navješta Krista sve do prihvaćanja mučeništva. To je pouka koju možemo naučiti od svetog Stjepana: milosrđe i navještaj idu skupa. I sljedeća pouka: trpljenje, kojeg neće nikad nedostajati, postaje blagoslov.

Gospodine! Učini nas svjedocima vjere!

Priredio: Dario Miletić

Sveta Obitelj godine B (Lk 2,22-40)Popričesna meditacijaGospodine! Čovjeka si stvorio kao muško i žensko, kao biće koje ne može samo, nego je dio zajedništva. Tvoj je naum ljubavi da svatko ima oca i majku, da je ovisan o drugome, upućen na drugoga, da svatko duguje svoj život i rast drugome. Nadalje, čovjeka si stvorio na sliku Sina koji je svoj ljudski život proživio unutar jedne obitelji i zajednice.Isuse, Tvoji su roditelji u riječima starca Šimuna stekli još jedno iskustvo o veličini djeteta koje prinose. Taj svjetao trenutak ubrzo se pretvara u tamu Golgote. Život svake ljudske obitelji ima svoje radosti i žalosti, svjetlosti i tame. Želimo uz ovaj blagdan Svete Obitelji moliti Gospodina da vrati snagu onima koji su na rubu svojih ljudskih sila i u opasnosti da popuste pred silama razdora.Ti si, Isuse, živio u Svetoj Obitelji, ali Ti nastavljaš živjeti u svakoj našoj obitelji, jer Ti si u svakom srcu koje Ti otvara vrata. U Svetoj Obitelji dao si nam uzor krjeposnog života i uzajamne ljubavi. Daj da je naše obitelji nasljeduju, te i same budu Tvoj dostojan dom.

Priredio: Dario Miletić

Sveta Marija Bogorodica - Nova godina - godina B (Lk 2,16-21)Popričesna meditacija“Neka te slave narodi, Bože,svi narodi neka te slave!” (Ps 67,4)Jedna je godina prošla. Unatoč svim teškoćama imali smo razloga pjevati “Tebe Boga hvalimo”.Počinje nova godina. Zasigurno neće nedostajati poteškoća u svijetu, u domovini, ali i u našem osobnom životu. No, obasjani licem Gospodnjim, unatoč svim teškoćama možemo vjerovati da je za nas najbolje upravo ono što nam se događa.

33

U današnjem evanđelju pastiri hite u Betlehem. Izabrani narod čvrsto je ukorijenjen u pastirsku tradiciju svojih praotaca koji su sa svojim stadima na Božji poziv krenuli prema Obećanoj zemlji.Tom narodu, koji je bio “kao ovce bez pastira” najavljen je dolazak Dobroga pastira. Pastir dobri objavio se najprije pastirima. Mudraci s istoka još su daleko, k Isusu dolaze najprije oni koji nemaju darovati što drugo osim svoga poklonstva. Tako poklonstvo siromašnih pastira objavljuje da je Isus Dar onima koji dolaze pokloniti mu se.

Gospodine! S pouzdanjem u Tvoju dobrotu danas započinjemo novo vrijeme koje nam darivaš. Po porodu Svete Marije Bogorodice darovan je novi smisao našem vremenu i našem životu.

“Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svom srcu.” (Lk 2,19) Nadahni i nas da poput Marije umijemo Tvoju riječ čuvati u srcu kako bi ona bila put i svjetlo našem životu!

Priredio: Dario Miletić

http://www.zupabsm.com http://issuu.com/novilist/docs/bonaventura Fra Boneventura Duda je proslavio 60 godina MISNIŠTVA. O tome je lijepo pisao i izdao poseban prilog „Novi list“. Ovdje možete to pogledati i pročitati. Njihovom dozvolom stavljamo link. Poštovani, prilog Fra Bonaventura Duda - Čovjek želja koji je objavljen u tiskanom izdanju Novoga lista sad se nalazi i na našem webu na adresi: http://www.novilist.hr/riinfo.aspx Ukoliko ga želite postaviti i na svoje stranice, flash format za listanje možete naći na adresi (opcija embed): http://issuu.com/novilist/docs/bonaventura

http://www.youtube.com/watch_popup?v=VNiDpBS4JzI#t=107 BOŽIĆNI VIDEO ---------------------------------------------------------------------------------------------------------- Otvorena je stranica u našem samostanu sv. Frane u Zadru: www.svetifrane.org Javite svoje komentare na: drago.ljevar@si.t-com.hr http://www.youtube.com/watch?v=SkBq1wYKT5I&feature=mfu_in_order&list=ULSv. Frane Zadar, 20. 02. 2011. Misa na HR I PROGRAM i video izložbe: „Milost susreta“ koja je bila u Klovićevim dvorima od 16. prosinca 2010. do 20. veljače 2011.http://www.youtube.com/watch?v=E20hedKtMHc&NR=1Sv Frane Monastir Zadar http://www.youtube.com/watch?v=IGTqe3zWNcM&NR=1Riznica i samostan Sv. Frane http://www.youtube.com/watch?v=hHj1Z3iC7pM&feature=relatedSv. Frane Courtyardhttp://www.youtube.com/watch?v=j4FUQKAVdQw&feature=relatedSv. Frane Museum Zadarhttp://www.youtube.com/watch?v=HxmjnrtRrEM&feature=mfu_in_order&list=ULMorske Orgulje - Sea Organ http://www.svetifrane.org/mladi.html NA OVOJ STRANICI MOŽETE preuzeti u mp3 formatu pjesme sa IV. susreta mladih Franjevačke provincije sv. Jeronima koji je bio u Puli od 24. do 25. listopada 2009.http://www.beatogiacomo.it stranica Bl. Jakova Zadraninahttp://www.ofm-sv-jeronim.hr/ Stranica Franjevačke Provincije sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru. Najstarije naše provincije franjevaca. 1212. slavimo 800-u obljetnicu dolaska sv. Franje u naše krajeve: Zadar, Kraj,…

http://www.mali-brat.comOvo je stranica zajednice odraslih i mladih koji dolaze na katehezu i u crkvu Franjevačkog samostana sv. Frane u Zadru. http://www.svetinikola.hr

34

http://www.srceisusovozd.netne.net Stranica župe Voštarnica u Zadru. Nova je.http://www.gospa-lurdska.hr o sv. Franji imaju lijepa razmišljanjahttp://www.franjevastvo.com/Ovdje na ovoj stranici možete upoznati život franjevaca. Preporučamo.http://www.franjevacki-institut.hr/

Franjevački institut za kulturu mirahttp://free-zd.htnet.hr/sasina/http://www.sasina.org/http://sasina.8m.com/ Ovo su stranice župe Sasina Sanski Most. Crkva je izgrađena. Pozivamo sve koji mogu pomoći da pomognu „Ostatku ostataka“ vjernicima koji su ostali (samo 50-ak duša). Blagoslov gradilišta bio je u nedjelju 28. lipnja 2009. Gradilište je blagoslovio biskup Franjo Komarica. Nazočnih Sasinjana i prijatelja bilo je između 200 i 300 ljudi. Crkva je sagrađena pred Božić 2009. Uređena, blagoslovljena, posvećena i tom prigodom blagoslovljen je novi oltar sa svetohraništem 3. srpnja 2010. Sve se to dogodilo na radost nazočnih preko tisuću ljudi (800 sjedećih mjesta bilo je spremno za ručak pod šatorom). Posvećenje i blagoslov je imao biskup msgr. Franjo Komarica. O svemu možete čitati na web stranici: http://www.svetifrane.org/zupasasina.html

http://free-ri.htnet.hr/SvetiNikola/index.htm http://www.ivanmerz.hr/liturgijski_kutic/Možete preuzeti prezentacije nedjeljnih čitanjahttp://framari.blog.hr/NOVO: http://framakrnjevo.blog.hr/http://framavosta.blog.hr/http://www.fra3.net/http://www.mladi.hbk.hr/http://www.katolickiskauti.com/ http://obitelj.hbk.hr/ http://www.zadarska-zupanija.hr/Zadarska Županija.http://mladi-krk.hbk.hr/http://zadar.hbk.hr/ Sve možete pronaći na ovoj stranici što vas zanima o životu Katoličke crkve i Nadbiskupije Zadar: adrese, telefone, osobe i javiti im se.http://www.caritas-zadar.hrhttp://www.zmajevic.com/ Nadbiskupijsko sjemenište u Zadru „Zmajević“ http://www.mladi-zadar.com/ Ured za pastoral mladih Zadarske nadbiskupijeJ. Bijankinija 2, 23000 Zadartel. +385 23 208 663e-mail: info@mladi-zadar.comhttp://shkm2010.mladi-zadar.com/ http://www.youtube.com/watch?v=3TQCq7z8rgI O svemu možete više vidjeti na ovim stranicama o Susretu Hrvatske katoličke mladeži 8. i 9 svibnja 2010. u Zadruhttp://www.gimnazija-klasicna-ivanpavaodrugi-zd.skole.hr/ klasicna@zd.t-com.hr http://zupagalovac.hrhttp://www.arscelebrandi.zadarskanadbiskupija.hr/Najnovija stranica za glazbu. Uređuje gosp. Žan Morović.http://www.udruga-izvor.hr/ Sljedeći sastank održati će se PRATITE OVU STRANICU..

35

U prostorijama Udruge za obitelj i roditeljstvo Izvor u samostanu sv. Frane u Zadru počinje novi ciklus besplatnih radionica priprave za trudnice i njihove supruge

Dom za odrasle osobe Sv . Frane - Zadar Ovim stranicama želimo približiti Dom za odrasle osobe Sv.Frane široj javnosti kako bi svaki zainteresirani mogao steći dojam o ovoj ustanovi te ...www.dom- svfrane .hr Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi www.mzss.hrGrad Zadar www.grad-zadar.hrZadarska županija www.zadarska-zupanija.hrWEB: www.tzzadar.hr | www.visitzadar.nethttp://www.os-zadarski-otoci-zd.skole.hr/Osnovna škola „Zadarski otoci“Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti www.mobms.hrhttp://www.comunitacenacolo.it/index.asp?idlingua=10 Zajednica s. Elvire u Hrvatskoj

Muške bratovštine         Bratovština “Gospa od zdravlja" - Ugljane         Bratovština “Sveti Josip radnik" - Varaždin         Bratovština “Sveti Nikola” - Biograd         Bratovština “Sveti Vinko Paulski” - Vrbovec         Bratovština “Grad radosti” - Novigrad         Bratovština “Sveta Marta” - Šišinec         Bratovština “Sveti Petar i Pavao” - ŠarengradŽenska bratovština        Bratovština “Majka života” - Vrbovec

http://www.mladi-vz.com/naslovna.htm http://www.mladicentar.org/node/810 http://www.youtube.com/vatican http://www.radiovaticana.org/cro/index.asp

Vatikan ovo je fantastično može zumirati sliku pomoću miša i rotirati lijevo desno: http://www.vatican.va/various/basiliche/san_paolo/vr_tour/index-en.htmlViše podataka o Zakladi Čujem, vjerujem, vidim i zvučnoj Bibliji možete pronaći na web adresi:www.zaklada-cujem-vjerujem-vidim.comhttp://www.sv-leopold-mandic.com http://www.svjetlorijeci.bahttp://www.dominikanci.hr duhovnost propovjedi godina A B C

2. nedjelja po Božiću 

Primiti ljepotu znači živjeti stalno u njoj. Živimo od onoga što smo primili, od onoga koga smo primili. Ljepota je u očima promatrača!  Naša radost je kad primimo ljepotu Božju u povjerenju i zahvalnosti, i kad je njegujemo kao nešto dragocjeno... Netko može biti toliko vremena pored tebe a da ga ne primjećuješ. To je propust nezahvalnosti... Ljepota je u očima promatrača, i mogu je primiti oni koji je prepoznaju... Ljepota djeteta raste kroz oči roditelja...; mi postojimo kroz oči drugoga, inače nam se ljepota ruši... Mi postajemo Božji i primamo moć njegovu motreći ga u svom životu. Ljepota Marije bila je u očima Josipa, i ljepota Josipa bila je u očima Marije, a oni su motrili zajednički izvor ljepote u betlehemskim jaslicama. 

36

I mi trebamo krenuti od toga modela da bismo se osjećali ispunjeno. Naše prepoznavanje Boga koji se zbog nas utjelovio - to je ključ naše ispunjenosti... i naše ljepote. K svojima dođe, a njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja – danas je mislim ključna rečenica evanđelja. MOĆ DJECE BOŽJE! Zašto se osjećamo tako kako se osjećam? – pojadao se mladić svome prijatelju dok su ispijali kavu u obližnjem kafiću. Kao da mi nešto fali, a ne znam što je to. I ja se tako osjećam – odgovorio je prijatelj, očito i sam u istom problemu. Čuo njihov razgovor čovjek za susjednim stolom pa će im – Oprostite dečki što ovako upadam. Mislim da imam odgovor na vaš problem, jer sam se i sam jednom tako osjećao. Pogledali su ga iščekujući što će im reći. Vi se tako dečki osjećate jer živite na način nespašenih... Ne razumijemo što hoćete reći – željeli su dečki da čovjek bude jasniji. Zamislite sad ovo: imam brata, dođe mi pred kuću, a ja ga ne primim u kuću. Bez obzira što ja mogu tražiti opravdanje za taj svoj postupak, mogu li ja biti ravnodušan što nisam primio brata u kuću? Ne možete – odgovoriše mladići. E tako je mislim i s vama momci. Recite mi iskreno i pošteno, kad ste se zadnji put ispovjedili, i kad ste zadnji put bili na misi i pričestili se? Zatečeni mladići, nakon kratke šutnje priznadoše – Nismo već podosta... E zato se osjećate kako se osjećate, i to je ono što vam fali. Isus vam je ostao pred vratima, a vi tražite opravdanja premda ih nemate. Konačno je vrijeme da mu otvorite. Mladići ispustiše uzdah nekog olakšanja, jer kao da im je trebao netko sa strane reći ono što se jedan drugome nisu usuđivali priznati. Već iduće nedjelje bili su u redu za ispovijed i pričest, sad već poptuno smireni. Znali su da je to to. U ČEMU JE MOĆ DJECE BOŽJE? U TOME ŠTO PRIMAJU BOGA. Riječ Božja, Sin Božji, utjelovio se i nastanio među nama iz jednog razloga, a to je – da nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim... U TOM BLAGOSLOVU JE MODEL NAŠEG DOVRŠENJA, ISPUNJENJA I POTPUNOG SMISLA... Treba nam priznati u svom srcu kako smo bez njega nedovršeni, prazni i izgubljeni i da nam treba moć koju nam je on donio, i koju primaju oni koji njega primaju. U JEDNOM AMERIČKOM GRADIĆU POSTAVLJENE SU BOŽIĆNE JASLICE NASRED GRADSKOG TRGA... Međutim preko noći netko je ukrao kip djeteta Isusa iz jaslica... Župnik je pročitao u župskim obavijestima:

37

 Molim gospodina lopova da posluša u sebi glas poštenja te nam vrati onaj kipić djeteta Isusa a uzme neki drugi, jer nam bez onog kipića sve drugo što smo radili nema smisla. Da, ako nemamo u svom životu onoga koji se zbog nas utjelovio i koji se zbog nas nastanio među nama onda naš život zaista nema smisla. 

Petar Galić, OP

2. nedjelja po Božiću Kršćanine da li si poslije svih prošlih “noći” otkrio pravu vjeru, istinsko svjetlo? Svi božićni obredi bili su samo plašt i simbol neizrecive Istine. Bio bi veliki promašaj i udaljavanje kad bi se ostalo samo na vanjštini. Vanjština Božića je očaravajuća i poetična, ali nije dovoljna za one časove kad čovjek dođe sam u pitanje, u časovima kad mu treba Bog. Kroz cijelu ‘slikovnicu’ Božića treba proći i doći do žive istine. Doći do Riječi koja je trajno prisutna u svakom od nas i u cijelom svijetu. Poslije božićnog šarenila na ulicama i crkvama potrebno je proći na ‘drugu stranu’, poći dublje i otkriti živu vjeru. Potrebno je s vanjštine poći u nutrinu. Sv. Ivan nas uvodi u našu nutrinu. On nas poziva da se svatko vrati samome sebe, kao što nas i život vraća, i pokuša tu naći ili bolje otkriti istinsko svjetlo. U nama, u našoj nutrini skriva se cijeli svemir(s. Hildegarda). Tu se miješaju nebesa i zemlja, tama i svjetlo, sreća i nesreća. U početku bijaše Riječ - Riječ Božja...i Riječ bijaše u Bogu, i Riječ bijaše Bog. Bog je početak svakog smisla. Bog je smisao svijeta i čovjeka, zato otkrivajući Boga otkrivamo i smisao svijeta. Niti je svijet niti čovjek bez smisla. Sve što je stvoreno ima smisao. Uočimo, prepoznajmo prisutnost Riječi (Logosa) u samima sebi, time ćemo se osjetiti smišljenim u svojem postanku i u svojem poslanju. Naše je poslanje u svijetu da otkrivamo Mudrost (Logos), da ju izričemo. Svjetlo svijetli u tami... Svjetlo osvjetljava čovjeka. Božićna noć je bila slika tame ljudskog roda, ali i svjetla u tami. Isus je opipljivo Božje svjetlo u svijetu. Isti historijski Isus nas poziva da ga prepoznamo kao Vječnog u sebi. On bijaše i prije utjelovljenja, i prije Betlehema, On je među nama i poslije Uskrsnuća. I Božić i Uskrsnuće vraćaju nas u nas same. Tamo se Bog nastanio i tamo svijetli. To svjetlo mogu upoznati samu unutarnje oči i čuti samo unutarnje uši (Eckhart, Tauler). Božić pokušava otvoriti unutarnje oči i unutarnje uši. One ne gledaju niti slušaju na materijalan način, ali vode prema istinskoj spoznaju Logosa i nas samih. Mi sami sebe ne spoznajemo fizičkim očima i ušima. Preko unutarnjih očiju i ušiju ulazimo u svoju tajnu. Ako su nam se otvorile oči i uši spoznat ćemo da u nama ne prebiva tama nego da svijetli Svjetlo. Slijepcu je i svijetli dan noć!

38

 Mi ljudi svijeta pozvani smo da jedan drugome pomognemo da progledamo. Kao da se mi ljudi prema drugom svijetu rađamo “slijepi” i u vremenu trebamo progledati. Svi mi trebamo Inicijaciju, otvaranje unutarnjih očiju i ušiju. Zar na toj liniji nisu sakramenti? Oni su izvanjski znakovi koji bi trebali otvarati unutarnja osjetila. Tek tada se čovjek više ne doživljava jednodimenzionalno. Onaj tko ostane ‘neprosvjetljen’ doživljava samo polovicu stvarnosti, polovicu samog sebe. Tko progleda taj vidi potpuno i nalazi smirenje svojega duha. Svi su drugi ljudi s kojima mi živimo naše poslanje i naše dopunjenje, ali potpuna istina, istinsko svjetlo je u nama. Drugi nam pomažu i doprinose našoj sreći i zadovoljstvu, ali ako se ne nađemo u samima sebi, ako u sebi ne otkrijemo Vrijednost (Logos-Riječ) nećemo biti potpuno smireni. Mir se skriva u nama. U sebi nosimo skriveno blago, biserje, koje trebamo otkriti i vrednovati. To otkriće vlastite nutrine jest osobno “prosvjetljenje”. Mnogi i mnogi su morali ‘prolutati’ svijetom i u svijetu tražiti nadopunu, pa su tek kad su se sebi vratili našli svoje smirenje(Augustin). Zar je potrebno da svi lutamo, pa ako ostanemo živi, da bi se u sebi pronašli. Isus zamjenjuje sva lutanja i pokazuje nam našu Istinu. On je tu među nama i s nama. S nama su i mnogi ‘Ivani’ koji nas također poučavaju i pomažu nam da ne lutamo nego da pođemo direktno prema pravom mjestu - prema svojoj nutrini i dubini. Boga nikada nitko nije vidio, jedinorođeni Sin, koji je u Očevu krilu, on nam ga dade spoznati. Isus nas vodi prema spoznaji Boga. Ovo je bio cilj slavljenja Božića :upoznavanje Boga u samome sebi. Isus nas vraća ljudskom liku Boga. On nas uči da ne suprotstavljamo Boga i čovjeka, nego da ih oba prepoznajemo ili u jednom ili u drugom. U Bogu je čovjek, u čovjeku je Bog. To znači Utjelovljenje, to slikovito objavljuje Božić. Ako se ovo ne prepozna u cijeloj Božićnoj slikovnici, ostat ćemo na religioznom folkloru i neće biti uvedeni u Riječ, Isusa, Boga, u čovjeka, u sebe. Zato skrenimo svoj pogled, koji je trajno na vanjskim stvarima, na drugu stranu, prema sebi, prema svojoj nutrini. Ako u sebi počnemo raspoznavati ljubav, ako ju u sebi pronađemo, spoznat ćemo da je s nama i u nama Bog. Smisao života bit će nam osvijetljen. 

Marijan Jurčević, OP

SV. OBITELJ 

Polazište moga puta je moj bližnji, član moje obitelji kao osoba. Je li mi u srcu tolika ljubav prema njemu (njoj) da bih za njega (nju) svoj život položio? 

39

Koliko je moj put ispravan, a koliko sam izgubljen na putu vidi se po tome koliko je moje srce daleko od toga ili koliko je blizu... Neki su blizu tijelom, ali daleko srcima jedni od drugih, iako su pod istim krovom. Neki pak nemaju svoga krova nad glavom ali imaju srca koja su međusobno jedno. Što je važnije, sami procijenite i za tim težite. Kad nešto tražimo, zato je važno što u drugome gledamo, što kod drugoga tražimo. Često se dogodi da baš od drugog dobijemo ono što smo gledali kod njega. A bit ćemo uslišani prema onome što smo u srcu jedni drugima... Molitva i srce moraju biti skupa, inače zaludu moliš. Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene – oštro raskrinkava Božja riječ takva prakticiranja vjere, ali i život vjernika. Ako nismo u srcu jedni drugima ono što se čini da smo izvana, onda nam pred Bogom ništa ne vrijede sve naše izvanjske predstave... Kršćanska obitelj koja pred Bogom nije ono što se na papiru predstavlja je velika sablazan. Kršćanska obitelj drugima treba biti svjedočanstvo svojim životom. Kao obitelj stojimo pred Bogom, i tu smo misionari jedni drugima... Jesi li u srcu kao muž misionar svojoj ženi? Jesi li u srcu kao žena misionarka svome mužu? Jesi li u srcu kao roditelj (kao otac, kao majka) misionar svojoj djeci? A misionar je osoba koja je primjer života onoga što govori. Što ćeš danas poduzeti da to budeš? IZVANA MI TO JESMO, ALI JESMO LI TO U SVOJIM SRCIMA? Mnogi u srcu nisu jedni drugima ono što trebaju biti, ni muž, ni supruga, ni roditelj... Umjesto toga ondje su nagomilali mnoga zamjeranja. Zato proces onoga što smo jedni drugima u svojim obiteljskim odnosima treba krenuti baš ondje. Tu počinje ozdravljenje obiteljskih odnosa. Zaodjenite se ... u milosrdno srce (Kol 3, 12). Lijepa je to i snažna riječ koja nas doziva ljudskosti. Bit svega u međusobnim obiteljskim odnosima nosi nam ta lijepo skovana riječ: ZAODJENUTI SE U MILOSRDNO SRCE jedni prema drugima. A SVE ZAPOČINJE JEDNIM VELIKIM PRAŠTANJEM, JEDNIM VELIKIM ZAGRLJAJEM POTAKNUTIM OD ONOGA KOJI NAS SVE GRLI NA KRIŽU. Kao što je Gospodin vama oprostio, tako i vi! – čuli smo svetoga Pavla. To znači zaodjenuti se u milosrdno srce: primijeniti snagu njegove ljubavi. Iz toga nam prodire u svijest tko smo i što smo. Ima ona narodna – Vrana vrani oči ne vadi. Što se to događa da u nekim obiteljima "jedni drugima oči vade"... Zar su postali gori od vrana? U čemu je problem? Zaboravili su što su jedni drugima, pa su se prometnuli u ono što nisu jedni drugima. Čine jedni drugima ono što nisu i ne bi smjeli biti jedni drugima: neprijatelji. To mora odmah prestati! Polazište obnove obitelji je da svaki član obitelji postane milosrdno srce onome drugome. Moglo bi se reći: koliko to hoću toliko sam Kristov. Trebamo se samo sjetiti, kad optužujemo i tražimo izlike, koliko je Gospodin nama oprostio... 

40

Zar ćemo, pokušavajući na neki drugi način, htjeti ispasti pametniji od samoga Boga? Bilo bi to ludo ulaganje u budućnost. Da bismo i u svojoj starosti mogli radosno primiti Isusa kao starac Šimun, ovisit će o tome koliko ćemo sada odgovoriti na ovaj poziv. Ti budi milosrdna prilika, budi u svom srcu ono što trebaš biti svojim ukućanima pred Bogom! U suprotnom, svaka tvrdoglavost dođe na naplatu, pa tko se bavi optužbama toga optužbe stignu u doba sijedih kosa, a nemir i bijes u smrtnom času. Potpuna dakle suprotnost miru i radosti starca Šimuna, i starice Ane. Sve što god riječju ili djelom činite, sve činite u Imenu Gospodina Isusa (Kol 3, ). Eto nam izvrsnog polazišta --- što god ću reći ili učiniti svome mužu, ženi, djeci, roditelju ..., učinio sam samom Bogu. To će biti ili moja osuda, ili moje opravdanje, ili moje prokletstvo ili moj blagoslov. Ako odbijam njih, odbijam Boga, i gomilam patnju. To što neki pate na tom području samo je zato jer u onome što su činili ili govorili nije bilo Boga, i što je Bog u riječima i djelima bio odbačen. Vrijeme je da konačno olakšamo put jedni drugima, vrijeme je da započnemo izgradnju obitelji s Bogom u središtu. Donesi danas odluku i reci svojima – Bit ću ti od danas ono što sam ti pred Bogom. Bit ću ti onakav kakav je Bog nama svima. U obitelji svatko treba preuzeti svoju ulogu i vršiti je: muž kao muž, žena kao žena, roditelj kao roditelj, dijete kao dijete... Kao smo čuli u Kološanima – Žene, pokoravajte se muževima, kako priliči u Gospodinu! Muževi, ljubite žene i ne budite osorni prema njima! Djeco, slušajte roditelje u svemu, jer je to ugodno u Gospodinu! Očevi, ne ogorčujte svoje djece, da ne klonu duhom! Shvatimo li ispravno svaku riječ, vidjet ćemo da je to recept za sretnu kršćansku obitelj... Počnimo odmah danas! 

Petar Galić, OP

SV. OBITELJ ISUSA, MARIJE I JOSIPA Obitelj je iskonska ustanova prema Bibliji i prema tradiciji i prema razumu (Cf. G&S, br. 48). Zato je sreća čovjeka i čovječanstva ovisna o stabilnosti braka i obitelji. Obitelj je sredina u kojoj se čovjek rađa, živi i umire. Obitelj je stara koliko i čovječanstvo. I za takav oblik obitelji 'pronađeni' su načini življenja i podržavanja. Oni su trajali do ovih vremena. Obitelj i obiteljski život nisu više kao što su nekada bili. Sad se događa promjena tih modela koji su podržavali obitelj i brak. Kao da stari principi ne vrijede a još nemamo novih. Sad se čovječanstvo nalazi pred nečim što je vjekovno i što je sasvim novo. Zato je danas potrebnija veća svjesnost i odgovornost pri zasnivanju braka i obitelji. Današnji partneri trebaju biti svjesniji i zreliji nego li u prijašnja vremena. U svijetu je sve veća personalizacija – vrednovanje osobe i osobnosti – s druge strane velika globalizacija. To hoće reći da se današnja obitelj živi u globaliziranom svijetu, što znači u svijetu koji ima različita vrednovanja obitelji. U tom stanju se današnja obitelj mora naći samo ako se osvijesti u svojim vrijednostima. Potrebno je revaloriziranje obitelji i posvješćenje vrijednosti našeg tradicijskog –hrvatskog vrednovanja i načina življenja obitelji. 

41

Vjerski (kršćanski) sadržaj – ljubav – također je sadržaj braka i obitelji. A revitalizirajući vjeru revitalizira se i brak i obitelj. Ona ne može opstati ni na jednom drugom principu osim na ljubavi. Budućnost obitelji je budućnost ljubavi. Nju nam je Bog darovao da već ovdje na zemlji kušamo vječnost. Po obiteljnosti čovjek je sličan Bogu – Otac, Sin i Duh Sveti. U njoj je sadržaj očinstva i majčinstva, sinovstva i ljubavi. Sve troje je povezano u jedno – u Boga. U njoj se svi prepoznajemo kao u svojem domu. U obitelji smo svi kod kuće. U domu zemaljskom i nebeskom. Obitelj sretna, mjesto je ljubavi i života. Ljubav uvijek rađa i to vidljivo. Djeca su vidljiva potvrda ljubavi. U njoj se uzajamno vjeruje i otvara. U njoj se čovjek otvara Bogu i ljudima. U njoj se prima milost i radost. Drugi vat. sabor kaže: "Spas osobe te ljudskog i kršćanskog društva usko je povezan sa sretnim stanjem u bračnoj i obiteljskoj zajednici. (G&S, br. 47). Također je potrebno postati svjestan da je obitelj sastavljena od ljudi koji su božanska slika, ali i koji imaju i tamnu stranu, nesavršenost. Ta nas svijest usmjerava prema Bogu i njegovoj ljubavi da sve preporodi, što se posebno događa kroz sakramenat ženidbe. "Tu ljubav Gospodin se udostojao iscijeliti, usavršiti i uzdignuti je posebnim darom svoje milosti i ljubavi."(G&S, 49). To hoće reći da obitelj i brak trebaju uvijek ostati otvoreni promjenama i poboljšanjima. Svaka obitelj može se poboljšati i usavršiti. Postati savršenije gnijezdo ljubavi i života. Kroz obitelj preporađa se Crkva i društvo. Preporađa se cijelo čovječanstvo. "Tako će kršćanska obitelj, jer nastaje iz ženidbe, koja je slika i sudioništvo u savezu ljubavi između Krista i Crkve, otkriti svim živu prisutnost Spasitelja u svijetu i istinsku narav Crkve, kako ljubavlju supruga, nesebičnom plodnošću, jedinstvom i vjernošću, tako i ljubaznom suradnjom svih njezinih članova." (G&, 48). "Budućnost svijeta zavisi od obitelji", reče Papa Ivan Pavao II, a obitelj je u krizi. Ipak, i obitelj u krizi nositeljica je nade i ljubavi. A da bi to bila potrebna je preobrazba kršćanstva i cijelog čovječanstva. A kršćani su ti koji su pozvani da budu u svijetu i da nisu od svijeta (Iv 17,15). Kršćanske obitelji su pozvane da budu sol zemlje, gnijezdo ljubavi u velikom globaliziranom svijetu. Obitelj je živa slika Krista i Crkve: "Muško i žensko stvori ih, na sliku Božju stvori ih", zato su oni u svijetu znak i sakrament ljubavi.           Mjesto djece u obitelji, Crkvi i društvu. Kao što je se promijenila struktura obitelji – smanjila se i personalizirala – tako je došlo do drukčijeg odnosa u obitelji, osobito prema djeci. Djeca imaju 'svoja' prava i svoju 'odgovornost'. Ova autonomizacija u obitelji (muž, žena, djeca) je i vrednovanje i raslojavanje obitelji. Svima njima obitelj treba omogućiti osobni procvat i osobnu puninu. Više roditelji niti žene niti udavaju svoju djecu. Oni autonomno biraju i odlučuju. U ovoj današnjoj obitelji događaju se tri napetosti (tenzije): obitelj mjesto djece; obitelj mjesto uzajamne ljubavi muška i ženska, obitelj mjesto osobnog i profesionalnog razvitka. Ove tri tenzije treba uskladiti i konkretizirati. Iz ove tri tenzije probija potreba nove svijesti obitelji. Isto tako i teškoća usklađivanja. Uloge osoba u obitelji su se izmijenile, promijenjen je

42

autoritet oca i majke i djece. Već dosta djece ne rastu u obiteljima. Ne radi raspada obitelji nego radi načina rada i školovanja. 

Marijan Jurčević, OP            

Riječ tijelom postade i nastani se među nama. Svake godine slavimo Božić na poseban način. Svaki je Božić usmjeren prema slobodi; svaki odgaja za slobodu i dobrotu. Slavi se rađanje 'Novog čovjeka'. Božić sintetizira i simbolizira sve ljudsko traganje za srećom, za rehabilitacijom čovjeka, za slobodnom iskrenošću. Božić je čežnja svakog čovjeka, svakog ljudskog bića. Želja je s Isusom se ponovno roditi u jednom svijetu nevinosti i božanskog razumijevanja. Isus je stvarnost i simbol tog priželjkivanja. Božić je za čovječanstvo više događaj nego li bilo kakva ideologija. To je božanski i ljudski događaj. To je događaj ljubavi Boga prema čovjeku (čovječanstvu) i ljubavi unutar čovječanstva (bratstvo). Božić je 'narodna' vjeroispovijest koja je u ovome događaju ugradila sve svoje plemenite težnje i nadanja. U Isusov život sve se polaže. Tako su naši stari sve prikazivali Isusu: budućnost, svoja dobra, sve svoje plodove i živote. Čovjek želi mir sebi i cijeloj prirodi. Mir cijelom svemiru. Nema ljudskog smirenja dok mir ne zaplovi svim ljudskim srcima. Disharmonija, sukobi, pod našom su kožom i u cijelom svemiru, a opet mir je čežnja svih. Početak razvoja mira jest u našem darivanju. U Božiću vidimo kolika je radost darivanja, izgleda da na taj dan veća od primanja. Na Božić bi svi dijelovi zemlje željeli postati Betlehem, pastiri, mudraci, Josip i Marija. To je nešto jedinstveno. Želimo betlehemsku igru ali i betlehemski sadržaj, jer sadržaj (Isus) je dao čarobnost Betlehemu. Sva stara vjerovanja i običaji slili su se u Božićni događaj. Svemu Isus daje svoj mir i život. Zato se ne treba čuditi da je kroz Božić progovorila cijela ljudska i svemirska povijest. Božić je kruna neba i zemlje. Kao što je Riječ došla svojima, tako je i nama došla svijest o njegovoj prisutnosti. Bio bi veliki promašaj ako ga ne bi prepoznali. – Novost će nam biti samo ako preporodimo srce. (Sjetimo se Izaijine poruke: u novoj zemlji potrebno je novo srce). Isus dolazi onima koji se nemaju podičiti nikakvim djelima (oni su 'djevice'), a imaju otvoreno srce za mir, za Boga. Božić se započeo slaviti u Rimu (4. st.) kada je kršćanstvo izišlo na slobodu. Slavile su se tri mise: jedna u pola noći na spomen Vječnog izlaska Riječi iz Boga, druga se slavila u zoru u spomen na Isusovo rođenje u povijesti (Betlehem) i treća se slavila u podne u spomen Isusova rođenja u ljudskim dušama. Evo Božić je ovo trostruko rođenje: radost u Bogu, radost u ljudskoj povijesti i radost u našem srcu. To je jedan Božićni događaj. Isus je rođen i mi smo rođeni, ali, nažalost, uvijek ostane u

43

srcu i zebnja da se ne dogodi isto što se dogodilo u Betlehemu - prijetnja od Heroda da smakne novorođenog spasitelja. Uvijek postoje Herodi koji se straše da im Dobrota ne ugrozi njihovu bahatost. Pravednost, Dobrota ne mogu se ubiti – oni su nedoseživi Herodima. Zato neka nas i ovaj dan učvrsti u opredjeljuju za Ljubav i Dobrotu... njihova je uvijek budućnost. Neka nebeske vojske navijeste mir svim ljudima i svim vojskama svijeta. Mir danas želi cijeli svijet, mir nam se naviješta s neba. Neka nas rođeni Bog u Betlehemu i u našim srcima obdari mirom i radošću. Neka Božićna ljubav otopi naša srca i neka se božanska radost spusti u našu tamnu dubinu. Neka svi ljudi čuju noćas glas Božji kroz događaj Božića. Božić je događaj mira i ljubavi.Božić je događaj opraštanja i radosti!Božić je Bog s nama!Sretan i veseo Božić svima nama!  Marijan Jurčević, OP

Polnoćka (Lk 2,1-14)

Lukino nas evanđelja uvodi u otajstvo povijesti Boga i čovjeka, vodi nas pred Gospodina koji dolazi spasiti svoj narod. „Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin.“ U ovoj vijesti ima nešto divno ali i čudno; rodio se Spasitelj a ipak nas zbunjuje darovani znak: novorođenče povijeno gdje leži u jaslama. Gospodin, kojem smo se došli pokloniti, jest Isus Gospodin, Bog koji je stvorio nebo i zemlju, Stvoritelj svijeta. On je tu, najmanji među najmanjima, došao je k nama na dohvat ruke da bi nas uzeo za ruku i uveo u svoje otajstvo, svoj život. Bog je tu, divno prisutan, i poziva nas da ga otkrijemo u onome što jest: Ljubav. U anđelovu naviještaju, rođenja Spasitelja pastirima skriva se otajstvo slavodobitnog Mesije koji dolazi spasiti nas u najponiznijem mogućem znaku. On je najmanji, premalen rekli bi mladi, premalen! On Stvoritelj svijeta. Najmanji među ljudima, a znamo da nije dostojanstveno primljen u trenutku rođenja jer nije bilo mjesta u zajedničkim svratištima. Dijete je povijeno i položena u jasle, on jest Bog koji je iznad svega, živi Bog koji je postao jedan od nas – vjerujemo li?. Bog postaje, u Isusu Kristu, ponizan i siromašan, a čitav život Isusa Krista, koji je bio božanski, biti će život čovjeka jednog od nas, život beskrajnog siromaštva, koji nas poziva da uđemo u njegovu slavu, pod uvjetom da ga slijedimo. Gospodin nam objavljuje da je Svemogući, ali je, u isto vrijeme, onaj na koga nitko ne može utjecati jer je beskrajno malen a ipak najveći od svih. Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist Gospodin. Imamo Spasitelja koji je došao uvesti nas u svoj božanski život. Htio bih da u Božićnoj noći otkrijemo otajstvo ljubavi Gospodinove. Nevjerojatnost koja se događa u trenutku Isusova rođenja događa se čitav njegov život. Trebao se roditi u malom

44

Judejskom selu, trebao se roditi u sredini navikloj na bijedu, patnju i okupaciju, trebao je biti neizmjerno skrovit a ipak on nosi svijet od kojeg je napravio svoje boravište i želi naše spasenje. Trebali bismo bolje upoznati Gospodina, iznutra, u srcu, kao nekoga tko nam je jako drag i s kim volimo provoditi vrijeme. Nekoga s kim jedva čekamo da se nađemo. On je Mesija, poslan od Boga da spasi svijet. A ipak, znak koji se stavlja pred naše oči jest znak premalenog bića, novorođenog djeteta. Možemo reći da je Gospodinu drago uzeti nešto neznatno, nenametljivo, da bi nam se predstavio i prišao. Želio bih da otkrijemo koliko Božja ljubav prolazi kroz sve vrste ljudske nemoći, slabosti, kroz sve ograničenosti. Gospodin je Gospodar, Gospodina je živi Mesija, Gospodin je naš učitelj, i poziva nas da ga upoznamo. Htio bih vam navijestiti, i kroz svoju slabost, da je Gospodin prisutan, da Gospodin može sve, da dariva ljubav svoga Oca. Poziva nas na svetost, poziva nas na ljubav i radost. „Slava Bogu na visini a mir ljudima dobre volje“.Bog, dijete. Bog, siromah. Bog, čovjek kao svi ljudi. Bog, biće koje prolazi kroz smrt da bi nama prenio uskrsnuće – ne bojmo se! U Božićnoj noći velika bi se radost trebala nastaniti u našem srcu. Sve se nalazi u ovomu – ljubiti kao što je Gospodin ljubio, bez granica. Mjera Božje ljubavi je ljubav bez mjere. Dopustimo barem na Božić da nas obuzme ova osnovna stvarnost života. Iz jaslica isijava Uskrsna Ljubav - snaga naše ljubavi – Duh Sveti. Božić nije folklor. Božić nije blagdan kupljene radosti. Ono što na Božić Gospodin želi probuditi u našem srcu jest svijest da je svatko od nas pozvan, izabran, pozvan po imenu od Gospodina i obavijen njegovom slavom. U našem životu postoji želja, možda nesvjesna, no ipak postoji želja da otkrijemo vječnu, beskonačnu slavu, slavu koja je u samoj Božjoj naravi. Evanđelje nas poziva da ljubimo kao što nikada nitko nije ljubio. Svatko od nas je pozvan živjeti ovaj poziv. Htio bih da pjevamo iz dubine srca ljubav koja je radost i slava, ljubav koja je radost i mir. Bog nam otkriva samo jedno lice – Ljubav. Sve nam je darovano u ovim riječima jer nam je sve darovano u Kristovu životu. Malo novorođeno dijete, povijeno i položeno u jasle, ovo dijete, jest Spasitelj svijeta, onaj koji će skupit sve izgubljeno i od nas učiniti nova bića po svojoj moći i radosti. Možda nas sve ovo smeta i zbunjuje, teško nam je prihvatiti u novorođenom djetetu prisutnost Gospodina koja je znak same prisutne Ljubavi. Ljubavi koja se skriva, ljubavi koja se daruje bezgranično, bez mjere. Volio bih, da u slavlju Božića, otkrijemo radost prisutnosti Gospodina u najdubljoj skrovitosti našega bića. Imamo, zahvaljujući radosti Božićnog vremena, novi pogled na svijet i, sasvim prirodno, po njemu stupamo u službu braći ljudima. Potrebno je proći kroz siromaštvo Isusa Krista opisano u trenutku njegova rođenja da bi sudjelovali u radosti Boga. Anđeo im Gospodnji pristupi i slava ih Gospodnja obasja. Ovo je otajstvo Božjeg života. Nalazimo se pred otajstvom najčudnijim mogućim, najpotresnijim. Bog, pravi Bog, Bog koji je sve stvorio nalazi se pred nama kao dijete, i poziva nas da povjerujemo da je on Spasitelj svijeta, da povjerujemo da je on ujedno i najmanji i Gospodin. 

45

Molimo Gospodina da uđemo njegovu radost, da ga možemo slaviti govoreći „Slava Bogu na visini a mir ljudima dobre volje“. Dopustimo da nas obuzme ljubav Božja, neka nam ona bude svijetlo i putokaz. Molimo Gospodina da nas nauči moliti i ljubiti, da dopusti našem srcu preobraziti se po svojoj Svemoći. Gospodin želi samo jednu stvar a to je da budemo sretni u njegovoj sreći, da budemo radosni u njegovoj radosti i da ga otkrijemo u punini kad se Otac Gospodina našega Isusa Krista otkrije u potpunosti na kraju vremena. Krist će ponovno doći – valja nam čekati tu potpunu sreću. Dolazi otkupiti sve naše grijehe i učinit nas slobodnim ljudima. Na Božić nas Bog stavlja pred svoje potpuno poniženje, trenutak kada postaji dijete. Razmišljajmo o trenutku u kojem se Ljubav spustila da bi zauzela posljednje mjesto. Molimo Gospodina da uđemo u njegovu ljubav toliko koliko god možemo. Pozvani smo biti istinski vjernici, istinski sveci. Neka nam Gospodin udijeli mir, neka nam udijeli radost u ljubavi, neka nam udijeli radost u slavi i miru. Amen. Tomislav Kraljević, OP

Otvorimo se Bogu!

Danas  slavimo Isusovo rođenje, koje se tjelesno dogodilo pred dvije tisuće godina, a koje se na duhovan način događa trajno svakog trena ljudske povijesti. U njegovu rođenju prepoznajemo sva rođenja koja se događaju na ovoj zemlji.

Svi životi dolaze kao životi od Boga, kao Božja djeca s otvorenim rukama navješćujući svijetu da su tu u svijetu, da su postali članovi velike svjetske obitelji. Svi ti životi žele mir i zajedništvo – zato se i rađaju. To je ono što je navijestilo i što i danas naviješta Isusovo rođenje.

Ono je probilo tamu koja je dugo vremena obavijala čovječanstvo. Budućnost se nije gledala naprijed nego unazad. Nažalost to se događa u mnogim skupinama i danas. Niti doživljavaju Advent niti Božić. Isusovo rođenje je događaj kroz koji progovara cijeli čovjek i cijelo čovječanstvo.

Ono je idila i simbolika i ozbiljnost koja sažima sudbinu čovječanstva i pojedinačnog čovjeka. Zato se u Božiću svatko pronalazi: bilo kao dijete, bilo kao odrastao čovjek na životnom putovanju ili kao Josip i Marija koji su začuđeni božanskim životom u svojem djetetu. Zajedno se nalazi cijela priroda: muškarac i žena, dijete, životinje, priroda.

Sve je sjedinjeno u jednom tako običnom a božanskom događaju.

Što očekujemo od Božića?

 Svaki kršćanin sam treba odgovoriti na ovo pitanje. Gledajući svijet okolo sebe, čini nam se da se stvari događaju obrnuto od težnje Božića – događa se nešto uznemirujuće. Čovjek je sve manje vrednovan, a prednost se daje stvarima (proizvodima) pred čovjekom.

U ime i u pohlepi za stvarima (imanjem) žrtvuju se ljudi. Ljudi postaju broj, a sve su više zapostavljeni kao osobe. Nijedan hotel više ne čeka osobe nego dobitak, a soba može biti i prazna važno je da je plaćena, a ljudi bez novca i bez sobe mogu ostati vani na ulici, pod vedrim nebom.

46

Za mnoge je Božić samo dan proslave – neki praznik (baš prazan) koji razbija svakodnevno monotoniju i zaboravlja se svakodnevne krize. Za druge je to obiteljski blagdan i atmosfera dječje idile. Tu su međusobna darivanja, folklor kićenja, jaslice, polnoćka... Božić je opet za neke, blagi na javi san, i ništa više.

Okolo Božića je i druga priprava za Novu godinu. Veliki su to obredi i veliki sadržaji, ali i velika ispraznost i površnost. Drugi su na blagdan Božića uznemireni kao što se uznemirio Jeruzalem. Već dolazak ili porođenje Isusovo vlastodršci spajaju da im je konkurencija vlasti. Ta slika trajno prati i kršćanstvo.

Koji je istinski smisao Božića?

Tekstovi Evanđelja koji nas izvještavaju o Isusovu rođenju napisani su poslije smrti i Uskrsnuća. Njima je već poznat Isus kao Krist – Uskrsli. Poznat im je u cijelom svojem božanskom objavljenju. Božić odgovara našoj iskonskoj dubini.

Isus donosi novi početak svemiru i čovjeku. S njim započinje novi Postanak (Geneza). Njegovo je rođenje očito očitovanje Božje ljubavi prema čovjeku i čovječanstvu, kako nam opisuje Luka. Međutim, ovo se može shvatiti i prihvatiti samo od skromnih i siromašnih (siromaštvo u cijeloj svojoj širini, a ne samo materijalno), od onih koji nisu ničim zarobljeni, od onih koji se ne klanjaju idolima, od onih koji svoje bivstvo pretpostavljaju cijelom svjetskom imanju.

"Riječ je kod svojih, i oni je ne primiše", kasnije komentira Ivan evanđelist. "Ali svi oni koji su ga primili, svima onima koji su se povjeravali u njegovo ime, dao im je moć da postanu djeca Božja."Božić: Treba izići iz svojih snova – neke Božić baš baca u dječje snove – da bi se ušlo u Božje gledanje.

Tako blagdan Božića uvodi u dublju radost od časovitog raspoloženja. On uvodi u duboku i trajnu ljubav i misterij ljudskog postojanja i Božje brige za njega. Božić je izvor ljudskog nadanja i vjerovanja u budućnost, pa i onda kada za čovjeka nema mjesta ni u kakvom svratištu.

On naviješta da je Bog s nama na našim životnim putovima. Tada svjetla, darovi, čestitanja dobivaju svoje pravo značenje i svoju puninu jer čovjeka otvaraju prema Bogu i liječe od vlastitog egoizma. Božja ljubav je sišla u ljudsko srce da bi ga potaklo da i ono počne ljubiti i smirenije nositi teret svijeta.

Neka Bog bude danas i sve dane našeg života s nama i sa svim ljudima svijeta, koji su naša braća i sestre, pa oni to znali prihvatiti ili ne znali.

 Sretan Božić!

Marjan Jurčević

http://www.katolicki-tjednik.com NOVA GODINA, SVJETSKI DAN MIRA

Uvod u pokajnički čin

47

Milost Gospodina našega Isusa Krista, koji je začet po Duhu Svetom i rođen od Djevice Marije, bila uvijek i posvuda sa svima vama!Prije 35 dana ušli smo, kao vjernici, u Novu liturgijsku godinu, a danas – uz Božju pomoć i zagovor drage Bogorodice - ulazimo u Novu građansku 2012. godinu. Neka nama, našima i čitavom svijetu bude radosna, mirna, sretna i blagoslovljen. Okupljeni na ovoj sv. misi, trebamo osobno i zajednički izraziti Bogu hvalu za prošlu, a za nastupajuću, zapjevati: „Ne ostavi nas nigdar.“ Danas, sestre i braćo, osim novog početka slavimo također blagdan svete Bogorodice Marije i Svjetski dan mira.

Nema mira bez Boga

Riječ „blagoslov“ i „blagoslivljati“ nalazimo već na početku stvaranja, u knjizi Postanka. Bog tako blagoslivlja prve ljude, muškarca i ženu, blagoslivlja živa bića u vodama i na zemlji, blagoslivlja usjeve, čovjekov rad, njegovo putovanje itd. Pozvan je i čovjek, kao Božji suradnik, zazivati i podjeljivati Božji blagoslov. To je bila praksa i Njegova Sina koji je rado blagoslivljao djecu, svoje apostole na Uzašašće, blagoslivljao je kruh i ribe da bi nahranio mnoštvo, blagoslivljao kruh i vino, a iznad svega blagoslivljao je svoga nebeskog Oca.I u mnogobrojnim Psalmima spominju se blagoslovi ljudi, mjesta, događaja, pothvata. Evo samo nekih zaziva: „Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina i ne zaboravi dobročinstva Njegova“ (Ps 103,2) ili „Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas“ (Ps 67,2). Bog sam, na neki način, određuje okvir, sadržaj, način i domet blagoslivljanja kad taj čin prepušta čovjeku. A blagoslivljati, bilo da to čini Bog ili čovjek u Njegovo ime, znači zazivati Božju blizinu, naklonost, zaštitu, pogled, mir, obilje, na ljude, živa bića, mjesta, građevine, (s)tvari i predmete itd. Blagoslivljati čovjeka ili osobu znači zazivati na nju Božju ljubav, milost, brigu. Želimo li nekome zdravlje, uspjeh, sreću, životnu radost, dug i plodan život, vječno spasenje – mi ga blagoslivljamo, to znači želimo da mu Bog to i podari.

MN / „Žao mi je samo što se više nisam smijao u životu“

Blagoslov je, reče netko, Božji osmijeh čovjeku. Nasmiješeno lice ima poseban odsjaj i ljepotu ili dražest. Nedavno sam primio SMS poruku od moga prijatelja. Naš zajednički prijatelj Željko nedavno je izgubio nogu, a sada su mu rekli da je bolest uznapredovala i da su metastaze već i na plućima. Kad se pribrao od šoka, u suzama je izgovorio ove riječi: „Žao mi je samo što se više nisam smijao u životu.“ Bog je naš pastir ili čuvar, darivatelj milosti i mira. „Neka zazivaju Ime moje (...) i ja ću ih blagoslivljati.“

MN / Kronološko vrijeme sada postaje kairološko

Osmi dan nakon Božića Crkva slavi blagdan Marije, Majke Božje. Pogledamo li bolje, biblijska čitanja zapravo naglasak stavljaju na njezina Sina, na Njegovo Ime i na obrezanje. Pojam „punina vremena“ označava dovršenje mesijanskog ili eshatološkog vremena koje na potpun ili savršen način zatvara dugo razdoblje iščekivanja. Kronološko vrijeme sada postaje kairološko, postaje vrijeme milosti i spasa. Bog „odasla Sina svoga“ da u krilu ili pod srcem jedne žene uzme ljudsku narav. On se tako ukorjenjuje u povijesnu zbilju jednog naroda, da se podloži Zakonu, jer samo tako može podložnike Zakona otkupiti i učiniti ih sinovima. Njegova je, znači, zadaća da zakonom ljubavi i cijenom vlastitog predanja i života prvo otkupi, a potom otkupljene učini po Duhu Svetom baštinicima Očeva posjeda i dobara.

MN / Ne izostavljajte sv. Josipa

Ovo evanđelje naviješta se svake godine na Misi zornici, na Božić. Pastiri su više nego oduševljeni, kako onim što im je ispripovijedano, tako i onim što pogledaše. Svi će propovjednici, što je i razumljivo, govoriti svojim vjernicima i slušateljima o „novorođenčetu gdje leži u jaslama.“ Povremeno će spomenuti i Njegovu majku Mariju, jer ona Ga je začela i rodila. Najzapostavljeniji će ipak biti sv. Josip. Ne izostavljajte ni njega, molim vas. Bog ga je, na osobit način, uključio u svoj plan, postavio ga je za skrbnika svome Sinu i Njegovoj majci Mariji. Hrvatski narod ga je sebi izabrao za zaštitnika.

MN / Marija – Vrata nebeska

Prvi dan svake Nove godine, pa tako i ove, posvećen je Majci Božjoj. Njoj koja „u sebi pohranjivaše sve ove događaje i prebiraše ih u svome srcu“, zapisa evanđelist Luka. U toj rečenici moramo i mi, svećenici i redovnici, i naši vjernici, naći put, način i program za naš osobni život i naše velikodušno djelovanje. S Marijom smo pozvani pozorno slušati riječ Božju, pohraniti je u naš život, u srce i dušu, u svijest i savjest. Trajna je opasnost da sjeme Riječi i kod nas padne uz put, na kamenito tlo ili u trnje. Uložimo truda i napora, da tu Riječ u svom srcu ne čuvamo samo do izlaznih crkvenih vrata ili možda do kućnoga praga.Moj hrvatski i katolički narod, na što sam uvijek bio ponosan i Bogu zahvalan, kroz dugi niz stoljeća pa sve do dana današnjega, gajio je iskrenu ljubav, djetinju naklonost, neupitnu privrženost i duboku zahvalnost prema dragoj Gospi, Pomoćnici kršćana i Kraljici Hrvata. O toj vezi Gospe i moga naroda govore nam rječito brojna svetišta, prošteništa, okupljališta. Bila nam je najbliže kad je bilo najteže. Istinu i svjedočanstvo o toj uzajamnoj ljubavi

48

Gospe i naroda genijalno je izrazila naša redovnica Pjesnikinja u svojoj Molitvi Kraljici Hrvata: „Čuvaj moj narod... Dugi su bili dani njegovih stradanja i muka, ali i vjere postojane i čvrste – koju vihori nevolja i kušnja nisu mogli uništiti“ (S. Marija od Prsesvetog Srca).U Gospinim, Lauretanskim litanijama, među više od 50 naziva i zaziva – kojima Crkva časti svoju Majku – toliko je sklada i ljepote da čovjek može pomisliti kako su ih sročili anđeli, a ne ljudi. Uočio sam da među rijetko spominjane spada zaziv: Vrata nebeska, na latinskom jeziku „Ianua caeli“. Čudno i šteta, jer se po njenom „da“ ili „neka mi bude po Tvojoj riječi“ događa utjelovljenje i rođenje Sina Božjega. Marija, službenica Gospodnja, postaje Vrata nebeska kroz koja u naš svijet i u našu povijest ulazi sam Bog. Sin Njegov napušta Nebo da bi postao jedan od nas. Ali samo u suradnji i s pristankom čovjeka, u ovom slučaju jedne žene koja se zove Marija. Ona je nada i početak boljega svijeta, zora kojoj posvećujemo prvi dan Nove godine, ali ona je Majka kojoj se svakodnevno obraćamo i tepamo joj: „Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas grešnike sada i na času smrti naše!“ Stajala je uz svog Sina u času Njegova umiranja za čovjeka, zašto ne bi stajala i uz svakoga od nas u trenutku našeg odlaska u vječnost, u Očev dom?

MN / Možemo računati na zagovor Bogoroditeljke Mislim da olako i površno shvaćamo Kristove riječi apostolima: „Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem.“ Mir je Njegova baština koju dariva čovjeku, Crkvi, svijetu. On nam svoj mir ostavlja i dariva, On nam ga ne posuđuje već je On sam najavljen kao Knez mira. U svojoj besjedi na Gori graditeljima mira jasno je poručio: „Blago mirotvorcima, oni će se sinovima Božjim zvati!“ (Mt 5,9). Mislimo li da ćemo tražiti i izgrađivati kraljevstvo Božje, ostvariti bolji i humaniji svijet u kojem živimo, bez Krista i Njegova mira – živimo u opasnoj zabludi. Već smo izgubili šansu zvati se, ali i biti kćerima i sinovima Božjim, nismo li i ne trudimo li se postati mirotvorcima i mironoscima među sebi jednakima. Jedan od najvećih i najautentičnijih sinova Katoličke crkve, Božji čovjek, sv. Franjo iz Asiza, kojemu povijest i moj narod, kao i njegovim duhovnim sinovima i kćerima, duguju neizmjerno puno i zahvalnost, može nam biti uzor i poticaj, pa s njim zavapimo: „Bože moj, dopusti mi, mira Tvog da budem glas...!“U promicanju, izgradnji i učvršćenju Kristova mira u srcima ljudi, u našim obiteljima i župama, u našoj Crkvi i u čitavom svijetu, možemo računati ne samo na Božju pomoć, nego i na potporu Bogoroditeljke koju zovemo Kraljicom mira. I kad vam vaš svećenik danas, na kraju sv. mise, kaže: „Idite u miru“, upamtite da vam nije rekao: „Doviđenja“ ili „Dođite ponovo“.

Molitva vjernika

Bogu, koji u punini vremena odasla Sina svoga, uputimo na početku Nove godine molitvu vjere i nade.

1. Po rođenju svoga Sina, i po zagovoru Marije i Josipa trajno vodi, upravljaj i blagoslivljaj svoju Crkvu, molimo Te!2. Primi našu iskrenu i dužnu zahvalu za sve milosti, radosti i križeve što si nam ih u protekloj godini darivao, molimo Te!3. Za mir u svijetu, i za sve kršćane koji će s ljudima dobre volje promicati, graditi i svjedočiti Kristov mir, molimo Te!4. Očuvaj čovječanstvo u ovoj godini od prirodnih katastrofa, vremenskih nepogoda, opakih bolesti, religiozne sljepoće i oružanih sukoba, molimo Te!5. Blagoslovi sve naše majke i očeve, djecu i mlade, a posebno one koji će u ovoj godini ugledati svjetlo svijeta, molimo Te!6. A sve naše drage pokojnike, koji su se u prošloj godini preselili u vječnost, obraduj Oče, svjetlom lica svoga, molimo Te!

Blijede su i slabe ljudske riječi, Gospodine, da Tebi, našim svetim zagovornicima i dobrim ljudima izrazimo zahvalu za tolika dobročinstva kojima ste nas obasipali. Uvjereni da ćemo i dalje uživati Tvoju i njihovu potporu, obvezujemo se da ćemo s Kristom izgrađivati Kraljevstvo ljubavi, mira, istine, slobode i radosti. Amen!

NAŠA PONUDA SVIJETUMi, građani i građanke svijeta, ljudi na putu, ljudi koji tragaju, baštinici zapisa starih tradicija, želimo objaviti:

- da je ljudski život sam po sebi divan; da je priroda naša majka i naš dom, i da je trebamo ljubiti i sačuvati;- da mir treba graditi svim snagama, pravdom, praštanjem i darežljivošću;- da je različitost kultura veliko bogatstvo, a ne prepreka; - da je svijet za nas kao blago ako ga živimo iz dubine, a vjere su putevi u te dubine;- da religije u svojim traženjima nalaze snagu i smisao otvarajući se neshvatljivom Misteriju;- da nam naše zajedništvo pomaže u tom iskustvu;- da religije mogu otvoriti vrata nutarnjem miru, skladu sa samim sobom i sa svijetom, što je radosno, ugodno i vrijedno divljenja;

49

- da mi koji pripadamo različitim vjerskim tradicijama želimo međusobno razgovarati;- da se sa svima želimo boriti za bolji svijet i rješavati teške probleme čovječanstva: glad i siromaštvo, ratove i nasilja, uništavanje prirodnog okoliša, onemogućavanje dubokih životnih iskustava, nepoštivanje slobode i različitosti;- da sa svima želimo podijeliti plodove svoga istraživanja najuzvišenije težnje ljudskog bića, s punim poštovanjem onoga što drugi jest i ponudom da možemo zajedno živjeti život vrijedan življenja.

Predstavnici svjetskih religija, Barcelona 2004.

BOŽIĆ 2011. Nebo je „odradilo“ svoj dio posla

Uvod u pokajnički čin

Okupili smo se, u ovoj svetoj noći, na razmeđi prethodnoga i novog dana, da zajedno proslavimo Božić, rođenje Isusovo. Važan je ovo i svečan trenutak, i za Boga i za čovjeka. Bogu pripada slava, a ljudima dar mira. Njegov Sin rađa se kao čovjek, nama u svemu jednak osim u grijehu, da bi nama, nedostojnim ljudima, omogućio da postanemo graditeljima Njegova kraljevstva te Božjim sinovima i kćerima. U ovom susretu Njega i nas, i nas jednih s drugima, ne slavimo nekakav podatak, propis, običaj, tradiciju. S nama i među nama je Onaj „koji s neba siđe radi puka svog.“ Stoga, sestre i braćo, „radujmo se svi u Gospodinu: Spasitelj se naš rodio!“

AF / Božićne mise

Rimski misal spominje da svi svećenici mogu slaviti ili suslaviti (koncelebrirati) tri svete mise, prema naznačenom redu i rasporedu, a Crkva je predvidjela četiri različita misna slavlja, svako sa Slavom i Vjerovanjem. Valja ponajprije spomenuti Misu bdijenja koja se slavi na Badnjak, u večernjim satima. Druga po redu je Misa polnoćka. Uvijek je ta misa, na neki način, bila najmasovnija, najsvečanija, najradosnija, kako za praktične vjernike tako i za one koji im se povremeno pridruže, nekoliko puta godišnje. Treća je Misa zornica, a ona je najčešće zapostavljena, ponegdje čak i ukinuta.Danja misa, na kojoj sudjeluju oni koji možda nisu bili ni na jednoj drugoj, a nerijetko i oni koji su već bili na Misi polnoćki, okuplja sve uzraste, sve staleže, većinu obitelji i sve kojima godie božićna idila, toplina, radost i pjesma. Misa je to, u kojoj se – kao i u prethodnima – proslavlja otajstvo pretočeno u zbilju: rođendan Isusov, Božić.

Vrijeme došašća, vrijeme iščekivanja i priprave, završeno je. Večeras, noćas i sutra slavimo Onoga i sve ono na što smo se u tom milosnom i blagoslovljenom vremenu pripremali. Slavimo rođenje i objavu Isusa Krista, Sina Božjega i Sina čovječjega – kako se sâm često nazivao i predstavljao. Slavimo Bogočovjeka koji je svojim dolaskom i pojavkom povijest podijelio na ono što je bilo prije i na ono što nastupa s Njim. Liturgija i naša vjera traže da ga slavimo i častimo kao Svjetlo svijeta. Kao Svjetlo koje tjera i razgoni tamu našega ljudskog života i djelovanja.

Sažetak teologije

„Sin nam je darovan“, napisao nam je prorok Izaija prije gotovo dva i pol tisućljeća, a taj njegov tekst smo upravo čuli. Nije to čitanje slučajno odabrano i nama ponuđeno na slušanje i na razmišljanje, baš ove noći. To je, moglo bi se reći, kratki sažetak teologije. Nakon što je njegov autor podsjetio na teško i gorko iskustvo i stanje svoga naroda u progonstvu i sužanjstvu, predstavlja nam i biranim riječima opisuje spasenje u vidu svjetlosti, radosti, slobode, nove budućnosti… Nema spasa bez Spasitelja, a Izaija tu osobu opisuje kao dar, kao Onoga na kojem počiva vlast, kao Dijete kojemu pripadaju obilježja i svojstva koja su se isključivo pripisivala Jahvi.

50

U tom darovanom Sinu, novorođenom Djetetu, Izaija vidi potpuno i konačno ispunjenje Božjih obećanja Davidu i njegovu potomstvu. Želi zapravo reći da se Bog nije šalio kad je najavljivao da će „pohoditi i spasiti narod svoj od grijeha njegovih“ (Zaharijin hvalospjev). Sva su se Božja obećanja obistinila, cjelovito i opipljivo ostvarena u događaju Betlehema, jer je „privržena ljubav Gospodina“ kadra to reći, ali i učiniti.

Univerzalnost poruke spasenja

Prema Božjem naumu i Njegovoj volji nitko nije, i nitko ne bi trebao biti, isključen iz ponuđenog plana spasenja. To nam jasno potvrđuje i prva rečenica noćašnjeg drugoga čitanja: „Pojavila se milost Božja, Spasiteljica svih ljudi“ (Tit 2,11). Sveti Pavao, koji je svoga učenika Tita s poganstva obratio na kršćanstvo, a potom ga postavio i za biskupa Crkve na Kreti, šalje mu pismo u kojemu navodi i pojašnjava nekoliko bitnih elemenata. Ponajprije, on jasno uočava smisao i značenje Kristova dolaska među nas, a taj dolazak i boravak vidljiva je i vjerodostojna objava Božje milosti i izvor našega spasenja. „I Riječ tijelom postade i nastani se među nama (...) doista, od punine Njegove svi mi primismo, i to milost na milost“ (Iv 1,14.16), čitamo i kod Gospodinova učenika Ivana.Na drugom mjestu, Pavao s nekoliko riječi ili poteza ocrtava spasenjsko djelo što ga Isus Krist poduze i izvede: On „koji sebe dade za nas“ (Tit 2,14), On „koji je ljubio Crkvu te sebe predao za nju“ (Ef 5,25); ali, ne samo za nas i za Crkvu, jer budući da su svi sagriješili „opravdani su besplatno, njegovom milošću, po otkupljenju u Kristu Isusu“ (Rim 3,24). I treće, Apostol naroda navodi da se na tim istinama i na primjeru Isusa Krista mora temeljiti i ravnati život svakoga pojedinog kršćanina. A to znači trajno se odricati zla, bezbožnosti i požuda s jedne strane, a s druge živjeti pravedno i pobožno te iščekivati pojavak velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista.

„Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin“ (Lk 2,11).

Doista bismo, bez Lukina Evanđelja, bili prilično zakinuti i osiromašeni. On, za razliku od drugih evanđelista, donosi obilje povijesnih podataka, pojedinosti i zanimljivosti koje Božićnom događaju i ugođaju, nečemu doista jedinstvenom u povijesti čovječanstva, daju divan okvir, duboki smisao, čvrstu podlogu i nepresušan su izvor za sve kojima je stalo do istine.Dvije su, prema Lukinom zapisu, bitno povijesne činjenice: odlazak Josipa i Marije, u vrijeme cara Augusta, u Betlehem te rođenje Isusa u potpunom siromaštvu. U nastavku svoga pripovijedanja Luka se služi već poznatim i uobičajenim scenarijem i rječnikom biblijskoga svijeta i vremena, nabrajajući osobe, mjesta i događaje: Betlehem, Judeja, grad Davidov, Nazaret, Galileja, anđeli, pastiri, Slava Gospodnja...Zanimljivo je da anđeo, dok pokušava smiriti pastire i objaviti blagovijest Neba zemlji, upotrebljava riječ DANAS, onu istu koju je Spasitelj upotrijebio u molitvi Gospodnjoj: „Kruh naš svagdanji daj nam DANAS“. Važno je, ipak, uočiti da se u anđelovoj objavi blagovijesti pastirima i svijetu – koja je postala izvorom radosti za sav narod, koristi vazmeni rječnik, uskršnji naziv: Spasitelj – Krist Gospodin. Upravo tako ga naziva i sv. Pavao: „Isus Krist jest Gospodin! – na slavu Boga Oca“ (Fil 2,11). Drugim riječima, nema Božića bez Uskrsa, slaveći jedno slavimo i drugo. Pa, kako je događaj Isusova rođenja ispunjenje svih proroštava i Božjih obećanja, taj događaj je – po svojoj logici i naravi – usmjeren na drugo Božje remek-djelo: Vazam ili Pashu Gospodinovu, ali i našu.Božja logika u granicama ljudske „nizine“

Nebo je uredno i na vrijeme „odradilo“ svoj dio posla. Nama se očitovanje Boga u siromašnom i hladnoći izloženom Djetetu Betlehema može učiniti zbunjujućim i iznenađujućim, ponajviše zbog jednostavnosti i razumljivosti Božjeg postupka. Ali, drugog puta nema. Jedino priznajući vlastite granice možemo biti spremni i slobodni prihvatiti Boga i Njegovu logiku dolaska. Sjeti se, čovječe, da je Bog na početku stvaranja oblikovao čovjeka na svoju sliku i priliku, a od

51

Nazareta do Betlehema On uzima ono što je čovjeku darovao: ljudsku narav i obličje čovjeka. Ne zaboravi, vjerniče, da je put od Betlehema do Kalvarije Kristov i tvoj put. Govori, brate svećeniče, da se Božje Dijete može i mora roditi u srcu svakog čovjeka i svake obitelji tvoje župe. Obukla si ili obukao si redovničku odoru: nosi je s ponosom i živi što si obećao, jer On je takve pozvao da budu sretnici koji će usrećivati druge. Majka si ili otac; ne brini, jer imaš trajni uzor i zagovornike u zadaći rađanja i odgajanja: oni se zovu Marija i Josip. Djedovi i bake, ne žalite ni vremena ni ljubavi, jer to ulažete u djecu svoje djece, vaši su to potomci. Djeco i mladi, ne dopustite da vam bilo tko razori radost življenja i vjeru u Radost.

Primjer iz života Moje mi iskustvo govori da ovdje, u tuđini, naši ljudi više i češće pozivaju svog svećenika u goste nego u domovini. Ispričavam se, ako to nije tako. Pozivaju ih i ne samo kad su krštenja, prve pričesti, sv. krizma, imendani ili rođendani, tj. obiteljska slavlja. Nije loše da se svećenik povremeno i odazove, takvi su susreti uzajamno obogaćenje. Osobno sam, bezbroj puta, doživio toliko zadovoljstva, radosti, topline, blagoslova i ugodnih iznenađenja, da me je sve to ojačalo i učvrstilo u onome što jesam i što činim za njih.Proteklih dana bio sam u jednoj mladoj, katoličkoj, hrvatskoj i vrlo angažiranoj obitelji. Njihova kćerka nosi ime Matea, a sin Marko. Dobili su imena po evanđelistima. Krstio sam i jedno i drugo. Slavili smo Markov drugi rođendan, a njegovoj sestri će ubrzo biti četvrti. „Danas slavimo bracin rođendan, za malo dana će biti moj, a onda će biti Isusov“, govorila je Matea. „Pa, kako i gdje ćemo slaviti Isusov rođendan, ispričaj našem svećeniku i ostalim gostima“, reče joj mama. „Mi ćemo okititi drvce, stavit ćemo jaslice i pjevat ćemo pjesmice malome Isusu. Malo ćemo slaviti tu, a puno više u crkvi. I kada se u štalici rodi mali Isus, ja ću onda biti velika.“Hvala ti, Matea. Tvoju ću djetinju ispovijest vjere u Kristovo rođenje ponudit našim čitateljima. Ti još i ne znaš da si, iako si malena, rekla veliku istinu. Po Isusovu rođenju postali smo veliki i važni ti, ja, i svi ljudi na svijetu. Postali smo miljenicima Njegovim! Kličimo i radujmo se! „Sin Boga Oca i Bog sam, s neba na zemlju siđe k nam...“

Molitva vjernika

Uputimo po novorođenom Spasitelju svijeta Ocu nebeskom svoje molitve za nas okupljene, za Crkvu, za sve koji slave Božić i za čitav svijet.

1. Stvoritelju neba i zemlje, učini da Isusov rođendan bude na radost, veselje i sreću svim ljudima, tvojim miljenicima, molimo Te!2. Svemogući i vjekovječni Bože, pomozi svojoj Crkvi da bude neumorna navjestiteljica Božićne radosti i milosti, molimo Te!3. Bože svevladaru, podupri Sv. Oca, sve naše biskupe, svećenike i đakone, i sve vjernike da budu sijači nade i pouzdanja u Tvoje spasenje, koje nam nudiš u Isusu, molimo Te!4. Oče naš, ovom svijetu i našoj zemlji treba više svjetla, topline, sigurnosti, pravde i ljudskosti; svojom providnošću zaštiti sve kojima je to uskraćeno, molimo Te!5. Bože jaki i neumrli, čuvaj začete i još nerođene, prati sve koji odrastaju, nadahnjuj roditelje i odgojitelje, blagoslovi sve koji pomažu bolesnima i zapostavljenima, a vječni mir podari našim umrlima, molimo Te!

Počašćeni smo i neizmjerno zahvalni, Bože, što si nama slabima i nedostojnim ljudima iskazao milost da budemo dionici ove svete mise, gosti na gozbi Tvoje dobrote. Upravljaj korake i srca naša na put mira. To te molimo po Kristu Gospodinu našemu. Amen!

52

Biblijski komentar misnih čitanja u godini BRodio se Bog i čovjek usred stajiceBožić - polnoćka:Najstariji pisani spomen o slavljenju Božića u Rimu zabilježen je u Kronografu za god. 354. koji sadrži popis rimskih državnih svetkovina te administrativne i povijesne podatke o samom Rimu i carstvu. U tom dokumentu zabilježeno je da 25. prosinca rimski građani slave rođendan nepobjedivog sunca, a kršćani Kristovo rođenje. Car Aurelijan uveo je sirski poganski blagdan u čast suncu god. 274. za cijelo carstvo sa željom da povezuje i učvršćuje njegovu državu sastavljenu od različitih naroda. Iz popisa spomendana smrti rimskih biskupa u istom Kronografu doznajemo da su kršćani Rima već god. 336. slavili u novoizgradenoj bazilici na Vatikanskom brežuljku 25. prosinca Kristovo rođenje. Iz Rima se blagdan raširio po cijelom Zapadu.Početak slavljenja Božića povijesno je nadahnut obnovom vjere u Kristovo božanstvo koju je potaknuo Nicej, ski sabor god. 325. U to doba Arije je učio da kršćanski Bog ne može biti jedan ako je Isus kao utjelovljeni Sin u biti jednak Ocu nebeskom. Biskupi su na prvom općem saboru svetopisamske podatke protumačili izrazima ondašnje grčke filozofije sastavivši Vjerovanje u kojem i danas ispovijedamo: "... Boga od Boga, svjetlo od svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga, rođena od Oca, istobitna s Ocem". Crkva je u svojoj liturgiji počela slaviti Božić da izrazi svoju vjeru u Isusovo božanstvo. Na otajstveni sadržaj Božića utjecalo je širenje manihejske hereze u IV i V stoljeću po Italiji, Francuskoj i Španjolskoj. Manihejci su pod utjecajem gnoze učili da je ljudsko tijelo zatvor duha pa Sin Božji nije mogao biti pravi nego samo prividni čovjek. Crkva je na ovo odgovorila božićnim molitvama: "Udijeli nam dioništvo u božanstvu svoga Sina koji je rođenjem uzeo našu ljudsku narav" (zborna molitva u dnevnoj misi Božića). "Uzeo" je precizni teološki izraz za utjelovljenje: trajno se sjedinio, postao konkretni povijesni čovjek te i sada iz svog proslavljenog stanja ne prestaje biti pravi Bog i pravi čovjek.Božićna ponoćka ističe da je utjelovljeni Sin Božji naše životno svjetlo. Zornica poziva na poklon Dječaku u jaslama s poniznim pastirima. Dnevna misa otkriva nam da se Sin Božji "ušatorio" među nama te da je njegovo rođenje početak našega preporođenja. Sve to divno izražava naša božićna pjesma: "Rodio se Bog i čovjek usred stajice!" Ovu vjeru danas izražavamo na vanjski način poklecanjem kod riječi "I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice i postao čovjekom".Svjetlost jarka osvanu (Iz 9, 1-6)U zbornoj molitvi celebrant je istaknuo da je Bog "ovu presvetu noć obasjao pravim svjetlom, Isusom Kristom". Prvo čitanje je odlomak o Emanuelu kao svjetlu koje obasjava Božji saveznički narod te preko njega sve narode svijeta.Podsjetimo da je povijesni Izaija propovijedi o Emanuelu držao za vrijeme Tiglat Pilesarove invazije na Izrael god. 733., kada je područje dvaju najsjevernijih plemena - Naftalijevo i Zebulonovo - pretvoreno u asirsku pokrajinu. Današnji odlomak je iz drugog dijela "Knjige o Emanuelu" (8, 21-12, 6) u kojem se govori o kazni Asiriji, izbavljenju sjevernih plemena ispod poganske vlasti te pomirenju južnih i sjevernih plemena. Kad naš noćašnji odlomak govori o "narodu koji je u tmini hodio", povijesno se to prvenstveno odnosilo na pripadnike sjevernih plemena koji su potpali pod pogansku vlast. Izaija pjeva novorođenom dječaku iz kraljevske obitelji po kojem će Bog obasjati svoj utamničeni narod te pokazivati da je on "Bog silni, Otac vječni, Knez mira". Kraljevski će se dječak u vrijeme svoje vladavine u svemu oslanjati na Boga saveznika i zato će biti mudar kao Salomon, hrabar kao David i pobožan kao Mojsije. Povijesno se ovo moglo odnositi na Ezekiju koji se iskreno trudio da po zakonu Božjem kao davidovski kralj upravlja Judejom (716-687. pr. Kr.).Međutim, svojstva ovog idealnog vladara nije u potpunosti ostvario ni jedan kralj iz Davidove dinastije.Izaija ovdje upotrebljava perfekt koji ima snagu futura: dječak po kojemu sviće svjetlost jarka narodu što sjedi u tmini ima se roditi u budućnosti. Istina, Židovi su vjerovali da Bog na davidovskog kralja prenosi svoju punomoć, da ga na dan intronizacije proglašava svojim sinom i knezom mira. Izaijini povijesni slušatelji vrlo su dobro znali da idealnog vladara među

53

Davidovim kraljevskim potomcima nije bilo niti će biti. Za razliku od ratničkih vladara koji su vojnom silom osiguravali mir rata, on vlada "u pravu i pravednosti od sada do vijeka", a vrhovni garant njegove usrećujuće vladavine je "privržena ljubav Gospodina nad vojskama". "Dan midjanski" je događaj iz Sudaca 7, 16-25 kad je Gideon s 300 svojih ljudi do nogu porazio organiziranu armiju midjanskih knezova.Sveopći mir koji će Bog udijeliti pod idealnim vladarom što ga je Izaija najavio nije djelo čisto ljudskog zalaganja. Ovaj idealni vladar iz Izaijine knjige za nas kršćane je Gospodin Isus po kojem nam je osvanula jarka svjetlost.Razumno, pravedno, pobožno (Tit 2, 11-14)"Očitovala se ljubav Božja, spasiteljica svih ljudi!". U 1 Tim 3, 16 povijesni nastup te smrt i uskrsnuće Isusa nazvano je "otajstvom pobožnosti" koje je očitovano u tijelu. Zato se i ovdje pod "očitovanjem ljubavi Božje" misli povijesni nastup Isusa iz Nazareta po kojem se Bog objavio kao neopozivo naklonjen svim ljudima. Kad se Sin Božji nerazdruživo povezao s ljudskom naravi, povezao se sa svim ljudima kroz povijest; postao je neopozivi izraz naklonosti Božje prema svima i dokaz spasenja ponuđenog svima ljudima.Za "odgoj" koji nam Bog u Isusu pruža stoji u grčkom izvorniku paideuo, a to obuhvaća disciplinu i pouku, vježbu i urazumljivanje. Božji odgoj zadire u naš zemaljski život među ljudskom subraćom i na ispravno upotrebljavanje osobnih sposobnosti. Zato se "razumno" odnosi na zdrav vjernički i ljudski stav prema samome sebi. "Pravedno" je otvorenost za druge kojima smo potrebni i koji nama trebaju. "Pobožno" je otvorenost za Boga i vjerske vrednote. Sve to ima biti "u sadašnjem svijetu". Ne u nekom budućem, idealnom, u kojem ne bi bilo ljudskih nevolja, zloće i oskudice.Zahvalnost Bogu za ljubav koju nam je očitovao u svome utjelovljenom Sinu iskazujemo ako razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu. Ovaj odlomak i današnja liturgija potiču nas da iščekujemo i eshatonski dolazak Kristov. Božićne pjesme ne smiju nas uljuljati u svijesti da smo na vjerničkom proputovanju ovim svijetom.Miljenici njegovi (Lk 2, 1-14)Na ponoćki se od starine čita Lukin izvještaj o rođenju Isusa u Betlehemu za vrijeme cara Augusta. Spominjanjem Augusta Luka ovaj događaj svete povijesti uklapa u povijest svijeta, što su kasnije prihvatili svi narodi kad je od VI stoljeća uvedeno da se godine broje po Kristovu rođenju. Matej (2, 1) i Luka svjedoče da se Isus rodio u Betlehemu i tako povezuju rođenje Mesije s obećanjima danim Davidu koji je kao pastir iz Betlehema krenuo u kraljevsku službu na intervenciju proroka Natana."Dok su bili ondje" znači da su na vrijeme pošli, smjestili se u prolaznom svratištu za strance. Kad je Mariji došlo vrijeme poroda, sklonila se u pokrajnju prostoriju, jer kamene "jasle" nisu služile samo za stoku nego i za spremanje kućnih potrepština. Svakako su stada one noći bila na pašnjacima te pastiri s njima, kao što tekst izričito govori. Vol i magarac iz naših božićnih jaslica ne postoje u Lukinu tekstu nego u Iz 1, 3: "Vo poznaje svog vlasnika, a magarac jasle gospodareve - Izrael ne poznaje, narod moj ne razumije!" Pobožna legenda o volu i magarcu javlja se tek u IV stoljeću na temelju ove Izaijine metafore koja potiče na priznavanje ovisnosti o Bogu. "Svoga prvorođenca" ne znači da je Marija imala još djece, nego da je Isus snagom prvorodstva nosilac obiteljske i religijske tradicije, da Bog s njime ima posebni plan. U vrijeme Isusova rođenja betlehemski pastiri čuvali su stada jeruzalemskih svećenika i od njihovih su se stada odabirale životinje prikladne za hramske žrtve. Pastirska je služba bila omalovažavana zato što pastiri nisu mogli vršiti sve propise obredne čistoće. Upravo njima anđeo javlja rođenje Spasitelja. Vijest anđela trebalo bi doslovno prevesti: "Evangeliziram vam veliku radost za sav narod!" Prvi kršćanski misionari nazvali su evanđeljem čin i sadržaj propovijedanja o Isusu raspetom i uskrslom.Luka naziva evanđeljem i rođenje Isusovo. To je polemika protiv ondašnjeg pojma "evanđelja" u rimskoj državi. Grci i Rimljani zvali su evanđeljem rođenje careva djeteta, pobjedu carske armije, ustoličenje novog vladara. Za Luku je evanđelje rođenje Dječaka u Betlehemu.Lukina polemika prisutna je i u nazivu "Spasitelj... Gospodin". Rimljani su cara štovali kao božanstvo te ga u tom smislu zvali gospodinom. Zvali su ga i spasiteljem u smislu da osigurava

54

državni red i mir te nabavlja živežne namirnice za svoje državljane u vremenu kad ljetina slabo rodi. Za Luku je pravi Gospodin i Spasitelj jedino Dječak iz Betlehema.Pjesma anđela u našoj poznatoj božićnoj pjesmi i u starom prijevodu glasi: "Mir ljudima dobre volje!" U prijevodu koji sada imamo u liturgiji: "Mir ljudima miljenicima njegovim!" Razlog promjene je napredak u razumijevanju izraza eudokia u Lk 2, 14 koji doslovno znači "sviđanje, naklonost, dobra volja". Stari prijevodi su razumijevali da je to ljudsko svojstvo: Mir ljudima sviđanja ili dobre volje, tj. ukoliko su dobre volje, ukoliko su spremni na milost koju im Bog nudi po Kristovu rođenju. Svi noviji prijevodi, na temelju starozavjetnih tekstova gdje se odgovarajući hebrejski izraz odnosi prvenstveno na Boga (racon, racono – naklonost, naklonost njegova) vide ovdje Božje svojstvo: "Mir ljudima sviđanja njegova, naklonosti njegove." Ovo znači da je Dječak iz Betlehema - na liniji noćašnjeg prvog čitanja - neopozivi dokaz Božje ljubavi prema svima ljudima. S Božje strane nema više Židova pogana, naroda objave i onih kojima je objava uskraćena. Svi su miljenici Božji jer ih Bog zaista ljubi u svome Sinu koji je čovjekom postao. Međutim u našoj božićnoj pjesmi "Svim na zemlji mir, veselje" drugi stih se može razumjeti i kao Božje svojstvo. Usp. tumačenje ove pjesme B. Duda: Svijeta razveselitelj. Hrvatski Božić, Zagreb, KS 1980, 88-91.Dok jedni drugima čestitamo Božić, obnovimo vjeru da je Isus za nas Evanđelje, Gospodin i Spasitelj koji svojim utjelovljenjem poručuje da su svi ljudi miljenici Božji.

Biblijski komentar misnih čitanja u godini BMi smrtni ljudi zauvijek smo počašćeniBožić - danja misa:Dnevna misa na Božić u molitvama, čitanjima, prefaciji i završnom svečanom blagoslovu uvodi nas dublje u tajnu utjelovljenja kao središnji događaj povijesti spasenja. Dok smo u noćnoj misi i zornici za evanđelje imali Lukin izvještaj o rođenju Isusa i poklonu pastira, u ovoj misi imamo Ivanov himan o Logosu-Riječi koja je bila s Bogom od početka te u određenom povijesnom trenutku uzela ljudsko tijelo i nastanila se među nama. Liturgijska reforma poslije Sabora donijela nam je dvije nove božićne prefacije. Druga ističe kako je Krist rođenjem počeo život u vremenu da obnovi sklad svijeta narušen ljudskim grijehom. Treća ističe da je u utjelovljenom Sinu Božjem zablistala "otajstvena razmjena spasenja: tvoja se vječna Riječ rodila kao smrtan čovjek, a mi smrtni ljudi zauvijek smo počašćeni, jer u Kristu primamo božanski život." Šteta što u službenom hrvatskom Misalu nema nota za drugu i treću božićnu prefaciju. Treća izvrsno sažima otajstvo dnevne božićne mise.Oglašuje sreću, navješćuje spasenje (Iz 52, 7-10)Jedan od vjernika među Židovima u babilonskom sužanjstvu budio je kod svojih sunarodnjaka nadu u povratak te u mladom perzijskom vladaru Kiru vidio Božjeg pomazanika koji će srušiti Babiloniju i omogućiti da se zarobljenici vrate u domovinu. Njegove propovijedi sačinjavaju gradu Izaijine knjige od 40. do 56. poglavlja.Današnji odlomak dio je Prorokove pjesme Jeruzalemu u koji se vraćaju sužnji iz tuđine. Prorok u zanosu gleda glasnike koji javljaju da je povratak dopušten. Zato ih naziva glasonošama radosti i navjestiteljima mira. Radosna vijest ili evanđelje koje oni navješćuju glasi: "Bog tvoj kraljuje!" Gradski stražari otvaraju dveri povratnicima te javljaju susjednim naseljima da se kod njih događa nešto veličanstveno: "Na Sion se vraća Gospodin". Ovaj povratak bit će primjetljiv i drugim narodima tako da "svi krajevi svijeta vide spasenje Boga našega."Ovaj poziv na razglašavanje evanđelja ili radosne vijesti u današnjoj liturgiji primjenjuje Crkva na sebe. Slaveći Kristov ulazak u ljudsku obitelj ona vidi znak Božje vladavine i spasenja dostupnog svima ljudima.Progovori nam u Sinu (Heb 1, 1-6)Drugo čitanje je svečani proslov poslanice Hebrejima koji podsjeća na početak Ivanova evanđelja. Dok je u starozavjetnom rasporedu spasenja Bog govorio "ocima po prorocima", u vrijeme novozavjetnog sustava spasenja govori nam u Sinu."Više puta, na više načina, nekoć" nagoviješta nepotpunost starozavjetne objave i njezinu otvorenost prema punini koja je nastupila u utjelovljenom Sinu Božjem. "Konačno, u ove dane"

55

označava zaključno razdoblje Božjeg plana o spasenju. Poslavši nam Sina koji je postao jedan od nas Bog nam je poslao najviše što je imao. Ne kani ljudima pružati novi i drugačiji put spasenja osim po Sinu. Zato "konačno, ovi dani" traju dok traje ljudska povijest. Krist je punina objave i nakon njega nema nove javne objave. "Progovori nam" je inhoativni aorist: otpoče govoriti i još uvijek govori. Kad pisac kaže da nam Bog govori "u Sinu", hoće reći da nam govori po njegovim djelima i riječima. Utjelovljeni Sin Božji odsjaj je slave i otisak bića Božjega. Iako je smrtni čovjek, u njega je Bog utisnuo svoju savršenu sliku; po njemu obnavlja svoju sliku u svakom čovjeku. Izrazima "odsjaj" i "otisak" Isus je predstavljen kao utjelovljena mudrost Božja (usp. Mudr 7, 26) među ljudima. Povijesni naslovnici ove poslanice bili su u opasnosti da otpadnu od vjerničkog prianjanja uz Isusa. Sveti pisac ih upozorava da je Sin viši od anđela. Ako su starozavjetni vjernici dobivali objavu po anđelima pa se svaki neposluh kažnjavao (usp. Heb 2, 2), koliko bi veći grijeh bio oglušiti se djelima i riječima samog Sina. Ime ili pravu unutarnju bit Sina Božjeg Isus je "baštinio pošto očisti grijehe" - po smrti na križu i uskrsnom uzdignuću na dostojanstvo Gospodina koji ima udio na vlasti Oca nebeskog.Za intronizaciju proslavljenog Sina Božjeg nakon obavljene mesijanske zadaće sveti pisac navodi tri citata iz SZ koji su se povijesno odnosili na intronizaciju kralja, ali su starozavjetni vjernici nakon propasti Davidove dinastije u njima gledali budućeg idealnog vladara. Za našu liturgiju važna je napomena u r. 6: "A opet, kad uvodi prvorođenca u svijet, govori: Nek pred njim nice padnu svi poslanici Božji". Već od rođenja Isus je kao Sin veći od anđela koji mu se klanjaju, iako su oni bestjelesni poslanici Božji. S njima i mi sudionici božićne liturgije priznajemo veličinu Sina koji je postao nemoćni čovjek, jedan od nas.Tijelom postade i nastani se među nama (Iv 1, 1-18)Četvrto evanđelje ne sadrži događaje Isusova djetinjstva nego počinje himnom o Logosu-Riječi koja je tijelom postala, među nama se nastanila. On je Jedinorođenac pun milosti i istine; od njega primamo milost na milost.Ovaj himan pretpostavlja starozavjetnu nauku o Božjoj riječi koja je izvor vjerničke mudrosti i sama mudrost. Ona se ušatoruje u vjerničkoj zajednici, prostire svoj stol i zove ljude da jedu i piju s njezina stola (usp. Izr 8, 22 - 9, 6; Sir 24). Prva Crkva, koja je ovaj himan pjevala u svojoj liturgiji, gledala je u Isusu utjelovljenu mudrost Očevu. U recima 11-12 himan govori da je Logos došao k svojima a oni ga nisu primili dok oni koji ga primaju postaju djeca Božja. Ivan tu najavljuje raspored svog evanđelja: u poglavljima 1-12 je Isusovo javno djelovanje, ili Knjiga znakova a poglavlja 13-21 su Knjiga proslave po muci, smrti i uskrsnuću.Za božićnu liturgiju ključni su reci 14 i 16 koji ističu udioništvo vjerničke zajednice u otajstvu Logosa-Riječi. Ivan je pisao vjernicima koji su bili pod utjecajem grčke filozofije a prema toj filozofiji Logos je počelo reda i jedinstva u svemiru. U takvoj sredini bilo je prikladno istaknuti da je Logos bio s Bogom od početka, da bez njega nije nastalo ništa te da je on "svjetlo istinsko" (r. 9). Međutim, ljudima s ondašnjim grčkim mentalitetom bila je šokantna tvrdnja da je Logos postao tijelom. Oni bi nekako podnijeli da je Logos privremeno uselio u ljudsko tijelo kako bi mogao djelovati među ljudima. Priznali bi potrebu da božanski Logos ima tijelo, ali Ivan ide dalje od toga. Za njega Logos jest tijelo. Pri tome upotrebljava namjerno izraz sarks koji označuje krhkost ljudskog tijela, čovjekovu ranjivost, ovisnost od drugih, sklonost grijehu. U govoru o kruhu života Ivan za Isusovo euharistijsko tijelo upotrebljava plemenitiji izraz soma, ali ovdje je namjerno odabrao sarks. Time pokazuje da je Sin Božji postao konkretni i krhki povijesni čovjek, član jednog naroda i jedne obitelji. Spreman i sposoban s ljudima u svemu suosjećati. Povezao se intimno i neodvojivo s tokom ljudske povijesti.Za "nastani se među nama" Ivan upotrebljava grčki glagol koji znači "ušatori se, otpoče s nama boraviti pod šatorom i dijeliti s nama šatorsku egzistenciju". Time podsjeća na starozavjetne tekstove o Božjem boravku u Šatoru sastanka tokom proputovanja kroz pustinju te o nastanjenju kovčega saveza u hramu. Bog je boravio sa svojim vjernicima i dok su živjeli pod šatorima i kad su postali stalni stanovnici palestinskih gradova i sela. Utjelovljena mudrost Božja nastavlja trajnu Božju prisutnost u vjerničkom narodu. Ivan u nastavku ističe da je utjelovljeni Logos Očev Jedinorođenac pun milosti i istine. To su u SZ savezničke vrline Boga i vjernika: ljubav i vjernost. U r. 16 istaknuto je da od punine utjelovljenog Logosa primamo svi mi, i to "milost na

56

milost". "Milost" ovdje stoji za savezničko svojstvo ljudi. Utjelovljeni Krist doživljava da ga Otac ljubi i od punine te ljubavi daje nama. Zato traži da ljubimo jedni druge kao što on nas ljubi (usp. Iv 15, 12-13). U utjelovljenoj Riječi mi smrtni ljudi zaista smo počašćeni, jer u Kristu primamo božanski život.Riječi, a time i religija ljudskog dostojanstva. Ako je Sin Božji čovjekom postao, svaki je čovjek zaista dostojan poštovanja. Ne samo da je postao. On u svom proslavljenom stanju i dalje ostaje pravi čovjek te od nas traži da jedni drugima budemo braća.Tajna utjelovljenja koju na ovoj misi dublje proživljavamo podsjeća nas da je kršćanstvo religija utjelovljene Riječi, a time i religija ljudskog dostojanstva. Ako je Sin Božji čovjekom postao, svaki je čovjek zaista dostojan poštovanja. Ne samo da je postao. On u svom proslavljenom stanju i dalje ostaje pravi čovjek te od nas traži da jedni drugima budemo braća.

Biblijski komentar misnih čitanja u godini BTi svako dobro počinješ i dovršavašOsmina Božića - svetkovina sv. Bogorodice Marije i Nova godina:U misnim molitvama i čitanjima danas se isprepliće slavljenje Marijina bogomaterinstva i vjerničko gledanje na početak nove građanske godine.Kad je rimska država odredila da građanska godina ima počinjati u siječnju, s vremenom su pogani Rima uveli na početku siječnja svetkovinu boga Janusa o kojem su vjerovali da ima dva lica. Kršćani Rima činili su u te dane pokoru i postili da dadnu izraz svojoj vjeri kako miran građanski život i duhovna dobra u toku godine osigurava Bog istiniti. Sačuvana je jedna Augustinova propovijed u kojoj ovaj biskup rimske kulture ističe da pogani o Novoj godini idu u kazalište a kršćani u crkvu; oni se opijaju a kršćani poste.Rimska crkva uvela je s vremenom blagdan Marijina bogomaterinstva na osminu Božića da istakne vjeru u Božju prisutnost u ljudskoj povijesti. Blagdan se zvao "Spomen (natale) sv. Marije". Kad su kršćani Rima od braće s Istoka uzeli Veliku Gospu kao glavni Marijin spomen u liturgiji, ovaj je blagdan pao u zaborav pa se 1. siječnja slavila samo Osmina Božića. Godine 1931. katolici svijeta slavili su 1500. obljetnicu efeškog sabora na kojem je definirana dogma o Marijinu bogomaterinstvu. Tom zgodom papa je uveo posebni blagdan Marijina materinstva koji se imao slaviti 11. listopada. Prilikom saborske liturgijske obnove dokinut je blagdan Marijina materinstva 11. listopada a obnovljena svetkovina Marijina materinstva na osminu Božića.Trag dvostrukog slavlja ostao je u misi. U zbornoj ističemo da je Bog plodnim djevičanstvom Marijinim dao ljudskom rodu vječno spasenje i molimo da (i u ovoj godini) iskusimo njezin zagovor. U darovnoj je istaknuto da Bog "svako dobro počinje i dovršava". U prvom čitanju imamo starozavjetni blagoslov svećenika narodu koji savršeno odgovara početku nove godine. Drugo čitanje i evanđelje ističu Marijinu ulogu u utjelovljenju Sina Božjeg. Hrvatska božićna pjesma "Narodi nam se kralj nebeski" divno povezuje božićno otajstvo, Marijino materinstvo i ulazak u novu građansku godinu.Neka pogled svoj svrati na te i mir ti donese (Br 6, 22-27)Prvo čitanje "kanonizira" novogodišnje raspoloženje koje nije potrebno prigušivati dok slavimo svete tajne. Mojsije određuje kako veliki svećenik Aron i ostali svećenici imaju u svečanim zgodama blagoslivljati liturgijsku zajednicu.Za razumijevanje ovog čitanja nužno je podsjetiti na biblijsko učenje o blagoslovu - ljudskom i Božjem. Blagoslov je čin darivanja i sam dar. U Bibliji postoji prosni hvalbeni blagoslov. Kad otac blagoslivlja prvorođenca i drugu svoju djecu, daje im sve što ima i prosi od Boga životnu sreću. Kad vjernik blagoslivlja Boga za dar izlaska iz ropstva u obećanu zemlju, za kruh svagdašnji, rodnu godinu i zdravu kućnu čeljad - ispovijeda svoju ovisnost od Boga i zahvaljuje za sve što ima i što jest. Svećenički blagoslov dobiva vrijednost iz Božje odredbe da određeni pripadnici vjerske zajednice služe braći i sestrama predvodeći bogoslužje, proseći od Boga milost za vjernike i sve ljude te svjedočeći duhovne vrijednosti u povijesnom materijalnom svijetu. Starozavjetni i novozavjetni vjernici traže od svojih svećenika blagoslov za sebe kao osobe, za svoje domove, polja i pothvate uvjereni da ljudsko zalaganje bez Božjeg blagoslova samo ne garantira sigurnu budućnost i miran život među ljudima.

57

Naše današnje čitanje je blagoslovna molitva za materijalno blagostanje i sveopći mir. Snagom hebrejskog paralelizma "neka te blagoslovi" isto je što i "neka te čuva". Svjetlo lica Božjeg isto je što i njegova milost, odnosno saveznička naklonost (hesed). Kad Gospodin na pojedinca ili cijelu zajednicu svraća svoj pogled, tada se među ljude vraća mir. Mir u Bibliji nije samo odsutnost agresije od strane susjeda ili tuđe armije. Šalom - mir je i unutarnje zadovoljstvo, smisao ljudskog djelovanja i življenja. Zato pape posljednjih godina predlažu katolicima i svim ljudima da Novu godinu slavimo kao svjetski dan mira. Tema ovogodišnjeg svjetskog dana mira je "Poštivati manjine da se izgradi mir". Mi obični ljudi skloni smo mišljenju da svjetski mir ovisi od političara i generala velikih i malih država svijeta. Sabor uči da se to ipak tiče svakoga od nas: "Budući da je ljudska volja nestalna i ranjena grijehom, ostvarenje mira traži trajno svladavanje strasti i budnost zakonite vlasti... Za izgradnju mira bezuvjetno je potrebna čvrsta volja da se poštuju drugi ljudi i narodi i njihovo dostojanstvo te zauzeto ispunjavanje bratstva. Tako je mir plod također ljubavi koja ide dalje od onoga što može izvesti pravda... Stoga se svi kršćani usrdno pozivaju da se 'provodeći u život istinu u ljubavi' (Ef 4,15) ujedine sa svim doista mirotvornim ljudima da bi izmolili i izgradili mir" (GS 78).Pripjevni psalam iza prvog čitanja je zahvalna pjesma Izraelaca nakon žetve (Ps 67), ali je mogao biti upotrebljavan i kao molitva za uspjeh ljudskog rada. Božji blagoslov nad vlastitom obitelji i zajednicom vjernici uzimaju kao znak spasenja dostupnog svim narodima: "Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas... da bi sva zemlja upoznala putove tvoje, svi puci tvoje spasenje!" Ovo je vjernička zahvalna konstatacija a ujedno i prošnja. Ovdje donosimo tekst svečanog blagoslova na kraju mise, koji je također na liniji novogodišnjeg ljudskog i vjerničkog raspoloženja: Bog, izvor i počelo svakog blagoslova,obasuo vas obiljem svoje milostii u novoj godini čuvao žive i zdrave. - Amen! Dao vam postojanu vjeru,nepokolebljivu nadu,strpljivost i ustrajnu ljubav. - Amen! Darovao vam u životu i radu mir,u molitvi uspjeh,na kraju život vječni. - Amen!U prvom čitanju, pripjevnom psalmu i završnom blagoslovu naziremo vjernički stav početkom nove građanske godine: ni strah ni neodgovorno zatvaranje očiju pred problemima nego pouzdanje u Boga koji traži da ozbiljno računamo s njime i u novoj godini.Odasla Sina da primimo posinstvo (Gal 4, 4-7)Ovaj kratki odlomak i izraz "potomak Davidov po tijelu" u Rim 1,3 su jedina dva mjesta kod Pavla gdje se spominje Isusova Majka - i to neizravno. "Od žene bi rođen" više govori o Sinu nego o Majci: postao je pravi čovjek, podložan svemu što ljudi u životu doživljavaju i mogu doživjeti. U neposrednom kontekstu Pavlu je važno pokazati Galaćanima da je Isus postao podložnik Zakona, ispunio propise Zakona i okončao starozavjetnu ekonomiju spasenja. Galaćani su naime bili zastrašivani od strane pokrštenih Židova da nije dovoljno biti vjernički krštenjem ucijepljen u Krista raspetog i uskrslog nego da treba i dalje obdržavati starozavjetne disciplinske , propise."Da primimo posinstvo". Iz grčke i rimske pravne prakse o posinjenju, kojim tuđe dijete postaje punopravni baštinik roditelja koji ga usvajaju, Pavao objašnjava nov odnos krštenika prema Bogu. Životno pridruženi Sinu koji nas je na krštenju opečatio Duhom (usp. Ef 1, 1314), ostajemo Bogu zauvijek dragi. Možemo u molitvama tepati Bogu "Abba - Tata", kao što je sam Isus molio. Iako piše vjernicima koji ne znaju aramejski, Pavao ovdje prenosi Isusovu izvornu riječ, jer je ovlašten i zadužen učiti da proslavljeni Krist proteže na sve krštenike svoj jedinstveni odnos prema Ocu nebeskom. Svjesni ovog posinstva, koje nam je omogućeno Marijinim bogomaterinstvom, ulazimo vedro u novu godinu.Prebiraše ih u svom srcu (Lk 2,16-21)

58

S ovim događajem iz Lukina evanđelja susreli smo se na misi zornici na Božić. Onda je on bio utkan u našu misu kao događaj poklona siromašnih i zapostavljenih pastira novorođenom Dječaku koji je Evanđelje, Gospodin i Spasitelj svih ljudi.Danas nam liturgija u istom događaju pokazuje Mariju kao onu koja "u sebi pohranjivaše sve ove događaje i prebiraše ih u svom srcu". Za "događaje" stoji u grčkom izvorniku ta remata, što doslovno znači "riječi", ali se u novozavjetnom grčkom pod tim misle događaji objave, i to konkretni, u kontekstu prikazani događaji objave. Uočimo imperfekt koji je prošlo trajno vrijeme: pohranjivaše, prebiraše. Kao ograničena ljudska osoba, koja je morala napredovati u svijesti o samoj sebi i o događajima svoga života, Marija je vjernički pamtila svete događaje i o njima razmišljala u srcu. "Srce" je u Bibliji unutarnje intelektualno središte čovjeka, njegovo najplemenitije i najintimnije "ja". Ponekad srce označuje i savjest, jer u SZ ne postoji riječ "savjest" (novozavjetni pisci - osobito Pavao preuzeli su je iz grčkog pučkih filozofa stoika). Ovo znači da je Marija sebe gledala i preslagala u svjetlu objave. Iz svake nove životne situacije pitala se, što od mene ovdje i danas očekuje Bog. Osjećala se u savjesti vezanom da postupa onako kako za nju slijedi iz događaja objave. Nije odmah unaprijed znala volju Božju za sebe, Josipa i Dječaka nego ju je morala tražiti molitvom i razmišljanjem. Takvo Marijino vjerničko raspoloženje izvrsno nam pomaže pri vjerničkom ulasku u novu godinu.Ne znamo što nas u njoj može snaći, ali snagom današnje liturgije i po primjeru Bogorodice možemo u svakoj novoj situaciji uvijek iznova tražiti i prihvaćati volju Božju za nas osobno i za naše najdraže. Neka nam u tom smislu svima bude sretna nova godina!

Dr. Mate Zovkić: GODINA B: http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=113 GODINA A: http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=112 GODINA C: http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=114

http://www.don-ivica.net

Godina B 2011./2012. Petak, 30 Prosinac 2011 Tri kralja

Spomen «Mudraca s istoka» nedjeljivo je povezan sa svetkovinom Bogojavljenja (Epiphanie), koji je povezan s pravoslavnim Božićem. Razbio bih sadržaj ovog teksta ako bih govorio o ovoj svetkovini, već sam se odlučio samo na ova «tri mudraca» (Tri kralja - Gašpar, Baltazar, Melhior su «Sveta tri kralja» kako mi nazivamo ova tri mudraca sa istoka o kojima govori Matejevo evanđelje (Mt 2,11) „Uđoše u kuću i vidješe Dijete i Mariju, majku njegovu te mu se pokloniše. Tada izvadiše blago svoje  i darovaše ga: zlato tamjan i miru."Mudraci, čarobnjaci, posjednici tajnih astroloških znanja dođoše s istoka (Mezopotamija?) u Jeruzalem da se poklone nedavno rođenomu kralju židovskom čiju zvijezdu su vidjeli na istoku. Herod ih je poslao u Betlehem i tu nađoše, u jednoj kući, dijete i njegovu majku, poklonili su mu se i darovali ga. Pretpostavlja se da se taj događaj dogodio godinu ili nešto kasnije iza rođenja Kristova.Strogo uzevši, blagdan sveta Tri kralja se počeo slaviti u njemačkom govornom području i to u okolini Koelna, povezano s prijenosom relikvija. U ostalom svijetu se slavilo «Bogojavljenje», «Apparitio Domini» a u njemačkom (bajerskom i austrijskom području Tri kralja, kod nas je u starijem nazivlju bilo «Vodokršće»;Bartol Kašić 1640. ima naziv Epifania ili Vodokaršće - povezano s blagoslovom vode moja bilj.) S time su bili povezani i razni običaji.Vrlo rano, iz gore citiranog evanđelja, izvukla su se razna značenja: broj  mudraca nije još bio konačno postavljen. Tertulijan je prvi uveo, u 3. stoljeću, naziv «kraljevi», a iza njega i drugi

59

Crkveni spisi. Njihova se imena spominju prvi put tek u 6.stoljeću, a u 9. stoljeću su već bila u narodu dobro raširena. Legenda Aurea od Jakoba Voragine (izmedju 1263-73.) označava ih kao zvjezdoznance, filozofe, čarobnjake. Brojne legende govore o njihovom životu punom čudesa. Najprije im se pokazala zvijezda, krenuli su na put u Jeruzalem, govorili su pred Herodom, a po poklonu  djetetu, opomenuti od andjela vratili su se u svoju zemlju drugim putem.Iz ranokršćanskih izvora govori se o njihovom krštenju po apostolu Tomi i o njihovom, biskupskom dostojanstvu, o zajednički slavljenom Božiću 54. godine do mučeničke smrti koja je ubrzo slijedila, od pronalaska njihovih relikvija, do prijenosa u Konstantinopol po zapovjedi kraljice Jelene, majke cara Konstantina.Iz broja poklona: mira, zlato i tamjan, zaključio se broj mudraca. U trećem stoljeću se zaokružilo na tri. U šestom stoljeću su dobili svoja imena: najprije Thadadia, Melchior, Balytora. Od 8. stoljeća se konačno nazivaju Gašpar, Baltazar i Melkior, a istovremeno su uzdignuti u status kraljeva. Različito su se u srednjem vijeku prikazivali, kao i značenje darova. Darovi su najrazličitije tumačeni, a na poseban način u «Gesta Romanorum»: zlato označuje ono blago mudrosti koje treba posjedovati jedan kralj, tamjan znači svjesna žrtva i molitva, a  myra označava čisto samosvladavanje. Osim promatranja kroz tri životna razdoblja:» (Iz 15 st. oltar u katedrali u bečkom Novom mestu koji prikazuje tri kralja kao tri životne dobi koje se klanjaju kralju života. Od 14.stoljeća uvodi se najmlađi kao crnac. Tako su se tri kralja prikazivala kao predstavnici tada poznatih dijelova svijeta: Azije, Afrike i Europe. Kralj crnac se kasnije razvio u najobljubljeniju figuru medju narodom, a postao je «Kasperl» u kazalištu lutaka, kao najkomičnija figura.Navodne relikvije (posmrtne ostatke) triju kraljeva  čuvale su se najprije u Milanu, a po zauzimanju toga grada, prenio ih je kancelar cara Fridriha Barbarose, koelnski nadbiskup Rainald od Dassela (+1167) kao poklon u Koeln, gdje se od tada njihov blagdan slavi kao «translatio- Prenosenje». Zbog njihovog putovanja da se poklone djetetu Isusu, postali su zaštitnici hodočasnika i putnika, a posebno su se zazivali kao zagovornici za «zadnje putovanje» u smrti. A i imena nekih gostionica i hotela potječu od njih «Gostionica k zvijezdi» «Hotel k trima krunama» «Gostionica k crncu».Slike u rimskim katakombama često pokazuju poklon mudraca. Uglavnom, oni prilaze Majci Božjoj koja sjedi s darovima, a dijete Isus je već dobro poodraslo. U Tirolu je običaj da se u špilju s jaslama stavlja «trikraljevska majka Božja», s dječakom Isusom koji je već poodrastao.Od 378. postoje naizmjenične pjesme između Majke Božje i Mudraca. Trikraljevske igre su obljubljene do danas. Još uvijek je vrlo proširen običaj «Zvijezda pjevača» gdje djeca obilaze, obučeni kao tri kralja, i pjevaju moleći za blagoslov kuće upisujući  inicijale kraljeva C+M+B te skupljaju darove za treći svijet i potrebne. Ovaj običaj je poznat već u 16 st. Najprije se  crtao križ na vratima, a kasnije se  udomaćio običaj «20 + C + M + B + 02» «Christus mansionem Benedicat « (neka  Krist blagoslovi ovu kuću» a što ukazuje i na prva slova imena Mudraca). I danas je običaj u predvečerje Triju kraljeva blagoslivljati kredu, sol, tamjan i «Trikraljevsku vodu»  koja se upotrebljava za blagoslov kuća. Noć pred Epifaniu,  Badnju noć i Silvestarsku noć je zadnja noć pušenja.U rimskom Pontifikalu je predviđen običaj navještaja pomičnih blagdana koji potječe još od četvrtog stoljeća. U bečkoj katedrali sv. Stjepana se to čini nakon svečane liturgije 6. siječnja (kod nas  se svečano pjeva nakon evanđelja)Značenje imena:

Caspar: «Blagajnik»

Melkior: «»Kralj svjetla»

Baldasar» Bog štiti njegov život»Atributi: Kraljevi s darovima, kruna i zvijezda kod jaslica

Zaštitinici:  grada i nadbiskupije Koeln, hodočasnika i putnika, krznara, proizvođača igraćih karata, gostioničara, protiv ureknuća, epilepsije, (padavice), nevremena i tuče.

60

Neke poslovice: Križ u vodu, led u zemlju  /( pri trikraljevskom blagoslovu vode križ se triput umakao u vodu).Tri kralja sunčano i tiho, zima se neće povući do UskrsaAko su Tri kralja bez snijega, Pankracije će sigurno biti bijel.  Reinhard H. Gruber

Misno slavlje

Pozdrav: Vidjeli smo zvijezdu njegovu i došli smo se pokloniti Gospodinu . Gospodin,koji želi rasvijetliti naše tmine, neka bude s vama.Uvod: Današnji blagdan u dijalektu nazivamo „ Tri kroja" ili „Vodokršće". Mudraci s istoka dođoše se pokloniti novorođenome kralju.  A stari je običaj da se ovih dana blagoslivljaju obitelji. No, ipak dok smo mi ovdje sabrani, neće uči nikakvi kraljevi, mi sami bismo trebali susresti novorođenoga Kralja slušajući njegovu riječ i prinoseći žrtvu. On želi doći k nama i rasvijetliti poneku tamu koja i u Božićnim danima želi vladati nad nama. I mi mu se želimo danas pokloniti, s mudracima s istoka. To ćemo učiniti priznajući i kajući se za svoje grijehe.

Molitva vjernikaGospodine Isuse Kriste, ti si svjetlo svijeta, koje prosvjetljuje svakog čovjeka koji dolazi na svijet. Molimo te:

Podaj svima koji su odgovorni u Crkvi svjetlo tvoga Duha, molimo te

Prosvijetli političare da postupaju po tvojoj volji, molimo te

Pomozi kršćane koji svoj život vide samo u tamnim bojama, molimo te

Daj da svi ljudi shvate da samo ti možeš biti pravo svjetlo, molimo te

Budi uz svu djecu i mlade svijeta, posebno naše župe, da postanu svjedoci tvoga svjetla, molimo te

Primi sve naše pokojne u svoje kraljevstvo i daj da im svijetli tvoje svjetlo, molimo te.Jer samo ti rasvjetljuješ tamu naše noći, tebi zahvaljujemo u vijeke vjekova.

Meditacija:Mrklina pokriva zemlju i danasi ljude na njoj,tvoj svijet.

Svjetlost će se pokazati i danasza našu zemlju, za ljudeza tvoj svijet.

I puštamo u nas tvoje svjetlo,slušamo tvoju riječ,dijelimo kruha tada će se tamaokrenuti u blještavo svjetlo.

Hvala ti, Gospodine, ti, naše svjetlo.

Propovijedi:

61

1.

Tko slijedi zvijezdu

Suprotnosti ne mogu biti veće: s jedne strane zvjezdoznanci s istoka, nevjernici koji ne štede truda da bi vidjeli novorođenog Mesiju. S druge strane Herod: pun straha i brige da će njegovu vlast srušiti novorođeni Mesija. Prekrasnu i duboko smislenu povijest nam priča Matej  da nam pokaže kako je „Emanuel" - „Bog s nama",  Bog svih ljudi.  Njegovo spasenje je neograničeno, prelazi granice socijalnih slojeva, zemalja, jezika, pa čak i same zemlje. Čak i zvijezde, cijelo stvorenje, ukazuju na njega.

Imati povjerenja u svoje čežnje...

Koga je jednom zahvatio osjećaj, taj će onda učiniti sve, prihvatiti sve moguće poteškoće, jednog dugog, nepoznatog putovanja, pa i s nepoznatim ishodom.  Zvjezdoznanci su slijedili zvijezdu, kao što ljudi slijede ideju kojom su bili oduševljeni, kao da su imali neku viziju  ili neki san u glavi, a još više u srcu. Tko slijedi zvijezdu, taj će pokušati skok u nepoznato, taj će se uzdati u svoje čežnje, više nego u dobre savjete. No, ipak vrabac u ruci nije uvijek bolji, nego golub na grani.. Postolar ne treba cijelog života ostati kod svoga posla, a dobro baš i nije uvijek tako blizu - zato moram plivati daleko.Crkva je uvijek živjela od takvih ljudi i svaka životna povijest sveca je jedna čežnja koja je jača od onoga što moćnici i tvorci javnog mnijenja dozvoljavaju.  Čežnja se ostvaruje, često, protiv želja vlastite obitelji, protiv mogućnika u politici, često i protiv takozvanih realista u vlastitoj Crkvi kojima je najdraže sve ostaviti po starom.  Često kršćani slave takve muževe i žene koji su, za života, imali u svojim redovima velike suprotivnosti: Terezija Avilska koja se, s velikim povjerenjem u Boga, borila protiv pastira u Crkvi, jedan biskup Romero, koji je bio političkim mogućnicima trn u oku... Franjo Asiški koji se odijelio od oca da to nije jasnije mogao pokazati.

Strah zbog vlastiNasuprot zvjezdoznanaca stoji Herod, kralj židovskog naroda.  Ono što su postigli mudraci uz veliki napor i zalaganje, njemu i njegovim pismoznancima moglo je doslovno pasti u krilo. Jedno pitanje, pogled u Bibliju i dobili su odgovor: „U Betlehemu judejskom."A ipak, Herod se bojao za svoju moć tako da mu je Mesija, umjesto radosti, probudio žalost i strah. Ništa mu nije izgledalo opasnije od najdublje čežnje židovskog naroda - dolaska Mesije. Politička sila i vjerski vođe su se udružili u opasnu kombinaciju. Tako se vjerski vođe pretvaraju u marionete kralja Heroda i sami sebi zatvaraju mogućnost da susretnu Boga.  Njihove spoznaje iz knjiga, njihova znanja ne služe njihovoj vjeri i ona ostaje zastrašujuće bezuspješna,  služi samo jednoj svrsi - sačuvati vlast kralja i očuvati njihove postojeće odnose i položaje.

Postaje jasnoEpifania - gčki naziv za današnji blagdan jasno pokazuje da iz skrovitosti, iz tame dolazi na svjetlo, da postaje javno. Najprije se misli na novorođenog Mesiju, koji se tajanstveno objavljuje trima mudracima kao predstavnicima svega svijeta. Postaje jasna tvrda suprotnost između zvjezdoznanaca i  političkog i vjerskog vodstva: ljudi od kojih se ne bi očekivalo i koji nisu imali vjere, prihvatili su s povjerenjem svoje čežnje i našli Mesiju - „Boga s nama",  a oni koji su po svom teološkom znanju i mogućnostima to mogli i prije otkriti, ostali su kod svoga starog razmišljanja.

Pripovijest o mudracima je ujedno i poticajna pripovijest, ali i ona koja opominje.  Ona nas opominje da ne prihvaćamo mogućnost zloupotrebe vjerskog, da ne ostajemo na starom načinu.  Kad pismoznanci nude svoje znanje mogućnicima, gaze svoju vlastitu vjeru.  Nisu daleko od nas vremena kad se u ime Gospodnje ratovalo i blagoslivljalo oružje.

62

No, ipak je pripovijest o mudracima više od opomene, ona je i poticaj: imajte povjerenja u svoje snove, vizije.  Pa i u Crkvi, u kojoj mnogi govore da treba biti realističan, pa čak i u društvu gdje su najviše vrijednosti  vlastita korist i napredak: nasljedujte Božju zvijezdu, krenite u nove nepoznate putove, onda ćete naći Boga, drugačijeg nego što ste očekivali. No, jedno je jasno: samo onaj koji vjeruje zvijezdi, taj će naći Boga.

Nositi čežnju

Slijedi zvijezduvjeruj svojoj intuicijikoja te čini odlučnim

Slijedi zvijezdukoja te vodi s drugimakoji traže Božje čovjekoljubljeu svim dimenzijama života

Slijedi zvijezdukoja rasvjetljuje tvoje tamne straneu promjenu koja će ti dobro učiniti

Slijedi zvijezdukoja vodi da se susreću ljudi različitih kulturauz jelo i piće

Slijedi zvijezdukoja će tvoju glad i žeđ za pravdomprenijeti u socijalni angažman

Slijedi zvijezdukoja te podsjeća na kraljevsko dostojanstvoona te oslobađa togada trebaš drugome dokazivati:ti smiješ biti ono što jesi.

2.

Zvijezde u životu čovjeka

"Gle, zvijezda koju vidješe na istoku, pokaza se..." Mogli bismo reći da u središtu današnjeg navještaja stoji zvijezda. Na pojavak zvijezde mudraci krenuše na put, njezin nestanak ih je uznemirio i njezin ponovni pojavak ih je sigurno doveo do cilja, do betlehemskg djeteta. Zato neka, danas, naše razmišljanje bude usmjereno prema razmišljanju o ulozi zvijezda u životu čovjeka.

Poznata nam je uzrečica: ovaj ili onaj su rođeni pod sretnom zvijezdom. Nekoga vodi sretna, nekoga vodi nesretna zvijezda. Kako pojedinac, tako i narod imaju svoje zvijezde. A spomenimo, uz put, da postoji jedna zvijezda imenom Croatia.

63

Svjedoci smo danas da se ljudi sve više okreću zvijezdama želeći otkriti svoju sudbinu za koju vjeruju da je povezana s položajem zvijezda i međusobnim odnosom pojedinih zviježđa. Istini za volju, mmoramo reći da nema znanstvenih spoznaja o utjecaju zvijezda i zviježđa na sudbinu čovjeka pa niti na pojedine prirodne tokove na zemlji, jasno, osim onoga što je direktno povezano sa suncem. Prema tome, sve ostaje u sferi fantastike i nagađanja.

Zvijezda u Jakovu

Stari vidjelac Bileam je rekao:" Gledam, izlazi zvijezda iz Jakova..." Ovaj tekst je potakao mudrace s istoka, ljude koji su promatrali zvijezde, a koje mi nazivamo kraljevima , da krenu na put kad su opazili čudan položaj nekih zvijezda ili zviježđa, a možda se i bila pojavila neka izvanredna kometa. Svakako da je promatranje zvijezda kod mudraca, u prvom redu, izazivalo priznanje i divljenje upućeno Bogu što ih je ponukalo da povežu zvijezdu sa spasenjem. I sigurno da su i zvijezde igrale veliku ulogu u životu mudraca. Sasvim sigurno možemo reći da je ovaj evanđeoski prizor utjecao na narode kršćanske civilizacije da promatraju i povezuju zvijezde sa raznim događajima. A, uz ovo, povezujemo i tekst iz Otkrivenja sv. Ivana koji opisuje ženu s krunom od dvanaest zvijezda na glavi kao i činjenicu da Isus govori da će, kao znak Sudnjega dana, pomrčati zvijezde na nebu. Opet sv. Ivan govori, u knjizi Otkrivenja, da će zmaj povući, svojim repom, sa sobom trećinu zvijezda nebeskih.

Doista, Zvijezda se pojavila u Jakovu - Isus Krist koji nekima postade znakom spasenja, a nekima znakom propasti.

Zvijezda u našem životu

Nije mi poznat čovjek, osim spomenutih primjera u Bibliji, u čijem su životu zvijezde igrale neku ulogu. No, ne možemo reći da Bog ne daje svoje znakove svakom čovjeku i njih možemo nazvati, u prenesenom smislu, zvijezdama. Zato slobodno možemo reći da svaki čovjek  ima neku zvijezdu koja ga vodi do betlehemskog djeteta ili mu bude zvijezdom vodiljom u životu. Opasnost je velika, jer se možemo povesti za istinitim ili lažnim zvijezdama. Netko može pomisliti da je meteor koji trenutno zasvijetli zvijezda i ako takav meteor slijedi, može zalutati. Oni koji se orijenitiraju prema pravim zvijezdama sigurni su da će stići do svoga cilja. Te zvijezde u čovjekovom životu mogu biti različite: obitelj, dobar odgoj, živa župna zajednica, dobar svećenik, dobar prijatelj, dobra knjiga itd.

Zvijezda u hrvatskom naroduI hrvatski narod su, kroz povijest, vodile razne zvijezde. Ne znamo koja je zvijezda povela Hrvate iz njihove pradomovine, ali znamo da su kao jedini narod u Europi, upoznavši pravu zvijezdu - Isusa Krista, prihvatili kršćanstvo bez mača i krvi. No, isto tako znamo da je hrvatski narod, u svojoj povijesti, često puta išao za krivim zvijezdama koje su ga dovodile i do gubitka vlastite države i do tragičnih posljedica. Sasvim sigurno da je najtragičnija i najkrvavija bila crvena zvijezda petokraka koja je, kroz pedesetak godina prošlog stoljeća, krvlju umivala hrvatski narod.

I danas nam se nude, na horizontu, različite zvijezde, bilo to kao europski krug zvjezdica ili velika zvijezda globalizacije koja, poput aveti, prijeti da uništi ne samo hrvatski narod.

Sveta tri kralja ili mudraci s istoka spoznali su i upoznali pravu zvijezdu. I mi, kao pojedinci i kao narod, trebamo otkriti, upoznati, slijediti pravu zvijezdu. Ako to učinimo, ta će nas zvijezda dovesti do sretnog kraja i reći ćemo da smo živjeli pod sretnom zvijezdom.

Neka nam primjer i zagovor svetih mudraca, triju kraljeva, pomogne da se i nama pokaže prava zvijezda i da i mi, u osobnom i narodnom životu doživimo Bogojavljenje. AMEN.

64

Godina B 2011./2012. Srijeda, 28 Prosinac 2011

Misno slavljePozdrav:

Ljubav Božja, koja nas susreće u Isusu, Sinu čovječjemu, neka bude sa svima vama.

Uvod:

Srdačno vas pozdravljam i želim sretnu i blagoslovljenu Novu godinu. Danas slavimo svjetski dan mira, i ujedno svečanost Majke Božje. Na Božić smo se radovali, zajedno s Marijom, rođenju Mesije, kneza mira. A ipak nad jasle je pala sjena križa. „Ovaj je postavljen na propast i uzdignuće mnogih", reći će starac Šimun Mariji u Hramu kad je došla prikazati dijete, nakon 40 dana. „A tebi samoj će mač boli probosti dušu." (Lk  2,34)

Kolike majke su se bojale za svoju djecu, one noći kad je Isus rođen? Onda je svijet bio u velikim nepravdama i nevoljama, iako je, u trenutku Isusova rođenja, vladao mir po svoj zemlji.  Mislimo na sve one majke koje se boje za svoju djecu, širom svijeta gdje vladaju rat i mržnja.

I dok danas zahvaljujemo Bogu za dar početka Nove godine, molimo i mislimo na sve one ljude, a posebno majke i djecu koji čeznu za najosnovnijim za mirom.

Pokajmo se što smo i mi, svojim vladanjem, često puta širili mržnju i nemir, a trebali smo širiti ljubav i mir.

Molitva vjernika

Pomolimo se Bogu koji nam daruje život, koji nas pozna i u čijoj je ruci sudbina svih ljudi:

Za sve koji vode Crkvu Božju - papu, biskupe, svećenike, đakone, vjeroučitelje da naviještaju istinsku Kristovu blagu vijest, molimo te

Za sve one koji, na bilo koji način, služe miru: u politici, diplomaciji, socijalnoj službi, u razvojnim projektima, u znanosti, molimo te

Za ljude koji čeznu za mirom: za progonjene, zlostavljane i nestale majke, za invalide, udovice i siromahe, molimo te

Za sve roditelje koji su zabrinuti za svoju djecu da im ne upadnu u ralje droge, terorizma i drugih velikih zala današnjeg svijeta, molimo te

Za sve osamljene i one koji trpe, koji u novu godinu ne gledaju s nadom, već sa strahom i zebnjom, molimo te

Za naše pokojne, Gospodine budi im nagradom za svu njihovu ljubav prema nama, molimo te

Iznesimo Gospodinu  u tišini naše osobne molitve i želje...

 

Dobri Oče, ti želiš da živimo jedan s drugim u miru. Daj da nikada ne zaboravimo da smo svi tvoja djeca i braća Isusa Krista. To te molimo danas po zagovoru Marije Bogorodice, koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen

Propovijed65

 

Zaboravljeno nasljedstvo

Započimamo novu godinu sa željama za sreću i blagoslov koje izričemo jedni drugima. Ne govorimo puno riječi, nego kratko reknemo ono o čemu se radi: zdravlje, sreća, blagoslov.  Pri tome polazimo od toga da sve to nije po sebi razumljivo. I zato molimo i želje upravljamo prema Bogu. A liturgija je izabrala jedan tekst iz poslanice Galaćanima kojega smo čuli kao poslanicu.  Tu nema govora o nekoj molitvi ili želji, nego nam se daje jedna rečenica o našem porijeklu. Možda bismo mogli s tom rečenicom ući u novu godinu, a ne s molbom. Sa sviješću ne da bi to moglo tako biti, nego da to tako jest.

Ispunjeno vrijeme

Kada smo mi, draga zajednico, promatrali neko vrijeme koje je prošlo kao „ispunjeno vrijeme?" Ispunjeno vrijeme je sigurno suprotno od izgubljenog vremena, suprotno od dosadnog i lijenog vremena. U tom smislu su mnogi od nas i sinoć razmišljali da li je prošla godina, za nas, bila ispunjeno vrijeme. Ispunjeno možda i zbog toga, jer smo imali neke uspjehe, jer je u obitelji vladala sloga, financije štimaju, a međusobni odnosi su sređeni ili imamo sigurno radno mjesto. Sve nabrojene stvari su potrebne da bi mogao uspjeti neki život. Ali sve to nije sve. Mnogi ljudi imaju svega i svačega, čak i previše, ali ipak nisu sretni. Njima nedostaje nešto poput središnjice, poput oslonca koji im životu daje neki smisao i kvalitetu, osim ovih izvanjskih stvari. U tom smislu bilo bi meni ispunjeno ono vrijeme koje mi omogućava približavanje Bogu.  Ispunjeno vrijeme znači: smijem imati iskustva, koja su me prosvijetlila i učinila me zrelijim.  Biti bolestan i opet ozdraviti. Spoznati krivnju i dobiti oproštenje. U ovim polovima života opažam dubinu i putokaz. „Ispunjeno vrijeme" je ono vrijeme koje ne reklamiram samo za sebe, nego vrijeme koje sam darovao ili sam mogao darovati.  I ovdje doživljavam neku vrstu darova meni samome, ono koje sam ja darovao drugima, jednu vrstu darovanog vremena.

Kad danas Apostol govori o „ispunjenom vremenu", onda unosi u igru jednu sasvim drugu dimenziju.  Misli se na vrijeme koje je zrelo za djelovanje Božje.  On je uvjeren  da je Bog uredio tijek povijesti i da će on taj svijet dovesti do ispunjenja.  U Kristu je ta punina vremena očita. Nakon dugog vremena očekivanja ispunjenja sada se, po Kristu, to očekivanje ostvaruje.  Već smo davno zakoračili u 21. stoljeće. Skoro da smo i zaboravili njegov početak, 2000 godina nakon Krista. Što se, u međuvremenu, promijenilo od onog vremena prije Krista?

O zahvaćanju Božjeg nasljedstva

U svijetu se nešto mijenja po kršćanstvu i to onda kad kršćani razmišljaju o svojem nasljedstvu i u tom smislu se i vladaju. A kakvo je to nasljedstvo Kristovo? Pavao govori: Po Kristu smo oslobođeni ropstva zakona, otkupljeni od svakog svjetskog robovanja i imamo sasvim slobodan pristup Ocu i Sinu, a po nama i s nama i cijelo stvorenje.  Mi spadamo u Božju obitelj. Duh koji je darovan u naša srca čini nas sinovima i kćerima Božjim.  I mi smijemo govoriti, zvati: Abba, dragi Oče. Što to znači možda mi i ne možemo sasvim ispravno i duboko prosuditi. Ali svakom molitvom Oče naš  možemo se vježbati postaviti se u tu stvarnost.

I ne bez razloga Pavao ovdje spominje, jedini jedan put u svojim poslanicama, Majku Božju.  Po svom vjerničkom da ona je mogla sudjelovati na našem oslobađanju od zla. Samo tako se moglo vrijeme ispuniti. Sada sve možemo promatrati u jednom drugom svjetlu, jer sudjelujemo na Božjem Duhu.  Njega je Bog poslao u naša srca, dakle u središte našeg postojanja i mi smijemo govoriti: Abba, dragi Oče!  Više nismo robovi, nismo izručeni našim idolima i božanstvima koja smo mi sami izumili pa bilo kako da se oni zovu. Ne, mi smo nasljednici, pozvani na jedan novi odnos s Bogom, jer sada spadamo u njegovu obitelj.  Koliko često smo, mi sami, razmišljali o toj prekrasnoj baštini, o tom nasljeđu ili smo ga neprimjetno ostavili sa strane našega života? Kako

66

smo često živjeli naš život bez Boga.  Prihvatimo se ponovno i iznova ove baštine već prvoga dana Nove godine.

Boga pokazati svijetu

Marija se, tako smo ovih dana vidjeli, upustila u utjelovljenje Sina Božjega. Ona je zorno, pred nama. pokazala ovu slobodu. Ona je mogla, na izvanredan način, svijetu darovati blizinu Božju. Marija nam zorno pokazuje što znači ne odbaciti milost,  nego je prihvatiti. Samo je tako mogla postati Bogorodicom.  Angelus Silesius kaže da se Bog, i preko nas, rađa svijetu. Zar to ne bi moglo biti nešto velikoga za i za nas za početak ove nove godine?  Bog želi, po meni i po tebi, po mojoj i po tvojoj vjeri, doći na svijet.  I time što i kako se mi kao zajednica pokazujemo i živimo, kako prihvaćamo kao Crkva slobodu djece Božje, time pokazujemo i svoju vjeru, nadu i ljubav kao potpuno Božje nasljedstvo. Bog nas je oslobodio, po Kristu, zakona i smrti, on je uništio našu zadužnicu zbog krivnje po zakonu.

Molimo, na ovaj prvi dan nove godine, da i mi to isto činimo. Dijelimo međusobno bratsku ljubav, budimo zajednica, nosimo među ljude  njegovu slavu i hvalu, njegovo obećanje o postupanju za Božje kraljevstvo. I onda će i 2012.  biti godina „ispunjenog vremena", Božji poklon nama i svima oko nas, ukorijenjen u našoj vjeri i Božjoj vjernosti.

Godina B 2011./2012. Srijeda, 21 Prosinac 2011 Polnoćka

Pozdrav:

Milost vam i mir od Boga, koji je zasjao u božanskom betlehemskom djetetu, neka bude s vama i sa svima ljudima.Uvod: Možda vam je poznata pripovijest o znanstveniku koji je došao k jednom rabbiju  i kazao:"Pročitao sam mnoštvo knjiga i studirao, ali Boga nisam susreo nigdje." Rabbi mu odgovori: „Onda se nisi još dovoljno saginjao." Da bi prepoznao Boga u siromašnom betlehemskom djetetu, trebao bi se čovjek duboko pregnuti, premda očekujemo sjajni pojavak Boga. Kako bismo drukčije mogli razumjeti da je Bog sasvim blizu nas, u našim svagdanjim sitnicama i poteškoćama, nego da se duboko sagnemo i otkrijemo Boga u betlehemskom Djetetu. To bih ovog časa želio svima vama.

Molitva vjernika

Gospodine Isuse Kriste, tvoje rođenje je nama znak da Bog nije napustio ljude usprkos njihovim tminama i zloćama i da ga ne želi napustiti, stoga te molimo:

Za sve ljude na zemlji da bi svatko mogao upoznati svjetlo koje mu tvoj Otac daje u životnim tminama i da mu to svjetlo zasvijetli - molimo te

Za sve ljude čije su životne mogućnosti ograničene  bilo bolestima, siromaštvom, razočaranjem, samoćom, nezaposlenošću i odbacivanjem, da otkriju tragove nade i da ih mogu slijediti - molimo te

Za svu djecu svijeta: da u njihovom okruženju bude ljudi koji će im stvarati dobre uvjete za razvitak i rast pun smisla, mirnog života - molimo te

Za Crkvu, papu i biskupe da nađu snage, u današnjem svijetu, hrabro i odvažno navješćivati  Krista i Božju istinu - molimo te

Za naše mjesto, za nas ovdje okupljene, za sve naše prijatelje, rodbinu i znance da svi u srcu osjete mir i radost voljene djece Božje - molimo te

67

Za sve one koji su živjeli prije nas i koji su tražili smisao i budućnost, da svi oni nađu ispunjenje svojih želja u slavi tvog Oca - molimo te.U tišini iznesimo naše osobne prošnje i želje u ovoj svetoj noći. Gospodine i Bože,  Oče Gospodina našega Isusa Krista i naš Oče, zahvaljujemo ti za tvog sina kojega si nam poslao kao Mesiju i koji će ostati s nama u vijeke vjekova.

 

Razmišljanje:Mi smo očekivali nadčovjekaa ti si nam poslao malo dijete.

Mi smo očekivali vladara,a ti si nam poslao brata.

Mi smo bili u nemiru i strahua ovdje sada radost.

Bili smo u raljama vlastia ovdje svjetlo.

Sa svim ljudimakoji noću traže pravdužele sigurni mir,mi ovdje pozdravljamoDIJETE!(Iz: "Prier")

Propovijed

1Na jednom oltaru u katedrali u Erfurtu se nalazi interesantan drvorez  iz 1470. godine. Pažljivom promatraču neće umaći sljedeći detalji: 1. Vol i magarac

Obje životinje ne preuzimaju ulogu grijača svojim disanjem, kako se to redovito pretpostavlja.  One imaju teološku funkciju: Vol promatra skeptično i s divljenjem dijete Isusa koje leži na donjem rubu reljefa. U njegovom pogledu čitam divljenje zbog pojave Mesije. Ono što su proroci davno najavljivali, sada je došlo na svijet. No, on izgleda tako malen, tako gol, tako nemoćan. Može li to biti Mesija? Čini se da vol to baš potpuno ne shvaća! Sasvim drukčije se ponaša magarac: on okreće glavu i uši na desno, prema svetom Josipu koji, uz pomoć jednog anđela raspiruje vatru i priprema za Isusa hranu. Prema njima, ali i prema svima koji promatraju reljef magarac se smije raširenih usta u kojima se vide zubi i istovremeno govori: smijem se i radostan sam, jer ovo je blagovijest Boga ljudima, rođenje njegova Sina. To je čini se jedini magarac na gotičkom drvenom reljefu u svijetu koji se smije - i time potvrđuje radosnu vijest koju naviješta noćašnje evanđelje.  Vol se divi, magarac se smije zbog dolaska Sina Božjega.

2. Marija

Marija kleči pred djetetom u dugom složenom ogrtaču. Kosa se pruža preko leđa, ruke su joj brižno i pobožno sklopljene, a oči i pogled su usmjereni prema djetetu. U njezinom cijelom držanju se vidi da ne skreće pažnju na sebe, nego na dijete koje leži na zlatnom sjajnom vijencu,

68

potiče promatrače da više gledaju dijete, nego nju. To je njezina posebna zadaća u cijeloj povijesti spasenja: upozoravati i pokazivati na Isusa, slično kao i Ivan Krstitelj. Umjetnik je tako unaprijed pokazao ono što će Marija sama reći na svadbi u Kani: "Što vam kaže to učinite." (Iv 2,5) Marija kleči pred djetetom. U molitvenom držanju kleči pred božanskim djetetom. To bi trebao biti i stav vjernog promatrača, prignuta koljena, sklopljene ruke - to je znak klanjanja i molitve.

3. Dijete

Malo dijete Isus leži bez pelena, bez uobičajene zaštite  na zlatnom sjajnom vijencu i tako je središte donjeg dijela reljefa. Gol, bez obrane i zaštite, dolazi na svijet sin Božji da ljude ne prestraši. Dobrohotno i blago, smiješeći se gleda on Mariju, kao i promatrače reljefa da bi svima njima oduzeo svaki strah i bojazan, da bi kod njih izazvao povjerenje i naklonost. Nekada, kroz 520 godina povijesti reljefa, dijete Isus je izgubilo desnu ruku. Inače, slika djeluje netaknuto. A možda je baš ova otkinuta desna ruka naglasak i dopuna današnje poruke? Krist nema svoje ruke, nego naše da bismo mi činili njegovo djelo. On se služi ljudskim rukama, nogama, usnama i srcima da bi navijestio radosnu vijest ljudima, a to je Božja naklonost ljudima u Kristu Isusu i tu vijest odnio do krajnjih granica zemlje.

2.

U njemu je bio život i život je bio svjetlo ljudima  (Iv 1,4)

a) Doživljaj tame

Na svakom koraku, gdje god se okrenemo, nailazimo na tamu. Novine, televizija, radio nas hrane crnom kronikom. Svjetski događaji ne pokazuju ništa više svjetla, a ako pridodamo probleme čovječanstva: glad, bolesti, ratove, prirodne katastrofe, svakovrsna zločinstva samo povećavaju osjećaj tame. Ako ovom pridodamo ekonomsku krizu koja se nadvila nad čovječanstvo, onda situacija ne izgleda ni malo sjajna. Ništa bolje nije ni na osobnom planu. Toliko nezadovoljstva, nesreće, kod mladih, kod bračnih parova, čak i kod starijih ljudi. Sve više samoubojstava mladih, srednjih i starih. Posebno u ovim blagdanskim danima kad mnogi ne rade, imaju slobodno pa više o sebi razmišljaju, ne doživljavaju blagdansko raspoloženje i to samo povećava tamu u njihovim srcima. Mnogi ljudi su izgubili smisao svoga života, jer ljudima fali nešto važno: ljubav. Bog sve to vidi i zna i zato šalje na svijet svoga Sina - puninu božanske ljubavi.

b) U njemu bijaše život

Život ima svoje izvorište u Kristu - "Logosu", vječnoj stvarateljskoj Riječi Božjoj. "Život"  - ne misli se ovdje samo na čisti biološki život, nego još više onaj neuništivi dar milosti vječnog života: darivanje Božje u punom i prvom smislu riječi. I Bog ne želi da ljudi padnu u zdvajanje i smrt, nego da žive u "punini". Tako se spaja luk od Božića do Uskrsa.

c) I život je bio svjetlo ljudima

Smijemo li uopće govoriti o Božjem daru milosti "Života" kad vidimo da su ljudi, i mi sami, prožeti takvim tminama i mrakom? Da, jer za sve vrijedi ono obećanje koje donosi sreću: "I svjetlo svijetli u tami". Bog je i ondje gdje je tama i gdje mrak prijeti da ugasi svjetlo života.

A zahvaćaju li ljudi ovo svjetlo i život ili odbacuju Božju ponudu? Ustrajati u tami, biti zatvoren za svjetlo to je grijeh ljudi. Kaže evanđelist: " I tama ga ne obuze."

d) Svima koji ga primiše...

Svjetlo i život su metafore, slikovit govor evanđeliste kojima on imenuje religiozne potrebe smisla i kojima se priznaje Božja bit kao životni temelj i temelj svjetla. Tako stoji svaki čovjek,

69

poput Marije, Josipa,  pastira i mudraca, pred jaslama u odlučujućoj situaciji - hoće li se pokloniti pred djetetom ili ne.

Radosna vijest ovog blagdana nam naviješta ovo dijete kao "Riječ Božju", ljudima kao "Svjetlo i Život". I zato se poklonimo pred ovim djetetom i ispovjedimo: "Koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s neba i utjelovio se od Djevice Marije i postao čovjekom.:" (Nicejsko carigradsko vjerovanje).

 

BOŽIĆ - DNEVNA MISA

Liturgija:Pozdrav:Milost i mir Gospodina Boga, koji su zasjali u betlehemskom djetetu neka  budu sa svima vama i sa svim ljudima.Uvod:Sve vas koji ste se danas okupili na slavljenje  svečanosti rođendana Kristova, najsrdačnije pozdravljam. Danas slavimo otajstvo dolaska Boga u ljudsko tijelo. Njegovo rođenje i njegov život imaju veze s našim životom. - Isus je rođen - to se događa i danas ako smo otvoreni za njegovu riječ i svojživot uređujemo po njegovoj riječi. Pozdravimo, svi skupa,  Boga u ovom slavlju, razmišljajmo o tome i pozdravimo Isusa koji se u našoj sredini pojavljuje kao čovjek. Molimo ga za njegovo milosrđe.Molitva vjernihII

Bože, početniče svakog dobra, daruješ nam slobodu da ti sve reknemo. Daješ nam i pouzdanje da nas slušaš i uslišavaš: stoga ćemo zajedno reći:

K tebi vapimo, daj nam svoga svjetlaMolimo te za svetoga Oca, biskupe, svećenike, đakone, redovnike i redovnice,  za sav narod Božji.Podijeli svima svoju radost da u miru i radosti slavimo blagdan tvoga rođenja, molimo te.K tebi vapimo, daj nam svoga svjetla

Molimo te danas za ljude u bolnicama, domovima ili kod kuće, koji trpe na duši i tijelu, za sve koji su prepušteni osamljenosti i samoći, za sve koji sada gledaju smrti u oči.

K tebi vapimo, daj nam svoga svjetla

Molimo te za ljude koji su bez posla i stana, za izbjeglice na svim cestama svijeta, za sve koji trpe zbog nepravde i nasilja. Budi im ti bliz, udijeli im nadu i pouzdanje, pošalji im ljude koji će im pokazati tvoju ljubav i pomoći im u životu.

K tebi vapimo, daj nam svoga svjetla

Molimo te za sve ljude koji služe drugima, za sve ljude koji rade u prvoj pomoći i hitnim službama, za sve koji su odgovorni za medicinsku skrb.

K tebi vapimo, daj nam svoga svjetla

Molimo te za ljude koji su odgovorni za socijalnu pravednost, za sve zakonodavce i sudsku vlast, molimo te za sve koji stoje u službi drugoga.

K tebi vapimo, daj nam svoga svjetla

70

Molimo te i za naše pokojne, posebno naše pokojne župnike, učitelje, molimo te na poseban način za one duše kojih se nitko ne sjeća.

K tebi vapimo, daj nam svoga svjetla

Blagoslovi, Bože, svaku dobru volju, daruj na potreban osjećaj kako trebamo postupati jedan s drugim da se svaki naš čin i riječ odvijaju u ljubavi i slobodi koju nam ti daruješ.

Meditacija poslije pričestiOnaj koji je rođen na BožićNije s nama živio na probu,Nije na probu umroNije na probu ljubio.On je da i govori daNeopozivi Božji daNama, čovječanstvu, svemiru.

Ovaj da nas može nositiMože nas izvući iz užurbanosti,Nesigurnosti, polovičnosti, popustljivosti.On nas želi pratiti i tako nas osposobljavatiDa sami budemo DANe na pokus, ne polovičnoI ne samo »da, ali..«O kad bismo mi doživjeli njegov DAU nama, nad nama, oko nas.I kad bi drugi doživjeli DAPo nama.Blagolsov

Na kraju našeg bogoslužja opet se razilazimo, svatko ide svojim putem. Slušajmo blagoslovne riječi proroka:

Kako su lijepe po gorama noge blagosvjesnika mira i onih koji naviještaju i donose spasenje, onih koji govore Sionu: Tvoj Bog je kralj. Slušaj, tvoji stražari podižu glas, svi oni počimaju slaviti. Jer oni vlastitiom očima gledaju kako se Gospodin vraća Sionu.Bog, koji vas ljubi, obasjao vas smiješkom jednog djeteta.Bog, koji ima za vas lijepu riječ, omekšao vam srce.

Propovijedi

1.1. Danas nam je rođen

Slavimo Božić, baš kao da se je Spasitelj danas rodio. »U ovoj noći nam se je rodio Spasitelj«, pjevaju mnoge pjesme. Mogla bi biti danas ova noć. Ipak zna svatko od nas da mislimo na noć prije dvije tisuće godina.

A ipak, mislimo ove noći. Ovu noć ne slavimo samo iz povijesnih razloga, da bismo obnovili naše povijesno znanje. Za to bi bio prikladniji učeni referat, nego svečana misa u noćnim satima. Mi slavimo prošlost  kojom je nastala današnjost.

71

Krist želi biti rođen u nama. Samo zato je nekad u betlehemskoj štali. Da nije  Bog u nama, svojoj Crkvi i kad ne bi u srcu svakoga od nas postao čovjekom, onda bi promašio cilj. Zbog toga je Krist ostavio svoju slavu, koju je imao u Bogu Ocu da bi došao nama potpuno blizu, da bi kao ljudsko dijete bio rođen u betlehemskoj štali, kao čovjek živio, naviještao Kraljevstvo Božje i kao čovjek umro, da bi prevladao našu smrt.

Zbog nas je Bog postao čovjekom. Jer još on u nama nije potpuno rođen, zato slavimo Božić.

 

2. Teška vremena

Zato pogledajmo na naš svijet. Opsjednut globalnom reklamom koja pokazuje, sve više i više, da ovaj europski ugodni sistem koji je opstojao pedesetak godina ne može tako dugo opstati. Kako će narodi drugih kontinenata sudjelovati na svjetskom standardu, a bez da ceh plaćaju siromašni, kako u Europi, tako i u svijetu? To još nismo naučili.

Pogledajmo naš svijet. Terorizam i borba protiv terorizma, tog biča našeg vremena.U ovoj borbi nisu samo fanatici nihilizma ili zloupotrebljene religije. Tu su i civilizirane države koje se u to uključuju i pri tome zaboravljaju na vladavinu prava i prava naroda. Nisu samo SAD koje imaju smrtnu kaznu i logore u kojima se ljudi muče i zloupotrebljavaju. U to su uključene sve države, na razne načine.

Pogledajmo naš svijet. Za nas postaje sve ružniji. Ružniji nego što smo se mi to nadali i što smo sanjali. Na grubom drvu vješa se još grublji konop. Opet se gleda na jakoga, ne samo u politici, nego sve više i više i u privatnom životu. I kad vremena postaju teža, čini se da se svatko od nas  mora sve više i više brinuti. Božić je dan prekida ovog velikog straha i gorčine.

3. Pozvani smo na veličinu Božju

Zašto je Bog postao čovjekom? Koja je poruka ove noći, što je srž našeg vjerovanja?  Poruka je događaj. Bog nije bilo što objavio. Bog je objavio sebe. Bog nije bilo što pripovijedao. Bog se pokazao: onakav kakav jest: svemogući se pokazuje kao nemoćno dijete. Bekrajni postaje ograničeni, ograničen jednim jaslama, sakriven na poljima nedaleko jednog nepoznatog sela, bez neke svjetske vrijednosti.

Božja jakost je njegova ljubav. Ljubav pokazuje da Bog nije s gromom i munjom, niti s nasiljem i prisilom, nego bez ikakvog oružja, nemoćno dijete. On nadmašuje silu koja ga šalje u bijedu i na križ. On ostaje čvrsto na svom putu i uz svoje obećanje.

Trebamo se sjećati da je Bog u nama postao čovjekom. Demokracija, koja čvrsto stoji uz svoj put izjednačavanja, pravna država koja ne kažnjava najteže zločince, nego im besplatno daje branitelja, susjed koji neće kod prve prigode tražiti svoje prednosti, nego riskira zbog ljudske dobrote i u nju vjeruje i ima povjerenja - sve se to dade iščitati kao slabost kad ovdje ne bi bio svemogući Bog. On je postao slab da bi nas uveo u svoju veličinu. To je ono što slavimo za Božić; ne jakost i veličinu čovjeka, nego slabost ljubavi koja je sam Bog.

2. 1. Kada je Krist rođen

Kada je Isus točno rođen? Datum, noć između 24. i 25. prosinca je postavljena tek  400 godina poslije Kristova rođenja. Godina rođenja se, kako tako, dade odgonetnuti prema biblijskim podacima. No, Lukino evanđelje nam ne pruža nikakav siguran i čvrst datum, ali isto tako ne ostavlja ni mrvičak sumnje da bi Isusovo rođenje bio neki mit bez određenog vremena, nego potvrđuje da je to bio događaj naše povijesti.

72

Luka bilježi da je utjelovljena Božja Riječ bila umotana u pelene ili povoje. I ovdje je jasno da ova zabilježba ima dubokog smisla, kako je konkretan taj događaj. Vjerujem liječniku Luki da zna, iz iskustva i poznavanja stvari, koja je specifična uloga pelena ili povoja. I pelene ili povoje božanskog djeteta je trebalo mijenjati.

Ipak: rođenje u Betlehemu nije Utjelovljenje. Utjelovljenje ili bolje rečeno postajanje čovjekom nije se dogodilo u jednom danu, niti u jednom času. Čas rođenja je samo jedan korak u postajanju čovjekom. Ono je upravo započelo s početkom djelovanja Duha Svetoga u Djevici Mariji. Ono se događa i kad Bog uzima tijelo djeteta u jaslama. Ni ovdje nije postajanje čovjekom dovršeno. Božje postajanje čovjekom znači da Bog živi  kao čovjek, kao čovjek raste, kao čovjek susreće čovjeka i kao čovjek sudjeluje u povijesti ljudi sve do smrti na križu.

2. Noć postajanja čovjeka

Božić je početak u jednom čovjeku među nama. Crkva slavi postajanje čovjekom u noći, dakle u ono vrijeme  kada je to bilo naviješteno pastirima na betlehemskim poljanama. Jer u svjetlu koje je osvjetljavalo nebeske glasnike, evanđelje nam pokazuje što je zapravo Božić: svjetlo u noći. Točnije:»I slava ih Gospodnja obasja.» Zaista je noć, ali nas obasjava Slava Gospodnja dok slušamo ono što se ove noći događalo.

Tko slavi liturgiju Božića, sam doživljava što znači: noć je. Mnogo je toga sakriveno, samo malo nam se pokazuje u svjetlu. Ono malo za nas koji vjerujemo, razlog je da krenemo u cjelinu noći.

Slavlje u noći nam jasno govori da Božja slava obasjava svijet. Krist, Svjetlo, dolazi u svijet, samo Bog boravi u svijetu, kod pastira na betlehemskim poljanama, u svakoj travki, u cijelom stvorenju. Iz betlehemske štalice se mijenja cijeli svijet za one koji vjeruju, jer je, u jednom stvoru, uzeo tijelo Onaj koji želi da svi u njemu boravimo. I od sada on neprestano boravi među nama.

3. Slavlje u noći

U misnoj liturgiji Bog postaje čovjekom, jer upravo sada, ove noći, sada slavimo svetu misu gdje se stvarno događa ono što je Božić. Kad primamo, u pričesti, tijelo Isusovo, opet se u nama događa ono što smo primili na krštenju: da zajedno, kao Crkva, budemo tijelo Isusovo. Prekriven tamom noći, a ipak Bog, on se kao Krist rađa svugdje gdje  dijelimo i pružamo životni kruh i primamo svetu pričest.

Time što slavimo postajanje čovjekom, upuštamo se u samu Božju tajnu. To je započelo našim krštenjem. U liturgijskim slavljima tijekom Crkvene godine smijemo sudjelovati na postajanju čovjekom sina Božjega koji je sam želio postati čovjekom. U krštenju i potvrdi primili smo Duha Svetoga da s Kristom možemo biti rođeni, da bismo s njim živjeli, s njim susretali ljude, s njim sudjelovali na povijesti ljudi i s njim umirali smrću koja nad nama nema vlasti, jer je Krist na našoj strani pa ćemo s njim i uskrsnuti. Sve ovo slavimo u ovoj noćnoj liturgiji. Znamo da je ova stvarnost još prekrivena, ali znamo da je ovo jedina i odlučujuća stvarnost.

Ovaj život Crkve ponesimo u sebi sada kad idemo kući. Neće samo kruh ove noći postati tijelo Kristovo. Mi koji sada ovdje zajedno, jedan s drugim, slavimo polnoćku pozvani smo i poslani da s Kristom postanemo ljudi, ljudi prema slici Božjoj.

U Božićnoj noći počima postajanje čovjekom. Skriven u tami noći, neopažen u malom djetetu u svojim pelenama u ovoj svetoj noći  može i naše postajanje čovjekom  dobiti novi početak. Prekriven mnogim nesavršenostima, prekriven čak i grijesima, a ipak i na nas pada svjetlo anđela, ipak i u našem tijelu Bog boravi. I ove noći može svjetlo Božje ljubavi i nas obasjati i u našem životu postati vidljivo.

73

3.1."Danas"

Kakvu radosnu vijest noćas primamo? Istu onu koju su, one noći, primili pastiri na betlehemskim poljanama." Danas vam je u gradu Davidovu rođen Spasitelj, Krist, Gospodin!« Onaj  "danas" od nekoć postao je neprestani sve do naših dana i do konca svijeta. Jer i mi koji smo se noćas okupili u našoj crkvi na proslavu rođenja Kristova, slušamo ono danas, onu istu blagovijest. I nama se danas govori ono isto što i pastirima u Betlehemu: "Danas vam se rodio Spasitelj, Krist, Gospodin"! Oni pastiri pa i prvi čitatelji Lukinog evanđelja dobro su shvaćali što znači " Spasitelj", kako iz Biblije, tako i iz političkog jezika onog vremena. U Bibliji starog zavjeta Bog je obećao  onoga koji će osloboditi Izraela i sve narode. U političkom govoru onog vremena kraljevi su se, a posebno rimski carevi, nazivali " spasitelj" ili "spasitelj svijeta" (car Hadrian). Božićna blagovijest nam najavljuje rođenje Spasitelja koji će konačno i zauvijek spasiti svijet.

Da bi smo jednu takvu blagovijest prihvatili, potrebno je iskustvo i uviđavnost. Mi kažemo: svijet je u redu, onakav kakav jest, ne treba nikakvog spasitelja ili sam sebe može spasiti i zbog toga nemamo smisla za božićnu blagovijest. I svijet ovu poruku ne sluša i ne čuje, jer nema za to iskustva, niti uviđavnosti. A onaj koji misli da je svijet u redu, da mu ne treba nikakvo spasenja, taj zabija glavu u pijesak i ne vidi svagdašnjicu koja nas dnevno okružuje. Mislimo, ovoga časaa na sve one zemlje i narode koji su u ratu. Pa i naš narod još uvijek živi u posljedicama rata. narodi se naoružavaju i naoružavaju, a oružje je napravljeno da se jednom upotrijebi! Zar ovaj svijet ne treba " Kneza mira" kako je prorok u Starom zavjetu nazvao Spasitelja? Onaj tko ovo opaža i uviđa, ne može zanijekati potrebu spasenja.

Isus Krist je, u Novom zavjetu, shvaćen kao spasitelj na jedan sveobuhvatan način i tako ga se propovijedalo. Kao spasitelj iz osobne bijede ljudi, bijede grijeha o kojima zavisi i sva nevolja ljudi. Ali i kao politički spasitelj koji će ljude  izbaviti od ratova, borbi, rasne mržnje, socijalne bijede i dati im svoj mir, bratsko zajedništvo, i blago kraljevstvo. Riječ iz Slave: "I na zemlji mir ljudima dobre volje", je proročka izjava za budućnost. To je zapravo program Kneza mira čije rođenje mi danas slavimo.

2.Znak

Pastirima na betlehemskim poljanama je ponuđen znak po kome će spoznati da je to Spasitelj: »A evo vam znaka:  naći ćete dijete povijeno gdje leži u jaslama." Čini mi se da ovdje nije riječ o znaku koji je bio dan samo pastirima iz Betlehema, nego ovaj znak vrijedi i danas. Da, baš danas možemo reći da je to znak po kojemu ćemo prepoznati Krista. U čemu je to znak pastirima po kojem će prepoznati Krista? Taj znak je u siromaštvu djeteta. Siromašno dijete koje leži u jaslama je bio znak. A to bi trebao biti znak i danas. Da, upravo danas znak po kome ćemo prepoznati  Spasitelja svijeta: po siromasima u svijetu s kojima se je Krist izjednačio: "Što ste učinili jednome od ove najmanje braće..." Jesu li ljudi koji i u ovo Božićno vrijeme trguju bombama, ljudi po Božjoj volji? Sigurno ne! I zato mi, kao kršćanska zajednica, nećemo slaviti ovaj Božić kao  drugi - opijati na razne načine, nego ćemo Krista upoznati u bijednima svijeta i oko nas. U siromašnima na duši, a takve mi uopće ne vidimo iako žive s nama i u našim obiteljima.

3. Pohvala

" I iznenada pojavi se veliko mnoštvo anđela, koji su hvalili i slavili Boga: slava Bogu na visini, a na zemlji mir ljudima dobre volje". S ovom pjesmom združimo i mi naša srca i zahvalimo Bogu za Isusa Krista kojega nam je darovao kao spasitelja svijeta.

4. 74

»Jer za njega ne bijaše mjesta u svratištu«

Na groblju jednog malog austrijskog sela u Alpama nalazi se poznati nadgrobni spomenik. Uzidan je u zid seoskog groblja. Na ploči se vidi lik jednog  malog,  tek rođenog djeteta. Omotan je, od glave do pete, u platno, samo se vidi malo lice. Ispod toga stoji datum 23. december Anno Domini 1775.  O ovom nadgrobnom spomeniku priča se sljedeća zgoda:

23. prosinca 1775. čuo je seljak Anzengruber jake udarce na svojim vratima. Buka je bila sve veća. Psi su počeli lajati. Tada ustane i izađe na prozor. Vani mrkla noć. Pada snijeg, jak vjetar brije oko kuće. Nakon što su se njegove oči navikle na tamu, ugleda dvije figure. Prema odjeći jedna figura je trebala biti žena, na lijevoj ruci je nosila nekakav smotuljak. Desnom rukom je udarala na vrata. Seljak je čuo o nakakvim ljudima koji su uokolo putovali. Kad su obje figure nestale u noć vrati se u krevet. Žena mu se probudila. Upita ga:" Što je to bilo?" "Lutalice!" odgovori on. "A ako trebaju pomoć?" " Neka idu k vragu!"

Sljedećeg dana seljak nađe pred svojim vratima potpuno pokriven snijegom jedan svežanj. Unutra pred koji dan rođeno dijete. A u tako oštroj zimi potpuno smrznuto! A blagdani su pred vratima! Zato je napravio lijes i stavio ga nekoliko dana u mrtvačnicu na groblju. Poneki je došao iz znatiželje pogledati taj lijes i dijete. Bilo ih je sve više i više. Dolazili su ljudi i iz susjednih sela. Ubrzo se počelo govoriti "Kod nas je Kristkind (tako zovu Ditića) umro. Te godine, piše župna kronika, nije se igrala igra "traženja stana" što se inače uvijek igralo na Badnjak.

Otvoriti Kristu vrata!

Ako pođemo malo po gradovima Europe vidjet ćemo rijeke ljudi koje kupuju, spremaju poklone, božićna drvca kite i sl. i nitko ne opaža da je Kristkind umro. To je gužva ljudi. Svi u žurbi kupnje: mora se priparaviti za Božić, kupiti darove, obilnu hranu, okititi Božićno drvce, urediti jaslice.

A kad se u nedjelju ide u crkvu, navala nije tako velika. Ne čeka se puno ni za ispovijed. Zar to ne bi bilo strašno kad bi i kod nas Ditić (Kristkind) umro,  kad bi se ugušio među svim ovim »simo tamo«. Smrznut u našem sekulariziranom svijetu? U ledenici našega srca? Jer smo Ditića ostavili vani!

Ako nekoga želim u svoju kuću primiti, tada mu moram vrata otvoriti. To je po sebi razumljivo. To se događa svakog dana na našim vratima. A događa li se tu i našim srcima? Ako vrata ostaju zatvorena. Božić znači široko otvoriti vrata naših srdaca za Isusa Ako ta vrata ostaju zatvorena, ako mi ne pustimo Isusa u naš život onda nema ni Božića. Tada se sve događa bez nas i mi ostajemo sami sa našim darovima i našim jaslicama i božićnim drvcima. Tada vrijedi i za nas: I ovdje je Ditić (Kristkind) umro. Pred zatvorenim vratima.  Smrznut!

Bližnjemu otvoriti vrata

Postoje i jedna druga vrata kroz koja može k nama ući božansko djetešce. Različita, bučna, hitna su udaranja na našim vratima To su svi ljudi koji trpe u našem vremenu, na raznim stranama svijeta. Ali i kod nas ima mnogo ljudi koji trpe na razne načine:..... I mi ne smijemo reći, poput onog seljaka, " neka idu k vragu!" Zar u svima njima ne ide  sam Krist i ne kuca na naša vrata i traži konačište? O, kako će to biti sutra strašno čuti: "Kod nas je ditić umro1" I to pred našim vratima smrznut!

Uđi k meni, o moj Isuse!

I za kraj jedna suprotna slika:  Badnjak 1942., u bijednom bunkeru u Staljingradu. Nad jednom, jedincatom svijećom koja daje i svjetlo i toplinu ugljenom nacrtana Marija s Ditićem, kojega je nacrtao nadliječnik dr. Reuber, na poleđini zemljopisne karte. S jedne strane karte je napisana

75

strahovita sudbina vojnika: "Božić u kazanu", to će reći marš u strahovitu smrt, marš u zarobljeništvo. Ono čemu su se vojnici u bunkeru Staljingrada najviše nadali stoji zapisano na drugoj, desnoj strani karte" Svjetlo - život - ljubav. Nedostaje sve što Božić čini Božićem, ono što je bit Božića: božanski djetić i njegova majka.

Bog je poslao svoga Sina u naš svijet i na taj način započeo novi početak. U tom božanstvu svijetom ide Božje milosrđe. To milosrđe se pokazuje svuda na svijetu gdje ga ljudi primaju, gdje ljudi žive od njegovog čovjekoljublja.

I kad  sada gledamo božanskog djetića u našim jaslama, to bi trebao biti znak naše spremnosti da ćemo ga pustiti i u naše srce, naš život, naše obitelji. Tek onda ćemo osjetiti da se Isus i za nas rodio. To vam svima želim sada. Neka ovoj Božić bude početak novog života. Ne dopusti da živiš u trećem tisućljeću sa smrznutim djetićem pred vratima i u srcu.

Pođi doma, otvori vrata djetiću, neka uđe kod tebe, poslušaj noćas kucaje na vratima tvoga srca, tvoje kuće. I ako ga pustiš unutra, onda ćeš biti sretan i zadovoljan. A onda će ti i treći milenij biti, uistinu, nešto veliko i sveto, a to vam svima od srca želim čestitkom: na dobro vam došlo porođenje Isusovo.

5.I Riječ je tijelom postala

Puno riječi.

Riječi su sastavni dio našega života. Dnevno ih susrećemo na bezbrojne načine: ako međusobno razgovaramo, telefoniramo, pjevamo, ako čitamo novine ili knjigu, slušamo radio ili uključimo televiziju, sve su to točke susreta s  mojom vlastitom riječi ili riječima drugih. Oni nas susreću na razne načine i na razne načine se mogu očitovati: radost, žalost, suosjećanje, sažaljenje; povrijediti i razljutiti, razbiti i uništiti, probuditi nadu i ohrabriti. Reći pravu riječ u pravo vrijeme i na pravom mjestu često puta može obratiti čovjeka, ali ne zavisi to samo od onog koji govori ili piše, nego i od onoga koji sluša ili čita.

Riječi oživljavaju u meni prošlost.

Jeste li kada posjetili neku veliku biblioteku i divili se množini i ljepoti knjiga? Takvi prostori stvaraju jedinstvenu atmosferu. Što je pred puno stoljeća bilo govoreno i mišljeno stoji u tim knjigama i čeka da se opet iznova probudi.

Jednom sam, s ministrantima jedne župe, posjetio jednu samostansku biblioteku. Nije to baš bila poznata i bogata biblioteka. Ali kroz godine skupile su se mnoge knjige, neke i više stoljeća stare. To je bio, za djecu, interesantan doživljaj. Kako su samo pokušavali otkriti po koju riječ na njima nepoznatom pismu i starom jeziku. Ono što je odavno bilo zaboravljeno, sada je najednom oživljeno.

Svatko tko je čitao jedan stari roman ili gledao takav film poznaje taj osjećaj. Prostor i vrijeme sada ne igraju nikakvu ulogu,uranja se u neki novi svijet, živi se s novim ljudima i u novom okruženju. Da, čovjek se ispunja nekim novim bićem. Ljudi, lica, riječi, ponašanja, počimaju u mojoj glavi i mašti ponovno živjeti.

Riječi oživljuju Boga

Mislim da je tako bilo i starozavjetnim prorocima i mnogim drugim ljudima. Oni su čitali Mojsijeva pisma, izvještaje o Davidu i kraljevima. Ove riječi pisma i predaje su u njima postajale žive, davaei im sigurnost i nadu i pogled u stvarni život. Izraelci su uvijek doživljavali Boga kao

76

živog i onoga koji s njima ide. U svojim pismima i predajama su to predavali nasljednicima, jer im je on postao veoma vrijedan. Naša Biblija je puna tih pripovijedanja o Bogu.

Bog sam postaje živa riječ

Veličanstvena kompozicija izvještaja o stvaranju svijeta želi nam reći koliko i kako Bogu leži na srcu čovjek i stvorenje. Božja riječ nam je uvijek govorena - od početka nam je obećao svoju ljubav i vjernost, bez kada i ali. I on, sa svoje strane, nije nikada povukao to obećanje. Posve suprotno, na razne načine, su postupali Izraelci su u svojoj povijesti koja je puna životnih situacija i vjere da je Bog uvijek bio vjeran svojim obećanjima. Ta Božja riječ je uvijek glasila: "Čovječe, ja te ljubim."

Posebnost današnjeg evanđelja  koje nam Ivan naviješta jest: ove riječi, pismo, neće samo oživjeti u mojoj glavi, mojoj mašti - ne - u Isusu je riječ postala tijelom, ona - Riječ- je postala stvarnost. I evanđelist Ivan prepoznaje, u promatranju Isusova života i djelovanja, ono "Čovječe, ja te ljubim," to je postalo sada stvarnost.

Ova Božja ljubav nije nešto okamenjeno iz slova i štamparske tinte. Ova Riječ Božja je za nas postala opipljiva,osjetljiva, doživljena. U Isusu mogu ljudi ovu privrženost  i vjernost Boga k ljudima vidno osjetiti.

Bog postaje živ u Isusovu djelovanju

Ljudi s brigama i poteškoćama su bili utješeni, doživjeli su novu perspektivu za budućnost, ljudi koji su potišteni sumnjama i strahovima prepoznaju nova svjetla nade u svom životu. Ljudi koji su besciljno lutali pronalaze oslonac kome mogu povjerovati, odbačeni i pogaženi ponovno se postavljaju u sredinu, dobijaju mjesto u zajednici.

Iz susreta i dodira s Isusom su, za ljude, spasenje i spas postali opipljivi. Brojni izvještaji o čudesnom Isusovom djelovanju daju svjedočanstvo da Bog nije neka izmišljena misao ili pojam, nikakva posebna filozofija, ili neki plod mozga, nego doživljena i osjetljiva stvarnost.

Bog i po meni postaje živ

Kao kršćani, mi se promatramo i kao ljudi koji su se priključili Isusu svojom vjerom i djelovanjem. Mi nismo nikakvi bogovi, nemamo nikakve nadljudske sposobnosti, a ipak smo pozvani da Boga i njegovo djelovanje oživljujemo i danas u svijetu. I svaki od nas ima za to sposobnosti i talente. Tu, gdje jedan čovjek preko mojih riječi i djela dobije novo povjerenje, tu se događa čudo da Bog postaje ponovno živ. Mogućnosti su za to brojne, ali za to trebamo imati otvorene oči i uši, srce koje razumije i shvaća nas same i ljude koji s nama žive.

Živa Božja riječ i u našoj budućnosti

Silvestrovo je prošlo, Nova godina je započela, mnoge dobre želje smo jedan drugom izrekli za 2012. godinu. Riječima smo darovali nadu i poticaj da prihvatimo nepoznatu budućnost.

Bog nam je, za Božić, u slavljenju rođenja njegovog Sina, obećao svoju riječ nade i povjerenja.

Povjerenje u  živu ljubav Božju nas jača i vjera u utjelovljenje Božje dala nam je snage da prihvatimo dane nove godine onako kako ćemo ih od Boga dobiti.Godina B 2011./2012. Četvrtak, 22 Prosinac 2011

Misno  slavljePozdrav: Gospodin naš Isus Krist, koji nam je otvorio vrata k Ocu, neka bude sa svima vama.Uvod:

77

Bog nam daruje svoga Sina. U Isusu Kristu i po njemu su srce i nebo Božje postali za ljude širom otvoreni i došli na zemlju. To je radosna poruka Božićnog blagdana.Danas, drugog dana Božića, slavimo svečanost svetog đakona Stjepana, prvog kršćanskog mučenika. On je preporođen po Isusu Kristu, kršćanin pun milosti i snage, ispunjen Duhom Svetim. On naviješta  i svjedoči za novi život koji nam je u Kristu darovan. U poznatom Božićnom događanju svečanost svetog Stjepana pokazuje put trpljenja kojim je Isus krenuo od samog rođenja i išao pred nama.  Stjepan je slijedio Krista do u smrt- i do slave.

Božić nam govori da se nebo otvorilo i da nam je darovalo Spasitelja. Stjepan svjedoči da je nebo otvoreno i za nas i da će ostati otvoreno.  S Isusom smo na putu prema Bogu, njemu se sada obratimo  moleći za oproštenje:

Molitva vjernika:

Dobri  Bože i Oče nebeski, ti si poslao na zemlju svoga preljubljenog Sina. Iz ljubavi prema nama on se i u smrt predao. U potpunom povjerenju iznosimo ti naše molitve i želje:-          Za Kristovu Crkvu: ispuni je milošću i snagom-          Za đakone, učini ih svjedocima tvoje istine i ljubavi-          Za progonjene kršćane: objavi im slavu i moć i podaj snage u trpljenjima-          Za neprijatelje Crkve: ne uračunaj im njihov grijeh i daj im milost obraćenja-          Za umiruće: podari im povjerenje i nadu u Isusa Krista-          Za pokojne naše zajednice: primi ih u zajedništvo s tvojim svetima ...-          u tišini iznesimo osobne prošnje i molitve

Bože i Oče, ti si darovao đakonu Stjepanu snagu za mučeništvo. Po njegovu primjeru i mi stavljamo, sve što jesmo i što imamo, u tvoje  dobre očinske ruke. Po Kristu, Gospodinu našemu.

Propovijed:Svjedok krvlju pred jaslicama

Drugi dan Božića

Rado dolazimo na drugi dan Božića, opet u crkvu da bismo slušali i pjevali poznate božićne pjesme, da nas razveseli ukrašena crkva i jaslice, da naknadno čestitamo Božić jednom ili drugom prijatelju i znancu. Netko bi trebao biti dobro liturgijski potkovan da najprije vidi blagdan svetog Stjepana.

Božić i Stjepandan: jedva da suprotnost može biti veća.  Božić je blagdan mira, tako bi to trebalo skladno ostati, a izvještaji o nasilju, ubojstvu bi makar ovih dana trebali umuknuti.  Zar nije Crkva ovdje netaktična ako nam danas pred oči stavlja užasnu smrt kamenovanjem prvog mučenika, đakona Stjepana? Kad nam danas, uz pastire, stavlja uz jaslice i svjedoka krvlju.

Božić ne gledati odvojeno

Na Božić slavimo veliki događaj spasenja. Rođenje našega Gospodina, Isusa Krista. A ondje gdje se govori o Spasitelju, vrlo blizu je i pitanje od čega i kako nas je spasio? To je sve uključeno u evanđelje o rođenju  i djetinjstvu Isusovu, ali će se sve otkriti tek kasnije.

Ne smijemo odvojiti Božić od Uskrsa i ostalog dijela godine, ne smijemo odvajati evanđelje o djetinjstvu Isusovu od ostalog evanđelja pa i od evanđelja o muci i uskrsnuću. Prvi mučenik, ovdje pred jaslicama, zastupa Veliki petak i Uskrs. Sjena koju on baca na jaslice je sjena križa Golgote. I zato Crkva nije netaktična ako nam danas stavlja pred oči prvog mučenika Stjepana, nego to ima dubok smisao.

78

Stjepan - drugi Krist

Stjepan je spadao u sedam prvih đakona.  On je bio čovjek pun milosti i snage  i činio je čudesa i velike znakove među narodom - poput Isusa, njegovog Učitelja. To je izazivalo bijes, protivljenje i neprijateljstvo  među nekim jeruzalemskim Židovima. Uhapšen i odvučen je pred Veliko vijeće. U svom govoru koji je bio više optužba, nego obrana pokazao se kao čovjek ukorijenjen u židovski narod i vjeru - kao što je to bio Isus, njegov učitelj.  Izveli su ga iz grada i tu ubili - kao i njegovog učitelja Isusa.  Njegove posljednje riječi su bile gotovo iste kao i njegovog učitelja i Gospodina. On moli oproštenje za svoje neprijatelje: „Gospodine Isuse, primi duh moj" - a Isus je vapio: „Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj." (Lk 23,46)

S potpunim pravom se može reći da Stjepan stoji kao znak sudbine svoga Učitelja, da on, na Božić, predstavlja Veliki petak i Uskrs.

Danas vam je rođen Spasitelj

Stjepanovo mučeništvo nam nešto govori o načinu i vrsti spasenja koje nam je donijelo novorođeno dijete.

Umirući, Stjepan je zavapio: „Vidim nebo otvoreno i Sina čovječjega s desne strane Božje." Otvoreno nebo je znak Kristovog uskrsnuća i uzašašća i time je pokazan cilj našeg spasenja: naše konačno mjesto treba biti uz Krista, s desne strane Božje. Tu je on pošao ispred nas da nam pripravi mjesto.

Ovaj cilj Stjepan sigurno gleda okružen svojim neprijateljima pred neminovnom smrću.  Nije ostao pošteđen ni opasnosti, ni patnji, ni smrti. Od toga ga Spasitelj nije spasio. A samo otvoreno nebo mu daje snage da ustraje u patnjama, muci i da smrti ide u susret.  Isus ga nije sačuvao patnji, ali ga je očuvao u patnjama: nije ga oslobodio od smrti, nego ga je izbavio iz smrti. Tako je Isus postao, za Stjepana, Spasitelj kako su ga anđeli navijestili pastirima.

Adventski i Božićni običaji koji nadopunjuju liturgiju

Ruska uzrečica kaže: „Ako u selu umru običaji, uskoro umire selo!" (A mi kažemo: „Bolje da umre selo, nego običaj!") Sam kardinal Newman je bio istog uvjerenja što se tiče vjere. Prema njemu, prije ili kasnije nakon što izumru vanjski oblici religioznog izražaja, nestaje (umire) i sama religija.  I ako nam se pokazuju izrazito živima adventski i božićni običaji, onda je to znak da Božić i advent nisu, za brojne naše suvremenike, stvar prošlosti. Ipak, na neki način i danas vrijede riječi Huge Rahnera koji je, prije skoro stotinu godina, napisao vrijednu rečenicu: „Božić je blagdan u Crkvenoj godini koji očarava srca kao ni jedan drugi kršćanski ili nekršćanski blagdan."1.      OBIČAJIMA OSTAVITI NJIHOVO VRIJEME

Čarobnost Božića ne pozna samo svijet trgovine. Oni već božićuju, iako je Božić još daleko. Jedva prođu Svi sveti, već počimaju sjajiti božićne zvijezde u izlozima. Po potrošačkim hramovima robnih kuća i pješačkim dijelovima grada se čuje božićna glazba. Da li se to nekom sviđa ili ne, prepušten je dugotrajnom slušanju. Već od prve nedjelje došašća postavljaju se, na javnim mjestima, božićna drvca. Božićni domjenci po kućama i radionicama.  Zborovi pozivaju na božićne koncerte. Župski listovi objavljuju božićne bazare. Tko još nije potpuno zaboravio što znači advent, taj se živcira i ljuti.  Trebali bismo ovo predbožićno vrijeme doživjeti  kao „radosno iščekivanje", napominje

79

obnovljeni rimski generalni kalendar, iako se cijeli svijet ponaša kao da je Božić već prošao.Zbog već unaprijed slavljeničkog raspoloženja Božića više se ne poštuje vlastitost došašća kao vremena priprave , a onda i Božić gubi svoje pravo liturgijsko vrijeme i mjesto zbog predugog držanja predbožićnog raspoloženja.Nadanje  da bi se ovakav razvoj danas ili sutra mogao zaustaviti postaje sve naivnije, jer sve više gubi kršćanska supstanca društva. Kršćanin koji želi slaviti došašće i rođenje Gospodina Isusa Krista onako kako je to zamišljeno mora povući zaključak: odvažnost - biti drukčiji. U najmanju ruku u crkvama, obiteljima, u vlastitim kućama i stanovima, u vlastitom životu u sedmicama pred Božić, u došašću, a tek kad se na Božićnoj misi čuje: „Dijete je rođeno - Sin nam je darovan", pravi blagdan je došao.Opaska: Iako je ovaj članak napisan prije dvadesetak godina, sve ovo što je opisan već je vidljivo u našim gradovima, a sve više i u selima. Pa poruka članka vrijedi i za nas danas i ovdje. Zato sam ga i preveo! Don Ivica.

2. ADVENTSKI VIJENAC KAO" PUTOKAZ" ZA BOŽIĆ!

Adventski vijenac je posebno obljubljen u germanskim zemljama odakle ima i porijeklo. Zeleni vijenac s četiri svijeće našao je mjesto u evangeličkim i katoličkim kućama i obiteljima kao i u katoličkim i evangeličkim crkvama.  Ovo ekumensko zajedništvo čini adventski vijenac još simpatičnijim.  Adventski vijenac je, uz to, i znak da i novije vrijeme treba jake simbole i običaje koji se razvijaju. No, ipak adventski vijenac i nije tako star.a) Porijeklo  i raširenost

„Tvorcem" adventskog vijenca se drži evangeličkog teologa i velikog promotora socijalnog rada evangeličke crkve 19.tog st. Johanna Heinricha Wicherna. Na rubu Hamburga  je uredio azil za mlade beskućnike i one na rubu društva,  takozvanu  „Rauhe Haus".  To su bili mladi na rubu društva koji su 1833. prvi put sjedili oko „adventskog vijenca." Prvotni oblik je bio jedan drveni križ. Na kraju svakog kraka križa bila je svijeća. Svake nedjelje došašća palila se po jedna.  U sljedećim godinama se dalje oblikovao u vijenac od jele da su na njemu mogle stajati svijeće. Kasnije se stavljala svijeća za svaki radni dan pa se tako umnažalo svjetlo  koje se moglo doživjeti u adventu.Jelov vijenac sa četiri svijeće se vrlo brzo proširio po evangeličkim, a kasnije i katoličkim kućama (čini se najprije u Šleziji 1925.).  Poslije drugog svjetskog rata ušao je i u katoličke crkve u Njemačkoj. U međuvremenu se običaj proširio u svim zemljama njemačkog govornog područja, drugdje je skoro nepoznat.Tako pisac . Međutim „adventski vijenac"  se proširio i kod nas pa čak se i počelo iskrivljavati adventski vijenac,(ne poznavajući povijest i ulogu) pa se prave razne varijacije aranžmana sa 4 svijeće, što nije lijepo. Ako se već misli uvoditi nečiji običaj, onda ga treba poštovati u originalu, samo tako ima svoj smisao!

b) Blagoslov adventskog vijenca

80

I adventski vijenac je u opasnosti da utone u blatu sekularizma. Mnogi ga smatraju još potrebnim za stvaranje ozračja predbožićnog ukrasa sobe ili kuće. Ovo gubljenje smisla naglašava i njemački obrednik „Benedictionale" pa želi djelovati nasuprot toj struji i nudi, prvi put u povijesti, i blagoslov adventskog vijenca.  To se odvija u subotu uoči prve nedjelje došašća, bilo misom u predvečerje nedjelje ili svečanom večernjom ili nekom drugom pobožnošću. Tko je jednom prisustvovao tom obredu, postaje mu jasno zašto je adventski vijenac „putokaz" prema  Božiću. Da bi se ovom blagoslovu dala vlastita simbolika svjetla, preporuča se da crkva bude samo malo osvijetljena, tek toliko da se vidi. Svečanost otvara glazba bilo orgulja ili nekog drugog instrumenta. Nakon pozdrava i uvodnih riječi  netko će (dijete) zapaliti prvu svijeću na vijencu. Kroz to vrijeme se mogu upaliti svijeće na oltarima ili svijeće u rukama djece, može se pjevati jedna od adventskih pjesama  recimo „Visom leteć" ili neku drugu pjesmu koja odgovara adventskom raspoloženju.  Onda bi trebali slijediti zazivi Kristu, djelitelju svijetla, a svećenik na kraju izgovara blagoslovnu molitvu.  Nakon ovog svečanog uvodnog obreda slijedi sveta misa prve nedjelje došašća ili svečana večernja. Možda negdje postaviti natpis ( ima mnogo mogućnosti) „ Ostavimo (odložimo) djela tame, a obucimo se u oružje svjetla". Propovijed će rastumačiti važnost i značenje adventskog vijenca i poziv na život u svjetlu u vremenu došašća.c) Što nam želi reći adventski vijenac

Zelena boja je postala, u današnje vrijeme, vrlo programatska boja. I mladi ljudi, bez problema, shvaćaju simboliku  zelene jelove grančice od kojih je ispleten adventski vijenac: upućuju na život, one su znak preživljavanja; u hladnoći i zimskoj tami preživljavaju zelene jelove grane.  Kao zimzeleni, listovi su simbol neprestane čovječje težnje za vječnim životom. Ovu čežnju - uči nas iskustvo - nitko ne može sam ostvariti.   Na kraju svakoga čeka tama, svatko mora proći kroz tamna vrata smrti.Na vijenac pada svjetlo, svjetlo odozgo, nikakav žarki plamen, nikakva uništavajuća vatra; blago svjetlo s nježnog plamena, svjetlo svijeće koje čini dobro, koja se tako svijetleći topi i daje svjetlo i toplinu. Kršćani starine, kada su na večer palili lampe, mislili na Krista, svjetlo njihova života. Oni su ga, kao svjetlo koje je zasvijetlilo na Božić i nije ga nadvladala smrt i sada kao uskrsno svjetlo sja zauvijek,  pozdravljali himnom svjetla „Phos hilarón":„Jasno svjetlo svetoga sjajavječnog besmrtnog Ocasvetoga, blaženogaIsusa Krista...Dostojan si u svako vrijemeslavljen biti svetim slavljemSine Božji, koji daješ životzato te slavi svijet."

U slavlju blagoslova adventskog vijenca otključava se riječ  Izaije i simbolika svjetla vijenca od jelke: „Onima koji borave u mraku, žarka svjetlost osvanu" (Iz 9,1) svjetlo - Kristovo! Sjaj sigurnosti njegove ljubavi koja se daruje zahvaća svakog čovjeka na zemlji koji se ne zaključava u tamu svoga srca. I u tom svjetlu je život (usp. Iv 1,4) vječni život za kojim čezne u nutrini svaki čovjek.

81

Spisateljica Ida  Friederike Göres je opisala, u zelenom vijencu, zemaljsku kuglu, naš zeleni planet. Crvena vrpca - bez početka i kraja obilazi vijenac. Tako Božja ljubav obuhvaća zemlju i ljude na njoj dokle bude postojala.  A još se i dalje može razviti: kao što je mnoštvo zelenih jelkinih grančica povezano u vijenac, tako bi trebalo biti s ljudima i narodima na zemlji.  Zar to nije veliki Božji plan spasenja?  Ljude povezati u svom utjelovljenom Sinu u jednu veliku, bratsku i sestrinsku, obitelj?  U toj obitelji će svatko tko je povezan, tko zajedno za stolom sjedi, u blagom svjetlu svijeće koja ih obasjava, naći zajedničku snagu  da doživi ovaj predbožićni simbol.Adventski vijenac u crkvi i kući bi nam trebao otvoriti oči i srce  za poruku svjetla koje, od Božićne noći, obasjava svakog čovjeka i najavljuje utjelovljenu ljubav Božju, koja želi razbijeni i nemirni svijet privesti jedinstvu i miru.3. ZORNICE („RORATE MISE")

Čarolija svjetla daje zornicama  nezamjenjivu atmosferu. Od davnina je svjetlo, u hladnim i mračnim dijelovima godine, stvaralo posebnu fascinaciju. I u vremenu električnog svjetla je moguće doživjeti ono što su nam djedovi i bake s nostalgijom pripovijedali: zornica u mračnom hladnom jutru, sa svjetlom svjetiljke. Mladi žele i danas doživjeti takve elementarne doživljaje u nekom adventskom jutru.Rorate dobiva svoj naziv po latinskim riječima ulazne misne pjesme: „Rorate coeli desuper"  - Rosite nebesa odozgor i oblaci neka dažde pravednika, neka se rastvori zemlja da procvjeta Spasiteljem  (usp Iz 45.8) Hrvatski naziv za zornice dolazi, jasno je, od činjenice što su te mise bile u zoru - prije izlaska sunca!). Tako glasi i službena (iz Rimskog misala - kako novog tako i starog) ulazna pjesma četvrte nedjelje došašća. Prigovor da je liturgijska obnova nakon II. vatikanskog koncila uništila  zornice - „Rorate mise" je sasvim kriv, upravo iz upravo navedenog razloga. Svakako treba koristiti sve mogućnosti, kako pučke pobožnosti, tako i liturgijskih preporuka da se održava ova lijepa tradicija koja nije samo lijepa zbog tradicije,  nego zbog duboke simbolike koju u sebi nosi. U praskozorje dana dok je još mračno, slavimo Mariju koja je na svijet donijela vječno svjetlo, Isusa Krista.4. BOŽIĆNE JASLICE

Uz ovu temu predlažem  i sljedeće, povezano s ovom temom http://www.don-ivica.net/razno/57-pastoral/405-o-jaslicama.html kao i  http://www.don-ivica.net/razno/57-pastoral/397-boini-krug-blagdana.html

Kad koncilska konstitucija o liturgiji  govori o „pobožnim vježbama kršćanskog puka (pia populi christiani exrcitia)" i preporuča održavanje oblika pučke pobožnosti, onda je bez sumnje time i osigurana budućnost jaslica u crkvi. Iako je bilo pokušaja, u žaru obnove prema Vatikanskom koncilu, izbaciti jaslice iz crkava, hvala Bogu, bio je to ipak samo izoliran slučaj. U Rimu su čak poslije koncila prvi put izgrađene jaslice u crkvi sv. Petra, a na trgu pred crkvom su postavljene jaslice ispod velikog božićnog drvca.  U zadnje vrijeme pape njeguju običaj na sam Božić posjetiti jaslice izrađene figurama iz Oberamergaua, postavljene u Grotte sv. Petra.Pobožnost ranog srednjeg vijeka je izumila jaslice. U to vrijeme se novim očima gledalo na Isusa čovjeka. Uranjali su u svaku postaju njegovog zemaljskog života. Na poseban način  se promatralo njegovo rođenje u

82

jadnim, siromašnim uvjetima štale kao i njegovu užasnu smrt među razbojnicima na križu da se pokaže dokle ide Božja ljubav prema grješnicima. Tada se počelo s takvom nutarnjom pobožnošću kakva prije nije bila poznata, prema Isusovoj čovječnosti i to upravo u njegovoj slabosti i poniženju: djetetu u jaslama i čovjeku boli! Bernard od Clairvaux (+ 1153) govori u svojoj propovijedi na Bogojavljenje (PL 183,141 s) i pogađa u srce  ove srednjovjekovne  pobožnosti prema Isusu: „ Što je on za mene postao siromašniji, time mi je postao draži." Time je on jasno ukazao koliko je čovjek vrijedan Bogu.  Franjo Asiški pripada ovom duhovnom kontekstu. On je želio nasljedovati Isusa iz Evanđelja. Nakon svog hodočašća u Svetu zemlju imao je potrebu, u svojoj rodnoj Umbriji, po mogućnosti doživjeti što naravnije iskustvo onoga što se dogodilo u betlehemskoj špilji kad je Isus došao na svijet. Tako je došlo do jaslica u Grecciu 1223. Franjo je izabrao, kao mjesto polnoćke, jednu špilju u šumici blizu Breccia. Tu su životinje i pastiri iz okolice. Uz oltar su stajale jaslice. „Djetić" nije bio u jaslama, jer se znalo da je Isus živ u Euharistiji, pod prilikama kruha u misi Polnoćki.  Franjo nije gradio jaslice, on je inscenirao liturgijsku božićnu igru. S druge strane, u ženskim samostanima se vrlo brzo počelo postavljati jaslice sa strane oltara gdje je u štalici, na slami bilo položeno i „dijete". I tu su se sakupljale redovnice na božićnu pobožnost. I tu je mjesto gdje su nastale najljepše Božićne pjesme, pa čak i pomiješane s latinskim riječima. („ In dulci jubilo" „Gloria, in exelsis Deo")Daljnji razvitak je slijedio početnu zamisao: uz dijete u jaslama počelo se vrlo rano grupirati osobe koje su bile vezane uz događaj rođenja Kristova ili su našli put k njemu. U njemačkom govornom području, čini se da su prve jaslice u punom obliku izgrađene  1601. u Altöttingu. (Na žalost nije mi poznat podatak gdje su i kada u Hrvatskoj izgrađene prve jaslice - don Ivica) Barokno vrijeme je rado smještalo jaslice u domaći kraj. Tako je postajalo razumljivije: događaj od nekada ostaje događaj za nas. Bog se povezao, u djetetu iz Betlehema, sa svim ljudima i na svim mjestima.U vrijeme katoličke reforme su, prije svega, isusovci prepoznali katehetsko značenje božićnog običaja građenja jaslica i gradili prekrasne jaslice u svojim crkvama. Značenje je zadržano još i danas. Jaslice, sasvim neprimjetno ali jasno, ukazuju na činjenicu koju kršćanstvo slavi iz godine u godinu, na početak ljudskog otkupljenja.  Čini se da jaslice vješto izmiču današnjoj opasnosti  da se Božić slavi bez povezanosti s Betlehemom.  I zato u pastoralu treba ustrajati i pozivati na posebnu pažnju i pobožnost prema jaslicama i to tako da ta pobožnost ne utone u prošlost. Važno je naglašavati da  je u Betlehemu rođeno dijete  sada uskrsli i proslavljeni Gospodin o čijem svjetlu slave govore, tako veličanstveno, liturgijski božićni tekstovi.(Sjećam se, s nostalgijom, kada smo u vrijeme mojih sjemenišnih dana (1957- 61) obilazili prekrasne jaslice u crkvama franjevaca i trećoredaca u Zadru. Bila su to prava umjetnička djela. Isto tako se sjećam prekrasnih jaslica u crkvama Gospe od zdravlja, sv. Dominika i sv. Frane na rivi u Splitu.)

5. BOŽIĆNO DRVCE (Božićna jelka)

Ni jedan božićni simbol nije tako kršćanski znakovit kao jaslice. Okićeno stablo - Novogodišnja jelka - stoji na središnjem moskovskom trgu kao znak nekrštenog, sekulariziranog Božićnog drvca.  I u mnogim industrijskim

83

zemljama zapada  prijeti opasnost Božićnom drvcu - Božićnoj jelki- da postane hladni besadržajni predmet kićenja u ovom vremenu izmjene godine. (Sjećam se svoga djetinjstva i početaka svećeničkog života kada se i kod nas kitila „Novogodišnja jelka" i to se uvijek počimalo kititi tek kad prođe blagdan sv. Stjepana ili sv. Ivana i tako se pokušavalo zatrti značenje Božićne jelke ili Božićnog drvca. - Ovo zapisah neka znaju generacije koje dolaze što smo prolazili i proživljavali). Danas brojne obitelji koje u svojim stanovima kite božićnu jelku ili božićno drvce jedva i misle na kršćanski smisao božićnog drvca. On danas pripada božićnim običajima, kao i božićni pokloni ili obilati stol.Jedino još ime može podsjećati na kršćanski sadržaj božićnog drvca. U njemačkom jeziku je to još jasnije Christbaum. Božićno drvce upućuje na Božić, a ovaj blagdan na Krista. U njemačkom jeziku sam dan Božića se naziva „Christfest" ili „Christtag = Christus Tag, pa sasvim jasno upućuje na Krsta dok sam naziv Božić („mali Bog") ne upućuje tako jasno na Krista.Slično kao i u adventskom vijencu, počeci Božićnog drvca su kod evangelika (protestanata) . Najranija svjedočanstva potječu iz Elsaßa, od prije reformatorskih vremena (pa i nije baš protestantski, op. prev.). Straßburški humanist Sebastian Brant opisuje 1494. da je bio običaj u Oberrheinu,  oko nove godine kititi kuće grančicama jelke. Kao božićno drvce se može smatrati tek oko 1600. O Božiću se božićno drvo kitilo jabukama i slatkišima, okolo se nalazila mahovina ograđena ogradom. To je trebalo davati dojam: drvo raste u vrtu, misli se na određeni vrt (raj zemaljski) u čijem središtu je Bog postavio drvo života (usp. Post 2,9). Nakon grijeha je čovjeku bio zabranjen pristup drvu života (usp Post 3,24). Slika drva života, kako ga Biblija postavlja na početku Božje povijesti s ljudima, izranja ponovo na posljednjim stranicama Biblije. Knjiga Otkrivenja stavlja Kristu u usta ove riječi: „Pobjedniku ću dati jesti sa stabla života, koji je u Božjem raju!"Božićno drvce je prvotno zamišljeno kao biblijsko drvo života. Jabuke i slatkiši, prvotni ukras  božićnog drva, podsjećaju na jabuke prve kušnje i grijeha, a slatkiši podsjećaju na drvo života u nebu s kojega će otkupljenici jesti kruh života. O tom kruhu  govori i Ivanovo evanđelje u 6. poglavlju: „Tko jede ovoga kruha živjet će u vijeke." Pa čežnja ljudi za životom, za trajnim, neuništivim životom  se ispunila na novi način u Kristu - „kruhu koji je došao s neba" i to u Betlehem,  „kuću kruha".Božićno drvce ispunja  i konačnu nakanu i spaja široki raspon povijesti spasenja od početka do konca, do konačnog eshatološkog ispunjenja. Ono ukazuje na Krista koji je došao „ da imaju život i to ga imaju u punini!"Sa Božićnim drvcem kao simbolom života ubrzo se povezuje i simbol svjetla! Ono je prožeto  već, od prvih početaka, atmosferom blagdana Kristova rođenja.  Svjesno je prva Crkva u IV. stoljeću počela slaviti dan Kristova rođenja na dan zimske obratnice.  U rođenju Kristovu na svijet i nad svakim čovječjim životom  „ je granulo sunce pravde u čijem sjaju je spasenje" ( usp Mal 3,20)  To je kao ilustracija evanđelja  Božićne dnevne mise (najstarije od tri božićne mise) ako svjetla zamjenjuju  zimzelene grane: „ U njemu bijaše život, a život je bilo svjetlo svijeta, a svjetlo u tami svijetli i prosvjetljuje svakog čovjeka, a tama ga ne obuze." (Iv 1, 4-5) O jednom takvom osvijetljenom Božićnom drvu imamo izvještaj iz 1621. Svjedočanstvo dolazi iz

84

Južnog Tirola. U augustinskoj crkvi je te godine, uz oltar, stajalo za polnoćku drvo okićeno svjetlima.  A prva svjedočanstva o jelki okićenoj svijećama  su iz prve polovice 18. stoljeća (Wittenberg 1734). Tokom 19. stoljeća iz protestantskih kuća je božićno drvce ušlo u katoličke obitelji. Usprkos buni nekih ekoloških fundamentalista čini se da nema straha za preživljavanje ovog običaja. No, treba dosta raditi da se sačuva i obnovi kršćanski smisao i sadržaj ovog božićnog simbola.(Napominjem da je kod nas svojevremeno - sredinom pedesetih godina  prošlog stoljeća - bilo zabranjeno pred Božić sjeći borove da se spriječi običaj kićenja Božićnog drvca, a ipak su ljudi, usprkos plaćanja globa, nastavili rezati borove ili se snalazili na razne načine kao rezanje i dovoženje po noći. I ovo je jedno svjedočanstvo povijesti! Don Ivica)

Andreas Heinz Gottes Volk 1987» >

http://www.glas-koncila.hr/ Svetkovina sv. Marije Bogorodice (1. siječnja)Br 6,22-27 * Ps 67 * Gal 4,4-7 * Lk 2,16-21Blagoslovljen početakČestitke povodom Nove godine su civilizacijsko obilježje i našega vremena. Ljudi jedni drugima izražavaju dobre želje za zdravlje, blagostanje, osobnu sreću i mir. Takav govor daje naslutiti kako ljudi od budućnosti očekuju više od onog što su već postigli. To izražava čežnju za beskrajnim mirom i srećom koju može dati samo apsolutno savršeno biće – Bog. Zato neka nas njegov Sveti Duh nauči mudro brojiti i vrednovati naše dane i godine kako bismo na kraju krajeva postigli ono za čim bitno težimo.

Zazivanje Božjega blagoslova

U biblijskom Petoknjižju nalazi se Knjiga Brojeva, koja je cjelovito oblikovana u polovici 5. stoljeća prije Krista, iz koje mi danas imamo ulomak za razmišljanje. Tu se nalaze Bogom nadahnute riječi koje je Mojsije prenio velikom svećeniku Aronu da s njima blagoslivlja narod: »Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva! Neka te Gospodin licem svojim obasja, milostiv neka ti bude! Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti donese!« Danas, na prvi dan nove godine, novi Izrael-Crkva preko svojih posebnih službenika prezbitera tim istim riječima želi zazvati Božji blagoslov na svoje vjernike i na sve ljude. Sam Bog je onaj koji daje blagoslov, a prezbiteri su samo posrednici koji poglavito za ljude od Boga mole zdravlje i blagostanje, radost življenja u međusobnom i Božjem miru koji se ne sastoji samo u sigurnosti od agresije već u uspostavi skladnoga načina življenja unutar sebe te u odnosu prema bližnjemu i Bogu. U želji da se izgradi takav biblijski »šalom-mir« već poodavno se vrhovni svećenici Crkve zalažu da prvi dan nove godine postane Međunarodni dan mira, pa u tu svrhu objelodanjuju posebne poruke ne samo za članove Crkve već za sve ljude dobre volje.

Početak spasonosnoga vremena

Vjernicima kršćanske zajednice u pokrajini Galaciji, koja se prostirala oko Ankare, današnjega glavnog grada Turske, pokršteni Židovi su htjeli nametnuti židovske tradicionalne vjerske običaje i propise. Apostol Pavao je za to saznao pa je Galaćanima napisao posebno pismo u kojem teološkim rječnikom dokazuje kako Židovi to nemaju pravo zahtijevati, jer se to protivi Duhu Kristova evanđelja. Apostol to pojašnjava ističući kako je Sin Božji bio »od žene rođen« te kao čovjek pripadnik židovskoga naroda i baštinik njihova Zakona, ali ne zato da u njemu ostane već da se od njega oslobodi, budući da samo opsluživanje Zakona nije u mogućnosti uspostaviti

85

novi odnos ljudi s Bogom. Isus je postao svjestan svoga poslanja da oslobađa ljude i od svega drugog što bi ih moglo sputavati i činiti robovima, a to znači ne samo od doslovnog opsluživanja Zakona, kao uvjeta za vječno spasenje, već i od: robovanja nagonima i strastima; od poganskog načina življenja; od robovanja ideologijama i svim drugim mračnim i porobljivačkim silama. Budući da je Bog postupno otkrivao plan spasenja, »dođe punina vremena« koju su ljudi iščekivali pa je po Božjem promislu Isusovim rođenjem nastupilo novo vrijeme u kojem, po djelovanju Isusova Duha, ljudi postaju Božji sinovi i kćeri i kao takvi po Božjoj milosti bivaju baštinici Božjega kraljevstva.

Razmišljati o spasonosnim otajstvima

Nije bez razloga evanđelist Luka zabilježio uvjerenje što su ga prvi kršćani imali kako je Isusovo rođenje bilo najprije objavljeno siromašnim pastirima, koji su simbolizirali sve zapostavljene, obespravljene, siromašne i gladne ne samo kruha već ponajviše pravde. I evanđelist se uvjerio kako je njima »Radosna vijest« i trebala doći prvima, budući da je Isusovim rođenjem započelo novo vrijeme, nova zora kojom je upućeno na temeljitije i dosljednije vrednovanje ljudskog dostojanstva svakoga čovjeka bez obzira na društveni položaj. Siromasima koji su prispjeli na rub društva trebalo je prvima otvoriti obzorja i probuditi nadu da su i oni pozvani na suodlučivanje u oblikovanju novoga društvenog poretka te u pravednoj raspodjeli dobara, kao bi bilo više čovječnosti za svakoga. Luka je Isusovu Majku prikazao kao osobu koja je u sebi pohranjivala sve izvanredne događaje, koji su se zbivali oko Djeteta te da ih je »prebirala« u svom srcu. Ona je zajedno s Josipom o svemu tome razmišljala i tako se učvršćivala u vjeri da je Djetetu od Boga namijenjeno spasonosno poslanje za čitavo čovječanstvo, a poglavito za sve siromašne patnike i stradalnike. Marijina otvorenost prema Božjem planu spasenja je uzor poglavito nama članovima Crkve kako bismo i mi »prebirali« u svom srcu otajstvo spasenja po Isusu Kristu. Budući da je za kršćane Isus pravi Bog i pravi čovjek, onda je logično što je uvedena svetkovina Marijina materinstva pod nazivom Sveta Bogorodica Marija, koja se svetkuje na osminu Božića. To je učinjeno 1931. godine prigodom 1500. obljetnice Efeškoga sabora (431).

Ivo Martinić

Rođenje Gospodinovo – Božić (25. prosinca)Iz 52,7-10 * Ps 98,1-6 * Heb 1,1-6 * Iv 1,1-18Riječ Tijelom postalaNa Božić slavimo rođenje Krista Gospodina, Utjelovljenu Riječ Božju, Svjetlo u tami. Bog izgovara svoje »da« ljudima, svakome čovjeku, dolazi mu ususret pun simpatije i ljubavi.

Evanđelje danje božićne mise govori o Svjetlu koje svijetli u tami, o Onome koji dolazi k svojima, ali ga oni ne primaju i prihvaćaju, govori o Riječi koja je tijelom postala i prebivala među nama. Kada čitamo ovo evanđelje, ovaj hvalospjev na početku Ivanova evanđelja, moramo se pomalo na nj priviknuti jer on govori o božićnoj poruci drukčije nego smo na to naviknuti – o Mariji i Josipu, o prenoćištu, o pastirima i anđelima. Ta varijanta radosne vijesti nam je bliža jer je zornija, lakše nam je predočiva – o njoj nam govore jaslice.

Čujemo poruku koja oduzima dah: Beskrajni, daleki Bog postaje u Isusu iz Nazareta čovjek, dijeli s nama naš život, dolazi u ovaj svijet. Nasuprot shvaćanju da se Bog Beskrajni ne može objaviti na ljudski način, već da kao Nepribliživi ostaje nedostupan i nedohvatljiv, tako dalek da ljudi njegovo ime izražavaju pojmom Riječ – nasuprot tome Ivan poručuje: dogodilo se nešto neviđeno. Ta Riječ, taj daleki Bog je postao Tijelo, ušao je u ovaj svijet u jednom čovjeku. Više Ga se ne mora tražiti u beskrajnosti svemira. Ne, sada je Bog na našoj zemlji, rođen kao ljudsko dijete. I on je iskusio život koji mi živimo: biti rođen, morati učiti, imati uspjeha i neuspjeha, osjetiti umor i neprijateljstvo i na kraju mučno umrijeti.

86

Ali zašto je Bog postao čovjekom? Zar je to morao? Pitanje koje je mučilo mnoge teologe i filozofe svih stoljeća. Apostol Pavao označio je Isusa kao konačnog čovjeka, tj. kao onoga koji nam donosi budućnost koja se sastoji u tome da Bog želi biti jedno s čovjekom.

Jedna pjesma kaže: »Bog je u tijelu, tko to može razumjeti? Vrata života su otvorena.« Tako je opjevana tajna Božića u slici o otvorenim vratima u život. Božji svijet nam je otvoren, pojavljuje se u našim ljudskim dimenzijama i ostaje za nas ljude otvoren. Upravo to se dogodilo one noći. Razlog dovoljan da svake godine poput pastira dolazimo k jaslicama i divimo se tom događaju.

To da je Bog postao čovjekom, da nije ostao pošteđen od opasnosti i straha, da je morao doživjeti osamljenost i prezir – to baš i nije razlog za divljenje! Ali upravo tu leži za čovjeka iskra nade. Biti siguran da u svojim brigama, u strahu, u sumnjama nisi sam, jer tu je netko – dapače, Bog sam, u istom položaju, solidaran s tobom – to je razlog istinske radosti i neslomljive nade. Bog je s nama, poziva nas da ga susretnemo u slabosti i siromaštvu jednog djeteta, u čovjeku koji je bespomoćan i napušten, koji traži sigurnost i skrovitost. Upravo u tome i po tome se događa Božić među nama!

Josip Koprek

http://www.kastav-crkva.orghttp://www.sestre-scj.hr/showitem/povijest-druzbehttp://www.rijeka-nadbiskupija.com/eug09/index.html Početak Euharistijske godine 18. travanja 2009. NOVO!!!        www.rikatv.net, ili http://www.rikatv.net http://katehetski.ri-nadbiskupija.hrNove web stranice Riječko bogoslovno sjemenište pokrenulo je novi web portal na adresi http://bogoslovija-ri.hr/http://www.ri-nadbiskupija.hr/http://ri-nadbiskupija.com/

http://www.virc.at/texte/aktuell_h.htm propovijedi na više jezika među njima i hrvatski www.svetiantunpula.com http://www.frama-pula.tk http://www.samostan-poljud.comhttp://www.zupavostarnica.hr/ Stranica župe Voštarnica u Zadru

http://obitelj.hbk.hrhttp://www.dom-turnic.hrOvo je dom gdje imamo mjesečno misu. O tome pročitajte više na njihovoj stranici.http://www.veritas.hr

87

http://www.hkr.hr

http://www.hkr.hrhttp://www.isusovci.hr/prostorduha/Duhovne vježbe na internetu - DVonlinehttp://www.katolici.org

KTA/KNI

http://hrcak.srce.hr/http://www.fokolar.hr/1000.html http://www.palotinci.hrhttp://www.vitapax.hr/http://www.jesus.2000.years.de/various/basiliche/san_paolo/sp/san_paolo/san_paolo.htmwww.annopaolino.org

http://www.nadbiskupija-split.com/katehetski/kateheze/pps_prezentacija/index.htmlmožete preuzeti dobre i poučne prezentacije

http://www.micromedia.unisal.it/možete preuzeti dobre i poučne prezentacije na talijanskomhttp://www.hkz-gp.de/

http://www.iglesiaendaimiel.com/ http://www.fsr.hr/ http://fsrbrod.blogspot.com/http://fsr-kaptol.hr/http://www.molitve.infowww.gafos.hr/ arhitektura

http://www.graficapastorale.it/

http://qumran2.nethttp://qumran2.net/indice.pax?autore=1136&tutti=1

http://www.qumran2.net/indice.php?id=136&&tutti=1

http://www.qumran2.net/indice.php?id=96&&tutti=1

http://www.qumran2.net/indice.pax?id=96&&tutti=1 PLAKATI ZA POJEDINE NEDJELJE i SVETKOVINE U GODINIhttp://www.qumran2.net/indice.pax?id=136&&tutti=1 http://www.qumran2.net/indice.pax?c=disegni&autore=2769&pag=2plakati za djecu i mlademožete preuzeti dobre i poučne prezentacije na talijanskomhttp://www.videograficapastorale.it/index.php/galleria-immagini/category/17-sfondi-per-manifestiPLAKATI I VIDEO NA GORNJOJ STRANICI ZA NEDJELJE.http://www.qumran2.net/indice.php?c=disegniCRTANI PLAKAT-CRTEŽI ZA CIJELU GODINU (iznad link)

88

http://www.benedictinescat.com/http://www.benedictinescat.com/Montserrat/eucarcat.html prezentacije na španjolskomhttp://www.benedictinescat.com/Montserrat/indexceramita.html http://www.benedictinescat.com/Montserrat/indexceramport.html prezentacije na portugalskomhttp://www.giovannipaolo.it/copiacontroguai/index.htmhttp://lnx.catechista.it/index.php?option=com_docman&task=cat_view&gid=114&Itemid=56 DVIJE STRANICE KOJE IMAJU LIJEPE PREZENTACIJEhttp://www.graficapastorale.comvideo grafika za pastoralhttp://www.kosljun.hr http://www.zupavostarnica.hr/Stranica župe Voštarnica u Zadru

http://www.hamradio.hr/9aff/9AFF-028_Kosljun/kosljun.htm

http://www.tommyswindow.com/downloads_croatian_01.htmhttp://www.forum.hr/archive/index.php/t-232785.html.http://www.hbk.hr/biblija/search.phphttp://biblos.com/ Sveto Pismo na mnoštvu stranih jezikawww.bible-multimedia.orghttp://www.suzazanajmanje.blog.hr/http://vjeronauk.net/ stranica vjeroučitelja ima puno dobrih stvari u ppthttp://www.nku.hbk.hr/vjeroucitelj/ www.republikahrvatska.comDuhovna obnova i seminari u Zagrebu i drugim mjestima u i Hrvatskoj:http://www.republikahrvatska.com/DuhovneObnove.htmlhttp://www.hrvatskauljudba.hr/ http://wwww.carnet.hr/referalni/obrazovni/iom/IlustracijaIPP http://www.bibbiaecomunicazione.it/http://www.svivan.ba/http://www.karmelbsi.hr http://www.benediktinci.hr/

http://zrno.fsb.hr/blago/ ČASOSLOV

http://www.gabriellla.it/ppt.htm http://www.izbicno.info

www.frafranjomabic.info

II. PO BOŽIĆU BIza kako smo čuli Siraha, Efežanima i onaj glasoviti uvod Ivanova Evanđelja, nameće nam se neminovno pitanje tko je Gospodin Bog, stvaranje i pitanje naše vjeru u sve ovo.Čovjek je uistinu inteligentno i pametno biće, jer prije nego postavi vjeru i pitanje vjere, on je filozofski riješio pitanje Boga. Dao mu je sve najbolje epitete koje je mogao izumiti i izmisliti svojim umom. On je najbolji i privi u svemu. Onako kako je Tomas Edison kada je došao pogledati Eiffelov toranj u Parizu, zapisao: "Čovjek cijeni sve inženjere ovoga svijeta, ali se divi najvećem od svih – Bogu". To je čovjekova veličina iz koje se rađa naša vjera, najprije u Boga, pa zatim u sve što je On objavio i što je izašlo iz njegovih "usta i uma".On je poslao svoju mudrost koju je stvorio da se nastani u Jakovljevom Šatoru, u Izraelu, zatim na svetoj gori Sionu, ponad Jeruzalema u čijem je sastavu i Maslinski vrt, a vlast joj je u srcu, u Jeruzalemu u narodu koji je baština Gospodnja.Krist je također Mudrost Gospodnja koja nam daje smisao životu i ukorijenjuje našu vjeru u Vječnoga. Po njemu ćemo mi postati sinovima božjim. Njegov put će biti kao i put Mudrosti i u

89

šatoru Jakovljevu (Jakov-Izrael), i na Sionu (Maslinska Gora –krvavo znojenje), Maslinski vrt, Jeruzalem – ulazak, suđenje, muka, smrt i uskrsnuće.Čitanja nam još žele skrenuti našu punu pozornost da je čovjek središte svega stvaranja i stvorenoga, pa je i logično da se čovjek divi Onome koji je sve to čudesno tako stvorio, pogotovu kada je dao moć i stvorenju da može stvarati, zapravo biti Njegov suradnik u stvaranju, kako se dade zaključiti iz onoga zapisa američkoga fizičaraa Tomasa Edisona.Novi Zavjet nam kaže da se stvaranje svijeta i čovjeka događa u Kristu, ispunja u Kristu, pa stoga tako trebamo i razumijeti onaj ulomak iz knjige Sirahove. Ovo dovršenje stvaranja ostalo je rezervirano za Mudrost Gospodnju. To nam potvrđuje Evanđelista Ivan danas i Pavao u Efežanima kada kažu da je Krist bio prije svakoga stvorenja, jer po njemu su stvorene sve stvari na nebesima, na zemlji, vidljive i nevidljive… sve je stvoreno po njemu, On je Prvi i sve po njemu postoji. Zato naša vjera u Svemogućega koji je Stvoritelj neba i zemlje se utvrđuje upravo po Pavlovom (1Kor 8,6.) …bar nama je jedan Bog, Otac, od koga sve potječe i za koga mi postojimo, i jedan jedini Gospodin Isus Krist. Po njemu postoji sve i mi po njemu postojimo.Zato danas prihvatimo poziv i poruku današnjih čitanja da budemo oni koji smo ga primili i oni koji du dobili dar i postali njegovi, a ne da budemo u onoj skupini za koju se kaže svojima dođe, njegovi ga ne primiše. Došao je nama i radi nas da nas povede vječnome stvoritelju. Odazovimo mu se darom vjere koju nam je darovao i usadio u našu dušu. Zahvalni mu budimo i hranimo našu vjeru svakim danom da se nikada ne odijelimo od njega i da ne prispijemo u društvo onih koji ga neće da upoznaju, da ne prispijemo u društvo onih kojima je pisac Aleksandar Dumas odgovorio kada su nijekali Božju opstojnost:"Dragi moj gospodine, vi steu dobrom okruženju i društvu.Također i ja u kući imam stvorenja kao i vi, one što nikada ne postavljaju pitanja postojanja Boga: to su dva lovačka psa, mačak, dva majmuma i jedan prelijepi papagaj!" Htio mu je reći da ima razum, ali ga ne koristi kao i nabrojene životinje, ili da čovjek postaje životinja kada izbaci ovo pitanje.Lako je se pridružiti ovome jadniku i nama danas. Oholost je nepresta tu da nam postavi pitanja kao i Evi. Sveti Petar kaže da đavao obilazi kao ričući lav da koga proždre. Stoga budni budimo i svoju vjeru hranimo sbagom našega Spasitelja da nikada se ne udaljimo od Njega, već da naša vjera jača življenjem vjere i produbljivanjem Božjih tajni u nama. Zato nam je mnogo puta i potrebno znanje. Potrudimo se i trudimo se svaki dan upotpunjavati svoju svijest potrebe vjere i jačanja vjere i kroz nova saznanja. Pokušajmo ovo dopuniti jednim primjerom.S jedne strane svećenik u vlaku čita knjigu. Nasuprot njemu mladić koji se ponaša kao bezbožac – ateist. Ismijava svećnika dobacujući:- Ništa ne vjerujem u ono što vi propovijedate. Vi prodajete narodu opijum.- Vjeruješ li barem u postojanje neke veće sile koja te je stvorila? Odgovara mu upito svećenik.- Ne svijet je postao sam od sebe. Tvar i energija mijenjaju sve.- Dragi moj prijatelju – govori dalje svećenik – vjerujem da imaš prilično visoku razinu kulture i da si pročitao kakvu ozbiljnu knjugu o religioznom fenomenu.- Nisam, niti je želim u budućnosti čitati.- Je si li barem nešto čitao o Bibliji.- Sve su to samo priče!- Je si li ikada išta pročitao o Isusu koji već dvije tisuće godina je urezan u povijest i ne da se iz nje izbaciti?- Ne!- Je si li barem, ako ništa drugo, dragi mladiću, razmišljao o svojim moralnim i religioznim problemima?Tada sa žaljenjem, ali i s ljubavlju, svećenik ovako zaključi:- Moj dragi mladiću! Ti nisi nevjernik – ateist, kako tvrdiš, ti si jedna obična neznalica i lijenčina što se hvali svojim neznanjem!Nije našao za zgodno da i dalje ostane s "popom" u istom odjelu. Izgubio se s njegova vidika. (Prispodobe I, Mabić,9.)

Nažalost, ovaj i ovakvi primjeri i još danas nisu rijetkost, a svatko od nas može zapuštajući se veoma brzo postati jednak ili sličan. Stoga svagdanja je zadaća zahvaljivati Bogu na darovanoj

90

vjeri u Njga i Njegova Sina, snagom Njegova Duha hraniti našu vjeru i ne zapuštati se u vjeri umanjujući ili zabacujući molitvu i Svete Sakramente koji su hrana naše vjere.

-------------------Danas započinjemo Nogu Godinu građanskoga kalendara - 2014. Započinjemo je Gospinom svetkovinom pod nazivom "Svetkovina Svete Bogorodice – Majke Božje". Znači pod njenim okriljem počinjemo novu godinu i molimo blagoslov da nam ga isprosi kod Gospodina za tek novonastalu godinu. (I.)Ovih dana smo čuli mnogo propovijedi i različitih tema, a danas se tome nadovezuje razmišljanje i obećanja, kao i iščekivanja za ovu godinu. Mi odrasli znamo da će to biti skoro kao i prošle godine, s tim da smo malo stariji i malo iskusniji, te da su lanjska obećanja ostala pusta, kao i tolikih proteklih godina.No, jedno valja imati na umu; mi se stavljamo pod Božje okrilje i molimo gospoda da nam daje blagoslov za ovu godinu, ali ga moramo moliti i s njime surađivati i mladi i stari posve jednako jer nam je život svima jednako neizvjestan i veoma užurban i jednako u opasnosti za sve. Zato svi molimo Gospodina da budemo neprestano njegovi i da od njega ne odlutamo, ili ako nas pozove da budemo u milosti i da nas primi k sebi. "Pred nebeskim vratima raste ogromno stablo sa milijardama lišća na sebi. Na svakome je listu napisano ime jednoga čovjeka. Tako je na jednome listu napisano i tvoje ime.Na početku svake nove godine pošalje Gospodin Bog svoga anđela da dobro zatrese i prodrma tim stablom. Pritom, što je i razumljivo, padne mnogo lišća na zemlju. Nijedan list ne padne bez Božje volje, kako nam kaže i sam Krist, da nijedna vlas sa naše glave ne može pasti bez znanja i volje Oca nebeskoga.I svaki onaj čovjek čiji je list otpao prilikom onoga anđelova potresanja stabla će umrijeti u slijedećoj godini i neće dočekati druge nove godine"(Mabić/Jukić,P.V.192).Gospodin Bog poziva i u život i u smrt. Ovaj lijepi primjer neka bude jedan poziv za razmišljanje svima nama koji tražimo Božji blagoslov da mognemo u Novoj Godini biti Gospodinovi suradnici i izvršavati zadaće koje preuzimamo, da bismo mogli biti svijetlo svijeta, sol i grad koji leži na gori.Gospodine Bože, daj nam snage da i mi mognemo izvršavati naša obećanja prema Tebi i bratu čovjeku i da tako pokažemo našu pripadnost Tebi i tvojoj zajednici ovdje na zemlji Svetoj Crkvi. Sva ostala obećanja i isčekivanja će se ispuniti, ako imadnemo vjeru u tebe i ako je budemo potvrđivali ljubavlju prema Tebi i bratu čovjeku. Gospodine Bože, pomozi nam i prati nas i u ovoj novonastaloj godini.

NOVA GODINA – MARIJA BOGORODICA (II)Voditelj duhovnih vježbi držao je jednoj skupini vjernika duhovne vježbe. Pri kraju vježbi jedna djevojka dala mu je pisanu poruku, on ju je spremio u džep i zaboravio na nju. Nakon što su duhovne vježbe završile, on se sjetio poruke, izvadio je iz svog džepa i pročitao. U poruci je pisalo ovo: U proteklih osam mjeseci ja sam bila u psiho terapijskom programu, no za to zna samo nekoliko ljudi. Kao dijete iskusila sam preveliki strah uzrokovan mržnjom i zlostavljanjem mojih najbližih. Glavna točka u mom sadašnjem životu jest svladati i preokrenuti u pozitivno taj strah. Detalji, što se sve zbilo, nisu važni, no većina mog straha došla je od moje majke. Ja sam se bila potpuno udaljila od pojma materinstva tako da sam svjesno odbijala svaku mogućnost majčinske ljubavi prema djetetu, tako nisam mogla shvatiti ni prihvatiti. Marijinu ljubav prema Isusu ali ni prema meni. Nakon što si završio svoje izlaganje, nastavlja dalje ona, ja sam izišla vani šetati. Osjećala sam se užasno osamljena. Molila sam se za milost da slomim taj zid svojega straha i svoje udaljenosti od iskustva ljubavi. Željela sam plakati ali suze nisu htjele teći. Možda si primijetio malu okruglu građevinu blizu groblja, kako je radoznalost jedna od jačih mojih strana ja se uputih tamo te kad stigoh tamo otvorih vrata da vidim što se nalazi u unutra. Kad sam provirila u unutra i raspoznala što se nalazi u unutra jednostavno sam se skamenila od straha. Tamo se nalazio veliki Gospin kip. Moj prvi osjećaj bio je da se okrenem i pobjegnem odatle, naravno u strahu i ljutnji. No neka nevidljiva sila privukla me je lagano dolje na klecalo koje se nalazilo do njenih nogu. Kleknula sam te gorko plakala natapajući skute njene haljine. Kad se sve to završilo ja sam se osjećala na neki način sasvim čista i obnovljena. Osjećala sam se

91

kao dijete koje vjeruje i koje ima povjerenja u svoju majku. Što je najvažnije osjećala sam majčinsku ljubav koja me je dirnula ulivši u mene istinsku želju da oprostim sve uvrede koje mi je nanijela moja naravna majka. Ova filmska priča, braćo i sestre, prekrasno se vezuje uz današnji blagdan Marije Bogorodice. Današnji blagdan želi nam posvijestiti dvije važne činjenice vezane uz Bogorodicu. Prva je ta da je Marija naša majka. Ona nije samo Isusova majka koja je živjela prije dvije tisuće godina. Ona je naša majka koja i danas živi zajedno s nama, naravno jednim drugim – duhovnim, načinom življenja. Marija, naša majka, sa svog nebeskog prijestolja želi pomoći svakomu od nas na njegovu životnom putu. Drugo, Marija je naš uzor. Ona je Ona kojoj se trebamo diviti u svoj njenoj svetosti, no nasmijemo ostati samo na divljenju. Mariju moramo nasljedovati u svim njenim osobinama. Promotrimo braćo i sestre danas svi skupa Marijinu vjeru i pouzdanje u Gospodina Boga, tu jednu od njenih osobina. Kad je ono anđeo pozdravio Mariju i rekao joj da će začeti i roditi sina po Duhu Svetomu, Marija je znala da bi to mogao biti uzrok da Josip razvrgne zaruke s njom, što se skoro i dogodilo. No Marija je stavila svoje pouzdanje u Gospodina . Kad su pastiri saopćili sve što su čuli od anđela, o Spasitelju i njegovu rođenju. Marija nije razumjela njihovih riječi, no opet je stavila svoje pouzdanje u Boga koji će učiniti ono što je najbolje za nju i za novorođenče. Nešto kasnije kad su Marija i Josip ponijeli Isusa da ga prikažu Gospodinu u Hramu, starac Šimun rekao je Mariji: "I tebi će samoj mač probosti dušu, da se razotkriju namisli mnogih srdaca" (Lk 2,35). Ni ovom zgodom Marija nije razumjela Šimunovih riječi, no stavila je i opet svoje pouzdanje u Boga.Kad je Isusu bilo 12 godina pošao je s Marijom i Josipom u Jeruzalem da proslavi s njima i cijelom izraelskom zajednicom Pashu. Nakon svetkovine Isus ostade u hramu da Marija i Josip toga nisu znali. Njih dvoje zbunjeni su ga tražili po Jeruzalemu i kad su ga konačno našli u hramu Isus je na Marijin upit odgovori: "Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onomu što je Oca mojega" (Lk 2,49). I opet Marija nije razumjela značenje riječi što ih je čula no i ovaj je put povjerovala u Gospodina da On svim upravlja svojim božanskim promislom.Braćo i sestre, upravo na području naše vjere i povjerenja u Gospodina, Marija nam može pomoći. Sjetimo se opet zgode s onom djevojkom na duhovnim vježbama. Ona je imala strašno djetinjstvo s bolnim posljedicama za njen duhovni život, za njen duhovni i psihički razvoj. Ona više nikomu nije mogla vjerovati, željela je to, no to joj se činilo nemogućim. No onda jednog dana pukim slučajem našla se je ispred Marijina kipa. Odlučila se pomoliti ispred njenih nogu i zamoliti je za pomoć. Prisjetimo se kako se molila, molila se za milost da mogne razbiti zid koji ju je dijelio od povjerenja prema drugima. Gospa je čula njenu molitvu, uslišala ju i djevojka je postala ponovno sposobna vjerovati drugim ljudima oko sebe.Braćo i sestre Marija želi svima nama pomoći da ojačamo svoju vjeru, na isti način kako je pomogla onoj djevojci. Na primjer! Možda smo roditelj koji je zabrinut za svoga sina ili svoju kćer. Možda naš sin ili kćerka na idu više u crkvu, ne mole se više ili su upali u kakvu pogubnu vezu koja ih ne vodi k dobru. Niti naša galama, dobar primjer ili savjetovanje nisu donijeli ništa dobro. No jesmo li se utekli Mariji za pomoć, jesmo li istinski povjerovali da nam ona može pomoći svojim majčinskim zagovorom.Možda smo mlada osoba, koja se nalazi na raskrsnici svojih putova i zabrinuta je za svoju budućnost. Nismo sigurni što želimo biti u životu, nismo sigurni što želimo raditi u životu. Nismo sigurni što Bog želi od nas da radimo i da budemo. Razgovarali smo s roditeljima, savjetovali se sa starijim, molili smo se za rasvjetljenje ali još smo uvijek u mraku i ne znamo kuda krenuti, koji put izabrati. No jesmo li istinski molili, jesmo li istinski vjerovali u rasvjetljenje? Jesmo li se utekli Mariji za zagovor i pomoć? Možda smo osoba koja je istinski zabrinuta za svoju osobnu vjeru. Znamo da nam vjera nije snažna i zabrinuti smo zbog toga. Molili smo Gospodina za pomoć ali čini nam se da On nije čuo naše molitve, naše uzdisaje. Čak smo se počeli pitati da li uopće On postoji. No ostalo je ono što nismo učinili, nismo se utekli Mariji za zagovor i pomoć. To ne znači da je Marija moćnija od Boga, već da Marija može moliti jače i s većom ljubavlju Boga za naše potrebe. Marija čeka da

92

joj se obratimo da nas zagovara kod svoga sina, ona koja je naša majka, koja razumje sve naše potrebe. Braćo i sestre, današnji blagdan, Marije Bogorodice podsjeća nas da smo nešto zaboravili. Današnji blagdan podsjeća nas da je Marija naš uzor li što je važnije ona je naš majka, naša pratiteljica, naša pomoćnica, naše Utočište Grešnika! Ona je ona kojoj se možemo i trebamo uteći za pomoć u svim našim potrebama i poteškoćama. Ona je ona koja nam želi, koja nam može i koja nam hoće pomoći. Što trebamo učiniti jest samo to da se okrenemo prema njoj, da pogledamo gdje se nalazi njen kip, ili slika te da dođemo pred njih, da kleknemo te se istinski uteknemo Majci nad majkama, onoj koja želi čuti naše vapaje i prošnje. Ako gledamo braćo i sestre kako ćemo što bolje proživjeti narednu Novu Godinu, onda nema boljeg rješenja od ovog, da damo Mariji veću ulogu u našem vlastitom, obiteljskom i zajedničkom životu. BOŽIĆ POLNOĆKA, razmišljanjeMarijo, Ti si majka koja čeka i iščekuje! Koga? Ti si majka naših dana i našega vremena koja strpljivo sa zebnjom čeka da joj se vrate sva djeca u okrilje u obiteljski dom! Majka si koja osluškuje Duha Svetoga da izvrši volju Božju. (Marijo, majko naša, čekaj i nas, zovi nas da se uvijek iznova vraćamo na Tvoj put, Put prema Kristu koji si prihvatila i nas čuvaj da Njemu prispijemo.) Josipe, Ti si čovjek koji sanja Boga i Njegovu Svevišnjost. Ti si čovjek koji i u snu misli na budućnost i Božje znakove što se pred tobom ostvaruju. Ti si otac koji razumije sina i pušta ga nesmetano slijediti Očevu volju. Ti si muž i zaručnik tišine koji govori i razumije jezik srca. (Josipe pomozi i nama svojim zagovorom da i mi našu djecu odgajamo i odgojimo Tvojim putem i da onda kada od nas odlaze da budu u dobru i razboritosti samostalni i da nikada ne zalutaju, jer smo ih mi učili po i na Tvome putu. Pomozi nam cijeniti još više naše majke i naše žene, da kao Ti budemo samozatajni za njih i naše obitelji.)Pastiri, što bdijete, vi ste svjedoci mira u ratnom vihoru, Vi koji ste uvijek spremni poći i na teški, daleki, nepredvidivi i opasni put, vi koji sada svjedočite Dijete - Boga, tu sada oko upaljene vatre. (Pastiri dragi i nas zagovarajte da kada smo kod vatre ne zaboravimo na druge i na svoja stada obitelji ili župe, Crkve ili Društva. Pomozite nam da uvijek budemo opasanih bokova, pritegnutih sandala, sa štapom u ruci, a to znači da budemo spremni odazvati se Bogu u svako vrijeme i poći s Njime, ali i drugome pomoći da i mi nekome budemo "štap tvoj i palica i utjeha do zelenih pašnjaka i hladnih, bistrih izvora...)Mudraci, koji tražite, ko zvijezdu mudrosti slijedite, Vi ste filozofi koji istražuju ljudska lica kao sjajne zvijezde. Vi ste pjesnici puni razumijevanja i divljenja, čudite se svemu jer ste zaljubljeni u sve stvoreno, i u tome tražite Boga i potvrdu od Njega. (Daj te nam dio mudrosti i snage da Boga i mi u Njegovim stvorenjima tražimo, a kada ga nađemo da i znademo izbjeći današnje Herode i nastaviti put s Tobom prema Tebi...)Herode, koji se osjećaš u prijetnji, bojiš se svakoga, čak i sjene, pa i djeteta, ti si najveći tiranin svih vremena koji se obogaćuje znojem i krvlju sirotinje. Ti si trgovac oružja što sije smrt. Ti si moćnik koji kolje svoju nevinu djecu. (Bože dragi, imali smo mi previše Heroda i previše ih je bilo da su do tada najveći koljači bili na svijetu. Oslobodi naše vrijeme ubojica djece, kako rođene, tako i nerođene. Oslobodi nas od političara i vođa koji samo vide sebe, svoje porive i svoje grijehe što ih žele staviti nama kao zakon i kao svijetlo zdravoga razuma koji nikada nije bio zdrav...)Zvijezdo, ti koja nam osvjetljuješ pute, Ti si riječ što nam odzvanja ovih dana u ušima, Ti si riječ koja nas ozdravlja i liječi, Ti si kruh što hrani naše nade, Ti si lice čovjeka i žene što otkriva odsjaj beskrajne ljepote, Ti si odsjaj moga brata, moje sestre, moga susjeda... (Zvijezdo, Ti primaš sjaj od sunca i tako prenosiš svijetlo, sjajiš, osvjetljuješ tolike pute. osvijetli i nama danas našu noć života da uvijek budemo u Danu koji zvijezda Danica najavljuje i vodi nas vječnom svijetlu koje Tebi svijetlo daje - da bude i nama i naše svijetlo...)Anđeli, vi koji hodite po nebu, Vi ste vjesnici tajna Gospodina Boga koji nas ljudi do iznemoglosti. Vi ste povijači - vidači naših rana i vi ste oni što na svojim koljenima prihvaćaju toliko odbačenih i raspetih Krista. Vi ste neumorni i tvrdoglavi navjestitelji Njegova mira i mudri

93

voditelji pravde. (Anđeli, Vi što i koji izvršavate volju Božju, Vi koji slušate Njegov glas, pomozite i nama da i mi čujemo Njegov glas poput Marije, poput Josipa, kojima ste Vi donijeli Božju zapovijed da prihvate Božju ruku, da i naše ruke danas budu u Njihovima, a sutra zajedno s Vama pred licem Božjim. Gabrijele, Rafaele, Mihovile, budite i moji - naši anđeli - arkanđeli.)Ti Dijete, što dolaziš na svijet u "punini vremena", zadnji si od rođenih i to među onim zadnjima i ostaješ takav, da postaneš Mesija koji traži milostinju po pločnicima i trgovima naših gradova i bespućima napuštenih sela odakle te zovu osamljeni, napaćeni, napušteni, gladni, bolesni, ojađeni... (Ti su u vjetru, u lahoru koji piri: Ti si Duh Boga živućega, Ti si Bog živi koji nam dolazi i koji nas zove kao Iliju na Horebu u pećini. Pomozi i nama da na svakom koraku Tebe otkrivamo, susrećemo i prihvaćamo. Da ovo prihvaćanje bude naš, moj i Tvoj život, a ne samo iščekivanje nekih veliki događaja i zbivanja oko nas, pa da se probudimo. Otvori nam oči da na vrijeme osjetimo tvoj lahor i da budemo spremi biti tvoj novi Ilija. Usp.II KR.)(Moj komentar na "Meditazione su Natale" - ReteIcomoro.)-------------------- Božić, Sveti Stjepan i Sveti Ivan

B O Ž I Ć

Anderson u jednoj svojoj priči pripovijeda kako jedna mala prodavačica žigica umire od hladnoće u Božićnoj noći. Tuda prolaze uređene gospođe u pratnji još uređenijih i bogatijih muževa koji su se odzivali na jedan veliki božićni koncert i ples. Taj koncert i ples su zamišljeni kao u dobrotvorne svrhe – pomoći gladnima, bijednima i sirotnima. Jedna od tih prolaznica je i suorganizatorica ove priredbe. Opazila je malenu kako dršće, ali nije smogla snage da joj se primakne ili pomogne jer je žurila da ne zakasni na ovaj veliki dobrotvorni skup gdje će dobiti tolike pohvale i predstaviti tolike važne osobe. Ipak joj je smetala u savjesti. Okrenula se oko sebe da li je itko gleda. Kada aje vidjela da je nitko ne gleda, jedan odlučan trzaj nogom i gurnula je malu u dulji snijeg i pobjegla na dobrotvorni koncert. Ona organizira dobrotvorni božićni koncert, ona se brine za siromašne, bijedne i gladne. Koncert je započeo, cirkus je započeo i po imenu i prezimenu i organizatoru. To je za nju i njih Božić?!

Chesterton je u svom "Vječnom Čovjeku" usporedio svijet prije dolaska Krista sa jednim pustim otokom čije su obale stjenovite i opasno otvorene prema moru: na otoku se nalazi jedna skupina djece koja se ne može igrati, niti trčati jer je previše opasno da se ne bi koji strovalio niz opasne litice u još opasnije more; zato su jadna djeca bila u samom središtu i gurali se tko će biti bliže da ne bi se primakli opasnostima. Nije se čula nikakva graja, niti pjesma niti veselje ove napuštene i preplašene djece. Dolazi Krist i uspostavlja most između kopna i ovoga otoka tako da se moglo prelaziti. Zakonom Evanđelja raste zid oko otoka i zaštićuje djecu, a djeca počinju svoju igru, svoj smijeh i svoj mirni i sigurni život na posve novom otoku. Naravno da su još daleko od željene domovine, ali već sada ima most i put koji je prema novoj domovini vodio. Dovoljno je bilo znati ići putem i dostići savršenu sreću. Za ovu zahvalnost djeca započinji harmoničnu i složnu pjesmu zajedno sa anđelima "hosana", a ljudi na zemlji počinju svoju nadu u mir i nadu u vječni mir.

Sveti Alfonz je za današnji dan uzeo slijedeću usporedbu: "Neki je mladi kralj u lovu susreo jednoga pastirića i zapodjenuo razgovor s njime. Bio mu je simpatičan i drag pa je htio postati njegov prijatelj. No, nije išlo. Pastirić je bio svjestan velike društvene razlike između njega i mladoga gospodina, od odijevanja pa dalje, te stoga se udaljavao od njega i izbjegavao daljni susret, pa tako i razgovor. Kralju se to nije nikako svidjelo, pa je stoga razmišljao nad tim događajem. Odlučio je za slijedeću prigodu kada pođe u lov obući se jednako kako se oblače svi pastiri toga kraja. Tada se uistinu rodilo pravo prijateljstvo između kralja i pastirića".

Zar Bog nije postupio jednako prema čovjeku kada su se ispunila punina vremena. Bog uzima našu ljudskost i postaje malo dijete koje nas danas veseli i koje nam donosi spasenje. Zato smo

94

bili pozvani kroz pripremno vrijeme Došašća da mu pripravimo put u svojoj duši, u svome srcu da bi mogao imati meko uzglavlje u svima nama.

Ovo dijete nam donosi radost, donosi mir, stoga smo i mi dužni danas nositi mir i dijeliti mir. Napose smo dužni donijeti radost, veselje i mir tamo gdje ovo dijete neće moći zaviriti, a nažalost još su tolike razorene obitelji i tolika razorena srca u koja ovo maleno dijete, mali Spasitelj, neće ući. Pomozimo mu kao njegovi suradnici otvoriti tolika vrata i tolika srca da i do njih stigne i njima donese radost koju samo može donijeti dijete i dječje vesele oči.

"Ova noć je pala na zemlju kao toliki milijuni noćiju, ali je različita u tome što je razdijelila povijest jednom zauvijek, na vrijeme prije Krista i na vrijeme poslije Krista, a to je moglo učiniti samo ovo betlehemsko dijete"(P.Chiara). Zato će na ovo nadodati veliki papa Sveti Leon Veliki da nema mjesta i vremena nikakvoj žalosti u danu kada se rađa život.

Ovo Dijete je darovalo nama novi život svojim dolaskom u povijest i pozvalo nas da i mi pomognemo naći život tolikima. On je kroz ljudsku narav uzeo sve i okusio sve, osim grijeha, te nas kao takav može razumjeti. Prošao je trnoviti put od spilje betlehemske gdje dijeli sudbinu siromašnih pastira, bijega u Egipat, siromašnoga djetinjstva, poruge križa i, na njemu, sramotne smrti. Iz ovog trnovitog života rodio se svima nama novi život i vječno spasenje. Zato nam onako lijepo pruža ruke iz jaslica da ga prihvatimo u tolikima oko nas koji nas zovu na im pomognemo, da ih približimo njemu.

"Slavni pomorski admiral Alfonzo Albukerke (1453-1515) zaplovio je svojom mornaricom do krajnjih granica Istoka. U Indijskom oceanu zahvatila ga strahovita bura, tajfun. Kada su uočili da im više nema spasa, mornari su klekli i molili da im se Bog smiluje. No, vjetar je i dalje strašno puhao, a more se još strašnije pjenilo.

Tada ugleda admiral neku majku s djetetom kako ga ustrajno pritišće na srce. Alfonzo joj pristupi, uzme joj dijete i digne ga visoko prema nebu, pa zavapi: “Pravedni Bože, pravo imaš da nas kazniš jer smo grešnici. Ali gledaj ovo nevino dijete! Ono nije zaslužilo smrt. Radi njegove nevinosti oprosti nama grešnicima! Daruj nam život!”

Bura je počela jenjavati, more stišavati. Brod je sretno doplovio cilju" (Colombo).

Budimo i mi zahvalni Djetetu što nam je donijelo život. Primimo novi život iz njegovih ruku, živimo ga i pomozimo drugima da ga mognu živjeti dostojno i dostojnije. Zato on dolazi da život imaju.

Evo još jednoga zgodnoga primjera koji se zvone "pelene". Naime, kada se Blažena Djevica na putu za Jeruzalem, odnosno, Betlehem zaustavila u jednoj trgovini da kupi pelene u koje će poviti novorođeno dijete. Trgovac joj je kao neupućenoj htio objasniti da se samo povijaju u pelene "djeca velikih ljudi". I bez toga on je samo imao pelene sa kraljevskom krunom i kraljevskim grbom. Blažena Djevica mu uzvrati: "Vi ne znate da će moj sin biti Kralj". Na te riječi se trgovac zbunio i poklonio je Mariji pelene mrmljajući: Nadam se da će se sjetiti i mene u tom svom kraljevstvu". Po svemu sudeći da se radi o bivšem trgovcu, budućem razbojniku Dizmi koji je završio raspet na Kalvariji, zajedno sa drugom dvojicom osuđenika na smrt. To je onaj koji je ponovio još jedamput: "Gospodine, sjeti me se u svom kraljestvu" (p. R. F. 20)

Na dobro Vam svima došao Božić i sveto porođenje Isusovo!

--------------------------

Božić je veliki blagdan djece. Božić je još veći blagdan majki jer, moramo priznati, da majke vole i ljube svoju djecu puno i puno više nego djeca njih. Majka je jedina kadra i moćna

95

razumijeti što je za nju osobno Božić kada ugleda svoje novorođeno dijete prvi put, pa tako razumiju i Blaženu Djevicu Mariju u njenoj punini veselja u velikom, ali i siromašnom, Božiću. Božić je blagdan naših očeva, koji mnogo manje kazuju u takvim prilikama, a mnogo svojim činima potvrđuju kada dođe za to vrijeme. Stoga Božić je jednako blagdan i djeteta i majke i oca, i mene i tebe i sviju nas, posebno zajednice naše i naših obitelji. Kome to dolazak Djeteta nije radost na ovome svijetu? Koga to nisu razveselile i nasmijale bistre dječje oči koje znaju samo za ljubav i ništa više. Tko to rado nije zadržao pogled na dječijim očima i gledao uživati u toj čovječanskoj ljepoti. Bog upravo dolazi u ovoj ljepoti donijeti sebe samoga na ovaj svijet da spasi mene i tebe, kada se ispunila punina vremena, kako kaže poslanica Hebrejima.Dolazak Novorođenoga na svijet znak je da Bog ljubi čovjeka i da vjeruje čovjeku. To je potvrda proroštva na prvim stranicama Svetoga Pisma da Bog neće čovjeka ostaviti i prepustiti samome sebi, već će ga iz svoje ljubavi i vjere prema čovjeku spasiti. Toliko vjeruje čovjeku da se utjelovljuje i postaje jedan od nas da bi nam bio bliži i uvjerljiviji. Zato dolazi kao čovjek, kao Dijete. Dolazi s radošću radosnima, u siromaštvu siromašnima donoseći im veliku nadu. To je nova nada za novoga čovjeka.Stoga, kršćanski slaviti Božić, znači podijeliti sa svim ljudima ovu činjenicu da nas Bog ljubi, sreću da je on Bog koji je s nama, da je on Bog kao jedan od nas u ljudskom obliku, danas u obliku djeteta. Danas to znači slaviti kršćanski Božić izaći iz naše ljudske "veličine", spustiti se na zemlju, odbaciti one sitnice što nas dijele, primicati se onima koji nam nisu blizu, jer Krist se jednako utjelovio radi njih i radi tebe i radi mene. Zato nas danas zove da prijeđemo preko tih jučerašnjih sitnica, da zauvijek ostanu jučerašnje sitnice, smetnje i prepreke, a da prihvatimo njegovu poruku ljubavi, zajedništva i zajedičkoga svjetla koje nam je upravo došlo u Betlehemskoj štalici. Lijepa su svjetlucava stabla, lijepi su pokloni, lijepe su čestitke i stisak ruke, lijepa je sva ova buka oko Božića, ali sve je to samo vanjština koju smo izmislili da bismo to pokazali jedni drugima ili moć ili ljepotu ili, možda, dostignuće ili što drugo. Međutim u svemu ovome moramo znati da je sve to daleko od Božića i da idemo ususret velikom promašaju na koji nas upozorava Sveti Ivan u uvodu svoga Evanđelja: "Dođe svojima, njegovi ga ne primiše" (Iv 1, 11). Stoga, braćo i sestre moramo bdijeti da ostanemo u zajednici s onima koji primaju Krista, postaju njegova braća i postaju na jedan način kao njegova braća Sinovi Božji. To sve znači da Božić mora najprije početi iz moje duše, mojega srca, mojega razmišljanja kako biti na usluzi Bogu i bližnjemu. Moramo biti svijsni da će nas Mali Isus zvati na tolike načine ovih dana i iz toliko mjesta, od njegovih nemoćnih vršnjaka do staraca i starica iz naših domova ili toliko onih što gutaju svoje patnje i nemaju ih kome ni reći, a kamoli podijeliti. Stoga budimo oni koji će znati Maloga Isusa, Mali Božić imati u svom srcu pa ga onda, posebice ovih dana, pronostiti i nositi drugima usrećujući ih svojoj srećom. Budimo Mali Kristi što će nositi svjetlo drugima u ime Krista i za Krista i to ponizno i dostojanstveno kao što i dolikuje Kristovim sljedbenicima.Govorio je sam sa sobom kao i većina onih što nisu upoznali prijatelja s kojim bi mogli podijeliti prave životne radosti i tuge. Mahao je rukama i dokazivao kao da je u pravom razgovoru s ljudima."Evo, neka se pojavi tko je siromašniji od mene. Imao sam klobuk i vjetar mi ga je odnio. Imao sam ogrtač i ukrali su mi ga. Imao sam i štap. Kada je zahladilo, morao sam njime naložiti vatru, jer drugoga ogrijeva nisam imao. Imao sam jedan lončić za hranu i vodu. I kada sam ga prao, rijeka mi ga je odnijela. Sada su mi samo ostale ruke da zagrabim vode kada se trebam napiti. Postoji li itko na ovome svijetu siromašniji od mene?"Čovjek se trgne i pred sobom ugleda Gospodina Isusa u njegovoj hodočasničkoj odjeći. "Ja sam siromašniji od tebe. Ti kada si žedan, možeš svojim rukama zagrabiti vode i napiti se. Ja svojim rukama ne mogu, jer moje su ruke probodene". (Taulero).Došao je siromašno u štalici u pećini kao i toliki Palestinci onoga doba, došao je siromašno da mogne razumjeti siromahe, uostalom došao je kao čovjek da može razumjeti sve ljude. Došao je surađivati s čovjekom jer mu je vjerovao od iskona i jer ga je ljubio i ljubi od iskona. Zato njegov siromašni put ide od štalice, preko Egipta, svakodnevnoga rada i pripreme u Nazaretu, do

96

tolikoga mukotrpnoga naučavanja u kojem ga često neće shvatiti i razumjeti njegovi najbliži, a kamoli oni što su došli provocirati ga ili gledati da ga uhvate u kakvoj riječi protiv Rima i bogohulu po njihovom sudu. Takav put ga vodi u Maslinsku Goru u Vrt, do Pilata, do bičevanja, trnove krune, Križnoga Puta i do Križa i probodenih ruku na Kalvariji i do smrti na Križu. Sve ovo čini radi tebe i radi mene, jer nas voli i jer nam vjeruje da možemo biti i da hoćemo biti Njegovi pravi i istinski suradnici. Stoga budimo mi njegove ruke, kao što je On to tisuće puta bio za nas u ove dvije tisuće godina. Budimo mi ovih dana njegov jezik, njegova usta i njegova ruka koja će u ime Njega donijeti radost u naše obitelji i u tolike druge koje trebamo ovih danas susresti i pohoditi. To će biti moj, tvoj naš istinski Božić i istinsko Porođenje Isusovo u svakome od nas.Rekli smo u uvodu da je majka ona koja ne izdaje svoje dijete i da se veseli djetetu i ljubi ga neizmjerno više nego djeca majke. Sve ovo maločas nabrojeno popratila je Blažena Djevica od siromašne štalice pa sve do skidanja s križa kada joj neće dopustiti da barem začas ima mrtvoga sina u naručju, jer se žuri vlastima da ga sklone prije blagdana, jer za blagdan nema ukopa, a tjelesa ne smiju ostati na križu. Sve ove tajne je Marija krila i nosila u svome srcu. Božićna sreća je početak sreće koja ide sve do uskrsnuća. Ali znamo svi da je dug, trnovit i težak put dok dođe trenutak uskrsnuća kada će sve biti jasno i kada će se sve razumijeti. Trebalo je taj put prijeći. Trebalo je znati iznijeti sve ovo. Naš Kranjčević zato i pjeva bez Kalvarije nema uskrsnuća.Braćo i sestre, Marijinim zagovorom, slavimo rođenje Isusovo u našim srcima, te pomozimo da se Isus rodi još u tolikim srcima i dušama. Odazovimo se ovom pozivu. To će biti naš pravi Božić čiji put ide prema Kalvariji i grobu da ih pobijedi i da nas povede u svoje vječno Kraljestvo. Budimo mu suradnici na putu od štalice do uskrsnuća.(U ovu propovijed se može uklopiti veoma lijep primjer "Tajanstvena zvona", tko voli dulju propovijed. Vidi Mabić/Jukić,Prispodobe V. 307. )

--------------------

Danas započinjemo Nogu Godinu građanskoga kalendara. Započinjemo je Gospinom svetkovinom pod nazivom "Svetkovina Svete Bogorodice – Majke Božje". Znači pod njenim okriljem počinjemo novu godinu i molimo blagoslov da nam ga isprosi kod Gospodina za tek novonastalu godinu. Ovih dana smo čuli mnogo propovijedi i različitih tema, a danas se tome nadovezuje razmišljanje i obećanja, kao i iščekivanja za ovu godinu. Mi odrasli znamo da će to biti skoro kao i prošle godine, s tim da smo malo stariji i malo iskusniji, te da su lanjska obećanja ostala pusta, kao i tolikih proteklih godina.No, jedno valja imati na umu; mi se stavljamo pod Božje okrilje i molimo gospoda da nam daje blagoslov za ovu godinu, ali ga moramo moliti i s njime surađivati i mladi i stari posve jednako jer nam je život svima jednako neizvjestan i veoma užurban i jednako u opasnosti za sve. Zato svi molimo Gospodina da budemo neprestano njegovi i da od njega ne odlutamo, ili ako nas pozove da budemo u milosti i da nas primi k sebi. "Pred nebeskim vratima raste ogromno stablo sa milijardama lišća na sebi. Na svakome je listu napisano ime jednoga čovjeka. Tako je na jednome listu napisano i tvoje ime.Na početku svake nove godine pošalje Gospodin Bog svoga anđela da dobro zatrese i prodrma tim stablom. Pritom, što je i razumljivo, padne mnogo lišća na zemlju. Nijedan list ne padne bez Božje volje, kako nam kaže i sam Krist, da nijedna vlas sa naše glave ne može pasti bez znanja i volje Oca nebeskoga.I svaki onaj čovjek čiji je list otpao prilikom onoga anđelova potresanja stabla će umrijeti u slijedećoj godini i neće dočekati druge nove godine"(Mabić/Jukić,P.V.192).Gospodin Bog poziva i u život i u smrt. Ovaj lijepi primjer neka bude jedan poziv za razmišljanje svima nama koji tražimo Božji blagoslov da mognemo u Novoj Godini biti Gospodinovi suradnici i izvršavati zadaće koje preuzimamo, da bismo mogli biti svijetlo svijeta, sol i grad koji leži na gori.Gospodine Bože, daj nam snage da i mi mognemo izvršavati naša obećanja prema Tebi i bratu čovjeku i da tako pokažemo našu pripadnost Tebi i tvojoj zajednici ovdje na zemlji Svetoj Crkvi.

97

Sva ostala obećanja i isčekivanja će se ispuniti, ako imadnemo vjeru u tebe i ako je budemo potvrđivali ljubavlju prema Tebi i bratu čovjeku. Gospodine Bože, pomozi nam i prati nas i u ovoj novonastaloj godini.

NOVA GODINA – MARIJA BOGORODICA (II)

Voditelj duhovnih vježbi držao je jednoj skupini vjernika duhovne vježbe. Pri kraju vježbi jedna djevojka dala mu je pisanu poruku, on ju je spremio u džep i zaboravio na nju. Nakon što su duhovne vježbe završile, on se sjetio poruke, izvadio je iz svog džepa i pročitao. U poruci je pisalo ovo: U proteklih osam mjeseci ja sam bila u psiho terapijskom programu, no za to zna samo nekoliko ljudi. Kao dijete iskusila sam preveliki strah uzrokovan mržnjom i zlostavljanjem mojih najbližih. Glavna točka u mom sadašnjem životu jest svladati i preokrenuti u pozitivno taj strah. Detalji, što se sve zbilo, nisu važni, no većina mog straha došla je od moje majke. Ja sam se bila potpuno udaljila od pojma materinstva tako da sam svjesno odbijala svaku mogućnost majčinske ljubavi prema djetetu, tako nisam mogla shvatiti ni prihvatiti. Marijinu ljubav prema Isusu ali ni prema meni. Nakon što si završio svoje izlaganje, nastavlja dalje ona, ja sam izišla vani šetati. Osjećala sam se užasno osamljena. Molila sam se za milost da slomim taj zid svojega straha i svoje udaljenosti od iskustva ljubavi. Željela sam plakati ali suze nisu htjele teći. Možda si primijetio malu okruglu građevinu blizu groblja, kako je radoznalost jedna od jačih mojih strana ja se uputih tamo te kad stigoh tamo otvorih vrata da vidim što se nalazi u unutra. Kad sam provirila u unutra i raspoznala što se nalazi u unutra jednostavno sam se skamenila od straha. Tamo se nalazio veliki Gospin kip. Moj prvi osjećaj bio je da se okrenem i pobjegnem odatle, naravno u strahu i ljutnji. No neka nevidljiva sila privukla me je lagano dolje na klecalo koje se nalazilo do njenih nogu. Kleknula sam te gorko plakala natapajući skute njene haljine. Kad se sve to završilo ja sam se osjećala na neki način sasvim čista i obnovljena. Osjećala sam se kao dijete koje vjeruje i koje ima povjerenja u svoju majku. Što je najvažnije osjećala sam majčinsku ljubav koja me je dirnula ulivši u mene istinsku želju da oprostim sve uvrede koje mi je nanijela moja naravna majka. Ova filmska priča, braćo i sestre, prekrasno se vezuje uz današnji blagdan Marije Bogorodice. Današnji blagdan želi nam posvijestiti dvije važne činjenice vezane uz Bogorodicu. Prva je ta da je Marija naša majka. Ona nije samo Isusova majka koja je živjela prije dvije tisuće godina. Ona je naša majka koja i danas živi zajedno s nama, naravno jednim drugim – duhovnim, načinom življenja. Marija, naša majka, sa svog nebeskog prijestolja želi pomoći svakomu od nas na njegovu životnom putu. Drugo, Marija je naš uzor. Ona je Ona kojoj se trebamo diviti u svoj njenoj svetosti, no nasmijemo ostati samo na divljenju. Mariju moramo nasljedovati u svim njenim osobinama. Promotrimo braćo i sestre danas svi skupa Marijinu vjeru i pouzdanje u Gospodina Boga, tu jednu od njenih osobina. Kad je ono anđeo pozdravio Mariju i rekao joj da će začeti i roditi sina po Duhu Svetomu, Marija je znala da bi to mogao biti uzrok da Josip razvrgne zaruke s njom, što se skoro i dogodilo. No Marija je stavila svoje pouzdanje u Gospodina . Kad su pastiri saopćili sve što su čuli od anđela, o Spasitelju i njegovu rođenju. Marija nije razumjela njihovih riječi, no opet je stavila svoje pouzdanje u Boga koji će učiniti ono što je najbolje za nju i za novorođenče. Nešto kasnije kad su Marija i Josip ponijeli Isusa da ga prikažu Gospodinu u Hramu, starac Šimun rekao je Mariji: "I tebi će samoj mač probosti dušu, da se razotkriju namisli mnogih srdaca" (Lk 2,35). Ni ovom zgodom Marija nije razumjela Šimunovih riječi, no stavila je i opet svoje pouzdanje u Boga.Kad je Isusu bilo 12 godina pošao je s Marijom i Josipom u Jeruzalem da proslavi s njima i cijelom izraelskom zajednicom Pashu. Nakon svetkovine Isus ostade u hramu da Marija i Josip toga nisu znali. Njih dvoje zbunjeni su ga tražili po Jeruzalemu i kad su ga konačno našli u hramu Isus je na Marijin upit odgovori: "Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onomu što je Oca mojega" (Lk 2,49). I opet Marija nije razumjela značenje riječi što ih je čula no i ovaj je put povjerovala u Gospodina da On svim upravlja svojim božanskim promislom.

98

Braćo i sestre, upravo na području naše vjere i povjerenja u Gospodina, Marija nam može pomoći. Sjetimo se opet zgode s onom djevojkom na duhovnim vježbama. Ona je imala strašno djetinjstvo s bolnim posljedicama za njen duhovni život, za njen duhovni i psihički razvoj. Ona više nikomu nije mogla vjerovati, željela je to, no to joj se činilo nemogućim. No onda jednog dana pukim slučajem našla se je ispred Marijina kipa. Odlučila se pomoliti ispred njenih nogu i zamoliti je za pomoć. Prisjetimo se kako se molila, molila se za milost da mogne razbiti zid koji ju je dijelio od povjerenja prema drugima. Gospa je čula njenu molitvu, uslišala ju i djevojka je postala ponovno sposobna vjerovati drugim ljudima oko sebe.Braćo i sestre Marija želi svima nama pomoći da ojačamo svoju vjeru, na isti način kako je pomogla onoj djevojci. Na primjer! Možda smo roditelj koji je zabrinut za svoga sina ili svoju kćer. Možda naš sin ili kćerka na idu više u crkvu, ne mole se više ili su upali u kakvu pogubnu vezu koja ih ne vodi k dobru. Niti naša galama, dobar primjer ili savjetovanje nisu donijeli ništa dobro. No jesmo li se utekli Mariji za pomoć, jesmo li istinski povjerovali da nam ona može pomoći svojim majčinskim zagovorom.Možda smo mlada osoba, koja se nalazi na raskrsnici svojih putova i zabrinuta je za svoju budućnost. Nismo sigurni što želimo biti u životu, nismo sigurni što želimo raditi u životu. Nismo sigurni što Bog želi od nas da radimo i da budemo. Razgovarali smo s roditeljima, savjetovali se sa starijim, molili smo se za rasvjetljenje ali još smo uvijek u mraku i ne znamo kuda krenuti, koji put izabrati. No jesmo li istinski molili, jesmo li istinski vjerovali u rasvjetljenje? Jesmo li se utekli Mariji za zagovor i pomoć? Možda smo osoba koja je istinski zabrinuta za svoju osobnu vjeru. Znamo da nam vjera nije snažna i zabrinuti smo zbog toga. Molili smo Gospodina za pomoć ali čini nam se da On nije čuo naše molitve, naše uzdisaje. Čak smo se počeli pitati da li uopće On postoji. No ostalo je ono što nismo učinili, nismo se utekli Mariji za zagovor i pomoć. To ne znači da je Marija moćnija od Boga, već da Marija može moliti jače i s većom ljubavlju Boga za naše potrebe. Marija čeka da joj se obratimo da nas zagovara kod svoga sina, ona koja je naša majka, koja razumje sve naše potrebe. Braćo i sestre, današnji blagdan, Marije Bogorodice podsjeća nas da smo nešto zaboravili. Današnji blagdan podsjeća nas da je Marija naš uzor li što je važnije ona je naš majka, naša pratiteljica, naša pomoćnica, naše Utočište Grešnika! Ona je ona kojoj se možemo i trebamo uteći za pomoć u svim našim potrebama i poteškoćama. Ona je ona koja nam želi, koja nam može i koja nam hoće pomoći. Što trebamo učiniti jest samo to da se okrenemo prema njoj, da pogledamo gdje se nalazi njen kip, ili slika te da dođemo pred njih, da kleknemo te se istinski uteknemo Majci nad majkama, onoj koja želi čuti naše vapaje i prošnje. Ako gledamo braćo i sestre kako ćemo što bolje proživjeti narednu Novu Godinu, onda nema boljeg rješenja od ovog, da damo Mariji veću ulogu u našem vlastitom, obiteljskom i zajedničkom životu.BožićHernik Anderson u jednoj svojoj priči pripovijeda kako jedna mala prodavačica žigica umire od hladnoće u Božićnoj noći. Tuda prolaze uređene gospođe u pratnji još uređenijih i bogatijih muževa koji su se odzivali na jedan veliki božićni koncert i ples. Taj koncert i ples su zamišljeni kao u dobrotvorne svrhe – pomoći gladnima, bijednima i sirotnima. Jedna od tih prolaznica je i suorganizatorica ove priredbe. Opazila je malenu kako dršće, ali nije smogla snage da joj se primakne ili pomogne jer je žurila da ne zakasni na ovaj veliki dobrotvorni skup gdje će dobiti tolike pohvale i predstaviti tolike važne osobe. Ipak joj je smetala u savjesti. Okrenula se oko sebe da li je itko gleda. Kada je vidjela da je nitko ne gleda, jedan odlučan trzaj nogom i gurnula je malu u dublji snijeg i pobjegla na dobrotvorni koncert. Ona organizira dobrotvorni božićni koncert, ona se brine za siromašne, bijedne i gladne. Koncert je započeo, cirkus je započeo i po imenu i prezimenu i organizatoru i sudionicima.

To je za nju i njih Božić?! Nažalost koliki danas koncerti ili slične priredbe se zovu "humanitarni" ali samo za potrebe besposlenih i presitih i, k tome još, oholih hvalisavaca koji se satraše čineći dobro u ime sebe i svojih interesa. Božić je takvima samo sarma i baklava i da ih se vidi u tim i takvim krugovima. Pravi kršćanin koji očekuje i dočekuje Krista bi ih samo

99

zamolio da ne spominju ova sveta imena u svoje strogo nastrane privatne želje.Vaš topli dom je Herodova palača iz koje se ne vidi siromah koji plače i dršće i gladuje. On ne vidi one koji su krenuli i stalno idu prema Betlehemskoj spilji ili štali i suočavaju se s teškim problemom života koji povjeravaju Novorođenom Kralju i s njime ga žele rješavati. Ravnodušnost se udomila u njihovo bogatstvo i ne vide više nikoga, nasuprot onih koji malo posjeduju i puno dijele s onima koji imaju još manje, zapravo oni kroz njih i preko njih daruju ono Maleno Dijete kojemu su se uputili da mu ponesu pelenicu ove vrste.

Ovdje znači da Njegovo kraljevstvo ne pripada onima koji ga skrštenih ruku čekaju uz bogate trpeze, već je ono onih koji sa svom odlučnošću su krenuli i idu onim putem gdje ih čeka On - uskom stazom i povjerenjem. Nama samo preostaje da Ga molimo da nam pomogne da svi ustrajemo na ovom putu i da Ga nađemo i s njim ostanemo do Uskrsa - uskrsa našega života s Njime.Bog ovakvima kaže kao i Mariji i Josipu: „Ne boj se Marijo, ne boj se Josipe“. To im kaže jer je uz njih, i to im kaže kao stupovima buduće obitelji, i to im kaže u njihovim domovima, u svagdanjem obitavalištu da mogu sigurnije hoditi i s Bogom surađivati na dobrobit čovječanstva zašto on i šalje svoga Sina da nas otkupi. To kaže danas i meni i tebi u ovo naše vrijeme ovdje. Kao što je opomenuo mladoga i samopouzdanoga kralja Ahaza da se ne uzda u svoje snage i prijatelje uokolo, već u Gospodina da se uzda ajer je u Njega povjerenje i pouzdanje, tako danas kaže i nama u teškim vremenima materijalnoga, a još težim duhovnoga.

Božić i božićno vrijeme je jedinstvena prilika da čovjek počne odgovarati Bogu na ispruženu ruku i na suradnju. Njegov Sin započinje misiju – poslanje u koju će mene i pozvati i uključiti, a to znači da i ja osobno moram dati svoj odgovor. Imam i imamo tisuće prilika i tisuće načina da to učinimo. Ne odgađajmo to ni za jedan dan, već odmah ga čujmo kako nas zove iz tolikih obitelji, ako već ne čujem zov iz moje obitelji, a najbolje je početi tu od mene i mojih da vidim kakav sam prema njima. Ne pitati kakvi su oni prema meni jer tada postajem samo okrutni sudac i besprijekorni starozavjetni, onaj pravedni, farizej. To je ona iz naših ispovijedi: „Tko može sa mnom mogu i ja s njim“. Zapravo to je odgovora kada pitamo: „Jeste li u miru sa svakim?“ Odgovor je kod takvih spreman i kaže: „Sa svakim ja mogu i sa svakim sam u miru. Tko može sa mnom, mogu i ja s njim!“ Ovdje je sve zamijenjeno kako ne treba i uvijeno u onu lažnu i pogubnu dobrotu. To samo znači da sam ja stožina svemu i centar svijeta i sa se svi moraju i trebaju ravnati prema meni, pa, po mogućnosti, i sunce! Isus traži od mene ono drugo: „Ako poneseš dar na oltar i sjetiš se da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar, pomiri se najprije s bratom, pa onda prinesi svoj dar Bogu.“ Dakle, ne čekati da brat dođe tebi jer ti si ovoga sada svjestan i prvi budi na redu. To je Evanđelje, to je vjernik, to je Božić moj i Božić tvoj! Ovim i ovakvim božićnim uvjerenjem krenimo slaviti Božić i Bogu zahvaljivati na svim darovima.

(Chesterton je u svom "Vječnom Čovjeku" usporedio svijet prije dolaska Krista sa jednim pustim otokom čije su obale stjenovite i opasno otvorene prema moru: na otoku se nalazi jedna skupina djece koja se ne može igrati, niti trčati jer je previše opasno da se ne bi koji strovalio niz opasne litice u još opasnije more; zato su jadna djeca bila u samom središtu i gurali se tko će biti bliže da ne bi se primakli opasnostima. Nije se čula nikakva graja, niti pjesma niti veselje ove napuštene i preplašene djece. Dolazi Krist i uspostavlja most između kopna i ovoga otoka tako da se moglo prelaziti. Zakonom Evanđelja raste zid oko otoka i zaštićuje djecu, a djeca počinju svoju igru, svoj smijeh i svoj mirni i sigurni život na posve novom otoku. Naravno da su još daleko od željene domovine, ali već sada ima most i put koji je prema novoj domovini vodio. Dovoljno je bilo znati ići putem i dostići savršenu sreću. Za ovu zahvalnost djeca započinji harmoničnu i složnu pjesmu zajedno sa anđelima "hosana", a ljudi na zemlji počinju svoju nadu u mir i nadu u vječni mir.

Sveti Alfonz je za današnji dan uzeo slijedeću usporedbu: "Neki je mladi kralj u lovu susreo jednoga pastirića i zapodjenuo razgovor s njime. Bio mu je simpatičan i drag pa je htio postati njegov prijatelj. No, nije išlo. Pastirić je bio svjestan velike društvene razlike između njega i

100

mladoga gospodina, od odijevanja pa dalje, te stoga se udaljavao od njega i izbjegavao daljni susret, pa tako i razgovor. Kralju se to nije nikako svidjelo, pa je stoga razmišljao nad tim događajem. Odlučio je za slijedeću prigodu kada pođe u lov obući se jednako kako se oblače svi pastiri toga kraja. Tada se uistinu rodilo pravo prijateljstvo između kralja i pastirića".

Zar Bog nije postupio jednako prema čovjeku kada su se ispunila punina vremena. Bog uzima našu ljudskost i postaje malo dijete koje nas danas veseli i koje nam donosi spasenje. Zato smo bili pozvani kroz pripremno vrijeme Došašća da mu pripravimo put u svojoj duši, u svome srcu da bi mogao imati meko uzglavlje u svima nama.)

Ovo dijete nam donosi radost, donosi mir, stoga smo i mi dužni danas nositi mir i dijeliti mir. Napose smo dužni donijeti radost, veselje i mir tamo gdje ovo dijete neće moći zaviriti, a nažalost još su tolike razorene obitelji i tolika razorena srca u koja ovo maleno dijete, mali Spasitelj, neće ući. Pomognimo mu kao njegovi suradnici otvoriti tolika vrata i tolika srca da i do njih stigne i njima donese radost koju samo može donijeti dijete i dječje vesele oči.

"Ova noć je pala na zemlju kao toliki milijuni noćiju, ali je različita u tome što je razdijelila povijest jednom zauvijek, na vrijeme prije Krista i na vrijeme poslije Krista, a to je moglo učiniti samo ovo betlehemsko dijete"(P.Chiara). Zato će na ovo nadodati veliki papa Sveti Leon Veliki da nema mjesta i vremena nikakvoj žalosti u danu kada se rađa život.Ovo Dijete je darovalo nama novi život svojim dolaskom u povijest i pozvalo nas da i mi pomognemo naći život tolikima. On je kroz ljudsku narav uzeo sve i okusio sve, osim grijeha, te nas kao takav može razumjeti. Prošao je trnoviti put od spilje betlehemske gdje dijeli sudbinu siromašnih pastira, bijega u Egipat, siromašnoga djetinjstva, poruge križa i, na njemu, sramotne smrti. Iz ovog trnovitog života rodio se svima nama novi život i vječno spasenje. Zato nam onako lijepo pruža ruke iz jaslica da ga prihvatimo u tolikima oko nas koji nas zovu na im pomognemo, da ih približimo njemu.

"Slavni pomorski admiral Alfonzo Albukerke (1453-1515) zaplovio je svojom mornaricom do krajnjih granica Istoka. U Indijskom oceanu zahvatila ga strahovita bura, tajfun. Kada su uočili da im više nema spasa, mornari su klekli i molili da im se Bog smiluje. No, vjetar je i dalje strašno puhao, a more se još strašnije pjenilo.

Tada ugleda admiral neku majku s djetetom kako ga ustrajno pritišće na srce. Alfonzo joj pristupi, uzme joj dijete i digne ga visoko prema nebu, pa zavapi: “Pravedni Bože, pravo imaš da nas kazniš jer smo grešnici. Ali gledaj ovo nevino dijete! Ono nije zaslužilo smrt. Radi njegove nevinosti oprosti nama grešnicima! Daruj nam život!”Bura je počela jenjavati, more stišavati. Brod je sretno doplovio cilju" (Colombo).

Budimo i mi zahvalni Djetetu što nam je donijelo život. Primimo novi život iz njegovih ruku, živimo ga i pomozimo drugima da ga mognu živjeti dostojno i dostojnije. Zato on dolazi da život imaju.

Evo još jednoga zgodnoga primjera koji se zvone "pelene". Naime, kada se Blažena Djevica na putu za Jeruzalem, odnosno, Betlehem zaustavila u jednoj trgovini da kupi pelene u koje će poviti novorođeno dijete. Trgovac joj je kao neupućenoj htio objasniti da se samo povijaju u pelene "djeca velikih ljudi". I bez toga on je samo imao pelene sa kraljevskom krunom i kraljevskim grbom. Blažena Djevica mu uzvrati: "Vi ne znate da će moj sin biti Kralj". Na te riječi se trgovac zbunio i poklonio je Mariji pelene mrmljajući: Nadam se da će se sjetiti i mene u tom svom kraljevstvu". Po svemu sudeći da se radi o bivšem trgovcu, budućem razbojniku Dizmi koji je završio raspet na Kalvariji, zajedno sa drugom dvojicom osuđenika na smrt. To je onaj koji je ponovio još jedanput: "Gospodine, sjeti me se u svom kraljevstvu" (p. R. F. 20)

BOG JE SAMA LJUBAV

101

Jedan je ruski kršćanin napisao slijedeće pismo iza kako je pušten iz lagera:”Moj vanjski izgled nije nimalo bio privlačan,dapače… Na prisilnom radu sam radio pod zemljom u rudniku. Dogodila mi se teška nesreća na poslu tako da sam ostao doživotno grbav i kad im više nisam mogao koristiti zato su me otpustili.Hvala Bogu. Jednom zgodom prolazeći nekim meni nepoznatim selom jedan me je dječak dugo i radoznalo gledao da bi me naposljtku upitao: - Striko, što to ti nosiš na leđima? – Bio sam siguran da me ismjehuje kao i toliki drugi, ali sam ipak po običaju smireno odgovorio: - To je grba! – Ne! odgovorio je spremno dječak. – Bog je ljubav i on tako nešto ne može dati ljudima. To nije grba, nego je to kutija pod tvojim ramenima. U toj su kutiji sakrivena anđeoska krila. Jednoga će se dana kutija otvoriti i ti ćeš odlepršati u nebo dragome Bogu sa tim krilima.Zaplakao sam od radosti. Dok zapisujem ove retke još mi jednako suze naviru niz moje lice.Svatko ima svoju ”grbu” fizičku, psihičku, susjedsku,obiteljsku, zatvosku, bolničku, ali svatko uvijek svoju i to različitu od drugih. Bog dopušta da mi nosimo svoje grbe, ali mi ne smijemo ovo držati zlom i katastrofom točno poput onoga djeteta, jer u našim bolima (grbama) kriju se anđeoska krila koja zavrijeđujemo našom grbom,a pomoću njih letimo vječnoj ljubavi. A.RostovBOŽIĆ I.

Isus se rodio u štali i bijaše položen u jasle. Pastiri su bili pokriveni svojim ugrtačim, iako ne bogatim, mudraci su imali zacijelo dobre i lijepe kuće. Kao takvi nisu smjeli dopustiti da novorođeni Kralj ostane u jaslama u sijenu. Trebali su ga ponijeti u svoje tople kuće. Isusu nije mjesto u jednoj štali. Znamo da mu ju još manje mjesto na križu. On nije jednako sretan da bude sam na nebu. Mjesto koje on želi i kamo je upućen jest naše srce. Evo, gdje On želi doći!Trenutak u kojem se Isus rodi u mome srce, ja postajem za Njega Marija: to je pravi Božić, pravo Rođenje - Porođenje Gospodina našega Isusa Krista. On je rekao da želi imati majku: “Svaki onaj koji izvršava volju mojega Oca Nebeskoga, on mi je … majka”.Pripravimo mu dostojno mjesto u svome srcu i pomozimo drugima da i oni priprave dostojno uzglavlje Gospodinu u svome srcu i tako postanu i oni Marija. Neka naš Božić imadne samo ovakav smisao. Neka Božić imadne smisao izgradnje mene samoga i drugih, jer za Božić treba biti hrabar i odvažan kršćanin.Neki je svećenik - propovjednik imao oca pijanca tako da je od djetinjstva njegova majka preuzela brigu za njegov uzrast i odgoj, a posebno za njegovu vjeru i pobožnost. On je u svojoj svećeničkoj - odrasloj dobi pred Božić i u božićno vrijeme stavljao na pod različita pića, karte i sve ono što je zamjerao ocu i njegovim kolegama u grijehu, gazio i zaklinjao sebe i nazočne:” Ne! Ne! i nikako Ne!” Poslije toga je samo za sebe zaključivao: “Ja pripadam jednom hrabrom herojskom Bogu i uvijek moram reći ne svakoj napasti i grijehu.”Mi slavimo rođenje Božanskog heroja na jednostavan i lak način, uzimajući odluku kako su uzimali toliki kršćanski heroji i mučenici: “Pobijediti ili umrijeti, ali nikada neću popustiti i u grijehu i napast upasti.”

BOŽIĆ II.

Marko je u drugom razredu. Božić se primakao i u školi svi pričaju o božićnim poklonima što su im obećani ili su ih neki već dobili. Marko pita svoga oca:- Onda, dragi tata, po svemu sudeći ja za Božić neću dobiti nikakva poklona?Tmurno je odgovorio otac:Napiši jedno pisamce dragom Isusu i neka ti on donese poklon.Marko nije dugo oklijevao. Uzeo je olovku i odmah počeo pisati:- Dragi Mali Isuse! Ti koji si tako dobar, usliši ovu moju molbu. Ti znaš da je moj otac siromašan i da mi neće ništa kupiti za Božić. Ako želiš da se i ja veselim i da Te slavim donesi mi kakav poklončić.Potpis – Marko, ulica Verdi bb.Pismo je naslovljeno na: ”Malo Dijete Isus.”Izašao je iz kuće i u prvu poštansku kutiju ubacio svoje pismo i vratio se kući. Sva pisma dolaze u glavnu gradsku poštu. Poštari ih razvrstavaju i daju pojedinim listonošama da ih podijele po

102

ulicama ili četvrtima.No, ima nešto nova! Ovo pismo naslovljeno na ”Dijete Isusa”pa se ne zna kome ga uručiti. Pitali su se poštari:- Kako ćemo uručiti ovo pismo Djetetu Isusu? U kojoj ulici stanuje? Nijedan zrakoplov ne ide prema nebu…Pojedini su se i smijuckali. Drugi su prezirali takva pisma, a ujedno i pisma bez određene takse se bacaju u koš. Jedan ozbiljni i iskusni, ali i pametni poštar se javio:- Dajte da vidim. Prije nego ga poderete i bacite želim pročitati ovo pismo. Može biti unutra i štogot lijepoga ili zanimljivoga.Otvorio je pismo. Pročitao lijepe misli i na sav glas zaključio pred kolegama:- Ovo piše jedno siromašno dijete koje ja poznajem. Sada ćemo zajedno pokupiti naše darove i ja ću mu ih poslije radnoga vremena odnijeti i uručiti.Prvi je iz lisnice izvadio oveću novčanicu i potakao kolege da urade jednako. Kolege su to učinile rado i širokogrudno. Svi polažu svoj novčani dar - prilog za jedno siromašno dijete čiji je otac bolestan. Nitko ne mrmlja niti judinski komentira da ima i drugih siromašnih i bolesnih, da bi se tako izvukao. Čak i oni koji su se smijali pismu i izrugivali, odnosno, omalovažavali su dali svoj jednak doprinos.Stigao je Marku pravi odgovor. Stiglo mu je napuhano pismo od novčanica na kojem je pisalo:- Malo Dijete Isus odgovara Marku.Otac, majka i Marko su u suzama, ali i presretni.Na sam Božić će moći poći na ponoćku i slaviti Maloga Isusa sa kolegama na novome Monty Bike-u kakva imaju i oni.Našao je veliki šareni barjak i stavio ga na svoj bicikl da slobodno razmahuje njegov natpis zahvale: ”Poklon Djeteta Isusa.” E.G.TrentinBOŽIĆ III.

Teško je vjerovati da bogati i svi oni koji obnašaju visoke i časne dužnosti, ali također i oni iz srednjih, rekli bismo, dobrostojećih klasa teško da mogu doživjeti i razumijeti Božić onako kako to treba učiniti jedan kršćanin. Da bi to mogli učiniti trebali bi se spustiti zemlji i sveijet gledati upravo s te visine kao i većina ljudi ovoga svijeta i tek takvi mogu i razumiju što znači Božić i kako ga slaviti. Naprotiv, oni slave Božić ali mu nikada nisu i niti mogu shvatiti značenje.Jednaki ovima su i svi oni koji se zovu “siromasima” i tako se drže, ali ne mogu izaći iz sebe i sebi dopustiti da se približe drugome ili da ga priznaju da postoji u njihovoj blizini, a kamoli nazočnosti.Isus je došao na zemlju da iskusi što se događa kad nas nebo razočara: kada si gladan, a mana sa neba ne pada; kada nisi vol, a tvoje jedino utočište je štala; kada si razapet i visiš na križu, a podno tvojih nogu hazarderi igraju; kada zazivaš Boga, a nikakava odgovora nema.Zašto mi toliki kršćani ne bismo mogli oprobati i iskusiti ovo isto? Zar ne bismo mogli trpjeti i patiti od gladi nekoliko tjedana, kako to čine naša braća iz pojedinih afričkih uemalja ili drugih, a da za to nisu nikome skrivili?Isus reče da jedan lopov može ući u Kraljevstvo Božje, ali jedan crnac ili bijelac loše obučen ne može ući u bogatašev vrt ili dvorište, a da o odajama ne govorimo. Lopov se također može igrati i sa anđelima, ali jedno dijete siromašnih roditelja se ne može igrati sa svojim vršnjakom bogatih roditelja.Pas kunja na divanu pokraj ugojene gazdarice, no sluga koji je čitav dan radio u vrtu i oko kuće ili kućna pomoćnica sa nateklim nogama od trudova cijeli dan po kući, neće biti pozvani da sjednu i da se odmore.Isus nas ne uči da dajemo siromašnima pomoć držeći ih što dalje od sebe, nego nas uči da pozovemo siromašne, sakate, slijepe, odbačene osobe u našu kuću upravo kada imamo ili pripremamo slavlje (Lk. 14, 13). On je pozvao tebe, nevoljnoga griješnika, da ideš s njime u nebo.

fra Franjo Mabić103

http://www.ppsmeditazionipreghiere.org/Duje Bonačić ima vrhunsku stranicu. Pogledajte:www.dbfoto.infohttp://www.ofm.hr/index.php/korisni-linkovi

http://www.franjevci-split.hr/ Božić (polnoćka): Otac mira i djeca nemira Lk 2, 1-14

Mir je središnja tema biblijskih spisa. Temeljno značenje riječi mir, (hebrejski ‘šalom’ znači: potpuno duhovno i tjelesno blagostanje), daleko nadilazi negativni pojam mira shvaćen kao odsutnost rata. Biblija na mnogim mjestima govori o čežnji naroda za mirom i okončanjem državnog (političkog) nasilja, o nadi u dolazak pravednoga kralja, ‘Kneza mironosnoga’ (usp. Iz 9,6).

Biblijski mir ne može značiti samo duševno stanje unutarnjega mira. Unutarnji mir se uvijek povezuje s izvanjskim društvenopolitičkim mirom. Biblijski mir zahtijeva ostvarenje pravednosti, otpor ekonomskom iskorištavanju, političkoj neslobodi i strahu. Izvještaj o Isusovu rođenju donosi anđeosku pjesmu: Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim! (Lk 2,14) Bogu se oduzima ‹slava› svaki put kada se ljudi pripremaju na rat. Nijedan kršćanin ne može zaobići pitanja: Kakvo je moje kršćansko mirotvorstvo? Na koji se način odupirem nasilju u svakidašnjici? Jesam li nazočan među onima koji diži svoj glas protiv nepravde, nasilja i idolatrije novca? Je li mir tek ‹božićna idila›, romantičarski san, utopija a ne ostvariv zahtjev?

Za kršćane mir je dar Božji, ali taj dar ne pada s neba. Mir ima svoju cijenu. Treba htjeti mir, izabrati mir, zalagati se za mir. U tome nam je trajno nadahnuće Isusovo mirotvorstvo sadržano u Isusovim blaženstvima i u Govoru na gori. Neki kršćani to pokušavaju ‹razvodniti›. Mirotvorci se diskvalificiraju. Smatra se da su naivni ili da su ‘mali domoljubi’. Često se i Isusova izjava: “Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam došao donijeti mir, nego mač” – iskrivljuje i pogrješno tumači. Ona nije uperena protiv mira i mirotvoraca, već protiv lažnoga mira i ‹miroljubaca›, to jest onih koji ne podnose ‹proročko uznemiravanje› vlastite neosjetljivosti, ravnodušnoga spokoja i kukavičluka.

Samo oni koji grade mir, slave Boga. Mir se gradi bez strasti i emocija, dijalogom i argumentima. Ako želimo biti mirotvorci, osnovno je poštivanje svake ljudske osobe. Lako je rušiti, ali je teško graditi. Treba poštivati svaki oblik identiteta kojega je pojedinac stekao za života. S drugima treba voditi miran, iskren i otvoren razgovor. Ako druge vidimo kao jednakopravne, nećemo dolaziti u iskušenje da se uzdižemo iznad njih. Danas sve religije govore o dijalogu, a zapravo vode monolog. Svi se diče svojom otvorenošću za dijalog, ali dijalogiziraju samo unutar svojih zajednica. Na vani to je samo monolog jer drugoga i različitoga nema ni blizu. Slušamo hvalospjeve o vlastitoj toleranciji, a u praksi nema ništa od svega toga.

Isus se rodio u nemirno vrijeme. Anđeoska poruka mira pokreće vrhovništva i vlasti ovoga svijeta koji ne žele mir. Jaslice simboliziraju mjesto mira. Svaki čovjek smije uzeti u ruke nebeski dar: Dijete Isusa. On je temelj nade i mira. Moć utjelovljene ljubavi ruši zidove. “Doista, Krist je mir naš, on koji… pregradu razdvojnicu, neprijateljstvo (a ne neprijatelja!) razori u svom tijelu”. (Ef, 2, 15) Unesimo mir u naše ‘male svjetove’: u brak i obitelji, u društvenu i vjerničku zajednicu.

Fra Anđelko Domazet

.

Zašto slavimo Božić?

Što je sadržaj Božićne svetkovine? O čemu se radi? Što slavimo i zašto?

Možda nam se čini suvišno i nepotrebno uopće postavljati ovo pitanje. Ipak ovdje se radi o bitnome. Ako na ovo pitanje  ne znamo odgovoriti, tada ne možemo s tom svetkovinom ni  početi ništa ili je ona za nas stvarno samo potrošačka svetkovina ili svetkovina trgovine.

Ako netko ipak dublje pogleda i kaže: Božić je svetkovina obitelji, darivanja, svetkovina povezanosti s 104

bližnjima –  tada je i ta izreka još bez posljednjeg temelja, jer nam je vjera ispala iz vida.

Odgovor na to, što slavimo na Božić i odakle sve dobiva svoj smisao, nalazimo u pogledu na jaslice i u slušanju Božićnog Evanđelja. Kratko sažeto: "Na Božić se rodio Isus Krist. To je svetkovina radosti za ljude."

Uostalom, od rođenja onoga Djeteta u štalici u Betlehemu ovisi sve: Kao pastiri želimo poniznno kleknuti pred utjelovljenim Bogom koji je došao, da nas otkupi. Radost majke Marije i svetoga Josipa, poočima i zaštitnika djeteta Isusa neka također ispune naše srce!

Što nam kaže to Dijete? Ono nam još ne govori s riječima, ali nam govori po svome životu. Njegova poruka glasi: "Vjeruj, imaj povjerenja u Boga!" Ono misli dobro s ljudima. Ratovi i katastrofe mogu obilježiti tijek povijesti, može biti patnje na različite načine i prijetnja smrti: Bog je na strani čovjeka. Mir na zemlji svim ljudima miljenicima njegovim!

Dijete iz Betlehema zove nas: "Ne pravi se važan! Ne stavljaj sebe u središte, nego misli na druge. Imaj srca za svoje bližnje. Jer na kraju se samo ljubav broji."

To su vrlo dobro shvatili pastiri. Oni su bili jednostavni a ipak ljudi koji su duboko razmišljali. Ono po čemu se oni odlikuju jest njihov pogled na bitno.

Zar i mi ne trebamo u dnevnim aktualnostima ponovno okrenuti naše srce tamo gdje ćemo naći ono što ostaje, što je stalno i neprolazno? Dijete u jaslicama pokazuje nam put. Ono nas poziva na veću ljudskost i veću povezanost s Bogom. Bog je postao jedan od nas, da bismo mi postali njegova djeca.

Vrijedi ponovno otkriti tu vjeru na Božić, u ovoj "Svetoj noći". Ako je netko samo iz tradicije došao slaviti ovu svetkovinu, ipak ima mogućnost prodrijeti do biti vjere. Bog nam ne predbacuje nego nas po Djetetu iz Betlehema prima prostodušnom ljubavlju.

Primimo Dijete Isusa u naša srca i tada će radost ove Svete noći ostati kod nas i shvatit ćemo što to znači kad Bog kaže: "Gle, sve stvaram novo i darujem vam novo srce!"

Fra Jozo Župić

Božić (danja misa) Mistika i politika Iv 1, 1-18

Što slavimo na Božić? Da je Bog je postao čovjekom. Što to znači? Može li se to uopće shvatiti? Pokušajmo. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama. Bog se rodio kao što se svaki dan rađaju stotine tisuće ljudskih bića na ovoj zemlji. Bog je postao embrij. Ovisan od drugima. Evanđelist Ivan svjesno bira  izričaj: Riječ je tijelom postala. Četvrto evanđelje je nastalo krajem prvoga stoljeća. U to vrijeme bilo je rašireno mišljenje da je važno samo ono što je duhovno: nutrina, ideje, duša. Zemaljska stvarnost, tijelo, materija, politika i društvo, sve se to smatralo nečim drugorazrednim, neduhovnim, zlim. Ovo mišljenje bilo je prisutno i u nekim kršćanskim krugovima krajem prvoga stoljeća. To konkretno znači da Isusovo čovještvo, njegova ljudskost, nije važna. On je prividno uzeo ljudsko tijelo, tek izvanjski prihvatio ljudski lik. Više je lebdio nego hodao zemljom. Ivanovo evanđelje ustaje protiv takvoga razvodnjavanja Isusova lika. Riječ je tijelom postala. Bogu je važan ovaj vidljivi, zemaljski svijet. A sve to ima posljedice za našu pobožnost.

Često se vjerovalo da se prava pobožnost sastoji u tome da pobjegnemo od svijeta i potpuno se posvetimo Bogu, da okrenemo leđa ovome svijetu. Moderna verzija ove stare zablude glasi: “Politiku van iz crkve, brinite se samo o spasenju duše!” Politički angažman je prljav posao, kršćaninu je najbolje da se svega toga klone. Je li Isus to učinio? Je li se povukao iz povijesti, pobjegao od odgovornosti za svijet, u nutrinu, u privatnost? Da pojasnimo: nutrina, molitva, tišina, razmišljanje o Bogu, sve to jest i ostaje važno područje kršćanske pobožnosti. To je neotklonjivo. Ali ako želimo ozbiljno shvatiti Božje utjelovljenje, tada kršćanskoj pobožnosti bitno pripada okretanje ovome svijetu i zadaćama u njemu.

“Bog je postao čovjekom” u zemlji izmučenoj terorom, nasiljem, bijedom, u zemlji koja, kako danas tako i nekoć, nimalo nije ‹sveta zemlja›, već mjesto sukoba i mržnje. Postao je čovjekom u zemlju u kojoj se prolijeva krv do dana današnjega. No, Isus prolijeva vlastitu a ne tuđu krv. On iz ljubavi žrtvuje sebe, a ne druge. On gradi most između Boga i ljudi, između vjernika i nevjernika, most između rastrganih i posvađanih ljudi. Ako želimo postati ljudi po uzoru na Isusa, moramo graditi mostove ljudskosti. To znači da se ne bojimo suočiti s problemima koji pritišću društvo: nezaposlenost, siromaštvo, uništeni brakovi,

105

osamljenost, bolest, smrt; briga za okoliš, zaštita manjina, mirotvorstvo i nenasilno rješavanje sukoba, borba protiv raznih predrasuda.

Isus dolazi svaki dan, i svaki je dan Božić za kršćane, ako se u njima rađa Bog i ako vide nevolju bližnjih. Zato je Božić zahtjevna svetkovina, ako je ispravno shvatimo. U isto vrijeme, Božić je i utješna svetkovina. Možda slavimo Božić zabrinuti za ekonomsku situaciju. Možda slavimo Božić sami, prvi put bez ljubljene osobe. U našim brigama i strahovima, u našim slabostima i bolesti, u našoj osamljenosti – u svemu tome Bog je i nama posve blizu. Emanuel – S nama Bog! Vjera u Novorođenom Djetetu spoznaje nazočnost Božju u našemu svijetu. Posred naše prolaznosti je neprolazni Bog.

Fra Anđelko Domazet

http://www.zupa-svkriz.hr/pjesme/html/boze_moj_sto_je.htmhttp://gospa-lurdska.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=677&Itemid=46http://www.zupa-gajnice.hr/stranice/pjesmarica_d.htmlhttp://www.zmr.hr/index4.htmlhttp://www.cdp.hr/http://www.tabor.com.hr/http://www.injigo.com/Program Injigo obuhvaća ignacijanske duhovne vježbe u svakodnevnom životu od 30 tjedana (DV) kao i duhovne vježbe u šutnji od tri do trideset dana (DVŠ). Taj je Program započela u Zagrebu 1997. godine znanstvenica dr. sc. Marica Čunčić.http://www.gotquestions.org/Hrvatski/index.html

Traži GotQuestions.org Hrvatski

Sljedeće stranice dostupne su na hrvatskom jeziku.

Poštovani,

predstavljamo Vam vrlo uspješnu Udrugu: Hrvatsko športsko kulturno društvo Croatia Beč.Udruga djeluje od 1986. godine.Posjetite njihovu web stranicu na www.hskd-croatia.com

Stranicu je izradio prof. mag. Željko Batarilo

Srdačan pozdravhttp://www.trsat-svetiste.com/index.htm

http://ocimadrugoga.blogspot.com/ Ovdje možete pronaći jako puno poučnih primjera. Hvala autoru.

http://www.velecasnisudac.com/hr/clanak/990/samostan-sv-nikole

http://cudaprirode.com/portal/

http://www.rama-prozor.info/cms/index.php

http://www.samotnjak.com/

http://www.tebe-trazim.com/index.phpvrlo lijepa stranica

http://rosarioonline.altervista.org/index.php

106

http://medjugorskiglas.blog.hr/

http://www.frama-portal.com/poveznice/

http://www.frama-portal.com/

Franjevačke poveznice: OFS   Hrvatska

Međunarodno vijeće OFS – a

Socijalna inicijativa OFS – a i FRAME

Franciscians International

Klarise Zagreb

Duhovni asistenti i asistentice: Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda

Hrvatska provincija sv. Jeronima Franjevaca konventualaca

Franjevačka provincija sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri

Hrvatska kapucinska provincija sv. Leopolda Bogdana Mandića

Franjevci trećoredci glagoljaši

Franjevačka provincija Uzvišenja sv. Križa – Bosna Srebrena

Hercegovačka provincija Uznesenja BDM

Milosrdne sestre sv. Križa

Zajednice mladih: Hrvatska dehonijanska mladež

Salezijanska mladež

Crkva i ostale poveznice: Hrvatska biskupska konferencija

Redovnici i redovnice

Ured za mlade HBK

Hrvatski Caritas

Zajednica Taize

SPAS – studentski pastoral

Glas Koncila

Veritas

Informativna katolička agencija (IKA)

Hrvatski katolički radio (HKR)

Radio Marija

107

DUHOS – Duhovnost osječkih studenata

Bivša stranica www.svetifrane.org nalazi se pod imenom nove domene: http://www.fradragoljevar.com/

2014.

PROSINAC

N 21 4. DOŠAŠĆA, Petar Kanizije P 22 Honorat, ČaslavU 23 Ivan Kentijski, Viktorija S 24 BADNJAK, Adam i Eva, Delfin Č 25 BOŽIĆ - ROĐENJE ISUSOVO ■P 26 Stjepan Prvomučenik ■S 27 Ivan, ap. i ev., Janko, Fabiola N 28 SV. OBITELJ, Nevina dječica, Nevenka P 29 Toma Becket U 30 Nicefor, Trpimir S 31 Silvestar, papa, Zahvalnica

■ oznaka za državne blagdane (neradne dane)

108